pojam drzave

SADRŽAJ

UVOD ………………………………………………………………………………………………………………………… 3 POJAM DRŽAVE …………………………………………………………………………………………………………. 4 Razna shvatanja termina (pojma) ržava............................................................5

Nastanak ržave ..................................................................................................6 ....6 ELEMENTI DRŽAVE ……………………………………………………………………………………………………….7 1.TERITORIJA KAO ELEMENT DRŽAVE ………………………………………………………………………………………. 7 2.STANOVNIŠTVO KAO ELEMENT DRŽAVE……………………………………………………..…………………………. 8 3.VLAST KAO ELEMENT DRŽAVE ………………………………………………………………………………….………….. 10

ZAKLJUČAK …………………………………………………………………………………………………………………..13 LITERATURA ………………………………………………………………………………………………………………...14

UVOD

Država je organizacija koja raspolaže monopolom fizičke sile koja služi za oržavanje onog načina proizvonje koji je u interesu oređene ruštvene zajenice. Moerna ržava je zajenica slobonih ljui. Državne oluke i pravna pravila moramo poštovati ka se vjenčavamo, ka uzržavamo i ogajamo ijecu, ka raimo, graimo kudu i r. Prema nisu sva ljuska ponašanja oređena ržavom i pravom, ipak je čovjek u gotovo svakom trenutku obuhvaden ili prinuđen ili zaštiden nekim ržavnim olukama ili pravnim normama. Ka u svakonevnom kontaktiranju čuju za ržavu i pravo, i osobe koje su bez pravnog obrazovanja shvadaju a je riječ o oređenoj organizaciji ili skupu pravila ponašanja. Ali takvo znanje je tek početak razumjevanja ržave i prava. Država je vlast koja putem pravnih normi naređuje ljuima kako se valja ponašati u oređenim okolnostima a to znači a mnoge prisiljava a se ponašaju onako kako se oni inače ne bi ponašali. Naime ržava uređuje onose među ljuima i tako pravi re i pravu u r uštvenoj zajenici, a sve to pomodu legitimne ržavne prisile. Iz samog uvonog izlaganja ohvatili smo otprilike pojam ržave i iz istog zaključili a su osnovni elementi ržave stanovništvo, teritorija i ržav na vlast....

2

POJAM DRŽAVE

Ime neke stvari najčešde ili barem jelomično, govori o njenoj prirodi, suštini i odlikama. U tom smislu neophodno je da ispitamo termin - ržava - odnosno njegovo porijeklo i značenje da bismo na taj način, pokušali iz samog termina da izvučemo neko predhodno znanje ili steknemo dublji dojam o tome što je ržava.

Moerna ržava nastaje u XVI vijeku kod romanskih i germanskih naroda Evrope . Krajem XV i u XVI vijeku dolazi do zamjene staleške monarhije apsolutnom monarhijom. Ova promjena u karakteru, prirodi i ustroju ržave našla je svoj odjek i u uvođenju jednog novog

termina koji je trebao novim imenom označi novu stvarnost. Makijaveli je riječ stato (ržava) prvi uveo u moernu političku znanost označavajudi njome svaki oblik ržave, svaku vlaavinu, bez obzira je li ona republika ili kneževina (monarhija). Riječ stato olazi o latinske riječi status koja znači stanje ili uređenje jene ržave. U početku je ova riječ označavala stanje ili uređenje  jene ržave, ono što se anas naziva ustavom. Kasnije ona poprima značenje ruštvene klase, odnosno grupe ljudi koja upravlja ržavom, dakle njezine vlade . Suština ovog termina je u tome da se njime želi redi, da je država nešto uređeno, stabilno i trajno. Oređenje preciznog značenja termina ržava, a time i oređenje pojma ržave, njeno

efiniranje, znatno je otežano različitošdu premeta koji se označavaju ovim terminom. Neki pisci upotrebljavaju ovu riječ u veoma širokom smislu, porazumijevajudi po ržavom politički organizirano ruštvo ili ruštvo organizirano putem aparata vlasti i pravnog poredka. Drugi, pod terminom država podrazumijevaju samo aparat vlasti koji vrši funkciju političkog organiziranja društva. Tredi podrazumijevaju samo političko vodstvo, odnosno vladu kao glavni dio aparata vlasti. Termin država koristi se relativno rijetko u ovom tredem, najužem smislu riječi u kome označava samo vladu, odnosno vladaju de skupine. Termin,, država "također se upotrebljava da označi i ukupnost gra đana, odnosno,, naciju" ili teritoriju koju oni naseljavaju. U ovim značenjima očito je da se terminom,, država "označavaju samo pojedini njeni elementi. Neki pisci, kao na primjer Kelzen, državu izjednačavaju s pravnim poretkom. Po Kelzenovom 3

