Univerzitet u Beogradu Fakultet organizacionih nauka Diplomske akademske-master studije
Studijski program: Menadžment
Seminarski rad iz predmeta Bankarski menadžment Tema: Upravljanje kreditnim rizikom
Mentor: doc. dr Slađana Barjaktarović Rakočević
Student: Mladen Tomašević 381\2009
Uvod
Kreditni rizik predstavlja najznačajniji rizik kome je banka izložena u svom poslovanju. Moglo bi se reći da je ovaj rizik star koliko i samo bankarstvo, jer pozajmljivanje novca drugoj ugovornoj strani uvek je sa sobom nosilo opasnost da pozajmljena sredstva neće biti vraćena. Još tada je prepoznata potreba za upravljanjem ovim rizikom kako bi se sprečile negativne posledice po bankarski posao, te su u skladu sa tim preduzimane različite aktivnosti. Naravno stepen složenosti mehanizama kojima se upravljalo kreditnim rizikom tada bio je daleko jednostavniji nego što je danas. Kompleksnost upravljačkih sistema nametnula se kao neophodnost u uslovima kada se finansijsko tržište razvija velikom brzinom, kada se kreiraju novi instrumenti i bankarski proizvodi itd. Cilj je da se na adekvatan način kontroliše izloženost riziku i prate sva eventualna pogoršanja kao i da se preduzmu preventivne mere kako bi se nepovoljne situacije sprečile. Kontrola rizika banaka ima i socijalni značaj. Poremećaji u sektoru bankrarstva imaju loš uticaj na celu ekonomiju. Šta više, izazivaju značajne socijalne procese. Pitanje je i sa stanovišta ekonomskog razvoja i sa aspekta profitabilnosti banake, koliko mogu biti visoki bankarski plasmani i koliko se rizik sme preduzeti, a da se ne ugrozi sigurnost izvršenja obaveza banaka. Bankarski rizici su kreditni, tržišni, valutni, rizik solventnosti i operativni rizik. Rad obrađuje najstariji od finansijskih rizika- kreditni rizik. Ako postoji nešto što spaja renesansnog bankara koji sedi za klupom sa novcem- „banco“ i analitičara rizika u višespratnici Wall streeta, onda je to kreditni rizik. Najstariji, ali i najbitniji. Cilj ovog rada biće da opiše kreditne rizike, kao i da pokaže kako se može upravljati sa istim. Povodom toga osvrnućemo se na strane časopise i primere iz stvarnog bankarskog poslovanja.
2
Definicija i vrste kreditnog rizika
„Kreditni rizik se definiše kao verovatnoća da banka neće biti u stanju da naplati svoja ukupna potraživanja od klijenta, kako po osnovu glavnice tako i po osnovu svih pripadajućih kamata.”1 S obzirom na konkretan izvor nastanka kreditnog rizika možemo da razlikujemo tri tipa ovog rizika: rizik naplativosti (default risk), rizik kreditne premije i rizik pogoršanja kreditnog rejtinga: - Rizik naplativnostije rizik koji postoji još u trenutku kada je kredit odobren odnosno instrument emitovan, jer već tada svaki klijent/emitent ima neki kreditni rejting, a svakom rejtingu moguće je pripisati određenu verovatnoću default-a odnosno neizvršenja. - Rizik kreditne premije je rizik da će se kreditna premija promeniti i uticati na pogoršanje performansi klijenta/emitenta, te potencijalno stvoriti probleme u otplati kredita. - Rizik kreditnog rejtinga je rizik da će doći do pogoršanja kreditnog rejtinga klijenta u periodu kada je kredit aktivan tj. u periodu njegove otplate.
