Analiza i upravljanje bankovnim rizicima

c Disclosure Authorized

Public Disclosure Authorized



&ntemational Monetary Fund Joint Library

DEC (} 1 2906 International Bank tor Reconstruction and Development Washington, D.C. 20431

Analiza i upravljanje bankovnim rizicima Pristupi za ocjenu organizacije upravljanja rizicima i izlozenosti .financijskom riziku

OBJAVLJENI NASLOVI biblioteka GOSPODARSKA MISAO

EKONOMIJA Budurnost kapitalizma, L. C. Thurow, 1997. Buducnost mreze, C. Martin, 2000. Cileansko iskustvo, skupina autora, 1996. Ddava i poljoprivreda u Zapadnoj Europi 18801988, M. Tracy, III. izd., 1996. Ekonomija, P A. Samuelson, W D. Nordhaus, XV. izd., 2000. Ekonomija u perspektivi: kriticka povijest, f. K. Galbraith, 1995. Ekonomija za menedzere, D. Salvatore, II. izd., 1994. Ekonomija za svakoga, R. L. Heilbroner, L. C. Thurow, Ill. izd., 1995. Ekonomika i okolis, E. S. Goodstein, 2003. Englesko-hrvatski ekonomski rjemik, A. Babic, 2001. e-Poslovanje, R. Kalakota, M. Robinson, II. izd., 2002. Gartsideovi modeli poslovnih pisama, S. Taylor, 2003. Hrana i poljoprivreda u triisnom gospodarstvu, M. Tracy, 2000. Makroekonomija, M. Babic, XIV. izmijenjeno i dopunjeno izd., 2004. Makroekonomija, 0. Blanchard, III. izd., 2005. Medunarodna ekonomija, M. Babic, A. Babic, VI. dopunjeno i izmijenjeno izd., 2003. Mikroekonomska analiza, M. Babic, V. izd., 2000. Mikroekonomija, R. Pindyck, V. izd., 2005. Modema mikroekonomika, A. Koutsoyiannis, II. izd., 1997. Nacela ekonomske sociologije, Richard Swedberg, 2006.

Odnosi s javnoscu, S. M. Cutlip, A. H. Center, G. M. Broom, 2004. Osnovne metode matematicke ekonomije, A. C. Chiang, III. izd., 1994. 0 slobodnorn triistu - Klasimi eseji, L. von Mises iF. A. Hayek, 1998. Pocela ekonometrije, ]. Kmenta, II. izd., 1997. Pocela ekonomske politike, N. Acocella, 2005. Pocela politicke ekonomije, dr. B. Lorkovic, 1996. Povijest ekonomske teorije i metode, R. B. Ekelund, R. F. Herbert, III. izd., 1998. Primijenjena·matematika za poslovanje, ekonomiju, znanosti o zivom svijetu i humanisticke znanosti, Raymond A. Barnett, Michael R. Ziegler, Karl E. Byleen, VIII. izd., 2006. StanovniStvo i razvoj, A. Wertheimer-Baletic, 1999. Suvremena ekonomija rada, C. R. McConell, S. L. Brue, Ill. izd., 1994. Vodstvo, E. Chapman, S. 0, Neill, 2003.

MARKETING Benchmarkin~

u strategiji marketinga, N. Renko, S. Delic, M. Skrtic, 1999. Marketing, S. Dibb, L. Simkin, W M. Pride, 0. C. Ferrell, 1995. Upravljanje marketingom, P Kotler, IX. izd., 2001. Ponasanje potrosaca, L. Schiffman, L.L. Kanuk, VII. izd., 2004.

MENAD!MENT Herojsko vodstvo, C. Lowney, 2005. lzazovi menadzrnenta u XXI. stoljeeu, E. G. C. Collins, M. A. Devanna, 2002.

Logistika, D. I. Bloomberg, S. LeMay, f. B. Hanna, 2006. Menedzment, H. Koontz, H. Weihrich, X. izd., 1994. Menadzment komercijalnih banaka, P S. Rose, 2005. Menadzment ljudskih potencijala, Noe, Hollenbeck, Gerhart, Wright, Ill. izd., 2006. Menedzment malog poduzeca, N. C. Siropolis, V. izd., 1995. Planiranje i analiza kvalitete, f. M. Juran, F. Gryna, Ill. izd., 1999. Strateski menedzment, R. D. Stacey, 1997. Strateski menadzment, U potrazi za konkurentskom prednoiicu, A. Thompson, A. f. Strickland, John E. Gamble, XIV izd., 2006. Upravljanje proizvodnjorn, R. G. Schroeder, IV izd., 1999.

FINANCIJE Analaiza i upravljanje bankovnim rizicima, H. van Greuning, S. B. Bratanovic, II. izd., 2006. Financijsko upravljanje i politika, f. C. Van Horne, IX. izd., 1993. Financijska tdista i institucije, F. S. Mishkin, 5. G. Eakins, IV izd., 2005. Javne financije, D. Bruemmerhoff VII. izd., 2000. Medunarodni standardi financijskog izvjesdvanja, Praktimi vodic, H. Van Greuning, 2006. Modemi novae i bankarstvo, R. L. Miller, D. D. Van Hoose, IV izd., 1997. Osnove financijskog menedzmenta, f. C. Van Horne, f. M. Wachowicz, Jr., IX. izd., 2002. Osnove osiguranja, E. Vaughan, T. Vaughan, 2000. Osnove upravljackog racunovodstva, L. Chadwick, II. izd., 2000. PoCela ulaganja, Z. Bodie, A. Kane, A. Marcus, TV. izd.,

2006. Pojmovi i metode revizije, D. R. Carmichael, K. f. Willingham, V. izd., 2000. Racunovodstvo, R. Meigs, W Meigs, IX. izd., 1999. Triiste kapitala, B. f. Foley, 1993, 1998. biblioteka POSEBNA IZDANJA

Sve o zdravoj prehrani, L. f. Dunne, III. izd., 1996. biblioteka MANAGEMENT U XXI. STOLJECU

Kako postati bolji stvaralac vrijednosti, A. V. Thakor, 2006. Korporacijski odbori koji stvaraju vrijednost, f. Carver, C. Oliver, 2004. Rjesenje potpune naknade, f. E. Tropman, 2004. Reinzenjering tvrtke, Hammer, Champy, 2005. Socijalnim kapitalom do uspjeha, W Baker, 2004. Stvaranje multikulturalne organizacije, T. Cox Jr., 2004. Sto je sest sigma?, p Pande, L. Holpp, 2006. Trening za postizanje uCinkovitosti, f. Whitmore, 2006. biblioteka MEDUNARODNI ODNOSI

Diplomatski ceremonijal i protokol, f. R. Wood, 2005. Uvod u Europsku uniju, ur. Lj. Mintas-Hodak, 2004. biblioteka PSIHOLOGIJA Socijalna psihologija, E. Aronson, T. D. Wilson, R. M Akert, Jv. izd., 2005.

Analiza i upravljanje Bankovnim rizicima Pristupi za ocjenu organizacije upravljanja rizicima i izlozenosti financijskom riziku Drugo izdanje Hermie van Greuning Sonja Brajovic Bratanovic Uz strucne savjete o upravljanju rizicima u riznicnom poslovanju Jennifer Johnson-Calari

Zagrebacka skola ekonomije i managementa

SVJETSKA BANKA WASHINGTON, D.C

MATE

BIBLIOTEKA «GOSPODARSKA MISAO» Hennie van Greuning, Sonja Brajovic Bratanovic

Analiza i upravljanje bankovnim rizicima Pristupi za ocjenu organizacije funkcije upravljanja rizicima i izloienosti financ{jskom riziku Naslov izvornika Analyzing and Managing Banking risk: A Framework for Assessing Corporate Governance and Financial Risk Analyzing and Managing Banking risk: A Framework for Assessing Corporate Governance and Financial Risk, 2"J edition Copyright©2003 by The International Bank for Reconstruction and Development I The World Bank

Analiza i upravljanje bankovnim rizicima Pristupi za ocjenu organizacijefunkcije upravljanja rizicima i izloienosti financijskom riziku Copyright©2006 Medunarodna banka za obnovu i razvitak I Svjetska banaka This work was originally published by The World Bank in English as Analyzing and Managing Banking risk: A Framework for Assessing Corporate Governance and Financial Risk, ]"dedition in 2003. This Croatian translation was arranged by MATE d.o.o. MATE d.o.o. is responsible for the quality of the translation. In case of any discrepancies, the original language will govern. Ovo djeio je prvotno izdaia Svjetska banka na engleskom jeziku pod nasiovom Analyzing and Managing Banking risk: A Framework for Assessing Corporate Governance and Financial Risk 2003. godine. Ovaj prijevod na hrvatski jezik je pripremio MATE d.o.o. MATE d.o.o. je odgovoran za kvalitetu prijevoda. U siucaju biio kakvih nedoumica, originalno izdanje prevladava. Otkrica, interpretacije i zakijucci izneseni u ovom djelu su autorovi i nuzno ne iskazuju miSijenje i pogiede izvrsnih direktora Svjetske banke ili viadaluprava koje oni predstavijaju. Svjetska banka ne garantira za tocnost podataka iznesenih u ovom djeiu. Granice, boje, nazivija i ostaie informacije prikazane na kartama unutar ovog djeia ne podrazumijevaju iii sugeriraju misljenje Svjetske banke o pravnom statusu bilo kojeg teritorija, podrsku iii prihvacanje takvih granica. Nakladnik MATE d.o.o., Zagreb Za nakladnika Vesna Njavro Glavni urednik dr. sc. Duro Njavro Prevoditelji dr. Andrea PavloviC, Ivan Sverko StruCna redaktura dr. Andrea PavloviC

CiP - Kataiogizacija u publikaciji Nacionalna i sveucilisna knjiznica - Zagreb UDK 336.71 GREUNING, Hennie van Analiza i upravljanje bankovnim rizicima : pristupi za ocjenu organizacije upravljanja rizicima i izlozenosti financijskom riziku I Hennie van Greuning, Sonja Brajovic Bratanovic ; . -Zagreb : Mate : Zagrebacka skola ekonomije i managementa, 2006. - (Biblioteka Gospodarska misao) Prijevod djela: Analyzing and managing banking risk : a framework for assessing corporate governance and financial risk, 2nd ed. ISBN 953-246-017-9 (Mate) 1. Brajovic Bratanovic, Sonja I. Bankovno poslovanje -- Upravljanje rizikom 460406089

Sadrzaj

Predgovor drugom izdanju Zahvale 1.

2.

3.

Analiza i upravljanje bankovnim rizicima 1.1 Uvod: Promjene u okruzenju poslovanja banaka 1.2 Izlozenost banke riziku 1.3 Korporativno upravljanje 1.4 Analiza izlozenosti riziku banaka 1.5 Osiguranje analitickih alata Uloga okruzenja u procjeni izlozenosti riziku banaka 2.1 Uvod: Zasto analiziramo banke 2.2 Banke kao izvori financijskih informacija 2.3 Okruzenje za razvitak financijskog sektora 2.4 Opca slika o ukupnom financijskom sustavu 2.5 Objava i providnost financijskih podataka banaka: Pretpostavka analize izlozenosti riziku Kljucni sudionici u procesu korporativnog upravljanja i upravljanja rizicima 3.1 Uvod: Nacela korporativnog upravljanja 3.2 Zakonodavna tijela: Uspostava okvira za korporativno upravljanje i upravljanje rizicima 3.3 Nadzorna tijela: Nadzor nad upravljanjem rizicima 3.4 Dionicari: Odabir odgovarajuCih tvoraca poslovne politike

xiii XV

1 1 3 5 8 11

15 15 17 18 24 27

31 31 33 35 38

v

ANALIZA I UPRAVLJANJE BANKOVNIM RIZICIMA

vi

3.5 3.6 3.7 3.8 3.9 4.

Nadzomi odbor: Neopoziva odgovomost za poslovanje banke Uprava: Odgovomost za poslovanje banke i primjenu politika za upravljanje rizicima Odbor za reviziju i unutrasnja revizija: Nastavak funkcije upravljanja rizicima nadzomog odbora Vanjski revizori: Ponovna procjena tradicionalnog pristupa u revidiranju banaka Uloga opce javnosti

Struktura bilance stanja i upravljanje bilancom ban aka 4.1 Uvod: Struktura bilance stanja 4.2 Struktura aktive: Rast i promjene 4.3 Struktura pasive: Rast i promjene 4.4 Ukupni rast bilancnih i izvanbilancnih stavki 4.5 Ucinkovito upravljanje rizicima

5. Profitabilnost 5.1 5.2 5.3 5.4 5.5 6.

Uvod: Vaznost profitabilnih banaka Struktura racuna dobiti i gubitka Struktura prihoda i kvaliteta dobiti Pokazatelji profitabilnosti Analiza pokazatelja profitabilnosti

Adekvatnost kapitala 6.1 Uvod: Znacajke i uloga kapitala 6.2 Sastavnice regulacijskog kapitala (aktualna metodologija) 6.3 Pokrice rizicnih sastavnica osnovnim elementima kapitala (aktualna metodologija) 6.4 Drugi. baselski sporazum : Predlozene promjene za odredivanje adekvatnosti kapitala 6.5 Primjena Baselskog sporazuma 6.6 Procjena menadzerskih podataka vezanih uz adekvatnost kapitala Dodatak 6. poglavlju

40 46 51 53 56

59 59 62 67 72

76 81 81 83 89 96 97 101 102

104 108 113 121 123 130

SADRZAJ

7.

8.

9.

vii

Upravljanje kreditnim rizikom 7.1 Uvod: Sastavnice kreditnog rizika 7.2 Uprav1janje kreditnim portfe1jem 7.3 Provjera u1oge odobravanja kredita i djelovanja 7.4 Provjera (revizija) kva1itete kreditnog portfelja Sumnjiva i sporna potrazivanja 7.5 7.6 Po1itike za uprav1janje kreditnim rizikom 7.7 Po1itike za ogranicavanje i1i smanjenje kreditnog rizika 7.8 K1asifikacija aktive 7.9 Po1itika rezerviranja za kreditne rizike

135

Upravljanje rizikom likvidnosti 8.1 Uvod: potreba za 1ikvidnoscu 8.2 Po1itika uprav1janja 1ikvidnoscu 8.3 Zakonodavstvo 8.4 Struktura financiranja: Depoziti i pozajm1jivanje na trzistu Struktura rocnosti i neusk1adenosti u financiranju 8.5 8.6 Koncentracija depozita i nepostojanost financiranja 8.7 Tehnike uprav1janja rizikom 1ikvidnosti

167

Organizacija sektora riznice/sredstva i upravljanje rizicima Uvod: Preg1ed funkcija riznice 9.1 9.2 Utvrdivanje sveukupnog okvira po1itike 9.3 Tdisne operacije 9.4 Ana1itika rizika i pridrzavanje pravi1a Operacije riznice 9.5 9.6 Korporativno uprav1janje i procjena operativnih rizika

135 136 140 142 146 151 154 159 164

167 169 172 175 177 181 182

189 189 192 199 201 207 213

10. Upravljanje investicijskim portfeljem stabilne likvidnosti 10.1 Priroda investicijskog portfe1ja stabi1ne likvidnosti 10.2 Investicijska po1itika 10.3 Pogodni instrumenti 10.4 Kreditni rizik

221 221 223 224 224

viii


10.5 10.6 10.7 10.8 10.9

Trzisni rizik Ogledni portfelj Aktivno upravljanje Upravljanje rizicima i proracun rizika Izvjestavanje menadzmenta

225 226 227 228 229 231 231 234

11. Upravljanje tdisnim rizicima i spekulativno trgovanje 11.1 Uvod: Svojstva trzisnog rizika 11.2 Politike upravljanja rizikom portfelja 11.3 Knjiga trgovanja i upravljanje trgovackim aktivnostima 11.4 Mjerenje trzisnih razlika 11.5 Rizicna vrijednost (Value at Risk) 11.6 Stres testovi

237 240 244 246

12. Upravljanje kamatnim rizikom 12.1 Uvod: Izvori kamatnog rizika 12.2 Odgovomost za upravljanje rizikom 12.3 Modeli upravljanja kamatnim rizikom 12.4 Utjecaj promjena na predvidene krivulje prinosa

249 249 251 253 258

13. Upravljanje valutnim rizikom 13.1 Uvod : Podrijetlo i sastavnice valutnog rizika 13.2 Politika upravljanja valutnim rizikom 13.3 Izlozenost valutnom riziku i poslovna politika 13.4 Upravljanje valutnim rizikom i adekvatnost kapitala

261 261 263 270 274

14. Providnost financijskih izvjesca banaka 14.1 Uvod: Vaznost korisnih inforamcija 14.2 Providnost i pouzdanost 14.3 Providnost u financijskim izvjes6ima 14.4 Prikazi u financijskim izvjes6ima banaka 14.5 Nedostaci uoceni u bankarskoj racunovodstvenoj

281 281 283 285 290

praksi

15. Odnos izmedu analize rizika i nadzora banaka 15.1 Uvod: Postupak nadziranja banaka 15.2 Proces analitickog pregleda

293 297 297 298

SADRZAJ

15.3 Bankovni rizici i odgovomost zakonodavnih i nadzomih v1asti 15.4 Postupak nadziranja 15.5 Konso1idirani nadzor 15.6 Suradnja nadzora s unutrasnjim i vanjskim rev1zonma

Dodaci 1. Popratni upitnik radi lakse analize banaka 2. Trazeno prikazivanje u financijskim izvjescima, po kategorijama rizika, prema MRS-ovima 3. Nedostaci pronadeni u racunovodstvenoj praksi Izabrani okviri 3.1 Nova fi1ozofija nadzora banaka 3.2 U1oga nadzomog odbora 3.3 Odgovomosti nadzomog odbora u svezi s uprav1janjem financij skim rizicima 3.4 Odgovomost uprave banke 3.5 Standardi za odabir 'strucne i prik1adne' uprave banke 3.6 Financijski rizici i odgovomost uprave 3. 7 Prijepori unutrasnje revizije 3.8 Odgovomosti odbora za reviziju i unutrasnjih revizora 3.9 Odgovomosti vanjskih revizora u svezi s uprav1janjem rizicima 7.1 Sadrzaj izvjesca o kreditnoj reviziji 7.2 Znakovi narusene kreditne ku1ture 7.3 Pravi1a k1asifikacije aktive 8.1 Uobicajeni propisi 1ikvidnosti i1i interne smjemice o 1ikvidnosti 9.1 Izjava o misiji upravljanja aktivom i pasivom 9.2 Klase aktive 14.1 Kriterij za procjenu racunovodstvenih standarda 14.2 Pregledjavnog objavljivanja banaka Slike 1.1 Raspon bankovnih rizika 1.2 Partnerstvo u korporativnom upravljanju bankom

ix

304 307 314 319

323 359 365

37 42 44 47 48 50 52 54 55 41 150 161 17 5 193 201 286 295

4

6

X

2.1 2.2 4.1 4.2 4.3 4.4 4.5 4.6 4.7 5.1 5.2 5.3 5.4 5.5 5.6 6.1 6.2 6.3 6.4 6.5

7.1 7.2 7.3 7.4 7.5 7.6 7.7 8.1 8.2 8.3 8.4 8.5


Okruzenje za razvitak financijskog sektora Opca financijskog sustava: pred1ozak za analizu financijskog sektora Struktura bilance stanja Strukturne promjene i rast aktive Strukturne promjene portfelja aktive banke Strukturne promjene i rast kapitala i obveza Ukupan rast Niskoprinosna i nekamatononsna aktiva u ukupnoj aktivi Izvanbilancne stavke kao postotak ukupne aktive Struktura bruto prihoda Struktura aktive prema strukturi prihoda Izvori prihoda prema troskovima Pokazatelji prihoda od poslovanja Prosjecni kamatni diferencijal u posrednickoj djelatnosti Prinos na aktivu (ROA) i prinos na kapital (ROE) prilagodeni za trosak kapitala Sastavnice dionicarskih sredstava Rizicni profil aktive Rizicni profil bilancnih i izvanbilancnih stavki Stvarni kapital prema zahtjevanom kapitalu Procjena potencijalnih kapitalnih zahtjeva (prikazane pretpostavke o stopi rasta zasnivaju se na povijesnom iskustvu) Krediti klijentima prema skupini klijenata Krediti klijentima prema proizvodima Rocnost kredita klijentima Statistika kreditnog portfelja Izlozenost dvadesetorici najvecih duznika Sektorska analiza kredita Klasifikacija kredita Potrebna zakonska obveza likvidnosti u odnosu na stvarno drzanu aktivu Depoziti klijenata po gospodarskim granama Rocna neuskladenost Rocnost depozita plativih u domacoj valuti Deset najveCih izvora depozita kao postotak ukupnih depozita klijenata

20 26 61 64 64 69 73 75 76 91 92 93 94 99 100 124 125 125 127

128 146 147 147 149 156 158 163 173 177 178 180 182

SADRZAJ

8.6 9.1 9.2 9.3 9.4 9.5 9.6 11.1 11.2 11.3 12.1 12.2 13.1 13.2 13.3 13.4 14.1 15.1 15.2 15.3

Statistika likvidnosti Sveobuhvatni pog1ed na okruzenje sektora sredstava!riznica Standardiziranje- operacionalizacija strateske raspodjele aktive Izvjesca o analizi potencijalnih rizika Primjer dnevnoga!mjesecnoga popisa nadzora pitanja prodrzavanja portfelja Poslovi riznice - izvjestavanje (poslovi financiranja i ulaganja) Upravljanje rizikom u banci Trgovacki portfelj Uskladivanje s trzistem Potencijalni iznos izlozenog kvalificirajuceg kapitala Sadasnje i predvidene krivulje prinosa Potencijalni ucinak promjena krivulje ocekivanih prinosa na kapital Valutna struktura aktive i pasive Valutna struktura kreditnog portfelja i depozita klijenata Dospijeca slobodno konvertibilnih valutnih depozita kao postotak ukupnih klijenata Izlozenost valutnom riziku kao postotak kvalificirajuceg kapitala Providnost u financijskim izvjesCima Okvir nadzora banaka Izlozenost bankovnim rizicima N eizravni nadzor u odnosu na izravni nadzor

Tablice 1.1 Mogucnosti koristenja ponudenih alata Kljucni sudionici i njihove odgovomosti u upravljanju 3.1 bankom i upravljanju rizicima 3.2 Informacije o dionicarima 3.3 Nadzomi odbor I uprava Struktura bilance stanja banke 4.1 4.2 Ukupan rast bilancnih i izvanbilancnih stavki Struktura prihoda i troskova 5.1 5.2 Pokazatelji profitabilnosti

xi

187 191 197 203 205 211 214 238 243 248 259 259 271 272 278 279 289 299 305 310

14 33 40 45 62 73 84 97

xii

6.1 6.2 6.3 6.4 6.5 6.6 7.1 7.2 7.3 8.1 8.2 10.1 10.2 10.3 11.1 11.2 12.1 13.1 14.1 15.1 15.2 15.4 15.5


Cimbenici umnozavanja kreditnog rizika za derivatne instrumente Sazetak prijedloga Drugoga baselskog sporazuma Predlozeni standardizirani pristup: rizicni ponderi zasnivaju se na procjeni vanjske procjene Operativni rizik: poslovne linije i vrste dogadaja koje uzrokuju operativne gubitke Pokazatelji kapitalne adekvatnosti Izracun dopustenog iznosa dodatnog kapitala II Statistika kreditnog portfelja Kreditiranje povezanih osoba Preporucena razina rezervacija Ljestvica rocnosti u altemativnim scenarijima Omjer likvidnosti Sredstva za upravljanje kreditnim rizicima Primjeri pokazatelja tdista americkog dolara Alati upravljanja trzisnim rizikom Prikaz trzisnog rizika Pojednostavljeni izracun neto otvorenih pozicija Model odredivanja cijena jaza za upravljanje kamatnim rizicima Otvorene pozicije u stranoj valuti Medunarodni racunovodstveni standardi primjenjivi na banke Faze procesa analitickog pregleda Predlozeni pregled za analiticka izvjesca banke Opce karakteristike sustava ranog upozorenja Prilagodavanje vanjske revizije specificnim okolnostimalpotrebama

110 114 115 119 126 132 148 157 165 184 186 226 226 229 234 242 254 276 291 300 301 315 321

Predgovor drugom izdanju

Postoje mnogi modeli za analizu banaka i drugih poduzeca. Ova publikacija nastoji nadopuniti postojece metodologije uspostavljanjem obuhvatnog okvira za procjenu banaka, ne samo koristenjem financijskih podataka nego i razmatranjem korporativnog upravljanja. Smatra se da je svaki od kljucnih sudionika u procesu korporativnog upravljanja (kao sto su dionicari, direktori, izvrsno rukovodstvo te unutrasnji i vanjski revizori) odgovoran za odredene sastavnice upravlj anj a financij skim i operativnim rizicima. Financijski su rizici prikazani u grafikonima kako bi se potaknula tendencija za analiziranjem i utvrdivanjem stanja na makrorazini. Ovaj pristup pruza potporu nespecijaliziranom menadZmentu i analiticarima pri uklopljivanju razliCitih podrucja rizika i osigurava jasno prikazivanje odnosa izmedu razliCitih kategorija rizika. Predlozeni pristup takoder podupire cinjenica da neki rizici ne moraju biti znacajni u manje razvijenom okruzenju. U knjizi se sluzimo brojnim analitickim pomagalima, a osiguranje i pristup mreinoj stranici koja sadrzi tablicni dijagnosticki model koji pomaze pri organiziranju podataka o bankama u grafikone pri analizi pokazatelja i sastavljanju statistickih tablica. Detaljni upitnik pomaze osobama koje provode dubinsko istrazivanje (due diligence) ili druge poslove kod analize banaka. Drugo izdanje -Analiza i upravljanje bankovnim rizicima - ostalo je vjemo ciljevima prvoga. Ono ukljucuje nova poglavlja o upravljanju riznicnom funkcijom i upravljanju investicijskim portfeljem stabilne likvidnosti. Ove promjene uvjetovale su preustroj poglavlja vezanih za upravljanjetdisnimrizicima(kakobisenaglasilopodrucjetrgovanjauime i za racun banke), kamatnim rizikom, rizikom likvidnosti i valutnim rizikom. Nadalje, knjiga sadr:li aktualne stavove Baselskog odbora za nadzor

xiii

xiv


banaka sto je prikazano u poglavljima 0 adekvatnosti kapitala, providnosti (transparentnosti) i nadzoru banaka. S obzirom nato da ova knjiga naglasava nacela upravljanja rizicima za ocekivati je dace biti korisna sirokoj skupini korisnika (analiticara) financijskih podataka banaka. Ciljanom publikom ostaju osobe odgovome za analizu banaka i visi menadzment ili organizacij
Zahvale

Autori zahvaljuju Kenu Leyu, bivsem predsjedniku Odbora financijskog sektora Svjetske banke, koji je financirao zavrsne faze pocetnoga projekta. Bez njegove potpore ovaj projekt ne bi bio zavrsen. G. Ley je takoder bio od iznimne vaznosti za objavljivanje drugog izdanja ove knjige. Kao Zamjenik riznicara Svjetske banke zagovarao je i podupro jacu orijentaciju na upravljanje rizicima u riznici. Jennifer Johnson-Calari iz Riznice Svjetske banke pruzila je tehnicku potporu za pisanje poglavlja vezanih za upravljanje riznicnim rizicima te je doprinijela pripremi 10. poglavlja. Njezino iskustvo kao djelatnika u Uredu nadzomika valute (Office of the Comptroller of the Currency) i Savjeta sredisnje banke SAD-a (Board of Governance of the U.S. Federal Reserve System) kao i njezina trenutna pozicija vodite1ja Programa Svjetske banke za upravljanje rezervama likvidnosti sredisnjih banaka bile su iznimno vrijedne za osiguravanje kako teoretske tako i prakticne vjerodostojnosti ovog izdanja. Osta1e kolege iz Riznice Svjetske banke imali su znacajnog udjela u ispravcima, dopunama i preinakamau drugom izdanju; na ovaj naCin osigurali su da knjiga odrazava aktua1ne procese koji se odvijaju u riznicnom okruzenju poslovnih i sredisnjih banaka. Jason George iz Instituta za financijsku stabilnost (Financial Stability Institute) iz Basela revidirao je 6. poglavlje i donio primjere u dodatku toga poglavlja. Zahvaljujemo mu i na njegovim opseznim komentarima. Marius Koen iz Africke regije Svjetske banke pruzio je znacajan doprinos pri izradi 14. poglavlja dok je Faten Hatab iz Regije Europa i Sredisnja Azija Svjetske banke pruzao stalnu podrsku pri izradi grafikona i predloska programske podrske sto je rezultiralo dijagnostickim modelom kojim se sluzimo u ovoj knjizi. Prvo izdanje revidirala je radna skupina dragovoljaca i uprave

XV

xvi


FSVC-a (Financial Services Volunteer Corps). Njihov konstruktivni doprinos znacajno je doprinio uskladivanju s poslovnorn bankovnom praksom. Ova se knjiga primamo zasniva na doktorskoj disertaciji koja obranjenoj na Sveucilistu Pretoria iz Juzne Afrike. Unatoc opsegu i kvaliteti potpore koju smo dobili, za sadrzaj ove knjige iskljuCivo su odgovomi autori. Rennie van Greuning Sonja Brajovic Bratanovic

1. POGLAVLJE


KLJUCNE PORUKE

Danas su banke izlozene financijskom, operativnom i poslovnom riziku te riziku dogadaja. Nekoliko kljucnih sudionika odreduje organizaciju uloge upravljanja rizicima i ostale razlicite vidove upravljanja financijskim rizicima. Kroz knjigu ce se raspraviti podrucje procjene, analize i upravljanja financijskim rizicima. Analiticki alati koji su prikazani u knjizi sastoje se od upitnika za upravljanje rizicima i pristupa mreznoj stranici koja sadr:Zi ulazne tablice koje se mogu dalje obraditi koristenjem tablicnog kalkulatora. Pokazatelji i grafikoni sadr:Ze podatke korisne za najvisu razinu uprave.

1.1 Uvod: Promjene u okruzenju poslovanja banaka Ova knjiga pruza obuhvatan pregled tema vezanih uz procjenu, analizu i upravljanje financijskim rizicima u bankarstvu. Njome se nastoji proziti okvir za analizu okruzenja na visoj razini (razini nespecijalizirane izvrsne uprave) koja uvazava aktualne znacajke promjenjivosti u gospodarskim sustavima i financijskim tr:Zistima. Ovaj pristup naglasava vaznost kljucnih sudionika u procesu upravljanja razliCitim vrstama financijskih rizika. U proslom desetljecu pojava znacajnih inovacija na financijskim trzistima i internacionalizacija financijskih tokova promijenili su prirodu bankarstva gotovo do neprepoznatljivosti. Tehnoloski napredak i labavija zakonska regulativa pruzili su nove mogucnosti za povecanje konkurentskog pritiska izmedu banaka i nebankovnih institucija.

2


Tijekom kasnih 1980-ih marze koje potjecu iz tradicionalnog bankarstva pocinju nestajati, a visina kapitala za odrzavanje kapitalne adekvatnosti pocinje rasti. Banke su odgovorile na ove izazove snazno i s inovacijama prilikom ulaska u nova poslovna podrucja. Razvitkom medunarodnih financijskih trzista i pove6anjem razlucivosti financijskih instrumenata, bankama je omogu6en siri pristup izvorima financiranja. U istom razdoblju trzista su se razvila te su se pojavile mogu6nosti za dizajniranje novih proizvoda i pruzanje novih usluga. Iako je dinamika ovih promjena u nekim drzavama bila intenzivnija nego u drugima, banke u cijelom svijetu postaju sve vBie ukljucene u razvitak novih instrumenata, proizvoda, usluga i tehnika. Tradicionalna bankovna praksa - zasnovana na prikupljanju depozita i plasiranju kredita- danas je samo jedan dio tipicnog bankovnog poslovanja, i to cesto najmanje profitabilan. Nove usluge koje se zasnivaju na informacijama, kao sto je trgovanje na financijskim trzistima i ostvarenje prihoda s osnova naknada, danas su osnovni izvori profitabilnosti banaka. Financijske inovacije su takoder dovele do pove6ane trzisne orijentacije i utrzivosti bankovne imovine posebice uvodenjem pojmova kao sto su zamjena i prodaja kredita. Ovaj proces podrazumijeva koriStenje aktive poput hipotekarnih kredita, kredita za automobile i izvoznih kredita koji predstavljaju podlogu za izdavanje utr:Zivih vrijednosnica, a poznat je pod nazivom sekuritizacija. Osnovni motiv za inovaciju bilo je uvodenje regulacijskih kapitainih zahtjeva sto je pak rezuitiralo pojavljivanjem brojnih novih 'izvanbiiancnih' instrumenata. Financijski nadornjesci, kao sto su jamstva i akreditivi, te nusinstrumenti, kao sto su rocnice (engl. futures contracts prevodi se i kao terminski ugovori, op. prev.) i mogu6nosti, ne prikazuju se uvijek kao imovina iii obveze iako izia:Zu banku odredenim rizicima. Neka su sredstva tehnicki vrlo siozena i, osim trzisnim ekspertima, prilicno nepoznata dok neka izazivaju siozene probleme: u mjerenju, upravljanju i kontroii rizika. Stovise, dobit vezana uz neke od ovih instrumenata j e visoka i, budu6i da su financijska trzista iz koj ih proiziaze takoder vrio nestabiina, na taj nacin izlazu banku novim iii visim razinama izlozenosti riziku. Danas postoji op6a zabrinutost da financijske inovacije u bankarstvu, posebice one vezane uz izvanbilancna sredstva, mogu imati


3

ucinak koncentracije rizika i povecanja nestabilnosti u bankovnom sustavu u cjelini. Ovo je osobito opravdano u slucajevima valutnog i kamatnog rizika. Uzajamna zavisnost izmedu razliCitih vrsta rizika, i unutar pojedinacnih banaka ina razini Citavog sustava, povecana je i postala je slozenijom. Intemacionalizacija i labavija zakonska regulativa povecale su mogucnost sirenja negativnih utjecaja kako je dokazano u slucajevima sirenja financijske krize od Tajlanda do ostatka jugoistocne Azije na istocnu Aziju, istocnu Europu i Juznu Ameriku kasnih 1990-ih godina, kao i njezina utjecaja na bankovne sustave u ostatku svijeta. Razvitak bankovnih sustava i tdista takoder je potaknuo pitanje ocuvanja strateskih ciljeva na razini sustava kao i pitanja monetame politike. Ove su promjene povecale potrebu za razvitkom i uCinili znacajno slozenijom ulogu mjerenja, upravljanja i nadzora rizika. Kvaliteta organizacije korporativnog upravljanja u bankama postaje sve cesca tema, a pristup uredivanju i nadzoru banaka dramaticno se promijenio. Unutar pojedine banke novo bankovno okruzenje i povecana trzisna nestabilnost ucinili su nuznim razvitak zajednickog pristupa tehnikama upravljanja aktivom i pasivom te upravljanjem rizicima.

1.2 lzlozenost banke riziku Banke su izlozene citavom spektru rizika u svojem poslovanju kao sto je to prikazano na slici 1.1. U nacelu se bankovni rizici mogu podijeliti u cetiri osnovne kategorije: financijski, operativni, poslovni rizici te rizik dogadaja. Financijski rizici istovremeno obuhvacaju dvije vrste rizika: osnovni rizici - ukljucujuci rizik 1ikvidnosti, kreditne i rizik solventnosti- mogu rezultirati gubitkom za banku ako se njome primjereno ne upravlja, a spekulativni rizici, koji se zasnivaju na financijskoj arbitrazi, mogu rezultirati dobiti, ako je arbitraza uspjesna, ili gubitkom, ako je ona neuspjesna. Osnovne kategorije spekulativnog rizika jesu kamatni, devizni i cjenovni (ili pozicijski) rizici. Financijski rizici su predmet slozenih medupovezanosti koji mogu znacajno povecati ukupnu sliku izlozenosti banaka riziku. Npr.: banka koja se bavi deviznim poslovanjem izlozena je valutnom riziku, ali ce takoder biti izlozena dodatnom riziku likvidnosti i kamatnom riziku ako drzi otvorenu poziciju ili ako postoji neuskladenost u njezinoj knjizi terminskih valutnih poslova.

4


SLIKA 1.1 SPEKTAR BANKOVNIH RIZIKA

lzlozenost bankovnim rizicima

Prekidi u pos\ovanju i pad sustava lzvrsenje, isporuka i upravljanje procesima

Operativni su rizici vezani uz ukupnu bankovnu organizaciju i funkcioniranje unutrasnjeg sustava ukljucujuCi informaticku tehnologiju i ostale tehnologije, uskladenost bankovnih politika i procedura te mjere zastite od pogresaka u poslovanju i prijevara (iako su ovi rizici iznimno vazni i pokriveni su sustavima za upravljanje rizicima banaka, oni nisu naglaseni u ovoj knjizi nego je ona usmjerena na financijske rizike ). Poslovni su rizici vezani uz bankovno poslovno okruZenje, ukljucujuci makroekonomske i politicke Cimbenike, zakonsko i regulacijsko okruzenje i ukupnu infrastrukturu financijskog sustava i platnog prometa. Rizik dogadaja ukljucuje sve tipove vanjskih rizika koji, ukoliko se materijaliziraju, mogu narusiti bankovno poslovanje iii pogorsati financijsku stabilnost i adekvatnost kapitala.


5

1.3 Korporativno upravljanje Kao sto je vee spomenuto, liberalizacija i nestabilnost financijskih tr:Zista, povecana konkurentnost i razlucivost izlazu banke novim rizicima i izazovima zahtijevajuci kontinuirane inovacije u nacinu upravljanja poslovanjem i rizicima ne bi se odr:Zala njihova konkurentnost. Povecana trzisna orijentacija banaka uvjetovala je promjene pristupa u uredivanju i nadzoru banaka. Odgovomost za 'odr:Zivost' bankovnih sustava i tr:Zista redefinirana je u velikom broju dr:Zava tako da je postala partnerstvom izmedu kljucnih sudionika koji upravljaju razlicitim dimenzijama financijskih i operativnih rizika. Ovaj pristup potvrduje da je kvaliteta upravljanja bankom, s naglaskom na proces upravljanja rizicima, kljucna za odrzanje sigumost i stabilnosti kako na razini pojedinacne banke, tako i na razini bankovnog sustava u cijelosti. Slika 1.2 prikazuje partnerstvo u upravljanju rizicima u kojoj svaki od kljucnih sudionika ima jasno odredenu odgovomost za specificnu dimenziju pojedinog podrucja upravljanja rizicima. Nakon sveobuhvatnog pregleda bankovne analize u 2. poglavlju, vaznost nadzora banaka u okviru ustroja upravljackih struktura razmatra se u 3. poglavlju. Ono k tome razmatra partnerski pristup i razvitak novih oblika korporativnog uprav1janja i upravljanja rizicima kao i identifikaciju i raspodjelu zadataka kao dijela procesa upravljanja rizicima. Okvir za upravljanje rizicima dalje se raspravlja od 4. do 13. poglavlja. Mehanizam partnerstva u upravljanju rizicima moze se sazeti na ovaj nacin: Zakonsko uredivanje i nadzor banaka ne moze sprijeCiti njihove stecajeve, no osnovna uloga uredivanja i nadzora jest da sluzi kao potpora razvitku upravljanja rizicima te unapredenje i nadzor nad zakonskim okruzenjem u kojemu se odvija proces upravljanja rizicima. Stvaranjem odrzivog zdravog okruzenja oni imaju kljucnu ulogu u utjecaju na druge bitne sudionike. Dionicari imaju ovlastenje za odabir zaposlenika odgovomih za organizaciju i upravljanje procesom pri cemu ih je potrebno usmjeravati dane bi zaposlenici ne banku koristiti za ostvarivanje vlastite financijske koristi iii koristi poduzeca u vlasnistvu. Konacna odgovomost za upravljanje poslovanjem banke jest na


6

SLIKA 1.2 PARTNERSTVO U KORPORATIVNOM UPRAVLJANJU BANKOM

Financijska i druga podrul:ja upravljanja rizicima

·~

·-

~

""

"' "'

"' \,)

"'

~

""l:

Kljul:ni sudionici i odgovornosti Sustavni (kljul:ni sudionici):

~

~

·"t:: t;

-S! ·"' "'"" i3 @·tl"' "' !2 "'"" "' "'·-"' -"' "'"' Cl

~~

·.;::

·~

~

'f:.,

:...

~~ ~:Z

;.

Cl

Cl

-

"'

"' ~~ .!:j {l

~ ~ <:>; "'

~

.!:j

:...

·s

'e ~

~

·~

-§

~ ~

.!:J

<:>;

~ ~

.!:j

.!:j

~

:...

·;;;

·s

:...

!~

0:

~

.!:J

'N

~

:...

"'

~

.!:J

·s

.2!

~

:...

·;;; ;.

.E "' &

Odgovornost (dimenzija rizika za koju je sudionik odgovoran):

Zakonodavna i regulacijska tijela

Uspostava regulacijskog okvira, ukljucujuci ograni•cenja izlozenosti riziku i ostale parametre upravljanja rizicima koji 61> optimizirati upravljanje rizicima u bankovnom sektoru.

Tijela za uredivanje i nadzor

Nadzor financijske odriivosli i ucinkovitosti upraviJanja rizicima. Provjera udovoljavanju zakonskih propisima nadzornih institucija.

lnstitucionalni {kljul:ni sudionici): Dionicari

Odabir 'kompetentnih i primjerenih' nadzornih i izvrsnih odbora te revizora

Nadzorni odbori

Osmisljavanje politika za upravljanje rizicima i ostalih bankovnih politika. Konacna odgovornost za upravljanje bankom.

lzvrsni odbori

Stvaranje sustava za primjenu politike nadzornog odbora, ukljucujuci i upravljanje rizicima u svakodnevnom poslovanju.

Odbor za reviziju/ Unutrasnja Provjera uskladenosti s politikama nadzornog odbora i pruianje revizija osiguranja u svezi s primjerenim funkcioniranjem korporativnog upravljanja, nadzornih sustava i postupka upravljanja rizicima. Vanjska revizija

Davanje misljenja o financijskim izvjescima i procjena politika za upravljanje rizicima.

Javnost/Kiijenti (kljucni sudionici): Ulagaci/Depozitori

Razumijevanje odgovornosti i ustrajnost na odgovarajutoj objavi podataka. Preuzimanje odgovornosti za vlastite odluke.

Rejting agencije i mediji

lnformiranje javnosti i naglasavanje sposobnosti servisiranja duga.

Analiticari

Analiziranje informacija o rizicnoj izlozenosti i savjetovanje klijenata.


7

nadzornom odboru banaka. Ovaj odbor odreduje strateske smjemice, odabire upravu, utvrduje operativnu politiku i, sto je najvaznije, preuzima odgovomost za osiguranje zdravog poslovanja banke. Izvrsna uprava banke mora biti 'kompetentna i primjerena' sto znaCi dane samo da semora pridr:lavati etickih pravila ponasanja, nego mora imati znanje i iskustvo potrebno za upravljanje bankom. S obzirom na to da je uprava odgovoma za provedbu politike nadzomog odbora u svakodnevnom poslovanju banke, nuzno je temeljito poznavanje financijskih rizika kojima se upravlja. Odbor za reviziju i unutrasnja revizija smatraju se produzenom rukom nadzomog odbora u upravljanju rizicima. Unutrasnja revizija tradicionalno obavlja nezavisnu procjenu uskladenosti banke sa sustavima unutrasnjih nadzora, racunovodstvenom praksom i informatickom tehnologijom. Vecina suvremenih unutrasnjih revizija ipak opisuje kao svoj zadatak pruzanje osiguranja u svezi s primjerenim funkcioniranjem korporativnog upravljanja, nadzomih sustava i postupaka upravljanja rizicima. Iako odbori za reviziju imaju vaznu ulogu u potpori upravi pri identifikaciji i rjesavanju rizicnih podrucja, primama odgovomost za upravljanje rizicima ne moze se prenijeti na njih, vee je tu istu potrebno ukljuciti u sve razine upravljanja. Vanjski revizori imaju vaznu prosudbenu ulogu u kod financijskih informacija koje se osnivaju na rizicima. S obzirom na to da nadzor banaka niti ima niti treba ponavljati posao koji su obavili vanjski revizori, nuzno je uspostaviti mehanizam medusobne suradnje izmedu ovih dvaju strana te posebice na trodijelnoj osnovi koja ukljucuje i upravu banaka. Revizori trebaju pristup koji je usmjeren na rizike umjesto tradicionalnog pristupa koja se temelji na reviziji bilance stanja i racuna dobiti i gubitka. Pretjerano oslanjanje na vanjske revizore moze oslabiti partnerstvo posebice ako ono vodi do slabljenja uloge uprave i nadzornih institucija. Javnost/klijenti kao tr:lisni sudionici moraju prihvatiti odgovornost za vlastite odluke o ulaganju. Kako bi to ostvarili, zahtijevaju javnu objavu financijskih informacija i podrobnih financijskih analiza. Javnost moze pripomoci u obavljanju uloge menadzera rizika ako se definicija javnosti prosiri tako da se u nju ukljuce financijski mediji i financijski analiticari kao sto su burzovni mesetari i rejting agencije.

8


Mali i neinformirani ulagac u nacelu zahtijeva vecu zastitu od obicnog javnog objavljivanja podataka.

