UPRAVLJANJE ZALIHAMA

Univerzitet u Sarajevu Poljoprivredno-prehrambeni fakultet Modul: Upravljanje u prehrambenoj industriji

Seminarski Seminarski rad:

UPRAVLJANJE ZALIHAMA

Predmetni nastavnik:

Studentice:

Doc. dr. Aleksandra Nikolić

Omerčević Nusreta Selimović Elma

Sarajevo, Mart, 2010.

Upravljanje zalihama

1. UVOD Svako preduzeće ima za cilj da uspješno posluje i da na tržištu nađe svoje mjesto. Međutim danas, zadržati svoje mjesto na tržištu je jako teško. Da bi mogli opstati duže vrijeme u poslovnom svijetu, mora se voditi računa o svim poslovnim procesima preduzeća. Prema tome uspješnost uspješnost svakog ozbiljnog poduzetnika poduzetnika se ogleda u kreativnosti kreativnosti i sposobnosti koje će mu omogućiti da bude bolji bolji od svog konkurenta. Svaki proizvođač proizvođač bi trebao odgovarati na zahtjeve kupaca kako bi zadovoljio njihove potrebe. Da bi odgovorio kupčevim zahtjevima, svaki proizvođač mora raspolagati svojim proizvodom na traženom mjestu, u traženo vrijeme i u tražen traženoj oj količ količini ini.. Ispun Ispunjav javan anje je ovih ovih zahtj zahtjeva eva,, te ostva ostvariv rivan anje je uspje uspješno šnog g poslo poslova vanja nja zahtjeva stalno raspolaganje potrebnim količinama i vrstama prozvoda. Kako bi omogućio stalno dostupan proizvod, u potrebnoj količini i na potrebnom mjestu, proizvođač mora imati zalihe proizvoda. Imati zalihe, ne bi stvaralo toliki problem da samo njihove držanje ne utiče na troškove svakog preduzeća. Da bi ostvarili minimum minimum troškova, a pri tome i optimum zaliha potrebno je adekvatno upravljanje zalihama. Stoga ovaj seminarski rad ima za cilj da se upozna pojam pojam zaliha, upravljanje upravljanje zalihama, zalihama, te prednosti i nedostaci držanja zaliha. zaliha. Koji je najbolji način, koji se modeli primjenjuju pri upravljanju zalihama, te koji su troškovi njihovog upravljanja. Da bi olakšali razumjevanje navedenih pojmova, prije svega ćemo objasniti šta su to lanci snabdijevanja, kako oni utiču na zalihe i njihovo upravljanje, te sama integralna logistika kao jedna velika cjelina koja uključuje sve navedeno.

Omerčević N., Selimović E. Page 2


2. LANCI SNABDIJEVANJA Svako poslovanje, odlučivanje, svaki korak u životu zahtjeva određeno planiranje i organiziranje ukoliko želimo da se ono uspješno realizuje i ostvari. To predstavlja određeni proces koji se kreće od jedne tačke do druge, odnosno krajnja tačka predstavlja cilj. Sve to predstavlja lanac međusobno uvezanih dijelova, u kojem bi nedostatak samo jednog dijela onemogućio uspješno ostvarenje cilja. Tako postoje i lanci snabdijevanja u poslovnom svijetu, koji predstavljaju svaki proces planiranja, organiziranja i kontroliranja toka materijala, sirovina i usluga do krajnjih korisnika. Lanci snabdijevnja čine jednu kariku unutar same integralne logistike. Ona predstavlja svaki proces predviđanja potreba i želja kupaca, prikupljanje materijala, ljudi ili usluga kako bi se ispunili zahtjevi kupaca u određenom vremenskom roku. Upravljanje lancima snabdijevanja predstavlja upravljanje nabavkom unutar nekog neprekidnog procesa s ciljem održavanja neprestanog toka proizvoda i usluga. Upravljanje nabavkom traži stalnu dostupnost proizvoda i usluga u traženo vrijeme i u traženoj količini. Ukoliko to nije ispunjeno dolazi do slabljenja same karike pri čemu se otežava dalje adekvatno upravljanje. Karika koja omogućava upravljanje nabavkom jeste upravljanje zalihama. Kako bi traženi proizvod, usluga i informacija bili na pravom mjestu, u pravo vrijeme i u traženoj količini potrebno je imati zalihe takvih proizvoda. Da bi jedan lanac snabdijevanja uspješno funkcionisao, da ne bi došlo do kidanja nijedne njegove karike, potrebno je kvalitetno upravljati od samog izvora sirovine do krajnjeg korisnika. Svaka karika lanca zahtjeva određeni sistem upravljanja, kako ne bi došlo do kidanja lanca.



