Savremene Političke Teorije HrestomatijaFull description
Opis savremenih teorija mralnog razvojaFull description
...Full description
bilansi -Kata 2013
Full description
Automarika
Rade pantic
Devijantnost označava bilo koje kršenje društvenih normi, ono je relativan problem i može se razlikovati na temelju lokacije, dobi, socijalnom statusu. U ovom radu opisane su tri vrste teor…Full description
Full description
Ekonomska politika
Biomehanika tkiva i organaFull description
Suvremene književne teorije Skripta:
Full description
Full description
Teorija konstruiranja Kolokvij 1 Sažetak iz prezentacija
RUSKI FORMALIZAM Sankt Peterburgi Moskva: u ova dva grada u drugoj deceniji XX veka počinje istorija teorije književnosti XX veka eka kao pose posebn bne, e, aut autonom onomne ne knji knjižževno evnona nauč učne ne disc disciipli pline. ne. U Moskvi,11!. godine,na inicijativu "omana #akobsona$1%&'1%(), osnovan je Moskovski lingvistički kružok a u Peterburgu, Peterburgu, ' 11&. *odine ' nastao je +poja $-rutvo a iučavanje poetskog jeika) a koji su bili veani /iktor 0klovski, +sip rik, #urij 2injanov,oris 3j4enbaum, oris 2omaevski,/iktor /inogradovi /iktor 5irmunski. Stvaranje ajedničke metode istraživanja koja se obično naiva 67ormalnom meto me todo dom8 m8,, a njen njene e pris pristal talic ice e ' 67or 67orma mali list stim ima8 a8.. +vaj +vaj naiv naiv,, u poče početk tku u pejorativan, a koji su koristili i oponenti, ustalio se kao naiv prve teorijske kole koja je iradila program istraživanja književni4 tekstova kori9enjem strogo lingvistički4 metoda. Počeci 7ormalima u književnim istraživanjima: oduen de urtene, pro7esor #akubinkog. #akubinkog. ;ormal ormalist istii su, naroči naročito to u početn početnom om period periodu, u, stavl stavljal jalii glavni glavni akcena akcenatt na 7onetski aspekt jeika, polae9i od pretpostavke da 6vuci u sti4u postoje nea neavi visn sno o od bilo bilo kakv kakvi4 i4 vea vea sa slik slikom om i pose posedu duju ju samos samosta taln lnu u jei jeičk čku u 7unkciju8. -ruga važna okolnost jeste kria simbolima koji je a najmlajegovi >jegovi majstori majstori bili su /elimir elimir ?lebnjik ?lebnjikov ov $pri $prist stal alic ica a Sam Samovit ovite e reči reči 6iv 6ivan an +bič +bično nost stii i živo životn tni4 i4 potr potreb eba) a)8i 8i @lek @lekse sejj ručoni4 $koji je imislio naiv 11A. godine). +ko 11B. godine $prelomne a nastanak evropske savremene umetnosti) poče počeli li su da se javlj avljaj aju u rusk ruskii kuboC uboC7u 7utu turi rist stii $im $ime< e
reč $termin ?lebnjikova), ?lebnjikova), 6samorodna, samodovoljna reč8 u poeiji. 0klovs 0klovski, ki, Uskrsnuće reči reči 11E. 11E. smrt reči reči poveuje se sa automatiacijom automatiacijom njenog opažanja i gubitkom mogu9nosti njenog čulnog doživljavanja. "eč je sagledavana dvojako dvojako C bilo kao iliani klie klie koji koji u svakodnevnoj svakodnevnoj rameni gubi autonomnu vrednost i preponatljiva preponatljiva je samo kao konvencionalni nak ili kao samostalna reč koja koja se sagledava sagledava i doživljava doživljava asebno, a4valjuju9i a4valjuju9i svojoj 6materijalnoj nekoristoljubivosti8 koja je isključuje i komunikacionog opticaja. Poeija je, dakle, takva upotreba jeika koja omogu9ava da se obnovi vi3+ +>3+D DF@ F@/ /@>#3 @>#3 DGD DGD H@FU H@FU-> ->+S +S2 2 ' reu reult ltat at prim primen ene e post postup upka ka.. Prema rema 0klovskom, 6cilj umetnosti je da se ose9anje stvari da u obliku vijena >je na osnovn osnovna a karakt karakteri eristi stika ka