1.4 Analiza izlozenosti riziku banaka Nadzor banka, koji se osniva na kontinuiranoj analitickoj provjeri banaka, i dalje je jedan od kljucnih cimbenika odrzavanja stabilnosti i povjerenja u financijski sustav. 15 poglavlje bavi se pristupima nadzora banaka, uredivanjem i nadzorom te ulogom nadzomika u osiguranju sigumog i zdravog poslovanja banaka, razumijevanja i primjerenog upravljanja rizicima vezanim uz njihovo poslovanje te odrzavanja dostatnog kapitala i pricuva za pokrice ovih rizika. Metodologija koja se koristi u analitickom pracenju banaka tijekom izravnih nadzora i procesa neizravnog nadzora slicna je onoj kojom se sluze analiticari privatnog sektora (primjerice, vanjski revizori iii upravljaci rizicima banaka) osim sto je konacni cilj analize ponesto drukciji. Okvir za analizu izlozenosti riziku banaka koji se promovira u ovoj knjizi stoga je univerzalno primjenjiv. Procjena banke u konkurentnom i promjenjivom trzisnom okruzenju je slozeni proces. Osim uCinkovitog upravljanja i nadzora ostali cimbenici nuzni za osiguranje sigumosti bankovnih institucija i stabilnosti financijskog sustava i trzista ukljucuju zdravu i odrzivu makroekonomsku politiku i dobro razvijeni i dosljedan zakonodavni okvir. Primjerena infrastruktura financijskog sektora, uCinkovita trzisna disciplina i dostatna sigumost bankovnog sektora takoder su od iznimne vaznosti. Kako bi se omogucila razumna procjena i tumacenje odredenih nalaza, procjena buduceg potencijala, dijagnoza kljucnih pitanja i oblikovanje uCinkovitih i prakticnih prijedloga aktivnosti, bankovni analiticar mora posjedovati siroko znanje o odredenom zakonodavnom, trzisnom i ekonomskom okruzenju u kojem banka posluje. Ukratko: kako bi dobro obavio posao, analiticar mora imati opcu sliku financijskog sustava u cjelini iako analizira pojedinacnu banku. Praksa nadzora banaka i metode procjene koju koriste financijski analiticari stalno se razvijaju. Ovakav je razvitak nuzan djelomicno kako bi se odgovorilo na izazove inovacija i novih proizvoda, a


9

djelomice i kako bi se podrzao siri proces uskladenja medunarodnih supervizorskih standarda i prakse koje kontinuirano razvija Baselski odbor za nadzor banaka. Tradicionalna bankovna analiza temelji se na nizu kvantitativnih supervizorskih mehanizama za procjenu stanja banke ukljucujuci i pokazatelje. Pokazatelji se u pravilu odnose na likvidnost, adekvatnost kapitala, povezane osobe, veliku izlozenost i otvorenu deviznu poziciju. Iako su ove mjere iznimno korisne, samo one nisu dostatne za pravilnu procjenu rizika banke, za stabilnost njezina trenutnog financijskog stanja ili projekciju buduceg. Slika koju odrazavaju financijskih pokazatelji takoder uvelike ovisi o azumosti, potpunosti i tocnosti podataka na temelju kojih su oni izracunati. Iz toga je razloga kljucno pitanje korisnosti i providnosti koje se razmatra u 14. poglavlju. Ono takoder nastoji prikazati dodatnu dimenziju problema providnost, tj. odgovomost, koj a j e postala vazna tema zbog rastuce vaznosti upravljanja rizicima u modemim financijskih institucijama i razvitka psihologije nadzora (koja se razmatra u 3. i 15. poglavlju). Sredisnja tehnika analize financijskih rizika je detaljna prosudba banke. Analiza izlozenosti riziku banke ukljucuje znacajne kvalitativne Cimbenike i tumaCi financijske pokazatelje u sirokom kontekstu procjene rizika i upravljanja rizicima te promjena ili trendova u izlozenosti rizicima, zatim uCinkovitosti i potpunosti unutrasnjih nadzora te pravodobnosti i tocnosti sustava izvjestavanja uprave kao i informaticke potpore. Kako je vee spomenuto, rizici eksponencijalno rastu s ubrzanim tempom promjena pri cemu bankari imaju sporu razinu prilagodbe svoje predodzbe rizika. U praksi ovo znaci da je trzisna sposobnost inovacija u veCini slucajeva veca od sposobnosti razumijevanja i razvitka primjerenog sustava upravljanja rizicima. Tradicionalno su banke smatrale upravljanje kreditnim rizikom najvaznijim zadatkom, ali kako se bankarstvo promijenilo te je tdisno okruzenje postalo slozenije i promjenjivije, razvila se svijest o kriticnoj potrebi za upravljanjem izlozenosti ostalim operativnim i financijskim rizicima. Elementi analiticke procjene izlozenosti riziku banke koji su obuhvaceni u ovoj knjizi sumirani su u slici 1.2. 4. poglavlje razmatra ukupnu strukturu bilance banke i usmjereno je na struktumu neuskladenost

12


• • • •

racunovodstveni sustavi, izvjestavanje uprave unutrasnjeg nadzora; informaticka tehnologija; organizacija korporativnog upravljanja ukljucujuCi kljucne sudionike i odgovornosti; upravljanje financijskim rizicima, ukljucujuci upravljanje aktivom i pasivom, profitabilnost, kreditni rizik i ostale osnovne vrste financijskih rizika koji se razmatraju od 4. do 13. poglavlja.

Tablice s ulaznim podacima. Model sadrzi vise ulaznih tablica za prikupljanje financijskih podataka. Podaci se mogu koristiti za izracun pokazatelja ili izradu grafikona. Tablice su vezane uz osnovna podrucja upravljanja financijskim rizicima. Bilanca stanja te racun dobiti i gubitka sluze kao osnovne tablice dok su detalji sadrzani u svim drugim tablicama. Rezultat modela (tablice i grafikoni) mogu pomoci strucnjacima u analizi i tumacenju procesa upravljanja financijskim rizicima banke za potrebe visokog menadzmenta te u analizi financijskog stanja banke. Sazeti konacni izvjestaj. Omogucava pripremu tablica, pokazatelja ili/i grafikona na osnovi obradenih ulaznih podataka. Izvjdtaj omogucava analiticaru mjerenje uspjesnosti poslovanja banke i procjenu ucinkovitosti njezina procesa upravljanja rizicima. Kombinirane sa kvalitativnim informacijama prikupljenim putem upitnika, ove statisticke tablice i grafikoni predstavljaju osnovni materijal potreban za izradu informirane analize kao sto se zahtijeva u izvjesCima neizravnih nadzora (na makrorazini). Pokazatelji obuhvacaju podrucja upravljanja rizicima s razliCitim stupnjevima podrobnosti, pocevsi od prikaza hilance stanja i racuna dobiti i gubitka. Grafikoni pruzaju vizualni prikaz nekih od analitickih rezultata i daju kratki uvid u trenutno stanje banke (kao sto je financijska struktura i struktura kreditnog portfelja) i dinamicku poredbenu analizu istog tijekom vremena. Analiza pokazatelja. Pokazatelji su osnovno orude financijskih analiticara i kljucni su za procjenu ucinkovitosti procesa upravljanja rizicima banke. Oni su u pravilu polazne tocke koje pruzaju smjernice za daljnju analizu. Promjena pokazatelja tijekom vremena nudi dinamicki pogled uspjesnosti poslovanja. Rezultati ovog podrucja jesu


13

pokazatelji bilancne strukture, profitabilnosti, adekvatnosti kapitala, kreditnog i tr:Zisnog rizika, rizika likvidnosti i valutnog rizika. Ovi obuhvacaju citav niz bankovnih pokazatelja koji su u pravilu predmet neizravnog nadzora. Iz tog razloga pogled na ovo podrucje daje dobru podlogu za provodenje bankovnog nadzora. Grafikoni. Grafikoni su korisni za analiziranje trendova i struktura. Oni omogucavaju usporedbu uspjesnosti i strukture tijekom vremena i prikazuju tendencije te promjene u znacajnim aspektima bankovnoga poslovanja i uspjesnosti. Osim toga oni pruzaju visem menadzmentu pregled osnovnih smjerova u izlozenosti riziku banke na zajednickoj osnovi. Primjeri grafikona ilustriraju rasprave o izlozenosti rizicima i upravljanju rizicima u poglavljima od 4. do 13. Oni se odnose na strukturu aktive i pasive, izvore prihoda, profitabilnost i adekvatnost kapitala, strukturu kreditnog portfelja, osnovne vrste izlozenosti kreditnom riziku, izlozenost riziku kamatnih stopa, likvidnosti, trzisnom i valutnom riziku. Grafikoni koje model proizvodi mogu se koristiti takoder i prilikom neizravnog nadzora. U ovom kontekstu oni mogu posluziti kao polazna osnova za provodenje izravnog nadzora i sazeti prikaz financijskog stanja banke te procesa upravljanja rizicima za potrebe viseg menadZmenta. Oni takoder mogu posluziti za ilustraciju naglasaka vanjskih revizora pri prikazivanjima upravi ili drugim strucnjacima koji se namjeravaju baviti procjenama bankovnoga stanja i projekcijom buduceg poslovanja. Tablica 1.1 prikazuje mogucnosti sire primjene mehanizama koje nudi ova knjiga. Takva tablica moze biti korisna za analizu pri procjeni uCinkovitosti upravljanja financijskim rizicima. U nacelu se ponudeni mehanizmi mogu koristiti tijekom cjelokupnog ciklusa analize banke. Oni mogu pomoCi analiticaru pri provodenju detaljne dijagnoze financijskog stanja banke, izlozenosti riziku, upravljanju rizicima kao i pri procjeni trendova te projekciji buduceg razvitka poslovanja.


14

TABLICA 1.1 MOGUCNOSTI KORISTENJA PONU8ENIH ALATA

Analiziranje

Raspoloiivi izvori i mehanizmi

Rezultati

Prikupljanje podataka

Upitnik Tablice s financijskim podacima

Popunjeni ulazni podaci, upitnici i tablice s financijskim podacima

Obrada podataka

Popunjeni ulazni podaci, upitnici i tablice sa financijskim podacima

Podaci obradeni kroz model

Analiza i tumacenje obradenih i izvomih ulaznih podataka

Obradeni podaci

Rezultati analize (konacni sazeti izvjestaj, tablice i grafikoni)

N eizra vna analiza fin ancijskog stanja banke

Rezultati analize

Izvjestaj o financijskom stanju banke i upravljanju rizicima i/ili smjemice za izravni nadzor

Pracenje specificnog dijela poslovanja putem izravnih nadzora, revizija iii provjera

Izvjestaj o neizravnom nadzoru i/ili smjemice za izravni nadzor

Izvjestaj o izravnom nadzoru

Unapredenje institucionalnog okvira

Izvjestaj o izravnom nadzoru

Unapredenje poslovanja financijskog posrednika

2. POGLAVLJE .....

ULOGA OKRUZENJA U PROCJENI ..... IZLOZENOSTI RIZIKU BANAKA

KLJUCNE PORUKE

Banke su kljucni izvor financijskih podataka o gospodarstvu. Analiza banka mora se tumaciti u okviru aktualnog stanja financijskog sustava drzave. Razvitak financijskog sektora obuhvaca nekoliko koraka koje je potrebno poduzeti kako bi institucije poslovale u stabilnom i odr:Zivom makropolitickom okruzenju sa stabilnom zakonodavnom, regulacijskom i financijskom infrastrukturom. Analiza izlozenosti riziku banaka zahtijeva providni prikaz podataka.

2.1 Uvod: Zasto analiziramo banke Promjenjivo okruzenje u kojem banke posluju predstavlja osnovni izazov za njih, ali istovremeno sadrzi slozene i promjenjive rizike koji predstavljaju izazov za tradicionalne pristupe u upravljanju bankom. Zbog toga banke moraju ubrzano usvojiti sposobnosti upravljanja financijskim rizicima kako bi prezivjele u tr:lisno orijentiranom okruzenju, odrzale se u konkurenciji stranih banaka i podrzavale ekonomski rast privatnog sektora. Vanjska procjena sposobnosti sigumog i produktivnog ·poslovanja banke u njezinom poslovnom okruzenju provodi se na godisnjoj razini. Sve godisnje procjene slicne su prirode, ali imaju ponesto razliCita usmjerenja ovisno o svrsi provjere. U pravilu se provode sljedeCi nadzori:

15

16


•

•

od strane nadzomih institucija koje procjenjuju je Ii hanka odrziva, udovoijava Ii reguiacijskim zahtjevima te je Ii sposohna i spremna udovoijiti financijskim ohvezama prema svojim depozitarima (postoji i naziv cuvar, op. prev.) i drugim kreditorima; nadzoma tijeia takoder provjeravaju hi Ii posiovanje hanke mogio narusiti sigumost hankovnog sustava u cjeiini; od strane vanjskih revizora koji nastoje osigurati tocan i razuman prikaz aktuainog stanja hanke u financijskim izvjesCima; nadaije, od vanjskih se revizora (koje u naceiu angazira nadzomi odhor) zahtijeva procjena udovoijava Ii uprava ciijevima koje je definirao nadzomi odhor i iziaze Ii se hancin kapitai iziaze neprimjerenim rizicima. Banke su u praviiu ohvezne ohavIjati vanjsku reviziju koja ohuhvaca harem konacna financijska izvjesca i koja udovoijava propisima nadzomih tijeia;

Financijska odrzivost i institucionaine siahosti hanke takoder se procjenjuju putem financijskih provjera, prosirenih provjera portfelja iii specificnih provjera kvaiitete osiguranja. Ovakve provjere ohicno se provode kada treca strana procjenjuje kreditni rizik kojem se hanka iziaze primjerice u okviru: •

• • •

sudjeiovanja u kreditnim Iinijama medunarodnih kreditnih agencija iii prihavijanja kreditne Iinije iii pozajmice od strane inozernnih hanaka; uspostave dopisnih hankovnih odnosa iii pristupa medunarodnim trZ:istima; kapitaine investicije od strane medunarodnih kreditnih agencija, privatnih investitora iii stranih hanaka; ukljucivanja u program sanacije hanaka.

Postupak procjene hanaka u praviiu ohuhvaca procjenu ukupnog profiia rizicnosti institucije, financijskog stanja, odrzivosti i projekcije huduceg razvitka. Ocjena ohuhvaca neizravni i izravni nadzor u mjeri u kojoj je ona potrehita. Ukoiiko se identificiraju ozhiijne institucionaine siahosti, preporucuju se primjerene korektivne aktivnosti. Ako se smatra da stanje institucije odrZ:ivo, sukiadno anaiizama aktuainog stanja,

ULOGA OKRUZENJA U PROCJENI IZLOZENOSTI RIZIKU BANAKA

17

predlazu se aktivnosti koje mogu stabilizirati stanje ili njezina likvidacija odnosno zatvaranje. Analiza banke takoder procjenjuje moze lise stanje institucije unaprijediti uz primjerenu potporu ili ona predstavlja potencijalni rizik za bankovni sektor u cjelini. Zakljucci i preporuke koje proizlaze iz analiza banaka obicno se izrazavaju u pismu dionicarima, pismu preporuke ili programu razvitka institucije. NajcesCi cilj posljednjeg jest opis prioriteta za unapredenje, koje se utvrduje pri procjeni analiticara, a po tome sto bi najvise pridonijelo unapredenju uspjesnosti institucije. U razumnoj mjeri ove su preporuke upotpunjene popratnom dokumentacijom, dijagramima tijeka i ostalim vaznim podacima o aktualnoj praksi. Program razvitka institucije cesto sluzi kao osnova za raspravu izmedu uprave institucije, predstavnika dr:Zavnih tijela i medunarodnih kreditnih agencija, a iz koje proishodi provedba preporucenih unapredenja, i odlukom o potrebitoj tehnickoj potpori. Proces analize banaka takoder se odvija na planu donosenja monetame politike. Sredisnje banke imaju misiju odr:Zavanja stabilne valute i gospodarstva. Tri su medusobno povezane funkcije odsudne za monetamu stabilnost: provedba monetame politike, uredivanje i nadzor banaka te nadzor platnog sustava. Sve tri funkcije potrebne su za osiguranje stabilnosti. Nadzor banaka stoga ne moze odstupati od sire misije monetamih tijela. Premda je osnovna pozomost politike sredisnjih banaka usmjerena na makroekonomsku razinu ukupne ravnote:Ze i stabilnosti cijena, razmatranja mikrorazine utjecaja na likvidnost i solventnost na razini pojedinacnih banaka kljucne su za odrzanje stabilnosti.

2.2 Banke kao izvori financijskih informacija Objedinjavanje i analiza podataka o upravljanju bankovnim rizicima kljucni je zadatak nadzomika banaka i financijskih analiticara. Za upravu banaka, financijske analiticare, nadzomike banaka i monetame institucije analiza izlozenosti riziku banaka na osnovi financijskih podataka svake pojedine banke pruza podatke o bankovnom sustavu u cjelini, uz naglasak na trzisne tijekove i medusobnu povezanost izmedu banaka.

18


Sektorska analiza je vazna jer omogucuje stvaranje propisanih standarda na razini citavog sektora iii za referentnu skupinu unutar sektora. U spjesnost poslovanja pojedine bankovne institucije moze se procijeniti na osnovi ovih standarda. Odstupanja od ocekivanih smjemica i odnosa moguce je dalje analizirati s obzirom nato da oni ne moraju upucivati na rizike s kojima se susrece pojedinacna banka, nego ina promjene u financijskom okruzenju bankovnog sustava u cjelini. Pod ispitivanjem sektorske statistike analiticar moze razumjeti promjene koje se odvijaju u industriji i utjecaj ovih promjena na ekonomske posrednike ilili sektore. BuduCi da banke sudjeluju i na domacem i inozemnom trzistu i imaju kljucnu ulogu u nacionalnim gospodarstvima, bankovna statistika moze pruziti uvid u ekonomsko stanje. Financijske inovacije u pravilu rezultiraju promjenama odredenih promatranih ekonomskih cimbenika te se, sto je posljedica dinamike financijskog sustava, makroekonomisti mogu naCi u situaciji da monetami modeli vise ne odrazavaju stvamost. Utjecaj bankovnih aktivnosti na monetamu statistiku, kao sto su podaci o novcanoj ponudi i kreditnim plasmanima domacem privatnom sektoru, takoder predstavljaju predmet interesa tvoraca monetame politike. Analiza banaka moze sluziti kao strukturirani mehanizam koji omogucava monetarnim vlastima prepoznavanje i kvantificiranje financiranja i kreditiranja koje se ne odvija preko financijskih posrednika kao i ostalih procesa koji su vazni za tvorce politike u sredisnjim bankama. Prednost strukturiranog pristupa u procjeni banaka jest to da se ponasanje bankovnog sustava razmatra na sustavan i logican nacin te je sektorska statistika vrlo pogodna za makroekonomsku monetamu analizu. Nadzomici banaka pozicionirani su tako da mogu znacajno pomoci monetamim vlastima na cije politike imaju utjecaja promjene u bankovnom sustavu.

2.3 Okruzenje za razvitak financijskog sektora Ocjena je banaka u konkurentnom i promjenjivom trzisnom okruzenju slozen proces. Procjena financijskog stanja i odrzivosti banke u pravilu se zasniva na analizi nekoliko osnovnih podrucja kao sto su vlasnicka struktura, slika i upravljanje rizicima, financijski izvjestaji, struktura i

ULOGA OKRUZENJA U PROCJENIIZLOZENOSTI RIZIKU BANAKA

19

kvaliteta portfelja, politika i praksa, ljudski resursi te informaticka potpora. U cilju tumacenja pojedinih rezultata analize, procjene buduceg poslovanja, utvrdivanja kljucnih problema i oblikovanja uCinkovitog i prakticnog prijedloga aktivnosti, analiticar mora detaljno poznavati zakonodavno, trzisno i ekonomsko okruzenje u kojem banka posluje ili, sazeto, kako bi kvalitetno odradio svoj posao, analiticar mora imati opca znanja o financijskom sustavu. Okruzenje koje oznacava neprimjereno zakonodavno uredenje, pro-blemi s provedbom financijskih ugovora i/ili nestabilni makroekonomski uvjeti povecavaju razinu izlozenosti kreditnom riziku i znacajno ote:Zavaju upravljanje rizicima. Primjerice, nestabilna domaca valuta koja nije konvertibilna u inozemstvu oznacava visoku razinu rizika. Ukupna poslovna strategija banke i njezina specificna politika i praksa moraju se odrzavati u ekonomskom i zakonodavnom okruzenju u kojem banka posluje i moraju uvazavati trzisne specificnosti. Slika 2.1 ocrtava osnovne sastavnice potrebne za odrzivi razvitak financijskog sustava. Na slici 2.2 isto je prikazano u matricnom formatu kako bi se prikazalo okruzenje financijskog sustava u cjelini u okviru procjene financijskih rizika i upravljanja rizicima. Nestabilno je makroekonomsko okruzenje, s neuravnotezenom uspjesnosti poslovanja i promjenjivim tecajevima i cijenama dionica, u nacelu uzrok nestabilnosti financijskog sustava. Takvo okruzenje otezava realisticnu procjenu bancine imovine i tocnu procjenu financijskih rizika. Politicko okruzenje je takoder iznimno vazno jer utjece na nacela i stvamo okruzenje u kojem financijski sektor posluje. Primjerice kod financijskih sustava s centralnim planiranjem, trzista su znacajno ogranicena te banke kao i njihovi klijenti nemaju veliku samostalnost. Pravno i zakonodavno okruzenje izravno utjece na mnoga podrucja bankovnog poslovanja, kao sto je primjena ugovomih prava za naplatu kolaterala ili likvidacija losih duznika, doCim providno pouzdano okruzenje predstavlja osnovu za povoljno poslovno okruzenje za banke i druge institucije u financijskom sustavu kao i za njihove klijente. Pravni i zakonodavni okvir za institucije, tdista, ugovaranje i provedbu te rjesavanje sporova utvrduju pravila igre za financijske institucije i trzista. Prije procjene banke, analiticar mora razumjeti filozofsku osnovu temeljnih zakona i regulative i uvjeriti se je li pravni

I'V 0

SLIKA 2.1 OKRUZENJE ZA RAZVITAK FINANCIJSKOG SEKTORA lzgradnja zakonskog pravnog i regulacijskog okvira lnstitucije - Poduzeca - Sredisnja banka -Banke - Osiguranja - Mirovinski fondovi - Uprave fondova Tri:ista - kapitala, - brokerske kuce, - drustva za upravljanje investicijskim fondovima Sklapanje i pridri:avanje ugovora - Valjanost ugovora - kreditiranje/kolateral, - financijski instrumenti - Tri:isna praksa - lnvesticijske usluge - Racunovodstvo i revizija - Zakoni Stecajni zakoni - Nesolventnost - Osiguranje depozita - Agencije za restnukturiranje

lzgradnja ostale infrastrukture financijskog sektora Nadzor banaka i ostalih financijskih institucija

Razvitak mstitucija

Razvitak financijskih instrumenata i trzista

Razvitak znanja i vjestina

Kompanije/poduzeca

- Obveznice - Dionice - Valute -Robe -Derivati - Ostali financijski instrumenti -najam - sekuritizacija - hipotekarni krediti - poljoprivredni krediti - krediti dobavljacima - garancije

Seminari za tvorce politike

Sredisnja banka Banke ·male i udrui:ene - specijalizirane - poslovne Ugovorna stednja - Osiguranje • Mirovinska Tri:ista kapitala/burze • Trgovanje vrijednosnicama i upravljanje fondovima - Burze - Dionica - Obveznica - dri:ave - lokalne uprave - privatna poduzeca - Roba


21

i zakonodavni okvir potpun i dosljedan. Analiticar mora biti detaljno upoznat s okruzenjem ne samo iz razloga sto banka mora udovoljavati istim pravilima, vee i stoga sto ono definira okvire bankovnog poslovanja ukljucujuCi i ciljeve i opseg dopustenih aktivnosti. Nadalje, poznavanje zakona i regulative maze ubrzati donosenje mjera i aktivnosti koje je potrebno poduzeti u kriticnim situacijama. Kljucni elementi institucionalnog pravnog okruzenja bankovnog sustava ukljucuju zakon o sredisnjoj banci i zakon o bankama. Prvi definira razinu samostalnosti sredisnje banke, sustavne i funkcionalne odgovornosti (koje cesto ukljucuju i nadzor banaka), zakonska prava te prinudne ovlasti. Zakon o bankama definira vrste financijskog posrednistva koje banke mogu obavljati (npr. univerzalno bankarstvo), opseg bankovnog poslovanja u odredenoj dr2avi, uvjet ulaska i izlaska iz bankovnog sustava te kapitalne i ostale minimalne standarde koje banke moraju udovoljiti i odr2avati. Nadalje, zakon o bankama definira upravljacke strukture i odnos izmedu poslovnih banaka i sredisnje banke. Sljedeci vazan element pravnog i zakonodavnog okruzenja odnosi se na nadzorne propise koje izdaju zakonodavna tijela. Osnovni cilj ovih propisa jest odrzavanje sigurnosti i stabilnosti bankovnog sustava, zastita depozitara i minimalno angaziranje javnih sredstava. Najvazniji nadzorni propisi odnose se na davanje odobrenja za rad banaka, korporativno upravljanje, objavu podataka i mehanizam izlaza, adekvatnost kapitala i upravljanje financijskim rizicima. Regulativa upravljanja financijskim rizicima (koja se razmatra od 4. do 13. poglavlja) usmjerena je na ogranicavanje razine izlozenosti rizicima banke kao sto su valutni rizik i rizik likvidnosti. Ovakve mjere sluze za osiguranje dostatnog kapitala banaka za pokrice njihove izlozenosti riziku (poznate pod nazivom 'propisi o adekvatnosti kapitala') te za osiguranje primjerenih procedura ili sustava za procjenu ili zastitu/rezervaciju od rizika kao sto su sustavi klasifikacije aktive i politika rezerviranja te Value-at-Risk model za promjene trzisnih cijena. Pravno okruzenje takoder obuhvaca i ostale segmente financijskog sustava preko zakona koji ureduju osiguravajuca drustva, mirovinske fondove, institucije tdista kapitala i prodaju proizvoda investicijskog bankarstva pravnim i fizickim osobama. Postoji i niz zakona usmjerenih na uredenje ugovornog prava, tr2isne prakse i ponasanja, a sve u cilju zastite potrosaca.

22


Ostali vazni zakani adnase se na uredenje procesa sanacije - primjerice, u slucaju nesalventnasti, asiguranja depazita i agencija za restrukturiranje- ina tehnicka avlastenja sudbenih vlasti. Mehanizam za slucajeve sanacije i sigumasna mreza bankavnag sustava namijenjeni su unapredenju stabilnasti i pavjerenja u bankavni sustav. Ipak, aka su ani neprimjereni, magu narusiti trzisnu disciplinu. Elementi sigumasne mreze bankavnag sustava abuhvacaju funkciju 'pasljednjeg utaCista' i instituciju asiguranja depazita. Specificni ablici sigumasne mreze bankavnag sustava imaju znacajne pasljedice na upravljanje rizicima. Primjerice, pastajanje funkcije 'pasljednjeg utaCista' - Cija je asnavna svrha pruzanje privremene likvidnasne patpare nelikvidnim ali salventnim institucijama - maze aslabiti paticaj za razvitak upravljanja rizicima banaka, smanjiti njihave rezerve likvidnasti i pavecati kreditiranje u slucaju da su ave funkcije uspastavljene. Ista taka pastajanje asiguranja depazita, pasebice kada traskave istaga snasi drzava, magu pataknuti pajavu maralnag hazarda, kaa sta su autamatska pruzanje patpare bankama bez abzira na kvalitetu karparativnag upravljanja iii status upravljanja financijskim rizicima. Infrastruktura financijskog sektora snazna utjece na kvalitetu bankavnag paslavanja i upravljanja rizicima. Osim nadzamih tijela (a kajima ce se raspravljati u 3. paglavlju), sustavam platnag prometa, kljucnim elementam ave infrastrukture, maze upravljati i arganizirati ga sredisnja banka, clanice bankavnag sustava iii se maze urediti zajednickim aranzmanam izmedu pajedinacnih banaka i sredisnje banke. Specificna arganizacija sustava platnag prometa adreduje mehanizam transakcija platnag prometa kaa i troskave i rizike kaje banke preuzimaju. NeuCinkavit sustav platnag prameta maze uvjetavati znacajne troskave banaka i izlaziti ih riziku namire. Infrastruktura takader abuhvaca razliCite stroke kaje su kljucne za financijski sektar, kaa sta su racunovodstvo i revizija, aktuarska struka te investicijski savjetnici. Pridrzavanje medunarodnih racunavadstvenih i revizarskih standarda, zajedna s primjerena educiranim kadram iz avag padrucja, maze znacajna utjecati na ispravnast i providnast financijskih izvjesca. Pravilna providna izvjesca znacajan su paticaj za upravljanje rizicima, nadzar banaka i zastitu klijenata. Vlasnicki upisnici takader su dia infrastrukture upravljanja rizicima. Ovi upisnici definiraju fiksnu i pakretnu imavinu kaa i utrzive


23

vrijednosnice te ucinkovito stite vlasnicka prava. Oni takoder omogucuju registraciju i naplatu kolaterala i daljnje upravljanje kreditnim rizikom. Kreditni upisnici rizicnih skupina sluze istoj svrsi u procesu naplate i odr2avanja informacija o kreditnoj moCi pravnih i fizickih osoba, a i spremni su za daljnje raspacavanje zainteresiranim stranama. Nadalje, rejting agencije poticu upravljanje rizicima sustavnim istrazivanjem banaka, poduzeca i tr2ista te donosenjem zakljucaka koji su raspolozivi i financijskim strucnjacima i Citavoj javnosti. U mnogim drzavama, financijska infrastruktura ukljucuje i istrazivacke institute, financijske savjetnicke usluge i slicne institucije. Sljedeci stupac na slici 2.1 ilustrira institucionalizaciju financijskog sustava. Ovo obuhvaca oblike i pravila prema kojima se odredena institucija maze osnovati i, u sirem smislu, identificira njezine potencijalne konkurente. Povecana konkurencija u bank:arstvu i financijama i usmjerenje ka homogenizaciji bankovnog poslovanja osnovni su cimbenici koji utjecu na promjene u nacionalnim bankovnim sustavima. Pojam univerzalnog bankarstva i aktualne znacajke financijskih trzista ipak su narusile razlike izmedu razlicitih institucija. U okviru upravljanja rizicima struktura i koncentracija vlasnistva od iznimne su vaznosti. U bankovnom sustavu u kojem dominiraju dr2avne banke ili financijske situacije ucesta1ije su situacije moralnog hazarda, kao sto su implicitne garancije, ana tr:Zistima se pojavljuju i konkurentske neujednacenosti. Visoka koncentracija v1asnistva ili aktive takoder povecava rizik povecanjem osjetljivosti na po1iticke pritiske, s obzirom nato da se neke banke smatraju od strane drzavnih tijela 'prevelikima da propadnu' i stoga ih mazda umjetno podr2avaju. U iznimnim slucajevima u kojima se pojavljuje sustavni rizik nadzome institucije mogu odluCiti podr2ati pristup 'preveliki da propadnu'. Nadalje, nedostatak stranog vlasnistva obicno ukazuje na zatvorena i neucinkovita financijska trzista. Stupac slike 2.1, koji se odnosi na financij ska tr2ista i instrumente, prikazuje tr2ista koja postoje u financijskom sustavu, njihov modi operandi kao i uvjete njihova funkcioniranja. Kao sto je ranije spomenuto, modeme banke nisu ogranicene iskljucivo na tradicionalna depozitna i kreditna trzista kako bi ostvarile izravnu prisutnost na gotovo svim dijelovima financijskog sustava. Iako su u zacetku ustanovljene kao specijalizirane institucije, banke su pridobile nove klijente na sirem

24


zemljopisnom podrucju i razvile su ponudu na sve slicnijih oblika racuna, kredita i financijskih usluga. Osim intenzivnije konkurencije izmedu razliCitih vrsta banaka, broj i razlicitost nebankovnih financijskih posrednika takoder su se povecali. Posljedicom je toga da sada postoje ucinkoviti nadomjesci bankovnih proizvoda i siri raspon usluga. Prijetnja da ce se nefinancijske institucije prosiriti u i sektor bankovnih usluga vjerojatno je i dodatni poticaj bankama za usvajanjem trzisno orijentiranog ponasanja. Sekundama trzista takoder postaju sve znacajnija sto je smanjilo trzisnu segmentaciju i utjecalo na slicniju strukture troskova razlicitih financijskih institucija. Svaka vrsta trzista bavi se specificnim financijskim proizvodima. Inovacije su pridonijele vecoj razlicitosti financijskih instrumenata cija se trzista kontinuirano razvijaju. U okviru upravljanja financijskim rizicima, razumijevanja rizika sadrzanim u kljucnim proizvodima koje banka nudi i utjecaj na specificna tdista, primjerice u smislu likvidnosti ili cjenovne stabilnosti, kljucno je za prikladnu ocjenu banke. Posljednji stupac na slici 2.1 prikazuje da je dostupnost i kvaliteta bankovnih znanja i vjestina od iznimne vaznosti u ocjeni rizicnog profila banaka. Nuzno je da banke imaju kvalitetno upravljanje ljudskim resursima i da su sposobne sustavno razvijati bankovna znanja i vjestine u svojim institucijama. Kvalitetna banka bi trebala biti sposobna razviti primjerene vjestine i razviti odgovarajucu radnu kulturu. Takoder bi trebala imati ustrojen proces optimizacije kombinacije vjestina i iskustava zaposlenika te razviti razinu uspjesnosti rada zaposlenika u skladu sa svojim poslovnim i institucionalnim ciljevima.

2.4 Opca slika o ukupnom financijskom sustavu Na osnovi primjera koji su izlozeni u prethodnom poglavlju slika 2.2 pruza opcu sliku o financijskom sektoru ukljucujuCi detaljni uvid u zakonodavni i nadzomi aspekt razvitka financijskog sustava. Razliciti segmenti financijskog sustava usmjereni su na pruzanje specificnih vrsta usluga. Iako su granice izmedu ovih segmenata postale manje stroge proteklih godina, vecina, ako ne i svi, obuhvaceni su posebnim zakonima i propisima koje provode nadzoma tijela. Postoji nekoliko oblika organizacije nadzomih funkcija razlicitih vrsta, ali financijski sustavi


25

u vecini drzava predmet su regulative i nadzora koji ukidaju ogranicenja dozvoljenih aktivnosti i prakse financijskih institucija. Procjena aktualnog zakonodavnog okruzenja je stoga osnovna sastavnica analize banaka. Polazna osnova za analiziranje zakonodavnog okruzenja i njegova utjecaja na banke je identifikacija kljucnih zakona i regulative i dinamike njihova uvodenja ili promjene. Mnogi kljucni propisi usmjereni su na poticanje upravljanja odredenim vrstama rizika od strane banaka kao sto su ani koji se odnose na velike kredite, izlozenost valutnom riziku, ogranicenost ulaganja i izlozenost prema povezanim osobama (detaljnija analiza takve regulative u pogledu razlicitih vrsta financijskih rizika, ukljucujuci raspravu politika usvojenih od strane banaka u procesu upravljanja rizicima, izlozena je od 4. do 13. poglavlja). Kako je financijski sustav postao slozeniji, zakonodavci su poceli vise pozomosti usmjeravati na kvalitetu s obzirom na to da je pravila - posebice ona koja se zasnivaju na pojednostavljenim kvantitativnim mjerama - postalo jednostavnije izbjeCi i ista su neodgovarajuca za odredene banke. Modemi, rizicno orijentirani nadzor banaka stoga obuhvaca niz zahtjeva koji se odnose na kvalitetu, iskustvo i vjestinu vlasnika i uprave (vidi 3. poglavlje za vise detalja). Takoder je potrebno napomenuti da je procjena udovoljava li odredena banka zakonodavnim zahtjevima sve vise postala pitanje procjene. Sljedece novo podrucje interesa nekih zakonodavaca odnosi se na nadzoma pravila vezana uz kljucne procese u banci, kao sto su unutrasnja revizija i nadzor, upravljanje aktivom i pasivom te upravljanje operativnim rizicima. Ipak, naspram uredivackog pristupa kod nadzomih pokazatelja u ovim podrucjima zakonodavci nastoje ne uvoditi pretjerana ogranicenja. Umjesto toga, propisi u pravilu sadrzavaju filozofiju i funkcionalne zahtjeve kojima banke moraju udovoljiti u provedbi odredenih procesa. Promjene u tdisnim uvjetima promijenile su stav zakonodavaca o utjecaju propisa o strukturi portfelja i ostalih mjera nadzora na stabilnost financijskog sustava. Primjerice, zahtjevima da portfelj saddi odredene postotke likvidnih i/ili nerizicnih instrumenata, zakonodavci su nastojali ublaziti negativne uCinke bankovne konkurencije na financijski sustav i/ili povecati otpomost sustava na sokove. Ipak, uz brojne opcije i sposobnost za promjenama banke su u dobroj poziciji za

1\.) 0)

SLIKA 2.2 OPCA SLIKA FINANCIJSKOG SUSTAVA: PREDLOLAK ZAANALIZU FINANCIJSKOG SEKTORA I. Opte okruzenje

2. Politicko okruzenje

1. Makrosmjemice i. Fiskalno upravljanje I upravljanje javnim dugom ii. Bilanca I valutne rezerve iii. Trendovi u financijskom sektoru

II. lnfrastruktura

Ill. Financijski posrednici

ii. lzdavanje dozvola za osnivanje

iii. Korporativno upravljanje

1. Banke

i. Zadrui:ne a. Mikrofinanciranje

IV. Financijski instrumenti i triiSta

i. Neto rezerve ii. IFI izvjesea iii. Financijska izvjeSCa

2. lnfrastruktura financijskog sektora

1. Pravna 1 zakonodavna infrastruktura

i. Opseg i osnova poslovanja

iii. Poslovne a. Udruiene b. Sindikalne c. Na osnovi vlasnickih uloga ii. Dionice a. Kotirane b. Nekotirane

1. Nadzorne institucije

V. Nadzor Sredisnja banka

Ministarstvo financija

iv. Natala upravljanJa fin. rizicima i nadzorni propisi

v. SteCajevi, loSe poslovanje i zatvaranje

1.

Nadzor banaka i ostalih fin. in st.

ii. Struke (revizori, aktuari, mv. savjetnici, broken)

2. Ugovoma stednja (osiguranje i mirovinsko)

ii. Specijalizirane a. Stedne b. Hipotekame c. Najam

i. TriiSta instrumenata sa fiksnim prinosom a. Novae (kratkoroCni zapisi, komercijalni zapisi) b. Kapital

4. Kljucna statistika i grafikoni

3. Providnost i objavka

i. Legislativna politika ii. Sudbena vlast iii. Sredisnja banka iv. Korporativna politika v. Javno mijenje

i. DugoroCno osiguranje b. Poljoprivredne

ii. Banke mirovinskih fondova

iii. Valule

Sustavni rlzik Zastita potrosaea Konsolidirana financijska izvjeSta Uskladivanje filozofije

iv. VlasniCk1 upisnici i depozitonji (kredit./kol., fin. instr.)

v. lnformacije i istrai:ivanje (rejting agencije)

3. Triista kapitala/Burze

iii. KratkoroCno osiguranje

Trgovanje vrijednosnicama i upravljanje fondovima

Burze

i. Brokerske kuce (dionice i obveznice) ii. DruStva za upravljanje mirovinskim fondovima

i. Kapital iL Razmjena roba

iv. Robe

v. Derivati

vi. Ostali investicijski fondovi

3. Nadzomi resursi i sustavi nadzora

2. Konsolidirani nadzor Ostale - Povjerenstvo za vrijednosne papire

iii. Sustavi platnog pro meta

i. Admimstralivna ·, tehniCka struktura

ii. Kvaliteta neizravnih sustava za nadzor i analizu riziCnosti poslovanja

iii. lzravni nadzor ·, razvitak institucija

iv. OvlaStenja


27

izbjegavanje propisa i odabir profila rizika i dobiti koja im odgovara. Stovise, kada se odredenim bankama zabrani pruzanje financijskih usluga za koje postoji potreba, neregulirane institucije, cija je kvaliteta poslovanja cesto upitnija od one banaka, mogu dominirati trzistem smanjujuCi tako ukupnu stabilnost financijskog sustava. RazliCita tijela cesto nadzoru banke i ostale vrste financijskih institucija. Vrlo cesto banke nadzire sredisnja banka osiguravajuCi sustav i mirovinske fondove ministarstvo financija, a institucije trzista kapitala povjerenstva za vrijednosne papire. Razliciti sektori financijskog sustava medusobno suraduju s bankovnim sustavom i obmuto. Ovo ponekad rezultira prelijevanjem negativnih ucinaka iz drugih podrucja u bankovni sustav. Stoga je vazno da su zakonodavni pristupi i nadzoma praksa uskladeni kako bi smanjili vjerojatnost negativnih posljedica i zakonske arbitraze. Kako bi dali ucinkovitu procjenu, analiticari i nadzome institucije ne samo da moraju biti sposobni primijeniti razradene analiticke mehanizme, nego moraju biti i svjesni potencijalnih rizicnih dogadaja u drugim sektorima financijskog sustava i novim trendovima u inozemnim bankovnim i nadzomim sustavima. Nadalje, oni moraju procijeniti sposobnost i integritet uprave banaka. Takva kvalitativna procjena je najuCinkovitija kada se osniva na osobnim kontaktima i ucestaloj razmjeni misljenja. U tom kontekstu, detaljno i ispravno razumijevanje uprave banke moze se najbolje pribaviti putem kontinuiranih kontakata sa skupinom osposobljenog osoblja koji posluje s bankom koja je predmet analize tijekom duzega vremenskog razdoblja.

2.5 Objava i providnost financijskih podataka banaka: Pretpostavka analize izlozenosti riziku Pouzdana procjena financijskog stanja banke zahtijeva strucnog analiticara i supervizora s obzirom na to da je veliki dio instrumenata u bankovnoj aktivi nelikvidan i nije mu moguce objektivno utvrditi tdisnu vrijednost. Novi financijski instrumenti Cine jos slozenijom pravovremenu procjenu neto vrijednosti banke i drugih financijskih institucija. Liberalizacija bankarstva i trzista kapitala je znacajno povecala razinu podataka potrebnih za ostvarenje financijske stabilnosti te je pribavljanje korisnih i primjerenih podataka o sudionicima i njihovu poslovanju

28


postalo nuzno za odrzavanje sustavnih i uCinkovitih trzista. Za pristup upravljanju i nadzoru banaka koji se zasniva na analizi rizicnog profila bio ucinkovit potrebno je pribaviti korisne i pravovremene podatke koji udovoljavaju potrebama svakog od kljucnih sudionika (vidi 3. poglavlje ). U nacelu trzisni sudionici, depozitori i opca javnost ne zahtijevaju manje podataka nego nadzoma tijela. U teoriji objava informacija moze se postupno poboljsavati na posredni nacin putem pritisaka iz referentne skupine od strane snaznih sudionika na trzistu. Tijekom normalnih trzisnih uvjeta takav pritisak moze ukazati bankama da je objava podataka korisna za njih u prikupljanju sredstava (primjerice ako ubrza potencijalne investitore i depozitore u ulaganju kapitala). Potreba za prikrivanjem podataka- poglavito ako se oni odnose na lose rezultate- nazalost cesto prerasta u nedostatak providnosti koja je ocita u ekonomijama s razvijenim bankovnim sustavima. Nadalje, uz poznatu osjetljivost likvidnosti banaka na negativnu javnu predodzbu, podatak koji ima snazan potencijal za izazivanje iznenadnih i negativnih tr:Zisnih reakcija u pravilu se objavljuje u posljednjem mogucem trenutku, obicno prisilno. Zahtjev za povecanjem providnosti obicno ukazuje na nesposobnost pruzanja korisnih i pravovremenih podataka, a sto je najlosije u situacijama kada je podatak koji je potrebno objaviti negativan. Zakonodavna su tijela odgovoma za rjesavanje problema dostupnosti informacija. Iako je bankovno zakonodavstvo tradicionalno koristeno kao naCin obvezivanja za objavom informacija, ovaj je proces u povijesti bio usmjeren na izradu statistike za svrhe monetame politike, a ne za pribavljanje podataka potrebnih za procjenu financijskih rizika. Izravniji pristup, koji danas prakticira vecina zakonodavnih tijela, ukljucuje obvezivanje na minimalnu objavu, ukljucujuCi i zahtjev prerna bankama da objavi odredeni dio svojih nadzomih izvjesca (koji ne otkriva podatke koje moze koristiti konkurencija) i ostale bitne podatke. Vrijednost objavljenih podataka izravno ovisi o kvaliteti sadr:Zanih informacija. Ipak, s obzirom nato da pribavljanje podataka moze biti skupo, oni se trebaju pazljivo provjeriti kako bi se uvjerilo da su negativni ucinci objave u potpunosti opravdani koristima od objavljivanja istih. Zahtjev za objavom financijskih podataka obicno se odnosi na objavljivanje kvantitativnih kao i kvalitativnih podataka u bankovnim


29

godisnjim financijskim izvjescima pripremljenih na konsolidiranoj osnovi i dostupnih svim tr:Zisnim sudionicima. Format objave u pravilu se odnosi na potpuno revidirani niz financijskih izvjesca kao i na kvalitativne podatke poput podataka o upravi i opcoj poslovnoj strategiji. Oni sadrzavaju i imena, interese i sjedista najvecih dionicara i clanova nadzomog odbora te podatke o korporativnom upravljanju te pojasnjenja koji su dijelovi financijskih izvjesca revidirani, a koji nisu. Financijska izvjesca takoder sadrzavaju podatke o izvanbilancnim stavkama ukljucujuCi i kvantitativne procjene izlozenosti riziku promjene kamatnih stopa ili valutnih tecajeva. Osim minimalnih zahtjeva za objavom, objavljivanje u financijskom sektoru moze se unaprijediti formulacijom standarda o kvaliteti i kvantiteti podataka koje su banke obvezne predstaviti javnosti. Uz sve vecu intemacionalizaciju banaka i rastuCi prodor nacionalnih bankovnih sustava, postoji opravdana potreba za minimalnim standardima koji ce osigurati usporedbu financijskih izvjesca banaka iz razlicitih drzava. Ovu je zadacu preuzeo Medunarodni odbor za racunovodstvene standarde koji je razvio niz medunarodnih standarda koji podupiru providnost i ispravno tumacenje financijskih izvjesca (rasprava o providnosti i vezanim pitanjima o pouzdanosti podataka ukljucujuCi i detalje o medunarodnim standardima u cijelosti je sadrzana u 14. poglavlju). Zahtjeve za objavom podataka potrebno je periodicno revidirati kako bi se osiguralo udovoljavanje aktualnim potrebama te kako bi se provjerila opravdanost zahtjeva prema bankama. S obzirom nato dace financijske inovacije i medunarodni utjecaj vjerojatno prosiriti zahtjev za podacima cini se da se zahtjevi prema bankama nece umanjiti niti u buducnosti. Ipak, oslanjanje na potpunu objavu kao nacin pracenja poslovanja banaka, znaCio bi preveliki zahtjev prema dionicarima koji bi morali znacajno unaprijediti razinu analiticke produbljenosti kako bi hili sposobni procijeniti slozeno poslovanje financijskih institucija. Nadalje, u obradi i tumacenju financijskih informacija prisutna je ekonomija razmjera. U buducnosti se ocekuje dace profesionalni analiticari financijskih tr:Zista, rejting agencije (koje su sposobne koristiti razradene financijske podatke) i izrazito utjecajni mediji imati sve znacajniju ulogu u koristenju trzisne discipline, kao bitnog cimbenika koji utjece ili mijenja ponasanje banaka.

3. POGLAVLJE

KLJUCNI SUDIONICI U PROCESU KORPORATIVNOG UPRAVLJANJA I UPRAVLJANJA RIZICIMA

KLJUCNE PORUKE Korporativno upravljanje predstavlja organiziranu strukturu kroz koju banka utvrduje svoje ciljeve i nai':ine njihova ostvarenja, kao i nadzor nad uspjesnoscu ostvarenja ciljeva. Ui':inkovito korporativno upravljanje potii':e banku na ui':inkovitije koristenje vlastitim resursima. Upravljanje financijskim rizicima je odgovornost nekoliko kljui':nih sudionika u strukturi korporativnog upravljanja. Svaki kljui':ni sudionik je odgovoran za pojedino podrucje upravljanja rizicima. Kljucni sudionici su regulatori/zakonodavci, nadzornici, dionii':ari, clanovi nadzornog odbora, izvrsna uprava, unutrasnja revizija, vanjska revizija i opca javnost. U mjeri u kojoj svaki od pojedinih kljui':nih sudionika ne udovoljava, iii se od njega ne oi':ekuje da udovolji svojim funkcijama u lancu upravljanja rizicima, drugi kljui':ni sudionici moraju nadoknaditi ovaj nedostatak prosirenjem svoje vlastite zadace. Cest je slui':aj da nadzornici banaka preuzimaju zadatke nastale neispunjenjem obveza pojedinih sudionika procesa.

