Legenda
Kao prvi od svih jednostavnih oblika Joles je obradio legendu, jer smatra da je u određenom periodu zapadne kulture predstavljena u zatvorenoj cjelini. Joles misli na kršćansku legendu kakva se izgradila u katoličkoj crkvi od prvih stoljeća naše ere i do danas održala. regledi povijesti sa svjedočanstvima o životu i djelima svetaca nalazimo u manjim i većim zbirkama od prvih stoljeća kršćanstva. !cta "art#rum ili !cta $anctorum nalazimo diljem cijelog srednjeg vijeka% i to ne samo kao knjige koje su čitane, već su i snažno djelovale na likovnu umjetnost i književnost. &vdje je spomena vrijedna kao osobito mjerodavna '(egendae sanctorum) * tu prvi put susrećemo riječ legenda koja je sastavljena oko sredine +. stoljeća i stoljećima je ukazivala ukazivala puteve posebnoj posebnoj vrsti umjetničko umjetničkog g oblikovanja oblikovanja legende, a uz to izvršila izvršila snažan utjecaj na talijansku novelu. ravo veliko sakupljanje vita od kršćanske crkve priznatih svetaca počinje u vrijeme koje je inače značajno i za određenje pojma sveca u +-. stoljeću. akle, svoje vite najprije je skupljao skupljao srednji vijek, koji je sveca i njegovu legendu nosio u sebi kao nazor na svijet, a potom je znanstveno osmišljavanje osmišljavanje na svojim počecima poduzelo da ovu građu kompilira u svoj njenoj raznolikosti, naravno još uvijek unutar crkve. $vetac je dakle vezan uz crkvenu instituciju% instituciju% pa pitanja šta je svetac i kako se postaje svecem ne postavljaju se s aspekta osobe, već sa aspekta institucije koja sveca priznaje. /anonisatio znači declaratio pro sancto nekoga 'blaženog) 0beatus1% canonisare znači 'unijeti u svjedodžbu 0canon1 svetaca) i priznati svecu doličan kult. 2 raspravama koje razmatraju beati3ikaciju i kanonizaciju izričito se ukazuje na procesni oblik postupka. 4emelji izricanja blaženosti i svetosti moraju se tretirati jednako jednako strogo kao u krivičnom krivičnom postupku, postupku, činjenice činjenice jednako jednako tačno dokazati dokazati kao pri pri kažnjavanju zločinca. 2 malenom, prostorno ograničenom krugu živi čovjek koji sužiteljima upada u oči svojom osobitom vrstom. 5jegov životni stav, njegov način života drukčiji je od ostalih% kreponosniji je od ostalih ljudi, ali njegova vrlina ne razlikuje se od drugih kvantitetom, nego kvalitetom. 5eki čovjek može biti mnogo gori od svog susjeda, pa ipak se kaznenom pravu ne nudi ni najmanji povod da se zabavi tim čovjekom i njegovom 'zloćom). 4ek kad se njegova 'zloća) pokaže u određenoj radnji, recimo postane djelatnom, tek onda postaje u ovoj radnji i kroz nju kažnjivom. 4u radnju zovemo zločinom, a zločin u širem smislu de3iniramo kao kažnjivu krivnju. 2 zločinu se zločinac kvalitativno razlikuje od ostalih ljudi. 6ločin je ono što se kažnjava, a kada zločinca kažnjavamo,
zbiva se to stoga što njega naše pravo identi3icira kao individuu s njezinim crimenom. 6adatak kaznenog procesa nije istraživati je li optuženik zao, nego je li u pitanju zločin. &brnemo li stvar, imamo proces kanonizacije. $ obzirom da nemamo riječ koja izražava suprotnost zločinu, ovdje se moramo zadovoljiti izrazom djelatna vrlina ili aktivirana vrlina. roces kanonizacije oslanja se poput kaznenog procesa na svjedoke. 2 procesu kanonizacije svjedoci moraju izreći i to koliko po njihovom uvjerenju kod servus ei predleži djelatna vrlina. 7rlina se u svojoj djelatnosti potvrđuje odozgor naniže 8 potvrđuje se putem čuda. "ora proteći cijeli niz godina od smrti servus ei do njegove beati3ikacije. 9dje i kada se zbivaju ta posthumna čuda o kojima i ovaj put moraju izvijestiti svjedoci iz najbliže okoline beatusa: 5a njegovom grobu, na mjestu gdje je živio, kroz odjeću koju je nosio, kroz njegovu krv, dijelove tijela, predmete koje je doticao. 5aš kazneni zakon poznaje rok zastarijevanja; po određenom vremenu zločinac ne može biti kaženjen za zločin. ostojala su međutim i vremena u kojima se leš mrtvaca, koji je za života izbjegao kazni, iskopavao i vješao na vješala. 4ako se može predstaviti i svečeva vrlina nakon njegove smrti. &na postoji, tek sad zapravo živi.