3. UPRAVLJANJE ZALIHAMA „ Zalihe su nužno zlo.“ Poslovica

„ Zalihe predstavljaju uskladišteni materijal koji se koristi da bi se olakšalo odvijanje procesa proizvodnje, ili da bi se zadovoljila potražnja kupaca.“ 1 One predstavljaju sredstva koje društvo drži u svom redovnom toku poslovanja i za mnoga preduzeća bez zaliha nema opstanka. Međutim, one imaju i svoju drugu stranu. Zalihe često stvaraju kamen oko vrata svima onima koji imaju poteškoće u njihovom upravljanju. U prošlosti veliki problem pri upravljanju zalihama bio je prvenstveno što su osobe zadužene za brigu o materijalu, referenti materijala i rukovodioci imali nizak nivo obrazovanja. Zbog takvih okolnosti smatrali su da su posao dobro obavili samo ako imaju velike količine zaliha na skladištu, a da pri tome nisu razmišljali (jer su smatrali da oni o tome ne treba da vode brigu) o troškovima koje stvaraju velike zalihe materijala preduzeću i pri tome vezuju novac. Međutim, važnost zaliha se ogleda u njihovom visokom udjelu u ukupnim troškovima preduzeća. Dolaskom savremene tehnologije i obrazovanijeg kadra uvidjelo se da upravljanje zalihama zahtjeva veću pažnja. „Upravljanje zalihama predstavlja ključnu odgovornost proizvodnje, zato što uveliko utječe na potrebe za kapitalom, troškove i usluge potrošača.“ 2 Ono podrazumjeva razvijanje politika kojima će se postići optimalno ulaganje u zalihe. Visina optimalnog ulaganja u zalihe se razlikuje zavisno o djelatnosti preduzeća. „Upravljanje zalihama se generalno sastoji iz planiranja, kontrole i upravljanja zalihama. Proces planiranja zahtijeva utvrđivanje nivoa minimalne, optimalne i maksimalne zalihe. Kontrola podrazumijeva brigu menadžera o trenutnim stanjima, kao i komparaciju sa nivoima predhodno definiranim kao minimalnim, optimalnim odnosno maksimalnim. Na kraju imamo proces upravljanja, koji podrazumijeva donošenje odluka menadžmenta o nabavkama, plasiranju i sl.“ 3 „Upravljanje zalihama treba da bude efektivno i efikasno.“ 4 Efektivno upravljanje predstavlja vid upravljanja pri kome je preduzeće u svakom trenutku obezbjeđeno kvalitetnim i dovoljnim količinama materijala. Efikasno upravljanje zalihama je upravljanje pri kome su troškovi čuvanja materijala svedeni na minumum. Da bi preduzeće upravljalo efektivno i efikasno zalihama u svakom trenutku moraju se uskladiti mišljenja osoba zaduženih za upravljanje zalihama.

1

http://www.tims.edu.rs/sr/sadasnji.../75-finansije?...768%3Aupravljanje_zalihama;( 03.03.2010.)

2

http:// www.tims.edu.rs/sr/sadasnji.../75-finansije?...768%3Aupravljanje_zalihama ;(03.03.2010.)

3

http:// www.istore.ba/kolumne-print/99business-support/121navike-uspješnih organizacija.html.(12.03.2010)

4

Sorak, M. (2006) : Menadžment poslovanja, Banja Luka, str. 123



„Mi držimo zalihe zato što nam omogućavaju da obavljamo funkcije nabavke, proizvodnje i prodaje na različitom nivou.“ 5 Upravljanje zalihama predstavlja složen sistem. Pri upravljanju zalihama u preduzeću moraju se poštovati odluke pojedinih poslovnih funkcija kako bi svi oni bili zadovoljni. „U obzir se uzimaju odluke finansijske, prodajne, proizvodne i nabavne funkcije.“ 6 Sve ove funkcije u preduzeću imaju različite stavove po pitanju količine i vremena nabavke zaliha. Finansijski rukovodilac ima veliku odgovornost, njegov zadatak je kako racionalno upravljati sredstvima odnosno gotovinom. Mora dobro razmisliti gdje uložiti gotovinu kako ne bi došlo do vezivanja gotovine u nepotrebna sredstva. Pošto ulaganje u zalihe iziskuje mnogo gotovine, njegovo mišljenje je često da zalihe trebaju biti što niže. Prodajnom rukovodiocu je glavni cilj da ima što veće količine gotovih proizvoda kako bi kupcima na vrijeme bile isporučene narudžbe. Iako su njihovi stavovi proturiječni oni se moraju složiti po pitanju zaliha. Prodajni rukovodilac mora da planira količinu i kretanje proizvodnje u toku kako bi zadovoljio potrebe prodajne funkcije za zalihama gotovih proizvoda. Na drugoj strani finansijski rukovodilac mora da ustanovi da li su te zalihe financijski opravdane. Proizvodne funkcije u preduzeću moraju voditi računa o optimalnoj količini matrijala i sirovina kako bi proizvodnja bila i toku i samim tim bi bila i odgovarajuća količina gotovih proizvoda. Da bi se proces proizvodnje odvijao neometano proizvodni rukovodilac bi želio da količine zaliha budu što obimnije. Međutim ponovo se s tim ne može složiti finansijski rukovodilac jer velika količina zaliha traži velike troškove. Stoga, proizvodni rukovodilac mora voditi računa o optimalnoj količini sirovina i materijala da bi obezbijedio dovoljne količine gotovih proizvoda, a samim tim da smanji prosječne ukupne troškove. Finansijski rukovodilac mora sve to da prekontroliše da li se zalihe i troškovi kreću u finansijski dozvoljenim granicama. Svi ovi funkcionalni aspekti preduzeća vide potrebe za držanjem zaliha samo je pitanje koliko zaliha držati.

3.1.Sistem upravljanja zalihama Sistem upravljanja zalihama prvenstveno zavisi od tri stavke: 5

http:// www.tims.edu.rs/sr/sadasnji.../75-finansije?...768%3Aupravljanje_zalihama; ( 03.03.2010)

6




„Strukture i tipa procesa proizvodnje Djelatnosi kojom se preduzeće bavi Veličine preduzeća Odabranog modela upravljanja proizvodnjom Funkcija cilja preduzeća“ 7 Od strukture i tipa procesa proizodnje uveliko zavisi i sistem upravljanja zalihama. Jer za neke tipove proizvodnje koje imaju veće količine proizvoda i koje zahtjevaju veće količine materijala samim tim je i sistem upravljanja zalihama dosta komplikovaniji. Od modela upravljanja proizvodnjom zavisi i sistem upravljanja zalihama, jer model upravljanja proizvodnjom odlučuje u kojem će trenutku se morati nabaviti materijal za proizvodnju, koja količina materijala je potrebna, koja vrsta, koji kvalitet. Koji cilj ima preduzeće, da li je to dobavljanje materijala s ciljem da se odmah lansira u proces proizvodnje i da samim tim nema nikakve zalihe da su zalihe svedene na nulu. Takvim stavom i ciljem preduzeće ostvaruje minimalne troškove jer nema skladištenja zaliha, međutim postoje veliki rizici. Potrebno je uvijek obezbijediti da sirovina dođe na vrijeme kako se ne bi desilo da dođe do zastoja u proizvodnji i samim tim se desi da se ne može isporučiti dogovorena količina proizvoda u dogovoreno vrijeme. Ovako postavljane bilo bi idealno da sa sobom ne nosi puno rizika. S obzirom na sve probleme pri upravljanju zalihama potrebno je uspostaviti sistem upravljanja zalihama kako bi preduzeće u svakom trenutku imalo dovoljne količine zaliha, u dogovoreno vrijeme, dobrog kvaliteta, i sa najmanjim mogućim troškovima. Sistem upravljanja zalihama izgradnja se kroz tri faze. Slika 3. Izgradnja sistema upravljanja zalihama vrši se kroz tri faze

Planiranje toka stanja

Praćenje toka stanja

Regulisanje toka stanja Izvor: Sorak M.,(2006), „Menadžment poslovanja“, Banja Luka, str. 132.