mišljenju država se svodi na njen pravni poredak. Pravni poredak je suština države. U tom smislu on kaže:”Država nije postupak ili zbroj postupaka, isto onako kao što ona nije ni ljudsko bide niti skup ljudskih bi da. Država je onaj poredak ljudskog ponašanja koji mi nazivamo pravnim poretkom, poredak prema kojem se orijentiraju izvjesni ljudski postupci, ideja kojoj pojedinci 1

prilagođavaju svoje ponašanje i države.” Među različitim značenjima riječi,, ržava "ističu se još

va značenja koja osvjetljavaju ržavu s va različita aspekta.Riječ je o organizacionom i funkcionalnom značenju. U prvom značenju, po ržavom se porazumijeva jena organizacija, ukupnost organizacijskih, institucionalnih elemenata koji ulaze u njen stav. U rugom značenju,

riječ“ržava "se upotrebljava a označi ukupnost jelatnosti i funkcija koje vrši ržava kao organizacija. U organizacijskim definicijama država se obično određuje kao organizacija vlasti s određenim vanjskim obiljež jima pri čemu se redovito stječe postojanje monopola fizičke sile. Obično se kaže da organizacijske definicije ističu statički element države, određujudi je kao subjekt (društveni i pravni), dok funkcionalne definicije naglašavaju dinamičke elemenat države, državu kao društveni proces, funkciju i djelatnost .U organizacijskim definicijama države ističe se prije svega da je država organizacija vlasti, organizacija politi čke vlasti koja posjeduje aparat vlasti i monopol fizičke sile. Međutim, sa stanovništva funkcionalnih definicija država se pojavljuje kao politička i ekonomska organizacija. S obzirom da je funkcija dr žave reguliranje i osiguranje političkog i ekonomskog poretka, dr žava u funkcionalnom smislu definira se kao ekonomska i politička organizacija.

Organizacijske efinicije objašnjavaju ržavu, prije svega kao organizaciju ljui koji posjeuju političku vlast, aparat vlasti i silu. Međutim, ržava postoji samo ako ljui koji posjeuju vlast vrše funkciju vlasti, ako rae, ako jeluju. Elementi ržave su ljui i njihove oređene jelatnosti te organizacija tih ljui u vršenju jelatnosti, tj. vlasti. Nema ržave bez ljudi njihove organizacije i djelatnosti.

Razna shvatanja termina (pojma) država

Na pitanje,, šta je ržava ", o anas je ato mnogo i vrlo različitih ogovora. Najčešde, oni 4

se temelje na oređenoj filozofskoj koncepciji ili političkoj oktrini; ili ržavu smatraju kao” isključivo "političku ili pravnu, ili ekonomsku, ili ieološku ili etničku instituciju. Za jene je ržava totalna ili univerzalna pojava, a za ruge ona je mit, verbalna slika i apstrakcija.Iz činjenice što sila ima ulogu u povijesti i obrazovanju oređene ržave, pojeini istoričari, pravnici i politolozi izjenačavaju ržavu sa” ržavnim aparatom "ili ,, organizacijskim nasiljem" ili sa,, monopolom fizičkog nasilja ". Ovo realističko gleište zastupaju pisci i najrazličitijih teorijskih pravaca . Država se često izjenačava sa nacijom; ona je njen” politički “ili,” pravni” izraz i oblik. Neki filozofi istorije miješaju onosno izjenačavaju i ruštvo sa ržavom. Tako konzervativni zapani filozof Špengler tvri: ” Država je povijest posmatrana u njenom stanju " Sociolozi obično shvadaju ržavu kao onos među ruštvenim skupinama, kao zajenicu vlaajudih i počinjenih. Ekonomisti je smatraju kao nagranju ili političku funkciju ekonomske strukture, a pravnici kao”suverenu pravnu osobnost “ili kao organizaciju koja ima tri osnovna svojstva: stanovništvo, teritorij u, vlast ili suverenitet.