je, je, dakle, dakle, postupak ili takva 6usmerenost na ira8 koja liava iska semantičke i vučne neutralnosti i naruava rutinsku percepciju. P+S2UP@ P+S2UP@ ' u teoriji 0klovskog 0klovskog 7ormalni a4vat koji se asniva asniva na otežavanju D produžavanju vremena percepcije. Umesto ralikovanja sadržine i 7orme, 7ormalisti su koristili ralikovanje materijala od postupka. Materijal je sve ono odakl odakle e umet umetni nik k crpe crpe:: činj činjen enic ice e i živo života, ta, idej ideje, e, knjiž književ evne ne konve onvenc ncij ije. e. Pos ostu tupa pak k je es este teti tičk čkii prin princi cip p koji oji pret pretva vara ra mate materi rija jall u umet umetni ničk čko o delo delo.. Ha4valjuj Ha4valjuju9i u9i postupcima postupcima nastaje nastaje e7ekat e7ekat jeovito jeovitosti sti $de7amili $de7amilijari jariacije acije)) koji koji
iaiva poreme9aje u rutinskom sagledavanju stvarnosti predstavljene u umetničkom delu. Postupak osvežava na pogled na svet. Stvarnost nema jedan oblik koji a4teva jednu 7ormu. +brnuto je: postoje raličiti književni postupci koji pokauju drugačija obličja sveta. >a taj način kategorija postupka koji deautomatiuje percepciju stvari čvrsto poveuje jeik i stvarnost. Postupak takoajboli primer je 2injanovo istraživanje parodije 1(.) Poto tradicija, s4va9ena kao dinamički sistem žanrova, podleže evolutivnim promenama pronalaženjem novi4 7ormi i 6kori9enjem stari4 7ormi u novoj 7unkciji8, a parodija je de=nisana kao podražavanje teksta poveano s promenom njegove 7unkcije, onda tako s4va9ena parodija ' jedan od ključni4 intertekstualni4 žanrova ' automatski postaje pokretačka snaga književne evolucije asnovane na paralelnom pokretu kanoniacije i dekanoniacije. ako je pisao 0klovski, 6nova 7orma se pojavljuje ne ato da bi iraila nov sadržaj, ve9 da bi amenila staru 7ormu koja je igubila umetničku vrednost8. @>+>DH@KD#@ 5@>"+/@ ' kategorija koju je uveo 0klovski. +načavala je pomeranje žanrova ili stilova s peri7erije sistema u njegov centar. -ekanoniacija je obrnuta pojava: uklanjanje neke 7orme i centra. Primer i poljske književnosti: baladu, kao peri7eran i niski žanr u doba klasicima, poljski romantičari su ideoloki udiali i postavili je u sam centar književni4 žanrova i kojeg je atim vrlo bro isključena. Primer i ruske književnosti koji navodi 2injanov: 6Haumni jeik je oduvek postojao $u dečjem govoru, u sektama, itd.), ali tek u nae doba on postaje književna činjenica.8 ljučnu ulogu u dekanoniaciji žanra igra parodija. +snovni romaneskni postupci ne smetaju U poredak predstavljeni4 doga#3 $SKAZ ) ' narativna 7orma koja podražava živi govor, prema rečima 3j4enbauma ' 6iluija govornog jeika8 u kojoj postaje vidljivo 6nadoveivanje na živu reč naratora8, dok 7abularna konstrukcija odlai u drugi plan ustupaju9i mesto 6konkretnosti reči8. Posebnu teoriju skaza ravio je oris 3j4enbaum u raspravama Kako je napravljen &ogoljev '(injel)
0klovskog su, kao ljubitelja Sterna i Servantesa, najvie interesovala sva kompoiciona oneobičavanja koja su raarala ravoj 7abule dela: umetnute novele, viesižejne kompoicije, digresije. "etorika neumetnički4 tekstova D nji4ovi postupci $Genjin, ?itler) 2eorijska -ostignu9a ruski4 7ormalista, kako u ranom periodu $11&'1(E) $tačke 1'&), tako i u kasnom $1(!'1() $tačke L'1B), mogu se svesti na slede9e glavne tee. 1. Umetnički doživljaj je 6doživljaj 7orme8 $0klovski) koja pruža 6otpor8 $#akobson). (. njiževnost, kao to je nekada sugerisao Malarme, ne nastaje i misli nego i jeika. 