3.1 Uvod: Nacela korporativnog upravljanja Korporativno upravljanje se odnosi na naCin na koji upravljanja poslovanjem banke, ukljucujuCi utvrdivanje poslovnih ciljeva i slike bankovne izlozenosti riziku, organizaciju poslovnih aktivnosti i ponasanja u

31

32


skladu sa standardima sigumog i zdravog poslovanja koji su postavljeni pred upravu te upravljanjem svakodnevnim poslovanjem unutar definiranog rizicnog profila uz zastitu interesa depozitara i ostalih dionicara. Ono je definirano nizom odnosa izmedu uprave banaka, nadzomog odbora, dionicara i ostalih zainteresiranih strana. Kljucni elementi zdravog korporativnog upravljanja bankom obuhvacaju: a) kvalitetno oblikovanu korporativnu strategiju pomocu koje je moguce mjeriti op6i uspjeh i doprinos pojedinaca; b) uspostavu i provedbu jasne podjele odgovomosti i ovlastenja za donosenje odluka u skladu s rizicnim profilom banke; c) snaznu ulogu upravljanja financijskim rizicima (nezavisnu od poslovnih linija), primjerene sustave unutrasnjega nadzora (ukljucujuci unutrasnju i vanjsku reviziju) i oblikovanje funkcionalnih procesa s nuznim provjerama i uskladivanjima; d) korporativne vrijednosti, pravila ponasanja i ostale standarde primjerenog ponasanja te uCinkovite sustave usmjerene na osiguranje postivanja utvrdenih pravila (ovo obuhvaca posebice nadzor nad izlozenoscu rizicima banke kod kojih se moze ocekivati sukob interesa, npr. odnosi s povezanim osobama); e) financijski i menadzerski poticaj nadzomom odboru, upravi i zaposlenicima za primjerenim poslovanjem ukljucujuci naknade, unapredenja i kazne (npr. naknade trebaju biti uskladene s ciljevima banke, uspjesnoscu i etickim vrijednostima); f) providnost i primjereni tijek informacija, intemo i prema javnosti. U ovom poglavlju raspravljaju se uloge i odgovomosti kljucnih sudionika u procesu korporativnog upravljanja bankom. Rasprava se vodi u okviru upravljanja financijskim rizicima i trzisno orijentiranom pristupu. Analiziraju se sudionici koji su izravno ukljuceni u proces korporativnog upravljanja i upravljanja rizicima zato sto oni odreduju zakonodavno i javno okruzenje unutar kojega banka posluje te imaju snazan utjecaj na upravljanje rizicima. Takoder se razmatraju i aktivnosti trecih strana kao sto su klijenti banaka i trzisni sudionici.

KLJUCNI SUDIONICI U PROCESU KORPORATIVNOG UPRAVLJANJA

33

U tablici 3 .1. objedinjene su odgovomosti kljucnih sudionika ukljucenih u korporativno upravljanje bankom i upravljanje rizicima. Ovo poglavlje takoder predstavlja smjemice za procjenu jesu li sudionici koji su izravno ukljuceni u korporativno upravljanje na strateskoj i operativnom razini 'strucni i primjereni' i mogu li uCinkovito obavljati svoje zadatke.

3.2 Zakonodavna tijela: Uspostava okvira za korporativno upravljanje i upravljanje rizicima Zakonski okvir ne obuhvaca samo propise usmjerene na ostvarenje specificnih ciljeva. Zakonodavno okruzenje utjelovljuje opcu filozofiju i nacela koja odreduju sadr:Zaj i primjenu pojedinacnih propisa. u nacelu zakonodavci mogu zauzeti pristup samostalnog odredivanja propisa ili trzisno orijentirani pristup. Ovaj odabir je cesto odreden filozofskim nacelima na kojima pociva gospodarstvo u cjelini. TABLICA 3.1 KLJUCNI SUDIONICI I NJIHOVE ODGOVORNOSTI U UPRAVLJANJU BANKOM I UPRAVLJANJU RIZICIMA Znacaj Kljucni sudionici

Odgovornost za upravljanje rizicima

StrateSka razina (kreiranje politike)

Operativna razina

Sustavni Pravna i zakonodavna tijela

Optimiziranje

Kriticni

N/a

Nadzomici banaka

Nadzor

Neizravni (nadzor)

Neizravni

DioniCari

Odreduju kljucne sudionike

Neizravni

Neizravni

Nadzomi odbor

Utvrduju politiku

Kriticni

Neizravni

Uprava

Provode politiku

Kriticni (primjena)

Kriticna

Odbor za reviziju!Unutrasnja revizija

Provjeravaju uskladenost sa politikom nadzomog odbora i pruzaju osiguranje u smislu prakse korporativnog upravljanja. kontrolnih sustava i procesa upravljanja rizicima

Neizravni (uskladenost)

Kriticna

Vanjska revizija

Ocjenjuju i izrazavaju misljenje

Neizravni (ocjena)

Odgovomo ponasanje

N/a

lnstitucionalni

Klijenti Vanjski dionicari/Javnost

Neizravni

34


Pristup samostalnog odredivanja propisa u pravilu ogranicava opseg aktivnosti financijskih institucija i cesto rezultira sirenjem pristupa propisivanja standarda za sve rizike poznate zakonodavcu. Opasnost ovog pristupa jest da propisi vrlo brzo mogu zastarjeti i ne obuhvacaju rizike proizasle iz financijskih inovacija. Nasuprot tome zakonodavci koji zagovaraju trzisno orijentirani regulacijski pristup vjeruju da trzista, prema definiciji, ucinkovito funkcioniraju, da su sposobna upravljati financijskim rizicima te im stoga treba dopustiti sto je moguce slobodnije djelovanje. Kod trzisno je orijentiranog pristupa uloga zakonodavaca usmjerena na potporu unapredenju procesa upravljanja rizicima. Zakonodavac i institucija koja je predmet regulative trebaju se suglasiti oko zajednickih ciljeva kako bi osigurali uCinkovit i produktivan proces. Drugim rijeCima, pri oblikovanju propisa zakonodavac treba uzeti u obzir stajalista trzisnih sudionika kako bi izbjegao neprakticne iii neucinkovite propise. U praksi zakonodavci u vecini zemalja kombiniraju oba pristupa te se oslanjaju na jedan od njih ovisno o specificnim okolnostima. Razvitak od 1980-ih, svjedoci pomak ka trzisno orijentiranom pristupu. Regulativa ureduje siroki spektar rizika, i odreduje nacela za procjenu i upravljanje rizicima bez nepotrebno detaljnih pravila i preporuka. Nadalje, obzirom da se osniva na nacelima a ne na pravilima, tdisno orijentirani pristup moze se prilagoditi promjenjivim trzisnim okolnostima. Regulatori se stoga trebaju usmjeriti na oblikovanje okruzenja u kojem je moguce optimizirati kvalitetu i ucinkovitost upravljanja rizicima, te nadzirati proces upravljanja rizicima koji implementiraju nadzomi odbori i uprave pojedinih bankovnih institucija. Nastojanja su zakonodavaca na razini sustava u pravilu usmjerena na odrzavanje povjerenja javnosti u bankovni sustav i na stvaranje ravnopravnih trzisnih uvjeta za financijske institucije i davatelje financijskih usluga. Zakonodavci takoder nastoje razviti trzisni pristup u nadzoru banaka i strucnim nadzomim funkcijama te potaknuti javno razumijevanje za odgovomost uprave banaka u procesu upravljanja rizicima. U pogledu upravljanja financijskim rizicima odgovomosti su zakonodavaca usredotocene oko unapredenja kvalitete ulaska putem strogih procesa davanja odobrenja za rad i minimalnih kapitalnih zahtjeva te propisa o adekvatnosti kapitala; postrozenju fiducijamih odgovomosti


35

i propisa vezanih uz vlasnike banaka, upravu i upravljacku strukturu; pruzanje smjemica o upravljanju rizicima i izradi politika iz ovog podrucja; utvrdivanje zakonskih smjemica u svezi s izlozenosti rizicima te ocjenu postivanja propisa i upravljanja rizicima na razini banke ili bankovnog sustava. VeCina zakonodavaca takoder provodi istrazivanja o najnovijim postignuCima u podrucju upravljanja rizicima. S obzirom na to da su regulatori najbolje pozicionirani za djelovanje u interesu depozitora, oni trebaju odrzavati fleksibilno pravno okruzenje i omoguCiti brzu i ucinkovitu reakciju kada se ustanove problemi u bankovnom sustavu. Primjerice pravnim okvirom u SAD-u je utvrdeno nekoliko osnova za intervenciju zakonodavnih tijela. One ukljucuju minimalnu potkapitaliziranost ili ocekivane gubitke vece od jamstvenog kapitala, nedovoljnu aktivu ili nesposobnost udovoljavanja obvezama, znacajno narusavanje vrijednosti aktive, nezdrave i nesigurne uvjeti poslovanja, manipuliranje financijskim izvjestajima i ostalim sluzbenim spisima, nesavjesno koristenje menadzerskim polozajem i povreda zakona. Nakon usuglasavanja o postojanju problema koji ne moze uCinkovito rijesiti uprava banke, u pravilu se smjenjuje nadzomi odbor, uprava (pretece ovog pristupa jesu SAD), uvode se kazne, a kada se radi o prijevari, zapocinje kriminalna istraga. Nazalost, postoje i situacije u kojima zakonodavci nisu sposobni otkriti problem u njegovoj ranijoj fazi, sto je ponekad posljedica neprimjerenih zakona. Ostali cimbenici obuhvacaju visokotehnicku prirodu financijskih malverzacija i neprimjerene politicke intervencije ili cak korupciju zbog ostvarenja velikih dobiti ili sprecavanja potencijalnih gubitaka. Prijevara se takoder moze prosiriti u institucije koje nadzire vise zakonodavnih tijela.

3.3 Nadzorna tijela: Nadzor nad upravljanjem rizicima Nadzor banaka se ponekada neprimjereno shvaca kao pravno ili administrativno djelovanje koja je pretezito usmjerena na regulativu vezanu u bankovno poslovanje. Takva regulativa se cesto zasniva na samostalnom donosenju propisa od strane zakonodavnih tijela kojima se banke opterecuju brojnim zahtjevima, a koji ih ogranicavaju u inovativnom razvitku njihovih proizvoda.

36


Kako su transakcije velikih banaka iznimno slozene i stoga ih je tesko pratiti i procjenjivati, nadzomici u znacajnoj mjeri ovise o unutamjim nadzomim upravljackim sustavima. Tradicionalni pristup regulativi i nadzoru svojevremeno je uzrokovao poremecaj na financijskim tdistima davanjem negativnih poticaja za izbjegavanje propisa umjesto poticaja za primjereno upravljanje financijskim rizicima. Od kasnih 1980-ih prepoznalo se da se stari pristup u nadzoru banaka ne moze nositi s izazovima modemog bankovnog okruzenja i turbulentnim trzistima. U nekim je zakonodavstvima ova spoznaja postavila osnove za proces obuhvatnih konzultacija izmedu banaka i zakonodavaca kojima se nastojalo ustanoviti pravni okvir za pomak ka trzisno orijentiranom i rizicno osnovanom procesu nadzora banaka. Da bi se ustanovilo ovakvo okruzenje, potrebno je jasno postaviti odgovomost kljucnih sudionika u procesu upravljanja rizicima. Kada zakonodavci i nadzomici prihvate da ne mogu snositi iskljucivu odgovomost za sprecavanje stecaja banaka, oni trebaju jasno utvrditi sto su u mogucnosti ostvariti i potom usmjeriti svoje napore na tu odredenu misiju. Ovaj proces se trenutno odvija u vecini drzava clanica OECD-a. Uloga tijela bankovnog nadzora je odmak od nadzora nad uskladenosti s bankovnim zakonima i staromodnom opreznom regulativom. Primjerenija izjava o misiji u danasnjem okruzenju glasila hi: "Uspostava zakonodavnoga i pravnog okvira u kojem se kvaliteta i ucinkovitost upravljanja rizicima banaka moze optimizirati s ciljem doprinosa zdravlju i stabilnosti bankovnog sustava." Uloga se nadzora banaka se stoga moze promatrati kao nadzor, procjena i kada je potrebno potpora procesu upravljanja rizicima koji se odvija u bankama. Ipak, nadzoma tijela jesu samo jedan od mnogih cimbenika koji doprinose stabilnosti bankovnog sustava. Ostali sudionici imaju odgovomost za upravljanje rizicima pri cemu osmisljeni propisi sve vise naglasavaju odgovomost najvise upravljacke razine. Prepoznaju6i visoke troskove opseznih izvjestajnih obveza kojima se ne ostvaruju srazmjeme koristi mnoge se drzave usmjeravaju prema sustavu izvjestavanja koji potice i omogucava nadzomicima znacajnije oslanjanje na vanjske revizore u redovnoj poslovnoj aktivnosti - uz pretpostavku da vanjski revizori u potpunosti razumiju svoju ulogu u lancu upravljanja rizicima.


37

OKVIR 3.1 NOVA FILOZOFIJA NADZORA BANAKA Sredisnja banka Novog Zelanda pruza vodeci primjer zakonodavnog okruzenja koje odrazava novu filozofiju bankovnog nadzora. Prema rijecima njezina guvernera:

Sljedece je otvoreno pitanje glede izravnog nadzora iii neizravnog prikupljanja detaljnih privatnih podataka o bankama, barem na Novom Zelandu, rizik da ti pristupi mogu narusiti granice odgovornosti uprava banaka. Aka nadzornici banaka budu odgovorni za redovnu izravnu provjeru, maze se smatrati da nadzornik takoder ima odgovornost za poticanje, iii upucivanje zahtjeva prema bankama vezanih uz izmjenu razine izlozenosti riziku iii provodenje nekih drugih prilagodaba u njezinoj bilanci stanja, u slucaju da nadzornik ima odredene dvojbe u vezi primjerenosti slike izlozenosti riziku banke. Ova potencijalno maze smanjiti poticaj nadzornom odboru i upravi banaka u preuzimanju konacne odgovornosti za upravljanje izlozenosti rizicima banke putem ucinkovitoga prijenosa ave odgovornosti na nadzornike. Takoder je moguce potencijalno stvaranje javne predodzbe da je odgovornost za izlozenost riziku banaka ucinkovito podijeljena izmedu uprave banaka i nadzornika. To pak znacajno otezava odbijanje zahtjeva za spasavanjem banaka u slucaju poteskoca u poslovanju ... Priznajem da svaki ad sustava bankovnog nadzora stvara rizik za porezne obveznike aka banka dade u poteskoce. lpak, kako bi se ovi rizici minimizirali, Sredisnja banka Novog Zelanda radije nastoji jasno usmjeriti pozornost na ulogu uprave i nadzornog odbora banaka nego riskirati s daljnjim smanjenjem njihove odgovornosti.

- D.T. Brash, 1997.

Sljedeci vazni napredak odnosi se na postrozenje zahtjeva za javnom objavom informacija koji umanjuju ulogu nadzome odgovomosti javnosti. Novi pristup bankovnom nadzoru i regulativi istovremeno je nalik, u njegovim osnovnim elementima, tradicionalnom obliku regulative i nadzora nebankovnih financijskih posrednika i stoga doprinosi razvitku dosljednijega i ujednacenijeg zakonodavnog okruzenja za financijske institucije. Moguce je ustvrditi da su se ove promjene dogodile kao reakcija i neizbjezna posljedica sve manje mogucnosti razlucivanja izmedu banaka i nebankovnih financijskih posrednika.

38


3.4 Dionicari: Odabir odgovarajucih tvoraca poslovne politike Dionicari imaju kljucnu ulogu u promidzbi korporativnog upravljanja. Odabirom nadzomog odbora i davanjem suglasnosti na odabir uprave banke, odbora za reviziju i vanjskih revizora, dionicari strateski usmjeravaju banku. Banke su razlicite od ostalih tvrtki po tome sto odgovornost uprave i nadzomog odbora ne postoji iskljucivo u odnosu prema dionicarima, vee i prema depozitorima koji predstavljaju dodatnu polugu vlasnickom kapitalu. Depozitori su razliCiti od uobicajenih kreditora poslovanja jer ukupna posrednicka uloga u gospodarstvu, ukljucujuci i placanja i namiru (a time i stabilnost financijskog sustava), sadrzi izlozenost riziku. Uredivaci banaka prepoznaju vaznost dionicara. U suvremenom trzisno-orijentiranom pristupu regulativi banaka znacajno je povecan naglasak na fiducijamoj odgovomosti dionicara. Ovo se oCituje na vise nacina ukljucujuci i stroze uvjete prilikom davanja odobrenja za rad i standarde kojima osnivatelji banke i veliki dionicari moraju udovoljiti kako bi se smatrali prikladnima i primjerenima. Aktivnosti koje se mogu poduzeti protiv dionicara koji neprimjereno raspodjeljuju ovlasti u dijelu odabira primjerenih i strucnih osoba u procesu korporativnog upravljanja takoder su se prosirile. Postupak za davanje dozvola za rad banaka u pravilu obuhvaca obvezatnu identifikaciju glavnih dionicara i zahtjev za minimalnim brojem dionicara (koji se razlikuje od pravnoga sustava do pravnog sustava). Izricito odobrenje sredisnje banke zahtijeva se za osobe koje postaju osnivaCima banaka iii 'velikim' dionicarima, a sto u pravilu znaCi odredeni postotak sudjelovanja u bankovnom dionickom kapitalu (obicno u rasponu 10- 15%). Ovakvo se odobrenje se zasniva na sposobnosti dionicara za udovoljenjem prethodno utvrdenih kriterija. Ovi su kriteriji usmjereni na ponovno uvjeravanje javnosti da su dionicari sposobni i voljni uCinkovito ispuniti svoje fiducijame odgovomosti, u mogucnosti pribaviti dodatni kapital banci u razdobljima kada je to potrebno i da ne smatraju banku izvorom financiranja projekata koje oni podrzavaju. Sredisnja banka u pravilu odobrava sve promjene dionickog kapitala banke. Sredisnja banka u vecini zakonodavstava takoder provjerava i odobrava statute i ostale politike i postupke banaka kojima se ureduju specificni odnosi banke i njezinih dionicara.


39

Dionicari u pravilu trebaju imati kljucnu ulogu u nadzoru bankovnog poslovanja. Od njih se ocekuje odabir strucnog nadzornog odbora ciji su clanovi iskusni i kvalificirani za donosenje zdravih politika i ciljeva. Nadzorni odbor mora takoder biti sposoban usvojiti odgovarajucu poslovnu strategiju banke, nadzirati njezino poslovanje i financijsku poziciju, odrzavati primjerenu kapitalizaciju i sprijeCiti samousluznu praksu na razini Citave banke. U stvarnosti dionicari nisu u mogucnosti obavljati nadzor nad velikim bankama s rasprsenim vlasnickim ustrojem. I dok osnivaci banaka moraju udovoljiti odredenim standardima, s razvitkom banke i rasprsivanjem vlasnistva nad dionicama dionicari mogu postati toliko difuzni da pojedinacni dionicari nemaju efektivnog prava glasa u upravi banke i imaju malo raspolozivih mogucnosti, osim prodaje svojih dionica, ako sene slazu sa nacinom upravljanja bankom. U takvim slucajevima ucinkovitost nadzornih institucija postaje kljucna. Postupak procjene. Odredivanje vlasnicke i nadzorne strukture banke te status njezina kapitala jesu kljucni elementi procjene banaka. Ovaj postupak ukljucuje reviziju vlasnickog upisnika pri cemu svi dionicari koji posjeduju vise od 2% dionickog kapitala banke moraju biti poimence navedeni. Vjerojatnost pojavljivanja neprudencijalne prakse u banci je veca ukoliko je ista u vlasnistvu drzave nego ako je u vlasnistvu privatnog sektora. Revizija vlasnistva stoga treba ukljucivati i procjenu postotka izravnog ili neizravnog dionicarstva dr:lave, kooperativnog sektora, uprave i zaposlenika te sadr:lavati sva specijalna prava ili izuzeca vezana uz dionice. VeCina dionicara, a time i uCinkovitih vlasnika banke, moze se utvrditi koristenjem prilagodene inacice tablice 3.2. Ostale vrijedne informacije odnose se na poslove dionicara i osoba koje ih nadziru. Potrebno je revidirati banCin poslovni statut, druge osnivacke dokumente kao i ostale interne akte banaka kako bi se utvrdila tocna priroda odnosa izmedu dionicara i banke. Posebnu pozornost potrebno je usmjeriti na svaku situaciju u kojoj je potrebno vise od 50% glasova dionicara i direktora za donosenje odluke. Kljucno pitanje jest da je za donosenje odluke potrebno vise od natpolovicne vecine glasova i, ukoliko je tako, u kojim slucajevima. Nadalje, postojanje rezervacija koje ogranicavaju glasacka prava ili omogucavaju glasacka prava pojedinacnim dionicarima ili skupinama dionicara koja su nesrazmjerna njihovou dionicarstvu trebaju se razmotriti, a


40

TABLICA 3.2 INFORMACIJE 0 DIONICARIMA Saietak informacija a dioniCarima Dionice u vlasnistvu Dionicari (na datum

)

Broj dionicara

Broj

Velicina jedinice

% dionica

Poduzeca u privatnom vlasnistvu Fizicke osobe 1avni sektor i drzavna poduzeca (<51% privatno vlasnistvo)

Ukupni

dioni~ki

kapital

Imena dionicara koji- izravno iii neizravno - kontroliraju viSe od 2% dionickog kapitala banke

takoder i postojanje mogucnosti koje omogucavaju pribavljanje dodatnog kapitala. Sljedece kljucno pitanje jest provode li dionicari ucinkovito svoju fiducijamu odgovomost i ostvaruju li koristi od vlastitog povlastenog polozaja u banci. U praksi se ovo moze utvrditi revidiranjem odredenih postupaka, ukljucujuci i ucestalost sastanaka dionicara, broj dionicara koji su u pravilu prisutni i udio u dionickom kapitalu koji isti predstavljaju. Razinu izravne povezanosti dionicara, ako postoji, s bankom, nadzomim odborom i upravom takoder je potrebno uzeti u obzir. Takva procjena isto tako obuhvaca reviziju trenutacnoga sastava uprave i nadzomog odbora te popratnih ureda kao i vezu izmedu cianova nadzomog odbora, dionicara i klijenata banke. Kada su dionicari koji imaju vise od 1% udjela u dionickom kapitalu ujedno i klijenti banke, potrebno je izvrsiti provjeru izlozenosti banke prema istima ukljucujuci provjeru instrumenata kao sto su krediti i depoziti s naznakom iznosa, znacajki, uvjeta i oblika financiranja koji su odobreni dionicarima.

3.5 Nadzorni odbor: Neopoziva odgovornost za poslovanje banke Sukladno vecini zakona o bankama, konacna odgovomost je u pravilu dodijeljena nadzomome odboru koji je odgovoran depozitorima i


41

dionicarima za ocuvanje njihovih interesa kroz informirano, ucinkovito i aktivno upravljanje institucijom u skladu sa zakonskim propisima. Clanovi nadzornog odbora obicno raspodjeljuju operativno upravljanje bankovnim poslovanjem sluzbenicima i djelatnicima, ali ne mogu dodijeliti i odgovornost za posljedice nezdravih i nerazboritih politika i procedura vezanih uz kreditiranje, investiranje, zastitu od internih prijevara ili bilo koju drugu bankovnu aktivnost. Nazalost, ucestala je praksa da vanjske clanove nadzornog odbora odabire uprava banke s malim ili nikakvim prigovorima od strane dionicara. Dionicari gotovo uvijek podrzavaju upravu i vrlo rijetko neizvrsni direktori izrazavaju ikakav utjecaj na rizicne aktivnosti banke. U biti oni obicno potvrduju odluke uprave. Nadzorni odbor obicno privlaci znacajan interes zakonodavaca s obzirom da rizicno-osjetljivi pristup nadzoru banaka naglasava fiducijarnu odgovornost nadzornog odbora i nastoji osigurati da su clanovi istoga kvalificirani i sposobni ucinkovito izvrsavati svoje obveze. Zakoni i regulativa obicno utvrduju nacin odabira, zahtijevani broj, kvalifikacije, obveze i naCin smjenjivanja clanova nadzornog odbora i sluzbenika kao i obveze objave za vanjske poslovne interese. Ostali zakoni i regulativa ureduju podrucje ogranicenja, zabrane kupnju od i prodaju clanovima nadzornog odbora, naknade i provizije za nabavljacke zajmove, prijevare, krade, namjerne pogresne radnje, pogresne unose, kazne za politicke zlouporabe i ostala pitanja. Ustroj nadzornog odbora. Ustroj nadzornog odboraje od iznimne vaznosti. Istrazivanja su pokazala da je gotovo 60% bankrotiranih banaka imalo nadzorne odbore kojima je nedostajalo bankovno znanje ili su hili neinformirani i pasivni u nadzoru bankovnog poslovanja. Snazna uprava i slabi nadzorni odbor recept su za katastrofu. N adzorni odbor s neizvrsnim ce predsjednikom vjerojatnije pruziti objektivnije podatke u odnosu na odbore Ciji je predsjednik takoder i glavni izvrsni direktor (CEO). Bankovne institucije trebaju nadzorne odbore koji poticu otvorenu raspravu i, sto je mozda i jos vaznije, djelotvorno upravljaju sukobom interesa buduCi da sukob interesa ukazuje da su razmotreni svi vidovii problema. Banke u stecaju, gotovo bez iznimke, obiljezavaju nedostaci u njihovom nadzornom odboru i visoj upravi. Ucestalim se pokazalo da je

42


OKVIR 3.2 ULOGA NADZORNOG ODBORA Nadzorni odbor svake financijske institucije ima konacnu odgovornost za zastitu klijenata i upravljanje financijskim rizicima institucije.

Nadzorni odbor banke je neopozivo odgovoran za upravljanje bancinim poslovanjem. Odbor nadzire smjernice poslovanja banke i odreduje kako ce banka realizirati postavljene ciljeve. Odbor unajmljuje upravu i utvrduje politike sukladno kojima ce poslovati. On moi:e ovlastiti za operativno upravljanje upravu banke, ali ostaje i nadalje odgovoran za osiguranje vodenja svakodnevnog poslovanja u skladu s vai:ecim zakonima i regulativom te u skladu sa sigurnom i zdravom bankovnom praksom. Odbor nadzire poslovanje banke i osigurava da njezina uprava moi:e udovoljiti izazovima koji se pojavljuju s rastom banke, sve sloi:enijim poslovanjem i promjenom poslovnih ciljeva. - Odbor za kontrolu valute, 1987.

vodstvo koje pruza nadzomi odbor mnogih problematicnih institucija neucinkovito. Stoga bi jedna od osnovnih zadaca nezavisnih (neizvrsnih) clanova odbora trebalo biti izbjegavanje ekonomskih i pravnih pogresaka koje predstavljaju prijetnju poslovanju banke. Kada postoji nadzomi odbor banke koji primjereno djeluje, potrebno mu je bez odlaganja predstaviti probleme koje utvrdi unutrasnja kontrola ili vanjska revizija. Zahtijevani broj clanova odbora razlikuje se razlicitim pravosudima, ali u svim primjerima ukljucuje vise od jednog izvrsnog clana. U bankovnim sustavima koji koriste sustav nadzomog odbora, svi clanovi su obicno neizvrsni. Usprkos prednostima ovog pristupa, nedostatak sudjelovanja u utvrdivanju politike od strane neizvrsnih clanova predstavlja osnovni nedostatak. Nadzomi odbori sa samo jednim clanom obicno promatraju banku kao i izvrsni direktor. Ukoliko umjesto toga nadzomi odbor sadrzi vise od jednog izvrsnog Clana, clanovi odbora ce imati siru perspektivu i bit ce u mogucnosti analizirati poduzece s vise stajalista od jednog viseg izvrsnog direktora. Odgovornosti nadzornog odbora. Nadzomi odbor mora biti snazan, neovisan i aktivno ukljucen u poslovanje banke. I clanovi odbora i izvrsni menadzment banke moraju se pridrzavati visokih etickih standarda i biti strucni i podesni za obavljanje svojih obveza. Iako cia-


43

novi odbora ne moraju biti nuzno strucnjaci za bankarstvo, trebali hi posjedovati vjestine, znanje i iskustvo potrebno za ucinkovito obavljanje svojih obveza. Najvaznija obveza odbora je osigurati da uprava posjeduje odgovarajuce vjestine, znanje, iskustvo i sposobnost odlucivanja kako hi upravljala poslovanjem banke na zdrav i odgovoran nacin. Clanovi uprave izravno odgovaraju nadzomom odboru i ovaj odnos mora biti podrzan jakom hijerarhijom. Tijekom razdoblja uspjesnog poslovanja nadzomi odbor odreduje intenzitet i smjemice. On nadzire i podr:Zava nastojanja uprave, iskusava i razmatra preporuke prije negoli ih odobrava te osigurava da su uspostavljeni primjereni nadzori i sustavi u cilju identifikacije i rjesavanja potencijalnih otvorenih potanja prije nego li oni postanu problematicni. Tijekom razdoblja problematicnog poslovanja aktivni i angazirani nadzomi odbor moze pomoci odrzanju banke ako je sposoban procijeniti probleme, poduzeti korektivne aktivnosti i ukoliko je potrebno odr:Zati instituciju na zivotu sve dok sene uspostavi ucinkoviti sustav upravljanja te se ne rijese problemi banke. UCinkoviti nadzomi odbor mora razumjeti prirodu poslovnih aktivnosti i vezanih rizika banke. On treba poduzeti odgovarajuce korake kako hi se uvjerio da je uprava uspostavila snazne sustave uredivanja i nadzora ovih rizika. Odgovomosti nadzomog odbora za rizik sazete su u okviru 3.3. Cak i ako clanovi nadzomog odbora nisu strucnjaci za bankovne rizike i sustave upravljanja rizicima, moraju osigurati raspolozivost ovakve ekspertize i mogucnost da sustave upravljanja rizicima revidiraju strucnjaci sa odgovarajuCim kvalifikacijama. Nadzomi odbor mora pravovremeno poduzeti aktivnosti potrebne za osiguranje kapitalizacije banke koja odgovara ekonomskom i poslovnom okruzenju te njezinom profilu izlozenosti riziku. Nadzomi odbor treba osigurati da banka ima primjereni sustav unutrasnje revizije i kontinuirano funkcioniranje sustava upravljanja rizicima. Clanovi ne moraju biti strucnjaci iz podrucja mehanizama kontrole i revizije, ali trebaju konzultirati eksperte, ako je potrebno i izvan banke, kako hi se uvjerili da su takvi sustavi dovoljno pouzdani te da su prikladno provedeni. Nadzomi odbor takoder treba osigurati da se postuje zakon o bankama te ostala regulativa koja se odnosi na bankovno poslovanje. On treba poduzeti sve odgovarajuce korak kako hi osigurao da su podaci

44


OKVIR 3.3 ODGOVORNOSTI NADZORNOG ODBORA U SVEZI S UPRAVLJANJEM FINANCIJSKIM RIZICIMA Pravna nacelu sadri:ana u zakonu o bankama i regulativi ne ostavljaju prostora za tumacenje da se nadzorni odbor treba smatrati kljucnim sudionikom u procesu upravljanja rizicima. Osnovne odgovornosti nadzornog odbora jesu:

• Oblikuje jasnu filozofiju za svako podrucje upravljanja rizicima. • Dizajnira iii odobrava strukture koje definiraju jasnu podjelu ovlasti i odgovornosti na svakoj razini. • Revidira i odobrava politike koje jasno kvantificiraju prihvatljivi rizik i koje utvrduju kolicinu i kvalitetu kapitala potrebnog za sigurno poslovanje banke. • Osigurava da visa uprava ucinkovit poduzima korake nuzne za identifikaciju, mjerenje, uredivanje i nadzor financijskih i operativnih rizika banke. • Periodicno revidira nadzorne sustave kako bi osigurao da su oni i nadalje odgovarajuci i obavlja povremene procjene programa dugorocnog odrzavanja kapitala. • Pribavlja objasnjenja u slucaju prekoracenja ogranicenja ukljucujuci i reviziju kredita odobrenih clanovima odbora iii drugim povezanim osobama, znacajnih kreditnih izlozenosti i primjerenosti rezervacija. • Osigurava da funkcija unutrasnje revizije obuhvaca provjeru pridrzavanja politika i postupaka. • Formalno ovlascuje upravu za definiranje i provedbu strategija (nadzorni odbor bi, ipak, trebao konacno procijeniti i odobriti strateski plan). • Utvrduje sadr:Zaj i ucestalost izvjestaja. • Osigurava zdravu kadrovsku politiku i praksu odredivanja naknada zaposlenicima te pozitivno radno okruzenje. • Obavlja godisnju procjenu uspjesnosti glavnog izvrsnog direktora/predsjednika uprave banke (CEO) . • lmenuje odbore koje ponajprije cine neizvrsni clanovi u cilju odredivanja naknada za izvrsnu upravu.

koji se objavljuju u financijskim izvjesCima banke providni i tocni te da su uspostavljeni odgovarajuci postupci ukljucujuci vanjsku reviziju iii druge oblike provjere, ako je to potrebno, kako bi se osiguralo da objavljen podaci nisu netocni ili pogresni. Postupak procjene. Tablica 3.3. prikazuje mehanizam za prikupljanje popratnih informacija o ulozi uprave banke. Posebna pozornost je

45


TABLICA 3.3 NADZORNI ODBORIUPRAVA

Ime

Uloga

Privatni sektor?

Kvalifikacija

lskustvo

Odgovornost

usmjerena na neizvrsne odgovomosti razliCitih funkcija u banci, ukljucujuci i administraciju, korporativno bankarstvo, medunarodne odnose, riznicu, poslove s gradanima, unutrasnji nadzor, financije i racunovodstvo, informaticke sustave i upravljanje mrezom podruznica. Procjena banke uvijek podrazumijeva ocjenu strukture i ucinkovitosti odbora. Osnovni cilj je utvrditi cine li odbore strucni i iskusni profesionalci koji su sposobni i voljni uCinkovito preuzeti svoje odgovomosti, koji u potpunosti razumiju svoje obveze i koji su razvili primjerene ciljeve i politike. Procjena treba obuhvacati pregled zapisnika sa sjednica odbora i, za svako podrucje djelovanja, potpuni skup izvjestaja koji se redovito pripremaju za odredenog clana. Potomje moguce procijeniti aktivnosti koje je pojedini clan poduzeo kako bi se utvrdilo ispunjava li odbor ucinkovito svoju odgovomost u nadzoru bankovnog poslovanja i je li izvijesten o bankovnom stanju. Iznimno vazan dio procjene jest provjera uskladenosti banke sa zakonima i regulativom procjena postoji li sukob interesa ili praksa koristenja poslovanja za ostvarivanje vlastite koristi. Odbor koji prakticira ovakvu praksu je vrlo opasan i kada odluke podrazumijevaju sukob interesa, clan odbora mora u potpunosti objaviti prirodu sukoba i suzdrzati se od glasovanja o odluci oko toga predmeta. Takvuje transakciju potrebno ispitati zbog potencijalnog djelovanja u vlastitu korist. Ostala praksa djelovanja radi ostvarivanja vlastite koristi u koju bi nadzomici i analiticari trebali biti informirani obuhvaca usmjeravanje kreditnih potencijala banke za realizaciju ciljeva clanova odbora, zaposlenika ili dionicara u smislu dobivanja kredita za vlastite potrebe ili za vodenje drugih poduzeca. Izdavanje neosiguranih kredita upravi banke ili radi ostvarenja njihovih poslovnih interesa je ozbiljno pitanje

46


sa stajalista i kredita i uprave. Gubici proizasli od neosiguranih kredita su i sami po sebi dovoljno stetni, ali je i uCinak na slabljenje opce kreditne kulture banke jos opasniji. Pozomost je potrebno usmjeriti na mogucnosti neopravdana ovlastenja dana clanovima odbora u svrhu odobravanja financijskih aranzmana ili u svrhu koristenja odredenih usluga.

3.6 Uprava: Odgovornost za poslovanje banke i primjenu politika za upravljanje rizicima Kao sto je prikazano u okviru 3.4 financijsko zdravlje i uspjesnost bankovnog sustava nedvojbeno ovisi o nadzomom odboru i visoj upravi banaka clanica. Stratesko pozicioniranje banka, priroda izlozenosti riziku banke i primjerenost sustava identifikacije, nadzora i upravljanja slikom bankovnoga rizika odr:lava kvalitetu uprave i nadzora koji nadzomi odbor vrsi nad bankom. Iz tih je razloga najucinkovitija strategija za promicanje zdravog financijskog sustava jacanje odgovomosti uprave i uprave banke te prosirivanje poticaja kojima ih upucujemo na razborito upravljanje bankom. Uloga je vise uprave stoga temeljna sastavnica rizicne osjetljivost pristupa regulativi i nadzoru. Zakonodavci sve vise naglasavaju sudjelovanje i ovlasti vise uprave kako bi oni prihvatili kljucnu odgovomost za odrzavanje sigumosti i zdravlja banke. Kvaliteta i iskustvo. Kvaliteta i iskustvo pojedinaca koji Cine visu upravu od iznimne je vaznosti. U financijskoj instituciji proces upravljanja rizicima ne zapocinje na strateskim sastavnicama, ili procesom planiranja, ili na nekoliko drugom odboru; on pocinje kada je perspektivni zaposlenik predlozen za zaposljavanje u instituciji ili promaknucem na visi polozaj. Zakonodavci prakticiraju nekoliko razliCitih pristupa kako bi se osigurali strucnost i primjerenost uprave. Vecina je zakonodavaca ustanovila standarde koje menadzer mora udovoljiti kao sto je prikazano u okviru 3.5. Zakonodavstva s takvim standardima obicno zahtijevaju da sredisnja banka potvrdi iskustvo, tehnicke sposobnosti i strucnu cestitost vise uprave prije negoli njegovi clanovi preuzmu svoje obveze. lpak, neka se zakonodavstva, sto je posljedica preuzete politike,


47

OKVIR 3.4 ODGOVORNOST UPRAVE BANKE Americka nadzorna institucija {The Comptroller of the United States Currency) provela istrazivanje bankovnih stecajeva u razdoblju izmedu 1979. i 1988. godine kako bi utvrdila uzroke ovih neuspjeha. Nedvosmislena poruka ove studije bila je da ne bankrotiraju sve banke u okruzenju gospodarske depresije - banke s neprimjerenom upravom su one koje odustanu kada okruzenje postane nepovoljno. Konacni sud o ovom trendu izrazio je i guverner americke Sredisnje banke (U.S. Federal Reserve System): Vazno je prepoznati da dionicari banaka ostvaruju gubitke po osnovi svojih investicija, a visa uprava banaka gotovo se uvijek smjenjuje bez obzira na metodu kojom se ovaj postupak provodi. - E.W. Kelley, 1991.

ne ukljucuju u odabir vise uprave osim ako se banka smatra problematicnom zbog neprimjerene uprave. Odgovornost uprave. Iako se nadzomi odbor i uprava medusobno moraju poddavati, svaki od njih ima zasebnu ulogu i odgovomost. Glavni izvrsni direktor i uprava vode svakodnevno poslovanje banke u skladu s politikom nadzomog odbora, zakonima i regulativom, a podrzava ih i zdravi sustav unutrasnjeg nadzora. lako nadzomi odbor treba prepustiti operativno upravljanje upravi banke, on treba zatraziti opCi nadzor. lzravno zadiranje nadzomog odbora u poslove uprave ukazuje da nadzomi odbor ne izvrsava svoju zadacu, a sto sve moze nastetiti instituciji. Uprava treba pruziti izvrsnim direktorima podatke koje oni trebaju kako hi udovoljili svojim odgovomostima i trebaju brzo i u potpunosti odgovoriti na zahtjeve nadzomog odbora. Nadalje, uprava treba koristiti svoje strucno znanje za predlaganje novih i inovativnih ideja te preporuka za razmatranje nadzomom odboru. Banka treba imati ustanovljene primjerene politike u cilju povecanja odgovomost svoje uprave. Kao osobama suodgovomima za vodenje banke menadzerima je potrebno davati poticaje kako hi odrzavali dobra informirani pregled poslovnih aktivnosti i popratnih rizika. Obveze i odgovomosti vise uprave banke

48


OKVIR 3.5. STANDARD! ZA ODABIR 'STRUCNE I ODGOVARAJUCE' UPRAVE BANKE

Zakonodavci u nekim zakonodavstvima zahtijevaju da vecina dionicara banke, clanova odbora i direktora, pruze informacije iii da se pridriavaju standarda u svezi sa sljedecim: • Ranije optuzbe za bilo kakvu umijesanost u kriminalne radnje vezane uz prijevaru, nepostenje iii nasilje. • Krsenje bilo kojeg zakona koji je, prema misljenju zakonodavca, usmjeren na zastitu javnosti od financijskih gubitaka zbog nepostenja, nestrucnosti iii neprimjerenih radnji uprave. Ovaj standard primjenjuje se kada je osoba ukljucena u pruzanje bankovnih, osiguravajucih, investicijskih i financijskih usluga iii upravljanje pravnom osobom. • Saznanja da je direktor izravni uzrocnik nesposobnosti zbrinjavanja dugova odredenog poduzeca. • Je li, prema misljenju zakonodavca, osoba ikada bila ukljucena u poslovnu praksu koja se smatrala nepostenom, prejudiciranom iii postoje sumnje o njezinoj strucnosti i sposobnosti donosenja utemeljenih odluka. • Je li je neka od prethodnih molbi predmetne osobe za vodenjem poslova bila odbijena i je li joj dozvola za vodenje poslova povucena iii oduzeta . • Je li prilikom obnasanja duznosti clana uprave iii izvrsnog direktora institucije, institucija bila cenzurirana, upozorena, pod disciplinskim postupkom iii je bila predmetom tuzbe bilo koje od domacih iii inozemnih zakonodavnih institucija. • Je li predmetna osoba bila povezana sa institucijom kojoj je odbijen zahtjev za dozvolom za rad iii joj je isto odobrenje povuceno. • Je li neki otkaz iii izuzece i disciplinski postupak protivan struci iii zvanju pokrenut od strane poslodavca iii strucnoga tijela. • Neplacanje dospjelog utuzenog duga plativog u zemlji iii inozemstvu. • Je li je pravna osoba ikada proglasila insolventnost. • Optuzbe za uvredu osim prometnih prekrsaja, politickih uvreda iii prekrsaja realiziranih kada je osoba bila mlada od 18 godina. • Svaki sudski postupak u koji je osoba ukljucena, a vezanog uz osnivanje iii upravljanje bilo kojim korporativnim tijelom. • Svaka transakcija koja se tice ustanove.


49

obuhvacaju odabir na polozaj srednje uprave osoba s odgovarajuCim strucnim znanjima i dostojanstvom; uspostavom odgovarajuCih poticaja uspjesnosti poslovanja i sustava upravljanja ljudskim resursima i izobrazbu zaposlenika. Uprava treba osigurati da banka ima odgovarajuCi sustav obavjesCivanja te providnost, pravovremenost, tocnost i potpunost podataka. Kljucna menadzerska odgovomost je osigurati da se svi osnovni zadaci banke odvijaju u skladu s jasno utvrdenim politikama i postupcima te da banka ima uspostavljene odgovarajuce sustave koji uCinkovito nadziru i upravljaju rizicima. Menadzerske odgovomosti za upravljanje financijskim rizicima sazete su u okviru 3.6. Uloga uprave u prepoznavanju, procjeni, cjenovnom vrednovanju i upravljanju financijskim rizicima dobro je opisana od strane Baselskog odbora za nadzor banaka. Baselski odbor navodi da u svakom poduzecu koje se koristi novim financijskim instrumentima sve razine uprave nuzno moraju usvojiti znanje i razumijevanje saddanih rizika i prilagoditi unutrasnje racunovodstvene sustave za osiguranje primjerenoga nadzora. Upravljanje rizicima treba biti sastavni dio svakodnevnih aktivnosti svakog menadzera poslovnog podrucja banke kako bi se osiguralo da su sustavi za upravljanje rizicima pravilno uklopljeni te da se postuju procedure. Uprava bi takoder trebala osigurati da banka ima odgovarajuCi unutamji nadzor ukljucujuCi primjerene revizorske aranzmane s obzirom da propusti u upravljanju rizicima obicno nisu uzrokovani nepredvidenim ili izvanrednim rizicima, nego su rezultat i neuCinkovitog sustava odlucivanja i neodgovarajuceg nadzora. Skore promjene u medunarodnom bankarstvu uCinile su proces upravljanja znatno zahtjevnijim. Financijske inovacije prenose cjenovni ili trzisni rizik od jednog posrednika na drugoga, ali ne uklanjaju sami rizik. Dinamika inovacija, rast izvanbilancnih transakcija i kombinacija razliCitih vrsta rizika uCinili su analizu financijskih izvjestaja i upravljanje financijskom pozicijom banke znatno slozenijom. Uprava se sve cesce suocava s vaznim pitanjima 0 nacinu najprimjerenijeg prikazivanja, nadzora i upravljanja izlozenoscu rizicima i naCinu uklapanja izvanbilancnih aktivnosti u ostale izlozenosti. Postupak procjene. Od iznimne je vaznosti i procjena kvalitete uprave. Osnovni cilj ovakve ocjene je prosudba ima li visa uprave tma:

50


OKVIR 3.6 FINANCIJSKI RIZICII ODGOVORNOST UPRAVE Odgovornosti uprave u svezi s financijskim rizicima jesu:

• razvitak i preporuka strateskih planova i politika za upravljanje rizicima koji se upucuju na suglasnost nadzornom odboru; • primjena strateskih planova i politika nakon odobrenja istih od strane nadzornog odbora; • uspostava institucionalne kulture promicanjem visokih etickih standarda i ugleda institucije; • osiguranje pripreme prirucnika koji sadr:Zavaju politike, postupke i standarde u svezi s bankovnim kljucnim funkcijama i rizikom; • primjena ucinkovitih sustava interne unutrasnjega nadzora ukljucujuci kontinuiranu procjenu svih znacajnih rizika koji mogu negativno utjecati na ostvarenje ciljeva banke; • provedba nadzora koje osiguravaju postivanje odredenih ogranicenja izloi:enosti riziku. Osiguranje pravovremenog izvjestavanja o nepridr:Zavanju limita prema managementu banke; • osiguranje provjere i procjene primjerenosti nadzora te pridr:Zavanje ogranicenja i postupaka od strane unutrasnje revizije; • razvitak i provedba sustava izvjestavanja uprava koji primjereno prikazuje rizike

poslovanja.

•

•

•

• •

odgovarajuce tehnicke sposobnosti, iskustvo i dostojanstvo potrebito za upravljanje bankom; ove aspekte moguce je procijeniti na osnovi banCine prakse ljudskih resursa, u podrucju kontinuiteta uprave; uspostava sustava uredivanja i nadzora znacajnih bankovnih rizika, ukljucujuCi kreditni, usredotocenje izlozenosti, kamatni, valutni, solventnost, likvidnost i ostale rizike; potrebno je takoder procijenitijesu li ovi sustavi primjereno uklopljeni i poduzima li uprava odgovarajuce aktivnosti kada je potrebno; pruzanje odgovarajucih menadzerskih smjemica i donosenje primjerenih odluka u svim kljucnim vidovima poslovanja banaka; postivanje svih uvjeta registracije koji se primjenjuju na banke; odr:lavanje kontakata s osobama koje su sposobne nadzirati ili


51

znacajno utjecati na banku na naCin koji je suprotan interesima banke. Takoder je potrebno ustanoviti politike koje zahtijevaju objavu sukoba interesa u upravi banke.

3.7 Odbor za reviziju i unutrasnja revizija: Nastavak funkcije upravljanja rizicima nadzornog odbora Iako nadzomi odbor ima konacnu odgovomost za upravljanje rizicima, odbor za reviziju moze se smatrati nastavkom uloge upravljanja rizicima nadzomog odbora. Odbor za reviziju vrijedna je potpora koja pomaze upravi u identifikaciji i upravljanju rizicnim podrucjima u slozenim organizacijama. Izjava o misiji odbora za reviziju koji je organiziran sukladno modemim nacelima trebala bi glasiti "unapredenje upravljanja operativnim rizicima na konsolidiranoj razini". Na temelju toga ciljevi su unutrasnje revizije: • • • • • •

omoguciti upravi identifikaciju i upravljanje poslovnim rizicima; pruzanje nezavisne procjene; procjena uCinkovitosti, uspjesnosti i ekonomicnosti poslovanja; procjena uskladenosti sa zakonima, politikama i radnim postupcima; procjena pouzdanosti podataka koje pripremaju racunovodstveni i informaticki sustavi; pruzanje istrazivackih usluga za upravljanje poslovnim podrucJlma.