Nastanak države Država je organizacija s monopolom fizičke prisile. U prvobitnoj zajenici, koja prethoi ržavi, ima organizacije, ali ta organizacija nije ržavna, jer nema aparat za primjenu fizičke prisile. Prvobitna zajenica je krvnosronička zajenica; nju čine članovi koji voe porijeklo o istog, stvarnog ili izmišljenog, pretka.U prvobitnim zajenicama olazi o promjena u svojinskim i poroičnim onosima,ruštvenoj organizaciji i pravilima ponašanja,jenom riječju,gomilaju se uslovi za stvaranje ržave .U trenutku kada klansko- plemensko ruštvo nije moglo regulisati novonastale onose,učinjen je prvi korak ka stvaranju ržave. O nastanku kao i o suštini ržave postoje različite teorije. Prema marksističkoj teoriji, ržava je nastala taa i tamo gje se društvo pocijepalo na vije nepomirljive klase koje se nalaze u stalnoj otvorenoj borbi.

Država koja nastaje zbog borbe suprotnih klasnih interesa ima vostruku funkciju u ruštvu: ona je stvarno oruđe vlaajude klase za ostvarenje njenih klasnih in teresa i prividno opšti reprezentant, prestavnik čitavog ruštva. U svakom klasnom ruštvu postoji ržava. Njen 5

nastanak je u mnogome specifičan ko različitih etničkih zajenica. Država ne postoji o vajkaa.Ona je naprotiv,proizvo ruštva na oređenom stepenu razvoja,ona je priznanje da se to ruštvo zaplelo u nerezrješivu protivrječnost sa samim sobom,a se pocijepalo na nepomirljive suprotnosti koje je nemodno a savlaa.

ELEMENTI DRŽAVE

1.TERITORIJA

“Država se ne može zamisliti bez svoje oblasti.Čovjek postoji nezavisno od svojih stvari;on može izgubiti svo svoje imanje i opet postati čovjek.Država prestaje biti država ,kad oblast 3

izgubi;njena je oblast od nje nerazdvojna,kao od čovjeka njegovo tijelo”. U pojmu teritorija kao elementu države obuhvadena su ona područ ja na kojima se prostire vlast ržavnih organa.Pri tome moramo imati na umu da pojam teritorija nije samo površinski određen ,ved seže i pod zemljinu površinu i u zračni stup koji se uzdiže nad područ jem koje je oivičeno državnim granicama.S toga je državni teritorij trodimenzionalan. -U pojam državnog teritorija pripada kopneno geografsko podru č  je koje je obuhvadeno državnim granicama tj.onim zamišljenim crtama koje pokazuju dokle seže državna vlast.Granice se određuju ugovorima koje sklapaju susjedne države.Na temelju tih ugovora komisije ,sastavljene od predstavnika tih dr žava ,označavaju se crte do koje se prostire vlast jedne države.Teritorij neke države ne mora biti povezan.Kao npr.Zapadni Pakistan nije povezan sa Istočnim,jer se između njih nalazi veliki dio teritorije države Indije.

U glavnim graovima pojeinih ržava nalaze se ambasae.Zemljišna površina,na kojoj se nalazi iplomatsko prestavništvo ruge ržave,ne paa po vlast na čijem se geografskom poručju nalazi. -Sastavni io ržavnog teritorija prestavlja teritorijalno more .To je morski pojas neke

ržave,koji je povrgnut njezinoj vlasti.Izvan tog pojasa nalazi se otvoreno more na kojem je slobona ploviba i iskorištavanje njegovih prirodnih bogatstava.

6

- jezera i rijeke čine satavni io ržavnog teritorija.Ako se nalaze na ržavnim

granicama,ona su jezera poijeljena ravnim crtama koje preko njihove površine spajaju kopnene granice tih ržava. -Pojam ržavnog teritorija obuhvada također i brodove .Dok se brodovi nalaze na otvorenom

moru oni čine io teritorija one ržave čiju zastavu nose,a kaa su na teritorijalnom moru ruge ržave,ona su povgnuti njezinoj vlasti . -Nešto je zamršeniji položaj aviona.Ako civilni avion leti preko teritorija neke ruge ržave,a

a se na njoj ne zaustavlja,ona se smatra kao a se uopšte ne nalazi na njoj.Sve što se ešava u tom avionu primjenjuju se pravni propisi ržave kojoj pripaa. Praktično ržavna vlast se prostire o onih granica,o kojih mogu osegnuti srestva što joj stoje na raspolaganju.(u vazušnom prostoru:dokle mogu dosegnuti avionic,rakete,a u podzemnom:dokle dopiru njezini rudnici). Kada se govori o teritoriji kao o jenom o elemenata ržave ,treba imat i na umu da su

privremeno postojale ržave bez teritorija.Takvo je stanje privremeno te je mogude samo za ratova kaa ratne operacije mogu ovesti o okupacije teritorija čitavih ržava.