6>ije misao ta ...N od koje se prave sti4ovi. Prave se od reči.8 6Materijal poeije nisu ni slike ni emocije, ve9 reči8 $5irmunski). A. Postoje dva osnovna načina upotrebe jeika: poeija i proa. 6Poeija je jeik u njegovoj estetskoj 7unkciji8 $#akobson). Proa je jeik u komunikativnoj 7unkciji. Poeija oneobičava jeičku komunikaciju. E. Predmet teorije književnosti je literarnost, odnosno dominanta $#akobson) estetičke $autotelične) 7unkcije. 2eorija se bavi 7unkcijom jeika u književnom delu a ne njegovom vanjeičkom uslovljeno9u $geneom). !. Giterarnost se de=nie pomo9u 6apažanja 7orme8 $3j4enbaum), +dnosno postupka $0klovski). &. Postupak je umetnička konstrukcija koja otežava sagledavanje stvarnosti. Hadatak poeije $i ire: umetnosti) je 6osloba
AMERIČKI FORMALIZAM – NOVA KRITIKA >ova ritika $Ne* +riti%ism) je naiv koji obu4vata delatnost univeritetski4 kritičara koji su suvereno vladali na američkoj književnoteorijskoj sceni ime
tačka a mnoge kasnije istraživačke pravce kao to su dekonstrukcija, >ovi istoriam ili %ultural %riti%ism. >ajve9e teorijsko dostignu9e >ove kritike bilo je odbacivanje subjektivnoC impresionističkog i biogra7skog obrasca književne kritike i usmeravanje na autonomnu vrednost književni4 dela. Slično ruskim 7ormalistima koji su svoje kategorije ivodili i tesne poveanosti s ravojem ruske 7uturističke poeije, i predstavnici >ove kritike bili su veani a ravoj engleskog i američkog modernima. *lavni predstavnici >ove kritike, lint ruks $1B&'1E) i -žon rou "ensom Hajednički cilj: temeljna univeritetska edukacija asnovana na objektivnim pravilima čitanja. 3sej su pretvorili u osnovni alat svog delovanja i u njemu je detaljna analia pesničkog jeika $>ova ritika se retko bavila proom) bila poveana sa ispoljavanjem opte strukture dela koja je proilaila i unutartekstualni4 napetosti. Početke >ove kritike treba tražiti u 3ngleskoj dvadeseti4 godina. 2.S.3liot ,ra$i%ija I in$ivi$ulni talenat- 3liot inosi osnovnu teu da je 6ravoj umetnika neprestano žrtvovanje samog sebe i stalno ponitavanje sopstvene ličnosti. +vo ponitavanje ličnosti pre svega se odnosi na emocije, jer se sti4 ne asniva na iražavanju lični4 ose9anja i emocija, ve9 na stvaranju 6strukturalni4 emocija8 koje su reultat 6prerade8obični4 ose9anja u umetnička ose9anja. $prvi put se pominje princip smrti autora). Pisac se mora otarasiti sopstveni4 ose9anja i emocija, iako se ne može reiti ose9anja i emocija kao takvi4. +ve su, meD +"3G@2D/ ' termin koji je uveo 2. S. 3liot i kojim se od pesme a4teva da ne inosi ose9anja neposredno, ve9 u pomo9 tekstualne medijacije. +bjektivni korelativ je objektivno postoje9i simbol ili slika koji se, s jedne strane, odnosi na pesnikovo raspoloženje $evocira ga), dok, s druge strane ' u čitaocu Daiva odreije stvarna predstava onoga to je pesnik ose9ao piu9i sti4ove "ičards D +gden ' ( načina kori9enja jeika Simbolički gradi strogo de=nisan odnos prema stvarnosti i pretenduje na istinu $slučaj naučni4 rečenica), dok drugi ' emotivan ' ne upu9uje na stvarnost, ibegava kvali=kacije istina' laž, a svoju utemeljenost nalai u iražavanju ljudski4 stavova. 3motivna upotreba, vodi ka 7ormulaciji pseudosudova, koji ne mogu biti veri=kovani odnosom prema stvarnosti. >a taj način "ičards ralikuje naučni $simboliacija) i poetski $emotivnost) diskurs. 3motivan stav, iražen kro poetske pseudoiskae, treba da se asniva na tome da se 4aotični spoljanji impulsi pomo9u intelekta $ili ire: Fovekov nervni sistem) pretvaraju u 4armoničnu, uravnoteženu strukturu. Hadatak pesnika je da u pomo9 rečiN uspostavlja red i ko4erentnost.