Postoje proturjecna misljenja u svezi s vrijednosti odbora za reviziju kao sto je prikazano u okviru 3.7. Ovakvi odbori obicno nastoje podrzati odbore u njihovu dokazivanju da su svjesni upravljanja rizicima. Logicno je da ce odbor koji se suocava s problemima upravljanja rizicima nastojati zatraziti povijesne izvore podataka o problemima u poduzecu, ito od revizora. Zagovaratelji ovakvog misljenja cesto isticu da su revizori iskljucivo strucnjaci za utvrdivanje stanja na osnovi prethodno utvrdenih kriterija, a upravljanje rizicima nije jednostavna analiza stanja i ne bi ga trebalo dodijeliti ni jednom od odbora, odjela ili skupina.

52


Odbor za reviziju i odgovornosti revizije (vidi takoder 9.6) Nadzor i usmjeravanje unutrasnje revizije sastavni je dio ukupne odgovornosti odbora za reviziju. I nadzomi odbor i uprava moraju imati mehanizam koji im omogucava da se posluje u skladu s politikama te da se rizicima primjereno upravlja. Prema trzisno orijentiranom pristupu, revizija se proteze i izvan pitanja izravno vezanih uz administrativni nadzor i racunovodstvo. Ona obuhvaca sve metode i mjere usvojene u poduzecu u cilju ocuvanja poslovne imovine i upravljanja rizicima, provjere tocnosti i pouzdanosti racunovodstvenih i menadzerskih informacija, promoviranja ucinkovitosti poslovanja i poticaja za usvajanje politika uprave. Ukratko, uloga se unutrasnje revizije moze opisati kao potreba za nezavisnom procjenom i, s obzirom nato da je ustanovljena u instituciji u cilju provjere i ocjene poslovanja, kao vrijednom organizacijskom potrebom. Najvaznija obveza unutrasnje revizije jest "pruzanje osiguranja u pogledu korporativnog upravljanja, sustava nadzora i procesa upravljanja rizicima". Unutrasnji revizori takoder trebaju revidirati godisnja financijska izvjesca prije njihova prikazivanja nadzomom odboru i osigurati da se u pripremi financijskih izvjestaja sluzi odgovarajucim OKVIR 3.7 PROTURJECJA UNUTRASNJE REVIZIJE

Unutrasnja revizija i odbor za reviziju cesto su predmet neugodnih komentara kao u primjeru: Odbori za reviziju su ucinkoviti u bavljenju upravljanjem rizicima kao i vanjska revizija. Oni nisu sposobni osigurati pravovremene i utemeljene podatke o upravljanju rizicima institucije. Njihov doprinos jest u retrospektivnoj kontroli rizika. Odbor za reviziju stvara dojam da je upravljanje rizicima nesto sto je potrebno revidirati dok se ne unaprijedi. U vecini slucajeva revizori su usmjereni na brojeve i iznose dok su problemi u upravljanju rizicima cesto rezultat internih i pojedinacnih nedostataka iii losih odluka. Odbori za reviziju su neucinkoviti stoga sto je upravljanje rizicima dinamican proces. Slozena priroda frnancijskih rizika s kojima se danas susrecemo onemogucava odborima za reviziju da ucine vise od toga sto analiziraju rizike koje je moguce revidirati, a oni pak cine samo dio ukupnih rizika. -Vander Merwe, 1991.


53

racunovodstvenim politikama i praksama. Pregled financijskih izvjesca mora biti dovoljno detaljan kako bi omogucio unutrasnjim revizorima izvjestavanje o nizu aspekata ukljucujuci valjanost prikaza bilance stanja i racuna dobiti i gubitka. Unutrasnja revizija takoder razmatra uskladenost s uredbenim i zakonskim propisima, utvrduje sva bitna odstupanja i probleme u objavi, naglasava razlike izmedu godisnjeg izvjestaja i menadzerskih izvjestaja, ukazuje na bitna odstupanja/fluktuacije i provjerava uskladenost uprave sa zakonskim i ostalim zahtjevima. Unutrasnji revizori i odbor za reviziju stoga daje vrlo znacajan doprinos u procesu upravljanja rizicima. Opcenito govoreci odgovornosti vezane uz upravljanje rizicima obuhvacaju nadzor profila izlozenosti financijskim rizicima institucije i reviziju procedura za upravljanje rizicima. Detalji u vezi s funkcijom interne revizije i revizije sazeti su u okviru 3.8. Od unutrasnjih se revizora takoder ocekuje procjena uloge vanjske revizije i pracenje rjesavanja problema koji su utvrdeni u njezinu izvjestaju. OCito je da postoje odredene poteskoce u udovoljavanju ocekivanjajavnosti i zakonodavnih tijela. U stvarije sposobnost unutrasnjih revizora i odbora u udovoljavanju svih navedenih zahtjeva ogranicena.

3.8 Vanjski revizori: Ponovna procjena tradicionalnog pristupa u revidiranju banaka Osnovni cilj revizije je omogu6iti revizorima izrazavanje misljenja o tome prikazuju li financijska izvjesca banke njezino financijsko stanje i rezultate poslovanja za promatrano razdoblje vjerodostojno. Izvjestaj se vanjske revizije u pravilu upucuje dionicarima, ali ga koriste mnoge druge strane kao sto su nadzorne institucije, financijski strucnjaci, depozitori i kreditori. Tradicionalni pristup vanjskoj reviziji, sukladno zahtjevima opce prihvacenih revizorskih standarda (International Standards of Auditing (ISA)), u pravilu obuhvaca reviziju sustava unutrasnjega nadzora. Ova se procjena provodi u cilju utvrdivanja prirode i razmjera provjere, pruzanja analitickog prikaza ili analize smjernica te radi poduzimanja odredenih detaljnih testova. Osim revizije racuna dobiti i gubitka, odredene se stavke bilance stanja revidiraju putem zasebnih programa, primjerice fiksna imovina, gotovina, investicije ili zaduzenja. Tako su se recimo vanjski revizori kroz povijest bavili

54


OKVIR 3.8 ODGOVORNOSTI ODBORA ZA REVIZIJU I VANJSKIH REVIZORA

Odgovornosti odbora za reviziju i vanjskih revizora u svezi s upravljanjem financijskim rizicima jesu: • provjera pridr.lavanja politika i procedura koje je donio nadzorni odbor od strane uprave; • pruzanje osiguranja u svezi korporativnog upravljanja, sustava kontrole i procesa upravljanja rizicima; • provjera primjerenosti i tocnosti informacija koje se predocuju nadzornom odboru od strane uprave; • periodicno izvjestavanje nadzornom odboru u svezi pridr.lavanja politika i procedura; • unapredenje komunikacije izmedu nadzornog odbora i uprave; • procjena primjerenosti metoda za mjerenje izlozenosti riziku; • testiranje svih vidova rizicnih aktivnosti i pozicija izlozenosti; • osiguranje menadzmenta nad pozicijama izlozenosti riziku, ogranicenjima i aktivnostima koje se poduzimaju u slucaju prekoracenja ogranicenja; • osigurati da uprava u potpunosti razumije ustanovljenje politike i procedure i da ima nuzno strucno znanje za njihovu primjenu; • ocjena poslovanja i prijedlozi njegova unapredenja.

prijevarom i propustima unutar funkcije kreditiranja. Revizije rijetko ukljucujuci detaljnu kreditnu analizu plasmana s obzirom na cinjenicu da to u pravilu obavljaju nadzome institucije. Rizicno osjetljivi pristup financijskoj regulativi takoder zahtijeva ponovnu procjenu konvencionalnog pristupa vanjskoj reviziji. Vanjski revizori, kao sastavni dio partnerstva u upravljanju rizicima, imaju specificnu ulogu. Ako se trzisnom disciplinom sluzi za promicanje stabilnosti bankovnog sustava, trzista moraju ponajprije biti oboruzana podacima i sposobna proglasiti upravu i nadzomi odbor odgovomim za zdravo poslovanje banke. Vanjski revizori imaju kljucnu ulogu u unapredenju sposobnosti trZ:ista u procjeni s kojim bankama treba poslovati. Jasno je da su filozofija i pristup vanjskoj reviziji kljucne za uspjeh ili propast uskladene strategije upravljanja rizicima. Posao vanjskih revizora je, naravno, dodatna zastita za klijente. Stoga je vazno da se struka postupno pomice s revizije bilance stanja prema procjeni rizika


55

sadrzanih u industriji financijskih usluga. Kada je takav pristup u potpunosti usvojen od strane svih revizora financijskih institucija, proces upravljanja rizicima ce se znacajno unaprijediti ina korist svih korisnika financijskih usluga. Okvir 3.9 sazima odgovornosti vanjskih revizora u svezi sa upravljanjem rizicima. Uloga strucnjaka za racunovodstvo i reviziju dobila je na vaznosti kao dio procesa nadzora nad bankama. Pisma upravi i opsezni izvjestaji koje pripremaju revizori mogu nadzornim institucijama pruziti vrijedan uvid u razlicite vidove poslovanja banke. Ovo je posebice vazno u situacijama kada revizori spoznaju cinjenice koje mogu narusiti stabilnost odredene banke ili bankovnog sustava. U mnogim drzavama, posebice u onima u kojima su nadzorni resursi oskudni, nadzornici mogu nastojati izbjeci ponavljanje posla koje su vanjski revizori vee obavili za banke koje su njihovi klijenti. U takvim situacijama revizori imaju i sire odgovornosti koje su utvrdene zakonom, ali je u najmanju ruku potrebno ustanoviti primjerene sustave suradnje.

3.9 Uloga opce javnosti Mazda je najveca steta koju su vlasti uCinile prema investitorima - posebice u zakonodavstvima u kojima ne postoji izriCito osiguranje OKVIR 3.9 ODGOVORNOSTI VANJSKIH REVIZORA U POGLEDU UPRAVLJANJA RIZICIMA Vanjski revizori odgovorni su za: • procjenu izlozenosti riziku banaka koje revidiraju; • analizu i ocjenu podataka koje su im prikazane kako bi se uvjerili u smislenost ovih informacija; • razumijevanje osnove transakcija i financijskih aranzmana (struktura) koje koriste klijenti banke; • provjera pridrZavanja politika i postupaka koje je odobrio nadzorni odbor od strane uprave; • provjera podataka koje se prikazuju nadzornom odboru, dionicarima i zakonodavcima; • provjera uskladenosti sa zakonskim odredbama; • izvjestavanje nadzornog odbora, dionicara i zakonodavaca o vjerodostojnosti njima podastrtih podataka.

56


depozita- stvaranje privida da zakonodavci mogu jamciti sigumost depozita javnosti. Kada sve uzmu u obzir, investitori moraju razumjeti da nijedna uprava ili zakonska zastita ne mogu zamijeniti njihovu vlastitu odgovomost za donosenje odluka o investiranju. Investitori i depozitori i nadalje ostaju odgovomi za postivanje zdravih nacela razlucivanja rizika i procjene financijske institucije. U onim situacijama u kojima se klijenti ne mogu zastititi potrebno je razmotriti sheme ogranicenog osiguranja depozita kod banaka i pojednostavljene ugovome klauzule kod osiguravajuCih drustava i drugih portfeljskih menadzera. Jedini nacin na koji se javnost maze zastiti jest da razumije tko preuzima rizik- pojedinci kao investitori koji djeluju preko agenata (investicijskih menadzera i brokera) ili financijski posrednici koji okupljaju njihove izvore sredstava i ponasaju se kao gospodari banke. Kada je jasno postavljena razlika i javnost jasnije razumije rizike koje investicija podrazumijeva, glavna uloga financijskih posrednika bit ce osiguranje zastite klijenata. Ovo se osobito odnosi na slucajeve kad se gore opisani zahtjev za 'strucnim i primjerenim' primijeni na sve ponudace financijskih usluga. Investitorima se maze pomoci u obnasanju njihovih funkcija upravljanja rizicima ako se poimanje javnosti prosiri taka da ukljucuje financijske medije i analiticare kao sto su burzovni mesetari, ostali savjetnici i rejting agencije. Nadalje, sposobnost trziSta da pruzi osnovu za donosenje inforrniranih odluka mora se unaprijediti kroz potpunu objavku financijskih izvjesca banaka kao i kroz podrobnu i strucnu analizu u medijima. Interesi investitora se mogu ocuvati na vise naCina, ali je objava inforrnacija o onome sto se trenutno dogada osnovni nacin. U nacelu, glavnina razloga za postojanje bankovne regulative zasniva se upravo na navedenim nesavrsenostima u objavi inforrnacija. Politika vjerodostojnoga objavljivanja podataka pomogla hi u zastiti od osnovnog problema i vjerojatno omogucila mnoga od brojnih ogranicenja koja su prisutna u danasnjem bankarstvu. Naglasak na providnosti i odgovomosti menadzmenta takoder bi smanjila troskove uskladivanja s regulativom i regulacijske poremecaje koji su cesto vezani uz konvencionalne pristupe bankovnoj regulativi. Vjerojatno najbolje rjesenje za ove probleme jest u zakonski obveznom javnom objavljivanju. Louis Brandeis, sudac americkog vrhov-


57

nog suda, rekao je 1913. daje suncevo svjetlo najbolje dezinfekcijsko sredstvo, a elektricna energija najbolji policajac. Ova je stara izreka jos uvijek tocna. Brandeis je ukazao na jos jednu kljucnu stvar: da bi bila uCinkovita, objava se mora predstaviti javnosti. Jedna od najvecih koristi obvezne javne objave jest da Cinjenica da se podaci moraju javno objaviti utjece na poslovanje financijske institucije. Nadzomi odbor i uprava znaju da, nakon sto ih obrade financijski mediji i konkurenti, cak ce i uskostrucni podaci doprijeti do javnosti. U SAD-u i drugim drzavama sa strogim zahtjevima za objavom informacija prijetnja od privatnih sudskih postupaka potaknutih javnim objavama povecava poticaj upravi i nadzomim odborima za izbjegavanjem problema. Drugi oblik javne objave javlja se kada institucije kao sto su Standard&Poor's, Moody's Investors Service i AM Best objave svoj poredak poduzeca po uspjesnosti. U idealnom slucaju ove privatne rejting agencije uskladuju potrebu za javnom objavom i povjerljivoscu obzirom da dobivaju veliku kolicinu podataka koja je javnosti dostupna samo u obliku spomenutoga poretka. Putem objavljenih poredaka imaju mogucnost za brzim djelovanjem i davanjem blazih ocjena nego li to zakonodavci obicno Cine. Ako rejting agencije mogu izgraditi reputaciju pouzdanosti izmedu financijskih analiticara, vise uprave u bankovnim institucijama i siroj javnosti, oni takoder mogu predstavljati dodatni oblik upravljanja rizicima za banke. Trzisna bi disciplina stoga mogla biti potaknuta kao svrsishodan naCin smanjenja opterecenja zakonodavaca kada se radio velikim, razvijenim investitorima. Uloga financijskih analiticara u pomaganju javnosti u obavljanju zadace upravljanja rizicima ne smije se podcijeniti. Financijski analiticari pruzaju investicijske savjete klijentima i stoga su upuceni u prikaz financijskih podataka sa stajalista rizika investicije. Investitori koji kupuju bankovne vrijednosnice i ostale instrumente tdista novca trebaju snositi rizik zajedno s ostalim kreditorima bankovnih krovnih poduzeca. Suoceni s mogucnoscu ostvarenja gubitka po svojim investicijama takvi investitori moraju nadzirati banke kako bi zastitili svoje interese. Iako sva regulativa moze biti prepustena trzistu, politika dijeljenja resursa izmedu vlasti i privatnog sektora daleko je uCinkovitija nego da svaka od strana djeluje samostalno. lpak, ugled se institucija ponekad srozava samo kada su se problemi vee prosirili i kada je znacajna, a ponekada i katastrofalna, steta

58


vee nastala. Ostaje pitanje je li trziste u cjelini moglo prepoznati ovo pogorsanje i poveeanu rizicnost poslovanja u dovoljno rano da je bilo dostupno vise informacija. Vjerojatno ee trebati dosta vremena kako hi se razvile tehnike za procjenu rizika i njihovu standardizaciju kako hi se iste mogle vjerodostojno prikazati u javno objavljenim podacima. Trzisni sudionici su stoga ograniceni u moguenosti analize problema u kreditiranju tijekom njihova pojavljivanja. Iskustva iz 1980-ih, kada je svaki glavni kreditni problem uzrokovao iznenadenje na trzistu, vjerojatno ee ostati opei obrazac ponasanja i u skoroj buduenosti. Ako trzisni analiticari ne mogu identificirati i adekvatno procijeniti kreditne i ostale probleme sve dok se vee ne ostvari velika steta, trzisna disciplina neee biti dostatna za zastitu ukupne sigumosti bankovnog sustava ili sredstava osiguranja depozita. Zapravo zakasnjelo nametanje trzisnog pritiska moze ote:Zati zadatak nadzomicima u rjesavanju pitanja problematicnih banaka. Kao posljedica toga potreba za mehanizmima zastite malih i manje razvijenih investitora i nadalje postoji.

4. POGLAVLJE

STRUKTURA BILANCE STANJA I UPRAVLJANJE BILANCOM BANAKA

KLJUCNE PORUKE

Struktura bilance stanja banke jedan je od kljucnih cimbenika koji odreduju razinu izlozenosti riziku institucije. Struktura bilance stanja osnovno je podrucje bavljenja ALCO procesa (procesa upravljanja aktivom i pasivom). Rast bilance stanja i promjene strukture aktive i pasive utjecu na proces upravljanja rizicima. 0 promjenama u relativnoj strukturi aktive i pasive pazljivo odlucuju tvorci poslovne politike banke - nadzorni odbor. Nadzor kljucnih sastavnica bilance stanja omogucuje analiticarima spoznaju potencijalnih negativnih odnosa izmedu rasta aktive i sposobnosti odr:lavanja potrebne razine kapitala. Vazno je nadzirati rast niskoprihodovnih, neprihodovnih i izvanbilancnih stavki.

4.1 Uvod: Struktura bilance stanja Sve do 1970-ih bankovno poslovanje se ponajprije odnosilo na plasiranje kredita. Drugim rijeCima, uz jednostavno posredovanje u prikupljanju depozita koji su pribavljeni po relativno niskim cijenama, rukovoditelji banaka susretali su se s relativno jednostavnim odlukama u svezi s iznosom i cijenom kredita te investicijama. Kljucni menadzerski izazovi u proslosti bili su nadzor kvalitete aktive i gubitaka po kreditima te upravljanje opCim troskovima. Uz pojavu gospodarske recesije,

59

60


promjenjivih kamatnih stopa i infl.acije tijekom kasnih 1970-ih i ranih 1980-ih upravljanje aktivom i pasivom postalo je nuzno u cilju odrzavanja zadovoljavajuci marzi profitabilnosti. Slozenost upravljanja bilancom stanja banaka i dalje se povecavala pod utjecajem slabljenja propisa tijekom 1980-ih pri cemu je rastuca konkurencija u prikupljanju izvora financiranja postala primama briga uprave. Razdoblje deregulacije i povecane konkurencije nastavilo se tijekom 1990-ih pojavom drugih financijskih institucija uz banke. Ovakvo okruzenje naglasilo je potrebu za konkurentskim cjenovnim vrednovanjem, a sto u praksi znaci povecanje izvora sredstava i njihova investiranje na nacin da se marza maksimizira te nadziranu izlozenost financijskim rizicima. Zbog inverznog odnosa izmedu ovih dvaju ciljeva balansiranje izmedu maksimiziranja mar2e i nadzora izlozenosti rizicima postaje sredisnje podrucje bavljenja financijskog upravljanja, ali i regulative i nadzora banaka. Cilj financijskog upravljanja je maksimiziranje vrijednosti banke mjerene u okviru profitabilnosti i razine izlozenosti riziku. S obzirom na to da je rizik sastavni dio bankarstva i da je neizbjezan, zadatak financijskog upravljanjajest upravljanje na naCin da se izlozenost razlicitim vrstama rizika odrzava na prihvatljivim razinama uz odrzavanje profitabilnosti poslovanja. Kako bi se to postiglo, potrebno je kontinuirano identificirati, kvantificirati i nadzirati izlozenost rizicima, a to zahtijeva postojanje zdravih politika, podesnu organizaciju, ucinkovite procese, strucne analiticare i primjerenu informaticku potporu. Nadalje, upravljanje rizicima podrazumijeva sposobnost predvidanja promjena i oblikovanje te preustroj poslovne politike na nacin da banka ostvari dobit temeljem ovih promjena iii da harem minimizira gubitke. Nadzome institucije ne bi trebale propisivati kako upravljati bankom, vee trebaju odrzavati prudencijalni nadzor banaka procjenom rizicne strukture aktive i nadzorom nad odrzavanjem primjerenog iznosa kapitala i pricuva radi ocuvanja solventnosti banaka. Upravljanje aktivom i pasivom, koje obuhvaca prikupljanje i investiranje izvora sredstava, predstavlja osnovu financijskog upravljanja bankom. Preciznije, upravljanje aktivom i pasivom obuhvaca stratesko planiranje i provedbu nadzomih postupaka koji utjecu na iznos, strukturu, rocnost, kamatnu osjetljivost, kvalitetu te likvidnost stavki aktive i pasive banke. Primami cilj upravljanja aktivom i pasivomje stvaranje

61


visokokvalitetnog, stabilnog, visokog i rastuceg tijeka neto prihoda od kamata. Ovaj cilj se ostvaruje postizanjem optimalne kombinacije irazine aktive, pasive i financijskih rizika. Upravljanje aktivom i pasivom detaljnije se raspravlja u poglavljima 9. - 13. U ovom poglavlju razmatraju se razliCiti elementi sadr:Zani u bilanci stanja banke i naglasavaju znacaj strukture i stavki pasive i aktive. Nadalje, u poglavlju su prikazani naCini na koji analiticari i zaposlenici koji se have upravljanjem rizicima mogu analizirati strukturu bilance stanja kao i pojedinacne bilancne stavke sa stajalista specificnih rizika, kao sto je likvidnost u slucaju depozita koji su sastavni dio bancine aktive iii tr:Zisnih rizika u slucaju vrijednosnica u trgovackom portfelju. U ovom procesu potrebno je razumjeti medusobni utjecaj razliCitih vrsta rizika kako bi se osiguralo da se oni ne razmatraju zasebno. Naposljetku se razmatraju osnovna nacela ucinkovitog upravljanja rizicima. Slika 4.1 i tablica 4.1 ilustriraju strukturu banCine bilance stanja. Procjena strukture bancine bilance stanja zahtijeva ne samo razumijevanje banke, nego i njezina pos1ovanja i konkurentskog okruzenja, ukupnoga zakonodavstvenoga, ekonomskog i politickog okruzenja te

SLIKA 4.1 STRUKTURA BILANCE STANJA

Aktiva tekuceg razdoblja

Obveze i kapital tekuceg razdoblja

45%

• Krediti i ostali plasmani klijentima [!] lnvesticijski portfelj vrijednosnica @] Gotovina i depoziti kod sredisnje banke D Ostala aktiva [] Plasmani bankama i kreditnim institucijama I:JI Trgovacki portfelj vrijednosnica D Fiksna aktiva umanjena za amortizaciju

• [!] @] •

Krediti od banaka i kreditnih institucija Obveze prema medunarodnim kreditnim age1 Reotkupljene vrijednosnice Obveze prema driavnim institucijama D Dionicki kapital [] Obveze prema klijentima/depozitorima I:JI Duznicki papiri banka (CoD) D Ostale obveze EB Podredeni duq

62


strukture klijenata. Takoder se razmatra tipicna struktura bilance stanja, s depozitima klijenata na strani pasive te kreditima i plasmanima klijentima na strani aktive. Ova struktura odr.Zava prirodu banaka kao posrednika kod kojih su pokazatelji kapitala u odnosu na obveze na tako niskoj razini da bi ovakva poluga bila neprihvatljiva za bilo koje poduzece izvan industrije financijskih usluga.

4.2 Struktura aktive: Rast i promjene Aktiva. Aktiva bankovnog sustava obuhvaca stavke koje odrazavaju bilance stanja pojedinacnih banaka iako se struktura bilance moze znacajno razlikovati ovisno o poslovnoj orijentaciji, trzisnom okruzenju, strukturi klijenata ili ekonomskom okruzenju. Struktura bilance stanja banke rezultat je odluka iz podrucja upravljanja aktivom TABLICA 4.1 STRUKTURA BILANCE STANJA BANKE Stavke imovine izraiene kao postotak ukupne aktive

Razdoblje 1 Razdoblje 2 Razdoblje 3

Tekul:e razdob/je

Gotovina i depoziti kod sredisnje banke

0,73

2,64

6,82

3,37

lnvesticijski portfelj vrijednosnica- portfelj stabilne likvidnosti

0,32

8,20

15.87

12,61

Trgovacki portfelj vrijednosnica po trzisnoj vrijednosti (trgovanje za racun banke)

0,56

7,33

6,35

4,48

Plasmani bankama i kreditnim institucijama

39,14

27,20

20,21

9,28 63,28

Krediti i ostali p1asmani klijentima

58,06

52,38

45,62

Ostale investicije - subsidijari i dr.

0,00

0,00

0,00

0,00

Fiksna aktiva umanjena za amortizaciju

1,19

2,21

5,11

6,96

Osta1a aktiva Ukupno

0,00

0,03

0,02

0,02

100,00

100,00

100,00

100,00

40,45

34,40

40,35

44,12

Stavke pasive izraiene kao postotak ukupnih obveza i kapitala Krediti banaka i kreditnih institucija Financiranje trgovackog portfelja (investicijskog portfelja)- preotkupljene vrijednosnice Obveze prema klijentima/depozitorima

2,05

3,78

3,25

2,45

42,84

32,29

34,79

25,44

Dumicki papiri banka (CoD)

0,64

4,11

4,48

4,23

Ostale obveze

0,04

0,59

1,87

4,06

Obveze prema dr2avnim institucijama

0,04

0,09

0,08

0,03

Obveze prema medunarodnim kreditnim agencijama

0,00

5,35

0,56

3,04

Podredeni dug

0,00

5,35

0,56

3,04

Dionicki kapital Ukupno

13,94

14,04

14,06

13,58

100,00

100,00

100,00

100,00


63

pasivom te upravljanja rizicima. Slike 4.2 i 4.3 prikazuju strukturu i rast strukturi aktive banke tijekom odredenog vremenskog razdoblja. Zadatak je analiticara procijeniti sliku izlozenosti banke analiziranjem relativnog udjela razliCitih stavki aktive i promjena relativnog udjela tijekom promatranog vremenskog razdoblja. Primjerice, ako se udio kreditnog portfelja poveca s 58 na 64% bilancne aktive (slika 4.3), potrebno se zapitati jesu li bankovni sustavi za upravljanje kreditnim rizikom primjereni za procesuiranje povecanog opsega kreditnih transakcija i ukupnog kreditnog portfelja. Nadalje, ovakva promjena ukazuje na pomak iz drugih rizicnih podrucja. Isto tako porast ili smanjenje trgovackog portfelja vrijednosnica ukazivao bi na promjenu u razini trzisnih rizika kojima je institucija izlozena. Ovakve je zakljucke moguce donijeti i prije detaljne analize podrucja upravljanja tr:Zisnim ili kreditnim rizicima. Ukoliko se pridoda i iznos neto prihoda ostvarenog po pojedinoj stavci aktive, znacaj ove analize raste i omogucava procjenu rizika u odnosu na prinos. Opca likvidnost aktive. Likvidna aktiva je potrebna za podmirivanje ocekivanih i neocekivanih promjena u bilanci stanja. U okruzenju nerazvijenih tr:Zista u kojima likvidnost razlicitih vrsta potrazivanja ovisi iskljucivo o njihovoj rocnosti, a ne o mogucnosti njihove prodaje, banke nastoje odrzavati relativno visoku razinu likvidne aktive koja nosi nisku kamatu ilije uopce ne nosi. U takvom okruzenju na likvidnu aktivu se obicno odnosi harem 10%, a u ekstremnim uvjetima i 20% ukupne aktive. Sve prisutnija trzisna orijentacija, razvitak financijskih tr:Zista i sve veca razluCivost financijskih instrumenata na globalnoj razini omogucava vecu fleksibilnost u upravljanju likvidnoscu te zauzvrat smanjuje razinu likvidnih sredstava koju je potrebno odrzavati. U bankovnom okruzenju koje oznacavaju razvijena financijska trzista na likvidnu aktivu se u pravilu odnosi 5% ukupne aktive. Procjena je li razina likvidne aktive zadovoljavajuca mora se zasnivati na temeljitom poznavanju razvijenosti trzista novca u odredenoj drzavi jer odredeni instrumenti koji se smatraju likvidnima u povoljnom okruzenju ne moraju biti likvidni i u losijim trzisnim uvjetima. Gotovina i depoziti kod sredisnje banke predstavljaju zalihe visoko likvidne imovine kao sto su papimati novae i kovanice, zlatnici te depoziti kod sredisnje banke. U pravilu se zahtijeva odrzavanje odredenog postotka depozita u cilju udovoljavanja obveznoj rezervi sredisnje


64

SLIKA4.2 STRUKTURNE PROMJENE I RAST AKTIVE

4.000.000 3.500.000 3.000.000 2.500.000 2.000.000 1.500.000 1.000.000 500.000 0

Razdoblje 1.

Razdoblje 2.

Razdoblje 3.

[]] Krediti i ostali plasmani klijentima G] Plasmani bankama i kreditnim institucijama [d lnvesticijski portfelj vrijednosnica D Ostala aktiva

Razdoblje 4. Tekuce razdoblje

D Trgovacki portfelj vrijednosnica po tr.Zisnoj vrijednosti

[J]] Gotovina i depoziti kod sredisnje banke r.zJ Fiksna aktiva umanjena za amortizaciju

SLIKA 4.3 STRUKTURNE PROMJENE PORTFELJA BANCINE AKTIVE

Aktiva tekuceg razdoblja

Aktiva prethodnog razdoblja

58%

EJ Kredili i ostali plasmani klijentima

[J] Plasmani bankama i kreditnim institucijama

Ql lnvesticijski portfelj vrijednosnica

g Trgovacki portfelj vrijednosnica po tr.Zisnoj vrijednosti

•

B Fiksna aktiva umanjena za amortizaciju

D

Gotovina i depoziti kod sredisnje banke Ostala aktiva


65

banke, a isti sluze i kao mehanizam monetame politike. Jedinstvena stopa obvezne rezerve koristi se za nadzor iznosa sredstava koje banke mogu plasirati u kredite. Ipak, kada se od banaka zahtijeva odrzavanje pretjerane rezerve aktive, posebice ako se na tako izdvojenu aktivu ne placa kamata, troskovi banaka se povecavaju. Ovo pak predstavlja poticaj bankama za kreiranje instrumenata na koje se ne obracunava obvezna rezerva, potice razvitak posredovanja novim kanalima, a moze dati i konkurentsku prednost institucijama koje nisu obvezne izdvajati obveznu rezervu. Ovakva praksa moze utjecati na smanjenje uCinkovitosti i vaznosti obvezne rezerve kao instrumenta monetame politike. Zakonodavci su nastojali otezati izbjegavanje odrzavanja obvezne rezerve te smanjiti poticaje za ovakvu praksu. Primjerice: promjene u obveznoj rezervi koje su uveli zakonodavci obuhvacaju i smanjenje razine, vrste i nepostojanosti iznosa rezerve, i/ili povecanje razlicitih oblika nadoknade bankama za oddavanje rezerve. Investicijski (stabilne likvidnosti) i trgovacki portfelji. Ove stavke aktive odnose se na ulaganja u vrijednosnice, strane valute, dionice i robe saddane u investicijskom i trgovackom (trgovanje u ime i za racun banke) portfelju banke. Iako se radi o slicnim vrijednosnicama, investicijski portfelj (1 0. poglavlje) mora se razlikovati od trgovackog portfelja (koji se razmatra u 11. poglavlju). Trgovanje u ime i za racun banke usmjereno je na iskoristavanje trzisnih mogucnosti, a financira se koristenjem efekta poluge (primjerice, na osnovi repo poslova) dok se investicijski portfelj drzi i njime se trguje kao portfeljem stabilne (rezerve) likvidnosti. Stavke se investicijskog i trgovackog portfelja vrednuju sukladno pravilima MRS-a 39 i mogu se klasificirati za "trgovanje raspolozivo za prodaju ili za ddanje do dospijeca". Ipak, ovi se instrumenti u pravilu prikazuju po trzisnoj vrijednosti u bankovnim financijskim izvjesCima. (vidi poglavlje 5.2. za prikazivanje dohotka po ovim stavkama i 14. poglavlje za medunarodne racunovodstvene standarde vezane uz objavu). U mnogim zemljama u razvitku banke su bile ili su jos uvijek obvezne kupovati drzavne obveznice ili imati druga potrazivanja kako bi osigurale minimalni iznos visokokvalitetne likvidnosti za udovoljavanje potraznje za depozitima. Cesto je osnovna svrha takvih zahtjeva za likvidnoscu udovoljavanje ocekivanim novcanim odljevima odredenim korisnicima. Ddava je u pravilu korisnik sredstava, pocesto i s

66


ugradenim subvencijama. Ovakve obvezne investicije mogu smanjiti raspolozivost i povecati troskove kreditnih plasmana pravnim (i fizickim) osobama zbog povecanih troskova financiranja koji rezultiraju visom razinom rizika. U razvijenim drzavama i financijskim trzistima porast investicijskih i trgovackih portfeljskih banaka odrazava rastucu orijentaciju banaka prema netradicionalnim aktivnostima. U takvim slucajevima investicijski portfelj obuhvaca razliCite vrste investicija pod vrijednosnice. U okviru upravljanja rizicima, takva bi orijentacija znacila da je banka zamijenila kreditni rizik trzisnim rizikom i rizikom druge ugovome strane. Krediti i drugi plasmani klijentima u pravilu su najvaznija sastavnica aktive banke. Oni obuhvacaju kredite za obrtni kapital (prekoracenja), investicijske projekte, hipotekame i stambene kredite, financiranje duznika (financijska potrazivanja i kreditne kartice) te utrzivi dug kao sto su komercijalni papiri i zaduznice. Krediti i drugi plasmani plasiraju se u domacoj i stranoj valuti, a odobravaju ih banke za financiranje investicija javnog iii privatnog sektora. U proslom su desetljecu inovacije povecale utrzivost bancine aktive uvodenjem prodaje stavki aktive kao sto su hipotekami krediti i krediti za automobile te izvozni krediti koji sluze kao potpora za utrzive vrijednosnice (ova praksa poznata je pod nazivom sekuritizacija i najrasirenija je u SAD-u i Velikoj Britaniji). Analiza ovog trenda moze razjasniti investicijske iii potrosacke aktivnosti razlicitih gospodarskih sektora dok analiza kreditnog portfelja u stranoj valuti moze ukazati na ocekivanja u pogledu moguceg kretanja tecajeva i kamatnih stopa. Nadalje, analiza trgovackih kredita moze otkriti vazne smjemice u konkurentnosti gospodarstva i uvjeta trgovanja. Ostale investicije mogu obuhvacati dugorocnije kapitalne investicije banke kao sto su dionice i rekapitalizacijske/netrgovacke obveznice koje banka drzi u dugorocnom investicijskom portfelju, a sto ukljucuje kapitalna ulaganja u podruznice, povezana poduzeca i ostala uvrstena i neuvrstena poduzeca. Postotak portfelja koji se odnosi na ovu vrstu instrumenata razlikuje se od drzave do drzave iako on nuzno ne mora biti rezultat vlastitih odluka o upravljanju aktivom i pasivom banke. Takva imovina se takoder vrednuje prema pravilima lAS 39 i u pravilu se klasificira kao "raspolozivo za prodaju iii za drzanje do dospijeca".


67

S aspekta kapitalnih investicija, bilancu stanja je potrebno revidirati na konsolidiranoj osnovi kako bi se osiguralo primjereno razumijevanje ucinaka takvih investicija na strukturu banCine vlastite bilance stanja, te omogucila odgovarajuca procjena kvalitete aktive banke. Fiksna se aktiva odnosi na infrastruktume resurse banke i u pravilu obuhvaca zgrade i ostalu fiksnu imovinu, racunalsku opremu, vozila, namjestaj i opremu. U odredenim okolnostima banke mogu imati relativno visoki udio fiksne imovine kao sto su zgrade, zemljiste ili komercijalni prostori. Ovo moze biti posljedica naplate putem zapljene nusmaterijala kojeg su banke, sukladno vecini zakonodavstava, banke obvezne prodati u okviru odredenog vremenskog razdoblja. Ovo moze biti rezultat namjeme odluke banke da investira u fiksnu imovinu u slucaju likvidnog trzista i uzlaznog rasta cijena. U nekim zemljama u razvitku investicije u fiksnu imovinu dosezu tako visoke razine da sredisnje banke imaju potrebu za ogranicavanjem ulaganja u fiksnu imovinu ili neki drugi oblik regulacije. Banke se ne bi trebale baviti aktivnostima investiranja u fiksnu imovinu i stoga pretjerano ulaganje u ovu vrstu aktive moze utjecati na ocjenu banke. U vecem broju zemalja u razvitku fiksna imovina koja nije stecena tijekom redovnog bankovnog poslovanja prikazuje se kao zasebno na razini maticne tvrtke kako bi se zastitili depozitori od povezanih rizika. Ostala aktiva cesto obuhvaca i neopipljivu imovinu. Ona se razlikuje s obzirom na predvidljivost prihoda vezanog uz odredenu imovinsku stavku, postojanje trzista za takvu imovinu, mogucnost njezine prodaje i pouzdanost procjene ocekivane rocnosti ovih stavaka. Tretman aktive u procjeni adekvatnosti kapitala moze biti prijeporan. Primjerice aktiva moze obuhvacati i blokirane racune koje je potrebno analizirati i provjeravati kako bi se dokazalo da je takva aktiva uistinu realna i naplativa.

4.3 Struktura pasive: Rast i promjene Kao sto je objasnjeno u poglavlju 4.2, relativni udio razlicitih stavki hilance stanja- u ovom slucaju pasive- vee je dovoljno do bar pokazatelj razine rizika i vrste rizika kojima je banka izlozena. Porast razine financiranja sredstava, osim depozita stanovnistva, kao sto su repo poslovi (hrv. sporazumi 0 preotkupu, op. prev.) ili potvrde 0 depozitu (CoD), mogu izloziti banku povecanoj nepostojanosti u udovo-

68


ljavanju potreba za financiranjem, a sto zahtijeva usavrsavanje u upravljanju rizikom likvidnosti. Instrumenti financiranja, kao sto su repo poslovi takoder izlafu banku trzisnom riziku pored rizika likvidnosti. Obveze. Bankovno se poslovanje tradicionalno zasniva na niskim marzama i visokom koristenju financijske poluge. Posebna je znacajka bilance stanja banaka nizak pokazatelj kapitala u odnosu na obveze koji bi bio neprihvatljiv za svako drugo poduzece izvan industrije financijskih usluga. Prihvatljiva razina razlika vezana uz takvu strukturu mjeri se i propisuje sukladno rizicno osjetljivim kapitalnim standardima koji su vezani uz strukturu aktive banke. Iako su vrste obveza sadriane u bilanci stanja banke gotovo univerzalne, njihov se tocan ustroj znacajno razlikuje ovisno o poslovnoj aktivnosti pojedine banke i njezinoj trzisnoj orijentaciji kao i cijenama i ponudi razlicitih vrsta obveza u odredenom vremenskom razdoblju. Struktura financiranja banke iznova utjece na troskove njezina poslovanja i stoga odreduje mogucu dobit i razinu izlozenosti riziku banke. Struktura bankovnih obveza takoder odrazava specificnu politiku upravljanja aktivom i pasivom i upravljanja rizicima bankom. Slika 4.4 ilustrira tipicnu strukturu obveza. Medubankovno financiranje obuhvaca kredite od banaka i kreditnih institucija. Ovo obuhvaca sve depozite, kredite i obveze prema drugim bankama i u pravilu se smatra nestabilnim izvorom financiranja. Analiza medubankovnih izvora moze ukazati na strukture specificnosti bankovnog sustava; primjerice, kada je financiranje skupine banaka osigurano od strane jednog od clanova. Medunarodne pozajmice mogu se pojaviti u istom obliku kao i financiranje iz domacih izvora osim cinjenice da u pravilu izlazu banku dodatnom valutnom riziku. Izravni oblici medunarodnog pozajmljivanja obuhvacaju kredite od stranih banaka, agencija za promociju izvoza u razlicitim driavama ili medunarodne kreditne agencije kao i loro racune. Neizravni oblici ukljucuju papire, zaduznice, potvrde o uvozu, jamstva, vrijednosnice s potpisom banke te papire ili druge vrijednosnice rediskontirane kod sredisnjih banaka drugih dr.Zava. Postojanje stranog financiranja se u pravilu drzi dobrim pokazateljem medunarodnog povjerenja u drzavu i njezino gospodarstvo. Ipak, s obzirom na nepouzdanost takvih izvora ukoliko se banka intenzivno koristi ovim oblikom izvorom financiranja, njezino poslo-


69

SLIKA4.4 STRUKTURNE PROMJENE I RAST KAPITALA I OBVEZA

Val uta 4.000.000 3.500.000 3.000.000 2.500.000 2.000.000 1.500.000 1.000.000 500.000

0 Razdoblje 1.

Razdoblje 2.

Razdoblje 3.

Razdoblje 4.

m Dionicki kapital

E".J Preotkupljene vrijednosnice

EiJ Ill &:3

•

Podredeni dug Obveze prema dr.Zavnim institucijama Ostale obveze

Tekuce razdoblje

Duznicki papiri banka (CoD)

D Obveze prema medunarodnim kreditnim agencijama G Obveze prema klijentima/depozitorima g Krediti od banaka i kreditnih institucija

vanje je potrebno analizirati radi ocjene utjecaja pozajmljivanja na druge vidove bankovnoga poslovanja. Prihvatljivi razlozi za oslanjanje na medubankovno financiranje ukljucuju privremeno ili sezonsko kreditiranje ili potrebe za gotovinom te upravljanje velikim ili neocekivanim povlacenjem depozita klijenata. Najvece ("money centres") ili velike regionalne banke koje su sudionici transakcija na tdistu novca kontinuirano koriste novcane pozajmice. U protivnom pretjerano oslanjanje na medubankovno financiranje ukazuje da banka nosi visoku razinu rizika financiranja te da je pretjerano izlozena izvorima medubankovnog financiranja u odnosu na redovnu visinu depozita. Repo poslovi (u cilju povecanja prinosa od trgovanja u ime i za racun banke). Umjesto oslanjanja na izravno pozajmljivanje banka moze prodavati i istovremeno se obvezivati na otkup vrijednosnica u

70


odredeno vrijeme ili nakon ispunjavanja odredenim uvjetima. Repo poslovi se cesto koriste za financiranje bankovnoga trgovackog portfelja te za povecanje prinosa na takve portfelje. Trgovacki su portfelji usmjereni na iskoristavanje trzisnih prilika uz financiranje na osnovi financijske poluge kao sto su repo poslovi dok se investicijski portfelj drzi ili se njime trguje kao portfeljem stabilne (rezerve) likvidnosti- i financira se iz stabilnijih depozita. Repo poslovi mogu izloziti banku kamatnom ili trzisnim rizicima s obzirom nato da ukljucuju vrijednosnice kao instrument osiguranja pa cak i kreditni rizik ako kupac nije u mogucnosti postivati svoje obveze. Razina vrijednosnica prodanih u sklopu repo poslova (u proslosti) takoder je sluzila kao barometar razine rasposredivanja sustava te potraznje za sredstvima na trzistu. Na depozite se obicno odnosi najveci dio bancinih ukupnih obveza. Depoziti klijenata - obveze prema drugim klijentima i depozitorima - predstavljaju novae koji je prikupljen od opce javnosti. Kao sto su depoziti po videnju i oroceni depoziti, fiksni i varijabilni, te depoziti u stranoj valuti. Struktura i stabilnost depozitne osnove je od iznimne vaznosti. Pri tome je potrebno je razmotriti i siri trendove. analiza depozita privatnog sektora (ukljucujuci financiranje od repo poslova i potvrda o okvir- CoD) ukazuju na ekonomske trendove vezane uz razinu potrosnje kao i na njezin utjecaj na in:flaciju. Nadalje, rast se novcane ponude izracunava na osnovi ukupnih depozita u bankovnom sustavu. Promjena razine depozita u bankovnom sustavu stoga je jedan od cimbenika koji utjecu na monetamu politiku. Unutar strukture depozita neke su stavke prirodno rizicnije od ostalih. Primjerice, depoziti su velikih poduzeca manje stabilni u odnosu na depozite stanovnistva, ne samo zbog njihove vise razine koncentracije, nego i stoga sto se njima aktivnije upravlja. Visoki udio depozita koji ne potjecu od stanovnistva ili nestandardnih depozita moze biti nepostojan i moze upucivati da placa vise kamatne stope u odnosu na njezinu konkurenciju ili da se depozitori mogu privuCi povoljnim uvjetima kreditiranja. Gotovinski mehanizmi osiguranja i razliCiti oblici kreditnih nuspojava takoder se mogu ubrajati u depozite iako se ova sredstva mogu koristiti iskljuCivo strogo namjenski. Konkurencija u prikupljanju depozita je redovni dio bankovnog trzista, i depozitori, i stanovnistvo, i poduzeca, cesto nastoje minimizirati


71

vlastita slobodna sredstva. Banka stoga treba imati politiku za privlacenje i odrzavanje depozita te postupaka za redovnu analizu nepostojanosti i prirode depozitne strukture tako da se sredstva mogu oploditi i uz prisutnu vjerojatnost povlacenja depozita. Analizom depozitne strukture potrebno je utvrditi postotak temeljnih, stabilnih, sezonskih i nepostojanih depozita. Pozajmice od sredisnje banke takoder se mogu pojaviti kao izvor financiranja banaka. Najcesci razlog pozajmljivanja od sredisnje banke jest promjena razine obvezne rezerve zbog kolebanja iznosa depozita. Ove se promjene dogadaju kada banke netocno procijene dnevnu poziciju rezervi te su se prinudene sluziti pozajmicama za nadoknadu razlike ili su potpora bankama za udovoljavanje privremenim potrebama za financiranjem. Dugorocniji krediti od sredisnje banke ukazuju na neobicnu situaciju koja moze biti rezultat nacionalnih ili regionalnih problema ili poteskoca vezanih uz odredenu banku. Povijesno gledajuCi financiranje od strane sredisnje banke u pravilu se koristilo za podrzavanje specijalnih projekata odredenih od strane drzavne politike, primjerice za potporu poljoprivrede ili gradevinarstva, ali ovakva se vrsta potpora u pravilu vise ne koristi. Kapital banke predstavlja zastitu kreditora od gubitaka proizaslih iz nerazboritog upravljanja rizicima. Sukladno medunarodnim standardima, banke u pravilu imaju tri sastavnice kapitala (za daljnju raspravu vidi 6. poglavlje ). Kljucne sastavnice bankovnoga kapitala jesu redovne dionice, zadrzana dobit i obnovljive preferencijalne dionice, a sve se to smatra osnovnim kapitalom. Osim toga, za kvalifikaciju kao dodatni kapital I. ili dodatni kapital II., kapitalni mehanizmi moraju biti dugorocni i ne smiju sadrzavati nikakva ugovorna ogranicenja, uvjete ili druga ogranicenja koja su u nesuglasju sa zdravim bankovnim poslovanjem. Primjerice instrumenti koji rezultiraju visim dividendama ili kamatnim prihodima u slucaju pogorsanja pokazatelja financijska poslovanja banke ne mogu se smatrati dijelom kapitala. Stavke dodatnog kapitala I. i II. obicno imaju odredeno dospijece, a i banka se mora pripremiti za njihovu zamjenu ili isplatu bez negativnog utjecaja na adekvatnost kapitala. Stoga je pri odredivanju adekvatnosti kapitala potrebno procijeniti preostalu rocnost sastavnica dodatnog kapitala I. i II. Izvanbilancne stavke. Financijske su inovacije doprinijele pojavi niza novih "izvanbilancnih" financijskih instrumenata. Pa tako troskovi

72


vezani uz propise monetame politike, kao sto je minimalna obvezna rezerva, i propisi o adekvatnosti kapitala cesto se izbjegavaju koristenjem izvanbilancnih instrumenata. Kreditni nadomjesci, poput jamstava i akreditiva te derivatnih instrumenata, kao sto su rocnice (engl. futures contract) i opcije, ne smatraju se stavkama aktive i pasive iako izla.ZU banku odredenim rizicima i stogaje za njih potrebno izdvojiti odredene kapitalne zahtjeve. Upravljanje je rizicima vezanim uz izvanbilancne stavke izazovno. Kao posljedica toga, vazno je da informacije koje se prikazuju upravi tocno prikazuju izlozenost vezanu uz ove mehanizme. U kontekstu upravljanja rizicima vezanim uz izvanbilancne stavke vazno je kvantificirati prirodu obveze ili prava sadrzanom u istome. Ovo je moguce ueiniti procjenom prirode, iznosa i predvidenog koristenja kreditnih obveza, potencijalnih obveza, jamstava i drugih izvanbilancnih stavki. U okviru ukupne izlozenosti rizicima institucije takoder je potrebno odrediti osjetljivost ovih instrumenata na trzisne prolllJene.