2.STANOVNIŠTVO U pojmu stanovništva ržave obuhvadeni su ljui koji stanuju i borave na teritoriju ržave i koji su zbog te činjenice povrgnuti njezinoj vlasti.Prema tome pojam stanovništva možemo poijeliti u tri kategorije i to:ržavljane te ržave,strane ržav ljane i ljude bez ržavljanstva(apolite ili apatrie). Državljanin neke ržave je svaki onaj koji je po njenim zakonima stekaoržavljanstvo,a a ga nije kasnije izgubio.Opšta načela za sticanje ržavljanstva u vedoj ili manjoj mjeri važe u svim pravnim sistemima.Državljanin je onaj ko se roio o roitelja koji su ržavljani te ržave.Dakle

,mjeroavna je činjenica a su roitelji ržavljani neke ržave,samim tim i njihova jeca stiču ržavljanstvo te ržave bez obzira a li su se roila na njezinoj teritoriji ili na teritoriju druge ržave.Ovo je tzv.pravo krvi ili krvna veza.

7

Zatim ržavljanstvo se stiče naturalizacijom.To je postupak kojim neki strain ržavljanin istupa iz ržavljanstva svoje ržave i stiče ržavljanstvo one ržave,na čijem terito riju boravi dugo vremena,po pravilu,zbog toga što one ima neko stalno zanimanje. Državljanstvo se također stiče i sukcesijom,kaa neka ržava pripoji io teritorija ili čitav njezin teritorij,koji je pripaao rugoj ržavi.Do pripojenje oređenog poručja može odi nakon mirovnog ugovora koji se završava ratno stanje između zaradenih ržava.U američkim ržavama je značajan još jean način sticanaj ržavljanstva”pravo zemljišta”.Smatra se a je njihov ržavljanin svako,ko se roi na njihovom teritoriju bez obzira na ržavljanstvo njegovih 5

roditelja. Ovakav način sticanja ržavljanstva je nastao zbog zaovoljavanja oređenih

ruštvenih potreba u američkim ržavama. Buudi a u raznim ržavama važe različiti propisi o sticanju i gubitku ržavljanstva,može se esiti a ista osoba ima va ržavljanstva.Takve osobe se nazivaju bipatrii.Ako nije rugačije oređeno međunaronim ugovorom između zainteresovanih ržava,obje smatraju otičnu osobu kao svog ržavljanina,tražedi o nje a izvršava svoje građanske obaveze. Drugi deo stanovništva neke ržave sastavljen je o stranih ržavljana koji trajno ili

prolazno borave na njenoj teritoriji.Svi oni su povrgnuti vlasti ržave na čijem teritoriju borave,bez obzira a li se na njemu zaržavaju uže ili krade vremena,i bez obzira na razlog njihovog boravka.Ovaj boravak može biti trajan ili prolazan.Trajan ako se bavi nekim stalnim poslom,a prolazan ako je npr.ošao kao turist.Po pravilu strani ržavljani imaju ista prava kao i njezini ržavljani – jednakost pre zakonom,nepovreivost ličnosti,pravo na zaštitu o ržavnih organa,it.Ali nemaju politička pravatj,nemaju aktivnog i pasivnog izbora prava,Isto tako strani ržavljani ne služe vojsku u tuđoj ržavi niti mogu biti njezini ržavni organi. Treda kategorija stanovništva satavljena je o apolita ili apatria,tj.to su oni ljui koji nemaju ržavljanstvo.Za njih uglavnom važe isti propisi kao i za strane ržavljaneIz naveenih poijela proizilazi osobina stanovništva ržave,koja se naziva teritorija lna pripadnost.tj.da pripaaju istom ržavnom teritoriju i a se nalaze po vlašdu organa te ržave.U pravnom pojmu stanovništva neke ržave obuhvadeni su svi oni koji stanuju I borave na njezinu teritoriju,bez obzira na svoju klasnu pripadnost.

8

3.VLAST

Vlast je tredi element ržave i kao takva prestavlja svojstvo ržave onosno njenih organa a izaju obavezna pravila ponašanja kojima su užni a se pokoravaju oni na koje se ta 6

pravila odnose.Vlast je sposobnost nametanja volje jednog subjekta drugom.