3.1.1. Planiranje toka stanja zaliha Planiranje toka stanja zaliha ima za cilj da u svakom trenutku odredi potrebnu količinu zaliha i vrijeme pristizanja zaliha u skladište. Mora se tačno znati kolika količina zaliha i u koje vrijeme treba da bude u skladištu kako bi se proces proizvodnje odvijao neometano. Da bi

7

Sorak M., (2006), „Menadžment proizvodnje“, Banja Luka, str. 131



znali kolike su potrebne količine zaliha, mora se znati i planirani obim proizvodnje tačno po vrsti proizvoda kako bi mogli odrediti vrste zaliha koje su potrebne. „Na osnovu sljedeće formule mogu se preračunati količine zaliha po vrsti, i vremenu nabavke.

Qpmtj= Qptj (nm + qm) Gdje je : Qpmtj – potrebna količina zaliha određene vrste i dimenizije za određenu jedinicu. Qptj – planirana količina proizvoda za datu terminsku jedinicu nm – normativ materijala po jedinici proizvoda qm – gubici materijala po jedinici proizvoda“ 8 Tabela 1. Normativ materijala

Ozn. Dok.: NAZIV PREDUZEĆA

List: 1

NORMATIV MATERIJALA

Listova: Ident.

Oznaka

Naziv proizvoda

J.M.

Količina

Količina

Napomena

.

R.br.

Ident.

Oznaka

Izradio:

Naziv

J.M.

Kontrolisao:

Odobrio:

Datum: Ime: Izvor : Sorak M.,(2006), „Menadžment proizvodnje“, Banja Luka, str. 133

Nakon urađenog normativa računaju se količine materijala po vrstama i planiranim terminima i količinama nabavke, ali uzimajući u obzir stanje materijala na skladištu. „QPLmtj= Qpmtj - Qs 8

Sorak M., (2006), „Menadžment proizvodnje“, Banja Luka, str. 133



Značenje: QPLmtj – planirana količina materijala za određene vrste i dimenzije za planirani termin nabavke Qs – stvarna vrsta materijala određene vrste i dimenzije u skladištu.“ 9 Na osnovu svega navedenog može se zaključiti da se poslije svih ovih preračunavanja dobiju informacije o vrsti zaliha, količini, terminima kad ih je potrebno nabaviti, količini u skladištu. Informacije o količinama zaliha po vrsti, terminu u kojem ih je potrebno nabaviti je specifikacija proizvoda.

Tabela 2. Specifikacija materijala

Ozn.dok: NAZIV

SPECIFIKACIJA MATERIJALA

PREDUZEĆA

Broj

R.br. 9

ident

List : Listova :

Oznaka

Ident Oznaka Naziv

Naziv proizvoda

JM

Sorak M.,(2006), „Menadžment proizvodnje“, Banja Luka, str. 133


Količina Termin isporuke

JM

Napomena


Ispostavio :

Odobrio:

Datum Ime Izvor : Izvor : Sorak M.,(2006), „Menadžment proizvodnje“, Banja Luka, str. 133 Ovakvim načinom planiranja zaliha omogućuje se obezbjeđenje zaliha u tačno vrijeme, u tačnoj količini, i na pravom mjestu. Tačnim planiranjem zaliha planiraju se i troškovi i sve se može uskladiti. Praćenje toka stanja zaliha Pored planiranja toka zaliha mora se voditi računa i o daljem praćenju zaliha. Kako bi upravljanje zalihama bilo dobro i kako bi ostvarili optimalne količine zalihe, moramo voditi računa o svakom ulazu zaliha u skladište preko dokumenta primke. Koliko je zaliha uskladišteno, kojih zaliha, ko ih je preuzeo. Dalje praćenje zaliha u skladištu vrši se preko datoteke, ovaj dokument govori o vremenu koliko se zalihe nalaze u skaldištu, u kakvom su stanju zalihe u slučaju da je došlo do oštećenja. Pored ulaza i skladištenja zaliha mora se voditi računa i o izlazu zaliha iz skladišta, izlaz zaliha prati se preko trebovanja. Mora se vidjeti ko je uzeo zalihe iz skladišta u koje vrijeme i za koje potrebe.

Regulisanje toka stanja zaliha Regulisanje materijala vrši se preko kontrolisanja ulaza zaliha, izlaza zaliha iz skladišta, stvarnih količina zaliha na skladištu, specifikacije materijala. Regulisanje toka materijala ima glavni cilj da uskladi planiranu potrošnju zaliha sa stvarnom potrošnjom zaliha, kako ne bi došlo do manjka zaliha za potrebe proizvodnog procesa, ili nedostatka gotovih proizvoda za potrebe kupaca, ili prevelike količine zaliha u skladištima. „Za sistem upravljanja zalihama potrebni su sljedeći podaci : STM – stanje zaliha u skladištu TSP – tehnološka sastavnica proizvoda



PMARD – datoteka proizvoda, alata, materijala i rezervnih dijelova CIF – ciklus izrade faza PR – prioritet zaliha označen brojevima od 1-4 PLP – plan proizvodnje TK – termin kalendar Potrebno je sljedeće izračunati: Izračunati potrebne količine zaliha po vrsti, dimenziji, na osnovu PLP, TSP, CIF, TK, RPMARD. Sažimanje izračunatih količina zaliha na osnovu unaprijed utvrđenih prioriteta materijala na potrebne količine i termine nabavke. Izračunavanje planiranih količina zaliha za nabavku po vrsti, dimenziji i terminskoj jedinici, oduzimanjem raspoloživih količina zaliha u skladištu od potrebnih. Kao izlazi dobiju se: NM- Narudžbenice zaliha po količini, vrsti, dimenziji i terminu nabavke RKMPP – Rezervisane količine zaliha po planu proizvodnje i VMS – viškovi zaliha u skladištu“10

Slika 1. Dijagram upravljanja zalihama Start

Incijalizacija Ulazni podaci: STM, TSP, PRMARD,CIF,PR,PLP,TK.