4.4 Ukupni rast bilancnih i izvanbilancnih stavki Od banke kojaje dobra pozicionirana i uspjesna na svojem trziStu moze se ocekivati daljnji rast. Analiza bilance stanja moze se provoditi u cilju odredivanja stopa rasta i vrsta struktumih promjena koje se dogadaju u banci (tablica 4.2). Takva analiza upucuje na opcu vrstu djelatnosti kojima se banka bavi i zahtijeva razumijevanje strukture bilance stanja i prirode aktive i pasive banke. Cak i u slucajevima kada ukupni rast bilance stanja nije znacajan, pojedinacne sastavnice se u pravilu mijenjaju kao rezultat promjena u konkurentskom trzisnom, ekonomskom iii zakonodavstvenom okruzenju (kao sto je prikazano gore na slikama od 4.1 do 4.4). Kako se mijenja struktura bilance stanja, rizici se sadrzani u bilanci takoder mijenjaju. Struktura bilance stanja stoga treba biti sastavni dio procjene primjerenosti i ucinkovitosti politika i postupaka za upravljanje izlozenosti rizicima. Slika 4.5 ilustrira ukupni rast aktive i kapitala banke. Nadalje, on ukazuje na uravnote:Zenost banCina rasta odnosno u kojoj je mjeri banka u mogucnost odrzavati zakonodavne kapitalne propise u odnosu na rast ukupne aktive i rizicno ponderirane aktive. Ova vrsta grafikona moze se koristiti kao rani pokazatelj upozorenja na potencijalne probleme u


73

upravljanju adekvatnoscu kapitala koji se mogu javiti kao posljedica brzog rasta. U normalnim situacijama rastje aktive banke podr:Zan rastom stabilne baze financiranja po troskovima prihvatljivim za banku kao i mogucnostima ostvarenja dobiti. Marza izmedu aktivne i pasivne kamate bi u pravilu trebala biti stabilna ili rastuca. U stabilnom trzisnom okruzenju porast mar:Ze moze ukazivati na prihvacanje veceg rizika poslovanja. Kako bi se izbjeglo povecano izlaganje riziku kreditiranja, naglasak se vrlo cesto stavlja na prihod od naknada koji ne opterecuje banCinu bilancu stanja.

TABLICA4.2 UKUPAN RAST BILANCNIH IIZVANBILANCNIH STAVKI Razdoblje I.

Razdoblje 2.

Ukupna akti va

100

120

150

190

258

Rizicno ponderirana aktiva

100

160

205

295

370

K valificirani kapita1

100

205

254

295

315

1,09

1,39

15,89

24,62

24,92

Ukupan rast (u postocirna)

Razdoblje 3.

Razdoblje 4.

Tekuce razdoblje

Standard

Izvanbilancne stavke

Izvanbi1ancne stavke kao postotak ukupne aktive

SLIKA 4.5 UKUPAN RAST

Postotak

400 350 300 250 200 150 100 50 0

Razdoblje 1.

-+-

Ukupna aktiva

Razdoblje 2. •

Razdoblje 3.

Rizicno ponderirana aktiva

Razdoblje 4.

Tekuce razdoblje

-L:r Kvalificirani kapital

74


Banke koje prebrzo rastu cesto preuzimaju neopravdano visoku razinu izlozenosti riziku te njihov administrativni i menadzerski sustav informiranja ne moze podrzati ovakvu stopu razvitka. Cak se i banke kojima se dobro upravlja mogu susresti s problemima upravljanja rizicima koji proizlaze iz pretjeranog rasta sto je posebice vezano uz kreditni portfelj. U nekim drzavama monetama politika moze ograniciti i znacajno utjecati na stopu rasta i strukturu aktive banaka. Usprkos odmaku od oslanjanja na zakonodavno propisivanje strukture portfelja i administrativnoga nadzora, ogranicenja rasta kredita hila su i jos su uvijek relativno ucestala metoda primjene monetame politike u nekim tranzicijskim gospodarstvima posebice u drzavama s manje razvijenim financijskim trzistima. Altemativna metoda neizravnoga utjecaja na potraznju i razinu kredita u gospodarstvu tradicionalno je utjecaj na troskove kredita. Promjene u bankarstvu i financijama znace da su mogucnosti izbjegavanja kreditnih ogranicenja i regulative kamatnih stopa znacajno porasle. Gubitak ucinkovitosti i potencijalne nevolje koje kreditna ogranicenja i manipulacije kamatnim stopama mogu uzrokovati, razlozi su zbog kojih se ovi instrumenti sve vise napustaju u korist intervencija putem otvorenog trzista. Koristenje kreditnim ogranicenjima u drzavama u kojima se monetama politika provodi tijekom duzeg vremenskog razdoblja moze pogorsati konkurentsku poziciju banaka i potaknuti inovacije i nastajanje altemativnih instrumenata i/ili kanala financijskog posrednistva. Drugim rijecima, ovakvim se mjerama nenamjemo odredio tijek razvitka bankovnih sustava. Niskoprinosna i nekamatonosna aktiva. Banke nedvojbeno moraju odr2avati razumnu sliku izlozenosti riziku na profitabilnoj osnovi. Analiza uzroka smanjenja neto kamatnih mar2i mora ukljuCivati i procjenu razine niskoprinosne i nekamatonosne aktive osobito one koja izlaze banku visokoj razini rizika. Slika 4.6 predstavlja sliku promjene u razini tijekom vremena niskoprinosne i nekamatonosne aktive. Ovaj je trend potrebno analizirati ne samo u odnosu na industrijske standarde iii prosjeke, nego i u sklopu dinamickih promjena tijekom vremena. U ovom specificnom slucaju porast moze biti uzrokovan promjenama u zakonodavstvenom okruzenju ili u strukturi financiranja banke pri cemu ona moze imati povecani udio izvora financiranja koji je predmet


75

zakonodavstvenih odredaba. Ovakva situacija maze biti i posljedica losih poslovnih odluka o upravljanju aktivom. U mnogim tranzicijskim drzavama ova kategorija aktive odrZava prinudno odrzavanje rekapitalizacijskih obveznica izdanih od strane ddave u cilju njihovih ocuvanja bankovnih sustava. Rast izvanbilancnih stavki. Slika 4. 7 na slican nacin prikazuje rast izvanbilancnih stavki. Ova slika maze se koristiti za odredivanje rasta izvanbilancnih stavki i udjela ovih stavki u ukupnim bilancnim i izvanbilancnim aktivnostima. Banka koja se ovdje promatra ocito povecava svoje izvanbilancne aktivnosti iako nominalna vrijednost mnogih izvanbilancnih instrumenata ne mora biti izravno povezana s razinom izlozenosti riziku. Analiticar mora razumjeti zasto i koji su mehanizmi uzrokovali ovakav trend kretanja. S obzirom na to da izvanbilancne stavke izlafu banku financijskim rizicima postavlja se nekoliko pitanja, ukljucujuCi i utjecaj razliCitih instrumenata na razinu izlozenosti riziku koji nisu prikazani u bilanci stanja. Nadalje, nije poznato je li prinos koji banka ostvaruje u srazmjeru s dodatno preuzetim rizikom i ima li banka primjerene sustave za upravljanje rizicima koji pokrivaju i rizik uzrokovan izvanbilancnim instrumentima.

SLIKA 4.6 NISKOPRINOSNA I NEKAMATONOSNA AKTIVE KAO POSTOTAK UKUPNE AKTIVE

Postotak 14

12 10 8

6 4

2 0 Razdoblje 1.

Razdoblje 2. •

Nekamatonosna aktiva

Razdoblje 4.

Razdoblje 3.

-+-

Tekuee razdoblje

Nisko-prihodovna aktiva

76


SLIKA 4.7 IZVANBILANCNE STAVKE KAO POSTOTAK UKUPNE AKTIVE

Postotak

30

25 20 15

10 5

0 Razdoblje 1.

Razdoblje 2.

Razdoblje 3.

Razdoblje 4.

Tekuce razdoblje

4.5 Ucinkovito upravljanje rizicima Cilj financijskog upravljanja je maksimiziranje vrijednosti banke koja je odredena svojom profitabilnoscu i razinom izlozenosti riziku. Financijsko upravljanje obuhvaca upravljanje rizicima, ulogu riznice, financijsko planiranje i budzetiranje, racunovodstvene i informaticke sustave i unutrasnje nadzore. U praksije kljucni dio financijskog upravljanja upravljanje rizicima koje obuhvaca stratesko planiranje i planiranje kapitala, upravljanje aktivom i pasivom te upravljanje bankovnim poslovnim i financijskim rizicima. Osnovne sastavnice upravljanja rizicima jesu identifikacija, kvantifikacija i nadzor rizicnog profila bankovnih i financijskih rizika. Rizici vezani uz bankarstvo obuhvacaju rizik proizvoda, trzisni i rizik klijenta (kreditnog portfelja). Banke imaju malen ili uopce nemaju nadzor nad vanjskim rizicima koji su uvjetovani promjenama u gospodarskom i poslovnom okruzenju, aktivnostima konkurencije, zakonodavstva i poreznih vlasti te demografskim promjenama. Kao sto je vee navedeno, izlozenost je ovim rizicima znatno povecana u protekla dva


77

desetljeca poglavito zbog utjecaja rastuce konkurencije i volatilnosti ekonomskog okruzenja i financijskih tdista. Promjenjivost cijena je takoder doprinijela uvodenju novih financijskih instrumenata i usluga te je odredila njihov uspjeh na trzistu jer se financijske inovacije rijetko pojavljuju u razdoblju stabilnih cijena. Osnovne vrste financijskih rizika ukljucuju adekvatnost kapitala i likvidnost, kreditne, kamatne, valutne i trzisne rizike (njihovaje procjena predmet izucavanja ove knjige ). Prakticni je cilj upravljanja rizicima identifikacija, kvantifikacija i pravilno upravljanje cimbenicima financijskih rizika od kojih su mnogi u odredenoj mjeri nezavisni. Svakodnevno poslovanje banke moze utjecati na cimbenike financijskog rizika i stoga je potreban kontinuirani nadzor i skrb. UCinkovito upravljanje rizicima, posebice za vece banke i/ili banke koje posluju u nerazvijenim i konkurentskim trzistima, zahtijeva formalni postupak. U zemljama u razvitku- posebice u onim tranzicijskim - nestabilno, nepostojano gospodarsko i nerazvijeno trzisno okruzenje znacajno povecava raspon i jaCinu izlozenosti banke financijskom riziku. Takvi uvjeti dovode do jos slozenijeg upravljanja rizicima i naglasavaju potrebu za ustrojavanjem uCinkovitog procesa upravljanja rizicima. Kljucne sastavnice ucinkovitog upravljanja rizicima, koje je potrebno ustrojiti u banci i koje analiticar treba procjenjivati, u pravilu obuhvacaju sljedece: •

•

Uspostava sluzbe na najvisoj razini uprave banke koja je odgovoma izricito za upravljanje rizicima te po mogucnosti i za uskladivanje operativne primjene politike i odluka ALCO-a (Odbora za upravljanje aktivom i pasivom). Na ovaj se naCin uloga upravljanja rizicima pozicionira kao ravnopravna ostalim bankovnim funkcijama, podize se svijest o postojanju ove uloge i daje joj se primjerena vaznost unutar banke. Utvrdena eksplicitna i jasna strategija upravljanja rizicima i prateCi skup politika s odgovarajuCim ciljevima djelovanja. Potrebno je takoder napomenuti da postoji niz strategija upravljanja rizicima koje proizlaze iz razliCitih pristupa tumacenju medusobne ovisnosti Cimbenika rizika. Razlicitosti takoder mogu proiziCi iz razlika u misljenjima vezano uz ponasanje prema nepostojanju u upravljanju rizicima.

78


•

•

•

•

Uvodenje odgovarajuce razine formalizacije i uskladivanje donosenja strateskih odluka vezanih uz proces upravljanja rizicima. Takoder je potrebno obuhvatiti sva pitanja i/ili parametre relevantne za proces donosenja odluka na operativnoj osnovi za sve bitne poslovne i sluzbene postupke. Parametri osnovnih cimbenika financijskog rizika (koji su u pravilu odredeni u sklopu politika za upravljanje rizicima banke i izrazeni kao pokazatelji ili ogranicenja) mogu posluziti kao pokazatelji razine prihvatljivog rizika poslovnim jedinicima. Primjerice: pokazatelj duga u odnosu na kapital za korisnike bancinih kredita parametar je rizika koji izrazava razinu izlozenosti kreditnom riziku. Maksimalna izlozenost prema pojedinom klijentu jest parametar rizika koji pokazuje izlozenost kreditnom riziku u ogranicenom obliku. Poslovne odluke i odluke o strukturi portfelja banke trebaju se zasnivati na temeljitim kvantitativnim i kvalitativnim analizarna, a osnovom primjenjivih parametara rizika. Ovaj proces, ukljucujuCi analizu konsolidiranog rizicnog profila, nuzan je zbog slozene meduovisnosti Cimbenika rizika i potrebe za uravnotezenjem razliCitih Cimbenika financijskog rizika. S obzirom nato da utjecaj rizika na financijsku poziciju banke i promjene ove pozicije nisu uvijek ocite, pojedinosti mogu biti od kljucne vaznosti. Sustavno prikupljanje potpunih, pravovremenih i dosljednih podataka vaznih za upravljanje rizicima te osiguranje podesnih kapaciteta za cuvanje i obradu podataka. Podaci trebaju obuhvacati sve funkcionalne i poslovne procese kao i ostala podrucja kao sto su makroekonomske i trzisne smjemice koji mogu biti od vaznosti za upravljanje rizicima. Razvitak mehanizama kvantitativnog modeliranja koji omogucavaju simulaciju i/ili analizu uCinaka promjena u gospodarskom, poslovnom i trzisnom okruzenju na profil izlozenosti riziku banke i daljnji utjecaj na njezinu likvidnost, profitabilnost i neto vrijednost. Racunalni modeli koje banke koriste krecu se od jednostavnih mehanizama utemeljenih na osobnom racunalu do slozenih primjenjivih sustava za modeliranje. Ovakvi modeli mogu biti intemo razvijeni ili se mogu preuzeti od


79

drugih financijskih institucija sa slicnim profilom, specijaliziranih konzultantskih poduzeca ili vanjskih dobavljaca programskih rjesenja. Razina podrobnosti i analitickih sposobnosti modela kojeg banke koriste moze biti rani pokazatelj ozbiljnosti pristupa upravljanju rizicima banke. Novi baselski sporazum znacajno ce povecati vaznost mehanizama za kvantitativno modeliranje i sposobnosti banke za njihova koristenje s obzirom na to da oni predstavljaju osnovu za primjenu pristupa unutrasnjega poretka (Internal Rating Based Approach - IRB) za mjerenje adekvatnosti kapitala banaka. Ocekuje se dace IRB pristup utjecati na povecanje rizicne osjetljivosti jer ce kapitalni zahtjev koji se zasniva na unutrasnjem poretku biti osjetljiviji na izvore kreditnog, tdisnog i operativnog rizika, kao i ekonomske gubitke u bankovnom portfelju te ce isti biti dodatni poticaj uskladenosti jer ce banke imati poticaj za kontinuirano unapredenje interne prakse upravljanja rizicima.

5. POGLAVLJE

PROFITABILNOST

KLJUCNE PORUKE Profitabilnost je pokazatelj sposobnosti banke da snosi rizike i/ili da poveca svoj kapital. Nadzorne institucije trebale bi podi"Zavati profitabilne banke kao doprinosioce stabilnosti bankovnog sustava. Omjere profitabilnosti treba promatrati unutar konteksta, a trosak slobodnog kapitala treba biti oduzet prije donosenja zakljucaka o profitabilnosti. Neto prihod od kamata nije nuzno najveci izvor bancina prihoda i cesto nije dostatan za pokrice troskova poslovanja banke. Uprava bi trebala razumjeti na kojim stavkama aktive trosi svoju energiju i u kakvom je to odnosu s izvorima prihoda.

5.1 Uvod: Vaznost profitabilnih banaka Profitabilnost u obliku zadrzane dobiti u pravilu je jedan od kljucnih izvora stvaranja kapitala. Zdrav se bankovni sustav zasniva na profitabilnim i adekvatno kapitaliziranim bankama. Profitabilnost je koristan pokazatelj bancine konkurentske pozicije na bankarskom tdistu i kvalitete njezine uprave. On omogucava banci odrzavanje odredenog rizicnog profila i pruza zastitu od kratkorocnih problema. Racun dobiti i gubitka, kljucni izvor informacija o banCinoj profitabilnosti, sadrzi izvore bancinih prihoda i njihove kvantitete i kvalitete kao i kvalitete bancina kreditnog portfelja i kljucnih troskova banke. Struktura racuna dobiti i gubitka takoder ukazuje na banCinu poslovnu

81

82


orijentaciju. Tradicionalno su osnovni izvor bancina prihoda bile kamate, ali rastuca orijentacija ka netradicionalnim aktivnostima takoder se odrazava u racunima dobiti i gubitka. Primjerice, na prihode od trgovanja, investicija ili prihode od naknada odnosi se visoki postotak prihoda u suvremenim bankama. Ovaj smjer podrazumijeva i vecu nepostojanost prihoda i profitabilnosti. On takoder podrazumijeva razliciti rizicni profil od onog kod tradicionalnih banaka. Promjene strukture i stabilnosti bankovne dobiti ponekad su motivirane zakonskim kapitalnim propisima i mjerama monetame politike kao sto je obvezna rezerva. Kako bi se oddalo povjerenje u bankarski sustav, banke su obvezne oddavati minimalne kapitalne standarde. Restriktivna priroda zakonskog minimalnog kapitala moze utjecati na promjenu poslovne politike banke u korist aktivnosti i aktive za koju su propisani nizi kapitalni zahtjevi. Ipak, iako takva aktiva nije manje rizicna, moze donositi i nize prinose. Pretjerani iznosi obvezne rezerve i/ili drugih zakonskih propisa o likvidnosti mogu narusiti dobit i potaknuti rasposredenje. Oni takoder mogu uzrokovati nezeljene bankovne prakse. Na primjer: bilanca stanja banaka u mnogim zemljama u razvoju i tranzicijskim gospodarstvima saddi velike udjele fiksne imovine, a to negativno utjece na profitabilnost. Zakonodavna bi tijela trebala prepoznati vaznost dobiti i, u najvecoj mogucoj mjeri, izbjegavati regulativu koja pretjerano smanjuje profitabilnost. Oporezivanje je sljedeci vazan cimbenik koji utjece na bankovnu profitabilnost kao i na odabir njezine poslovne politike zbog toga sto utjece na konkurentnost razlicitih mehanizama i dijelova financijskog trzista. Primjerice, naCin oporezivanja neto prihoda od kamata u kombinaciji s poreznim izuzecem kapitalnih dobitaka moze uciniti depozite manje atraktivnim u odnosu na kapitalne investicije. U nacelu banke prilagodavaju svoje poslovanje i odluke o poslovnoj politici kako bi minimizirali porez koji trebaju platiti i kako bi iskoristili sve "rupe" u poreznom zakonu. Osim razine i providnosti oporezivanja profita kljucna podrucja koja treba razmotriti pri procjeni poslovnog okruzenja i profitnih potencijala banke jesu oporezuju li nerealizirane dobitke i prihod od kamata ina koji nacin te dopustaju li formiranje rezervacija prije oporezivanja. Mnoge fiskalne vlasti takoder primjenjuju izravne poreze na bankovne transakcije. Detaljno razumijevanje izvora dobiti i promjena u prihodovnoj/profitnoj strukturi na razini pojedinacnih banaka i bankovnog sustava u

PROFITABILNOST

83

cjelini vazno je za sve kljucne sudionike u procesu upravljanja rizicima. Nadzome vlasti bi trebale, primjerice, tretirati profitabilnost banaka kao pokazatelj stabilnosti i kao Cimbenik koji doprinosi povjerenju depozitora. Maksimalno odrziva profitabilnost bi se stoga trebala poddavati s obzirom nato da je zdrava konkurencija u ostvarivanju profita pokazatelj uCinkovitog i dinamickog financijskog sustava.

5.2 Struktura racuna dobiti i gubitka Racun dobiti i gubitka banke je kljucni izvor informacija vezanih uz izvore i strukturu njezina prihoda. Primjer analitickog racuna dobiti i gubitka prikazan je u tablici 5.1. U dva posljednja stupca razlicite su sastavnice prihoda i troskova (cak i bruto prihod od kamata i bruto rashodi od kamata) prikazane kao postotak bruto prihoda prikazanog u petom retku. Neto prihod od kamata izracunava se kao razlika izmedu bruto prihoda od kamata i rashod od kamata vezanih uz kreditni portfelj i moguce je primijetiti da se na njih odnosi razmjemo malen udio u ukupnom prihodu- osobito kada se uzme u obzir opseg djelatnosti koje proishode iz neto prihoda od kamata. Racun dobiti i gubitka banaka u pravilu ukljucuje sljedece kategorije: Prihod od kamata potjece od kredita i svih ostalih plasmana banke kao sto su obrtni kapital, investicije, stambeni krediti, devizni krediti, krediti s obrocnom otplatom, prekoracenja po racunima i kreditne kartice. On takoder ukljucuje i kamatu koju banka ostvaruje na depozite koje drzi kod ostalih financijskih institucija. Prihod od kamata u pravilu se izracunava na obracunskoj osnovi sto znaci da banka izracunava potrazivanja po kamatama tijekom odredenog vremenskog razdoblja na koje se odnosi racun dobiti i gubitka, bez obzira je li kamata stvamo placena ili nije. Racunovodstvena politika bi u pravilu trebala uredivati prenamjenu kredita na sumnjiva i spoma potrazivanja na koja se ne obracunava kamata ukoliko je klijent duzan dulje od prethodno odredenog vremenskog razdoblja (primjerice, 60 dana) ili se smatra potencijalno nesposobnim otplatiti vlastiti dug (bez obzira na to je li kredit kategoriziran medu sumnjiva i spoma potrazivanja), a kada se sva prethodno obracunata a neplacena kamata treba izuzeti iz prihoda. Nedostatak takve politike u pravilu za posljedicu ima znacajno precjenjivanje prihoda od kamata i profita banaka.

84


TABLICA 5.1 STRUKTURA PRIHODA I TROSKOVA

Prihodiltroskovi Tekuce Prethodno razdoblje razdoblje

Godi!mja promjena

% (Osnova: bruto prihod ad pos/ovanja)

lznos

Tekuce Prethodno razdoblje razdob/je

%

A. Kamatni i slicni prihod kamatnog portfelja i medubankovnih depozita

205

B. Kamatni rashodi od depozita i instrumenata financiranja kreditnog portfelja

170

I. Neto prihod od kamata kreditnog

portfelja (A-B) 2. Ostali prihod od poslovanja vezan uz bankovno poslovanje

35 20

Naknade za uslugu, transakcijske naknade i posrednicke naknade Ostali prihod od poslovanja (npr. naknade investicijskog bankarstva) Dobici/gubici od fiksne imovine Ostali dobici/gubici 3. Prihod od aktivnosti trgovanja (trgovacki portfelj i portfelj stabilne likvidnosti) 4. Prihod od investicijskih ulaganja (subsidijari i povezana poduzeca) 5. BRUTO PRIHOD 6. Rezervacije za identificirane gubitke kreditnog portfelja i otpisi

41 4

100 6

Neto rezervacije kao odbitne stavke racuna dobiti i gubitka tijekom tekuceg razdoblja LoSi plasmani izravno otpisani iz raCuna dobiti

i gubitka (bez prethodnih rezervacija) 7. Operativni troskovi Place i naknade zaposlenicima

55

Administrativni troskovi Troskovi revizije i konzultantskih usluga Placene rente Amortizacija i ostala smanjenja vrijednosti Ostalo 8. Troskovi vezani uz aktivnosti trgovanja i investicije

20

9. Ostali troskovi i kamate vezane uz nedepozitne pozajmice (npr. izdane obveznice za kapitalizaciju ili drzavne/ multilateralne pozajmice)

4

10. Izvanredni profit/gubitak

I

Dobitaklgubitak od vrijednosnog uskladenja imovine (NETO) Ostali dobici/gubici

85

PROFITABILNOST

TABLICA 5.1 STRUKTURA PRIHODA I TROSKOVA (NASTAVAK)

Prihodiltroskovi Tekuce Prethodno razdob/je razdoblje 11. Neto prihod/(gubitak) prije oporezivanja 12. Oporezivi prihod Efektivna porezna stopa

Godisnja promjena

% (Osnova: bruto prihod od pos/ovanja}

lznos

Tekuce Prethodno razdoblje razdoblje

%

14 7 50 zrazena kao % od neto prihoda!(gubitka nakon oporezivanja

13. Neto prihod/(gubitak) nakon oporezivanja

100

14. Prijenos u opce rezervacije

46

15. Isp1acene dividende

14

16. Ostalo (+/-)

0 40

17. Zadrzana dobit tekuceg razdob1ja 18. Zadrzana dobit na pocetku razdob1ja 19. Zadrzana dobit na kraju tekuceg razdob1ja

Prihod od kamata se nadalje dijeli prema izvorima prihoda. Primjerice, kredita kategorije se mogu podijeliti na kredite drzavi, ddavnim i privatnim poduzeCima (ukljucujuci i kredite za obrtni kapital i investicije) te potrosacke kredite stanovnistvu, hipotekame kredite itd. Ovakva podjela moze biti zatrazena u nadzome ili statisticke svrhe. Ona takoder moze biti posljedicom vlastita unutrasnjeg ustroja s obzirom da suvremene troskovno svjesne banke cesto razvijaju politiku cjenovnog vrednovanja i troskovne sustave za razliCite poslove te proizvodne linije kako bi osigurale da je doprinos svakog proizvoda u dobiti jasno razumljiv. Rashodi od kamata obuhvacaju kamatu kojaje placena na depozite i pozajmice vezane uz financiranje kreditnog portfelja. Analiza strukture rashoda od kamata omogucava razumijevanje izvora financiranja banke i uz to vezanih troskova financiranja. Daljnja podjela rashoda od kamata u pravilu se zasniva na instrumentima i rocnosti, kao sto su depoziti po videnju, stedni racuni, devizni depoziti i potvrde 0 depozitu (CoD). Banka s niskim kamatnim rashodima, a time i troskovima financiranja, nedvojbeno je bolje pozicionirana u odnosu na banku s visim kamatnim troskovima jer je u mogucnosti odobriti plasmane klijentima po tdisnim stopama uz ostvarenje vise kamatne made. Nizi kamatni

86


troskovi, ipak, cesto podrazumijevaju i vise operativne troskove. Taka depoziti stanovnistva obicno nose nize kamatne troskove, ali zahtijevaju mrezu podruznica za njihova prikupljanje, a i odrzavanje je depozitnih racuna skupo. Iz toga razloga neke banke preferiraju financiranje na trzistu novca iako ono podrazumijeva vise kamatne troskove. Neto prihod od kamata je razlika izmedu kamatnih prihoda i rashoda banke. Neto prihod od kamata je osnova tradicionalnih prihoda banke i cilj banke hi u pravilu trebao biti odrzavanje stabilnih i rastuCih neto prihoda od kamata. U okruzenju promjenjivih kamatnih stopa ovo zahtijeva aktivno upravljanje: banka nastoji prilagoditi aktivne kamatne stope (kamatne stope na kredite) prije nego pasivne (kamatne stope na depozite) u okruzenju rastuCih kamatnih stopa i suprotno u okruzenju padajuCih trzisnih kamatnih stopa. Ostali su prihodi od bankovnih aktivnosti, kao sto su prihod od naknada i prihod od savjetnickih usluga, oni od netradicionalnih bankovnih aktivnosti kao sto su prodaja investicijskih proizvoda stanovnistvu ili usluge financijskog savjetovanja. Ova kategorija takoder obuhvaca prihod od naknada koji potjece od razlicitih usluga klijentima kao sto su upravljanje fondovima iii racunima te usluge platnog prometa. Ova vrsta prihoda je u pravilu pozeljna zato sto ne podrazumijeva izlozenost financijskom riziku, a sukladno tome niti ne zahtijeva izdvajanje kapitalnih zahtjeva. Prihod od trgovanja (vidi 10. i 11. poglavlje) obuhvaca prihod od ulaganja u vrijednosnice koje se vade u trgovackom i investicijskom portfelju (portfelju stabilne likvidnosti), ulaganja u strane valute, clionice i robe. Ovaj se prihod pretdito ostvaruje zbog razlike izmedu kupovne i prodajne cijene osnovnog instrumenta, ali ukljucuje i kamate. Stabilnost iii odrzivost prihoda od trgovanja utjece na odrzivost banke i izravno je vezana uz kvalitetu uloge banke u upravljanju trzisnim rizicima, ucinkovitosti vezanih funkcionalnih procesa i primjerenosti informaticke tehnoloske podrske. Stavke aktive kojima se trguje trebaju biti prikazane po vjerodostojnoj vrijednosti (uskladenja trzisne vrijednosti odrzavaju se u racunu dobiti i gubitka) u financijskim izvjescima banke (vidi 11. i 14. poglavlje). Aktiva "raspoloziva za prodaju" takoder se prikazuje po vjerodostojnoj vrijednosti, ali se uskladenja tdisne vrijednosti mogu prikazati na racunu rezervi izravno u bilancu stanja. Prihod od investicija obuhvaca prihod banke od dugorocnijih kapitalnih investicija, kao sto su dionice i kamatonosne (dokapitalizacijske

PROFITABILNOST

87

ili one koje nisu namijenjene trgovanju) obveznice koje banka dr:li u dugorocnom investicijskom portfelju kao i prihod od dividendi od ulaganja u podrufuice te slicne oblike investicija. Prihod od investicija ovisi o odnosnim ugovomim stopama i, za ulaganja u dionice, o uspjesnosti financijskog poslovanja doticnih tvrtki. Po naravi je stvari prihod od ulaganja u dionice tesko tocno predvidjeti. Stavke aktive koje se vode kao investicija mogu se prikazati u bilanci stanja kao "raspolozive za prodaju" ili namijenjene "drzanju do dospijeca". Prihod od uskladenja tr:lisne vrijednosti takve aktive moze se sukladno tome prikazivati kroz racun dobiti i gubitka ili se moze izravno prikazati kroz racun rezervi u bilanci stanja. Operativni troskovi (troskovi poslovanja) ukljucuju troskove vezane uz zaposlenike, najmove i usluge, troskove revizorskih i savjetodavnih usluga, troskove vezane uz odr:lavanje bankovnih racunalskih sustava te sustava informaticke tehnologije i opce administrativne troskove. Uz rezerviranja za kreditne gubitke operativni su troskovi stavka s najvecim utjecajem na troskove posredovanja, ali su takoder i jedna od stavki koju je moguce najuCinkovitije nadzirati. Razina operativnih troskova u praviluje vezana uz ucinkovitost banke. UCinkovitost upravljanja ovim troskovima zahtijeva uskladenje kratkorocne strategije minimizacije troskova ukljucujuci investicije u ljudske i fizicke resurse - poglavito u bankovnu tehnologiju nuznu za uCinkovito upravljanje bankovnim rizicima s dugorocnim odr:lavanjem konkurentske pozicije banke. Place i ostali troskovi zaposlenika, kao sto su trosak zdravstvenog i mirovinskog osiguranja te drugi troskovi, u pravilu su najveca troskovna stavka za banku s obzirom da je bankovno poslovanje intenzivno u pogledu zahtjeva za znanjem i djelatnicima. Racunalni troskovi i uopce troskovi za informaticku tehnologiju i uz to vezani troskovi, kao sto su licencije za programsku podrsku te razvitak i odrzavanje aplikativnih sustava, takoder postaju znacajne troskovne stavke ponajvecma u suvremenim ili medunarodno aktivnim bankama koje su iznimno ovisne o informatickoj potpori pri identifikaciji tr:Zisnih prilika, obradi transakcija te za upravljanje i izvjestavanje o poziciji izlozenosti riziku. Amortizacija je trosak uzrokovan smanjenjem vrijednosti bancine fiksne imovine. Ona je idejno slicna rezervacijama. Banke u pravilu amortiziraju zgrade u razdoblju od 25 do 50 godina, pokretnu imovinu i uredsku opremu u razdoblju od 3 do 5 godina, a racunala od 2 do 3 godine.


88

Rezervacije za kreditne gubitke jesu troskovi vezani uz kreditni rizik sadrzan u odobravanju kredita i ostalih plasmana. Rezervacije se izdvajaju radi nadoknade za smanjenje vrijednosti predmetne glavnice kredita i dospjele kamate. Ova kategorija moze ukljucivati otpise i naplatu (npr. iznose naplacenih kredita koji su prethodno otpisani) ili se to moze prikazivati kao zasebna stavka u racunu dobiti i gubitka. Ostale rezervacije za gubitke vrijednosnog uskladenja. Ova kategorija obuhvaca rezervacije za gubitke ostvarene po svim ostalim stavkama aktive kod kojih je moguce smanjenje vrijednosti aktive; primjerice: aktiva banke u dugorocnom investicijskom portfelju. U mnogim drzavama razboriti propisi zabranjuju bankama prikazivanje aktive po nizoj vrijednosti od nominalne ili trzisne (u tom je slucaju potrebno izdvojiti rezervacije za gubitke vrijednosnog uskladenja) i prepoznaju povecanje vrijednosti samo prilikom prodaje investicije. Dobici (gubici) od tecajnih razlika cesto se prikazuju u racunu dobiti i gubitka zemalja u razvitku s obzirom da se ove banke ucestalo financiraju iz deviznih kredita. Dobici ili gubici proizlaze iz promjena tecajeva koji, ovisno o tome ima li banka neto poziciju kroz duze ili krace razdoblje i je li domaca valuta aprecirala ili deprecirala, rezultiraju dobitkom ili gubitkom za banku. Podaci sadrzani u racunu dobiti i gubitka banke omogucavaju razumijevanje poslovnog cilja institucije te strukture i stabilnosti njezine dobiti. Kako bi se omoguCila usporedba izmedu razlicitih vrsta bankovnih institucija, razliCite stavke racuna dobiti i gubitka, kao sto su kamatne mar:Ze, prihod od naknada i investicija i opci troskovi, obicno se prikazuju kao postotak ukupne aktive. Koristenjem ukupne aktive kao uobicajene usporedne osnove (nazivnika), banke su se u mogucnosti usporediti s prosjekom na razini sektora ili s drugim vrstama banaka. U zbroju ovaj podatak takoder moze ukazati na promjene koje se dogadaju unutar referentne skupine iii bankovnog sustava. Pri analizi strukture racuna dobiti i gubitka banaka analiticar treba podrobno razmotriti i razumjeti sljedece: • • • •

smjernice u strukturi i tocnosti prikazanih prihoda; kvalitetu, strukturu i razinu sastavnica prihoda i troskova; isplacene dividende i zadrzanu dobit; osnovne izvore prihoda i najprofitabilnija poslovna podrucja;

PROFITABILNOST

•

•

• •

89

nacin i razmjer ukljucivanja obracunatih a nenaplacenih kamata u prihod posebice kada se ova kamata odnosi na kredite koji su bili ili bi trebali biti kategorizirani u vise rizicne kategorije (sumnjiva i sporna potrazivanja); u kojoj se mjeri vrijednost popratnih elemenata (a ne operativnog novcanog tijeka) koristi kao osnova za donosenje odluke o kapitalizaciji kamate i/ili daljnjem produzenju kredita; sve politike priznavanja prihoda ili troskova koje utjecu na zaradu; uCinak internih transakcija unutar skupine, osobito vezanih uz prijenos zarade i vrednovanje aktive i pasive.

5.3 Struktura prihoda i kvaliteta dobiti U danasnjem okruzenju tr:Zista koja su bila tradicionalno usmjerena iskljucivo na banke otvorila su se konkurenciji ostalih institucija. Banke su zauzvrat prosirile svoju djelatnost na netradicionalna trzista i stoga danas ne obavljaju iskljucivo ulogu posrednika, tj. prikupljanja depozita i plasiranja kredita. U stvari, pregled strukture dobiti industrije u vecini razvijenih zemalja pokazuje da je tradicionalna bankovna aktivnosti nisko profitabilna i da je prihod od ostalih izvora postao znacajna stavka u strukturi ukupnog profita. Cini se da profitabilnosti banke znacajno doprinose prihodi od naknada koje potjecu od savjetodavnih usluga ukljucujuci i prodaju proizvoda investicijskog bankarstva sektoru stanovnistva, financiranja poduzeca, savjetnickih usluge i trgovanja instrumentima s fiksnim prinosom, dionicama i stranim valutama. Ova je promjena u strukturi dobiti banaka imala utjecaja na povecanje profitabilnosti bez istovremenog povecanja tradicionalnog kreditnog rizika koji proizlazi iz kreditnih portfelja. Primjerice, mnogi korporativni klijenti sposobni su privuCi izvore financiranja u vlastito ime putem izdavanja vrijednosnih papira ili obveznica. Umjesto odr:Zavanja velikog portfelja kredita poduzecima u bilancama stanja banke sve intenzivnije izdaju ili servisiraju izdanja velikih poduzeca ili stvaraju trzista potrebna takvih instrumenata. Na ovaj nacin stvaraju prihod od naknada bez povecanja izlozenosti kreditnom riziku. Ipak, prihod koji je dobiven na ovaj nacin (tj. putem trgovanja vrijednosnicama ili prodajom proizvoda investicijskog bankarstva stanovnistvu) po svojoj je

90


prirodi nestabilniji i teze ga je planirati stoga sto ovisi o trzisnim uvjetima i uspjesnosti trgovanja. Trgovacki portfelj takoder banke izlaze trzisnom riziku (o kojem se raspravlja u 11. poglavlju) koji moze biti znacajan. Struktura prihoda. Analiza profitabilnosti zapoCinje razmatranjem strukture prihoda banke i njezinih sastavnica- prihoda od kamata, prihoda od naknada, prihoda od trgovanja i ostalih izvora prihoda - te smjemica tijekom analize. Slika 5.1 prikazuje strukturu bruto prihoda banke (pri tome se za ilustraciju koriste razliciti iznosi koji sene moraju nuzno odnositi na istu banku). Takav grafikon omogucava analiticaru odredivanje kvalitete i stabilnosti dobiti banke ukljucujuCi i njegove izvore i svaku promjenu u strukturi profita. Grafikon pokazuje da prihodi od trgovanja i investicija banke imaju sve veceg udjela u ukupnom bruto prihodu dok se udio prihoda od kamata smanjuje. Takve smjemice u pravilu zahtijevaju dodatno ispitivanje s obzirom da je u normalnim okolnostima prihod od investicija manje stabilan u odnosu na prihod od kamata. Ipak, ova je tendencija mogla biti uzrokovana negativnim promjenama u makroekonomskom iii trzisnom okruzenju banke koji bi pruzio dobru osnovu za ovakvu orijentaciju. Sljedeci razlog bi mogao biti da je prinos na investicije znacajno visi u odnosu na prinos na kredite. Usporedba strukture bruto prihoda i strukture aktive u pravilu pruza dostatnu osnovu za odgovor na ovu anomaliju; analiza strukture prihoda moze takoder posluziti kao osnova za zakljucke vezane uz kvalitetu upravljanja aktivom. Slika 5.2 ilustrira ovaj proces usporedbom strukture razlicitih kategorija aktive sa strukturom bruto prihoda. Svrha ove usporedbe jest odrediti u sto su tocno pojedine kategorije sredstava banke investirane iii je li ostvareni prihod iii nije u skladu s udjelom pojedine stavke u ukupnoj aktivi (drugim rijeCima, zaraduje lise prihod tamo gdje se trosi energija). Aktiva bi u pravilu trebala biti raspodijeljena na one vrste proizvoda koji ostvaruju najvise prihode uz prihvatljivu razinu izlozenosti riziku. Ista se analiza moze provesti radi utvrdivanja kategorija kredita i ostalih plasmana koji potrazuju razmjemo nize prinose. Analiticka usporedba vrste kamatnih rashoda s odnosnim kategorijama pasive ukazuje na izlozenost banke pojedinim izvorima financiranja i upucuje na moguce struktume promjene u izvorima financiranja banke. Slicna vrsta grafikona i analize moze se iskoristiti za procjenuje

PROFITABILNOST

91

li ili nije struktura kamatnih rashoda u ukupnim rashodima uskladena s razmjemim udjelom pojedinih vrsta obveza u ukupnim obvezama. Na takvom je grafikonu potrebno jasno istaknuti skupe izvore financiranja banke i objasniti razloge koji opravdaju specificne odluke o ovim oblicima financiranja. Dugorocno ovaj oblik analize moze ukazati da lise i koje se vrste struktumih promjena javljaju u strukturi prihoda i rashoda banke i jesu 1i one opravdane sa stajalista profitabilnosti. Slika 5.3 ilustrira prvi korak: analizu kako prihod banke pokriva njezine operativne troskove poslovanja. U prikazanom slucaju prihod od naknada i trgovanja znacajno doprinosi profitabilnosti banke i njezinoj sposobnosti podmirenja troskova poslovanja. Stabilnost je prihoda znacajno narusena jer se prihod od naknada i trgovanja tradicionalno smatraju manje stabilnim u odnosu na neto prihod od kamata (tj. posrednistva). Oboje, i bruto prihod i operativni troskovi poslovanja, pokazuju znacajan rast u razdoblju promatranja. Usprkos znacajno vecoj razini prihoda dobit se banke nije povecala. Analizom bi trebalo utvrditi razlike za znacajno povecanje operativnih troskova. Operativni su troskovi su jedna od stavki racuna dobiti i gubitka banke koju je moguce nadzirati. Jedan od prihvatljivih razloga za povecanje operativnih troskova bilo bi povecanje investicija u ljudske resurse i bankovnu infrastrukturu za koje se moze ocekivati da ce se isplatiti u buducnosti. Ukoliko nije moguce utvrditi takve razloge,

SLIKA 5.1 STRUKTURA BRUTO PRIHODA 500.000 450.000 400.000 350.000 300.000 250.000 200.000 150.000 100.000 50.000

0

92


od banke bi trebalo zatraziti da ponovno razmotri svoju poslovnu strategiju. Slika 5.4 ilustrira jos jedan moguCi pogled na smjemice u razinama operativnih troskova i njihovog odnosa prema ukupnoj aktivi, bruto prihodu od kamata i bruto prihodu poslovanja koji moze pruziti analiticaru podatke o odnosu izmedu troskovnih i prihodovnih banke i o tome je li banka optimizirala svoje potencijale. Pri usporedbi s industrijskim standardima, takav pogled moze rezultirati vaznim zakljuccima: primjerice jesu li troskovi banke visoki zbog prevelikog broja zaposlenika. Pokazatelj operativnih troskova u odnosu na prihod od kamata i operativnih troskova u odnosu na bruto prihod poslovanja takoder su vrlo korisni jer jasno pokazuju profitabilnost banke. Unutrasnji sustavi za mjerenje uspjesnosti poslovanja. U takvom intenzivno konkurentskom okruzenju suvremene si banke ne mogu dopustiti odrzavanje nedovoljno isplativih proizvoda, usluga ili poslovnih linija. Poglavito se medunarodne banke i financijski konglomerati moraju organizirati na nacin koji im omogucava mjerenje tocnog doprinosa dobiti svakog od pojedinih dijelova banke. Tijekom posljednjeg desetljeca razvijeni su slozeniji sustavi za mjerenje profitabilnosti i uspjesnosti poradi udovoljavanja ovoj potrebi.

SLIKA 5.2 STRUKTURAAKTIVE PREMA STRUKTURI PRIHODA

Prihod

Aktiva 4%

76%

OJ Prihod od posrednistva

OJ Stavke posrednicke aktive I2'J TrgovaCki portfelj vrijednosnica

lZJ Prihod od trgovanja

[:3 lnvesticijski portfelj vrijednosnica

[:3 Prihod od investicija

93

PROFITABILNOST

SLIKA 5.3 IZVORI PRIHODA PREMA TROSKOVIMA

Val uta

400.000 350.000 300.000 250.000

Razdoblje 1.

Razdoblje 2.

Razdoblje 3.

IIDJ Neto prihod od poslovanja (npr. investicijsko ~

Razdoblje 4.

Tekuce razdoblje

bankarstvo)

IZZI Neto kamatni prihod od kreditnog portfelja

Neto prihod od trgovanja i investicija

-+-

c=J Neto naknade od usluga, transakcijske naknade i provizije

Ostale provizije

_. Rezervacije za identificirane kreditne gubitke Operativni troskovi

Zakljucci doneseni na osnovi unutrasnjih sustava za mjerenje uspjesnosti izravno utjecu na ponudu proizvoda i njihovu cijenu te mogu oblikovati odluke banke o ulazu ili izlazu iz pojedinih proizvoda ili usluga. Tehnike unutrasnjega mjerenja u pravilu uzimaju u obzir osnovne cimbenike rizika (koji mogu negativno utjecati na troskove banke) i stoga takoder doprinijeti unapredenju tehnika za upravljanje rizicima. Dobar sustav mjerenja takoder ce unaprijediti primjenu sustavnog sustava poticaja zaposlenicima na osnovi postignuca, a ne na hijerarhijskoj osnovi. Dobar okvir za mjerenje uspjesnosti obuhvaca brojne elemente, medu ostalim: uCinkovitu organizaciju koja omogucava jasnu raspodjelu prihoda i troskova na poslovne jedinice, a koji je vezan uz razliCite

94


aktivnosti ili proizvode banke i!ili tr2isne segmente; unutrasnji sustav cjenovnog vrednovanja za mjerenje doprinosa razlicitih poslovnih jedinica u ukupnoj dobiti; ucinkovit i sustavan nacin ukljucivanja vaznih cimbenika rizika u sustav za mjerenje uspjesnosti. Kada su poznati neto rezultati po poslovnimjedinicama, proizvodima ili trzistima, moguce je jasno utvrditi koji su segmenti klijenata najperspektivniji kao i proizvode koje je potrebno dodatno analizirati glede njihove sposobnosti stvaranja prihoda. Dobar sustav za mjerenje uspjesnosti takoder omogucava analizu neto doprinosa odnosa s velikim klijentima u ukupnoj dobiti banke. Unutrasnji sustavi cjenovnog vrednovanja odnose se na troskove financiranja koji se prenose s jedne poslovne jedinice na drugu. Razradeni sustavi unutrasnjega cjenovnog vrednovanja obuhvacaju i raspodjelu opcih administrativnih troskova na poslovne jedinice i ukljucuju transfeme cijene za interne usluge kao sto su racunovodstvene ili pravne. Unutrasnje transfeme cijene bi trebale, u nacelu, odrzavati aktualne trzisne cijene uzimajuCi u obzir i karakteristike rocnosti i razdoblja ponovnog cjenovnog vrednovanja stavki aktive i!ili pasive na koju se odnose. U praksi veCina banaka odabire metodu ponderiranog prosjeka na osnovi specificne strukture financiranja.

