Emocije i motivacija
Emocije su afektivni psihički procesi koje karakteriziraju tjelesne i izražajne promjene i subjektivni doživljaj. Prisjetimo se! Dio velikog mozga koji kontrolira strah i bijes je limbički sustav. Emocije regulira amigdala (dio limbičkog sustava).
Emocije se dijele na primarne(jednostavne) i sekundarne(složene). Prema hedonističkom tonu, emocije mogu biti ugodne i neugodne. Primarne ili jednostavne: radost, žalost, strah, gađenje, srdžba, iznenađenje. Sekundarne ili složene: ljubav, ljubomora, ponos, nježnost, mržnja... RAZLIKA: Primarne ili jednostavne su urođene i pojavljuju se u ranom razvojnom razdoblju. Nastaju brzo i spontano. Imaju univerzalnu facijalnu ekspresiju (otkrio C.Darwin) i u različitim kulturama ih uzrokuju slični događaji. Osim kod ljudi, primjećene su i kod nekih vrsta životinja. Sekundarne ili složene nisu urođene već se steću iskustvom i životom, nemaju urođenu facijalnu ekspresiju već se različito izražavaju i u različitim ih kulturama uzrokuju različiti događaji. Važno je razlikovati emocije od raspoloženja. Emocije su kratkotrajne, jačeg intenziteta i jasnog uzroka. Raspoloženja su dugotrajnija, srednjeg intenziteta i nisu uvijek jasnog uzroka. Emocionalna stanja su afekti, raspoloženja i strasti. Afekti su stanja jakog intenziteta i kratkog trajanja (npr.srdžba). Raspoloženja su srednjeg intenziteta i dugog trajanja (npr. radost, žalost). Strasti su jakog intenziteta i dugog trajanja (npr. ljubav).
Kako doživljavamo emocije: Npr. Hodamo ulicom i opazimo psa. SITUACIJA Mislimo da će nas ugristi. KONGNITIVNA PROCJENA Osjećamo strah. EMOCIONALNI DOŽIVLJAJ Povisuje nam se krvni tlak, šire zjenice i dušnice... (probuđen simpatikus i endokrini sustav) TJELESNE PROMJENE Osjećamo drhtavicu i blijedi smo. IZRAŽAJ Odlučimo pobjeći i počnemo trčati. PONAŠANJE
Kognitivna procjena – vjerovanje da smo u opasnosti.
Doživljavanje emocija: Tjelesne promjene koje prate emocije regulira hipotalamus. Prisjetimo se, hipotalamus regulira rad vegetativnog živčanog sustava (simpatikus i parasimpatikus) i poveznica je s hipofizom koja aktivira ostale žlijezde s unutarnjim izlučivanjem.
Kod emocija aktiviran je hipotalamus koji daje naredbu vegetativnom živčanom sustavu, tj. simpatikusu (kod straha) da širi zjenice, širi dušnice, ubrzava rad srca, širi krvne žile, itd. Uz to, daje naredbu i hipofizi da počne izlučivati hormone za aktivaciju nadbubrežnih žlijezdi i gušterače. Nadbubrežne žlijezde zatim izlučuju hormone adrenalin i noradrenalin, a gušterača glukozu. Kod emocije tuge aktiviran je parasimpatikus kako bi se očuvala energija.
Funkcioniranje poligrafa (detektor laži) Poligraf je tzv. detektor laži jer služi za ispitivanje istine, tj. tjelesnih promjena koje prate emocije. Nije potpuno pouzdan jer rezulat ovisi i o ispitaniku i ispitivaču. Najčešće se mjere promjene u disanju, radu srca i znojenju.
Motivacija
Motivacija je proces koji usmjerava naše djelovanje prema cilju.