&? 4!K& ! $> 2A> 2 5>B4& <29&. $vetac u kome se, kao u osobi, opredmećuje vrlina, jest lik u kome njegova uža i šira okolina doživljava imitaciju. &n je kao najviši stupanj vrline dostižan, on je u smislu oblika imitabilan. &vaj oblik koji se ozbiljuje u životu ozbiljuje se ponovo jeziku . @mamo sveca, imamo njegovu relikviju, imamo njegovu legendu% imamo osobu, imamo stvar, imamo jezik. &va se duhovna zaokupljenost, ovaj svijet imitacije ispunjava u oba trojstva. 6apadnokatolička legenda pruža život sveca 8 ona je 7@4!. 7ita za slušatelja ili čitatelja mora zastupati upravo ono što u životu predstavlja
svetac, sama mora biti imitabilnom. 7ita, uopće legenda, komada 'historijsko) u njegove sastojke, ispunjava te sastojke sa svoje strane vrijednošću imitabilnosti i izgrađuje ih iznova ua sobom uvjetovanom redoslijedu. (egenda uopće ne poznaje 'historijsko) u ovom smislu, ona poznaje i spoznaje samo vrlinu i čudo. akle, gdje se pod vladavinom duhovne zaokupljenosti zgusne i ustroji mnogostrukost i raznolikost bitka i zbivanja, gdje bitak i zbivanje ujedno poima i znači, ondje govorimo o nastanku J>5&$4!75&9 &?(@K!. "otiv nam još najprije znači pokretački uzrok, nešto što oslobađa nešto drugo.
prenosimo našu vlastitu snagu, snaga koja nas obuzima% oni su imitabilni. 4a pak djelatna snaga postaje mjerljivom u potvrdi koju zovemo rekordom.
ali se ne mogu potvrditi. 4o je izvještaj o prošlosti koji se ne može ovjeriti. $aga prema 9rimmovu rječniku znači; +. u smislu sposobnosti govora, djelatnost govorenja% C. ono što se kazuje u općenitoj upotrebi; izrijek, priopćenje, iskaz, itd. "eđutim, saga je prozna pripovijest na narodnom jeziku od +. do +D. stoljeća koja je svoj ustroj izgradila iz usmenog pripovijedanja 8 @slandske kaze iz +E. i ++. stoljeća. riče iz sogura odnose se bezlično i to je prenos od davnina. 7!1% . pripovijesti o dalekom naseljavanju @slanda 0$&92< $4!<&9 &?!1. @$(>5@59! $!9! je obiteljska povijest. &na ne daje povijest neke obitelji nego pokazuje kako obitelj čini povijest. (judi @slendingen sogura nisu 5orvežani koji su naselili @sland niti @slanđani. 4o su ljudi koji obitavaju 8 ovdje taj brežuljak ondje onaj zaljev. $vijet koji se izgrađuje u vidu obitelji je saga. 4ako je duhovna zaokupljenost sage obitelj, krvno srodstvo, pleme, obiteljski život. @slandska kaza prestaje tamo gdje počinje kršćanstvo koje uvodi srodstvo čovjeka prema čovjeku što razara pravi oblik sage koja poznaje samo krvno srodstvo. $aga se ranije usmeno predavala i u grčkom svijetu, ali se nigdje nije ostvarila u čvrsto sklopljenoj pripovijesti kao na @slandu ++. stoljeća. $aga o !tridima razvija ep, saga se u epu odjelotvoruje. redmet sage jeste baština koja može biti obiteljsko blago, dvor i sl., a osoba je baštinik. Bto se tiče jezične geste, ona može biti
Bajka je priča ili povijest one vrste koju su ustanovila braća 9rim svojim bajkama za
