BIOLOŠKA I PSIHOLOŠKA OBJAŠNJENJA EVIJANTNOSTI Promotrit čemo četiri sociološka pristupa koji su utjecajni u sociologiji devijantnosti : funkcionalističke teorije, interakcionističke teorije, teorije konflikta i teorije kontrole. Biološka objašnjenja - kriminalni tipovi - Neki o prvih pokušaja a se objasni kriminal bili su biološki po karakteru. Oni su se usmjeravali na urođene kvalitete pojeinaca kao na izvor zločina i evijantnosti. Cesare Lombroso istraživao je izgle i fizičke karakteristike kriminalaca, npr. oblike njihove lubanje i čela, veličinu čeljusti i užinu ruku i zaključio a oni imaju olike koje su se zaržale iz ranijih razoblja ljuske evolucije. Večinu je zločinaca smatrao biološk i degeneriranima ili defektima. Lombrosove ideje su danas potupno di skreditirane.
Kasnija teorija je razlikovala tri glavna tipa ljuske građe i tvrila a je jean tip izravno povezan s elinkvencijom. Mišičavi, aktivni tipovi, prema toj teoriji su agresivniji i fizički usmjereni, i stoga je vjerojatnije a de postati elinkventni pirje o onih vitke građe ili mesnatije građe. Takva su shvadanja također kritizirana. Ipak ne postoje olučujuči okazi koji povrđuju tezu a se bilo koje olike ličnosti nasljeđuju na ovaj način. Psihološka objašnjenja – objašnjenja – abnormalna mentalna stanja – Poput bioloških interpretacija, psihološke teorije zločina tragaju za objašnjenjem evijntnosti unutra samog pojeinca. Psihološki poglei promatraju tipove ličnosti. Hans Eysenck – upozorio je a se abnormalna mentalna stanja nasljeđuju, ona mogu biti preispozicija pojeinca za z ločin ili stvaraju probleme u procesu socijalizacije.
Neki su iznjeli tezu a se u rijetkih pojeinaca razvija amoralna ili psihopatska ličnost. Psihopati su povučeni ljui bez emocija, koji jeluju impulzivno i rijetko imaju osječaj krivnje. Nije posve jasno a su psihopatske osobine neizbježno i kriminalne. Postoje razne vrste zločina i nije prihvatljivo pretpostavljati a svi prekršitelji i zločinci imaju zajeničke, specifične psihološke karakteristike. I biološki pristup kriminalu pretpostavlja kako je evijantnost evijantnost znak a je nešto krivo s pojeincem, a ne s ruštvom.
FUNKCIONALISTIČKE TEORIJE Funkcionalističke teorije smatraju a su zločin i evijantnost posljeica strukturalnih napetosti i ne postojanja moralnih pravila u ruštvu. ako nastojanja pojeinaca i skupina u ruštvu nisu u sklau s postojedim nagraama, taj se neskla između želja i njihova ispunjenja može osjetiti u evijantnim motivacijama nekih pripanika ruštva. Zločin i anomija: urkheim i Meton – Meton – Durkheim je smatrao zločin i evijantnost ruštvenim ruštvenim činjenicama, činjenicama, mislio je a su oboje neizbježan i nužan element moernog moernog ruštva. Prema Durkheimu, evijantnost je također nužna za ruštvo, ona ispunjava vije važne funkcije. Prvo, evijantnost ima adaptivnu funkciju. Ona ovoi o promjene. Drugo, evijantnost oržava granicu između obrog i lošeg ponašanja u ruštvu. Durkheimove ieje o zločin u i devijantnosti bile su utjecajne jer su preusmjerile pozornost s iniviualnih objašnjenja na ruštvene sile. Na njegov pojam anomije nastavio se američki sociolog merton, koji je stvorio vrlo utjecajnu teoriju evijantnosti koja je smjestila izvor zločina u samu strukturu američkog rušt va. Merton je modificirao koncepciju anomije kako bi skrenuo pozornost na pritisak po kojim se nalazi pojeinac ka se prihvadene norme suprostave ruštvenoj stvarnosti. Prema Mertonu evijantnost je tako nusproukt ekonomske nejenakosti i nepostojanja jenakih mogudnosti za sve. Naglašavajudi suprotnost između rastudih zahtjeva i trajnih n ejenakosti, Merton upozorava na osjedaj relativne eprivacije kao na važan element evijantnog ponašanja. Supkulturna objašnjenja – objašnjenja – kasniji su istraživači locirali evijantnost u supkulturnim skupinama koje prihvadaju norme koje navoe n a kriminalno ponašanje ili takvo ponašanje nagrađuju. Cohen – razmatrao kolektivne reakcije o kojih olazi preko supkultura. Dječaci iz niže raničke klase, frustrirani svojim položajem u ruštvu, često se uružuju u elinkventske supkulture, poput ban i. Te supkulture odbacuju vrijednosti srednje klase i zamjenju ih normama koje slave neposluh. Cloward i Oblin – otkrili su a elinkventne bane nastaju u supkulturnim zajenicama gje su mogudnosti za zakonito postizanje uspjeha malene npr. unutar deprivilegiranih etničkih manjina. Evaluacija – Nepostojanje mogudnosti za uspjeh unutar šireg ruštva glavni je čimbenik iferencijacije između onih koji se upuštaju u krim inalno
ponašanje i onih koji to ne čine. Bilo bi pogrešno pretpostaviti a je neskla nastojanja i mogučnosti ograničen na eprivilegirane. I među rugim skupinama postoji sklonost kriminalu.
INTERAKCIONISTIČKE TEORIJE Socilozi koji proučavaju zločin i evijantnost u interakcionističkoj traici usmjeravaju se na evijantnost kao na so cijalno konstruiranu pojavu. Oni obacuju ieju a postoje tipovi ponašanja koji su inherentno evijantni. Interakcionisti pitaju kako se oređene vrste ponašanja inicijalno efiniraju kao evijantna i zašto se oređene skupine, a ne neke ruge proglašavaj u devijantnima. Naučena evijantnost: iferencijalna asocijacija – Jean o najranijih autora koji je iznio tezu a se evijatnost uči u interakciji s rugima bio je Sutherland. On je povezao zločin s tzv. diferencijalnom asocijacijom – u ruštvu koje saržava niz supkultura neke ruštvene sreine potiču na ilegalne aktivnosti, ok ruge to ne čine. Pojeinci postaju elinkventni povezujudi se s ljuima koji su nositelji kriminaln ih normi. Ova teorija suprotna shvadanju a psihološke razlike razavaju kriminalce o rugih ljui ona smatra a se kriminalne aktivnosti uče baš kao i one koje poštuju zakon te da su usmjerene na iste potrebe i vrijednosti. interpretiraju evijantnost kao skup karakteristika pojedinaca ili skupina, nego kao proces Teorija etiketiranja – teoretičari koji je zastupaju ne interpretiraju
interakcije između evijantnih i neevijantnih. Etikete koje stvaraju kategorije evijantnosti tako izražavaju strukturu modi u ruštvu. Jenom ka je dijete nazvano delinkventom, kad mu se se pirlijepi ta etiketa, etiketa, on o je stigmatizirano i vjerojatno de ga u buudnosti učitelji i buudi posloavci smatrati nepouzdanim. Howard Becker – jean – jean o sociologa blisko blisko povezanih s teorijom teorijom etiketiranja. Pokušao Pokušao je pokazati kako se se evijantni ientiteti ientiteti proizvoe etiketama, a ne evijantnim motivacijama ili ponašanjem. Ojeda, način govora, zemlja porijetla mogu oređivati hode li se osoba nazvati
evijantnom ili nede. Edwin Lemert – iznio je kako razumjeti način na koji evijantnost može koegzistirati unutar ili čak postati sreišnja točka nečijeg identiteta. Lemert je inicijalni čin transgresije nazvao primarnom evijantnošdu evijantnošdu. Lemert se služio pojmom sekundarne devijantnosti da bi opisao
slučajeve u kojima pojeinci počinju prihvadati etiketu smatrati sebe evijantnima. Evaluacija – teorija etiketiranja je važna jer polazi o pretpostavke a nijean čin nije po sebi kriminalan. Teorija etiketiranja može se kritizirati jer
ističuči aktivan proces etiketiranja, teoretičari zanemaruju procese koji ovoe o čina koji je efiniran kao evijantan. Vjerojatnije je a de jeca
siromašnijeg porijetla više krasti u trgovinama o jece iz bogatih slojeva ruštva. U početku ih na krađu ne navoi etiketa , nego sredina iz koje potječu te nije jasno povedava li etiketiranje uistinu evijantno ponašanje.
TEORIJA NOVE KRIMINOLOGIJE I REALIZMA NOVE LJEVICE
Objavljivanje Nove kriminologije Taylora, Waltona, Younga , označilo je razlaz s prethonim teroijama evijantnosti. Autori knjige
oslanjaju se na elemente marksističke misli kako bi okazali a se evijantnost svjesno oabire i a je često politička po svojoj priroi. Pojeinci zapravo, tvre oni, aktivno oabiru evijantno ponašanje zbog reakcije na nejenakosti kapitalističkog sustava. Teoretičari nove kriminologije analizirali su kriminal i evijantnost u smislu strukture ruštva i čuvanja modi vlaajude klase. Stuart Hall – proučava pojavu koja je privukla iznimnu pozornost – zločin tj. pljačku na cesti, te je utvrio a su moralnu paniku zbog pljački na cesti poticali ržava i meiji kako bi skrenuli pozornost o sve vedeg problema nezaposlenosti, plada. Otprilike u to vrijeme rugi su kriminolozi preispitivali stvarenje i provebu zakona u ruštvu i ustvrili a su zakoni alat i kojima se koriste modni kako bi zaržali svoj povlašteni položaj. Obacili su ieju prema kojoj su zakoni neutralni i primjenju se jenako na cijelu populaciju. Umjesto toga, zaključili su a, kako se povečavaju nejenakosti između vlaajude i raničke klase, zakon postaje sve važnije srestvo modnih u oržavanju poretka. Realizam nove ljevice – nova grana kriminologije pojavilse 80-tih. Poznata je pod imenom realizam nove ljevice, a oslanja se na neke neomarksističke ieje nove kriminologije, o kojima smo raspravljali maloprije. maloprije. Ističu a se uistinu povedala stop a kriminala i da javnost zbog toga ima pravo biti zabrinuta. Realista nove ljevice tvrili su a se kriminologija mora više baviti stvarnim pitanjima kontrole k riminala i socijalne politike umjesto da o njima apstraktno raspravlja. Realizam nove ljevice sk renuo je pozornost na žrtve zločina i tvrio je a istraživanje žrtava zločina aje bolju sliku o razmjerima zločina o službenih statistika. Policija se mora više prilagoiti zajenicama, tvri se, a ne bi se trebala oslanjati ne metode vojne policije, ko je o nje otuđuju otuđuju javnost. Naalje, provoedi više vremena vremena na istraživanju i razjašnjavanju zločina, a manje na aministrativ nim i
rutinskim poslovima, policija de ponovo zaobiti povjerenje lokalnog stanovništva. U cijelosti, realizam nove ljevice prestavlja pragmatičniji pristup, usmjereniji na politiku, o mnogih kriminoloških perspektiva prije nje.