"ičardsova kritika jednoOnačnosti sti4a ' /D03H>@F>+S2 ' jedna od najnačajniji4 semantički4 kategorija >ove kritike. /iljam 3mpson je pisao da se vienačnost odnosi na raličita načenja datog iraa u rečniku, ali i 6na sve, čak i najsuptilnije verbalne nijanse koje omogu9avaju raličite reakcije na jedan te isti deo jeika. Hnačenje teksta avisi od unutranji4 odnosa imea taj način je stvorena osnova a 6objektivnu poetiku8 koja je i procesa čitanja eliminisala privatna iskustva čitaoca, nanje van konteksta koji name9e sti4, kao i teorijske presupoicije. 1A%. godine, -žon S. "ensom, nastoje9i da dovede književna istraživanja do potpune pro7esionaliacije, isticao je da se pro7esori moraju koncentrisati pre svega na 6te4ničko istraživanje poeije8, to je trebalo da predstavlja usmeravanje pažnje na sam tekst u ibegavanje neknjiževni4 konteksta i problema. ruks i /oren su sastavili listu osnovni4 greaka koje su činili čitaoci poeije. 2o su bile: 6potera a porukom8 $potraga a idejom koja se može odnositi na lični život), 6ira ose9anja8 ili nji4ovo 6čisto ostvarivanje8 kao 6lepa 7ormulacija neke uviene istine8. U sva ova tri slučaja čitalac grei jer se 6pesnički e7ekat ne asniva na samim stvarima ose9anjima, idejama i sl.N, nego na načinu na koji se njime služi pesnik8. +snovne meta7ore koje su novi kritičari koristili a opis autonomne i ajedničke strukture sti4a odre
takoD#@ $engl. iron! ) ' raličito de=nisana u okviru >ove kritike, činila je kvintesenciju književne strukture. >ajče9e je onačavala unutranju napetost imeova kritika se može smatrati normativnom teorijom imanentnog čitanja. ao takva, suočavala se s kritikom istraživača ainteresovani4 a spoljanje $istorijske, ideoloke, političke) kontekste književnog dela, kao i a pragmatičnu primenu čina interpretacije. 2akoove kritike koje se odnose na književnost: 1. Pesnički jeik $emotivan, prema "ičardsu) sutinski se ralikuje od re7erencijalnog $simboličkog), slično kao to se poetska reč ralikuje od prone. 6"eč u poetskom smislu je stvar sama po sebi i sadrži sva svoja načenja, dok je reč u pronom smislu jednodimenionalna i 7unkcionalna.8 +va ralika, prisutna i u vidu opoicije poetike i retorike, jeste 7undamentalna a svaki 7ormalistički ili ' ire ' modernistički stav. Hato se može smelo konstatovati da je >ova kritika književnonaučni ekvivalent modernističkim estetičkim teorijama. (. Pesničko delo upu9uje na 6imaginativni život imaginative lieN8 pesnika koji u sebi miri protivrečna iskustva. >ije kako su smatrali neki romantičari ' 6poeija srca8 i emocija, nego intelekta i imaginacije. A. Pesničko delo je autonomna, samodovoljna celina sadana od unutranji4 napetosti $ironije i paradoksa). Ha njegovo tumačenje nije potrebno ponavanje ivanknjiževnog konteksta. ako je pisao 3liot, 6da bi4 raumeo /u%! 0oems /ordsvortN nije mi potrebno nijedno drug Svetlo osim onoga koje sti4ovi i sebe emaniraju8. E. "alikuju9i se od jeika proe, jeik poeije ' slično kao u teoriji ruski4 7ormalista ' raskida s navikama svakodnevne komunikacije. 6*otovo sva dobra poeija nas bunjuje Poeija tako