Upravljanje kreditnim rizikom
1
http://www.bazel2.rs/(18.03.2010)
3
Cilj upravljanja kreditnim rizikom je povećanje bankine prilagođene stope povrata, održavanjem izloženost kreditnom riziku unutar prihvatljivih parametara. Banke trebaju upravljati kreditnim rizikom u celom portfelju, kao i rizikom u pojedinim kreditima ili transakcijama. Banke također trebaju razmotriti odnose između kreditnog rizika i drugih rizika. Delotvorno upravljanje kreditnim rizikom je kritična komponenta sveobuhvatnog pristupa upravljanja rizikom i od ključnog značaja za dugoročni uspeh bilo koje bankarske organizacije. Za većinu banaka, krediti su najveći i najočitiji izvor kreditnog rizika, ali postoje i drugi izvori kreditnog rizika u aktivnostima banke, uključujući i bankarske poslove u knjizi trgovanja, i na obe strane bilansa . Banke su sve više okrenute prema kreditnom riziku u različitim finansijskim instrumentima, osim kredita, uključujući akcepte, međubankarske transakcije, finansiranja trgovine, deviznih transakcija, finansijskih futures-a, svopova, obveznica, akcija, opcija, te u produžetku obveza i garancija, te zadovoljavanju transakcija. Budući da će izloženost kreditnom riziku i dalje biti vodeći izvor problema u bankama širom sveta, banke i njihovi supervizori trebaju izvući korisne pouke iz prošlih iskustava. Banke bi sada trebale imati svest o potrebi da identifikuju, mere, prate i kontrolišu kreditni rizik, kao i da odrede da imaju adekvatan kapital za pokrivanje rizika, te da su adekvatno kompenzovane za nastale opasnosti. Dobre prakse navedene su dokumentu o upravljanju kreditnim rizikom, koji je izdao Bazelski komitet.Te dobre prakse posebno se odnose na sledeća područja: (i) uspostavljanje odgovarajućeg okruženja kreditnog rizika, (ii) delovanje u okviru kvalitetnog kreditnog postupaka, (iii) održavanje odgovarajućeg upravljanja kreditima, mjerenje i praćenje procesa i (iv) osiguranje adekvatne kontrole nad kreditnim rizikom.
Principi za procjenu banakarskog Upravljanja kreditnim rizikom2 2
http://www.bis.org/publ/bcbs54.pdf (19.03.2010)
4
1. Uspostavljanje odgovarajućeg okruženja kreditnog rizika 1.1.odbor direktora treba imati odgovornost za odobravanje i periodično revidiranje strategije kreditnog rizika i značaja kreditnog rizika na politiku banke. Strategija treba odražavati toleranciju banke prema rizika i nivoe profitabilnosti koje banka očekuje da će ostvariti za različite nivoe preuzetog kreditnog rizka. 1.2. viša uprava treba imati odgovornost za provodjenje strategije kreditnog rizika odobrene od strane odbora direktora i za razvoj politike i procedura za identifikovanje, mjerenje, praćenje i kontrolisanje kreditnog rizika. Takve politike i procedure trebaju da se odnose na kreditni rizik u svim aktivnostima banke na nivou pojedinca i na nivou kreditnog portfelja. 1.3.banke trebaju identifikovati i upravljati kreditnim rizikom koji se nalazi u svim proizvodima i aktivnostima. Banke bi trebale osigurati da se rizik proizvoda i njima nove aktivnosti da su predmet odgovarajuće procedure i kontrole prije nego što su uvedene ili preduzete, te unapred odobrene od strane odbora direktora ili odgovarajućeg odbora. 2. Delovanje u okviru kvalitetnog kreditnog postupaka 2.1.banke moraju raditi u duhu, dobro definisanih kriterijiuma za odobravanje kredita. Ti kriterijiumi trebaju uključivati temeljno razumevanje dužnika, kao i svrhu i strukturu kredita, kao i izvor otplate. 2.2.banke
trebaju
uspostaviti
ukupna
kreditna
ograničenja
na
nivou
pojedinih
zajmoprimaca,kao i povezanih strana koje imaju uporedive i smislene različite vrste izloženosti, kako u bankarskoj i trgovačkoj knjizi tako i na obe strane bilansa. 2.3.banke bi trebale imati jasno uspostavljen proces za odobravanje novih kredita, kao i produženje postojećih kredita. 2.4.Sva produženja kredita moraju biti donesena na osnovu pogodbe. Posebno, kredite koji se odnose na kompanije i pojedince treba pratiti s posebnom pažnjom i preduzeti druge odgovarajuće mjere kako bi se kontrolisali ili ublažili rizici povezanih kreditiranja. 3. Održavanje odgovarajućeg upravljanja kreditima, mjerenje i praćenje procesa 5