U svakom ruštvu postoje subjekti koji imaju vlast u socijološkom smislu riječi ali ržava je ta koja ima legitimnu na normama priznatu mod a prisiljava ljue na oređeno ponašanje. Pojam vlasti je apstrakcija koja je izveena iz stvarne činjenice,a su razne ruštvene grupe u kojima ljui vrše svoju aktivnost organizovane tj.a u njima postoji pojela raa,kojom rukovoe i koju usklađuju članovi te grupe.Ta konkretna osobina rukovođenje i usklađivanja,koja se vrši pomodu propisa,naređenja,uputa i savjeta i koja ovlašduje a se pozivaju na ogovornost oni koji svojom neposlušnošdu remete i koče aktivnosti te grupe,izražena je u pojmu vlasti.Dakle ržava je najviša vrhovna vlast kojoj su svi pojeinci i skupine poređeni. Namod ržave na ostalim vlastima je njena osobina „vlast na vlasti“ iskazuje se i na način što je ona jean o čimbenika koja normativno priznaje i ruge vlasti.Državna vlast je karakteristična po tome što je u granicama svoje oblasti vrhovna,nezavisna i neograničena.Ta njena svojstva nazivamo suverenost. O suverenosti neke vlasti možemo govoriti samo imajudi na umu njen onos s rugim vlastima,bilo u istoj ili rugim ržavama.Da li je neka ržava suverena ili ne,ne zavisi o izjave njenih organa ,ved o njenih onosa sa rugim ržavama.Ako u nekoj ržavi stalno borave vojne formacije i neki rugi organi strane ržave,vršedi vlast,jasno je a takva ržava nije suverena.Dok suverena ržava ne ozvoljava miješanje rugih ržava u njene unutrašnje poslove i odbija posezanje za njenom teritorijom.Vanjski suverenitet označava da je država nezavisna i ravnopravna sa ostalim zemljama. To znači da ne postoji viša vlast izvan granica države.Unutarnji suverenitet označava da je državna vlast vrhovna (najvi ša), neograničena i nedjeljiva. Da je vlast vrhovna zna či da ne postoji viša vlast od državne vlasti - tako sve ostale vlasti (crkvena, lokalna, obiteljska) podlije žu vrhovnoj vlasti. Ona je izvorna vlast tj. nije nastala

9

ni iz jedne druge vlasti. Da je vlast neograničena znači a ima pravno na neograničeno vršenje vlasti.

U savremeno oba sve se više govori o uvjetnoj neograničenosti jer je ograničena vlastitim zakonom (kojemu se sama poliježe), međunaronim pravima i ustavnim orebama. Zbog toga parlament ne smi je vrštiti svoju slobonu volju, nego suvereni naro izražava svoju volju

preko prestavničkog tijela (parlamenta) koji vrši "volju naroa" Da je vlast nedjeljiva efinira se negativno onosno, a ne postoji neka ruga viša vlast o

ržavne vlasti na ržavnome teritoriju onosno, a ne mogu postojati vije ili više vrhovnih vlasti.Svaka suverena vlast nije ni od koga zavisna.

Nezavisnost znači a ržavni organi ,koji je vrše,onose oluke na osnovu svog uvjerenja i svoje volje i a pri tome imaju za cilj a na taj način zaovolje potrebe ržavne zajenice.Svojstvo suverenosti opušta ržavnoj vlasti a njezini organi mo gu na teritoriju ržave onositi bilo kakve propise i vršiti bilo kakve akte bez ikakvog ograničavanja iz vana.Služedi se suverenom vlašdu,ržavni organi mogu bez ikakvog ograničenja vršiti bilo kakve akte na svom teritoriju,bilo da su one pravne i li protupravne tj,takve koje se protive pravnom

poretku,što su ga sami ustanovili.Suvereno svojstvo ržavne vlasti postoji sve otle ok je neka ržava može oržati u onosu na sve ruge ržave.npr.Austrija ja sve o 1938.bila suverena ržava ok je nije zauzela Njemačka i prisjeinila je svom teritoriju. Suverenu vlast u ržavi vrše ržavni organi.S obzirom na onos ržavnih organa prema suverenoj vlasti,među njima treba razlikovati vije kategorije.Jeni su organi nosioci suverene vlasti,jer svoju vlast ne obivaju ni o kojeg rugog organa koji bi zauzimao viši položaj o