TEORIJE KONTROLE I TEORIJA RAZBIJENIH PROZORA Teorija kontrole smatra a je kriminal posljeica neravnoteže između sklonosti prema kriminalnoj jelatnosti i ruštvene ili fizičke kontrole koje ovradaju o tog impulsa. Često je kriminal, tvri se, posljeica situacije ka osoba uoči priliku i motivirana je da djeluje. Jean o najpoznatijih teoretičara kontrole Travis Hirschi tvrdio je da su ljudi u b iti sebična bida koja onose proračunane oluke o tome trebaju li se ili ne upustiti u kriminal, time što važu potencijalne koristi i rizike. Hirschi je ustvrio a postoje četiri vrste veza, koje ljude povezuju s ruštvom i poštovanjem zakona: vezanost, preanost, uključenost i uvjerenje. Ako su te veze u ruštvu slabe, javljaju se elinkvencija i
devijantnost.
Neki teoretičari kontrole smatraju a je zločina sve više zbog sve vedeg broja mogudnosti i meta zločina u moernom ruštvu. Mnogi službeni pristupi prevenciji zločina u novije vrijeme nastoje ograničiti prigoe za zločin. Sreišnja je u takvoj politici ieja utvrđivanje mete – mete – izravna intervencija u potencijalnu situaciju zločina kako bi se otežalo stvarno počinjanje zločina. Primjerice, zakon koji zahtijeva postavljanje brava na upravljače svih novih automobila trebao bi smanjiti broj krađa automobila. Teoretičari kontrole tvre a je bolje pouzeti praktične mjere za kontrolu sposobnosti kriminalca a počini zločin nego mijenjati prijestupnika. Teorija kontrole povezana je s utjecajnim pristupom poznatim pod nazivom Teorija razbijenih prozora, iznosi tezu da postoji izravna veza između nerea i stvarnog zločina. Dopustimo li a jean razbijeni prozor ostane nepopravljen u nekoj četvrti, to znači a šaljemo poruku potencijalnim prijestupnicima prijestupnicima da ni policija ni lokalno stanovništvo ne namjeravaju oržavati zajenicu. S vremenom, razbijenom de se prozoru priružiti drugi znakovi nereda – grafiti, smede, vanalizam i napuštena vozila. Ugleni građani de ga napuštati, a njih de zamijeniti evijantni priošlice. Teorija razbijenih prozora poslužila je kao osnova takozvane politike nulte tolerancije , pristupa koji ističe ističe stalni proces oržavanja oržavanja rea kako bi se izbjegao ozbiljan kriminal. Nulta tolera ncija usmjerena je na sitne zločine. Smatra se a p olicijsko kažnjavanje evijantnosti niske razine
pozitivno smanjuje ozbiljni zločin. No, velika mana teorija razbijenih prozora jest a ona prepušta policiji a ruštveni nere ientificira na način na koji to ona hode. Bez sustavne definicije nerea policija je ovlaštena gotov o sve smatrati znakom nereda i svakoga smatrati prijetnjom.
RO, OB I ZLOČIN Kao i ruga sociološka poručja, kriminološke su stuije traicionalno zanemarivale polovicu stanovništva. Feministice su imale pravo što su kritizirale kriminologiju a je isciplina u ko joj ominiraju muškarci i u kojoj su žene uglavnom neviljive. Statistike o rou i kr imnalu zaprepašduju. Neravnoteža je u odnosu broja mu škaraca i žena proglašenim proglašenim krivima ili ogovornima i broj u zatvorima. Postoje također razlike između tipova zločina u koje su uključeni muškarci, onosno žene. Ženski prekršaji rijetko uključuju nasilje, i gotovo su uvijek malih razmjera. Sitne krađe i prekršaji javnog rea i mira, npr. pijanstvo na javnome mjestu i prostitucija tipični su ženski zločini. Naravno, mogude je a je stvarna rona slika u stopi kriminala manja nego što pokazuju službene statistike. Otto Pollak, tvri a oređeni zločini koje su počinile žene nisu prijavljeni. Smatrao je a su žene po priroi sklone zavaravanju i a su vrlo vješte u prikrivanju svojih zločina. Pollak je također tvrio a je prema ženama koje počine zločin policija popustljivija jer se policajci pokušavaju pona šati kavalirski prema prema njima. Teza o kavalirstvu primjenjivala primjenjivala se na va načina. Prvo, mogude je a policija i ruge službe smatraju prijestupnice manje opasnima o muškaraca i toga propuštaju kazniti postupke zbog kojih bi muškarci bili uhideni. Drugo, što se tide suskih presua, manje je vjerojatno a de na zatvor biti osuđene žene nego muški prijestupnici. Frances Heidensohn tvrila je a se prema ženama onose strože u slučajevima u kojima su one navono zastranile o normi ženske seksualnosti. Primjerice, mlae jevojke za koje se misli a su seksualno promiskuitetne, iu češde u zatvor o mlaida. Isto tako važno a se preko utjecaja ieologije i rugih čimbenika (poput ieje o obroj jevojci) žensko ponašanje često ogr aničava i kontrolira na način kojeg su muškarci pošteđeni. Dječaci su često io bani o rane mlaosti, što je supkultura u kojoj su neki o blici kriminala način života. Ako su neka ml adi mogli pouzano naati oživotnim karijerama i stabilnoj ulozi obiteljskog skrbnika, anas te uloge potaju sve neohvatnije mnogim muškarcima. Razina
kriminala među mlaim muškarcima blisko je povezana s nezaposlenošdu: nezaposleni mlaidi između 16 i 29 goina u velikom su broju počinitelji zločina protiv vlasništva i u nasilnim z ločinima. Neki su iznijeli tezu prema kojoj visoka razina muške nezaposlenosti počinje stvarati novu kategoriju profesionalnog kriminalca.
Postoje kategorije zločina u kojima su muškarci pretežito napaači, a žene žrtve. ž rtve. Obiteljsko nasilje, seksualno uznemiravanje , seksualni napa i silovanje zločini su u kojima se muškarci koriste svojom superiornom socijalnom ili fizičkom modi protiv ž ena. Feministička je kriminologija učinila mnogo na poizanju svijesti o zločinima protiv žena i na integraciji takvih prijestupa u glavne rasprave o zločinu. Postoji mnogo razloga zašto žena može olučiti a ne prijavi seksualno nasilje policiji. Vedina silovanih žena ili želi zabor aviti taj incident ili ne želi sujelovati u nečemu što može biti ponižavajudi meicinski pregle, policijsko ispiti vanje i sudsko unakrsno ispitivanje. Sudska je procedura javna, a žrtva se mora suočiti s optuženim. optuženim. Suska je proceura javna, a žrtva žrtva se mora suočiti s optuženim. Tijekom proteklih goina ženske su skupine inzistirale na promjeni u pravnom i javnom razmi šljanju šljanju o silovanju. silovanju. One su isticale isticale a se silovanje ne bi trebalo smatrati smatrati samo seksualnim seksualnim prekršajem, nego i vrstom nasilnog zločina. Silovanje je jasno povezano s asocijacijom muškosti i modi, ominacije i grubosti . Pisanje medija o porastu kriminala često se bavi moralnim slomom mlaih ljui i izvaja teme popout vanalizma, izostajanja iz škole i narkomanije kako bi se ilustirala sve veda popustiljivost ruštva. Službene statistike o stopi kriminala otkrivaju visok stupanj prekršaja među mladim ljudi ma. I za mlaide i jevojke vrhunac sklonosti kriminalnim aktivnostima je ob o osamnaest goina. Izolirani ogađaj ka se m ladi upuštaju u zločin može se simbločki transformirati u vrhunac krize jetinjstva, čime se zahtijeva stroga reakcija rea i pore tka. Sličan je oprez izražen u vezi s popularnim shvadanjem a je vedina mlaenačkih zločina povezana s rogom. Novije stuije otkrivaju a je kon zumiranje droge i alkohola među mlađima relativno normalno. Asocijalno ponašanje, supkulture i nekonformizam ml adih mogu se smatrati delinkvencijom ali se u biti ne rai o zločinačkom ponašanju.
ZLOČIN BIJELIH OVRATNIKA I ORGANIZIRANI KRIMINAL Mnogi bogati i modni ljui počinili su jela čije posljedice mogu biti teže o sitnog kriminala kojim se bave siromašni. Pojam zločin bijelih ovratnika prvi je uveo Edwin Sutherland , a onosi se na zločin pripanika imudnijih rštvenih poručja. Pojam pokriva mnoge z ločinačke aktivnosti, uključujudi porezne prijevare, nezakonitu trgovinu, prijevare s osiguranjem i imanjima, pronevjere. Vedinom se ti zločini ne pojavljuju u službenim statistikama. Uglavnom uključuju iskorištavanje profesionalnog položaja ili položaja u srenjoj klasi za izvršenje ilegalne jelatnosti. Zločini modnih su pak oni u kojima se vlast dob ivena oređenim položajem iskorištava na kriminalan način, npr. ka političar primi mito a bi poupirao oređenu politiku. Neki kriminolozi govore o korporacijskom zločinu kako bi opisali prekšaje koje čine velike korporacije u ruštvu. onečišdenje, laž ne eklaracije te povree zravstvenih i sigurostnih propisa zahvadaju puno više ljui o sitnog kriminala. Sve veda mod i utjec aj velikih korporacija i njihov brzorastudi globalni omet znače a su naši životi po utjecajem njihova jelovanja na mnogo načina. Mnoge korporacije ne priržavaju se zakonskih propisa koji se na njih odnose.
6 vrsta prekršaja povezanih s velikim korporacijama : to su administrativni (onosi se na knjigovostvo i nepružanje poataka), ekološki (onečišdenje, kršenje opuštenja), financijski (porezni prekršaji, ilegalno pladanje), radni (rani uvjeti, prakse zapošljavanja), proizvodni ( sigurnost porizvoda, deklaracije) nepoštena trgovina (jelovanje protiv konkurencije, lažno reklamiranje). U slučaju korporacijskog zločina veda vremenska i prostorna ualjenost znače a žrtve moža nisu shvatile a su viktimizirane ili moža ne znaju kako tražiti naknau za zločin. Nasilni aspekti korporacijskog zločina manje su viljivi, a mnogi povremeno mogu bit i puno opasniji po svojim posljedicama. Priprave novih lijekova, sigurnosti na ranome mjestu ili onečiščenje, mogu prouzročiti tjelesna oštedenja ili smrt ve likog broja ljudi. Organizirani kriminal obuhvada krijumčarenje, nezakonito kockanje, trgovinu narkoticima, prostituciju, velike krađe i reketarenje. Često se oslanja na nasilje ili prijetnju nasiljem kako bi provodio aktivnosti. Utjecaj organiziranog kriminala osjeda se anas u mnogim zemljama svijeta, ali povijesno gleano je jačao u nekoliko zemalja. U Americi je organizirani kr iminal golem posao, koji se može mjeriti s bilo kojim o glavnih ortooksnih sektora ekonomske jelatnosti. Neke o velikih zločinačkih organizacija pronalaze način za pranje novca preko velikih banaka, tako opran novac oni potom investiraju u zakon ite poslove.
Skupine organiziranih kriminalaca anas jeluju u fleksibilnim internacionalnim mrežama, a ne više na svojem ograničenom poručju. Prema Manuelu Castellsu, zločinačke skupne su sklopile strateške saveze. Međunarona trgovina narkoticima, krijumčarenje oružjem, proaja nuklearnog materijala i pranje novca postali su povezani preko granica i povezali su različite zločinačke skupine. Zločinačke organizacije vode akcije iz zemalja niskog rizika gje one o ne nisu ugrožene. Prilagoljivost umreženih zločinačkih organizacija relativno im olakšava izbjegavanje policijskih akcija usmjerenih na njihovo sprečavanje. Unatoč brojnim kampanjama koje provoe ržave i policije, trgovina narkoticima jen a je od međunaronih zločinačkih inustrija koja se najbrže razvija. Ne samo a je međunarono organizirani kriminal znatno olakšan napretkom informacijske tehnologije, nego je sigurno a de informatijska i telekomunikacijska revolucija u bitnom promijeniti vrste zločina. I ok je teško oreiti o reiti razmjer kibernetičkog krimi nala – kriminalnih jela počinjenih uz pomod informacijske tehnologije. Mogude je ocrtati neke o glavnih oblika koje on poprima. P.N. Grabosky i R ussell Smith ientificirali su devet galvnih tipova kriminala utemeljenog na tehnologiji - prisluškivanje, električni vanalizam i terorizam, krađa telekomunikacijskih usluga, telekomunikacijska privatnost, pornografija i uvreljivi saržaji, telemarketinške prijevare, elektronički transfer novca, elektroničko pranje novca, zločin ačke urote.