djecu i dom. ojam bajke se pojavljuje u +-. stoljeću. Kod Francuza i >nleza se radi o vilinskim pričama, kod 5ijemaca o projektu njemačke nacionalne kulture. ?raća 9rim kažu da se bajka mora zapisati onako kako se pričala u narodu, i tu leži problem literarnosti same bajke. @ako je mor3ološki oblik trebalo izvesti iz 9rimovih bajki, rop ga izvodi proučavajući mor3ologiju ruskih čudesnih bajki. 9rimov princip jeste sakupiti i zaspisati predaju bez velikih autorskih intervencija. Gistoriogra3sko* geogra3ska metoda je brižljiv zapis usmene predaje i ona nas vraća na povijesne početke. "or3ologisti obrču to vraćanje i kažu da nije pitanje vraćanja povijesnom slijedu već de3iniranju oblika 8 šta bajka jeste: 4emeljna razlika bajke u odnosu na mit je da u mitu heroj zastupa narod, radi sve u ime naroda, a ne iz svojih ubjeđenja ili radi jedne osobe kao u bajci. 2 bajci su junaci individualizirani i ne miješaju se međusobno. uhovna zaokupljenost bajke je vlastita sreća 8 zaokupljenost pravdom za ostvarivanje sopstvene sreće. 9dje počinje žanr: @straživanja 3olklornih oblika počinje u +H. stoljeću. @stiče se bajka 8 9rimove zbirke osvježavaju problem oblika. o tada nemamo jasno de3iniran pojam niti ime oblika. ?ajka ima de3iniciju za zapadnoevropski krug. 5e možemo je kulturno smjestiti u npr. indijsku kulturu iako ima u njoj prethodnika. 5ovela je i prije ?okača bila poznata književna vrsta ali se zanemarivala. 5astala je unutar 3olklorne tradicije uglavnom šaljivih anegdota koje su prerasle u kratke priče. 2 +I. stoljeću u 4oscani se javlja umjetnički oblik kratke priče koji zovemo '4oskanskom novelom). 4oscansku novelu srećemo kod ?okača u 'ekameronu). očetkom +. stoljeća 9iambatista ?asilea okvirom parodira ?okača, ali pritom teži da nabroji što više narodnih izraza i da opiše narodne običaje, te ovu vrstu suprotstavlja toskanskoj noveli. 4ako se u proučavalaca bajki +H. stoljeća može čitati da je ?asile bio prvi sakupljač bajki. 6a braću 9rim 'prave zbirke bajki) počinju u Francuskoj krajem +. stoljeća sa /harlesom erraultom. 5ovela i bajka nemaju svoje striktne granice 8 novela se morala sižejno izdvojiti od bajke. ?ajka je živjela u narodu, onda prešla u književnost, dok su novele slobodno izmislili stvaraoci. 2 noveli se izražava ljudska sklonost prema prirodnom i istinitom, a u bajci prema prirodnom, istinitom i čudnovatom. 4ako novelu svrstavamo u umjetničke, a bajku u jednostavne oblike. uhovna zaokupljenost bajke je čudnovatost, ali ne u obliku čudnom nego samorazumljivom. =udo je u legendi jedina moguća potvrda vrline koja se opredmetila, a čudnovatost u bajci je jedina moguća sigurnost preostalog nemorala stvarnosti. ?ajka je zbivanje u smislu naivne čudorednosti. Kako su pak u legendi jezične geste opterećene vrlinom i čudom, u sagi srodstvom tako su u bajci
tragičnošću i pravodnosti u smislu naivne čudorednosti. Kod umjetničkog i kod jednostavnog oblika možemo govoriti 'o vlastitim riječima). Kod umjetničkog oblika mislimo na vlastite pjesnikove riječi koje ispunjavaju oblik, a kod jednostavnog oblika vlastite riječi samog oblika kojima se on svaki put iznova na isti način može ispuniti. "iševi ili orasi koji se pretvaraju u konje ili kočije nisu jezičke geste za koje Joles ne nalazi adekvatan naziv.