njih.Njihova je vlast izvorna,zato što je ne izvoe iz neke ruge vlasti.Drugi su organi u ržavama koji izvoe svoja ovlaštenje o nosioca suverene vlasti,tj.vlast tih organa je izvee na(zborovima birača pripaa pravo a biraju i opozivaju svoje prestavnike). Državna vlast je posebne vrste buudi a je riječ o vlasti na osobama, a ne na stvarima. No, ipak, u zastupničkoj emokraciji to je vlast jenakih na jenakima. Izbori ma se, naime, naro ne oriče svoga prava na sujelovanje u vlasti, tj. u upravljanju ržavnim poslovima. To se pravo zaržava i ostvaruje o novih izbora naziranjem ržavničke jelatnosti izabranih zastupnika, koji u svojoj službi ostaju ogovorni narou . Oni trebaju upravljati zajedno s 10

narodom, a ne odvojeno od njega. Francuski pravnik Boin je bio prvi teoretičar koji je ao

moernu formulaciju pojma suverenosti,naravno,u sklau sa ruštvenim potrebama svog vremena.Po njemu suverenost pripada vladaru i narodu,dok je stvarno ona svojstvo vladareve vlasti,jer je narod njemu predao vlast.Vrhovnost ržavne političke vlasti na svim rugim

rštvenim subjektima jeste bitna sastavnica ržavne suveenosti. Suverenost znači a ržava ima najviše ovlasti a stvara najviše normativne pravne akte.Naime vlast prepostavlja postojanje onosa naređenosti i poređnosti iza koga stoji kao garant monopol sile.Za monopol pojam vlasti veže se pojam legitimnost koja u som izvornom značenju značenju znači a je vlas t zasnovana na pravnim normama. Dok ržava raspolaže monopolom fizičke sile a bi mogla a vrši svoju vlast, ržava je suverena. Međutim, kaa je monopol poljuljan i oveen u pitanje, olazi o nemogudnosti vršenja ržavne vlasti, onosno ržava počinje a gubi suverenitet.Između ržava olazi o sukoba koji ovoe i o ratova. U tim sukobima, često jena ržava pokorava, okupira rugu. Ukoliko se ržavna vlast ne može vršiti trajno o strane stare ržave, ona više i nije suverena. Državna suverenost se manifestuje i u onosu velikih i malih ržava, kao i u međunaronimorganizacijama. Tako su u istoriji, pa čak i anas, velike ržave na oređene načineograničavale u potpunosti ili jelomično suverenost manjih ržava. Pošto se manje ržave povinuju modi velike sile, nisu u mogudnosti a vrše suverenost u pravom smislu.

11

ZAKLJUČAK

Država je organ vlaajude klase za ostvarenje njenih klasnih interesa. U XVI vijeku termin je prvi put upotrijebio Makijaveli.Država nastaje kao istorijska kategorija na oređenom stepenu

ruštvenog razvitka.Sa ržavom se u svakonevnom životu susredemo.Ona se pojavljuje kao vlast na oređenoj teritoriji.Država je pravna i politička organizacija koja raspolaže monopolom fizičke sile,koja štiti oređene interese u ruštvu.

U svakoj ržavi moraju biti tri elementa:teritorija,stanovništvo i vlast.Minimum svakog o ova tri elementa ne može se precizirati jer ne zna se koliko najmanje stanovnika jena ržava treba da ima i koliko kilometara njeno zemljište treba najmanje a iznosi.Što se tiče vlasti za nju

možemo redi a mora biti ovoljno jaka a u vedini slučajeva iznui pokornost.Njena jačina se ne oređuje unaprije nego nakano prema postignutim rezultatima. Država vrši vlast slobono,nezavisno u onošenju svojih oluka,bez ikakvog ograničenja tj.bez slušanja strane vlasti koja se nalazi izvan njene teritorije.Suverenitet ržave se oglea u tome a  je ržava najjača,najviša na svojoj teritoriji.

12

LITERATURA:

Đorđevid Srđan, Jerotijevid Zoran ”Uvo u pravo”, Beograd 2010.godine Festid Raifa ”Opda historija ržave i prava”, Sarajevo 1998.godine Kasagid Rajko ”Osnovi prava i poslovno pravo”, BanjaLuka 2003.godine Manid Oleg ”Država i pravo”, Zagreb 1962.godine Internet http://sh.wikipedia.org/wiki/Dr%C5%BEava http://www.znanje.org/i/i21/01iv07/01iv0733/drzava.htm

13