SHVADANJE RASE I ETNICITETA Shvadanje rase i etniciteta - Rasa je jena o najsloženijih socioločkih pojmova. Mnogi anas pogrešno misle a se lako mogu razvojiti biološki različite rase. Neki su autori razlikovali četiri ili pet glavnih rasa, ok su ih drugi pronalazili i tridesetak. Grof J. A. De Gobineau smatra se ocem modernog rasizma koji je iznio tezu o postojanju triju rasa: bijele, crne i žute. Ističe a bijela rasa ima superiornu inteligenciju, moral i volju, upravo su te naslijeđene kvalitete proširile zašani utjecaj cijelim svijetom. Crna rasa je najmanje sposobna, karakterizira je životinjska priroa, nepostojanje morala i emocionalna nestabilnost. Poslije Drugog svjetskog rata rasna je znanost potpuno iskreitirana. U biološkom smislu nema jasnih nema jasnih rasa, samo samo niz fizičkih različitosti. različitosti. Razlike u fizičkom tipu tipu nastaju spajanjem spajanjem unutar skupina skupina ljudi.
Znanstvena je zajenica posve napustila koncepciju rase. Mnogi se znanstvenici u tome slažu, tvredi a rasa nije ništa više o ieološkog uvjerenja čija uporaba u akaemskim krugovima samo perpetuira uobičajeno vjerovanje a je ono biološki utemeljno.
Drugi sociolozi se s time ne slažu, tvredi a rasa kao koncepcija ima značenje za mnoge ljue, čak ako je njezina biološka b aza diskreditirana. Za sociološku analizu, rasa je i alje važna. Rasne razlike se trebaju shvatiti kao fizičke varijancije koje su pripanici ne ke zajednice ili ruštva izvojili kao socijalno značenje. Rasa se može shvatiti kao skupina ruštvenih onosa, pripisujudi im, na temelju biološki utemeljenih osobina, različite atribute i sposobnosti. Rasne su razlike važni čimbenici u ponavljanju uzoraka modi i nejenakosti unutar ruštva. Proces kojim se shvačanja rase t abe za klasifikaciju pojedinaca ili skupina zove se rasizaci ja. Rasizam znači a se oređene skupine skupine proglašavaju prestavnicima prestavnicima posebnih bioloških obilježja na temelju prir onih fizičkih osobina. Neeuropsko stanovništvo bilo je rasistički klasificirano u surotnosti prema europskoj bijeloj rasi.(primjer: ropstvo u američkim kolonijama i aparthej u Južnoafričkoj Republici). Etnicitet je po svojem značenju značenju potpuno socijalna koncepcija. Onosi se na kulturne običaje običaje i izgle posebne zajenice ljui, po kojima kojima se oni razlikuju od drugih. Pripanici etničkih skupina sebe shvadaju kao kulturno različite o rugih skupina u ruštvu. Etničke su razlike potpuno naučene. Nema ničeg urođenog u etničkoj pripanosti. Ona je posve ruštvena pojava koja se stvara i razcija tijekom vremena. Socijalizacijom mladi ljudi asimiliraju životne stilove, norme i vjerovanja svojih zajenica. Za mnoge ljue etnicitet je sreište iniviualnog i skupnog ientiteta . Važna je spona kontinuiteta s prošlošdu i često ostaje na životu ž ivotu oržavanjem kulturnih traicija i običaja.(primjer: svake go dine uzbuđenje i ljepota karnevala posjedaju na karipsku zajenicu na ulicama Lonona.) U V.B. etnicitet označava kulturne običaje i traiciju različite o omadih. Pojam etnički primjenjuje se na poručja koja se razlikuju... kuhinja, način ojevanja, glazba.... kako bi se označio način ponašanja ko ji “nije britanski”. Etnicitet je atribut koji nose svi pripanici populacije, a ne samo neki ijelovi stanovništva. Manjinske skupine - pojam koji se mnogo rabi u sociologiji i više je o samo brojčane razlike. Pripanici manjine u lošijem su položaju nego vidinsko stanovništvo i imaju razvijen osjedaj grupne soliarnosti. Iskustvo a je netko premet prerasua i iskriminacije obično pojačava zajeničku lojalnost i interese. Sociolozi često rabe pojam manjine kao neoslovan način govo renja o poređenom položaju neke skupine unutar ruštva. Žene se katka opisuju op isuju kao manjinska skkupina, prema su u mnogim zamljama stvarna vedina. Pripanici manjinskih skupina često sebe shvadaju kao ljue koji se ovojeni o vedine. Unutar manjinskih skuina česta je endogamija kako bi se oržala kulturna mod razlikovanja unutar zajednice.
Pojam “manjina” skrede pozornost na opdu iskriminaciju ističudi zajeničko iskustvo različitih počinjenih skupina u ruštvu .(primjer: antisemitizam, homofobija) Crni identitet - dugo goina je “crn” bio pogrni naziv koji su koristili bijelci. Šezesetih goina Amerikanci i Britanci prihvatili su taj pojam i počeli
ga primjenjivat na sebe u pozitivnom smislu riječi. “Crn” je postao izvor ientiteta i ponosa. Pojam crn počeo se sve više prihvadati u ruštvu i primjenjivati osobito na Azijce. “Crn” bio je više o etikete, saržavao je i prikrivenu političku poruku. Stoga što su svi crni ljui ođivjeli rasizam I odbacivanje od bijele populacije. Krajem 1980ih etničke manjine počeli su izbjegavati uporabu pojma “crn”. Tarik Mooo je jean o voedih kritičara koji je tvrio a se s e pojam “crn” rabi preopdenito. Smatra a pojam prenaglašava tlačenje utemeljeno na boji kože. Slučaj Stephena Lawrencea- Ubijen je ječak kojeg su napali petorica bijelih mlaida, napali su ga, vaput proboli nožem i ostavili ga a umre na cesti. Nitko nije bio osuđen zbog ubojstva, smatralo se a je prava zakazala te a to okazuje sveprisutnost rasizmu u policiji i sudstvu. Policija nije ništa napravila a uhiti napaače. Djelovali su na temelju pogrešne pretpostavke a je ječak sujelovao u uličnoj tučnjavi. Pretraga stanova osumnjičenih nije bila temeljita. Tijekom istrage policija je prekrivale bitne informacije. Zahvaljujudi ječakovim roiteljima osumnjičeni su oveeni pre su ali je proces prekinut. Optužba za institucijski rasizam bila je jena o najvažnijih rezultata istrage. Autori su zaključili a su policija i druge institucije (sustvo) počinile “kolektivnu pogrešku”
POJMOVI PREDRASUDE, DISKRIMINACIJA I RASIZAM
Prerasue se onose na mišljenje ili stajalište pripanika oređene skupine o pripanicima ruge skupine. Prethono stvorena shvadanja osobe s prerasuama često se temelje na prepričavanjima. Ljui mogu imati pozitivne prerasue o skupinama s kojima se ientificiraju, a negativne o rugima. Prerasue se često temelje na čvrstim stereotipima ,čvrstim i nefleksibilnim karakterizacijama skupina i ljudi.primjenjuju ljudi.primjenjuj u se na pripadnike etn ičkih manjina. Drugi su jednostavno mehanizam transfera u kojem se osjedaji neprijateljstva ili bijesa usmjeravaju na objekte. Stereotipi su uboko usađeni u kulturnim shvadanjima i teško ih je prevlaat(primjer:samohrane majke ovise o socjalnoj pomodi). Ako prerasua opisuje stajališta i različita mipljenja, iskriminacija iskriminacija se onosi na stvarno ponašanje prema rugoj skupini(npr:ka crni Britanac nemože obiti p osao koji je dobio bijelac). Prema su prerasue često temelj iskriminacije ljui mogu imati predrasude ali ne moraju djelovati prema njima. temeljni pojam postojanja, postojanja, tj prerasue utemeljene na socijalno socijalno značajnim fizidkim fizidkim razlikama. Rasist m isli Rasizam je pojam rase koji je temeljni a su oređeni pojeinci bolji ili gori o rugih zbog rasnih razlika. Pojeinac može iskazivati rasističko mišljenje ili se priružiti nekoj skupini npr organizaciji bijelih suprematista. Rasizam je uboko usađen u strukturu i jelovanje ruštva. Prožima sve ruštvene strukture na sustavan način. Ideja institucijskog rasi zma nastala je u SADu 1960ih, iznijeli su je borci za ljuska prava koji su smatrali a je rasizam utkan u tkivo ruštva. O “starog” o “novog” rasizma - “Biološki” rasizam anas se rijetko u ruštvu otvorena izrašava. Kraj ozakonjene segregacije u SADu i slom apartheja u JARu bili su važni za obacivanje “biološkog” rasizma. “Novi”rasizam ističe a se umjesto bioloških rabe ku lturni argumenti kako bi se iskriminirali oređeni ijelovi stanovništva. Skupine koje oskaču o vedine mogu biti marginalizir ane ili ocrnjene. Novi rasizam ima jasnu političku imenziju. PSIHOLOŠKA INTERPRETACIJA RASIZMA I ETNIČKE ISKRIMINACIJE Psihološke teorije mogu pomodi a shvatimo stajališta izazvana prerasuama kao i to zašto su etničke različitosti toliko važne ljuima. Dva su psihološka pristupa: Prvi počinje činjenicom a prerasue jeluju uglavnom preko tipiziranih načina mišljenja. Pojeinci katka prihvadaju stereo tipe i usmjeravaju svoj antagonizam na žrtvene jarce, ljue koje optužuju za nešto za što nisu krivi. Žrtveni jarci -ka vije eprivilegirane etničke skupine ođu u međusobno konkurentski onos zbog ekonomskih obitaka. Ljui koji usmjeravaju rasne napae na crnce. Drugi, postoje ljudi koji su takvi postali tijekom rane socijalizacije, sk loni su tipiziranom mišljenju i projekcijama-nesvjesnom pripisivanju rugima vlastitih želja ili bijesa. T. Aorno i njegovi suranici istraživali su karakterni tip nazvan autoritarnom ličnošdu. Karakteristike proizlaze iz odgojnog uzorka prema kojem roditelji nisu u stanju izravno pokazati ljubav svojoj djeci. Pristupi pokazuju da je rasizam skup vjerovanja koji
poupiru malobrojni pojeinci posebnih psiholoških oluka. Ustrajnost rasizma - Postoji nekoliko razloga zašto je rasizam cvao. Jedan, suprotnost bijelog i crnog, uboko ukorijenjena u europskoj kulturi. Bijelo simbolizira čistodu, a crno zlo. Crno je simbol negativno g značenja i prije nego je Zapa ošao u širi kontakt s crnim naroima. Osjedaj a postoji razlika između crnih i bijelih navel a je Europljane da crnce gledaju s prijezirom i strahom.
stajališta poznata su ved stotinama goina. Pojam superiornosti bijele rase ostaje i Drugi,izum i širenje koncepcije rase. Kvazirasistička stajališta alje ključan element bijelog rasizma. Tredi su izrabljivački onosi koje su Europljani uspostavili s n ebijelačkim naroima. Europljani su vjerovali a crnci pripaaju poljuskoj rasi. Rasizam je pomogao opravati kolonijalnu vlaavinu i uskradivao im pravo a sujeluju u vlasti.