iravnava i napreže, poveanost naglo raste, raste opta obavenost interpretacije8. >a sasvim suprotnom polu 9e se smestiti dekonstrukcija, traže9i nepoveana mesta koja slabe organsko jedinstvo dela. &. ritiku kao naučnu i objektivnu delatnost $a ne: impresionističku i subjektivnu) ne interesuje ni pesnikova intencija ni realni uticaj na čitaoca, jer se uima u obir jedino 6tekst sam po sebi8. ritičar treba 6vie da se odnosi prema prirodi predmeta, nego prema e7ektu koji iaiva u subjektu8. L. +tuda je neraumevanje sti4a sutinsko, ali prijatnost koju on iaiva tokom čitanja $kao autonoman, lep predmet) slična je tome kao to 6cilj života nije s4vatanje sveta, ve9 sticanje otpornosti i ravnoteže, kao i to da se živi to se bolje može8. "ecepcija sti4ova bi, dakle, trebalo da bude kontemplativna i nepristrasna, liena bilo kakvi4 asocijacija na drutveni položaj pisca i čitaoca. %. -rutvena 7unkcija kritike asniva se na 6idvajanju a svoju publiku onoga to ona želi, organiovanju onoga to može da stvori, apravo, ukusa epo4e8. . Ma kako da se mogu ritikovati =loo7ske i estetičke premise koje se kriju u osnovama >ove kritike, ipak se ne može osporiti da je a4valjuju9i njoj odbačen redukcionistički i impresionistički stav prema književnom delu i da su u @merici stvoreni uslovi a potpunu pro7esionaliaciju i 7ormaliaciju književni4 istraživanja kao posebne discipline.
STRUKTURALIZAM "ani Strukturaliam u nauci o književnosti ravio se uglavnom a4valjuju9i inspiracijama lingvista ' pre svega 0vajcarskog naučnika ;erdinanda de Sosira, a i ruskog >ikolaja 2rubeckog. U slučaju -e Sosira Dspostavilo se da je bila najuticajnija koncepcija sistema jeika, kao i opta ideja lingvistike kao nauke ' obe 7ormulisane u 1p2toj lingvisti%i $11&), +bjavljenoj nakon njegove smrti. ad je reč o 2rubeckom ' naročito Dnspirativna postala je njegova 7onoloka teorija. >ajvažniji Hadatak a -e Sosira bilo je utvr
poveuje vuk i pojam a ne, na primer, onake i onačene predmete). -e Sosira >isu interesovali ni oni koji jeik koriste, niti 7unkcionisanje jeika u drutvenom životu. >jegov *lavni cilj bio je stvaranje objektivne nauke o jeiku, dok je opti sistem jeika pri4va9en kao osnovna kategorija ' a raliku +d idi7erenciranog, ne uvek predvidljivog i tekog a ovladavanje, govora ' mogao 2akoajvažniji adatak a istraživače ove kole $naročito a #ana Mukaržovskog i "omana #akobsona) postalo je odre
drugom slučaju, ova 7unkcija $koja je skretala pažnju na sam jeički nak) ipak nije bila idvojena od drugi4 7unkcija koje obavlja književni iska. +na je u koncepciji Mukaržovskog ila poveana "aličitim odnosima s praktičnim 7unkcijama jeika: repreentativnom, ekspresivnom i impresivnom . #3HDF3 ;U>KD#3 #3HDF3 ;U>KD#3 >#D53/>+* -3G@ ' Prema >emačkom lingvisti arlu ileru, #eik vri odre
odnosi imearočito u radovima 6Gingvistika i književnost8 i 6Poeija gramatike D gramatika poeije8, ističu9i veliku avisnost i ajedničko delovanje lingvistički4 metoda i stilske analie kao i veroloke poeije.
