Pojam komunikacije Uzme Uzmemo mo li u ob obzi zirr činj činjen enic icuu da je Svje Svjets tska ka zdra zdravs vstv tven enaa orga organi niza zaci cija ja definirala kvalitetu komunikacije kao jednu od pet vještina neophodnih za zdrav i sretan život, a u duhu Sokratovih nastojanja da se riječi brižljivo definiraju prije upotrebljavanja, na početku je korisno odrediti sam pojam kom ko mun unik ikaacije cije.. Term Termin in ko kom mun unik ikaacija cija po potj tječ ečee od latin atinsk skoog pojm ojma communicatio što znači priopćiti. Komunikacija je stoga pojam u društvenim znanostima koji općenito označava sveukupnost različitih oblika veza i dodira između pripadnika društva, a posebno prenošenje poruka s jedne osobe ili skupine na druge. Zbog toga komunikacija je društveno vrlo važna. Ona Ona om omog oguć ućuj ujee po pove veza zano no djel djelov ovan anje je ljud ljudi, i, ko koje je leže leže u osno osnovi vi svih svih društvenih pojava. Mnog Mnogii auto autori ri bave bave se defi defini nici cijo jom m ko komu muni nika kaci cije je.. Za S. Pric Pricea ea (Media Studies, Studies, 1994.) kom komuni unikac kacija ija je u najkr najkraće aćem, m, induvi induvidua dualna lna proizv proizvodn odnja ja nekog simboličkog sadržaja u skladu s nekim kodom, koji anticipira prijem tog sadržaja kod drugih subjekata, u skladu s istim kodom. Ch. H. Cooley još još davn davnee je 19 1909 09.. go godi dine ne napi napisa saoo da se po podd po pojm jmom om ko komu muni nika kaci cije je podra podrazum zumije ijeva va mehani mehanizam zam pom pomoću oću kojega kojega ljudsk ljudskii odnosi odnosi egzist egzistira iraju ju i razvijaju se, a čine ga svi simboli duha sa sredstvima njihova prenošenja u prostoru i njihova očuvanja očuvanja u vremenu. Komunikolog Komunikolog Paul Watzlawick Watzlawick et al . (1974.) smatraju da je komunikacija conditio sine qua non ljudskog živo života ta i dru društv štveno enog uređ ređenj enja. Veli eliki broj roj i drugi rugihh auto autora ra sma smatra tra komunikaciju funkcionalno nužnim preduvjetom za svaki društveni sustav i osno osnovn vnim im druš društv tven enim im proc proces esom om.. Komu Komuni nici cira ranj njee je sušt suštin insk skii elem elemen entt čovjekovog sporazumjevanja, kooperiranja i ukupnog djelovanja u društvu, smatra Franc Vreg. No, nažalost pojam komunikacije se u literaturi ne koristi jednoznačno. Post Postoj oji, i, zbun zbunju juju juće će mn mnoš oštv tvoo defi defini nici cija ja ko koji ji se po podu duda dara raju ju s drug drugim im pojmovima kao št su npr. reakcija, interakcija ili ponašanje. Upravo iz tih i drugih drugih razloga razloga Kethle Kethleen en K. Reardo Reardonn svoju svoju studij studijuu o Interpersonalnoj komunikaciji (1998., 13.-14.) započinje s navođenjem šest osnovnih značajki ljudske komunikacije. To su: 1. Ljudi komun komunicira iciraju ju iz mnoštv mnoštvaa različitih različitih razloga. razloga. 2. Komu Komuni nici cira ranj njee rezu rezult ltir iraa namj namjer erav avan anim im,, ali ali i ne nemj nemjer erav avan anim im učincima. 3. Komunika Komunikacija cija je obično obično obostr obostrana. ana.
4. Komuniciranje uključuje najmanje dvije osobe, koje jedna na drugu utječu u nejednakoj mjeri. 5. Komunikacija se dogodila i onda kada nije bila uspješna. 6. Komuniciranje uključuje uporabu simbola. U knjizi More Than Words, autori R. Dimbleby i G. Burton (1992.) ističu da komunikacija ima tri suštinske odlike: 1. Komunikacija je proces ostvarivanja veze među ljudima. Te veze
mogu biti između dvije osobe, između dvije ili više skupina i između pojedinca i skupine. Po svojoj strukturi te veze mogu biti izravne i neizravne. 2. Komunikacija je aktivnost . Čak i kada «pasivno» čita neku knjugu, sluša, gleda osoba je komunikacijski aktivna. 3. Komunikacija se uči. Ljudsko biće ne uči da komunicira, ono uči kako da komunicira u svrhu zadovoljavanja svojih potreba. Još 1976. godine Frank E. Dance američki teoretičari nabrojali su 126 definicija komunikacije. Ovaj broj jasno ukazuje ne samo na složenost i sveobuhvatnost pojma komunikacije, već isto i na mnoštvo subdisciplina i specijalističkih teorija koja za predmet istraživanja imaju komunikaciju. Aleksandar Bogdanić u svojoj knjizi Komunikologija (1996., 31.-32.) citira knjigu The Function of Human Communication: A Theoretical Approach (1976.) Frank Dancea koji nude 15 kriterija za razvrstavanje definicija komunikacije. To su: 1. Simboli ili riječi ili govor (komuniciranje je verbalna razmjena ideja); 2. Razumijevanje (proces u kojem razumijemo druge i trudimo se da oni
nas razumiju); 3. Interakcija, odnos (ove definicije određuju komunikaciju kao odnos, ili preciznije kao su-odnos); 4. Smanjenje neizvjesnosti (ove definicije stavljaju težište na na
određenje uzroka i/ili svrhe komunikacije); 5. Proces (težište je stavljeno na dinamičku prirodu komunikacije); 6. Prenošenje, transmisija, razmjena (u definicijama ovog tipa, težište je na kategoriji međurazmjene); 7. Vezivanje, povezivanje (ove definicije razumiju komunikaciju kao integrativni proces);
8. Zajedništvo (u definicijama ovog tipa komunikacija se razumije ka čin
objavljivanja neke poruke, čime ona postaje zajednička nekoj skupini); 9. Kanal, sredstvo, način, ruta, prijenosnik (težište je na samim medijima preko kojih se odvija komunikacijski proces); 10. Replikacija pamćenja (komunikacija se razumije kao proces oživljavanja pamćenja); 11. Diskriminacijsko djelovanje (komunikacija se razumije kao ciljni proces promjene ponašanja u odnosu na početni stimulans); 12. Pobuda (ove definicije ukazuju na vrijednost i značenje cilja i motiva koji determiniraju izvjesnu komunikacijsku situaciju); 13. Namjera (ukazuje se na trenutak svjesne namjere da se utječe na ponašanje i mišljenje primatelja); 14. Moć (definicije ovog tipa ukazuju na ideološki trenutak koji strateški različiti pozicionira pošiljatelja, odnosno primatelja poruke) i 15. Vrijeme, situacija (ove definicije ukazuju na element vremena, odnosno konteksta u kojemu se komunikacija odvija).