Motiv je svaka pobuda koja usmjerava naše djelovanje prema cilju. Vrste motivacije su ekstrinzična i intrinzična. Ekstrinzična motivacija uzrokovana je vanjskim motivom, npr. pohvalom, kaznom, plačom, društvom. Intrinzična motivacija uzorovana je unutarnjim motivom, npr, željom, ljubavlju ili interesom za nešto.
Vrste motiva su biološki i psihosocijalni. Biološki motivi su urođeni i podrazumijevaju: motiv za snom i odmorom, motiv za reprodukcijom, motiv za različitim materijama, motiv za eliminacijom štetnih tvari iz organizma i motiv za očuvanjem fizičkog integriteta organizma. Psihosocijalni motivi su stečeni i podrazumijevaju: motiv za ljubalju, motiv za moći, motiv za uspjehom, motiv za pripadanjem itd.
Motivacijski ciklus: Motiv – instrumentalno ponašanje – barijere(prepreke) – cilj. Prije svega imamo motiv, zatim ponašanje koje je instrument koji nas dovodi do cilja. Na putu do cilja možemo susresti i neke prepreke ili barijere koje mogu biti vanjske (društvene i prirodne) ili unutarnje (fizički ili psihički nedostatak i sukob motiva). Tek savladavanjem prepreka možemo stići do cilja. Npr. Gladni smo i imamo motiv za određenom materijom, hranom (biološki motiv). Instrumentalno ponašanje je odlazak do hladanjaka. No, možemo naletjeti na neku barijeru, npr. sukob motiva, ne možemo se odlučiti koju hranu pojesti jer nam obje prijaju i nakon što se odlučimo i pojedemo, stigli smo do cilja (utažili glad).
SUKOB MOTIVA: Sukob motiva: sukob višestrukog privlačenja, sukob višestrukog odbijanja, sukob istovremenog privlačenja i odbijanja, sukob višestrukog istovremenog privlačenja i odbijanja. Sukob višestrukog privlačenja – privlače nas 2 jednako privlačna cilja. On je najlakše rješiv. (npr. pojesti kolač od jagoda ili od ananasa)
Sukob višestrukog odbijanja – moramo odlučiti između 2 jednako neprivlačna cilja. (npr. ljetovati kod bake ili sa roditeljima) Sukob istovremenog privlačenja i odbijanja – jedan cilj nas istovremeno privlači i odbija. (npr. pojesti kolač iako znamo da deblja) Sukob višestrukog istovremenog privlačenja i odbijanja – odabrati između 2 cilja, a oba imaju i dobre i loše strane. (npr. odabrati između jeftinog, a lošeg maturalca, ili skupog, ali zabavnog.)
HIJERARHIJA MOTIVA (A. Maslow)
Prisjetimo se: humanistički pristup psihologiji proučava subjektivno iskustvo ljudi te njihovo doživljavanje i razumijevanje sebe. Usmjeren je na pozitivno.
Teoretičar humanističkog pristupa psihologiji, Abraham Maslow, napravio je hijerarhiju motiva. On je motive (potrebe) poredao hijerarhijski i rekao je da svatko ima jednaku hijerarhiju te da bismo zadovoljili neke potrebe na višoj ljestvici u hijerarhiji, prvo moramo zadovoljiti one niže.
Hijerarhija: 5.potreba za samoaktualizacijom. 4. potreba za poštovanjem i samopoštovanjem 3. potreba za ljubavlju i pripadanjem 2. potreba za sigurnošću 1. fiziološke potrebe Samoaktualizacija je potreba za pojedinac zadovolji sve svoje potencijale, talente i kapacitete.
Takve osobe imaju dobar smisao za humor, poštuju mane i vrline sebe i ostalih ljudi, imaju potrebu za samoćom, stvaraju bliske veze s malim brojem ljudi... Primjer samoaktualiziranog pojedinca je A. Einstein. Fiziološke potrebe su potrebe nužne za život (biološki motivi) – potreba za različitim materijama, potreba za snom i odmorom, za eliminacijom štetnih tvari iz organizma, za očuvanjem fizičkog integriteta organizma, za reprodukcijom...