Izračunavanja potrebnih količina materijala Sažimanje izračunatih količina po PR na potrebnu količinu i termin

10

Sorak M., (2006), „ Menandžment proizvodnje“, Banja Luka, str. 138



Izračunavanje planiranih količina materijala za nabavku

Izlazni podaci NM,RKMPP, VMS

Naručivanje materijala

Rezervisanje materijala

materijal Regularn a potrošn ja

NE DA

NE

Umanjena potrošnja

Prodati materija l DA

Prodati materijal

u skladištu

NE Odstupanje NM

Trošenje

DA

Višak materijala

DA Dopremljenja

Prodati materijal

NE

manja količina

DA Dopremljenja veća količina

DA

NE

Naručiti

materi jal DA Naručivanje materijala

Zaprimiti

materij NE Vraćanje materijala dobavljaču

DA

Prodaja materijala

NE

Rezervisanje materijala

DA Primiti sav materijal

DA Zaprimanje materijala u skladište

Izvor : Sorak M., (2006), „Menadžment poslovanja.“, Banja Luka, str. 136

U slučaju kada dođe do jedne od ovih pojava osoba zadužena za zalihe mora obavijestiti stručne osobe kako bi mogli dalje postupati sa zalihama.

Kako bi preduzeće imalo što niže troškove vodi se računa o troškovima nabavke. Svi materijali se nabavljaju od provjerenih dobavljača sa kojima firma ima potpisane ugovore i kada skladištar pri svakodnevnom izdavanju materijala, arhivira popratnicu, primjeti da su dostignute signalne zalihe, on šalje nalog za nabavu u računovodstvo, gdje računovođa provjerava i šalje nalog za isporuku kod direktora na ovjeru, zatim iz računovodstva ovjerena kopija narudžbe ide prema dobavljaču onda se čeka određeno vrijeme da se isporuči roba, zatim provjerava i prima roba od strane skladištara, kopija narudžbenice, dokumenata za isporuku i zaprimnica se arhiviraju i šalju u računovodstvo i na kraju nalog za plaćanje se izda i ovjeren od strane direktora te je plaćenje izvršeno. Dijagramom toka nabavke koji je



prikazan u shemama broj 1 i 2, pokazuje kako se vrši nabavka svih neophodnih materijala za nesmetano funkcionisanje svakog preduzeća.

Shema 1. Dijagram toka nabavke sirovine



Izvor : Vlastita istraživanja

Shema 2. Dijagram toka nabavke pomoćnog materijala



Izvor : Vlastita istraživanja

3.2. Razlozi držanja zaliha Postoji mnogo razloga zašto držati zalihe u jednom preduzeću. Pored svih troškova koje zahtijeva držanje zaliha, zalihe su neophodne za funkcionisanje jednog preduzeća. Također



pored raznih mana imaju i niz prednosti neke od tih opisane su u nastavku. „Ekonomija obujma (economies of scale) - sniženje prosječnih troškova poslovanja s povećanjem obima.“11Držanjem zaliha preduzeće ostvaruje sniženje prosječnih troškova pri povećanju obima proizvodnje, povećanje obima nabavke i pri povećanju obima prevoza. Pri većoj kupovini materijala i sirovina preduzeće dobija se količinski popust, te s tim ima manje troškove. S druge strane prevoz može prenijeti veće količine i stvoriti ekonomiju obima kroz bolju iskorištenost opreme. Proizvodnja ima veće količine materijala stoga ima duže rokove proizvodnje čime su smanjeni fiksni troškovi po jedinici. Uravnoteženje ponude i potražnje se isključivo odnosi da neka preduzeća moraju imati velike količine zaliha u susret sezonskoj potražnji. Većina sirovina u prehrambenoj industriji je sezonskog karaktera kako bi udovoljili potražnji moraju se imati zalihe da bi u vrijeme kada više nema sirovina i dalje mogli udovoljiti potražnji tih proizvoda. „Glavni razlog držanja zaliha je neutraliziranje neizvjesnosti u potražnji.“ 12 Današnje tržište je puno iznenađenja stalno se dešavaju neki zaokreti pa samim tim i u potražnji nekih proizvoda. Može se desiti da potražnja toliko naraste da se ne mogu zadovoljiti porebe kupaca usljed nedostatka sirovina. Pored toga što gubimo narudžbu i samim tim može se desiti da izgubimo i samog kupca zbog nezadovoljenja njegovih potreba za određenim proizvodima, također i proizvodna linija se zaustavlja pa su to dodatni troškovi za preduzeće.

3.3. Vrste zaliha Nekada su skladišta služila za spremanje, skladištenje robe koja je tamo stajala dosta dugo. U današnje vrijeme skladište služi za prevazilaženje potražnje i u tom smislu zapravo možemo govoriti o više vrste zaliha: 11

http://www.fmt.ba/attachments/012_finansije%20strucni%20pojmovnik.doc(20.03.2010.)

12

Bloomberg J.D.,Le May S.,Hanna B.J. (2006): Logistika, Mate doo, Zagreb, str.136



Slika 2. Vrste zaliha

VRSTE ZALIHA

PREMA VRSTI ROBE ZALIHE SIROVINA I MATERIJALA

PREMA STVARNOJ I PLANIRANOJ KOLIČINI

PLANIRANE

ZALIHE DIJELOVA I POLUPROIZVOD A

MINIMALNE

ZALIHE GOTOVIH PROIZVODA

OPTIMALNE

STVARNE

MAKSIMALNE

PROSJEČNE

SIGURNOSNE

ŠPEKULATIVNE SEZONSKE

NEKURENTNE

Izvor : Topčić A. (2009), “Industrijska logistika“,Sarajevo.