SOCIOLOŠKA INTERPRETACIJA RASIZMA I ETNIČKE ISKRIMINACIJE Sociološke koncepcije su etnocentrizam, etničke zatvorenosti i alo kacije resursa. Etnocentrizam sumnjičavost prema autsajerima povezana s tenencijom a se kultura rugih vrenuje s pomodu vlastite kulture. Gotovo sve su kulture etnocentrističke o oređenog stupnja. O autsajderima se misli da su stranci, barbari ili moralno i mentalno inferiorne osobe. Etnocentrizam i zatvorenost skupine često iu zajeno. Zatvorenost se onosi na proces u kojem skupina oržava granicu koja je razvaja o rugih. Te se granice oblikuju uz pomod srestava isključivanja. Afroamerikanci Afroamerikanci su u SADu oživljavali tri načina isključivanja: međurasni su brakovi bili stavljeni izvan zako na, ekonomska i socijalna segregacija bila je ozakonjena na Jugu, a se gregirana crnačka geta još uvijek postoje u vedini graova. Skupna zatvorenost koinciira s alokacijom resursa, institucijskim nejenakostima u raspojeli materijalih obara. Neki o najoštrijih sukoba među etničkim skupinama up uduju na nejednakosti u bogatstvu, modi ili ruštvenom položaju. Konfliktne teorije - neki su istraživači pokušali locirati rasizam unutar opde kulture ruštva, tvredi a je to tip prironog konzervativizma koji se pojavljuje u vremenima promjene i nestabilnosti. Konfliktne teorije zaokupljene su vezama između rasizma i prerasua s jene strane te onosa modi i nejenakosti s ruge strane. Rani pristupi rasizmu bili su po snažnim utjecajem marksističkih ieja. Teoretiča ri smatraju da je rasizam proizvo kapitalističkog sustava, a se vlaajuda klasa koristila ropstvom, kolonizacijom i rasizmom U knjizi Carstvo uzvraća udarac izneseni su jasni poglei na rasizam. J. Sonomos i P. Gilroy upozorili su na niz povijesnih i političkih utjecaja koji su potaknuli rasizam u Britaniji. Tvrdi li su a je rasizam složena i slojevita pojava koja uključuje međuigru ientiteta etničkih manjina i raničke klase ETNIČKA INTEGRACIJA I ETNIČKI SUKOB Turska i Mađarska postale su etnički raznovrsne zbog uge povijesti i promjene granica. U oba globalizacije i brze socijalne promjene sve se više ržava suočava s velikim prenostima i složenim izazovima etničke raznolikosti. Međunarona se migracija ubrzava s a ljnom integracijom globalne ekonomije.
Etnička integracija Asimilacija –imigranti napuštaju izvorne običaje i navike, prilagođavajudi ponašanje vrinostima i normama vedine. U SADu, “nacija useljenika”, narađtaji useljenika bili su po pritiskom a se asimiliraju, a posljeica su njihova jeca koja su postala više ili manje “Amerikancima”..... Lonac za taljenje- umjesto a se traicije useljenika rasplinu u korist traicija koje ominiraju u populaciji koja ved postoji u ruštvu, one se uklapaju i tako stvaraju nove, evoluirajude kulturne uzorke. Traicije i o bičaji imigranata se ne napuštaju, nego prionose trajno promjenjivoj socijalnoj sredini i oblikuju je. Hibridni oblici kuhinje, mode, glazbe.... Kulturni pluralizam - je poticanje razvoja istinski pluralnog pluralnog ruštva u kojem je je priznata jenaka vrijenost brojnih različitih različitih supkul tura. Pluralistički pristup smatra a su etničle manjinske skupine jenakovrijeni članovi ruštva. Etničke različitosti poštuju se i slave kao vitalna
komponenta. Da bi postigli status “različitih ali jenakih” moraju se voiti velike bitke. Etnički sukob - Različita jezična, religijska i kulturna pripanost stanovništva može prouzročiti razvajanje i potom otvoriti antagonizam među etničkim skupinama. Balkan je ugo bio raskrižje Europe. O 1991. usporeno s velikim političkim i socijalnim promjenama nakon pada komunizma počeli su krvavi sukobi. Sukobi u bivšoj Jugoslaviji uključili su i pokušaje etničkog čiščenja. Hrvatska je postala neovisnom monoetničkom ržavom. Etničko čiščenje uključuje prisilno preseljenje etničkih zajenica uz pomod sustavnog nasi lja. Genocid je kaa jena etnička etnička skupina sustavno eliminira eliminira rugu takvu skupinu. U 20. stoljedu stoljedu provoio se “sustavni” “sustavni” genoci pa je to “najgenocinije” stoljede u povijesti. Zapaženo je a se nasilni sukobi u cijelome svijetu sve više temelje na etnič kim podjelama. Danas se malo ratova voi među ržavama; velika vedina su zapravo građanski ratovi s etničkim uzrokom. Migracijska kretanja- U oba globalne integracije ubrzava. 21. stoljede naziva se “razobljem migracije”. Imigracija- kretanje ljudi u neku zemlju kako bi se ondje nastanili i emigracija je proces u kojem ljui napuštaju svoju zemlju kako bi se nastanili rugje. Migracijski pokreti pomažu oblikovati emografsku, ekonomsku i socijalnu inamiku. Jačanje globalne migrac ije nakon Drugog sv. rata. Rastuda imigracija u mnogim zapanim ruštvima ovela je u pitanje uobičajene pojmove o nacionalnom ientitetu. Postoje četiri moela migracije.
Klasični moel - (Kanada, SAD, Austrija) razvile su se kao nacije imigranata Kolonijalni model - (Francuska, V.B.) aju prenost useljenicima iz nekaašnjih kolonija Moel gostujudih ranika - (Njemačka, Švicarska, Belgija) imigranti se puštaju u z emlju na oređeni rok, tržište raa, ali ne obivaju građanstvo Ilegalni model- imigracije postaju sve češdi zbog strožih imigracijskih zakona. Imigranti koji su sposobni uči u zemlju mogu živjeti ilegalno. KLASA, STRATIFIKACIJA I NEJEDNAKOST
Sociolozi govore o ruštvenoj stratifikaciji kako bi opisali nejenakosti među pojeincima i skupinama u ljuskom ruštvu. Stratifikacija najjenostavnije može efinirati kao strukturna nejenakost između različitih grupacija. Povjesno su postojala 4 osnovna sustava stratifikacije u ljuskim ruštvima: ropstvo, kaste, staleži i klase. Ropstvo je ekstremni oblik nejenakosti u kojem pojeinci oslovce posjeuju ruge, kao vlasništvo. Kasta se povezuje s kulturama inijskog supkontinenta. Vjeruje se a de pojeinci koji ne poštuju rituale i užnosti vlastite kaste sljeedi put biti rođeni u nekom poređenijem položaju. Staleži su bili io mnogih traicionalnih civilizacija. civilizacija. Feualni staleži su se sastojali o slojeva s različitim obvezama i pravima jenim prema rugima. Klasu možemo efinirati kao veliku grupaciju ljui koji ijele zajeničke ekonomske resurse, a oni pak snažno utječu na njihov način života. Vlasništvo na bogatstvom, zajedno sa zanimanjem, temelj je klasnih razlika.
Klase se razlikuju o prethonih oblika stratifikacije na više načina : klase nisu ustanovljene pravnim ili vjerskim odredbama, pripadnost se ne temelji na nasljenom položaju. Klasa je barem jelomice stečena, a nije jenostavno ana rođenjem, kretanje prema gore i dolje u klasnoj strukturi, puno je češda ne u rugim tipovima ruštva. Klase ovise o ekonomskim razlikama između grupacija po jedinaca, u drugim tipovima preko stratifikacijskih sustava nejenakosti se primarno izražavaju s obzirom na osobne onose, klasni sustavi nasuprot tomu, jelu ju ponajprije preko impersonalnih veza velikih razmjera, razlika u pladi i ranim uvjetima.
TEORIJA KLASE I STRATIFIKACIJE KARLA MARXA
Vedina Marxovih jela bavi se stratifikacijom i ponajprije ruštvenim klasama. Za Marxa je klasa je skupina ljui koji su u zajeničkom onosu prema srestvima srestvima za proizvonju, to su srestva s pomodu pomodu kojih zarađuju za život. Dvije glavne klase su oni koji posjeduju nova sredstva za proizvodnju – industrijalci ili kapitalisti , i oni koji zarađuju za život proajudi svoju radnu snagu kapitalistima – ranička klasa, klasa, ili kako je Marx govorio koristedi se terminom, proletarijat. Prema Marxu, onos između klasa je izrabljivački. U feualnim ruštvima eksploatacija često obiva oblik izravnog transfera p roizvoda od seljaka o aristokracije. U moernim kapitalističkim ruštvima izvor eksploatacije je manje očit, a Marx je s puno pozornosti pokušavao razjasniti njegovu narav. Ranici proizvoe više nego je posloavcima uistinu potrebno. Ovaj višak vrijenosti stvara profit koji kapitalist može iskoristiti za sebe.
Bogatstvo se stvara u ota neviđenim razmjerima, a ranici imaju malo od bogatstva kojie stvara njihov rad. Marx se koristio pojmom pauperizacija a opiše proces kojim ranička klasa sve više osiromašuje u o nosu prema kapitalističkoj klasi.
TEORIJA KLASE I STRATIFIKACIJE MAXA WEBERA Weber je pristup stratifikaciji g raio na Marxovoj analizi, koju je još moificirao i razraio. Poput Marxa, Weber je smatrao a ruštvo karakteriziraju sukobi zbog modi i resursa. Društvena stratifikacija nije jednostavno stvar klase, prema Weberu, nego je oblikuju još va čimbenika: status i stranka. Prema Weberu, klasne pojele ne proizlaze samo iz kontrole ili neostatka kontrole na srestvima za proizvonju, nego takođe r iz
ekonomskih razlika koje nemaju ništa izravno s vlasništvom. Takvi resursi uključuju vještine i preporuke, il i kvalifikacije. Weber je mislio a tržišni položaj pojeinca snažno utječe na njogve ž ivotne prilike. Status se u Weberovoj teoriji onosi na razlike između ruštvenih skupina u ruštvenoj časti ili ugleu koji im pripisuju rugi. Pre ma Weberu, status se počeo izražavati životnim stilom. Stranka efinira skupinu pojeinaca koij rae zajeno zato što imaju slično porijetlo, ciljeve ili interese. Weberovi raovi o stratifikaciji su važni jer pokazuju a i ruge razine stratifikacije, osim klase, snažno utječu na život ljui. I ok je Marx pokušavao reucirati ruštvenu stratifikaciju samo na klasne pojele, Weber je skrenuo pozornost na složenu međuigru klase, s tatusa i stranke, kao na ovojene aspekte ruštvene stratifikacije. TEORIJA KLASA ERIKA OLINA WRIGHTA Wright je razvio utjecajnu teoriju klasa koja kombinira Marxov i Weberov pristup. Prema Wright, postoje tri vrste kontrole ekonomskih
resursa u moernoj kapitalisitčkoj proizvonji i one nam omoguduju ientificirati ientificirati tri glavne klase a to su: kontrola na ulaganjem novčanog kapitala, kontrola na fizičkim srestvima za proizvonj, kontrola na ranom snagom. Pripanici kapitalističke kalse kontroliraju svaku o tih imenzija proizvonog sustava. Pripanici raničke kalse nemaju kon trolu ni nad jednom. Između vije klase postoje skupine čije je položaj vosmisleniji, to su menažeri i bijeli ovratnici. Ovi su ljui kako to Wright naziva, proturječnim klasnim položajima, jer su u stanju utjecati na neke razine proizvonje, ali nemaju kot rolu na rug ima. Klase unutar te velike populacije Wright razlikuje na temelju vaju čimbenika: onos prema valsti i stručnost. Manažera i na dzornika, imaju onos prema vlasti koji je privilegiraniji o onoga raničke klase. Nagrađeni su vi šim pladama. Oni eksploati raju ali su i eksploatirani. Drugi čimbenik koji pomaže razlikovati populaciju unutar srenje klase jesu vještine i stručno znanje. Buudi a nema ovoljno pojeinaca, s traženim stručnim znanjem, oni mogu zarađivati više.