Stres je stanje u kojem se pojedinac nalazi kada je suočen s problemima ili očekivanjima okoline kojima se ne može prilagoditi. Izazivači stresa nazivaju se stresori, a dijele se na velike životne stresore i male životne stresore.
Veliki životni stresori su: kataklizmički i traumatski događaju (smrt partnera je najveći stresor), medicinski tretmani i bolesti, velike životne promjene (selidba, vjenčanje, rođenje djeteta). Mali životni stresori su: svakodnevne situacije i uvjeti rada. Intenzitet stresa ovisi o: obilježjima stresora, socijalnoj potpori i kognitivnoj interpretaciji. Kognitivna interpretacija može biti primarna i sekundarna. Primarna – „Što znači to za mene?“, a sekundarna – „Mogu li se s time nositi?“. Znakovi stresa su emocionalni, tjelesni, bihevioralni (ponašajni) i kognitivni. Emocionalni – strah, tuga, srdžba... Tjelesni – znojenje, lupanje srca, bol u želucu, povećanje ili smanjenje teka... Bihevioralni – pušenje, alkoholiziranje, samoozlijeđivanje... Kognitivni – nemogućnost učenja ili pamćenja, rastresenost...
a) b) c)
Kod suočavanja sa stresom možemo (PIK): Prihvatiti situaciju Izbjegavati situaciju Kontrolirati situaciju: usmjeravanje na problem ili na emocije
FRUSTRACIJA:
Frustracija je stanje emocionalne napetosti izazvano preprekama u ostvarivanju ciljeva. Ona se očituje ili uagresivnom ponašanju ili u obrambenim mehanizmima.
Obrambeni mehanizmi su nesvjesna izokretanja realnosti u svrhu zaštite svog ega. Ne mijenjaju situaciju već samo naš subjektivni doživljaj. Prvi je na njih upozorio Sigmund Freud. Obrambeni mehanizmi su: fiksacija, kompenzacija, negiranje, projekcija, racionalizacija, reaktivna formacija, regresija, rezignacija i supstitucija. *Fiksacija je ustrajanje u ponašanju koje ne dovodi do cilja. Npr. osoba ustraje u audicijama za talent show iako nema sluha. *Kompenzacija – kako bismo prikrili nedostatke na jednom području, posvetimo se drugom. Npr. Osoba nije dobra u fizici, ali se zato više posveti učenju povijesti. *Negiranje – odbijanje suočavanja s činjenicom. Npr. Osoba ne želi prihvatiti da je umrlo njen rođak. *Projekcija – pripisivanje mana drugima zbog ne prihvaćanja istih kod sebe. Npr. Dečko nam se sviđa i ne znamo kako mu priči pa izmislimo trač da je on zaljubljen u nas. *Racionalizacija – traženje dobrih umjesto pravih razloga za neuspjeh. Ima 3 varijante: opravdavanje, omalovažavanje i uljepšavanje. Npr. opravdavanje: Nisam mogao učiti jer nije bilo struje. Npr. omalovažavanje (tzv. kiselo grožđe): Marko je pobjedio na natjecanju jer su rezultati namješteni. Npr. uljepšavanje (tzv. slatki limun): Nismo uspjeli upisati željeni studij, pa uzdižemo onaj koji sada studiramo. *Reaktivna formacija – potiskivanje potencijalno opasnih želja i pretvaranje u njihove suprotnosti. Npr. Homoseksualac se boji osude, pa tvrdi da je homoseksualnost bolest. *Regresija – impulzivno dječje ponašanje. Npr. Osoba vrišti i ljuti se danima nakon svađe. *Rezignacija – odustajanje od svega. Npr. Zbog zaključene jedinice, osoba napusti školovanje. *Supstitucija – zamjena neostvarivog cilja sličnim. Npr. Osoba ne može imati vlastitu djecu pa se posveti nećacima.