Strukturalizam i knjižena kritika !"enet# T$%$r$# &art' 1&&. 5enet Strukturalizam I knj-kritika art Kritika I istina ritičar rasklapa strukture na sastavne elemente8, a 6kritička misao... igraa taj način se strukturaliam uključio u pokret opoicion prema poitivimu $istoricimu, biogra=mu, psi4ologimu),
uvode9i a promenu imanentiam $analiu +graničenu na samo delo, aobilae9i u potpunosti njegove ivore i uroke). art je naglaavao *lavnu prednost >ove nauke o književnosti: mogu9nost +dvajanja književnog dela od njegovog Stvarnog autora. Kvetan 2odorov u 0oeti%i, objavljenoj dve godine kasnije, nasuprot artu i 5enetu, ivrio je principijelnu podelu na ono to spada u kompetencije poetike $akoni oji se nalae u okviru naučnog sistema) i na ono to predstavlja domen interpretacije, kao i književne kritike $procese Stvaranja načenja koji se ne mogu uvek sistematično urediti). oliko su art i 5enet u strukturalnoj analii videli osnovu književne kritike interpretacije, 2oliko se 2odorov odlučno protivio tako tesnoj poveanosti, naročito se pribojavaju9i eventualni4 poreme9aja u apstraktnom modelu strukturalne poetike u slučaju da ona počne da se bavi semantičkim pojavama kojima je teko ovladati i koje su u sutini subjektivne. Poetika, prema s4vatanju 2odorova, nije vie uopte trebalo da se bavi analiiranjem konkretni4, pojedinačni4 književni4 tekstova, ve9 samo opisivanjem apstraktni4 struktura, a ovi tekstovi bi mogli biti samo nji4ova realiacija. Prema tom s4vatanju, poetiku tako
SRUKTURALIZAM II Posleratni 7rancuski Strukturaliam inspirisala je, pre svega, misao antropologa i =loo7a . GeviCStrosa koji je na polje etnogra7ski4 istraživanja preneo lingvističke teorije -e Sosira i 2rubeckog, oživljavaju9i novu 4umanističku disciplinu ' strukturalnu antropologiju. GeviCStros je proirio Pojam 6jeika8 na raličite mani7estacije čovekove kulturne aktivnosti $na primer, rituale, obrede, religijske postupke, odnose srodstva u primitivnim plemenima, načine na koje se jede, stvaranje mitova i sl.). >jegov cilj ' po uoru na -e Sosira ' bilo je pronalaženje i opisivanje ovog 6jeika8, to nači skriveni4 sistema koji vladaju svim kulturnim postupcima. 2ragaju9i a dokaima o sistemskoj organiaciji kulture, tvorac strukturalne antropologije je nastojao da odredi osnovne jedinice karakteristične a pojedine tipove ponaanja u kulturi $pomo9u @nalogije prema 7onemama) ' i tako je, na primer, kao osnovne jedinice mitova smatrao miteme $pojedinačne -oga
bilo je mogu9e u isto vreme otkriti univeralne strukture koje vladaju ljudskim umom. Dnose9i teu o jeičkom karakteru uma i o nesvesnim strukturama jeičkog tipa koji njime vladaju, GeviCStros je omogu9io strukturalimu istovremeno i nivo =loo7skog sistema. >a kraju, ;iloo7 je smatrao da upravo mitovi predstavljaju univeralni jeik kulture, njenu skrivenu i neosve9enu strukturu ' jer su oni nastajali u krugovima svi4 kultura, a nji4ove miteme su se generalno pokaivale kao meoama Fomskog, koji je smatrao da 9e otkrivanje univeralni4 7ormi, ajednički4 a sve jeike, postati ključ a proučavanje opti4 svojstava ljudskog uma. 2ako su i teoretičari književnosti tragali a gramatikom književnosti, dakle ' a univeralnom književnom kompetencijom. 1. nivo mani7estacije $prema terminologiji ?jelmsleva i *rejmasa) ' 6supstancijalna8 dimenija nakova $graivo univeralne tekstualne gramatike koja obu4vata čitavu književnost. *lavni Predstavnici 7rancuske naratoloke kole bili su: "olan art, lod remon, Kvetan 2odorov i @lžirdas *rejmas. *odina 1&&: naratoloki mani7est