MJERENJE KLASE – METOOLOŠKI PROBLEMI
Ka se neka apstraktna koncepcija poput klase transformira u mjerljivu varijablu u istraživanju, kažemo a je koncepcija operacionalizirana. Sociolozi su operacionalizirali klasu nizom shema koje pokašavaju mapirati klasnu strkturu ruštva. Opda osobina vedine klasnih shema jest a su stvorene na osnovi profesionalne strukture. Zanimanje je još uvijek jean o najkritič nijih čimbenika u pojeinčevu ruštvenom položaju, životnim mogudnostima i razini materijalnog bogatstva. Klasne sheme utemeljene na strukturi zanimanja pojavljuju se u različitim oblicima. Neke sheme su veoma eskriptivne, oražavaju oblik profesionalne i klasne strukture ruštva a pritom ne govore o onosima između ruštvenih klasa. Sociolog John Goldthorpe stvorio je shemu koja se može rabiti u empirijskim istrživanjima istrživanjima ruštvene pokretiljivosti. Golthorpeova klasna shema nije zamišljena kao hijerarhija, nego kao prikaz relacijske naravi suvremene klasne strukture. Golthorpeova izvorna shema ientificirala je klasni položaj na temelju vaju glavnih čimbenika: tržišne i rane situacije. Tržišna situacija onosi se na rpimanja, sigurnost posla i nogudnost napreovanja, ona ističe materijalna primanja i opdenite životne mogudnost i. Radna situacija nasuprot tomu, usreotočuje se na kontrolu, mod i autoritet unutar zanimanja. Golthorpe je izrio svoju shemu razvrstavajudi zanimanja na temelju njihove relativne tržišne i rane situacije. Šest je gla vni klasnih slojeva: uslužna klasa, posrenička klasa i ranička klasa.
KLASA I ŽIVOTNI STIL – PIERRE BOURDIEU Neki suvremni autori tvre a ne bismo trebali vrenovati klasni položaj pojeinaca s pomodu ekonomije i zaposlenja nego i pr ema čimbenicima kulutre, kakvi su životni stil i uzorci potrošnje. Francuski sociolog Pierre Bourdi eu smatra a se klasne skupine mogu ientificirati u sklau s njhovim različitim razinama kuluturnog i ekonomskog kapitala. Pojeinci se muđusobno razlikuju jeni o rugih ne više po ekonomskim i profesionalnim čimbenicima, neg o na temelju kulturnih ukusa i aktivnosti kojima se bave u slobodno vrijeme.
Drugi su istaživači se složili s Bourieuom u tome a se klasne pojele mogu povezati s osobitim životnim stilovima i uzorcima potrošnje. Govoredi o grupiranjima u srenjoj klasi, ientificiraju se tri sektroa na temelju kulturnih ukusa i imovine. Djelatnici u javnoj službi koji imaju mnogo kulturnog ali malo ekonomskog kapitala pristaše su aktivnog, zravog načina života. Menažeri i birokrati malo vježbaju, malo se upuštaju u kulturne aktivnosti i daju prenost traicionalnom načinu uređenja stana i oijevanju. Treda g rupacije, postmoernista, nema nikakvo čvrsto načelo i može saržavati elemente koji ko ji traicionalno ne iu zajeno. Opdenito je teško osporiti a stratifikacija unutar klasa, kao i između njih, anas ne ovisi samo o profesionalnim razlikama, nego također o razlikama u potrošnji i životom stilu.
ROD I STRATIFIKACIJA Rod je jedan od najdubljih primjera stratifikacije. Rodne nejednakosti su povijesno dublje ukorijenjene od klasnih sustav, mu škarci su
imali bolij položaj o žena čak i u lovačkim i skupljačkim ruštvima u kojima nema klasa. Materijalni Materijalni položaj vedine žena najčešde oražava položaj njihovih očeva ili muževa, stoga se može tvriti a trebamo objasniti rone nejenakosti uglavnom kla snim pojmovima. Pladeni posao žena relativno beznačajan u usporebi s onim muškaraca te a stoga žena pripaa istoj klasi kao i njezin suprug . Golthorpeu, čija se klasna shema izvorno temeljila na tom vjerovanju. Priznaje počinjen položaj žena unutar ra ne snage. Za žene že ne je vjerovatnije a de raiti pola ranog vremena, ili oređeno vrijeme, nego za muškarce, i žene imaju prekie u ranom stažu zato šte se povlače na n a uža razoblja kako bi roile i brinule se za jecu. Buudi a je vedina že na traicionalno bila ekonomski ovisna o svojim muževima, njihov je klasni položaj najčešde bio po utjecajem suprugove klasne pripanosti. Golthorpeov argument je kritiziran na nekoliko razina. Prvo u mnogim kudanstvima ženin je ohoak bitan za oržavanje ekonom skog položaja obitelji. Drugo, zanimanje žene katka postavlja stanar položaja obitelji kao cjeline. Trede, onje gje postoje međuklasna kudanstva, ona u kojima je suprugov posao u različitoj kategoriji o ženina, još su uvijek mogude situacije za koje je realno smatrati a muževi i žene, čak unutar istog kudanstva, zauzimaju različite klasne položaje. Četvrto, uio kudanstva u kojima zarađuju samo žene raste.
RUŠTVENA POKRETLJIVOST Termin ruštvena pokretljivost onosi se na kretanje pojeinaca i skupina među različitim socioekonomskim položajima. Vertikalna pokretljivost znači pomicanje prema gore ili prema olje na socioekonomskoj ljestvici. Za one koji stječu vlasništvo, ohoak kaže se a su uzlazno pookretljivi, ok se za one koji se kredu u suprotnom smjeru kaže a su silazno pokretljivi. Postoji mnogo lateralne pokretljivost, koja se onosi na zemljopisno kretanje među ijelovima graa, graovima i regijama. Postoje va načina proučavanja ruštvene pokretljivosti. Prvo, možemo proučavati karijere pojedinaca, koliko su se popeli ili spustili na ruštvenoj ljestivici tijekom ranog života. To se obično zove unutargeneracijskom pokretljivošdu. Koliko se jeca bave zani manjem svojih roditelja ili djedova. Pokretljivost tijekom generacija naziva se me đugeneracijskom pokretljivošdu. Količina vertikalne pokretljivosti pokazuje koliko se talentirani pojeinci iz nižih slojeva mogu uspeti po socioekonomskoj l jestvici. Istraživanja ruštvene mobilnosti provoe se za razoblja uža o peeset goina te često uključuju i međunarone usporebe. Blau i Duncan su skupili poatke na nacionalnom uzorku o 20.000 muškaraca. Zaključili su a u SAD -u ima mnogo vertikalne pokretljivosti. Blau i Duncan su istaknuli važnost izobrazbe i školovanja za uspjeh pojeinaca. Prema njihovu shvadanju, uzlazna ruštvena pokretljivost pokretljivost opdenito je karakteristična za inustrijska ruštva. Moža je naslavnija međunarona stuija ruštvene pokretljivosti ona koju su proveli Seymour Martin Lipser i Reinhar Be nix. Oni su analizirali poatke iz evet inustrijalizira inustrijaliziranih nih ruštava i usmjerili se na mobilnost muškaraca iz plavih ovratnika prema bijelim ovratni cima. Lipser i Benix su zaključili a sve inustrijalizirane zemlje prolaze slične promjene u ekspanziji poslova za bijele ovratn ike. Goron Marshall i Davi Firth su istraživali subjektivne osjedaje ljui o promjeni klasnog položaja. I ok su s pojeinci složili a ruštvena pokretljivost stvara osječaj neravnoteže, izolacije i iskorijenjenosti, rugi su bili optimistčni, upozorav ajudi je neizbježna postupna prilagoba novoj klasi.
Marshall i Firth su ispitivali je li klasna pokretljivost povezana s pojačanim osjedajem zaovoljstva ili nezaovoljstva aspe ktima svakonevnog života kakvi su obitelj, zajenica, ra. Autori su u cjelosti otkrili malo okaza za vezu između klasnog iskustva ispitanika i njihova opdenitog zaovoljstva životom. Prema je silazna pokretiljivost rjeđa nego uzlazna, ona je ipak raširena i prilično često povezana sa psihičkim problemima i strahovima. Poslovi bijelih i plavih ovratnika se gube, zamjenjuju slabije pladenim poslovima koji se obavljaju na oređeno vrijeme. Silazna pokretljivost u SAD- u ans je osobito česta među razveenim ili rastavljenim ženama s jecom. U mnogim slučajevima alimentacije su osk une ili ih nema, žene koje pokušavaju usklaiti ra, brigu za jecu i kudne poslove veoma teško žive. WEBEROVO SHVADANJE BIROKRACIJE Sve velike organizacije prema Weberu, birokratske su po priroi. Riječ „birokracija“ skovao je e Gournay.Birokrac ija j e tako postala vlaavinom službenika. Pojam je prvi put primjenjen samo na ržavne službenike ali se postupno proširio tako a se onosi opd enito na velike organizacije. Riječ o početka rabila u pogrnom značenju. De Gournay govori o sve vedoj modi službenika kao o „bolesti zvanoj biromanija“. Birokracija se najčešde povezuje s učinkovitošdu i rasipanjem. Weber ističe a je u traicionalnim civilizacijama postojao ograničen broj birokratskih organizacija, ali tek se u moerno o ba birokracija potpuno razvila. Weber je birokraciju smatrao sreišnjim ijelom racionalizacije ruštva koja utjede na sve jelide života, o znanosti do obrazovanja i uprave. Prema Weberu, ekspanzija birokracije u mo enrim ruštvima je neizbježna. Birokracija se pojavila kao rac ionalan i krajnje jelotvoran ogovor na potrebe, no Weber je također vjerovao a birokracija ima niz negativnih osobina koje znatno utječu na narav moenrog ruštvenog života. Weber je kontruirao „iealan tip birokracije“ te j e nabrojao njezine sljeede posebne karakteristike: autoriteta na vrhu Postoji jasno definirana hijerarhija autoriteta –Birokracija izglea poput piramie s položajem najvišeg autoriteta Pisana pravila upravljaju ponašanjem službenika na svim r azinama organizacije –Što organizacije –Što je položaj službenika službenika viši to više pravila njegova postupanja obuhvada niz slučajeva zahtijeva primjerenu interpretaciju Službenici rae puno rane vrijeme i obivaju pladu .- Za svaki posao u hijerarhiji obiava se konačna i fiksna plača Zaade službenika u organizaciji i njihov život izvan nje su ovojeni - Privatni život službenika razlikuje se o aktivnosti na ranom mjestu Nijean član organizacije ne posjeuje materijalna srestva kojim rae -ne posjeduju urede,stolove,uredske strojeve Weber je tvrio: što se više neka organizacija približvava iealnom tipu birokracije, to učinkovitije ostvaruje ciljeve zbog kojih postoji.