3.1.Banke trebaju imati mesto u sistemu za tekuće upravljne njihovih različitih portfelja koja nose kreditni rizik. 3.2.Banke moraju imati mesto u sistemu za praćenje stanja pojedinih kredita, uključujući i određivanje adekvatnosti provizija i rezervi. 3.3.Banke bi trebale razviti i koristiti interni rejting sistem u upravljanju kreditnim rizikom. Rejting sistemi trebaju biti u skladu s prirodom, veličinom i složenošću aktivnosti banke. 3.4.Banke moraju imati informacioni sistem i analitičke tehnike koje omogućavaju manadžmentu da meri kreditne rizike prisutne u svim bilansnim aktivnostima. Menadžment informacioni siatem bi trebao osigurati adekvatne informacije o stanju portfelja kredita, uključujući i identifikaciju bilo koje koncentracije rizika. 3.5.Banke moraju imati mesto u sistemu za praćenje celokupnog sastava i kvaliteta kreditnog portfelja. 3.6.Banke bi trebale uzeti u obzir potencijalne buduće promene u ekonomskim uslovima prilikom ocenjivanja pojedinačnih kredita i kreditnih portfelja, i trebala bi se ocijeniti njihova izloženost kreditnom riziku pod stresnim uslovima. 4. Osiguranje adekvatne kontrole nad kreditnim rizikom 4.1.Banka treba uspostaviti sistem nezavisnih, revizija aktivnih kredita i rezultate takvih revizija treba dostaviti direktno odboru direktora i višem menadžmentu. 4.2.Banka mora osigurati da je funkcija odobravanja kredita vodjena na odgovarajući način i da je kreditna izloženost u skladu s prudencijalnim standardima i internim granicama. Banke trebaju uspostaviti i provoditi interne kontrole i druge prakse kako bi se osiguralo da se izuzetci od pravila, procedura i ograničenja pravovremeno prijavljne odgovarajućim nivoima menadžmenta. 4.3.Banke moraju imati sistem za upravljanje problemima kredita i raznih drugih poslova. 5. Uloga supervizora 5.1.Supervizori trebaju zahtijevati da banke imaju učinkovit sistem za utvrđivanje, merenje, praćenje i kontrolu kreditnog rizika kao deo celokupnog pristupa upravljanja rizikom. Supervizori trebaju obavljati nezavisno ocenjivanje strategije banke, politike, prakse i 6
procedure vezane za odobravanje kredita i toku upravljanja portfelja. Supervizori trebaju razmotriti postavljanje bonitetnih ograničenja za ograničavanje izloženosti banke za jednog dužnika ili grupama povezanih strana.
Funkcije upravljanja kreditnim rizikom
Da bi banka uspešno upravljala kreditnim rizikom mora da provede odredjene procese: 1. Rizici banke se moraju identifikovati prije ngo se predje na ostale procese 2. Kreditni rizik se meri na temelju mogućih gubitaka iz kreditnog portfelja. Potencijalni gubitci u kreditnom poslovanju mogu se podeliti na – očekivane i neočekivane gubitke 3. Kada se sabira rizik, važno je uzeti u obzir korelaciju efekata koje uzrokuju ukupni rizik banke koji se razlikuju od zbira pojedinačnih rizika. 4. Upravljanje rizicima ima funkciju planiranja ukupnih rizika banke i aktivno upravljanje rizicima na temelju tih planova 5. Monitoring rizika se koristi za proveru da li stvarno nastali rizici leže unutar propisanih granica, čime se osigurava kapacitet istitucija da nose te rizike.
7
Zaključak 8
Kao što se vidi iz ovog rada kreditni rizk je najznačajniji rizk u bankarstvu. Zbog toga mu je i posvećena i velika pažnja u mnogim medjunarodnim istraživanjima. Upravo na osnovu ovog rizika je i nastao Bazelski komitet i Bazelski standard. Mnoge medjunarodne institucije su pokušale da svojim istraživanjima i preporukam da pomognu bankama u upravljnju kreditnim rizikom. Medjutim, najnovija kriza nastala na medjunarodnom tržištu, je jedna od posledica neadekvatnog upravljnja kreditnim rizikom. Nedovoljno kvalitetno upravljnje ovim rizikom je dovelo do bankrota nekih od najvećih svetskih banaka. Ali, ova kriza je i dokazala da se i dalje treba razvijti i istraživati proces upravljanja kreditnim rizikom. Bazelski komitet već sprema odredjena poljšanja u Bazel II standardu da bi se upravljnje kreditnim riziko dovelo na viši nivo.
Literatura 9
Dabić S.,Vasiljević B., Barjaktarović Rakočević S., Bankarski menadžment, Beograd 2010, skripta Jose A. Lopez , Marc R. Saidenberg, Evaluating credit risk models, Journal of Banking & Finance, 24 (2000) 151-165 http://www.bazel2.rs (18.03.2010) http://www.bis.org/publ/ (19.03.2010) http://www.oenb.at/ (19.03.2010)
10