Sirovine, poluproizvodi i gotovi proizvodi opisuju zalihe u različitim fazama dovršenja. Pretvaranjem sirovina u poluproizvode, a poluproizvode u gotove proizvode dodaje im se vrijednost. Tako sirovine imaju manju vrijednost od poluproizvoda dok poluproizvodi imaju manju vrijednost od gotovih proizvoda. Međutim sve tri ove vrste zaliha treba imati na



skladištu kako bi proces proizvodnje i prodaje mogao funkcionisati. Jedan od najlakših načina za praćenje zaliha je taj da se za određeni osnovni podatak (sirovinu, repromaterijal, poluproizvod, proizvod itd.) definišu minimalne, maksimalne, prosječne i sigurnosne zalihe. Pored ovih vrsta zaliha potrebno je voditi računa i o ostalima. „Optimalne zalihe su one količine zaliha pri kojima su najniži ukupni troškovi zaliha.“ 13 Raznim modelima se nastoji postići ovo stanje zaliha pri kojima su troškovi minimalni. Sigurnosna zaliha ili minimalna zaliha štiti preduzeće od nestašica robe na skladištu usljed raznih promjena na tržištu. „Špekulativna zaliha ograđuje rizik od mogućnosti budućih povećanja cijena.“ 14 Špekulativnu zalihu je dobro imati na stanju da se ne bi u budućnosti plaćala dupla cijena za neke sirovine i time se povećali troškovi preduzeća. Sezonske vrste zaliha predstavljaju zalihe koje su unaprijed kupljene zbog potreba proizvodnje jer u neko vrijeme proizvodnje tih zaliha neće biti na tržištu, samim tim neće se biti u mogućnosti nabaviti potrebene količine tih zaliha. „Nekurenta zaliha je zastarjela i ne može se prodati.“ 15

4. NAČINI UPRAVLJANJA ZALIHAMA U mnogim prozvodnim preduzećima može se sresti veliki broj različitih vrsta zaliha. Neke od njih zahtjevaju manja ulaganja, zbog niske cijene po jedinici dok druge zahtjevaju veća ulaganja. Iz tog razloga ovakva preduzeća treba da analiziraju i klasifikuju zalihe prema visini ulaganja u iste. Sistemi klasifikacije zaliha pomažu rasporediti vrijeme i novac u upravljanju zalihama. Ova klasifikacija održavanja zaliha omogućava rad sa višestrukim proizvodnim linijama i velikim brojem jedinica. Najčešći korišteni modeli klasifikacije su ABC analiza i analiza kritične vrijednosti (CVA).

4.1.ABC analiza ABC analiza vrši kategorizaciju proizvoda prema važnosti. Važnost može biti tok novca, vrijeme dostave, nestašica roba na zalihi, troškovi nestašica, obim prodaje, profitabilnost itd.

13

http://super-king.hr/hr/opce/upravljanje.html. preuzeto 09.03.2010.

14


15




Dijagram 1. Predstavljanje ABC sistema klasifikacije zaliha

Izvor : http://www.tims.edu.rs/sr/sadasnji.../75-finansije?...768%3Aupravljanje_zalihama ;(03.03.2010)

Na datom dijagramu predstavljen je postotak ulaganja u zalihe s obzirom na njihovo učešće. Tako se može vidjeti da na 20% količine zaliha otpada 80% ulaganja, dok na preostalih 80% zaliha otpada 20% ulaganja u zalihe. Ovakav sistem klasifikacije zaliha podrazumjeva svrstavanje zaliha u grupe ( grupa A, grupa B, grupa C). U grupu A spadaju one vrste zaliha koje zahtjevaju najveća ulaganja, odnosno sa najvišom jediničnom cijenom (Dijagram 1. 20% vrsta zaliha, 80% ulaganja). U grupu B spadaju vrste zaliha sa nižim ulaganjima, nižom jediničnom cijenom u odnosu na zalihe iz grupe A (Dijagram 1. 30% vrsta zaliha, 15% ulaganja). Grupi C pripada preostala grupa zaliha koja zahtjeva najmanja ulaganja (Dijagram 1. 50% vrsta zaliha, 5% ulaganja). Ovakav sistem klasifikacije također omogućava preduzećima da utvrde nivo i metode kontrole prema grupama. Tako zalihe u grupi A zahtjevaju najviši nivo kontrole s obzirom da na njih otpadaju najveća ulaganja. Zalihe u grupi B mogu biti kontrolisane jeftinijim metodama i ne toliko često kao zalihe grupe A. Najniži stepen kontrole je zastupljen kod grupe C, jer se one nabavljaju u velikim količinama po najnižoj cijeni.

4.2.Analiza kritične vrijednosti (CVA) „CVA ( eng.Critical value analyse) je analiza koja klasifikuje prozvode na osnovu nestašice robe. Obično koristi tri do pet kategorija i to: 1. Najveći prioritet-kritičan artikl, nisu dozvoljene nikakve nestašice robe 2. Visoki prioritet-vrlo važan artikl, dopuštene su ograničene nestašice robe 3. Srednji prioritet-nužan artikl, dozvoljene su povremene nestašice robe 4. Niski prioritet-željen artikl, dopuštene su nestašice robe



5. Najniži prioritet-potreban artikl, dopuštene nestašice robe na širokim osnovama“ 16

S obzirom na ovakvu podjelu, svakoj kategoriji se subjektivno određuje postotak nestašice. U svakom slučaj, kategorija najvećeg proriteta ima nulti postotak nestašice robe, dok kod ostalih kategorija nivo nestašice je obrnut prioritetu važnosti robe.Dodjeljivanje vrijednosti postotka ostalim kategorijama može biti npr.artikli visokog prioriteta mogu imati nestašicu robe od 4%, srednjeg prioriteta 7%, niskog prioriteta 12% i nestašice robe najnižeg prioriteta mogu biti 16%. 4.3. Modeli guranja (eng.model push) „Modeli guranja raspoređuju narudžbe za proizvodnju ili robu prije nego što je poznata potražnja kupca. Neki od modela ovog oblika su model ekonomične količine narudžbe-EOQ (eng.Economic order quantity), model planiranja materijalnih potreba-MRP (eng.Material requirements planning) i model planiranja distribucijskih zahtjeva-DRP (eng.Distribution requirement planning).“ 17 4.3.1. Model ekonomične količine narudžbe-EOQ (eng.Economic order quantity) „Ovaj model se koristi kako bi se odredilo vrijeme i količina narudžbe proizvoda. Pri primjeni ovog modela koristi se sljedeći obrazac:

Gdje je: P - trošak ispostavljanja jedne narudžbe, npr. 500€ D – godišnja potražnja za proizvodnjom,npr.7200€ C – godišnji trošak držanja zaliha izražen kao postotak troška ili vrijednosti proizvoda, npr. 20% V – prosječni trošak ili vrijednost jedne jedinice zaliha, npr. 100€“ 18

Dakle, bez obzira kada je narudžba plasirana potrebno je 600 jedinica. Da bi se odredilo vrijeme naručivanja potrebno je znati vrijeme dostave-vrijeme proteklo između ispostavljanja narudžbe i primanja narudžbe. Ukoliko je potreban jedan dan za ispostavljanje narudžbe, tri dana za obradu i pripremu narudžbe i četiri dana za isporuku, tada je ukupno vrijeme dostave osam dana. Količina korištenih zaliha tokom vremena dostave je tačka ponovne narudžbe (reorder point). Kada zalihe dosegnu ovaj nivo, potrebno je ispostaviti narudžbu. Ako se godišnja potražnja od 7200 jedinica podijeli sa 360 dana, dobije se dnevna potražnja od 20 jedinica. 16


17

http://logistika.blog.hr/2009/10/162682932,3/metode-za-kontrolu-zaliha.html. ( 04.03.2010.)

18

Topčić A., (2009), „Industrijska logistika“, Sarajevo.



Dobivena dnevna potražnja od 20 jedinica pomnožena sa 8 dana potrebnih za dostavu, daje 160 jedinica koje predstavljaju tačku ponovne narudžbe.Prema ovome nova narudžba na 600 jedinica se ispostavlja kada zalihe dostignu 160 jedinica. „EOQ model se oslanja na nekoliko pretpostavki: Postoji kontinuirana, stalna i poznata stopa potražnje Ciklus vremena dostave/nadopunjavanje je poznat i stalan Stalna cijena kupovine je neovisna o naručenoj količini Troškovi transporta su stalni bez obzira na premještenu količinu i pređenu udaljenost Nisu dozvoljene nestašice robe na skladištu Nema zaliha u tranzitu Svi dijelovi zaliha su neovisni jedni o drugima Horizonot plaćanja je beskonačan Nema ograničenja količine raspoloživog kapitala“ 19 • • • • • • • • •

Međutim, ove pretpostavke često odstupaju od stvarnog života. Uprkos tome, EOQ je najšire korišteni model zaliha. Daje precizne odgovore i jednostavan je za upotrebu. 4.3.2. Model planiranja materijalnih potreba-MRP (eng.Material requirements planning) MRP model omogućava planiranje materijalnih potreba po vrstama, količinama i terminimasmanjuju se troškovi skladištenja, postiže brzo reagovanje na tržišne oscilacije i približava se JIT ( pravovremeno=eng.just in time) snabdijevanje. Ovaj model služi za određivanje koji materijali i sastavni dijelovi su potrebni, koliko materijala i sastavnih dijelova je potrebno i kada su materijali i sastavni dijelovi potrebni kako bi se ispunili glavni proizvodni ciljevi. „Neophodni uslovi za MRP: Obrazovani kadrovi Realan glavni proizvodni plan Precizne sastavnice Validni podaci o zalihama Baza podataka o proizvodnji Odgovarajući hardver Softverska rješenja“ 20 • • • • • • •

Koristi ovog modela se ogledaju u kraćem vremenu isporuke, manjim ulaganjima u zalihe, eliminisanju kašnjenja nabavke i rizika nedovoljnih zaliha, te većoj efikasnosti ukupnog sistema proizvodnje. Pored svih koristi ovaj sistem ima i niz nedostataka. Nedostaci ovog modela su netačnost, nepreciznost, visoka početna ulaganja u hardver i softver i prevelika varijabilnost te neizvjesnost okoline. 4.4. Modeli povlačenja (eng.model pull) „Modeli povlačenja zaliha se zasnivaju na proizvodnji robe kada je već poznata potražnja kupca. U skladu sa narudžbom pristupa se proizvodnji, s ciljem smanjenja zaliha robe. 19


20

Topčić A., (2009), „Industrijska logistika“ , Sarajevo.



Najzastupljeniji modeli povlačenja su pravovremeno snabdijevanje-JIT (eng. Just-in-time) i KANBAN (japanska riječ=karta, etiketa).“21 4.4.1. Model pravovremenog snabdijevanja-JIT „Službena definicija JIT je: proizvesti i isporučiti gotovu robu upravo na vrijeme da bude prodana, sklopove upravo na vrijeme da budu sastavljeni u gotovu robu, proizvodne dijelove upravo na vrijeme da pređu u sklopove i nabavljene materijale upravo na vrijeme da budu pretvoreni u proizvodne dijelove. JIT je discipliniran i pristup za poboljšanje kvalitete proizvodnje, fleksibilnosti i produktivnosti eliminacijom gubitka i ukupne uključenosti ljudi. JIT ne znači samo smanjivanje zaliha, tačnije, njegov je krajnji cilj povećana kvaliteta.“ 22 Slika 3. Just in time-JIT