PETER BLAU- SLUŽBENI I NESLUŽBENI ONOSI UNUTAR BIROKRACIJA
U klasičnoj stuiji Blau je proučavao neslužbene onose u ržavnj službi čija je zaada istraživati mogude utaje poreza. Istražitelji koji su nailazili na probleme za koje nisu bili sigurni kako ih riještiti, prema pravilima su trebali o tome raspraviti sa svojim neposrenim naređenima. Vedina službenika ipak je oklijevala obratiti se naređenima,jer su mislili mislili a bi oni to mogli protumačiti kao nestručnost.Stoga su se o bično konzultirali međusobno, kršedi time službena pravila. Na primarnoj razini ruštvene skupine koja je raila iste poslove u organizaciji stvorila se čvrsta lojalnost. Skupina je teakođer bial u stanju razviti neslužbene proceure koje omoguduju više inicijative i ogovornosti nego što su to pružala neslužbena pravila organizacije.
Neslužbene mreže obično se razvijaju na svim razinama organizacije. Nije jenostavno utvriti u kojoj se mjeri neslužbene proceure opdenito
povedavaju ili smanjuju učinkovitost organizacija. Sustavi koji nalikuju Weberovom iealnom tipu često stvaranju različite neslužbene načine na koje se poslovi obavljaju.. Za one na rutinskim poslovima neslužbene proceure također pomažu stvoriti ugoniji rani oko liš. Neformalne veze među službenicima na višim položajima mogu biti učinkovite na način koji pomaže cijel oj organizaciji. RAZMATRANJA RAZMATRANJ A RUŠTVENIH ORGANIZACIJA U RAOVIMA R. MERTONA, T. BURNSA I G.M. STALKERA Merton: disfunkcije birokracije
procedure. Merton je govorio o isfunkcijama birokracije. Prvo je zapazio a su birokrati uvježbani a se osljeno oslan jaju na pisana pravila i procedure. Merton se probojavao a bi ta rigoroznost mogla prouzročiti birokratski ritualizam, situaciju u kojoj službenici provoe pravila po svaku cijenu, čak u slučajevima ka bi neko rugo rješenje moglo biti boje za organizaci ju u cjelini. Druga Mertonova bojazan ticala se činjenice a proveba birokratskih pravila može navlaati stvarne ciljeve organizacije. Me rtnon je previio mogudu napetost između javnosti i birokracije. Ta bojazan nije bila neutemeljena. Vedina nas re ovito doalzi u doticaj s velikim birokratskim organizacijama i nerjetko oživljavamo a su službenici i birokrati ravnoušni prema našim potrebama. Burns i Stalker: mehanistički i organski sustavi - U svojem istraživanju o inovacijama i promjenama u elekrtroničkim tvrtkama, Burns i Stalker otkrili su a birokracije imaju o graničenu učinkovitost u inustijama u kojima su f leksibilnost i avangarnost o primarne važno sti. Burns i Stalker razlikuju va tipa organizacija: mehaničke i organske. Mehaničke organizacije su birokratski sustavi u kojima postoji hijerarhijska zapovjedna linija, s komunikacijama koje se ostvaruju vertikalno, jasnim kanalima.
Nasuprot tomu, organske organizacije karakterizira labavija struktura u kojoj opdeniti ciljevi organizacije im aju predost pred usko oređenim zaacima. Komunikacija i narebe su ifuzniji, kredu se po mnogim trajektorijama, i to ne samo vertikalnim.Prema Bu rnsku i Stalkeru, organske organizacije su mnogo spremine za rješavanje promjenjivih zahtjeva na inovativnom tržištu npr. Telekomunikacije. Mehanističke organizacije su primjerenije za traicionalnije, stabilnije oblike proizvonje, koji su manje položni tržišnim promjenama.Bu rns i Stalkeru su previdjeli mnoge probleme koji su izbili u prvi plan suvremenih rasprava o globalizaciji
TOTALNE INSTITUCIJE- E. GOFFMAN
Gofman je pokušavao shvatiti jelovanje totalnih institucija preko iskustva pojeinaca koji kroz njih prolaze. Totalne su in stitucije npr. Duševne bolnice, zatvori, logori.. Goffman je osobito pokušavao shvatiti uboke promjene koje nastaju u pojeinčevu osjedaju samoga sebe u takvim uvjetima.
Totalne institucije mogu se shvatiti kao primjeri elaboriranih birokracija kojim upravljaju složene i stroge proceure, prisi lne za njihove pripadnike. Goffman je otkrio a različiti različiti tipovi tih institucija institucija imaju neke neke zajeničke osobine. U svime slučajevima slučajevima ouzima njihov prijašnji prijašnji osjedaj samoga sebe i iniviualnosti kao o sobe i ponovno ih izgrađuju. Postoje jasne crte koje razvajaju stanovnike totalnih istitu cija od osoblja. Svakonevni život planiraju i naziru stanovnici koji imaju ovlasti k azini ili nagraiti stanovnike u sklau s njihovim stupnjem poslušnosti što je golffman nazvao obamiranjem jastva.
Novopriošli u totalne institucije sustavno se poniža vaju sve dok se ne slom enjihove ranije ideje o vlstitom ja. Goffman je identificirao pet mogudih reakicja članova na njihovo iskustvo totalnih istitucija. One su sezale o potpunog povlačenja o otpora prilagođ avanju i dodjeljenoj ulozi. Ipak zaključio je a se gleano u cijelosti vdina članova uspiej ouprijeti pritisku a napuste vlastito jastvo time što pikrivaju osjedaje.Goffmanova stuija totalnih institucija institucija izazala je i ohvale i kritike .Neki sociolozi tvre a je Goffman preuveliča vao pojam prilagodbe te au biti postoji puno više otpora u takvim insitucijama.
TEORIJA ORGANIZACIJE- M. FOUCAULTA
Vedina moenih organizacija funkcionira u posebno izgrađenom fizičkom prostoru. Zgraa u kojoj je smještena posebna organizac ija ima specifične olike relevantne za aktivnosti organizacije, ali i zajeničke važne arhitektonske karakteristike sa zgraama, rugih orga nizacija. Arhitektura bolnice , primjerice razlikuje so o one poslovne zgrae ili škole. No postoji opdenita sličnost: obje de zgr ade vjerovatno imati hodnike koje voe u posebne prostorije, imat de stanarne ukrase i namještaj. Foucault je pokazao a je arhitektura neke organizacije izravno povezana s njezinim ruštvenim ustrojem i sustavom autoriteta . Njegov rad pokazao je da pro učavanjem arhitektonskih karakteristika organizacija možemo pojasniti probleme koje je analizirao Weber. Organizacije nemogu unčinkovito funkcionirati ako zaposlenici ne rae sustavno. Aktivnosti se moraju storgo koordininrati u prostoru i vremenu a katk a to potiče i fizička organizacija i precizan raspore sati. Rasporei sati su preuvjet organizacijske isciplline zato što usklađuju aktivnosti velikog broja ljui.
VLAST, POLITIKA, MOD – KONCEPCIJA RŽAVE Vlast se odnosi na svakodnevnu provedbu politike, oluka i ržavnih poslova, čime se bave ržavni užnosnici. Politika se tiče srestava koja se koriste modi kako bi utjecala na oseg i saržaj aktivnosti vlasti. Mod je sposobnost pojeinaca i skupina a proveu vlastite interese ili ciljeve, čak kad im se drugi protive. Ovlast je legitiman način na koji vlaa ostvaruje svoju mod. Legitimnost znači a se oni koji su položni vlasti s time slažu . Država postoji onje gje postoji politički aparat, koji vlaa na oređenim poručjem i čija je vlast poduprta pravnim sustavom i
sposobnošdu a se vojna sila iskoristi za provebu njezine politike. Sva moerna ruštva su nacionalne ržave, u kojima velik io stanovništva sebe smatra građanima i pripanicima jene nacije. Njihove glavne karakteristike su: suverenitet, tj ieja o vlasti na poručjem s jasno utvrđenom granicom, na kojem je ona vrhovna mod. građanstvo – vedina ljui koji žive unutar granica političkog sustava jesu građani, imaju zajenička prava i užnosti i sebe smatraju ije lom nacije. nacionalizam je skup simbola i vjerovanja o pripanosti oređenoj političkoj zajenici. To je glavni izraz osjedaja ientifikacije s oređenom suverenom zajednicom.
TIPOVI POLITIČKE VLAAVINE Tri su osnovna tipa političkog sustava: mo narhija, liberalna demokracija i autoritarni sustavi. čelu jena osoba, čija čija se mod prenosi s naraštaja na naraštaj naraštaj unutar jene obitelji. Vlast Monarhija je politički sustav kojemu je na čelu monarhija se legitimira snagom običaja, a ne prava. Češdi su ustavni monarsi, poput kraljice Ujeinjenog Kraljevstva, šveskog kralja, koji su prenijeli vlast na izabrane prestavnike naroa. Velika vedina moernih ržava su republike, što znači a u njima nema ni kra lja ni kraljice.
značenju politički sustav u kojem vlaa naro, a ne monarsi ili aristokracija. U nekim ruštvima službeno Demokracija je u osnovnom značenju prihvadena verzija emokracije organičena organičena je na politiku, ok se u rugima proširuje i na ruga poručja ruštvenog života. D emokracija se opdenito smatra političkim sustavom koji može najbolje osigurati političku jenakost, zaštititi slobou i neovisnost, obraniti opdi interes, zaovo ljiti potrebe građa, omoguditi učinkovito onošenje oluka, koje de u obzir uzeti interese svih. U suioničkoj emokraciji odluke onose zajenički svi kojih se one tiču. Na oređeni an svi građani se sataju kako bi raspravili i kada glasovali o mjesnim pitanjima koja nisu po jurisikcijom ržavne ili feeralne vlasti. Drugi primjer suioničke emokracije jest referendumi kada ljudi izražavaju svoje mišljenje o nekom problemu. Prestavnička emokracija je emokracija je politički sustav sustav u kojem oluke o zajenici zajenici ne onose svi njezini pripanici, pripanici, nego ljui koje su za to oabrali. Na poručju nacionalne vlasti prestavnička emokracija ima oblik izbor a za kongres, parlamet ili slično narono tijelo. Mnoge velike organizacije kooriste se prestavničkom emokracijom, pri čemu njihovim poslovima upravlja malo izvršno povjerenstvo koje onosi ključne o dluke. Zemlje u kojima birači mogu izabrati između viju i više stranaka i u kojima vedina oraslih stanovnika ima pravo glasa, obično se nazivaju liberalnim demokracijama .
I ok emokracija potiče na aktivno uključivanje građana u politiku, u autoritarnim ržavama narou se ne opušta sujelovati u vlasti ili se to čak olučno sprečava. U takvim urštvima potrebe i interesi ržave imaju prenost pre onima prosječnim građanima i nem a uspostavljenih zakonskih mehanizama za suprostavljanje vlasti ili uklanjanje vladara.
GLOBALNO ŠIRENJE EMOKRACIJE Demokracija više nije koncetrirana primarno u zemljama Zapaa, nego se saa potiče, barem u načelu, kao poželjna vlast u mnogim dijelovima svijeta.