SLIKA 5.4 POKAZATELJI PRIHODA 00 POSLOVANJA

Poslolak

100 90 80 70 60 50 40 30

20 10 0

Razdoblje 4.

Tekuce razdoblje

[IIJ

Nelo prihod od kamala kao poslolak prosjecne ukupne aklive

+

Operalivni lroskovi kao poslolak prosjecne ukupne aklive

c:::J

Operalivni lroskovi kao poslolak ukupnog prihod od poslovanja Operalivni lroskovi kao poslolak ukupnog prihoda od kamala

PROFITABILNOST

95

Odnosi s podruznicama predstavljaju dobar primjer unutrasnjega cjenovnog vrednovanja. Pri odobravanju kredita koji se ne moze kapitalizirati poslovne jedinice u pravilu "posuduju" sredstva od riznice, a ista ce jedinica "plasirati" novae riznice kada prikupi visak depozita. Unutrasnje transfeme cijene trebaju se u oba smjera zasnivati na istim nacelima uz odredene mogucnosti modifikacije. Primjerice, transfeme cijene depozita moguce je prilagoditi za troskove obvezne rezerve. Za dosljednu primjenu ovakvih sustava banka mora imati potporu menadzerskog racunovodstvenog sustava. Postoje brojni nacini za ugradivanje rizika u ovaj sustav. Za ulogu kredita, primjerice, unutrasnji troskovi financiranja mogu odr:Zavati kreditni rizik kredita koji se financira pri cemu se visa transfema cijena pridru:Zuje kreditima nize kvalitete. Ve6ina banaka primjenjuje jedinstvenu transfemu cijenu za sve kredite, a Cimbenik rizika ugraduje se preko vise zahtijevanih prinosa na kredite nize kvalitete. Sljedecije korak odredivanje koliko kapitala treba pridruziti svakoj od razlicitih poslovnih jedinica ili proizvodnih linija. Kljucno pitanje nije kako odrediti odgovarajuci iznos kapitala svakoj od poslovnih jedinica, nego kako raspodijeliti kapital svim poslovima na odgovarajuci nacin i na osnovi istih nacela. U praksi je cesto nepotrebno mjeriti rizik koristenjem slozenih tehnika modeliranja za sve poslovne linije i proizvode banke kako bi se utvrdili odgovarajuci koeficijenti i, u svakom je slucaju, gotovo nemoguce provesti to na praktican, sustavan i razuman nacin. Umjesto toga se banke obicno koriste znatno jednostavnijom vrstom izracuna "prinosa na kapital". Prakticni pristup koji slijede mnoge banke jest koristenje pondera propisanih Baselskim sporazumom (koji se razmatra u 6. poglavlju) kao osnove za izracun. Transfemo cjenovno vrednovanje je potrebno dobro razmotriti kada se analiza odnosi na banku koja je clanica bankovne skupine ili krovne tvrtke posebice ako je sjediste skupine u inozemstvu. U nekim su slucajevima unutrasnje transfeme cijene odredene na naCin koji omogucava maticnoj tvrtki da izvlaci dobit od banke, primjerice, naplacivanjem visih kamatnih stopa od tr:Zisnih za sredstva koja banka pozajmljuje od ostalih poslovnih jedinica ili clanica konglomerata ili placanjem manjih kamatnih stopa od tr:Zisnih za sredstva koja plasira ista banka. Takvi su slucajevi su osobito cesti u zemljama u kojima postoje ogranicenja ili poteskoce s isplatom dividendi maticnoj kompaniji.

96


5.4 Pokazatelji profitabilnosti Profit je konacni i nedvojbeni rezultat uspjesnosti koji pokazuje neto ucinak bankovne politike i aktivnosti tijekom financijske godine. Trendovi njegove stabilnosti i rasta najbolji su sumami pokazatelji protekle i buduce uspjesnosti banke. Profitabilnost se obicno mjeri svim iii dijelom skupine financijskih pokazatelja prikazanih u tablici 5.2. Kljucni pokazatelji obuhvacaju prinos na prosjecni kapital koji mjeri stopu prinosa na ulaganje dionicara, prinos na aktivu i ucinkovitost koristenja potencijalima banke. Ostali pokazatelji mjere profitabilnost osnovne djelatnosti banke (to su pokazatelji marze), doprinos dobiti razliCitih vrsta aktivnosti, ucinkovitost poslovanja banke i stabilnost njezine dobiti. Pokazatelji se promatraju tijekom odredenog razdoblja kako bi se ustanovile smjemice profitabilnosti. Analiza kretanja razlicitih pokazatelja tijekom vremena ukazuje na promjene u politici i strategiji banke i/ili njezinu poslovnom okruzenju. Brojni Cimbenici mogu utjecati na profitabilnost banke. U nekim slucajevima inflacija moze povecati troskove poslovanja vise nego prihod. Svodenje aktive na trzisnu vrijednost zahtijeva priznavanje neostvarenih dobitaka kao prihoda. S obzirom da se ti dobici tek trebaju ostvariti ovo moze negativno utjecati na kvalitetu prihoda banke. UzimajuCi u obzir tradicionalno niske marze poslovanja banke promjena razine kamatnih stopa moze uzrokovati promjene postotka bruto profita. Kako su banke pod utjecajem visoke razine konkurencije u bankovnom sektoru, mnoge su znacajno ulozile u infrastruktumu imovinu - posebice vezanu za informaticku tehnologiju- kao sastavni dio njihove konkurentske strategije. Takve investicije povecavaju opce administrativne troskove banke i negativno utjecu na profitabilnost. Ako se promatraju u okviru financijskih stavki na koje se odnose, pokazatelji poslovanja omogucavaju analiticaru procjenu ucinkovitosti stvaranja prihoda institucije. Standardi uCinkovitosti industrije omogucavaju usporedbu izmedu pojedinacnih banaka i bankovnog sustava. Analiza kamatnog prihoda u odnosu na kredite i druge plasmane omogucava analiticaru odredivanje prinosa na kreditni portfelj. Slicno, usporedba kamatnih rashoda i financiranja pokazuje relativne troskove financiranja. Ovaj proces ukazuje i na utjecaj monetame politike na bankovni sustav i ucinak koji promjene sluzbenih kamatnih stopa imaju na profitabilnost banke.

97

PROFITABILNOST

TABLICA 5.2 POKAZATELJI PROFITABILNOSTI Prethodno razdob/je

Tekuce razdoblje

Standard

Nelo kamalni prihod kao poslalak prosjecne ukupne aklive Prihod od kamala kao poslolak prosjecne kamalonosne aklive Nekamatni prihod kao poslotak prosjecne ukupne aklive Kamalni rashodi kao poslolak prosjecne ukupne aklive Posrednicka marza Nelo kamalni prihod (umanjen za rezervacije) kao poslolak brulo prihoda poslovanja Rezervacije za kreditne gubilke kao poslolak prosjecne ukupne aklive Dividende kao poslolak nelo prihoda nakon oporezivanja Prinos na prosjecni kapilal (prije oporezivanja) Prinos na prosjecni kapilal (nakon oporezivanja) Prinos na prosjecnu aklivu (prije oporezivanja) Prinos na prosjecnu aklivu (nakon oporezivanja) Operalivni troskovi/brulo prihod od poslovanja Troskovi zaposlenikalbrulo prihod od poslovanja Oslali prihodi od poslovanja kao poslolak brulo prihoda od poslovanja Oslali operalivni troskovi kao poslolak prosjecne ukupne aklive Ukupni kamatni rashodi kao poslolak prosjecnih obveza na koje se placa kamala Kamala na podredeni dug kao poslolak prosjecnog podredenog duga Nekamatni prihod kao poslolak prihoda od poslovanja

Pokazatelji se takoder mogu koristiti na sirem planu. Struktura troskova i prihoda bankovnog sustava moze se procijeniti izracunom i analizom rezervacija po kreditima i plasmanima; kamatnom mar:Zom u odnosu na bruto kamatni prihod; odnosom prihoda od investicija i investicija te omjerom opCih administrativnih troskova i bruto prihoda. Dodatna vrijednost stvorena na razini bankovnog sustava moze se odrediti izracunom neto prihoda nakon oporezivanja u odnosu na ukupnu prosjecnu aktivu (tj. prinos na prosjecnu aktivu) i neto prihoda nakon oporezivanja u odnosu na vlasnicku glavnicu (tj. prinos na kapital).

5.5 Analiza pokazatelja profitabilnosti Bankari usmjeravaju znacajnu pozomost na poruku koju daje analiza pokazatelja. Banke obicno upravljanju profitabilnoscu na nacin da nastoje ostvariti rezultate vise od tr:Zisnih prosjeka i odr:Zati dobiti sto

98


stabilnijima i predvidljivijima; ovo zauzvrat privlaCi ulagace. Pokazatelji su stoga vrlo korisni, ali, kao i kod drugih analitickih metoda, njima semora koristiti sa zadrskom i uz pravilno tumacenje s obzirom nato da oni sami za sebe ne pruzaju potpune odgovore o uspjesnosti poslovanja banke. U kratkom se roku moguce sluziti mnogim trikovima za poboljsanje pokazatelja uspjesnosti poslovanja banke u odnosu na industrijske standarde. Stogaje potrebno provesti procjenu poslovanja i upravljanja bankom kako bi se provjerili pokazatelji profitabilnosti. Potreba za stabilnom i rastucom dobiti takoder ukljucuje potrebu za upravljanjem rizicima. Upravljanje aktivom i pasivom postalo je gotovo opceprihvacenim pristupom u upravljanju profitabilnoscu (rizicima). Kako su kapital i profitabilnost nedvojbeno vezani, kljucni cilj upravljanja aktivom i pasivom jest osiguranje odrzive profitabilnosti kako bi banka mogla odrzati i povecati svoje kapitalne resurse. Na kamatne marze moze negativno utjecati bancina nesposobnost ucinkovitog upravljanja kreditnim rizikom. Snazne i stabilne neto kamatne marze tradicionalno su primarni cilj rukovodstva banaka i jos su osnovna odrednica ucinkovitosti posrednistva i uspjesnosti poslovanja. Analiza kamatne made banke moze ukazati na ucinak trenutacne strukture kamatnih Stopa dok analiza smjemica tijekom duzeg razdoblja moze pokazati utjecaj monetame politike na profitabilnost bankovnog sustava. Ona takoder moze ukazati na izlozenost banke promjenama kamatnih stopa, a time i na sposobnost ucinkovitog upravljanja kamatnim rizikom rukovodstva banke. Slika 5.5 prikazuje uspjesnost posredovanja banke. Neto kamatna marza banke pokazuje stabilni porast te potom znatno smanjenje tijekom kasnijeg razdoblja. Takav trend zahtijeva detaljniju analizu. Analiticar bi trebao utvrditi je li on uzrokovan sustavnim razlozima; primjerice ako su kamatne marZ:e smanjene kao posljedica povecane konkurencije. Smanjenje kamatnih marzi moze takoder biti uzrokovano porastom troskova financiranja - takav trend bi negativno utjecao na profitabilnost, a u konacnici moze imati utjecaja i na solventnost banke. Temeljni pokazatelji profitabilnosti - prinos na kapital i aktivu - ukazuju na neto rezultat poslovanja banke tijekom financijske godine iii tijekom odredenog razdoblja. Slika 5.6 pokazuje kako se ovi pokazatelji prilagodavaju oduzimanjem pretpostavljenog troska kapitala u cilju prikazivanja stvame dobiti banke. Usporedbom prinosa na

99

PROFITABILNOST

kapital i prinosa nakon oporezivanja na bezrizicne dr:Z:avne vrijednosnice moguce je utvrditi je li kapitalna investicija u banku ostvarila dodatni prinos u usporedbi s bezrizicnim investicij ama. Ovaj rezultat, kao i onaj prikazan na slici 5.6, moze pokazati dionicarima da je bolje jednostavno uloziti u bezrizicne dr:Z:avne vrijednosnice odnosno da je banci bolje ugasiti svoju posrednicku funkciju i zatvoriti vlastita vrata.

SLIKA 5.5 PROSJECNI KAMATNI DIFERENCIJAL U POSREDNICKOJ DJELATNOSTI Postotak

50 45

40 35

30 25 20 15 10 5 0 -5

Razdoblje 1.

Razdoblje 2.

m g

+

Razdoblje 3.

Razdoblje 4.

Naplacena kamata/prosjecni krediti i plasmani lsplacena kamata/prosjecni depoziti lzracunati prosjecni kamatni diferencijal

Tekuce razdoblje

100


SLIKA 5.6 PRINOS NAAKTIVU (ROA) I PRINOS NA KAPITAL (ROE) (PRILAGOOENI ZA TROSAK KAPITALA) Postotak

40 30

20 10

0

-10

-20

Razdoblje 1.

Razdoblje 2.

1Z21 ROA

rr:o ROE

Razdoblje 3.

Razdoblje 4.

-+- ROA (prilagodeni)

-il-

Tekuce razdoblje ROE (prilagodeni)

6. POGLAVLJE

ADEKVATNOST KAPITALA

KLJUCNE PORUKE Kapital je potreban za zastitu od neocekivanih gubitaka. Kapital ne moze biti zamjena za dobra upravljanje. Potrebna je snazna osnova koju cine stalni dionicki kapital i objavljene rezerve uz dodatak u obliku drugih inacica kvalificiranog kapitala (primjerice, neobjavljene rezerve, revalorizacijske rezerve, opce rezervacije za neidentificirane gubitke, hibridni instrumenti i podredeni dug). Baselski sporazum predvida tri dijela kapitala pri cemu prva dva mjere kreditni rizik vezan uz bilancne i izvanbilancne stavke te derivate, a treci djelomicno pokriva trzisni rizik. Novi ce Baselski sporazum uvesti kapitalnu naknadu za pokrice operativnog rizika. Aktualni standard adekvatnosti kapitala od 8% treba smatrati minimumom. U tranzicijskom iii nestabilnom okruzenju potrebno je odr:Zavati kapital u iznosu vecem od 8% rizicno ponderirane aktive. Nadzorna tijela odreduju razlicite razine kapitala za svaku banku ovisno o individualnom rizicnom profilu banke i njezinoj sposobnosti identifikacije, mjerenja, uredivanja i nadzora rizika. lznos kapitala koji banka odrZava mora biti uskladen s razinom izlozenosti riziku; uprava i nadzorni odbor odgovorni su za, prvo, ocjenu profila izlozenosti riziku banke i, drugo, odredivanje kapitala srazmjernog rizika. Nadzorni odbor takoder je odgovoran za projekciju kapitalnih zahtjeva kako bi se utvrdilo je li tekuci rast odrZiv u odnosu na raspodijeljenu razinu kapitala banke.

101

102


6.1 Uvod: Znacajke i uloga kapitala Gotovo je svaka razina bankarstva izravno iii neizravno pod utjecajem raspolozivosti ilili troska kapitala. Kapital je jedan od kljucnih cimbenika koje treba razmotriti prilikom procjene sigurnosti i zdravog poslovanja pojedine banke. Odgovarajuca kapitalna osnova sluzi kao sigurnosna mre:Za za razlicite rizike kojima je institucija izlozena tijekom svojeg poslovanja. Kapital upija potencijalne gubitke i tako pruza osnovu za odrzanje povjerenja depozitora u banku. Kapital je takoder temeljna odrednica bancine kreditne sposobnosti. Bilanca stanja banke ne moze rasti iznad razine odredene njezinim pokazateljem adekvatnosti kapitala; raspolozivost kapitala sukladno tome odreduje maksimalni obujam aktive. Trosak i iznos kapitala utjecu na konkurentsku poziciju banke. S obzirom na to da dionicari ocekuju prinos na kapital, obveza zarade utjece na cjenovno vrednovanje proizvoda banke. Postoji takoder i druga trzisna razina. U cilju odobrenja kredita i drugih plasmana banke bi u pravilu trebala biti u mogucnosti privuCi depozite javnosti. To zahtijeva javno povjerenje u banku koja se moze odrediti i odrzati zalihom kapitala. Ako se banka suocava s nedostatkom kapitala iii ako je trosak kapitala visok, banka mora prepustiti posao svojim konkurentima. Kljucna svrha kapitala jest pruzanje stabilnosti i apsorbiranje gubitaka sto predstavlja mjeru zastite depozitorima i ostalim kreditorima u slucaju likvidacije. Kao takav kapital banke mora imati tri bitne znacajke: • • •

mora biti stalan; ne smije zahtijevati obvezna fiksna izdvajanja u odnosu na prihode; mora dopustati zakonski utemeljenu podredenost u odnosu na prava depozitora i ostalih kreditora.

Ukupni iznos kapitala je od kljucne vaznosti. Takoder je vazna priroda vlasnistva banke poglavito identitet onih vlasnika koji mogu izravno utjecati na strateske smjernice banke i praksu upravljanja rizicima. Vlasnicka struktura banke mora osigurati cjelovitost bankovnoga kapitala i biti sposobna pribaviti dodatni kapital u slucaju potrebe. Ona


103

ne smije negativno utjecati na kapitalnu poziciju banke ili je izlagati dodatnim rizicima. Osim vlasnika koji nisu "strucni i primjereni" ili koji uCinkovito ne obavljaju svoje fiducijame obveze, struktura financijskih konglomerata takoder moze negativno utjecati na kapital banke u takvim grupacijama. Banke imaju ugradenu znacajku razmjemo niskog pokazatelja kapitala u odnosu na obveze. Kako bi se potaknulo razborito upravljanje rizicima vezanim uz individualnu strukturu bilance stanja, zakonodavne vlasti su u vecini zemalja uvele odredene standarde adekvatnosti kapitala. Tijekom kasnih 1980-ih Baselski odbor za nadzor banaka preuzeo je inicijativu u razvitku rizicno osjetljivog standarda adekvatnosti kapitala koji bi u konacnici utjecao na medunarodno uskladenje nadzomih propisa kojima se ureduje adekvatnost kapitala medunarodno aktivnih banaka. Dvojni ciljevi novog okvira bili su osnazenje stabilnosti i zdravog poslovanja medunarodnog bankovnog sustava i, osiguranjem viseg stupnja dosljednosti u primjeni okvira, ukidanje izvora konkurentske neujednacenosti izmedu medunarodno aktivnih banaka. Ova inicijativa rezultirala je Baselskim sporazumom o kapitalu iz 1988. godine. Baselski sporazum obuhvaca definiciju zakonodavnog kapitala, mjere izlozenosti riziku i pravila koja odreduju razinu kapitala koju je potrebno odrzavati u odnosu na ove rizike. On je de facto uveo standard adekvatnosti kapitala koji se zasniva na rizicno ponderiranoj strukturi aktive banke i izvanbilancnih stavki, a koji osigurava oddavanje adekvatnog iznosa kapitala i rezervi u cilju zastite od solventnosti. Iako su inicijalni cilj Sporazuma bile medunarodno aktivne banke, standard adekvatnosti kapitala usvojen je i primijenjen u vise od 100 drzava i danas Cini sastavni dio svakog rizicno osjetljivog pristupa u nadzoru banaka. Stalna provjera razine kapitala koja je odr:Zava i na razini bankovnog sustava i na razini pojedinacnih banak vazan je dio procesa upravljanja financijskim rizicima kojim se nastoji osigurati da kapitalna pozicija banke bude dosljedna s ukupnim profilom izlozenosti riziku i poslovnom strategijom. Svjetski financijski sustav dozivio je znatne promjene od uvodenja Baselskog sporazuma. Nestabilnost financijskih tr:Zista povecana je tijekom proteklog desetljeca, a uvedene sui znacajne financijske inovacije. Takoder su se dogodile i ekonomske turbulencije koje su dovele do sirenja financijskih kriza; primjerice, u Aziji 1997. i u istocnoj Europi 1998.

104


godine. Rizici s kojima medunarodno aktivne banke moraju upravljati postali su slozeniji. S tim u svezi biljdi se i porast zabrinutosti da Sporazum iz 1988 godine nije pruzio ucinkovit pristup koji bi osigurao da kapitalni zahtjevi odgovaraju stvarnom rizicnom profilu banke iii, drugim rijeCima, on nije bio dovoljno rizicno osjetljiv. Dijelovi mjerenja i nadzora rizika ovog Sporazuma takoder su zahtijevali unapredenje. Tijekom 1999. Baselski odbor zapoceo je konzultacije koje su dovele do izdavanja novog sporazuma o kapitalu koji bi trebao vise uvazavati slozenosti suvremenoga financijskog svijeta. Konzultacije su vee znatno uznapredovale. Iako novi okvir nastoji pruziti obuhvatan pristup mjerenju bankovnih rizika, njegov osnovni cilj ostaje isti kao u Sporazumu iz 1988: promoviranje sigurnosti i zdravog poslovanja bankovnog sustava i unapredenje konkurentske ujednacenosti banaka. Osim minimalnih kapitalnih zahtjeva predlozeno je da novi kapitalni okvir obuhvati i dva dodatna stupa: unaprijedeni proces nadzora banaka i uCinkovito koristenje tdisne discipline. Sva tri stupa se medusobno nadopunjavaju i nijedan od njih ne treba smatrati vaznijim od drugih dvaju.

6.2 Sastavnice regulacijskoga kapitala (aktualna metodologija) Osnovni kapital. Stavke bilance stanja banke koje imaju bitne znacajke kapitala (tj. da su stalne, dane zahtijevaju obvezna fiksna izdvajanja u odnosu na prihode te dopustaju zakonski utemeljenu podredenost u odnosu na prava depozitora i ostalih kreditora) jesu dionicki kapital, zadrzana dobit, neotkupljive i nekumulativne preferencijalne dionice. Ove vrste kapitala smatraju se osnovnim iii primarnim kapitalom i, kao sto je odredeno Baselskim sporazumom iz 1988., cine Osnovni kapital (Tier 1) banke. Osnovni je kapital istovjetan u svim bankovnim sustavima i redovito je eksplicitno prikazan u objavljenim financijskim izvjescima. On takoder ima kljucnu vaznost za izracun profitne marze i bankovne sposobnosti za preuzimanje rizika i odrzanje konkurentske pozicije. Ovaj kapital smatra se zastitom najvise kvalitete. Kao odgovor na rastucu uporabu inovativnih kapitalnih instrumenata, koji se smatraju osnovnim kapitalom u svrhu izracuna adekvatnosti kapitala, Baselski odbor za nadzor banaka izdao je priopcenje za


105

javnost u listopadu 1998. godine. Ovim priopcenjem potvrduje se da bi osnovne znacajke kapita1nih instrumenata trebale biti jasno razum1jive, sta1ne i sposobne apsorbirati gubitke na trajnoj osnovi i da su inovativni kapitalni instrumenti ograniceni na maksimalno 15% osnovnog kapitala. Odbor je ponovno potvrdio da dionicki kapital, obicne dionice i objavljene rezerve ili zadrzana dobit: • • •

• • •

predstavljaju kljucni element kapitala; omogucavaju banci apsorbiranje gubitaka na trajnoj osnov1 1 stalno su raspolozivi u tu svrhu; najbolje omogucavaju banci ocuvanje resursa u stresnom okruzenju s obzirom na to da obicne dionice pruzaju banci potpunu diskreciju u pogledu iznosa i vremenske dinamike distribucije; jesu osnova temeljem koje se donosi vecina ocjena o adekvatnosti kapitala na trzistu; predstavljaju vazan izvor trzisne discipline nad upravom banke kroz prava glasa vezana uz obicne dionice; trebaju predstavljati preteziti oblik osnovnog kapitala banke.

U svezi sa strukturom ulaganja kapitala vazno je znati jesu li one izvrsene u gotovini ili u drugim oblicima investicija, kao sto je fiksna imovina. Zakonodavci ponekada ogranicavaju iznos negotovinskih ulaganja i izrazavaju ogranicenje kao postotak ukupnog osnovnog kapitala. S obzirom nato da negotovinska ulaganja mogu biti pod utjecajem promjene vrijednosti zakonodavci u pravilu zahtijevaju da vlasnici pribave pouzdanu procjenu trece strane prije ukljucivanje odnosnog iznosa u kapital banke uzimajuci u obzir cinjenicu da revalorizacijske rezerve vezane uz fiksnu imovinu predstavljaju dio dodatnog kapitala I. Dodatni kapital I. Iako nemaju znacajke stabilnosti osnovnog kapitala, ostale sastavnice bilance stanja mogu se ukljuCiti u kapitalnu osnovu banke u svrhu procjene adekvatnosti kapitala. Ove sastavnice obuhvacaju kapitalne obveze koje se moraju neopozivo namiriti ili koje sadrze obveznu naknadu vezanu uz buduci prihod bez obzira hoce li prihodi biti raspolozivi. Takav kapital se sastoji od mehanizma koji imaju iste znacajke kao i dug i kapital ukljucujuCi rezerve za revalorizaciju aktive, opce rezervacije i rezervacije za neidentificirane gubitke, hibridne kapitalne instrumente (kao sto su otkupljive kumulativne preferencijalne dionice) i


106

podredeni dugorocni dug. Ove vrste kapitala cine dodatni kapital I. banke, koji je ogranicen na 100% osnovnog kapitala. Zakonska ogranicenja sadrzana u Baselskom sporazumu definiraju uvjete prema kojima posebni instrumenti mogu biti ukljuceni u dodatni kapital I. kako slijedi: •

•

•

•

Rezerve za revalorizaciju aktive mogu se ukljuciti u dodatni kapital I. uz uvjet da su pravedno vrednovane i da u potpunosti odrazavaju mogucnost promjene cijena i prisilne prodaje. Revalorizacijske rezerve mogu se tvoriti na dva naCina. Prvo, u nekim je drzavama bankama dopusteno revalorizirati fiksnu imovinu (u pravilu njihove vlastite zgrade) sukladno promjenama trzisne vrijednosti. Drugo, revalorizacijske rezerve mogu biti rezultat dugorocnih investicija u dionice koje su u bilanci stanja vrednovane po povijesnoj vrijednosti u trenutku preuzimanja. Za takve revalorizacijske rezerve u pravilu se primjenjuje diskont na razliku izmedu knjigovodstvene vrijednosti po povijesnom trosku i trzisne vrijednosti kako bi se odrazila potencijalna nestabilnost. I samo 50% ukljucuje se u dodatni kapital 1.). Opce rezervacije/rezerve za neidentificirane gubitke koje se izdvajaju za buduce neidentificirane gubitke takoder se mogu ukljuciti u dodatni kapital I. banke. Iznos opcih rezervacija/rezervi za neidentificirane gubitke koji se ukljucuje u dodatni kapital I. ne smije premasiti 1,25% aktive na koju se odnosi. Hibridni (duznicki/dionice) kapitalni instrumenti mogu biti dio dodatnog kapitala I. ako su neosigurani, podredeni i u potpunosti otplativi; nisu otkupivi bez prethodne suglasnosti nadzomih tijela i predstavljaju dio gubitaka bez istovremenog obvezivanja banke na prestanak trgovanja. Nadalje, kapitalni instrumenti trebaju omoguCiti odgodu ispunjavanja obveza ukoliko profitabilnost banke ne moze poddati placanje. Podredeni dugorocni dug, koji se moze ukljuciti u dodatni kapital II., obuhvaca uobicajne, neosigurane podredene duznicke kapitalne instrumente s minimalnim pocetnim fiksnim rokom dospijeca vecim od pet godina. Tijekom posljednjih pet godina prije dospijeca i prije ukljucivanja u dodatni kapital I. potrebno je primijeniti diskont od 20% godisnje. Ukupni podredeni


107

dugorocni dug koji se ukljucuje u dodatni kapital I. ne smije biti veci od 50% temeljnog kapitala.

Dodatni kapital II. 1996. godine Baselski odbor uveo je pojam dodatnog kapitala II. kako bi dopustio bankama, prema diskrecijskom pravu nacionalnih zakonodavaca, zastitu od dijela izlozenosti trzisnim rizicima izdavanjem kratkorocnog podredenog duga. Dodatni kapital II. stoga je dopusteno koristiti samo za pokrice trzisnih rizika koji potjecu od dionica i kamatno osjetljivih instrumenta u trgovackom portfelja kao i od valutnog rizika i rizika roba u bankovnom i trgovackom portfelju. Zakonska ogranicenja koji se odnose na dodatni kapital II. utvrduju da on mora imati rocnost od minimalno dvije godine i mora biti subjekt obvezatnih odredaba koje ureduju da se ne dopusti isplata ni kamate ni glavnice u slucaju da takvo placanje utjece na smanjenje ukupnog kapitala banke ispod utvrdenog minimalnog standarda. Minimalni kapitalni standardi. Minimalni rizicno osjetljivi standard kapitalne adekvatnosti utvrden je Baselskim sporazumom na 8% rizicno ponderirane od cega se na element osnovnog kapitala treba odnositi barem 4%. Dodatni kapital II. ogranicenje na 250% uvecanog dijela osnovnog kapitala koji se zahtijeva radi dodatne zastite od tr:lisnih rizika 1• Sve dok sene prekrse ukupna ogranicenja dodatni kapital I. moze se zamijeniti dodatnim kapitalom II. do istog ogranicenja od 250%. Baselski sporazum takoder predvida odredene odbitke od osnovnog kapitala u svrhu izracuna adekvatnosti kapitala. Odbici se odnose na poslovnu vrijednost (goodwill) i investicije u financijske institucije. Ovo posljednje motivirano je s ciljem obeshrabrivanja uzajamnih ulaganja i "efekata dvostruke poluge" kapitala u bankovnom sustavu, sto moze uCiniti sustav osjetljivijim na prijenos problema izmedu kapitalno povezanih institucija.

1 lzracunati kapitalni zahtjev za triisne rizike prevodi se u nominalni iznos rizicno-ponderirane aktive (na osnovi pretpostavke o 8·postotnom minimalnom kapitalnom standardu valja izracunati zahtjev za triisne rizi· ke tako da se podijeli s 0,08). Ukupni kapitalni zahtjev se potom odreduje izracunom 8% od ukupne kreditno ponderirane aktive uveeane za nominalni iznos triisnih rizika. Novi osnovni kapilal mora iznositi najmanje 50% od revidiranog iznosa kapitala. Razlika izmedu novog osnovnog kapitala i postojeteg osnovnog kapitala, odnosno povecanje osnovnog kapitala, postaje osnova za izracun maksimalnog iznosa dodatnog kapitala II.: 250% uvecanog iznosa (vidi primjer u dodacima ovome poglavlju).

108


6.3 Pokrice rizicnih sastavnica osnovnim elementima kapitala (aktualna metodologija) Baselski standard adekvatnosti kapitala zasniva se na nacelu da razina kapitala banke treba biti izravno povezana s profilom izlozenosti riziku pojedine banke. Osim izravne veze izmedu kapitala i izlozenosti bankovnim rizicima ovaj je pristup bio usmjeren ina omogucavanje ukljucivanja ostalih vrsta rizika i ocekivalo se da ce omoguCiti pravedniju osnovu za usporedbu izmedu bankovnih sustava. Sredisnja pozomost baselskog pristupa adekvatnosti kapitala usmjerena je na kreditni rizik, ukljucujuci i rizik dr:Zave. Profil izlozenosti kreditnom riziku banke odreduje se pridruzivanjem razliCitih pondera rizika stavkama aktive i izvanbilancnim obvezama sukladno pravilima utvrdenim u Baselskom sporazumu iz 1988. Kreditni rizik vezan uz bilancne stavke - pokriven osnovnim kapitalom i dodatnim kapitalom I. Sljedeci ponderi rizika u pravilu se pridru:Zuju osnovnim kategorijama kredita i drugih plasmana klijentima: •

•

Gotovinska potrazivanja prema driavama iii sredisnjim bankama denominirana i financirana u nacionalnoj valuti: 0%. Ovaj ponder ukazuje da se financijska imovina vezana uz dr:Zave iii sredisnje banke na medunarodnoj razini smatra nultim rizikom ako je denominirana u nacionalnoj valuti. Ova pretpostavka nije istinita ako financijsko stanje dr:Zave ukazuje na mogucu pojavu problema vezanih uz podmirenje drzavnih obveza. Potrazivanja prema domacim javnim poduzecima: 0 do 50%, pravo nacionalne diskrecije. Ovaj ponder rizika odnosi se na financiranje, ukljucujuci izvanbilancno financiranje i jamstva, usmjereno prema javnom sektoru i kvazidrzavnim organizacijama. Ovaj razmjemo nizak ponder odrzava stajaliste da se kvazidrzavna tijela takoder smatraju niskorizicnima. Krediti zajamceni iii osigurani vrijednosnicama ovih tijela takoder se ponderiraju istim mnoziteljem. Nacionalna tijela vlasti obicno pridruzuju ponder od 10 iii 20% koji mozda nije realan, posebice u zemljama u razvitku. Iako potrazivanja prema javnim poduzecima mogu u konacnici biti naplacena, u mnogim


•

•

•

109

slucajevima rokovi naplate nisu u okvirima predvidenim izvornim financijskim ugovorima. Potrazivanja prema bankama: 20%. Nizak ponder rizika posljedicaje intenzivnoga uredivanja i nadzora koji se provodi nad bankama. Kao posljedica formaliziranog procesa upravljanja rizicima i raspolozivih instrumenata sredisnje banke, medubankovni se krediti smatraju manje rizicnima sa stajalista kreditnog rizika u odnosu na druge kredite i plasmane. Za banke izvan zemalja OECD-a, rizicni ponder od 20% primjenjuje se samo aka potrazivanja imaju preostalu rocnost manju od jedne godine. Hipotekarni krediti: 50%. Ovaj ponder odrazava tradicionalno zdravu prirodu ovakvih investicija. Hipoteke su ipak sve rizicnije zbog visoke razine potrosackih izdataka osiguranih hipotekamim obveznicama koje su zauzvrat vezane uz fieksibilnije hipotekame proizvode (npr. krediti za kapitalne investicije vezani uz nekretnine ili predujmovi vezani uz vee otplaceni kapital). Posljedicomje toga razmjemo nizak ponder rizika vezan uz hipotekame kredite maze narusiti raspodjelu kredita s obzirom nato da se krediti koji financiraju potrosacke izdatke mogu plasirati uz cijenu koja nije ekonomski opravdana. Ostali krediti: 100%. Ovaj ponder u nacelu ukazuje na visi rizik kojemu je izlozena banaka koja plasira kredite privatnom sektoru. Ostala potrazivanja u ovoj kategoriji obuhvacaju potrazivanja prema dr2avama izvan zemalja OECD-a koja su denominirana u valutama razliCitim od nacionalnih; prema bankama izvan zemalja OECD-a za potrazivanja s preostalom rocnosti vecom od jedne godine; prema ulaganjima u nekretnine i ostalim investicijama te prema fiksnoj i ostaloj imovini.

Kreditni rizik vezan uz izvanbilancne stavke - pokriven osnovnim kapitalom i dodatnim kapitalom I. Pristup koji promice Baselski sporazum takoder obuhvaca i izvanbilancne stavke. Izvanbilancne izlozenosti smatraju se njihovom preobrazbom u bilancne izlozenosti kreditnom riziku primjenom odgovarajuCih konverzijskih Cimbenika kreditnog rizika za razlicite vrste instrumenata ili transakcija. Cimbenici umnozavanja izvode se iz procijenjene vjerojatnosti neplacanja. Cimbenici kreditne konverzije za osnovne izvanbilancne kategorije su:

110


•

•

•

•

obveze (kao sto su standby us luge i kreditne linije) s rocnosti do jedne godine ili one koje se mogu bezuvjetno otkazati u svako vrijeme: 0%. kratkorocne samolikvidirajuce potencijalne obveze vezane uz trgovacke aranzmane kao sto su dokumentami krediti osigurani predmetom prijevoza: 20%. odredene potencijalne obveze vezane uz transakcije kao sto su obveznice vezane uz uspjesnost poslovanja, bid obveznice, zakonska jamstva, standby akreditivi vezani uz odredene transakcije; usluge izdavanja zaduznica i obrtne usluge izdavanja te ostale obveze kao sto su formalne standby usluge i kreditne linije s rocnosti vecom od jedne godine: 50%. Izravni kreditni nadomjesci kao sto su opca jamstva za zaduzenje (npr. standby akreditivi koji sluze kao financijska jamstva za kredite i vrijednosnice) i prihvacanje (npr. indosamenti); poslovi prodaje i preotkupa te rocna kupnja aktive: 100%.

Ponderi rizika bilancnih i izvanbilancnih pozicija predstavljaju znacajan korak k unapredenju objektivnosti procjene adekvatnosti kapitala banke. Jednostavnost ove metodologije takoder je omoguCila njezinu primjenu u bankovnim sustavima u njihovim ranim fazama razvitka. Ipak, ovo jednostavno rizicno ponderiranje aktive predstavlja samo grubu mjeru ekonomskog rizika primamo zbog toga sto metodologija nije ucinkovito prilagodena razlicitim kategorijama rizika neplacanja. Kreditni rizik vezan uz derivatne instrumente- pokriven osnovnim kapitalom i dodatnim kapitalom I. Basel ski sporazum je 1995. godine dopunjen radi ukljueivanja rocnih ugovora, dogovora o zamjeni (swap), opcija i slicnih derivatnih instrumenata u ovaj dokument. Kod

TABLICA 6.1 GIMBENICI UMNAZANJA KREDITNOG RIZIKA ZA DERIVATNE INSTRUMENTE

Preostala roCnost

edna godina i manje edna do pet godina Vise oct pet godina

Kamatna stopa

Valuta i z/ato

Dionice

Robe

0,00% 0,50% 1,50%

1,00% 8,00% 10,00%

6,00% 7,00% 8,00%

10,00% 12,00% 15,00%


111

takvih derivatnih instrumenata banke su izlozene kreditnom riziku, ali ne u punom nominalnom iznosu njihovih ugovora, nego samo potencijalnim troskovima obnavljanja novcanog toka ako suprotna strana ne plati. Teoretska osnova za procjenu rizika svih derivatnih instrumenata je ista, i temelji se na iznosima 'kreditnih ekvivalenata' koji ovise o rocnosti predmetnog ugovora i nepostojanosti stopa i cijena osnovnog instrumenta. U svrhu procjene adekvatnosti kapitala derivatni se instrumenti konvertiraju prema istom nacelu kao i ostale izvanbilancne izlozenosti. Tablica 6.1 prikazuje pondere umnazanja. Tdisni rizik vezan uz bilancne i izvanbilancne stavke - djelomicno pokriven dodatnim kapitalom II. Sljedeca vazna dopuna regulative adekvatnosti kapitala jest ukljucenje izlozenosti trzisnom riziku iz 1996. Tr:Zisni se rizik odreduje kao rizik gubitaka na bilancnim i izvanbilancnim stavkama koji proizlaze iz promjena trzisnih cijena. Rizici koji su pokriveni ovim amandmanom jesu opCi i specificni kamatni rizik te rizik cijena dionica za trzisni portfelj duznickih i vlasnickih instrumenata i vezane izvanbilancne ugovore te izlozenost valutnom riziku i robnom riziku u citavoj bilanci banke (tj. u trgovackom i bankovnom portfelju). Banke mogu koristiti standardizirani pristup ili pristup unutrasnjeg modela. Ovi pristupi dovode do izracuna stvamoga kapitalnog zahtjeva koji se onda konvertira u nominalne pondere rizika koristenjem postotka kapitalnog zahtjeva koji utvrduju lokalna zakonodavna tijela. Osnovni kapital i dodatni kapital I. i II. mogu posluziti za namirenje ovog zahtjeva, uz ogranicenja izlozena u poglavlju 6.2. Stavke aktive koje ulaze u izracun kapitalnog zahtjeva za trzisni rizik izuzimaju se od ponderiranja za kapitalni zahtjev za kreditne rizike. Standardizirani pristup trzisnim rizicima temelji se na nacelu 'zasebnih blokova' koji obuhvaca opCi trzisni rizik sto proizlazi iz ukupne pozicije banke na cetiri osnovna trzista i specificni rizik vezan za pojedinacne pozicije izlozenosti banke u vrijednosnicama. Kapitalni se zahtjev izracunava zasebno za sljedece rizike: • • •

kamatni rizik rizik cijene dionica valutni rizik

•

rizik roba

trgovacki portfelj; trgovacki portfelj; - trgovacki i bankovni portfelji (vidi poglavlje 13.4. i slika 13.4.); - trgovacki i bankovni portfelji.

112


Nakon njihova izracuna, zasebni kapitalni zahtjevi se zbrajaju i mnoze s reciprocnim iznosom zahtijevane adekvatnosti kapitala propisane od strane zakonodavaca, kako bi se dobilo nominalni rizicni ponder za trzisni rizik na temelju kojega se moze izracunati dopusteni iznos dodatnog kapitala II. za potrebe adekvatnosti kapitala (npr. pokazatelj adekvatnosti kapitala od 8% rezultira mnoziteljem od 12,5 - za detalje izracuna vidi prvu biljesku u poglavlju 6.2 i dodatak sestom poglavlju). Kapitalni zahtjev za trzisni rizik, pri koristenju unutrasnjega modela, temelji se na nadredenosti visih razina: rizicne vrijednosti (Value-atRisk- VAR) prethodnog dana (VAR; vidi poglavlje 11.5) ili prosjecne vrijednosti VAR-a tijekom proteklih 60 radnih dana. Stvami se kapitalni zahtjev izracunava koristenjem modela koji udovoljavan preporucene parametre Baselskog odbora. Ovaj broj se onda mnozi s mnoziteljem k, odredenim od strane drzavnih nadzomih institucija, pri cemu, ovisno i kvaliteti sustava za upravljanje rizicima banke, k ima minimalnu vrijednost od 3,0. Nadzome institucije takoder ocekuju od banaka da na k pridodaju "dodatni" mnozitelj, koji se krece izmedu 0,0 i 1,0 i odreden je brojem prekoracenja unutrasnjega modela koji sluzi za predvidanje VAR-a tijekom postupka retroaktivnog testiranja. S obzirom na to da je ovaj "dodatni" mnozitelj vezan uz naknadnu (ex post) provjeru tocnosti unutrasnjeg modela, njegovo pridodavanje je usmjereno na pruzanje pozitivnog poticaja za odrZ:anjem dobre kvalitete modela. Kapitalni standard Baselskog odbora vezanog uz trzisne rizike zahtijeva da se VAR mora izracunavati na dnevnoj osnovi ida se kapitalnim zahtjevima vezanim za trZ:isni rizik mora udovoljavati na dnevnoj OSnOVI.

Uporaba unutrasnjih modela za mjerenje trzisnih rizika zahtijeva prethodno odobrenje nadzomih institucija i mora zadovoljiti odredene kriterije. Nadalje, koristenje unutrasnjega modela ukljucuje niz podrobnih zahtjeva vezanih uz sljedece: •

•

Proces upravljanja triisnim rizicima. Ovaj treba biti obuhvatan; pod nadzorom viseg rukovodstva; uklopljen ali neovisan od poslovanja banke; s primjerenim nadzomim sustavima te s kontinuiranim procesom unapredenja. Obuhvat. Sustav mjerenja rizika treba obuhvacati specificne


•

•

113

faktore rizika vezane uz kamatni rizik, valutni rizik, rizik cijene dionica i rizik cijene roba. Kvantitativni parametri prihvatljivog unutrasnjega modela. Ovi se odnose izmedu ostalog na ucestalost izracuna VAR-a, razdoblje povijesnog promatranja; razinu pouzdanosti; razdoblje drzanja i mnozitelj. Testovi za stres i vanjski zahtjevi za verifikaciju modela. Ovaj kriterij obuhvaca provjeru parametara kojima se osigurava da banka provodi testove pod razliCitim pretpostavkama i cimbenicima koji potencijalno mogu uzrokovati izvanredne dobitke ili gubitke u trgovackom portfelju ili otezati nadzor rizika; kako bi se osiguralo da banka ugraduje rezultate testova za stres u unutrasnji model te kako bi se provjerilo udovoljavanje sustava baselskim kriterijima od strane vanjskih tijela.

6.4 Drugi baselski sporazum: Predlozene promjene za odredivanje adekvatnosti kapitala Prijedlozi Drugoga baselskog sporazuma zasnivaju na trima stupovima: izracun kapitalne adekvatnosti, nadzor nad adekvatnoscu banaka i trzisna disciplina (vidi tablicu 6.2). Iako Sporazum nudi izbor pristup za mjerenje kreditnog, tr:Zisnog i poslovnog rizika, sami pristupi predstavljaju kombinaciju jednostavnosti i tocnosti. Primjerice, kod kreditnog rizika, standardizirani pristup je manje tocan, ali jednostavniji za primjenu. Napredni modeli, s druge strane, tocniji su, ali ih je teze primijeniti. Prvi stup: Izracun adekvatnosti kapitala. Zahtjev za izracunom adekvatnosti kapitala odreden je trima sastavnicama rizika- kreditnim, tr:Zisnim i poslovnim rizikom. Za svaku od ovih rizicnih sastavnica predlaze se izbor razliCitih pristupa kako slijedi:

•

Kreditni rizik. Predvidene mogucnosti za izracun kapitalnog zahtjeva za kreditni rizik odnose se na standardizirani pristup i dvije inacica pristupa unutrasnjim modelima (IRB). Standardizirani pristup predlaze da se ponderi kreditnog rizika aktive banaka pretezito oslanjaju na procjenama vanjskih agencija za dodjelu kreditnih rejtinga. Kriteriji za prihvatljivost ovakvih kreditnih procjena obuhvacaju pitanja objektivnosti, nezavisnosti,

~

~

"""

TABLICA 6.2 SAZETAK PRIJEDLOGA DRUGOGA BASELSKOG SPORAZUMA Prvi stup

Drugi stup

Trei:i stup

lzraCun adekvatnosti kapitala I o:move

Nadzor nad adekvatnoSi:u kapitala

TriiSna disciplina

TrZiSni rizik

Kreditni rizik

.--------,..-

Os?ovni pnstup

I

Na~redni pTlstup

Pristup zasebnih blokova

-------

I

Pristup I osnovnog \ indikatora

I

Jedan pokazatelj:

VAR itd.

I

I

Operativni rizik Standardizirani pristup Isti pokazatelji za razliCite

bruto

poslovne

prihod

linije

Pristup intemog mjerenja

Pristup distribucije gubitaka

Pristup subjektivne procjene (Scorecards)

Regulatori moraju osigurati da banke imaju zdrave interne procese za procjenu kapitala uskladene sa vlastitim profilom izloZenosti riziku.

10

ProSirenje objavke u svezi izraCuna kapitala i metoda procjene rizika. Zahtjeva se viSe detalja za banke koje koriste napredne pristupe za upravljanje rizicima.

II

12

_ , VeCi naglasak stavlja na banCine vlastite interne sustave kontrole i upravljanja, proces nadzora nad adekvatnoSCu kapitala i tr.Zi§nu disciplinu. SliCno Baselskom sporazumu I, ali uz dodatne i promjenjenc razrede izloi:enosti riziku. ProSirena uporaba tehnika za zaStitu od kreditnog rizika (financijski kolaterali). ZnaCajnije oslanjanje na rejting agencije. Dijeli kreditni portfelj na 7 portfelja. Vjerojatnost neplaCanja (PO) izraCunava banka, dok izloi:enost u sluCaju neplaCanja (EAD) i gubitak u sluCaju neplaCanja (LGD) propisuje regulator. Dijeli kreditni portfelj na 7 portfelja. Vjerojatnost neplaCanja (PD), izloi:enost u sluCaju neplaCanja (EAD) i gubitak u sluCaju neplaCanja (LGD) odreduje banka, na osnovi povijesnog iskustva. 4

I Kapitalni zahtjev se odreduje zasebno za svak:i rizik i potom se zbraja. TrgovaCki portfelj se koristi za odredivanje izloZenosti opCem i specifiCnom riziku na trZiStima kamatnih stopa i dionica.