Vic je u +. stoljeću smatran umnom i duhovitom dosjetkom, u +-. stoljeću
označava književni talenat uopće, a u +H. stoljeću poprima značenje duhovne dosjetke 8 uvijek šaljive i podrugljive. !negdota je aktualizirani oblik vica. =injenice se povezuju na jezičkom nivou i dolazi do njihove konkretizacije. 5ajbitiniji element vica je da se zna ispričati. Jasna je poanta 8 bitan je način pripovijedanja. 7ic se ne može para3razirati. &n se odigrava na više planova; lingvističkom, 3onološkom, igra se sa 3ormom i riječima. 2 vicu dolazi do dramatizacije stvaranjem odnosa između likova 8 dijalogom. 7ic je vezan za kulturu, epohu i stil. &n je karakterističan za kulturu, neprevodiv je jer se radi o jezičnoj dimenziji. uhovna zaokupljenost vica je komika i komičnost. arne ličnosti stvaraju dramatičnost, a i način pripovijedanja. >ngleski humor se zasniva na parodoksu i ironiji, a prelazi i u cinizam.
shvatanje života i prirode. "it čini dio religije. "it postaje osloncem povijesti. 9dje se iz pitanja i odgovora čovjeku stvara svijet, tu se začinje oblik 8 "@4. "@4 i &
2 orakulu pitanje i odgovor u pravorjeku se odnose na pojedinačan slučaj, a u mitu se ravnaju prema onome što je stalno. ravorjek oblika mita se potvrđuje u trajnom ostvarenju, a pravorjek orakula se gasi sa izvršenjem pojedinačnog slučaja. &soba koja djeluje u mitu je izbaviteljsko biće ili junak koji se pojavljuje kada se ne čini stvarnom nijedna mogućnost nalaženja izlaza. Jednostavan oblik može prenijeti svoju moć na predmet i taj predmet zovemo simbolom i on je samostalan nosilac mitske moći. "it nam pruža odgovore, a zagonetka pitanja koja traže odgovore. 6agonetka mora biti teška, ali da pogađač bude uvjeren da zna odgovor. 4akođer se za duhovnu zaokupljenost može uzeti znanje, ali onaj koji pita pogađača sili na znanje. Jedan zna 0mudrac1, a drugi se treba kao takav pokazati. "it je sloboda, djelatnosti, a zagonetka sputanost, patnja, tjeskoba. (aistner upućuje na ispit gdje isto ima neko ko zna 0ispitivač1 i neko koga sili na znanje 0pogađač1. &vome je slična i sudska sjednica. $udac je taj koji mora znati, a optuženik onaj koji zna. &ptuženik sucu zadaje zagonetku. 5ekada davno je sucu optuženik zaista mogao zadati zagonetku i ako ovaj ne pogodi optuženi je bivao oslobođen. 6adati zagonetku koju niko ne pogađa znači život.
egzistiraju u narodnoj predaji, da su izreke i da imaju uzvišen oblik. @mamo tri sloja poslovice; * niži * viši * najviši gdje su prva dva poslovica, a treći a3orizam. 7iša poslovica se pojavljuje sa književnim jezikom. @mamo podjelu poslovica prema porijeklu; +. na književne 8 književne poslovice su brojnije i rasprostranjenije
C. one proistekle iz naroda 8 narod ne može ništa stvoriti, ali kada poslovica dobije valjano obličje postaje krilaticom. "aksima ili izreka znači književni oblik koji zaključuje stanovito iskustvo, pa je duhovna zaokupljenost empirija ili iskustvo. @zreka nema poučnu tendenciju. 4endencija je osvrtanje, značaj. oslovice potiču od domišljatih osoba obdarenih pravom riječju. Jezička gesta kao takva uvijek i po svuda zahvaća cjelinu. redmet izreke je emblem koji se razumije samo kao sustav odjelitih jedinica. Kazus je propis, zakonski paragra3 koji prelazi u zbivanje. jelatnim predmetima
postaje norma i zakon. >gzemplar je osobit slučaj praktičnog pravila. Kazus posjeduje sklonost da se proširi do umjetničkog oblika, da postane novelom.