Komunističke su ržave sebe smatrale emokracijama, prema su se sustavi u njima znatno razlikovali o onog što lj udi na Zapadu smatraju emokracijom. Komunizam je bio u biti jenopartijski sustav. Glasači nisu mogli oabrati između različitih stranaka, nego između različitih kandidata iste stranke – Komunističke partije. O paa Sovjetskog Saveza procesi emokratizacije nastavili su se širiti. Čak se među najautoritarnijim ržavama svijeta mogu otkriti znakovi emokratizacije. Objašnjenje zašto je emokracija postala popularna jest a su rugi tipovi političke vlasti iskušani, ali se nisu uspjeli oržati, onosno, pokazalo se a je emokracija najbolji politički sustav. Razlozi imaju veze sa socijalnim i ekonomskim promjenama o kojima se r aspravljalo posvuda u ovoj knjizi.
Prvo, emokracija je obično povezana s stržišnom ekonomijom, koja se kao sustav stvaranja boga tstva pokazala učinkovitijom o komunizma. Drugo, što se ruštvene aktivnosti sve više globaliziraju a ljui otkrivaju a su njihovi životi po utjecajem ogađaja koji su aleko o njih, to više im je potrebno informacija o tome kako se njima upravlja. Trede, postoji utjecaj masovnih komunikacija, osobito televizije i interneta. Lančana reakcija širenja emokracije vjerojatno je bila znatno po utjecajem informiranosti o ogađajima u anašnjem svijetu. PARADOKS DEMOKRACIJE
Buudi a se emokracija sve više širi, trebalo bi očekivati i a funkcionira uspješno, no emokracija je u teškodama. Paraoks emokracije zbunjuje, emokracija se širi svijetom, ali istoobno, u zrelim emokratskim ruštvima s ugotrajnim emokratskim institucijama postoji sumnja u demokratske procese.
Vlae imaju malo modi na aktivnostima ivovskih poslovnih kor poracija, glavnih suionica globalne ekonomije. Nacionalne vlas ti ne mogu nadzirati procese povezane sa svjetskom ekonomijom.
Građani u mnogim emokracijama malo vjeruju svojim izabranim prestavnicima i zaključuju a nacionalna politika sve manje utječe na njihov život. Mnogi građani shvadaju a su političari uglavnom bespomodni te a ne mogu utjecati na globalne pomake. Sve više građana smatra a ih vode samo vlastiti interesi.
Mnogim se građanima ne sviđa a oluke koje se tiču njihova života onose ualjeni modnici, stranački užnosnici, interesne s kupine, lobisti i birokrati. Istoobno, počinju misliti a vlast nije sposobna riješti važne lokalne probleme ka kvi su kriminal i beskučništvo. Posljeica toga jest da je vjera vjera u vlast znatno oslabjela. oslabjela.
GLOBALIZACIJA I RUŠTVENI POKRETI Društveni pokreti pojavljuju se u svim vrstama i oblicima. I ok neki ruštveni pokreti jeluju prema zakonu ruštva u kojem postoje, rugi su ilegalne ili tajne skupine. Društveni pokreti često nastoje postidi promjene nekog javnog pitanja, npr. proširena građanska prava za io populacije. Posljeica ruštvenog pokreta često je promjena zakona ili politike. Društveni pokreti ubrajaju se među najsnažnije oblike kolektivne akcije. Dobro organizirane, ustrajne kampanje mogu ostavariti velike rezultate.
Tijekom proteklih triju esetljeda ruštveni pokreti proširili su se u zemljama čitavog svijeta. Te različite pokrete, o pokreta za građa nska prava i feminističkog pokreta iz 60 -tih, 70-tih, preko antinuklearnog i ekološkog pokreta 80-tih, sve do kampanje za prava homoseksualaca 90-tih, često nazivamo novim ruštvenim pokretima. pokretima . Taj opis pokušava razlikovati suvremene ruštvene pokrete o o nih koji su im prethodili u prethonim esetljedima.
TEHNOLOGIJA I RUŠTVENI POKRETI Posljenjih goina ošlo je o uruživanja viju najutjecajnijih sila kasnog moernog ruštva, informacijska tehnologija i ruštveni pokreti, a rezultat tog uruživanja je izniman. Društveni pokreti u svijetu omgu se uružiti u velike regionalne i internacionalne mreže, koje obuhvadaju nevlaine organizacije, vjerske i humanitarne humanitarne skupine i sve koji se bore za opde interese. Ove elektroničke mreže imaju osa neviđenu sposobnost trenutačnog reagiranja na ogađaje. Internet je imao velik utjecaj na te promjene, prema su ih mobilni telefoni, telefaksi i satelitske telekomunikacije također ubrzali. Sposobnost koorinacije međunaronih političkih kampanja, najviše zabrinjava vlae, ali i ohrabruje suionike ruštvenih pokreta. Mrežni ratovi, međunaroni sukobi velikih razmjera u kojima se voe borbe za informacije i utjecaj na javno mnijenje. Suionici mrežnih ratova koriste se medijima i online sredstvima kako bi oblikova li što oređene populacije znaju o ruštvenom svijetu. Za mnoge vlae, čak i emokratske, mrežni ratovi su zastrašujuda prijetnja. TEORIJE NACIONALIZMA I NACIJE
Neki o najvažnijih ruštvenih pokreta suvremenog svijeta su nacionalistički. Prema je svijet postao međuovisniji, osobito tijekom posljenjih triesetak goina, ova međuovisnost nije značila kraj nacionalizma. Vjerojatno je najistaknutiji teoretičar nacionalizma Ernest Gellner. Gellner tvri a su nacionalizam, nacija i nacionalna rž ava proizvodi moerne civilizacije, koja je počela inustrijskom revolucijom krajem 18.st. nacionalizam i osjedaji povezani s njime nisu u boko ukorijenjeni u ljuskoj priroi. Oni su porizvo novog ruštva velikih razmjera, koje je stvorio inustrijalizam . Gellner upozorava a moerni inustrijalizam stvara potrebu za mnogo učinkovitijim ržavnim sustavom vlasti nego što je posto jao prije. Drugo, u moernoj ržavi pojeinci sve vrijeme moraju biti u interakciji sa strancima, jer temelj ruštva više nije selo ili gra, nego znatno veda cjelina. Masovno obrazovanje, utemeljeno utemeljeno na službenom jeziku koji se poučava u školama, galvno je srestvo s pomodu kojeg se organizira ruštvo velikih razmjera i oržava njegovo jeinstvo. Mod nacionalizma vjerojatno nije povezana upravo s obrazovanjem, nego s njegovom sposobnošdu stvaranja ljuskog ientitetta, nečega bez čega ljui ne mogu živiti. Potreba za ientitetom svakako nije rođena tek s pojavom moernog inustrijskog ruštva. Kritičari stgao tvre a je Gellner u krivu što tako snažno razvaja nacionalizam i naciju o premoernih vremena. Anthonyju Smithu nacije su obično izravno povezane s ranijim, prošlim etničkim zajenicama, ili s onim što on naziva etnicite tima. Etnija je skupina koja ima zajeničke pretke, pretke, azjenički kulturni ientitet i vezu s oređenom omovinom.
NACIJE BEZ RŽAVA Postojanje oređenih etniciteta unutar etabliranih nacija stvorilo je pojam nacije bez ržava, koja obuhvada bitna obilježja nacije, ali njezini pripadnici ipak nemaju vlasti tu neovisnu političku zajenicu. Mogude je razlikovati nekoliko različitih tipova nacija bez ržava, ovisno o onosu između etniciteta i šire nacionalne ržave unutar koje on opstoji. U nekim situacijama nacionalna ržava može prihvatiti kulturne razlike etničke manjine ili manjina koje žive unutar nje i opustiti im razlikuju od oređen stupanj aktivnog razvoja. Tako se u Velikoj Britaniji priznaje a Škotska i Wales imaju vlastitu povijest i olike ko je se dijelom razlikuju ostatka Velike Britanije. Slično su Baskija i Katalonija priznate autonomne zajenice unutar Španjolske. Neke nacije bez ržava imaju viši stupanja autonomije. U Quebecu i Flanriji regionalna politička tijela imaju mod onošenja velikih odluka, a da zapravo nisu potpuno neovisna. S druge strane, postoje nacije koje ržave u kojima žive uopde ne priznaju ili ih priznaju jelomice. Primjer su Tibetanci u Kini, Kuri u Turskoj, Siriji i Iranu. DEFINICIJA RELIGIJE – ŠTO JEST A ŠTO NIJE RELIGIJA Obilježja koja su, čini se, zajenička svim religijama jesu religijama jesu a religija uključuje uključuje skup simbola, simbola, priziva osječaj poniznosti i strahopoštovanja, strahopoštovanja, a
ti su osjedaji i simboli povezani obreima i ceremonijama, poput misa, u kojima sujeluje zajenica vjernika. Obredi povezani s pojedinom vjer om vrlo su različiti. To mogu biti molitve, pojanje, pjevanje, oređena vrsta prehrane, ili par zabrane, post tijekom nekih ana i slično. Religiozne obree često izvoe izvojeni pojeinci, ali sve religije uključuju ceremonije k oje kolektivno prakticira zajenica vjernika. Ceremonije se obično izvoe na posebnim mjestima, u crkvama, hramovima ili na više ili manje svetim mjest ima. Postojanje kolektivnih ceremonija sociolozi obično smatraju jeim o najvažnijih čimbenika, kojim se religija razlikuje o ma gije, premda magija je utjecaj na ogađanje s pomodu magičnih napitaka, pojanja i rugih ritualnih postupaka. Obično je prakticiraju poje inci, a ne zajednica vjernika. Prema je magijska praksa u suvremenim ruštvima gotovo posve nestala, u opasnim situacijama praznovjerja, nalik na magiju, još su česta. Obilježja o tome što religija nije kao opda pojava: Prvo, religiju ne smijemo izjenačiti s monoteizmom (vjerovanje u jenog boga). Vedina religija porazumjeva brojna božanstva. Drugo religija se ne smije izjenačiti s moralnim uputama , poput zapovijedi koje je Mojsije dobio od Boga. Ideja da bogove zanima kako se mi ponašamo na ovome svijetu posve je strana mnogim religijama. Trede, religiju ne smijemo izjenačiti s objašnjenjim objašnjenjimaa nastanka svijeta . U kršdanstvu, mit o Aamu i Evi pokušava objasniti porijetlo ljuske egzistencije, mnoge ruge vjere saržavaju slične mitove o porijetlu, ali postoje i brojne b rojne religije u kojima to nije slučaj. Četvrto, religiju ne možemo izjenačiti s nadnaravnim, kao onim što uključuje vjeru u univerzum svega što je izvan osega ljuskih osjetila. Primjerice, konfucijanizam je religija koja prihvada prironi skla sa svijetom i ne zanima je pronalažanje onostra nih istina.
TEORIJE RELIGIJE – EMILE DURKHEIM Za razliku o Marxa, Durkheim je velik io svoje intelektualne karijere posvetio religiji, a posebno se usreotočio na religiju u malim, traicionalnim ruštvima. Durkheim ne povezuje religiju s ruštvenim nejenakostima ili s pitanjem modi, nego s opdenitom o pdenitom pri rodom ruštvenih institucija. Svoje jelo temelji na proučavanju totemizma, kakav prakticiraju australska aborižinska ruštva. Durkheim efin ira religiju kao
istinkciju svetoga i profanoga. Prema Durkheimu totem je svet stoga što je on simbol same skupine, on zamjenjuje sreišnje vrijenosti skupine ili zajednice.