I

trgovaCki i bankovni portfelji se koriste za odredivanje i Kapital za izlo.Zenost trZiSnim rizicima se OOreduje na osnovi vc6eg ad prosjeCnog VaR-a tijekom proteklih 60 dana iii VaR-a prethodnog dana (pomno.Zenog s mno.Ziteljem). Pojednostavljeni pristup koji koristi jedinstveni pokazatelj (bruto prihod) kao proxy za ukupnu izlo.Zenost operativnom riziku- alfa faktor odreduje Basel ski odbor. Banka se organizira u osam standardnih poslovnih linija, pri Cemu sve koriste isti indikator, ali je predvidena fleksibilnost u svezi s uporabom razliCitih indikatora u buduCnosti - beta faktor koji se razlikuje izmedu poslovnih linija i koje propisuje Basclski sporazum. Pristup intemog mjerenja koristi informacije iz standardiziranog pristupa. lzraCunava indikator izlo.Zenosti (El) i gubitak u sluCaju realizacije dogadaja operativnog rizika (LGE). OCekivani gubitak (EL) je umno.Zak EI*LGE. Pristup intemog mjerenja korist Pristup distribucije gubitaka dozvoljava banci procjenu distribucije gubitaka ina osnovi toga nastoji izravno procjeniti neoCekivane gubitke. I0

I Banka odreduje inicijalnu razinu kapitala za operativni rizik. Iznos se mijenja tijekom vremena prikupljanjem podataka o riziCnom profilu razliCitih poslovnih linija. Pristup se osniva viSe na kvalitativnoj procjeni, a manje na povijesnim podacima.

II I Regulatori moraju osigurati da banke imaju zdrave interne procese za procjenu kapitala koji su uskladeni sa njihovim profilom izloZenosti riziku. 12

I ProSirenje objavke u svezi s izraCunom kapitala i metoda procjene rizika. Zahtijeva se viSe detalja za banke koje koriste napredne pristupe za upravljanje rizicima.


115

providnosti, kredibilnosti, medunarodnog priznanja i pristupa resursima doticni agencije. Zadrske u svezi s koristenjem ovakvih procjena proizlaze iz razliCitih rezultata agencija u slucajevima kada je poredak nizi od najpovoljnijeg i kao posljedica razliCitih metodologija kreditne analize kojom se sluze pojedine agencije. Takoder, dodatni razlogje i nerazvijenost prakse izdavanja kreditnih poredaka u mnogim zemljama u razvitku. Vanjski poreci koji bi odredivali standardne pondere za potrazivanja prema dr:Zavama, stranim bankama i domacim ili inozemnim poduzecima prikazana su u tablici 6.3 (prema Standard and Poor s metodologiji). Prva mogucnost pretpostavlja da se za domace banke sluzimo zajedan nizi ponder rizika u odnosu na rizik zemlje u toj drzavi (za AAA do BBB poretke). Druga mogucnost ne uvazava rizik zemlje i koristi skupinu pondera rizika koja se zasniva na stvarnom poretku potrazivanja od banaka. Kreditiranje u stranih banaka u drzavama u kojima ne postoje rejting agencije slijedit ce pondere rizika prikazane u stupcu "izvan poretka". Domace banke i nadalje zadrzavaju ponder rizika od 20%. Predla:Zu se i neke dodatne promjene koje bi rijesile pitanja transakcija sekuritizacije aktive poduzeca specijalne namjene (SPY) koristenjem pristupom vanjskih poredaka. Sarno manje promjene predvidaju se u postupanju s izvanbilancnim stavkama. Prema standardiziranom pristupu dopustaju se tehnike za zastitu od kreditnog rizika uporabom financijskih nusproizvoda, netiranje i jamstva. Takoder, ali iskljucivo u ogranicenim slucajevima, dopusta se koristenje poslovne imovine kao instrumenta zastite od kreditnog rizika kod koristenja standardiziranog pristupa. TABLICA 6.3 PREDLOZENI STANDARDIZIRANI PRISTUP: RIZICNI PONDERI ZASNIVAJU SE NA PROCJENI VANJSKOGA PORETKA Procjena AAA do AA-

Potraiivanje

Drzave Banke

Opcija 1 Opcija 2

Poduzeca

A +do A-

EBB+ do EBB-

BB +do B-

Ispod B-

Nerangirano

0%

20%

50%

100%

150%

100%

20%

50%

100%

100%

150%

100%

20%

50%

50%

100%

150%

50%

20%

100%

100%

100%

150%

100%

116


Dvije mogucnosti pristupa unutrasnjih modela (Internal ratings-based approach- IRB) jesu osnovni i napredni pristup. Prema pogresnom opcem ce shvacanju koristenje jednog od IRB pristupa za mjerenje kreditnog rizika rezultirati smanjenjem kapitalnih zahtjeva. Ovo nije tocno. Mjerenje ce biti tocnije, ali ce takoder krivulja pondera rizika biti daleko strmija kod IRB nego kod standardiziranog pristupa te ce, kao posljedica ovoga, kreditni portfelj losije kvalitete iskati visi kapitalni zahtjevi pri uporabi IRB pristupa. Takoder je potrebno napomenuti da ce IRB metodologija rezultirati u smanjenje volatilnosti kapitalnog zahtjeva. Vjerojatnost neplacanja (Probability of Default- PD) duznika ili skupine duznika je osnovni pojam mjerenja na kojemje utemeljen IRB pristup. Unutrasnje mjere kreditnog rizika banaka u pravilu se temelje na procjeni rizicnih karakteristika i duznika te specificne vrste transakcije. Nadalje, banka mora tocno izmjeriti koliko ce izgubiti u slucaju neplacanja obveze. Iznos vjerojatnog gubitka naziva se gubitak u slucaju neplacanja (Loss Given Default- LGD) i u pravilu se izrazava u postotku od izlozenosti prema banci. Stvami gubitak ovisi o iznosu u vrijeme neplacanja. Ona se obicno naziva izlozenost u trenutku neplacanja (Exposure at Default- EAD). Posljednji cimbenik koji je u pravilu obuhvacen IRB jest rocnost (Maturity - M) izlozenosti. Ove sastavnice (PD, LGD, EAD i M) predstavljaju osnovne ulazne veliCine IRB pristupa. One se kombiniraju u cilju izracuna ocekivanog stvamoga ili ekonomskog gubitka i, prema tome, predstavljaju osnovu za odredivanje kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik pri izracunu adekvatnosti kapitala. IRB se moze primijeniti na dva nacin, a koristenjem 'osnovnog' (bazicnog) ili naprednog pristupa. Osnovni pristup zahtijeva podjelu kreditnog portfelja na harem sedam razlicitih 'razreda' pri cemu (PD) odreduje banka, a EAD i LGD odreduju nadzoma tijela. N akon izracuna ocekivanog ukupnog gubitka (uz date razlicite vjerojatnosti neplacanja), odreduje se kapitalni zahtjev na osnovi pondera rizika za svaki razred. Napredni pristup za izracun adekvatnosti kapitala koristi istu metodologiju kao i osnovni pristup, uz iznirnku da banka odreduje vlastite PD, EAD i LGD pokazatelje na osnovi povije-


117

snog iskustva. Ova altemativa otvara mogucnost za modeliranje kreditnog rizika i uvodi pojam meduodnosa koji, iako jos uvijek nije prihvacen od strane zakonodavnih vlasti, i nije dopusten prema sporazumu 0 kapitalu, predstavlja ucestalu praksu kod mnogih razvijenijih banaka. U praksi primjena IRB pristupa ukljucuje sljedece korake: podjela izlozenosti prema osnovnom tipu izlozenosti (npr. dr:Zave, poduzeca, stanovnistvo); za svaki razred izlozenosti banka procjenjuje rizik koristenjem standardiziranih parametara ili na osnovi intemih ocJena; uloga pondera rizika koja proizlazi iz odnosnoga kapitalnog zahtjeva izracunava se za svaku vrstu izlozenosti; potrebno je udovoljiti nizu minimalnih zahtjeva kako bi banka bila kvalificirana za uporabu IRB pristupa; za sve tipove izlozenosti nadzoma tijela provode provjeru uskladenosti banke s minimalnim propisanim zahtjevima.

•

•

Tdisni rizik. Propisi za izracun kapitalne adekvatnosti za izlozenost tr:Zisnim rizicima ostaju nepromijenjeni. Izracun kapitalnog zahtjeva za trzisni rizik omogucava se koristenjem standardiziranog pristupa ili pristupa unutrasnjega modela. Operativni rizik. Operativni rizik Baselski odbor za nadzor banaka definira kao 'rizik gubitaka koji proizlaze iz neprimjerenih ili pogresnih unutrasnjih procesa, ljudi i sustava ili zbog vanjskih dogadaja'. Tendencije kao sto su povecano koristenje visoko automatizirane tehnologije, porast poslovanja sa stanovnistvom i rast elektronskog bankarstva, sve vece oslanjanje na vanjske izvore i povecano koristenje razradenih tehnika za smanjenje izlozenosti kreditnom i tr:Zisnom riziku utjecali su na povecanje izlozenosti operativnom riziku. Prepoznavanje ove tendencije uvjetovalo je povecani naglasak na zdravo upravljanje operativnim rizikom od strane banaka kao i ukljuCivanjem operativnog rizika u unutrasnje procese procjene i raspodjele kapitala banaka. Sukladno tome Drugi baselski sporazum uvodi kapitalni zahtjev izravno vezan za procjenu operativnog rizika. Prvotni prijedlog bio je zahtjev u iznosu od 20% zakonskoga kapitala za pokrice

118


operativnog rizika, ali je ovaj bio kritiziran od strane industrije te je naposljetku smanjen na 12%. Predlafu se tri metode za izracun kapitalnog zahtjeva za operativni rizik ito kako slijedi: Pristup osnovnog pokazatelja je pojednostavljeni pristup koji koristi jedan pokazatelj kao zamjenu za ukupnu izlozenost operativnom riziku banke. Najcesce je koristeni pokazatelj bruto prihod pri cemu se do banaka ocekuje izdvajanje kapitala za izlozenost operativnom riziku u iznosu koji je jednak odredenom postotku bruto prihoda (koristi se a faktor). Ovim ce se pristupom najvjerojatnije sluziti banke ddava koje nisu clanice skupine G 10. Ova metoda ne zahtij eva veliki angazman banaka i predlaze se kao najprimjerenija metoda za vrijeme dok uprava ne uspostavi primjerene nadzome postupke, nadzor od strane nadzomog odbora i uprave, izvjestavanje podataka te revizorske procese vezane uz operativni rizik. Standardizirani pristup zahtijeva od banaka da se organiziraju u osam standardnih poslovnih linija (vidi tablicu 6.4) pri cemu se za sve koristi bruto prihod kao zajednicki pokazatelj. Za ocekivati je da ce u buducnosti biti dopusteno i koristenje drugim pokazateljima. Ovi pokazatelji mnoze se sa postotnim faktorom (P) te se ukupni kapitalni zahtjev za operativni rizik zasniva na zbroju zahtjeva po svim poslovnim linijama. Banke koje koriste ovu metodu ne moraju prikupljati podatke o operativnim gubicima, ali se od njih zahtijeva uspostavom ucinkovitih standarda upravljanja rizicima. Primjena standardiziranog pristupa preporuca se sve dok banke ne ustanove primjerene informaticke sustave za upravu kao potporu podacima o kapitalu, procedure za identifikaciju (prikupljanje) unutrasnjih iskustvenih podataka o gubicima i prikazivanje operativnih gubitaka. Kada su banke u mogucnosti pripremiti sve podatke potrebne za primjenu standardiziranog pristupa, one mogu razmotriti i tri mogucnosti koje nude zakonodavce kao napredne pristupe mjerenja. Ovo su rizicno najosjetljiviji pristupi jer proizlaze iz unutrasnjih sustava za mjerenje rizika i podataka o operativnim gubicima banaka. Prvi od ovih je sustav unutrasnjeg mjerenja (Internal measurement approach - IMA). U biti se ovaj pristup sluzi podacima iz standardiziranog pristupa, za svaku

TABLICA 6.4 OPERATIVNI RIZIK: POSLOVNE LINIJE I VRSTE DOGADAJA KOJE UZROKUJU OPERATIVNE GUBITKE Vrste dogailaja koje uzrokuju operativne

lnterna

........ c:o

Eksterna

Radni sporovi I i sigurnost na radu

I

Klijenti, proizvodi i poslovne usluf!e

O!itei:enja fizicke imovine

Prekidi poslovnih procesa i pad sustava

I

IzvrSenje,

Najvei:a

isporuka i upravljanje

uCestalost novCanih

I

120


poslovnu liniju odreduje se pokazatelj izlozenosti (EI), vjerojatnost ostvarenja dogadaja koji uzrokuje gubitkom (PE) i gubitak kojim rezultira takav dogadaj (LGE). Produkt ovih cimbenika i dodatni Cimbenici rizika daju ocekivani gubitak (EL). Drugi pristup, pristup razdiobe gubitaka (Loss distribution approach - LDA), dopusta bankama procjenu vjerojatne razdiobe operativnih gubitaka tijekom odredenog vremenskog razdoblja za svaku poslovnu liniju iii vrstu gubitaka. LDA nastoji izravno procijeniti neocekivane gubitke, dok IMA koristi pretpostavke o povezanosti izmedu ocekivanih i neocekivanih gubitaka. Trece, banke se mogu sluziti pristupom bodovnih kartica (scorecard approach) za odredivanje pocetne razine kapitala za operativni rizik na razini poduzeca iii poslovne linije. Ovaj se iznos kapitala potom mijenja tijekom vremena identificiranjem rizicnog profila razlicitih poslovnih linija. Pristup bodovnih kartica zahtijeva kvalitativnu procjenu i manje se oslanja na povijesne podatke.

Drugi stup: Nadzor nad adekvatnoscu kapitala. Drugi stup prijedloga Drugoga baselskoga sporazuma i kriticni dio sustavnog okvira kapitalne adekvatnosti jest nadzor nad adekvatnoscu kapitala. Od banaka se ocekuje da posluju iznad minimalnih pokazatelja adekvatnosti kapitala i da ustanove politike te unutrasnje postupke za procjenu adekvatnosti kapitala koji odgovaraju njihovom profilu rizika, poslovanju i poslovnoj strategiji. Uloga nadzomih institucija u procjeni pozicije banke jest provjera unutrasnjih procjena adekvatnosti kapitala banke, osiguranje da je pozicija banke u skladu s ukupnim profilom izlozenosti riziku i strategijom te omogucavanje intervencije nadzomih institucija u slucaju da kapital banke ne pruza dostatnu zastitu od rizika. Od nadzomih institucija isto tako se ocekuje da razviju pristupe za identifikaciju i intervenciju u situacijama kada opadajuce razine kapitala poticu pitanje sposobnosti banaka da podnesu poslovne krize. Treci stup: Tdisna disciplina. Zahtjev za trzisnom disciplinom, treci stup Drugoga baselskog sporazuma, usmjeren je na davanje snaznog poticaja bankama za vodenjem poslovanja na siguran, zdrav i ueinkovit nacin. Da bi trzisna disciplina hila ucinkovita, potrebne su pouzdani i pravovremeni podaci koji omogucavaju trzisnim sudionicima donosenje dobro utemeljenih procjena rizika ukljucujuci i procjenu ade-


121

kvatnosti kapitala koji se oddava kao zastita od gubitaka i izlozenosti rizicima koje mogu uzrokovati ovakve gubitke. Ovo stoga istice objavu i providnost u prvi plan podrucja adekvatnosti kapitala (14. poglavlje).

6.5 Primjena Baselskog sporazuma Od iznimne je vaznosti da nadzomi odbor i uprava banke usmjere odgovarajucu pozomost na sva pitanja vezana uz oddavanje adekvatnosti kapitala. Nadzomi je odbor odgovoran za planiranje kapitalnih zahtjeva, za procjenujesu li aktualne stope rasta i raspodijeljeni kapital odrzivi, za utvrdivanje zdravih politika za upravljanje rizicima i uCinkovitih postupaka za upravljanje rizicima i funkcioniranje nadzomih sustava, za osiguranje uCinkovite organizacije te za osiguranje dostatnih resursa koji omogucavaju privlacenje i zadrzavanje odgovarajuceg strucnog kadra. U okviru adekvatnosti kapitala takoder je potrebno spomenuti kvalitetu aktive banke. Kapitalne pokazatelje banke nemoguce je istumaciti, odnosno moguce je izvesti pogresne zakljucke, ako se ne uzme u razmatranje i kvaliteta aktive. Posebice u zemljama u razvitku ili tranzicijskim zemljama, ali takoder i u naprednim trzisnim gospodarstvima, mnoge banke izvjestavaju o impresivnim kapitalnim pokazateljima, a u biti su insolventne jer precjenjuju kvalitetu aktive i izdvajaju neprimjerene rezervacije za potencijalne gubitke. Tocna procjena kvalitete aktive i izvanbilancne izlozenosti te potencijalnih obveza kljucna je za tocnu procjenu kapitala. Slicno tomu, tocna procjena opcih rezervacija i rezervacija za identificirane gubitke u kreditnom portfelju predstavljaju kljucne ulazne velicine u procesu procjene adekvatnosti kapitala. Mnoga nacionalna nadzoma tijela su bez odlaganja primijenila Baselski sporazum i uvela formalne zakonske kapitalne propise. Nakon uvodenja rizicno osjetljivost standarda adekvatnosti kapitala, rizicno osjetljivi kapitalni pokazatelji znacajno su se povecali u svim drzavama koje su usvojile standard: industrijski prosjek za drzave clanice skupine G-10 povecao se sa 9,3 u 1988. na 11,2% u 1996. godini. Potrebno je ipak upozoriti da razlike u poreznom tretmanu i racunovodstvenom prikazivanju odredenih vrsta rezervacija za kreditne gubitke i rezervi kapitala koje proizlaze iz zadrzane dobiti mogu u odredenoj mjeri narusiti usporedivost stvamih kapitalnih pozicija banaka iz razliCitih ddava.

122


Vecina zakonodavnih tijela sirom svijeta danas slijedi baselske smjernice za izracun adekvatnosti kapitala. Standard je takoder imao glavnu ulogu u unapredenju sigurnosti bankovnih sustava u zemljama u razvitku. U proteklom desetljecu njegovo se uvodenje siri i u manje razvijenim te u tranzicijskim drzavama. Svjesni da bankovno okruzenje u ovim drzavama podrazumijeva i vecu izlozenost ekonomskim i triisnim rizicima, mnogi su zakonodavci uveli cak i vise standarde pri cemu se 12 do 15% cesto smatra primjerenim za tranzicijska i razvojna okruzenja. Kapitalni pokazatelj banke moguce mijenjati promjenom iii brojnika ili nazivnika pokazatelja. U vecini slucajeva za dosizanje iii odrzavanje potrebnih razina kapitala, banke moraju utjecati na oboje. One povecavaju osnovni kapital i/ iii dodatni kapital I. i istovremeno ne isplacuju dividende, iii izdaju kapital iii podredeni dug. Takoder mijenjaju strukturu bilance banke smanjenjem ukupne aktive (npr. smanjenje kreditne aktivnosti) i usmjeravanjem aktive u one stavke koje nose nizi ponder rizika (npr. preusmjeravanjem iz kredita poduzecima prema drzavnim obveznicama iii hipotekarnim kreditima). Ove su odluke su cesto motivirane poslovnim ciklusima. U vrijeme visoke potraznje banke su sklonije povecanju kapitala; u razdobljima recesije one nastoje smanjiti velicinu njihovih bilanci stanja. Osim aspekta poslovnih ciklusa, vazna odrednica u odabiru strategije za dosezanje iii odriavanje adekvatnosti kapitala ukljucuje i stupanj potkapitalizacije i vrijeme u kojemu banka mora dosegnuti minimalnu razinu kapitala. Ako se bankovno stanje narusava, njezine mogucnosti pribavljanja kapitala sve se vise ogranicavaju i istovremeno postaju sve skuplje. Ovo upucuje banke na odrzavanje kapitala iznad zakonskoga minimuma. U slucaju narusavanja kvalitete aktive iii, ukoliko je potkapitalizacija ozbiljna a vremensko razdoblje znacajno ograniceno, pribavljanje je novog kapitala bez odlaganja jedino uCinkovito rjesenje. Nada da ce se problem sam po sebi rijesiti neutemeljena je i stajat ce banku daleko vise na dugi rok. Ubrzano smanjenje bilance stanja cesto znaci da banka prikriva svoju najkvalitetniju ilili najlikvidniju imovinu. Ovo prikriva problem na kratki, ali stvara cak i vece probleme na srednji rok. Uvodenje standarda adekvatnosti kapitala takoder je potaknulo arbitra.ZU nad zakonskim kapitalom, a sto odrazava bancine napore za odrzavanjem njihovih troskova financiranja, ukljucujuci i kapitala, na najnizoj mogucoj razini. S obzirom na to da se trosak kapitala u nacelu


123

smatra znacajno vecim od troska zaduzivanja, banke bi odrzavale nifu razinu kapitala ako uvodenje kapitalne adekvatnosti smatramo oblikom zakonskoga oporezivanja. U praksi kapitalna arbitraza cesto iskoristava razlike izmedu stvamog ekonomskog i kreditnog rizika, kako se mjeri prema metodologiji rizicnog ponderiranja Baselskog sporazuma. Kapitalna se arbitraza moze ostvariti na brojne naCine izmedu ostalog promjenom strukture aktive prema stavkama koje nose nize pondere rizika do primjene nekih oblika sekuritizacije ili stvaranja kreditnih nadomjestaka (koji takoder nize pondere rizika).

6.6 Procjena menadzerskih podataka vezanih uz adekvatnost kapitala Procjena adekvatnosti kapitala zapocinje analizom sastavnica kapitala banke, kako je prikazano na slici 6.1 (uoCite da slike sadrzane u ovom poglavlju ilustriraju analizu kapitala banke, ali se ne odnose na istu banku). Na osnovne sastavnice kapitala, ukljucujuci dionicki kapital i zaddanu dobit, trebalo bi se odnositi vise od 50% ukupnog kapitala, sukladno odredbama Baselskog sporazuma iz 1988. Identitet dionicara je takoder vazan. U iznimnim uvjetima od dionicara se moze zatraziti povecanje banCina kapitala, ili dodavanjem novog kapitala ili zabranom isplate dividendi. lpak, ni jedan iznos kapitala nije dostatan za banku s pretjerano angaziranim dionicarima, nestrucnom upravom ili nestrucnim nadzomim odborom. Promjene iznosa i strukture kapitala tijekom vremena isto tako su znacajne. Kod banke prikazane na slici 6.1 doslo je do odredenih promjena strukture kapitala. Svaka promjena u strukturi kapitala, osobito smanjenja osnovnog kapitala, zahtijevaju utemeljena objasnjenja. Podrobna je analiza takoder potrebna u situacijama koje ukazuju na smanjenje kapitala kako bi se tocno objasnilo sto je i zasto uzrokovalo gubitak kapitala, kako bi se uvjerilo da je banka izvukla pouku iz vlastitog iskustva te da je poduzela primjerene mjere za sprecavanje slicnih situacija u buducnosti. Analiticari takoder mogu usporediti promjene u iznosu kapitala u odnosu na profil izlozenosti riziku banke koji je prikazan na slikama 6.2 i 6.3. U nacelu promjene u iznosu kapitala trebaju biti izravno povezane sa ocekivanim promjenama u rizicnom profilu kako bi se osigurala primjerena zastita od izlozenosti banke riziku.

124


SLIKA 6.1 SASTAVNICE DIONICARSKIH SREDSTAVA

Postotak

100 90

80 70

60 50

40 30

20 10

0 -10

Razdoblje 1.

Razdoblje 2.

Razdoblje 3.

Razdoblje 4.

Tekuce razdoblje

[I] Redovne dionice

•

B Preferencijalne dionice E'.J Dionicarske premije El Nerasporedena dobit (zadriana dobit)

D Revalorizacijske rezervacije

0

Opce rezervacije Trezorske dionice

Osim analiziranja strukture banCine kapitalne osnove, potrebno je razmotriti razinu i potrebu za dividendima koju dionicari ocekuju od banke. U razdobljima gospodarske recesije ili situacijama u kojima se stanje banke pogorsava, banka treba smanjiti ili ukinuti isplatu dividendi svojim dionicarima. Sljede6i korak u analizijest procjena bancine izlozenosti riziku koja proizlazi iz bilancnih i izvanbilancnih stavki. Stavke bilance stanja banke klasificirane su prema kategorijama rizika definiranim u Baselskom sporazumu i pridruzeni su im odgovaraju6i Cimbenici rizika. Slika 6.2 prikazuje proces klasifikacije bilance stanja prema ovim kategorijama. Analiticar treba razmotriti strukturu rizicno ponderirane aktive i mijenja li se ona i kako tijekom vremena. Primjerice, na slici 6.3 vidljivo je da su se prosjecni ponderi rizika vezani uz bancinu aktivu povecali tijekom vremena. Pitanja su na koja treba odgovoriti je li ovo rezultat odluka o poslovnoj strategiji banke, odrazavaju li ponderi rizika stvarni

125


SLIKA 6.2 RIZICNI PROFIL AKTIVE

100

90 80

70 60 50

40 30 20 10

0

Razdoblje 1

Razdoblje 2

Razdoblje 3

Razdoblje 4

Tekuce razdoblje

/•100-postotni rizik 050-postotni rizik 020-postotni rizik §110-postotni rizik • 0-postotni rizik /

SLIKA 6.3 RIZICNI PROFIL BILANCNIH I IZVANBILANCNIH STAVKI

Postotak

90 80

70 60 50

40 30 20 10

0 Razdoblje 1.

Razdoblje 2.

Razdoblje 3.

Razdoblje 4.

-o- Ponderirani prosjek, rizicni profil bilancnih stavki -t:r Ponderirani prosjek, ukupni rizicni profil ..... Ponderirani prosjek, rizicni profil izvanbilancnih stavki

Tekuce razdoblje

126


rizik, je li banka sposobna razumjeti i primjereno upravljati visom razinom izlozenosti riziku te koji se trend moze ocekivati u buducnosti. Slika 6.3 prikazuje sazetak profila izlozenosti riziku banke ilustrirajuCi promjene rizicnog profila tijekom vremena u okviru prosjecnih rizicnih pondera ukljucujuci bilancne i izvanbilancne stavke; on takoder projicira buduce smjemice. Cini se da se ponderirani prosjek banCinog ukupnog profila izlozenosti riziku smanjio tijekom promatranog razdoblja. Analiticar bi trebao razumjeti zasto i sto znaCi ovaj trend. Primjerice: ukupni prosjek mogao se smanjiti stoga sto je banka povecala svoje izvanbilancne aktivnosti. Ponderirani prosjek bilancnih stavki mogao se smanjiti i stoga sto se banka vise angazirala u arbitrazi zakonskoga kapitala ili zbog promjena u strukturi njezine potraznje. Zavrsni korak je provjera nazivnika pri izracunu adekvatnosti kapitala mnozenjem iznosa razlicitih kategorija aktive s njihovim odgovarajuCim ponderima rizika. Nakon odredivanja nazivnika izracun pokazatelja adekvatnosti kapitala je jednostavan. Analiticar bi ipak trebao provjeriti kvalitetu aktive banke kako bi se osigurao da je izracunati kapitalni pokazatelj pouzdan. Ovo u pravilu obuhvaca provjeru politika banke i prakse u svezi s klasifikacijom aktive i rezerviranja kako bi se osiguralo da je banka adekvatno osigurana u slucaju smanjenja vrijednosti bilo koje od stavki njezine aktive (vidi 7. poglavlje). Postupak takoder moze obuhvacati provjeru vazeCih pravila u svezi s opCim rezervama za neidentificirane gubitke. Tablica 6.5 prikazuje odabrane kapitalne pokazatelje banke i smje-

TABLICA 6.5 POKAZATELJI KAPITALNE ADEKVATNOSTI Adekvatnost kapitala Ukupni kvalificirajuci kapital Odnos osnovnog i ukupnog kapitala Ukupna riziCno ponderirana aktiva, bilanCne stavke Ukupna riziCno ponderirana aktiva, izvanbilanCne stavke Adekvatnost kapitala (kvalificirani kapital u odnosu na riziCno ponderiranu aktivu) Osnovni kapital u odnosu na riziCno ponderiranu aktivu

Razdobije 1.

Razdobije 2.

Razdobije

3.

Razdoblje 4.

Tekui:e razdobije

Standard

127


rove njihova kretanja tijekom vremena. Smanjenje postotka osnovnog kapitala u odnosu na ukupni kvalificirajuci kapital ukazivalo bi na intenzivnije koristenje dodatnog kapitala I. ili duznickih instrumenata u cilju udovoljavanja kapitalnim zahtjevima. Ova bi situacija takoder znaCila ina relativni pomak k manje stabilnim oblicima kapitala. Kapitalni pokazatelj pokazuje udovoljava li banka minimalnim kapitalnim zahtjevima. Kada se kapitalni pokazatelji banke pogorsavaju, treba ih pazljivo razmotriti. Razlog moze biti u porastu velicine bilance stanja banke koja jos uvijek s postojeCim kapitalom zadovoljava minimalne kapitalne pokazatelje. Ako se trend rasta nastavi, to bi znacilo da banka treba povecati kapital kako bi bila sposobna odrzati minimalne kapitalne pokazatelje. Sljedeci razlog za smanjenje kapitalnih pokazatelja moze biti promjena rizicnog profila banke. U takvom slucaju, analiticar treba istraziti ima li banka utvrdene odgovarajuce politike, postupke i nadzore potrebe za ucinkovitim upravljanjem visim profilom izlozenosti riziku u vlastitom poslovanju. Slika 6.4 prikazuje kretanje kapitala banke tijekom vremena. Kapital je podijeljen na kategorije osnovnog kapitala, dopunskog kapitala I. i II., a njih se usporeduje s kapitalom potrebnim za udovoljavanje

SLIKA 6.4 STVARNI PREMA ZAHTIJEVANOM KAPITALU

Adekvatnost kapitala

Stupci

Linije 600.000

400.000 350.000

500.000

300.000 400.000 250.000 300.000

200.000 150.000

200.000

100.000 100.000

50.000

Razdoblje 1. ~

I"ZA [IT]

Razdoblje 2.

Osnovni kapital Dodatni kapital I. Dodatni kapitalll.

Razdoblje 3.

Razdoblje 4.

Tekuce razdoblje

+ Zahtjevani kapital pri 15% rizicno ponderirane aktive

-+- Zahtjevani kapital pri 8% rizicno ponderirane aktive

128


minimalnog kapitalnog pokazatelja u iznosu od 8 i 15% rizicno ponderirane aktive. Banka koja se analizira znatno je povecala svoj kapital kao i rizicno ponderirane kapitalne pokazatelje. Ova situacija vjerojatno ukazuje da se banka pozicionira za buduCi rast. Iako adekvatnost kapitala ovdje ocito nije upitna, potrebno je razmotriti unutrasnje procese i nadzore kako bi se osiguralo da je banka prikladno pripremljena za obavljanje povecanog opsega poslovanja i, najvjerojatnije, povecane razine izlozenosti riziku. Sljedece pitanje je moze li banka i nadalje u buducnosti udovoljavati svojim minimalnim kapitalnim zahtjevima. Analiza ovog pitanja zahtijeva uporabu testova za stres u slucajevima pojave situacija u kojima izlozenost rizicima banke ili sposobnost banke da nadzire rizike moze izmaknuti izvan njezine kontrole. Slika 6.5 prikazuje projekciju adekvatnosti kapitala u normalnim uvjetima koja se priprema kao dio procesa upravljanja rizicima i planiranja kapitala. Slika prikazuje konacni rezultat moguCih situacija u kojima se banka moze naCi u buducnosti i naglasava svaki projicirani suvisak ili manjak adekvatnosti kapitala. Projekcije na sliku 6.5. zasnivaju se na pojednostavljenim pretpostavkama da ce rizicno ponderirana aktiva rasti po stopi od 10%, a neto

SLIKA 6.5 PROCJENA POTENCIJALNIH KAPITALNIH ZAHTJEVA (prikazane pretpostavke o stopi rasta zasnivaju se na povijesnom iskustvu)

Val uta 3.000.000 2.500.000 2.000.000 1.500.000 1.000.000 500 000

(500.00~) rrr~~~~::~~~::~~~==~~~ili~2!:tt±:!tticL1.. (1.000.000) (1.500.000)

Tekuee razdoblje

a::rn

Buduee razdoblje 1.

Zahtijevani kapital pri 8% rizicno ponderirane aktive !ZZl Predvideni kapital + Visak/(manjak) pri 15%

Budul':e razdoblje 2.

Buduee razdoblje 3. ~

+

Budul':e razdoblje 4.

Budul':e razdoblje 5

Zahtijevani kapital pri 15% rizicno ponderirane aktive Visakl(manjak) pri 8%


129

kvalificirani kapital po stopi od 5%, dok ce profil izlozenosti riziku banke ostati nepromijenjen. Ovakav ce ocekivani poslovni rast ocito rezultirati nedostatkom kapitala. Banka moze poduzeti niz aktivnosti kako bi rijesila problem ocekivanog pada adekvatnosti kapitala kao sto su: •

•

• •

povecanje osnovnog kapitala trazenjem od dionicara za ulaganjem kapitala, zadrzavanjem dobiti ili izdavanjem novih dionica na tr:listu; povecanje dodatnog kapitala I. - ako postoji prostor za ovakvu aktivnosti u strukturi kapitala banke- izdavanjem odgovarajucih instrumenata; promjena poslovne politike u cilju usmjeravanja na poslove s nizim kapitalnim zahtjevima; smanjenjem veliCine bilance stanja ili smanjenjem stope rasta.

130


Dodatak 6. poglavlju Izracun pokazatelja adekvatnosti kapitala s ukljucenim tr.Zisnim rizikom (dodatni kapital II.)

Osnovne informacije 1. Sporazumom o kapita1u iz 1988. kapita1 se dijeli na dvije vrste: temeljni kapita1 (osnovni kapital) i dodatni kapital (dodatni kapital I.). Ovi elementi kapitala, ako se promatraju zajedno, namijenjeni su udovoljavanju eksplicitnih kapitalnih zahtijeva za kreditni rizik i omogucavaju zastitu od ostalih vrsta rizika. 2. S primjenomAmandmana za tr.Zisne rizike iz 1996. godine nacinjen je dodatni kapital II.- koji se sastoji od kratkorocnog podredenog duga. Dodatni kapital II. moze se koristiti za djelomicno pokrice kapitalnog zahtjeva za trzisne rizike ukljucujuci valutni i robni rizik. Ipak, iznos dodatnog kapitala II. koji se moze koristiti za trzisne rizike ogranicen je na 250% iznosa osnovnog kapitala koji je raspodijeljen za tr.Zisne rizike. Dodatni kapital I. moze se zamijeniti dodatnim kapitalom II. do iznosa od najvise 250% uz uvjet da se pridrzava ukupnih ogranicenja koji su ustanovljeni Sporazumom o kapitalu iz 1988. godine. 3. Pri izracunu kapitalnog zahtjeva za trzisne rizike rezu1tat je stvami iznos kapitala koji je potrebno izdvojiti; pri izracunu kreditnog rizika iznos potrebnoga kapitala odreduje se mnozenjem rizicno ponderirane aktive s 8%. Kako bi se uspostavila veza izmedu kreditnog rizika i trzisnog rizika, kapitalni zahtjev za trzisne rizike mora se pomnoziti sa 12,5 (reciprocni iznos 8%) i potom dodati rizicno ponderiranoj aktivi izracunatoj za kreditni rizik. 4. Tako se formula za odredivanje adekvatnosti kapitala moze prikazati:

Osnovni kapital + dodatni kapital I. + dodatni kapital II.

--------------------------------------------~~~=8o/o

Rizicno ponderirana aktiva + (kapitalni zahtjev za tdisni rizik x 12,5)


131

pri cemuje: • osnovni kapita1 ukupni iznos osnovnog kapita1a banke; • dodatni kapita1 I. ogranicenje na 100% osnovnog kapitala; podredeni dug koji se ukljucuje u dodatni kapital I. ogranicenje na 50% ukupnog dodatnog kapitala 1.; • dodatni kapital II. ogranicen je na iznos koji je kvalificiran za potporu trzisnog rizika, a isti je limitiran ogranicenjima izlozenim u tocki 2., gore.

Primjer izracuna pokazatelja adekvatnosti kapitala ukljucenim tdisnim rizikom (dodatni kapital II.) Pretpostavke: 1. Banka posluje u okruzenju koje propisuje minima1nu adekvatnost kapitala od 8%. 2. Banka je izracunala svoju rizicno ponderiranu aktivu u iznosu od 10.000 i svoj kapitalni zahtjev za tr:Zisni rizik u iznosu od 500. 3. Banka ima 750 osnovnog kapitala, 250 dodatnog kapitala I. i 700 dodatnog kapitala II.

Rjesenje- vidi tab lieu 6. 6: 1. Za izracun nazivnika gorenavedene formule kapita1ni je zah1jev za trzisne rizike potrebno pomnoziti sa 12,5, a umnozak se dodaje rizicno ponderiranoj aktivi od 10.000. U ovom primjeru nazivnik iznosi 16.250. 2. Potom se utvrduje da se u kapitalnom okruzenju od 8% od banke zahtijeva minimalno 1.300 kapitala (16.250 x 8% = 1.300). Od toga iznosa na kreditni rizik se odnosi 800 (10.000 x 8% = 800), a 500 na trzisni rizik (6.250 x 8% = 500). 3. Kako hi odredili da je banka ima dostatan kvalificirajuCi kapital, potrebno je promotriti strukturu Osnovnog kapitala banke te dodatnog kapitala I. i II. Pocevsi od kreditnoga rizika banka ce se oCito nastojati maksimalno koristiti dodatnim kapitalom I. za pokrice kapitalnog

......

w

N

TABLICA 6.6 IZRACUN DOPUSTENOG IZNOSA DODATNOG KAPITALA II.

NeiskoriSteni

Osnovni Minimalni RiziCno

kapitalni zahtjev pri8% 3

Raspo/ozivi kapital l

ponderirana aktiva

Kreditni rizik

Osn. kap.: 750 Dod. kap. I: 250

10.000

800

Tr.ZiSni rizik

Dod. kap. ll: 700

6.250

500

16.250

1.300

Ukupno

2

kapitali dodatni kapital I. koji

Osnovni kapital idodatni kapital II.

se koriste za

potrebni za triiSni rizik

kreditni rizi 4

neiskoriStenog

kapita/ni zahtjev 6

dodatnog kapitala //.) 7

Osn. kap: 550 Dod. kap. I: 250


Osn. kap.: I43 Dod. kap. ll: 357

Osn. kap.: 143 Dod. kap. ll: 357

Dod. kap. ll: 357

!.300

1.300

1.357

5


800

KvalificirajuCi kapital (osim Minimalni

ali kvalificirani dodatni kapital II. -trenutno nadoknaden iz osnovnog

kapitala

8

Dod. kap. II: 143

NeiskoriSteni

ali nekva!ificirajui:i dodatni kapital If. 9

Dod. kap. ll: 200

> z > r-

~

c: Kapitalni pokazatelj

8.35%

"D

~

[ I. 2. 3. 4. 5.

Ovi su iznosi prikazani u tekstu. Kapitalni zahtjev od 500 pomnozen s 12.5 (reciprocna vrijednost od 8) ~ 6.250. Rizicno ponderirana aktiva pomnozena s postotnim minimumom: lO 000 * 8% ~ 800 i 6.250 * 8% ~ 500. Bilo bi razumno za banku da prvo iskoristi cijeli iznos svog dodatnog kapitala I. (do 100% osnovnog kapita1a). Odnos dodatnog kapita1a II. i osnovnog kapitala ne smije premasiti 250:100 (250/350). Dodatni kapitalll. kvalificiran za udovoljenje zahtjeva ~ 250/350*500~357. Preostalih 143 (500-357) mora se namiriti iz osnovnog kapitala. 6. Zbroj 4. i 5. stupca. 7. Zahtijevani odnos dodatnog kapitala II. i osnovnog kapitala; rezultira stvarnim pokazateljem adekvatnosti kapitala od 8.35% (750+250+357)/16.250~8,35%. Ovo je rezultat viska osnovnog kapitala banke (750-550-143~57). 8. Dodatni kapitalll. u konacnici se moze izjednaciti s kapitalnim zahtjevom za trzisni rizik od 500. Odavde proizlazi visak (500-357). 9. Visak dodatnog kapitala II., iznad zahtjeva (700-500), ne moze se koristiti ako se trenutacni kapitalni zahtjev za triisni rizik od 500 ne poveca.

> z c..

m

~ z

"z~ 3:

::0

N

0

~


133

zahtjeva za kreditni rizik. S obzirom na to da je minimalni kapitalni zahtjev za kreditni rizik 800, banka moze koristiti cjelokupni dodatni kapital I. u iznosu od 250 za kreditni rizik. Kao rezultat toga samo 550 osnovnog kapitala potrebno je za kreditni rizik sto ostavlja slobodnih 200 jedinica osnovnog kapitala raspolozivih za udovoljavanje kapitalnog zahtjeva za trzisni rizik. 4. Va:Zno je napomenuti da je iznos dodatnog kapitala II. koji banka moze koristiti za pokrice trzisnog rizika ogranicen na 250% raspolozivog iznosa osnovnog kapitala. U ovom slucaju banka ce biti ogranicena na 500 jedinica dodatnog kapitala II. za tr:Zisne rizike (200 x 250%) usprkos cinjenici da ima na raspolaganju 700 jedinica dodatnog kapitala II. Kako bi maksimizirala uporabu dodatnog kapitala II., banka ce izracunati iznos dodatnog kapitala II. koji iznosi 250% osnovnog kapitala, ali kada se zbroji s osnovnim kapitalom, once iznositi 500. Kako je prikazano u tablici ispod, kapitalni zahtjev za trzisni rizik iznosi 500 i banka moze istom udovoljiti sa 143 od 200 jedinica osnovnog kapitala, koji preostaje nakon udovoljavanja kapitalnom zahtjevu za kreditni rizik, i 357 jedinica dodatnog kapitala II. 357 predstavlja 250% od 143 i oba zbrojena daju ukupno 500 jedinica kapitalnog zahtjeva za trzisni rizik. 5. Naposlijetku, za izracun bancina kapitalnog pokazatelja ukupni Osnovni kapital (750) uvecan za kvalificirajuci dodatni kapital I. (250) dodaje se kvalificirajucem dodatnom kapitalu II. (357). Nazivnik iznosi 16.250 (kako je vee ranije izlozeno ), a iz njega proistjece pokazatelj adekvatnosti kapitala u iznosu od 8,35%.

POGLAVLJE 7.

UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM

KLJUCNE PORUKE

Upravljanje kreditnim rizikom predstavlja bitni element opstojanja vecine banaka. Profil klijenata (KOME se novae plasira) mora biti providan. Rizici vezani uz kljucne bankovne proizvode (STO se plasira) moraju se razumjeti i njima se mora upravljati. Profil rocnosti kreditnih proizvoda (na KOLIKO DUGO su krediti plasirani) snazno utjece na upravljanje rizikom likvidnosti. Kreditni se rizik moze ograniciti smanjivanjem kreditiranja povezanih osoba i smanjivanjem velike izlozenosti prema povezanim osobama. Klasifikacija aktive i, sukladno tome, rezerviranje od potencijalnih gubitaka utjece ne samo na vrijednost kreditnog portfelja, nego takoder i na stvarnu vrijednost kapitala banke.

7.1 Uvod: Sastavnice kreditnog rizika Kreditni rizik ili rizik druge ugovorne strane- odreduje se kao vjerojatnost da duznik ili izdavatelj financijskog sredstva nece biti sposoban platiti kamatu ili otplatiti glavnicu prema uvjetima utvrdenim u sporazumu o kreditiranju - sastavni je dio bankovnog poslovanja. Kreditni rizik znaCi da se placanje moze odgoditi ili u konacnici uopce ne ostvariti sto, s druge strane, stvara probleme u novcanim tokovima i utjece na likvidnost banke. Usprkos inovacijama u podrucju financijskih usluga, kreditnije rizikje jos najznacajniji pojedinacni uzrok stecajeva banaka. Razlog tome jest sto se vise od 80% bilance stanja banaka u nacelu odnosi na ovaj vid upravljanja rizicima. Postoje tri osnovne vrste kreditnog rizika (rizika druge ugovorne strane) kako slijedi: 135


136

• • •

osobni ili potrosacki rizik; korporativni ili rizik poduzeca; ddavni ili rizik zemlje.

Zbog potencijalno znacajnog utjecaja kreditnog rizika vazno je provoditi obuhvatnu procjenu sposobnosti banke za procjenom, vodenjem, nadzorom, odobravanjem i naplatom kredita, predujmova, jamstava i drugih kreditnih sredstava. Ukupna provjera upravljanja kreditnim rizikom ukljucuje procjenu politika i prakse upravljanja kreditnim rizikom banaka. Ova procjena takoder treba odrediti primjerenost primljenih tinancijskih podataka, od duznika ili izdavatelja tinancijskog instrumenta, koji je banka koristila kao osnovu za investiranje u isti tinancijski mehanizam ili za odobravanje kredita i periodicnu procjenu protila vee preuzetih rizika banke. Rasprava o ulozi upravljanja kreditnim rizikom ponajprije se odnosi na kreditni portfelj iako se nacela vezana uz odredivanje kreditne sposobnosti jednako odnose na procjenu druge ugovorne strane koja izdaje tinancijski instrument. Ovo poglavlje bavi se sljedetim temama: • • • • • • • •

upravljanjem kreditnim portfeljem; ulogom odobravanja kredita i operacije; provjerom kvalitete kreditnog portfelja; spornim i sumnjivim potrazivanjima; nacelima za upravljanjem kreditnim rizikom; nacelima za ogranicavanjem ili smanjenjem izlozenosti kreditnom riziku; klasitikacijom aktive; nacelima rezerviranja za kreditne gubitke.