NABAVK A

PROIZVODI

PROIZVODN JA INFORMACIJE

Izvor: Topčić A,(2009) „Industrijska logistika“, Natavni materijal

Osnovne karakteristike JIT nabavke se ogledaju u kvalitetu-prema tome što kupac postavlja minimalnu specifikaciju proizvoda, dobavljač materijala sarađuje sa kupcem, kako bi se zadovoljili zahtjevi za kvalitetom, te se preporučuje kontrola duž cijelog sistema, a ne provjeravanje uzoraka. Sljedeća karakteristika se manifestuje kroz prijevoz tako što voditelj nabavke raspoređuje i kontroliše transportne aktivnosti u najvećoj mogućoj mjeri. Jako bitni su i dobavljači, odnosno ovaj model zahtjeva nekoliko dobavljača smještenih što bliže, pokušavaju se grupisati udaljeni dobavljači, zahtjeva se potpuni nadzor dobavljača, te je ponuda materijala svedena na minimun. Posljednja, ali ne manje bitna karakteristika je količina nabavke. Ona zahtjeva česte, pravilne isporuke manjih i tačno određenih količina, prisutni su dugoročni ugovori o nabavci, te sprečavanje pomanjkanja i zastarjelost robe. Korist od JIT modela imaju ne samo nabavljači, nego istovremeno i dobavljači. Reducirani materijalni troškovi, manje prerađivanja, manje otkazivanja, manji nadzor, administrativna efikasnost, niži troškovi isporučivanja materijala i bolja kvaliteta gotovih proizvoda su neosporne koristi za jednog nabavljača koji primjenjuje ovaj model.Koristi za dobavljača prvenstveno proizilaze iz potpunijih zahtjeva za proizvodnim kapacitetima i rasporedom proizvodnje, poboljšane administrativne efikasnosti, predvidivog kretanja gotovih proizvoda iz preduzeća, te smanjenja materijalnih troškova. Pored brojnih koristi koje nudi JIT, ovaj model ima i nekoliko rizika. Dugoročni ugovori često predstavljaju prepreku iz razloga što je teško naći novog dobavljača. Često je prisutno nepoštivanje ugovora, a oni terminiraju kvalitetu, obećanja u isporuci, količine i cijene. Još 21


22

http://www.logiko.hr,( 10.03.2010).



jedan od mogućih rizika je štrajk, bilo da je u vlastitom pogonu, kod dobavljača ili kod prevoznika. 4.4.2. Kanban Kanban je sistem povlačenja proizvodne kontrole, a ne razumljivi sistem upravljanja proizvodnjom. Kanban radi na osnovu signala koji pokazuje kada je radna stanica spremna za više materijala, iz zaliha ili iz predhodne radne stanice. Kanban signali su obično kartice. Kada je određena količina robe dovršena i prebačena na sljedeću radnu stanicu, daje se signal da se dovede materijal sa zaliha ili s predhodne stanice.To zapravo predstavlja klasični sistem povlačenja jer puštanje stanice u rad zavisi o stanju u kojem se stanica nalazi.

5. TROŠKOVI ZALIHA Tok poslovanja jednog preduzeća u velikoj mjeri zavisi od količine zaliha na stanju. Stabilnost procesa je veće ukoliko je i nivo zaliha na skladištu veći, samim tim tok procesa proizvodnje se odvija neometano, kupci na vrijeme dobivaju narudžbe, nema gubitaka prodaje niti narušene reputacije na tržištu. Stoga zalihe trebaju biti što veće. Međutim što su zalihe veće to su veći i troškovi poslovanja, trebaju veća novčana sredstva za nabavku i čuvanje zaliha, iz tog razloga nivo zaliha treba biti što manji. Dva kontradiktorna stava u vezi sa upravljanjem zalihama, baš iz ovih razloga mora se voditi računa o upravljanju zalihama u preduzeću. Politika upravljanja zalihama mora biti adekvatna kako bi uskladila ova dva stava. U preduzeću treba da bude dovoljna količina zaliha na skladištu kako ne bi došlo do prekida u poslovanju, i ukupni troškovi zaliha treba da budu što manji. „Sa stanovišta racionalnog upravljanja zalihama, ti troškovi se uobičajeno dijele na troškove pribavljanja zaliha, troškove držanja zaliha i troškove nedostataka zaliha.“ 23 Treba razmotriti sve stavke troškova kako bi tačno znali kakvu politiku u upravljanju zalihama treba voditi da bi nam ukupni troškovi bili minimalni.

5.1.Troškovi naručivanja zaliha Troškovi naručivanja sirovina i materijala predstavljaju troškove koji nastaju u procesu njihove nabavke. „Podjela troškova narudžbe: -

Troškovi ispostavljanja narudžbe i troškovi pripreme proizvodnje

-

Troškovi prijema, istovara, kontrole i smještaja zaliha

-

Propušteni količinski popusti “24

Troškovi naručivanja nastaju prvenstveno zbog pripremanja narudžbe, izbora dobavljača, ispitivanja tržišta, uspoređivanja cijene nabavke materijala. U slučaju da se nabavljaju 23


24

http://oliver.efri.hr/~pom/folije3.htm .( 21.03.2010.)



standardni materijali i sirovine od dobavljača s kojima se održavaju stalni kontakti i da su cijene nabavke relativno iste na tržištu tada je narudžba rutinska i ne zahtijeva velika ulaganja. Međutim u slučajevima kada se mora ispitivati tržište, analizirati ponude više dobavljača, procjeniti kvalitet sirovina i materijala tada su troškovi naručivanja znatno veći. 5.2.Troškovi držanja zaliha Troškovi držanja zaliha su znatno veći nego što su to troškovi naručivanja zaliha. troškove držanja zaliha ubrajaju se sljedeće vrste troškova: -