Durkheim je posebno isticao činjenicu a religje nikaa nisu samo stvar pukoga vjerovanja. Sve religije uključuju povremene ceremonijalne i obredne aktivnosti u kojima se sastaje skupina vjernika. Ceremonija i obre su prema Durkheimu, osnovno vezivno tkivo članova
skupine. U malim traicijskim kulturama, prema Durkheimu, religija utječe gotovo na sve razine života. Religija nije samo niz osjedaja i aktivnosti, ona uvjetuje način mišljenja pojeinac a u tradicijskim kulturama. Prema Durkheimu, s razvojem moernih ruštava utjecaj religije slabi. Znanstveno mišljenje mišljenje sve više zamjenjuje religijska objašnjenja. Durkheim tvri a de religija, u izmijenjenome obliku, vjerovatno i alje postojati.
VRSTE RELIGIJA – SLIČNOSTI I RAZLIKE
U malim kulturama često nalazimo va oblika religije: totemizam i animizam. Riječ totem nastala je među plemenima sjevernoameričkih Inijanaca, ali često znači životinju ili biljku za koju pojeinci vjeruju a ima natprirone modi. Maskote su također totemi. a nastanjuju isti svijet kao i ljui. Ti se uhovi mogu smatrati smatrati Animizam je vjerovanje u uhove ili uše za koje se smatra a obronamjernima ili zlonamjernima. Animistička Animistička vjerovanja nisu ograničena na male kuluture, nego ih u oređenoj mjeri nalazimo u raznim religijskim situacijama. Tri najutjecajnije monoteističke religije u svijetskoj povijesti su žiovstvo, kršdanstvo i islam.
Žiovstvo je Žiovstvo je najstarija o te tri religije. Prvi Prvi Žiovi bili su nomai nomai i živjeli su su u starom Egiptu. Njihovi Njihovi proroci, ili vjerski vjerski vođe, svoje su ieje crpili iz ved postojedih vjerovanja toga kraja, ali su se o njih razlikovali po čvrstome vjerovanju u jenoga svemogudeg Boga. Žiovi su vjerovali a
Bog od njih zahtijeva da strogo provode moralne norme i bili su uvjereni da imaju monopol na istinu, odnosno da su njihova uvjerenja jedina prava religija. Sve o stvaranja Izraela, neugoa nakon stvršetka Drugog svjetskog rata, nije postojala zemlja u kojoj bi žiovstvo bilo službena religija.
Kršdanstvo je Kršdanstvo je preuzelo mnoga žiovska stajališta i prenjelo ih u svoje učenje. Isus je bio bio ortooksni žiov, a kršdanstvo kršdanstvo se roilo kao kao žiovska sekta. Isusa su njegovi učenici smatrali Mesijom, što znači pomazanik, a grčka riječ toga značenja bila Krist. Prema su kršdane u početku teško progonili, car Konstantin je naposljetku prihvatio kršdanstvo kao službenu religiju Rimskoga Carstva. Postalo je omina ntna snaga zapadne kulture. Teološki, i u smislu crkvene organizacije, kršdanstvo se ijeli na rimokatoličku, protestantsku i pravoslavnu. Islam se izvoi iz učenja proroka Muhamea. Prema toj religiji, jeinstveni Bog u islamu Alah upravlja svekolikim ljuskim i priro nim životom. Stupovi islama izraz je kojim se označava pet osnovnih religijskih užnosti muslimana. Prva je muslimasnko vjerovanje a ne postoji nijean bog osim Alaha, a Muhame je Alahov poslanik. Druga je užnost formalna molitva pet puta na an. Tredi je stup svetko vanje ramazana, mjeseca psta, tijekom kojega za danjega svjetla nije opušteno ni jesti ni piti. Četvrti je stup avanje milostinje siromašnima. Postoji i očekivanje a svaki vjernik, barem jenom u životu hoočasti u Meku. religija. Vedina hinusa hinusa prihvada oktrinu o krugu krugu reinkarnacije, v jeruju a su sva sva živa bida io vječnog vječnog procesa Hinduizam je politeistička religija. rađanja, smrti i ponovnog rađanja. Drugo ključno obilježje hinuizma je kastinski sustav, utemeljen utemeljen na vjeri a su pojeinci rođeni s posebnom ulogom u urštvenoj i ritualnoj hijerarhiji, ved prema priroi svojih aktivnosti u prethonoj inkarnaciji. Za svaku kastu postoji različit stup užnosti i rituala. Budizam, konfucijanizam i taoizam nemaju bogove. Umjesto bogova one ističu etičke ieale koji povezuju vjernika u prirono integrirano jedinstvo s univerzumom. univerzumom. Budizam je nastao iz učenja učenja Bue, hinuističkog princa princa iz male kraljevine kraljevine u južnom Nepalu. Nepalu. Put spasa jest život samoiscipline i meitacije, koji je ovojen o ovozemaljskih, prizemnih zaataka. Opdi cilj buizma jest postidi nirvanu, potpuno duhovno ispunjenje. Konfucijanizam je bio temelj kulture kulture vlaajudih skuipna skuipna u traicionalnoj Kini. Kini. Konfucije je živio u 6.st. Konfucije Konfucije je bio učitelj, a ne religijskih prorok poput srenjoistočnih vjerskih vođa. Konfucija sljebenici nisu smatrali božanstvom, nego najmudrijim mudracem. Konfucijanizam pokušava prilagoiti ljuski život unutrašnjem sklau priroe te ističe obožavanje preaka. Taoizam se temelji na sličnim načelima
te isitče meitaciju i nenasilje kao srestva za postizanje višeg života.
TEORIJE RELIGIJE – KARL MARX
Karl Marx nikaa nije temeljito proučavao religiju. On je svoje ieje izvoio uglavnom prema spisima nekolicine teologa i fil ozofa s početka 19.st. Prema Feuerbachu, religija se sastoji o ijea i vrijenosti koje stvaraju ljuska bida tijekom svojega kulturnoga razvoja, ali oni ih pogrešno projiciraju na božanske sile i bogove. Buudi a ljui ne razumiju potpuno svoju povijest, oni obično socijalno stvo rene vrijednosti i norme pripisuju jelovanju božanstva. Feuerbach rabi riječ otuđe nje, kojom označava ustanovljenje bogova ili svetih sila različitih o ljuskih bida. Marx je prihvatio stajalište a je religija r eligija oblik ljuskog samootuđenja. Često se vjeruje a je Marx obacivao religiju, ali to nije istina. Religija, pisao je on, jest srce svijeta bez srca, utočište o grubosti svakonevnoga života. Ne smijemo se bojati bogova koje smo sami stvorili i trebali bismo im prestati pripisivati vrijenosti koje sami možemo ostvariti. TEORIJE RELIGIJE – MAX WEBER Max weber je započeo golemu studiju svjetskih religija. Glavnina njegova zanimanja bila je usmjerena na svjetske religije, kako ih je nazvao, naime, one koje su privukle najviše vjernika i na one koje su bitno utjecale na tijek opde povijesti. Napisao je eta ljne studije hinduizma, buizma, taoizma, staroga žiovstva, kršdanstva. Weberovi zapisi o religiji razlikuju se o Durkheimovih po tome što se on usreotočio na vezu između religjie i ruštvenih pr omjena. Weber smatra a religija nije nužno konzervativna, naprotiv, religijski inspirirani pokreti često su potaknuli ramatične ruštvene promjene. Primjerice protestantizam, bio je izvor kapitalističkog poglea na svijet. Analizirajudi istične religije, Weber je zaključio a su to nepremostive zapreke razvoju inustrijskog kapitaliz ma kakav se razvio na Zapadu. Weber je isticao a su u traicionalnoj Kini i Iniji religija bila glavni faktor sprečavanja promjena. Weber je kršdanstvo smatrao religijom spasa, a to znači a ona o na porazumjeva vjerovanje u mogudnost spasa ako ljui prihva te njezina vjerovanja i slijee njezina moralna načela. Dok religije Istoka ko vjernika kultiviraju onos pasivnosti prema postojedem po retku, kršdanstvo uključuje stalnu borbu protiv grijeha, čime potiče revolt protiv postojedeg poretka.
VRSTA RELIGIJSKIH ORGANIZACIJA
Sve vjere uključuju zajenice vjernika, ali postoje brojni načini o rganizacije tih zajenica. Weber i Troeltsch su razlikoval i crkve od sekti. ustanovljeno religijsko tijelo, poput Katoličke Katoličke crkve ili Anglikanske Anglikanske c rkve. Sekta je manja, mnogo neorganiziranija skupina Crkva je veliko, obro ustanovljeno vjernika, koja se obično osniva zbog prosvjea protiv onoga što je crkva postala, kao što je bilo s kalvinistima i metoistima. Crkve obično imaju formalnu, birokratsku organizaciju, hijerarhiju svojih s lužbenika i najčešde prestavljaju konzervativnu stranu religije jer su o ne integrirane u postojedi institucijski poreak. Vedina crkvenih vjernika prihvada religiju svojih roitelja kaa postaju članovi crkve. Sekte su u usporebi s crkvama malene, obično pokušavaju otkriti ili slijeiti pravi put te se najčešde povlače iz ruštva kojim su okružene u vlastite izvojene zajenice. Vedina sekti nema službenika, a svi su članovi jenaki. Vedina im se aktivno priružuje kako bi razvila svoje vjerovanje. Howar Becker, je oao još va tipa: enominaciju i kult. Denominacija je sekta koja se ohladila i od aktivne prosvjedne skupine postala institucionalizirano tijelo. Sekte koje prežive uže vrijeme nužno postaju enominacije. To su kalvinizam i metoizam . Kultovi su nalik sektama, ali oni ističu ruge pojmove. Oni su najlabavije i najnestabilnije vjerske organizacije. Njih tvore pojeinci koji o dbacuju vrijednosti
vanjskoga ruštva. Kultovi su usreotočeni na pojeinačno iskustvo i uruživanje istomišljenika. istomišljenika. Kultovi na Zapau anas uključuju skupine onih koji vjeruju u spritualizam, atrologiju ili transecendentalnu meditaciju.
RELIGIJA, SEKULARIZACIJA I RUŠTVENA PROMJENA Sekularizacija opisuje proces kojim religija gubi utjecaj u raznim ijelovima ruštvenoga života. Sekularizacija je složen sociološki pojam, ijelom zato što ne postoji konsenzus o tome kako mjeriti taj proces. Sekularizaciju možemo procijeniti iz niza njezinih aspekata ili imenzija. Neki su o njih poput razine članstva u religijskim organizacijama, objektivne priroe. Statistike i službeni poaci mogu pokazati koliko ljui pripaa crkvi i rugim religijskim tijelima ili k oliko ih aktivno sudjeluje na misama ili u drugim obredima. Druga dimenzija sekularizacije odnosi se na pitanje kako i u kojoj mjeri crkve i druge vjerske organizacije ostvaruju svoj ruštveni utjecaj, bogatstvo i ugled. Vjerske organizacije sve više gube svoj ruštveni položaj i politički utjecaj koji su neka imale.
Treda imanzija sekularizacije onosi se na uvjerenja i vrijenosti. Tu imenziju možemo nazvati imenzijom religioznosti. Broj ljudi koji posjeduju crkvu i ruštveni utjecaj očito nisu nužni izraz vjerovanja ili ieala vjernika. Mnogi religiozni ljui ne iu reo vito na mise niti sudjeluju u janvim ceremonijama, i obrnuto, regularnost posvedivanja i sujelovanja ne znači uvijek i snažnu religioznost. Oni koji poupiru tezu o sekularizaciji tvre a u prošlosti religija bila mnogo važnija za svakonevni život nego je to anas. Ali, kritičari se ne slažu s time i tvre kako činjenica a su ljui neka češdi išli u crkvu ne znači a su bili religiozniji.