Troškovi vezivanja kapitala

-

Troškovi skladištenja

-

Troškovi osiguranja

-

Porez na imovinu

-

Troškovi rizika zaliha“

„U

25

Kapitalni troškovi su u većini preduzeća najveća kategorija troškova. Kapitalom koji se ulaže u zalihe mogu se izvšiti neke druge investicije od kojih bi imali dodatnu zaradu što sa zalihama nije slučaj. Sve zalihe koje jedno preduzeće ima mora skladištiti, da li će to biti neki iznajmljeni prostor za koji će plaćati najamninu i komunalije ili vlastiti prostor za skladištenje kako bi se izbjegli ovi troškovi, u svakom slučaju prostor za zalihe treba obezbijediti na vrijeme. Većina država u svijetu ima poreze na zalihe, međutim mnogo je i onih koji uspješno izbjegavaju poreze na zalihe. Primjer za to je da mnoga preduzeća vode distribucijske centre u Nevadi i Renu zbog „opsluživanja“ tržišta Kalifornije, kako bi izbjegli neke kalifornijske poreze na zalihe jer Nevada ima skladište slobodnih luka. Troškovi rizika držanja zaliha obuhvataju zastarijevanje, oštećenja, premještanje, ili krađe. Zastarijevanje zaliha znači da se zalihe ne mogu prodati po prvobitnoj cjeni, jer im je istekao rok upotrebe ili na tržištu postoje bolji proizvodi koji ih zamjenjuju. Npr. mlijeko ima svoj rok upotrebe i veoma se lahko može oštetiti stoga ne skaldištu treba voditi mnogo računa o tome da roba ne zastari jer u tom slučaju ne može se prodati. Pored toga što mlijeko može zastarjeti i izgubiti na vrijednosti isti slučaj je i sa računarima i električnim uređajima. Još jedan rizik držanja zaliha jeste oštećenje zaliha, naročito ako se skladište zalihe koje su osjetljive, lahko lomljive. 5.3. Troškovi nedostataka zaliha Nedostatak zaliha preduzeće može puno koštati kako u finansijskom smislu tako i u smislu gubljenja reputacije odnosno ugleda preduzeće. Troškovi nedostataka zaliha nastaju u dva slučaja. Prvi slučaj je kada se javi nedostatak zaliha sirovina i materijala koje zahtijeva proces proizvodnje. Drugi slučaj je kada nestane zaliha gotovih proizvoda koje su neophodne kako bi se zadovoljile narudžbe kupaca. U prvom slučaju dolazi do povećanja ukupnih i prosječnih troškova zbog smanjenja obima proizvodnje ili u slučaju da dodje do prekida. Kod nedostataka zaliha gotovih proizvoda troškovi zavise od reakcije kupaca. Moguće reakcije kupaca prikazane su na sljedećoj slici: 25

hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=44553〈 =en: preuzeto 18.03.2010.



Slika 2. Moguće reakcije kupaca u slučajevima nedostataka zaliha

Kupac Pojavljuje se nestašica robe Opci j

a Čekati

Prioritetno vraćanje

Uobičajeno nadaponjuvanje

Opci ja

Opci ja

Zamijeniti

Ovom prilikom

Zamijeniti

Zauvijek

Ovom prilikom

Zauvijek

narudžbe Mark

Cijen

Lokacija

Selekcij a Marka


Isti proizvod

Različiti

Cijen


Izvor : Bloomberg J.D.,Le May S.,Hanna B.J. (2006): „Logistika“, Mate doo, Zagreb, str.137

Slika nam prikazuje koje odluke kupac može donijeti u slučaju nedostatka zaliha. Kupac može čekati, vratiti narudžbu, promijeniti dobavljača, kupovati negdje drugo zauvijek ili privremeno. U slučajevima kada je nestašica zaliha rijetka kupac će vjerovatno sačekati. Međutim u slučajevima da su nestašice zaliha česte kupac će s obzirom na postojanje velike konkurencije promijeniti dobavljača privremeno ili će to biti za stalno. Troškovi u ovim slučajevima su veliki, jer ne samo da se gubi jedna narudžba već se gube sve sljedeće narudžbe od tog kupca , a samim tim narušena je reputacija preduzeća.

6. ZAKLJUČAK Upravljanje zalihama predstavlja jedan od najvećih izazova u poslovanju svakog preduzeća. Pored potrebe za preciznom evidencijom i praćenjem zaliha od izuzetne je važnosti održavanje optimalnog nivoa zaliha u preduzeću, jer i viši i niži nivo zaliha predstavlja dodatni trošak za preduzeće. Efikasno upravljanje zalihama doprinosi smanjenju troškova, ali i bolju iskorištenost kapaciteta i uopšte boljoj organizaciji preduzeća. Pošto preduzeća posluju u dinamičnom okruženju, velike i česte promjene utiču na to da je jako teško, ako ne i nemoguće, efikasno upravljati zalihama bez dobrog i, prije svega odgovarajućeg modela upravljanja. Drži li se premalo proizvoda na zalihama, dolazi do nedostatka proizvoda na skladištu, što uzrokuje gubljenje ugleda poduzeća, pad prodaje te gubitak potrošača. S druge strane, držanje suviše proizvoda ili mnogo proizvoda koji se slabo prodaju, povećava troškove skladištenja, rizik zastarijevanja, mogućnosti potkradanja i oštećivanja proizvoda. Cilj upravljanja zalihama je smanjiti troškove zaliha koliko je moguće i istovremeno zadržati nivo usluge koju zahtijevaju kupci. Optimalan nivo zaliha predstavlja istovremeno i optimalne troškove poslovanja u cjelini.



7. LITERATURA Bloomberg J.D.,Le May S.,Hanna B.J., (2006):„Logistika“, Mate doo, Zagreb,136,137,139, 148, 149. Topčić A., (2009), „Industrijska logistika“, nastavni materijal. Sorak, M. (2006) : „Menadžment poslovanja“, Banja Luka, str. 123, 131, 132,133, 136,138.

Web izvori: http://tims.edu.rs/sr/sadasnji.../75-finansije?...768%3Aupravljanje_zalihama; ( 03.03.2010). http://istore.ba/kolumne-print/99business-support/121navike-uspješnihorganizacija.html. (12.03.2010) http://fmt.ba/attachments/012_finansije%20strucni%20pojmovnik.doc ( 20.03.2010). http://super-king.hr/hr/opce/upravljanje.html. ( 09.03.2010). http://oliver.efri.hr/~pom/folije3.htm. (21.03.2010).



http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=44553 〈=en: ( 18.03.2010). http://logistika.blog.hr/2009/10/162682932,3/metode-za-kontrolu-zaliha.html. (04.03.2010 ). http://logiko.hr :( 10.03.2010).


UPRAVLJANJE ZALIHAMA

Recommend Documents