7.2 Upravljanje kreditnim portfeljem Nadzornici banaka veliki znacaj pridaju formalnim nacelima usvojenim od strane nadzornog odbora, a koje dosljedno primjenjuje ili provodi uprava banke. Najveti naglasak daje se na kreditnu ulogu banke pri cemu se zahtijeva da banka nedvojbeno usvoji zdrave sustave za upravljanje kreditnim rizikom. Uloga kreditiranja treba sadrzavati pregled obuhvata i raspodjela kreditnih aktivnosti banke i naCin upravljanja kreditnim portfeljem tj. nacin na koji se krediti odobravaju, ocjenjuju,


137

nadziru i naplacuju. Dobra kreditna politika nije pretjerano restriktivna, ali omogucava prikazivanje kredita upravi za koje nadle:Zni referenti smatraju da ih ova treba razmotriti iako ne odgovaraju parametrima sadr:Zanim u pisanim postupcima. Fleksibilnost mora postoj ati kako bi se omoguCila brza reakcija i prilagodba promjenjivim uvjetima u bankovnoj strukturi kamatonosne aktive i trzisnom okruzenju. Elementi koji cine osnovu za stvaranje zdrave kreditne politike ukljucuju sljedece:

•

•

•

•

Ogranicenje ukupnih odobrenih kredita. Ogranicenje ukupnog kreditnog portfelja u pravilu se izrazava kao razmjemi omjer u odnosu na iznos depozita, kapitala ili ukupne aktive. Pri utvrdivanju ovakvog ogranicenja potrebno je razmotriti cimbenike kao sto su potraznja za kreditima, promjenjivost depozita i kreditni rizik. Zemljopisna ogranicenja obicno su predmet dileme. Ako banka ne razumije svoja razlicita tr:Zista i/ili izostaje kvalitetno upravljanje istima, zemljopisno razlucivanje moze postati razlogom problema sa spomim i sumnjivim potrazivanjima. S druge strane uvodenje strogih zemljopisnih ogranicenja moze takoder stvoriti probleme, osobito u slucaju regija s nerazvijenim gospodarstvom. U svakom slucaju poslovno trziste banke treba jasno razloziti i uskladiti s njezinim poznavanjem tr:Zista i iskustvom osoblja i uprave. Zaposlenici trebaju biti potpuno svjesni specificnih zemljopisnih ogranicenja koji vrijede pri plasiranju kredita pri cemu je ovaj aspekt od iznimne vaznosti za nove banke. Kreditna koncentracija. Kreditna politika treba poticati razluCivanje portfelja i odrediti ravnotezu izmedu maksimalnog prinosa i minimalnog rizika. Koncentracij ska ogranicenj a obicno se odnose na maksimalnu dopustenu izlozenost prema jednom klijentu, povezanim osobama i/ili gospodarskom sektoru (npr. poljoprivreda, metalna ili tekstilna industrija). Ovo je posebice vazno za male, regionalno orijentirane ili specijalizirane banke. Kreditna politika takoder treba zahtijevati ucestalu provjeru i izvjestavanje svih koncentracijskih ogranicenja. Razdioba prema vrstama. Ogranicenja su koja se zasnivaju na udjelu u ukupnom portfelju komercijalnih, hipotekamih, potrosackih ili drugih vrsta kredita ucestala. Politike kojima se


138

•

•

•

•

ureduju ovakva ogranicenja trebaju omoguciti odstupanja koja odobravaju uprava i nadzomi odbori. Vrste kredita. Kreditna politika treba odrediti vrste kredita i drugih kreditnih sredstava koje banka namjerava ponuditi klijentima i treba sadrzavati smjemice za kredite posebne namjene. Odluke o vrstama kreditnih instrumenata trebaju se temeljiti na strucnoj ocjeni kreditnih referenata, depozitnoj strukturi banke i ocekivanoj kreditnoj potraznji. Vrste kredita koje su rezultirale iznadprosjecnim gubicima treba nadzirati visa uprava iii ih treba u potpunosti ukinuti. Rocnost. Kreditna politika treba odrediti maksimalnu rocnost za svaku vrstu kredita pri cemu kredite treba odobravati uz realne otplatne planove. Odredivanje rocnost treba biti uskladeno s ocekivanim izvorima otplate, svrhom kredita i ocekivanim rokom valjanosti kolaterala. Cjenovno vrednovanje kredita. Kamatne stope na razlicite vrste kredita moraju biti dostatne za pokrivanje troskova financiranja, nadzora banaka, administriranja (ukljucujuCi opce troskove) i ocekivanih gubitaka. Istovremeno oni trebaju osigurati razumnu stopu profita. Kamatne stope treba povremeno revidirati i uskladivati kako bi iste uvazile promjene u troskovnom iii konkurentskom okruzenju. Razlike u kamatnim stopama moguce je i namjemo odr:lavati u cilju odbijanja iii privlacenja odredenih tipova klijenata. Smjemice za ostale bitne postupke, kao sto su odredivanje naknada za odobrenje kredita iii zateznih kamatnih stopa, takoder predstavljaju element politike cjenovnog vrednovanja. Ovlastenja za odobravanje kredita obicno su odredena velicinom banke. U manjim bankama ovlastenja su u pravilu centralizirana. Kako bi se izbjegla kasnjenja u procesu odobravanja kredita, vece banke nastoje decentralizirati ovlastenja prema zemljopisnom podrucju, kreditnim proizvodima ilili vrstama klijenata. Kreditna politika treba odrediti ogranicenja za sve kreditne referente. Ako je politika jasno utvrdena i dosljedno se primjenjuje, pojedinacna ogranicenja mogu biti nesto visa nego li bi se to ocekivalo, ovisno o iskustvu i statusu referenta. Ovlastenja za odobrenje kredita takoder se mogu temeljiti na grupnim ovlastenjima kojima se omogucava odborima odobrenje


•

•

•

•

•

139

kredita u veCim iznosima. U ovom slucaju potrebno je odrediti postupke izvjestavanja i ucestalost sastanaka odbora. Proces odobravanja kredita. Kreditna politika treba odrediti razine ovlastenja za odobrenje kredita i formalnu standardnu proceduru za ocjenu i odobravanje kreditnih prijedloga, ukljucujuci i postupke ponovne ocjene za obnovu ili produljenje kreditnih proizvoda. Potrebno je utvrditi prihvatljive vrste i ogranicenja odobrenja za svaku pojedinacnu vrstu kreditnih proizvoda. Takoder je potrebno odrediti slucajeve koji zahtijevaju procjenu kvalificiranih nezavisnih procjenitelja. Potrebno je odrediti i iznos odobrene vrijednosti kredita u odnosu na vrijednost projekta i kolaterala kao i metoda procjene i razlike izmedu razliCitih vrsta kreditnih sredstava. Kreditna politika takoder treba, kada je to moguce, sadr:Zavati i uvjete otplate. Maksimalni omjer izmedu kredita i triisne vrijednosti zalozenog vrijednosnog papira. Kreditna politika takoder treba odrediti minimalne uvjete za sve vrste vrijednosnica koje se prihvacaju kao sredstvo osiguranja. Minimalni uvjeti trebaju se zasnivati na utr:Zivosti vrijednosnice. Kreditna politika treba dodijeliti odgovomost i utvrditi vremenski raspored za periodicko cjenovno vrednovanje kredita. Objava financijskih izvjesca. Banka mora u svojoj bilanci stanja prikazati kredit bez obziraje lion prvotno odobren od strane banke ili ga je banka preuzela ili kupila. Kredit semora prikazati cim banka preuzme ugovome obveze iz kredita. Prvotno banka prikazuje kredit prema trosku preuzimanja. Smanjenje vrijednosti. Banka mora prepoznati i priznati smanjenje vrijednosti pojedinacnog kredita ili grupno procijenjeno skupine kredita. Ovo je potrebno uciniti bez obzira je li vjerojatno ili sigumo dace banka biti u mogucnost naplatiti iznos potrazivanja sukladno ugovomim obvezama iz ugovora o kreditu. Smanjenje vrijednosti moze se priznati smanjivanjem iznosa kreditnog potrazivanja na procijenjenu realnu vrijednost kroz postojece rezervacije ili putem racuna dobiti i gubitka u razdoblju u kojem se ostvaruje smanjenje vrijednosti. Naplata. Kreditna politika treba definirati sve vrste spomih plasmana i utvrditi odgovarajuca izvjesca koja je potrebno podnijeti upravi/nadzomom odboru banke. Ova izvjesca trebaju

140


•

sadrzavati pojedinosti dostatne za odredivanje Cimbenika rizika, potencijalne gubitke i aktivnosti koje je potrebno poduzeti. Politika treba zahtijevati primjenu kontinuirane politike naplate koja je sustavna i progresivno postaje sve stroza. Potrebno je ustanoviti smjemice koje omogucavaju prikaz i razmatranje svih spomih i sumnjivih potrazivanja od strane uprave banke. Financijski podaci. Sigumo odobravanje kredita ovisi o potpunim i tocnim podacima vezanim za svaki detalj kreditne sposobnosti duznika. Moguce iznimke od ovog pravila predstavljaju slucajevi u kojimaje kredit originalno odobren uz instrument osiguranja koji je potpuno utdiv i iz kojega je moguce bez odgode naplatiti potrazivanje. Kreditna politika treba odrediti zahtjeve za financijskim informacijama poduzeca i fizickih osoba, za razlicite iznose plasmana, a treba sadrzavati i odgovarajuce smjemice za revidirana, nerevidirana i privremena izvjesca, izvjesca o novcanom toku i druga izvjesca. Ona treba sadrzavati i vanjsku provjeru kreditne sposobnosti kod periodicnih provjera. Ako je rocnost kredita veca od jedne godine, politika treba zahtijevati od kreditnih referenata banke pripremu financijskih projekcija za vremensko razdoblje istovjetno rocnosti kredita kako bi se osiguralo da je kredit moguce otplatiti iz novcanog toka. Pretpostavke iza izradu projekcije potrebno je jasno naznaciti. Sve je zahtjeve potrebno odrediti na nacin da svaki negativni podatak o kreditnoj sposobnosti jasno ukazuje na ugrozavanje kreditne politike banke.

Naposlijetku, kreditnu je politiku potrebno nadopuniti drugim pisanim smjemicama za specificne odjele banke. Na pisane politike i postupke koji su odobreni i primjenjuju se u razlicitim odjelima potrebno je uputiti i naznaciti ih u opcoj kreditnoj politici banke. Izostanak pisanih politika, smjemica i postupaka bitnije nedostatak i znak da nadzorni odbor ne obavlja primjereno svoju fiducijama ovlastenja.

7.3 Provjera uloge odobravanja kredita i djelovanja Pri provodenju svojih obveza u ime depozitora i dionicara nadzomi odbor banke mora osigurati da kreditna uloga banke udovoljava trima osnovnim ciljevima:

UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZJKOM

• • •

141

kredite treba odobravati na zdravoj i naplativoj osnovi; izvore sredstava treba profitabilno investirati u cilju ostvarivanja koristi dionicara i zastite depozitora; potrebno je zadovoljiti opravdane kreditne potrebe ekonomskih subj ekata ili/i domaCinstava.

Svrha provjere uloge odobravanja kredita jest udovoljava 1i postupak ovim kriterijima. Drugim rijeCima, kljucno je procijeniti je li odobravanje kredita dobro organizirano, odrazava 1i se politika u unutrasnjim postupaka i prirucnicima, provjeriti kadrovsku ekipiranost i pridr:lavanje uvrdenih politika i smjernica od strane zaposlenika, te jesu li sudionicima procesa odobravanja kredita dostupne pravovremene, tocne i potpune informacije. Provjera procesa odobravanja kredita. Cjelovitost i vjerodostojnost postupka odobravanja kredita ovisi o objektivnim kreditnim odlukama koje osiguravaju prihvatljivu razinu rizika u odnosu na ocekivani prinos. Provjera procesa odobravanja kredita treba obuhvacati analizu kreditnih prirucnika i ostalih pisanih smjernica kojima se koriste razliciti odjeli banke te raspolozive kapacitete i aktualne pokazatelje uspjesnosti poslovanja svih odjela koji su ukljuceni u kreditnu ulogu. Takoder je potrebno obuhvatiti i zaprimanje zahtjeva, ocjenu, odobravanje, isplatu, nadzor, naplatu i postupke u slucaju spornih potrazivanja za razliCite kreditne usluge koje banka plasira. Provjera treba ukljucivati sljedece: •

•

•

• •

detaljni proces kreditne analize i odobravanje kredita ukljucujuCi primjerke obrazaca zahtjeva za kredit, internih sumarnih obrazaca koji se pripremaju kao proizvod analize kreditnih zahtjeva; internih kreditnih prirucnika te interne dokumentacije o pojedinacnom kreditnom plasmanu; kriterije za odobravanje kredita, odredivanje politike cjenovnog vrednovanja kredita i ogranicenja kreditiranja za razlicite razine uprave banke te za odobravanje kredita putem mreze poslovnica; politike mehanizama osiguranja za sve vrste kredita te aktualne metode i prakse vezane uz revalorizaciju instrumenata osiguranja te internu dokumentaciju vezanu uz mehanizama osiguranja; postupke administriranja i nadzora, ukljucujuci odgovornosti, uskladenost s propisima i nadzor; postupak upravljanja iznimkama.

142


Provjera takoder treba obuhvacati i razgovore sa srednjom upravom svih odjela koji obavljaju kreditnu ulogu. Takoder je potrebno ukljuciti i provjeru pojedinacnih kreditnih predmeta. Provjera opsega zahtjeva za kreditima koji su ocijenjeni u odnosu na odobrenje kreditne zahtjeve tijekom proteklih 6 iii 12 mjeseci (i u okviru ukupnog broja zahtjeva i u okviru dolarskih iznosa) predstavlja jedan od pokazatelja kvalitete procesa kreditne procjene. Analiza ljudskih res ursa. Ovom procjenom potrebno je identificirati zaposlenike ukljucene u proces zaprimanja zahtjeva, ocjenu, uredivanje i nadzor izlozenosti kreditnom riziku. Ovo se odnosi na utvrdivanje broja, razine, starosti, iskustva i specificnih odgovomosti zaposlenika. Potrebno je analizirati organizaciju zaposlenika, znanje i kvalifikacije vezano za politike i postupke. Takoder je potrebno revidirati sve programe interne izobrazbe kreditnog osoblja banke koji su u tijeku te procijeniti njihovu primjerenost. Kvaliteta i ucestalost izobrazbe zaposlenika u pravilu je dobar pokazatelj razine kreditnih znanja i vjestina. Tijek podataka. S obzirom daje uloga odobravanja kredita obicno rasprsena kroz citavu organizaciju, banka mora imati djelotvome sustave nadzora postivanja ustanovljenih smjemica. Ovo se moze postiCi sustavima unutrasnje provjere i izvje8tavanja koji obavje8cuju direktore i visu upravu o provodenju politika i pruzaju im dostatne podatke za procjenu uspjesnosti nizih razina kreditnih referenata te kvalitete kreditnog portfelja. Buduci da je informacija osnovni element procesa upravljanja kreditnim procesom, potrebno je analizirati njezinu dostupnost, kvalitetu i troskovnu ucinkovitost. Nadalje, uzimajuci u obzir da podatke potrebne u procesu upravljanja kreditnim procesom mogu biti rasprsene u razliCitim odjelima banke, analiza se treba posebice usmjeriti na tijek podataka, poglavito jesu li raspolozivi podaci potpuni, pravovremeni i troskovno ucinkoviti. Takva je analiza je takoder usko povezana s provjerom ljudskih resursa, organizacijskih i nadzomih struktura i/ili informaticke tehnologije.

7.4 Provjera (revizija) kvalitete kreditnog portfelja Znacajke i kvalitete kreditnog portfelja banke takoder se provjeravaju kroz proces revizije. Kreditni portfelj odrazava trzisnu poziciju banke i potraznju, njezinu poslovnu i rizicnu strategiju te njezine kreditne


143

sposobnosti. Ako je moguce, revizija kreditnog portfelja trebala bi provesti na uzorku slucajno odabranih kredita kojimje obuhvaceno priblizno 70% ukupnog iznosa kredita i 30% broja kredita. Istom bi se takoder trebalo razmotriti barem 75% ukupnog iznosa kredita i 50% svih deviznih kredita i svih kredita s rocnoscu vecom od jedne godine. Nadalje, podrobna revizija kreditnog portfelja treba ukljuCivati sljedece: • • •

•

•

svi krediti duznicima s ukupnom izlozenoscu vecom od 5% kapitala banke; svi krediti dionicarima i povezanim osobama; svi krediti za koje su kamatne stope ili uvjeti otplate restrukturirani odnosno promijenjeni na drugi nacin od trenutka odobravanja kredita; svi krediti kod kojih gotovinsko placanje kamate i/ili glavnice kasni vise od 30 dana ukljucujuCi one kod kojihje kamata kapitalizirana ili refinancirana; svi krediti klasificirani kao krediti nize kvalitete te sumnjiva i sporna potrazivanja.

U svakom od ovih slucajeva revizijom kredita treba pregledati duznicku dokumentaciju koju banka posjeduje, raspraviti vrstu poslovne aktivnosti duznika, kratkorocne perspektive i povijest kreditnog odnosa s odgovornim kreditnim referentom. U slucajevima kada ukupan iznos duga premasuje 5% kapitala banke, analizom takoder treba obuhvatiti i buduce poslovne planove duznika i potencijalne posljedice istog na sposobnost servisiranja duga i otplate glavnice. Posebni cilj ovih provjera je takoder procjena vjerojatnosti otplate kredita, te takoder procjena adekvatnosti klasifikacija kredita od strane banke. Ostali aspekti provjere odnose se na kvalitetu instrumenta osiguranja i sposobnost duznika da generira potrebnu gotovinu iz poslovne aktivnosti. Do kredita su najvaznija kategorija aktive koja izlaze banku kreditnom riziku medubankovni depoziti. Na ovu se kategoriju maze odnositi znacajan postotak bilance banke poglavito u drzavama u kojima nema konvertibilnosti, ali je gradanima i poduzeCima dopusteno drzanje depozita u stranoj valuti. Ostali su razlozi za ddanje medubankovnih depozita omogucavanje prijenosa sredstava, namirivanje transakcija s


144

OKVIR 7.1 SADRZAJ IZVJESCA 0 KREDITNOJ REVIZIJI

Za svaki od revidiranih kredita potrebno je pripremiti kratki izvjestaj koji sadrZi sljedece: • ime i djelatnost duznika; • koristenje profita; • datum odobrenja kredita; • datum dospijeca kredita, iznos, valuta i kamatna stopa; • glavni izvor otplate kredita; • priroda i vrijednost sredstva osiguranja/kolaterala (iii osnova za procjenu ako se radi o nekretnini); • ukupni iznos obveza; ukljucujuci iznos glavnice kredita i dospjelu kamatu te ostale stvarne i potencijalne obveze u slucajevima u kojima banka snosi kreditni rizik; • ucestalost kasnjenja u podmirivanju obveza, ukoliko postoji; • opis nadzornih aktivnosti poduzetih u svezi s kreditom; • financijski podaci ukljucujuci aktualna financijska izvjesca i ostale povezane podatke; • posebne rezerve koje su potrebne i raspolozive.

vrijednosnicama iii ekonomicnije i djelotvomije obavljanje odredenih usluga od strane drugih banaka zbog njihove velicine iii zemljopisne pozicije. Provjera medubankovnog kreditiranja u pravilu je usmjerena na sljedece: •

• • • •

donosenje ogramcenja izlozenosti prema drugoj ugovorenoj strani i nadzor nad njihovim postivanjem limita ukljucujuci i opis postojece politike kreditnih limita; svi medubankovni krediti za koje je potrebno izdvojiti specificne rezerve; metoda i tocnost usklade nostro i vostro racuna; svi medubankovni krediti kod kojih uvjeti kreditiranja ne odgovaraju trzisnim uvjetima; koncentracija medubankovih izlozenosti s detaljnim popisom banaka i iznosa izlozenosti kao i kreditnih ogranicenja.

Sa stajalista upravljanja kreditnim rizikom s medubankovnim depozitima treba postupati kao i sa svakom drugom izlozenosti kreditnom


145

riziku. Politika banke treba zahtijevati detaljnu provjeru svih korespondentskih banaka o ogranicenjima izlozenosti kao i o njihovoj sposobnosti za pruzanjem primjerenog kolaterala. Banka iz strogih zakonodavstvenih okruzenja, pod kvalitetnim nadzorom i Cije je poslovanje uskladeno s medunarodnim standardima smatra se manje rizicnim od banaka u zemljama u razvoju. Takoder je potrebno provjeriti sve izvanbilancne obveze koje uzrokuju izlozenost kreditnom riziku. Potrebno je provjeriti primjerenost postupaka analize kreditnog rizika te nadzor i administraciju izvanbilancnih kreditnih sredstava kao sto su garancije. Provjera izvanbilancnog portfelja treba se izvrsiti postivajuCi ista nacela i na slican nacin kao i provjera kreditnog portfelja. Kljucni cilj provjere pojedinacnih izvanbilancnih stavkije procjena sposobnosti klijenta za pravovremeno podmirivanje odredenih financijskih obveza. Revizija kreditnog portfelja. Analiza ukupnog kreditnog portfelja i njegovih znacajki u pravilu pruza dobru sliku poslovnog profila i poslovnih prioriteta banke kao i vrsta kreditnog rizika za koji se ocekuje da ga banka preuzme i koju je voljna preuzeti. Analiza ukupnog kreditnog portfelja treba ukljucivati sljedece: •

•

• • •

sazetak osnovnih vrsta kredita, ukljucujuCi detalje o broju klijenata, prosjecnoj rocnosti i prosjecnim ostvarenim kamatnim stopama; razdioba kreditnog portfelja ukljucujuci razliCite perspektive broja kredita i ukupnih iznosa, npr. prema kriteriju: valute, rocnosti- kratkorocni (na razdoblje do godinu dana) i dugorocni (na razdoblje dulje od godinu dana), industrijski i/ili drugi ekonomski sektor; duznici u privatnom ili drzavnom vlasnistvu te kreditiranje gradana i poduzeca; krediti s drzavnim ili drugim jamstvima; krediti prema rizicnoj klasifikaciji; sumnjiva i spoma potrazivanja.

Pomagala kojima se analiticari koriste omogucavaju obuhvatnu procjenu profila i znacajki ukupnog kreditnog portfelja ukljucujuCi i kome, sto i na koji je rok banka plasirala sredstva. Kako bi se oslikao ovaj proces, slika 7.1 prikazuje profil banCinih duznika, ukljucujuCi

146


gradane, javni sektor i ostala poduzeca. Ovaj profil prikazuje ciljanu skupinu klijenta koji predstavljaju prihvatljivi rizik za banku. Slika takoder ukazuje na pomak profila ciljanih klijenata od poduzeca javnog sektora k privatnom sektoru. Slika 7.2 prikazuje razliCite proizvode koje banka moze plasirati kao odgovor na tr2isnu potraznju. Promjene u ciljanoj skupini klijenata banke jasnu utjece na razdiobu njezinih kreditnih proizvoda. Slika 7.3 prikazuje razvitak rocne strukture (ili vremenskog razdoblja) bankovnih kredita klijentima. Na promjene u rocnoj strukturi mogu utjecati promjene strukture klijenata ili kreditnih proizvoda kao i bankovni rizicni cimbenici i/ili makroekonomske smjemice.

7.5 Sumnjiva i sporna potrazivanja Pojam sumnjivih i spomih potrazivanja u pravilu se uvodi kao dio rasprave o klasifikaciji aktive. Sumnjiva i spoma potrazivanja jesu ona koja ne daju prihode. Prvi je korak da se krediti u pravilu smatraju

SLIKA 7.1 KREDITI KLIJENTIMA PREMA SKUPINI KLIJENATA

Val uta 2.500.000

2.000.000

1.500.000

1.000.000

500.000

Tekuce razdoblje

147


SLIKA 7.2 KREDITI KLIJENTIMA PREMA PROIZVODIMA

Val uta

1.200.000 1.000.000 800.000 600.000 400.000 200.000

Obnavljajuce (engl. revolving) kreditne linije

~~l!;tf :LU.I.I!~ Krediti s obroCnom otplatom (infrastruktumi) Krediti s obrocnom otplatom (ostali) s drugim oblicima otplate Ostali

SLIKA 7.3 ROCNOST KREDITA KLIJENTIMA

Val uta

3.000.000 2.500.000 2.000.000 1.500.000 1.000.000 500.000 0

Razdoblje 1.

Razdoblje 2.

bbJ Manje od 90 dana

Razdoblje 3.

[] Od 90 dana do 1 godine

Razdoblje 4.

Tekuce razdoblje

GJ Vise od 1 godine

sumnJlVtma i spornima kada je njihov dug po neplacenoj dospjela glavnica ili kamata stariji od 90 ili vise dana (ovo se razdoblje moze razlikovati ovisno o zakonodavstvu). Klasifikacija kredita i rezerviranje zahtijevaju mnogo vise od jednostavne analize dospjelih iznosa. Novcani tijek duznika i ukupna sposobnost otplate iznosa dugovanja


148

mnogo su znacajniji nego je li kredit dospio iii nije (vidi poglavlje 7.8 i okvir 7.3). U svrhu financijskog izvjestavanja koristi se u pravilu iznos dospjele glavnice, a ne neuredna placanja za identificiranje portfelja sumnjivih i spornih potrazivanja. Portfelj sumnjivih i spornih potrazivanja pokazatelj je kvalitete ukupnog portfelja kao i odluka banke u svezi s kreditiranjem klijenata. Sljedeci slican pokazatelj je pokazatelj naplate od strane banke. Tablica 7.1 i slika 7.4 ilustriraju sumnjiva i sporna potrazivanja tijekom vremenskog razdoblja i izdvojenu razinu rezervacija koja pokazuje potencijalne gubitke. Kada se procjenjuje u kontekstu sumnjivih i spornih potrazivanja, ukupna razina rezervacija ukazuje na sposobnost banke da ucinkovito snosi kreditni rizik iz vlastita poslovanja. Analiza sumnjivih i spornih potrazivanja obuhvaca brojna pitanja kao sto su: •

starost dospjelih kredita, ukljucujuci glavnicu i kamate, prema kategorijama vise od 30, 90, 180 i 360 dana; ova klasifikacija maze se dalje razloziti prema vrsti klijenata i sektoru ekonom-

TABLICA 7.1 STATISTIKA KREDITNOG PORTFELJA

Kreditni rizik

Nenaplaceni dospjeli krediti kao% od ukupnih kredita Sumnjiva i sporna potrazivanja kao% od ukupnih kredita Rezervacije za kreditne rizike kao% od ukupnih kredita Krediti privatnom sektoru kao postotak ukupnih kredita (bruto) Krediti sektoru stanovnistva kao postotak ukupnih kredita (bruto) Krediti javnom sektoru kao postotak ukupnih kredita (bruto) 20 najvecih duznika kao postotak ukupnog bruto kreditnog portfelja 20 najvecih duznika - postotak ukupnih izvanbilancnih stavaka 20 najvecih duznika kao postotak neto prihoda od kamala 20 najveCih du:lnika kao postotak ukupne aktive 20 najvecih duznika kao postotak kvalificirajuceg kapitala

% prethodnog razdoblja

% tekui:eg razdoblja

% standarda

149


SLIKA 7.4 STATISTIKA KREDITNOG PORTFELJA

18 16

14 12 10

8

~

6

4

rm.

2 0

Razdoblje 1.

8

~::: :1

Razdoblje 2.

Razdoblje 3.

[J] Nenaplatena dospjela potrazivanja

-+-

•

•

• •

kao postotak ukupnih kredita Rezervacije za identificirane gubitke kao postotak ukupnih kredita

Razdoblje 4. Tekuce razdoblje G:!J Sumnjiva i spoma potrazivanja kao postotak ukupnih kredita

ske djelatnosti kako bi se utvrdio ukupni smjer te jesu li svi klijenti jednako zastupljeni u pojedinoj kategoriji; razloge narusavanja kvalitete kreditnog portfelja koji poma:lu pri otkrivanju potencijalnih mjera koje banke mogu poduzeti kako bi se zaustavio ovaj smjer; popis sumnjivih i spomih potrazivanja, ukljucujuCi i bitne pojedinosti, treba se razmotriti na pojedinacnoj osnovi kako bi se utvrdilo moze li se situacija popraviti sto se tocno moze uCiniti kako bi se poboljsala sposobnost otplate i sluzi lise refinanciranjem planova otplate i/ili drugim mogucnostima naplate; potrebno je promotriti razinu rezervacija kako bi se utvrdilo je li banka sposobna namiriti gubitke u slucajevima neplacanja; potrebno je razmotriti utjecaj na racun dobiti i gubitka kako bi se precizno utvrdilo kakav ce utjecaj na banku imati narusavanje kvalitete aktive.

Moze postojati za objasnjenje narusavanja kvalitete kreditnog portfelja. Nedvojbeno je da banke mogu pogrijesiti u procjeni. Ipak, kod vecine problematicnih banaka stvami su problemi sustavne prirode i


150

njihov je korijen u kreditnoj kulturi banke. Okvir 7.2 ilustrira vrste problema koji ukazuju na narusavanje bancine kreditne kulture. OKVIR 7.2 ZNAKOVI NARUSENE KREDITNE KULTURE

U svojem prirucniku za nadzor poslovnih banaka Sredisnja banka SAD-a (US FED) navodi sljedece probleme kao znakove narusene kreditne kulture: • Odobravanje kredita povezanim osobama. Pretjerana ovlastenja za odobra-

vanje kredita direktorima i velikim dionicarima, iii u njihovu korist, pri cemu se ne postuju nacela zdravog kreditiranja na podrucju izlozenosti prema povezanim osobama. Odobravanje kredita povezanim osobama bilo je kljucni razlog znatnih problema banaka u stecaju. • Nepostivanje kreditnih nacela. Pojavljuje se kada se krediti koji nose poveca-

ni rizik otplate, iii se odobravaju uz nezadovoljavajuce uvjete iii se plasiraju uz potpunu svijest o narusavaju nacela zdravog kreditiranja. Razlozi nepostivanja u pravilu se odnose na odobravanje kredita povezanim osobama, zabrinutost u svezi s realizacijom planiranog prihoda, konkurentski pritisak na kljucnim tr:Zistima banke iii osobni sukob interesa. • Zabrinutost u svezi s realizacijom planiranog prihoda. Situacija u kojoj briga

oko zarade premasuje postivanje zdravih nacela kreditiranja uz ocekivanja da se rizik nece ostvariti iii ce rezultirati kreditima s nezadovoljavajucim rezultatima atplate. Ovo je razmjerno cest problem s obzirom na to da je kreditni portfelj obicno osnovni dio aktive banke koji donosi prihode. • Nepotpuni kreditni podaci. Ovo ukazuje da su krediti odobreni bez odgovaraju-

ce procjene kreditne sposobnosti duznika. • Neprimjerena poslovna praksa. Ovo je cest uzrok odluka o odobravanju pla-

smana lose kvalitete. Odrazava se u nacelu u nedostatku primjerenoga nadzora starih, poznatih duznika, ovisnosti o usmenim informacijama umjesto pouzdanih i potpunih financijskih podataka te optimisticnom tumacenju poznati kreditnih slabosti zbog premoscivanja nepovoljnih utjecaja u proslosti. Nadalje, banke mogu ignorirati znakove upozorenja vezane uz pojedinog duznika, gospodarstvo, regiju, industriju iii druge bitne cimbenike iii moze izostati primjena procedura naplate ukljucujuci i nedostatak odgovarajuceg pravnog postupka. • Nedostatak nadzora. Neucinkoviti nadzor nedvojbeno rezultira nedostatkom

znanja o poslovanju duznika tijekom otplacivanja kredita. Kao posljedica toga, prvobitno zdravi krediti mogu uzrokovati probleme i gubitke zbog nedostatka ucinkovitog nadzora. • Strucna neosposobljenost. Ovo ukljucuje nedostatak tehnickih znanja medu

kreditnim referentima kod analize financijskih izvjesca te pribavljanja i procjena bitnih kreditnih podataka.


151

OKVIR 7.2 (NASTAVAK) • Los odabir rizika. Ova tendencija obicno ukljucuje sljedece:

- Odobravanje kredita s prvobitno niskom razinom financijskih rizika u iznosu koji premasuje razumnu plateznu sposobnost duznika. Ovo je ucestali problem u nestabilnim gospodarstvima s promjenjivim kamatnim stopama. Krediti kod kojih je ucesce u ukupnim troskovima financiranja projekta koji snosi banka razmjerno visoko u odnosu na kapitalnu investiciju vlasnika. Krediti za ulaganja u nekretnine s malim brojem vlasnika kapitala takoder spadaju u ovu kategoriju. - Krediti koji se zasnivaju na ocekivanju o uspjesnom zavrsetku poslovne transakcije, a ne na kreditnoj sposobnosti duznika i krediti koji se odobravaju za spekulativnu kupnju vrijednosnica iii roba. - Krediti poduzecima koja posluju u gospodarski problematicnim podrucjima iii industrijama. Krediti odobreni zbog visokog iznosa depozita u banci, a ne ekonomski opravdane neto vrijednosti iii sredstava osiguranja. - Krediti koji se zasnivaju na kolateralu problematicne likvidacijske vrijednosti iii osigurani krediti kod kojih izostaju odgovarajuce marie osiguranja.

7.6 Politike za upravljanje kreditnim rizikom Kreditni rizik najcesci je uzrok stecajeva banaka sto je uvjetovalo propisivanje minimalnih standarda za upravljanje kreditnim rizikom u gotovo svim zakonodavstvenim sustavima. Osnova za zdravo upravljanje kreditnim rizikom jest utvrdivanje postojeCih i potencijalnih rizika sadrzanih u aktivnostima kreditiranja. Mjere za ogranicavanje ovih rizika u pravilu podrazumijevaju jasno odredena nacela koja odrazavaju bankovnu filozofiju za upravljanje kreditnim rizikom i parametre unutar kojih ce se nadzirati kreditni rizik. Specificne mjere upravljanja kreditnim rizikom u pravilu ukljucuju tri vrste nacela. Jedan se niz nacela (koji se dalje se razraduje u poglavlju 7.7) odnosi na one usmjerene na ogranicavanje iii smanjenje kreditnog rizika kao sto su politike koncentracije i velikih izlozenosti, primjerenoga razlucivanja, kreditiranje povezanih osoba ili prekoracenje izlozenosti. Drugi se niz nacela odnosi se na politiku klasifikacije aktive (poglavlja 7.8). Ove zahtijevaju periodicku provjeru naplate portfelja kredita i drugih kreditnih instrumenata ukljucujuci svaku

152


ohracunatu i neplacenu kamatu koja izlaze hanku kreditnom riziku. Treci se niz odnosi se na nacela rezerviranja za potencijalne guhitke (poglavlje 7.9) iii odrzavanje rezervi na razini dostatnoj za namirenje ocekivanih guhitaka - ne samo vezanih uz kreditni portfelj, nego i uz sve druge stavke koje hanku izla.ZU guhicima. Procjena uloge upravljanja kreditnim rizikom trehala hi razmotriti kredite i sva ostala kreditna sredstva (hilancna i izvanhilancna) kako hi osigurala uvazavanje sljedecih cimhenika: • •

• • • • •

razine, raspodjele i iznosa klasificirane aktive; razine i strukture neprihodonosne, sumnjive i spome, restrukturirane, refinancirane aktive ili aktive sa smanjenom kamatnom stopom; primjerenost vrednovanja rezervi; sposohnosti uprave da rukovodi rizicnijim plasmanima i naplati ih; neopravdanu koncentraciju kredita; primjerenosti i ucinkovitosti te pridrzavanja kreditnih politika i procedura kreditne administracije; primjerenosti i ucinkovitosti procesa za identifikaciju i nadzor pocetne i kasnijih razina izlozenosti riziku ili rizika vezanih uz odohrene kreditne izlozenosti.

Jasno odredene razine ovlastenja za odohrenje kredita poma.ZU pri osiguravanju donosenja opravdanih odluka unutar zadanih parametara. Institucije trehaju imati odohrene postupke za vodenje naplate glavnice, kamata i ostalih naknada u skladu s ugovorenim uvjetima otplate. Takoder je potrehno donijeti neke vrste mehanizama vezanih za pitanje sumnjivih i spomih potrazivanja kao i mehanizme za aktiviranje prava vjerovnika u slucaju ostvarenja guhitaka po kreditima. Sustav izvjestavanja hanke treha proizvoditi tocna i pravovremena izvjesca o njezinoj kreditnoj izlozenosti dokje odrzavanje detaljnih i aktualnih podataka o duznicima preduvjet kontinuirane procjene rizika. Procedure za naplatu sumnjivih i spornih potrazivanja. Procedure za naplatu sumnjivih i spomih potrazivanja vazan su dio upravljanja kreditnim rizikom. Ukoliko se ne poduzmu pravovremene aktivnosti za rjesavanje prohlematicnih kredita, smanjuju se mogucnosti


153

poostravanja ili naplate ove lose aktive, a gubici se mogu akumulirati do tocke u kojoj predstavljaju prijetnju solventnosti banke. Provjera procedura za naplatu sumnjivih i spornih potrazivanja treba ukljuCivati organizaciju ove djelatnosti, ukljucujuCi odjele i odgovorne osobe, i procijeniti uspjesnost organizacijskih dijelova koji su zaduzeni za ove poslove revizijom planiranih i uspjesnih naplata (u okviru broja i iznosa) te prosjecno vrijeme naplate. Takoder je potrebno procijeniti metode naplate i ukljucenost vise uprave. Tijekom procesa naplate sumnjivih i spornih potrazivanja, svakom kreditu i duzniku potrebno je pristupiti individualno. Tipicne strategije naplate sumnjivih i spornih potrazivanja ukljucuju sljedece: •

•

•

•

smanjenje izlozenosti kreditnom riziku banke; primjerice pribavljanjem dodatnog kapitala, sredstava, instrumenata osiguranja ili jamstava od strane duznika; suradnje s duznikom pri procjeni problema i iznalazenju nacina za povecanje sposobnosti servisiranja duga i otplate kredita, kao sto je pruzanje savjeta, razvitak programa za smanjenje operativnih troskova i/ili povecanje prihoda, prodaja aktive, osmisljavanje programa restrukturiranja duga ili promjene uvjeta kreditiranja; posredovanje pri aktivnostima preuzimanja ili kupnje duznika od strane vise kreditno sposobnih subjekata ili posredovanje pri osmisljavanju nekih oblika zajednickih ulaganja; namirenje izlozenosti putem izvansudskih nagodbi ili poduzimanjem pravnih aktivnosti, pozivanjem na jamstva, aktiviranjem ili prodajom instrumenata osiguranja.

Zahtjevi za javnim objavama. Razlike u pravilima klasifikacije kredita, zahtjevima za rezervacijama i tretmanu rizicnih plasmana u razliCitim drzavama, kao i stupanj procjene uprave banke utjecu na izrazitu vaznost primjerenih objava od strane banaka koje omogucavaju nadzornim institucijama i ostalih zainteresiranim trecim stranama odgovarajucu procjenu financijskog stanja banke. Nacela objave vezana uz zdravo upravljanje kreditnim rizicima ureduju nadzorne institucije sukladno preporuci Baselskog odbora za nadzor banaka. To ponajprije ukljucuje objavu podataka o sljedecem:

154


• • •

• •

politikama i metodama koje sluze za vrednovanje kredita i odredivanje smanjenja vrijednosti (tj. rezervacija); politike i prakse za upravljanje i nadzor rizika; krediti, losa potrazivanja, dospjela a nenaplacena potrazivanja, ukljucujuCi odnosne opce rezervacije (za neidentificirane gubitke) i posebne rezervacije (za identificirane gubitke) prema osnovnim kategorijama duznika i zemljopisnim podrucjima te uskladivanje promjena rezervacija s promjenom vrijednosti kredita; velike izlozenosti i koncentracija te izlozenost prema povezanim osobama; stanja i ostali bitni podaci vezani uz prenamijenjene kredite i kredite koji u prvobitnom ugovoru odstupaju od redovnih uvjeta kreditiranja banke.

7.7 Politike za ogranicavanje iii smanjenje kreditnog rizika Velika izlozenost. Nadzornici banaka tradicionalno su veliku pozornost usmjeravali na koncentraciju rizika u bankama. Cilj je nadzomika u upravljanju kreditnim rizikom sprijeciti banke u pretjeranom oslanjanju na velike duznike ili skupine duznika, ali pri tome ne odredivati izravno kome banka moze ili ne smije plasirati sredstva. Suvremeni razboriti nadzor obicno propisuje da banke ne smiju investirati, odobravati velike kredite ili druge kreditne proizvode ni jednoj pojedinacnoj osobi ili povezanim osobama iznad iznosa koji predstavlja unaprijed odredeni postotak kapitala i rezervi banke. U ovom okviru nadzornici banka imajujedinstvenu poziciju nadzora i bankovnog sustava i individualne kreditne izlozenosti banaka u cilju zastite interesa depozitora i sprecavanja situacija koje bankovni sustav mogu izloziti riziku. Vecina zemalja uvodi ogranicenje izlozenosti prema pojedinacnom klijentu izmedu 10 i 25% kapitala iako u nekim zakonodavstvima ono moze iznositi i do 30- 40%. Baselski odbor za nadzor banaka predlozio je maksimum od 25%, s namjerom da ga smanji na 10% ako je to moguce. Granicu na kojoj postaje obvezatno izvjestavanje nadzornim institucijama treba u pravilu uspostaviti nesto ispod maksimalnog ogranicenja. Nadzornici mogu, na osnovi toga, usmjeriti posebnu pozornost na izlozenosti iznad ove granice i zahtijevati od banaka


155

poduzimanje preventivnih mjera prije nego li koncentracija postane pretjerano rizicna. Osnovna je poteskoca u definiranju izlozenosti odredivanje granice do koje manje izravne oblike kreditne izlozenosti treba ukljuCiti u ogranicenje izlozenosti. U nacelu treba ukljuCiti potencijalne obveze i kreditne nadomjeske kao sto su jamstva, prihvatni nalozi, akreditive kao i sve buduce obveze iako se tretman pojedinacnih sredstava moze razlikovati. Primjerice, jamcenje izvrsenja financijske obveze moze imati razliCiti tretman u usporedbi s cinidbenim jamstvom. Ukljucenje kolaterala u procjenu ogranicenja izlozenosti je sljedece otvoreno pitanje s obzirom da vrednovanje kolaterala moze biti vrlo subjektivno. U cilju odrzavanja objektivnosti, kolateral sene uzima u obzir pri odredivanju iznosa izlozenosti. Sljedece je pitanje definicija "pojedinacnog klijenta". Sukladno medunarodnoj praksi, pojedinacni klijent je fizicka/pravna osoba ili povezane osobe kojimaje banka izlozena. Pojedinacni klijenti medusobno su povezani ili nadziru (izravno ili neizravno) druge klijente, ako imaju pravo glasa od harem 15-20%, imaju preteziti udio u dionickoj strukturi ili kontrolni utjecaj na donosenje politike i upravljanje. Osim toga, kumulativna izlozenosti ovim klijentima moze predstavljati jedinstveni rizik za banku ako postoji financijska meduovisnost i ocekivani izvor podmirivanja njihovih je obveza istovjetan. Slika 7.5 prikazuje izlozenost banke prema njezinih 20 najveCih klijenata, ukljucujuci odobrene i iskoristene plasmane, te odnos ovih izlozenosti prema kapitalu i obvezama. U praksi ovo znaCi da su velike izlozenosti obicno pokazatelj obveze banke za potporom odredenim klijentima. Banke koje se bave kreditiranjem velikih klijenata ponekad nisu objektivne u procjeni rizika vezanih uz takve kredite. Pitanje upravljanja velikim izlozenostima ukljucuje i dodatni aspekt: primjerenost bankovnih politika, prakse i procedura u prepoznavanju zajednickog ili povezanog vlasnistva, postojanje ucinkovitoga nadzora i oslanjanje na redovite novcane tokove. Posebice u slucaju velikih klijenata, banka mora usmjeriti pozomost na potpunost i primjerenost podataka o duzniku. Kreditni referenti banke trebaju kontinuirano nadzirati dogadaje koji utjecu na velike duznike i njihovu uspjesnost poslovanja bez obzira podmiruje li duznik svoje obveze. Kada vanjski dogadaji predstavljaju razlog za zabrinutost, kreditni referenti trebaju

~

01

m

SLIKA 7.5 IZLOZENOST PREMA 20 NAJVECIH DUZNIKA

Postotak 800

20 najvecih duznika i kolateral

Postotak 180

20 najvecih izlozenosti (revidirani iznosi)

160

700

000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000

600 500 400 300 200 100 0

Kao postotak ukupnog bruto kreditnog portfelja

Kao postotak kvalificirajuceg kapitala

0] 20 najvecih duznika

140 120 100 80 60 40 20

0 Kao postotak brulo kreditnog portfelja i izvanbilancnih stavki

[3 Kolateral

[_

ITTIJ.

I

I

I

I

I I

I I

I I

I I

I I

I I

I

I

Kao postotak Kao postotak ukupnog bruto kvalificirajuceg kreditnog portfelja kapitala

~ Kao postotak ukupne izlozenosti

Kolateral kao postotak ukupne izlozenosti


157

zahtijevati dodatne podatke od duznika. Ako postoji bilo kakva sumnja da duznik moze imati poteskoce u podmirivanju svojih obveza prema banci, potrebno je ovo izvijestiti na vise razine hijerarhije upravljanja kreditnim rizikom i razviti altemativne planove o naCinu rjesavanja ovih problema. Kreditiranje povezanih osoba. Kreditiranje povezanih osoba posebice je opasan oblik izlozenosti kreditnom riziku. Povezane osobe u pravilu ukljucuju maticnu tvrtku banke, glavne dionicare, podruznice, poduzeca u vlasnistvu, direktore i izvrsnu upravu (tablica 7.2). Ova povezanost ukljucuje i mogucnost nadziranja ili izravnog utjecaja na politiku banke i proces donosenja poslovnih odluka ponajprije vezanih za kreditne odluke. Sposobnost sustavnog identificiranja i pracenja odobravanja kredita povezanim osobama je kljucna. Pitanja je jesu li kreditne odluke donesene na razumnoj osnovi i sukladno politikama i procedurama banke. Dodatno pitanje je zasnivaju li se krediti na trzisnim uvjetima ili su odobreni uz povoljnije uvjete vezane uz iznos, rocnost, kamatnu stopu i kolateral u odnosu na one koji se odobravaju ostalim klijentima.

TABLICA 7.2 KREDITIRANJE POVEZANIH OSOBA

lznos kredita

Dionicari koji posjeduju vise od 5% dionica Dionicari koji posjeduju manje od 5% dionica Nadzomi odbor Izvrsni menadzment Poduzeca koja banka kontrolira Poduzeca koja kontroliraju banku Bliska rodbina gore navedenih osoba Ukupno

/znos kredita koji ne pripadajuA kategoriji

Iznos kredita koji ne lznos pripadaju A kredita, kao kategoriji, postotak kao postokva/ificitak kvalifirajui:eg cirajui:eg kapita/a kapitala

Kolateral

158


Vecina zakonodavaca odreduje ogranicenja za ukupno kreditiranje povezanih osoba pri cemu se navodi da ukupno kreditiranje povezanim osobama ne smije premasiti odredeni postotak osnovnog iii ukupnog kvalificirajuceg kapitala. Ukoliko takvo ogranicenje nisu uspostavile nadzorne institucije, od banke se ocekuje da isti donese kao dio politike nadzornog odbora. Razborita bankovna praksa zahtijeva da svi krediti povezanim osobama budu odobreni od strane nadzornog odbora. Pretjerana izlozenost zemljopisnim podrucjima iii gospodarskim sektorima. Sljedeca dimenzija koncentracije rizika je izlozenost banke pojedinacnom gospodarskom sektoru iii uzem zemljopisnom podrucju. Ovo cini banku osjetljivom na slabost u odredenoj industriji iii regiji i uvodi rizik koji banka moze pretrpjeti u slucaju istovremenih bankrota nekoliko klijenata iz slicnih razloga. Ova potencijalna opasnost je posebice znacajna kod regionalnih i specijaliziranih banaka iii banaka u malim zemljama koje nemaju razvijen gospodarski profil, kao sto su primjerice one sa pretezito poljoprivrednom ekonomijom iii izvoznici jedne robe. Slika 7.6 prikazuje aspekte sektorske analize koji se mogu provesti u cilju identificiranja ovakvih problema. SLIKA 7.6 SEKTORSKAANALIZA KREDITA

Tekute razdoblje

Prelhodno razdoblje 5%

6% 22% 7%

8%

28%

6%

8%

0 Poljoprivreda, vodno gospodarstvo i sumarstvo D Transport i komunikacije [;] Usluzna djelatnost IEil Proizvodnja E::S Trgovina i financije

IIJJ Gradanstvo

Ill Gradevinarstvo

B

Turizam

•

Ostalo


159

Cesto je tesko procijeniti izlozenost banke razliCitim gospodarskim sektorima, s obzirom na da vecina sustava izvjestavanja banaka ne daje ovakve informacije. Primjerice, kredit krovne tvrtke (holding) velike, razlucene grupacije moze se koristiti za financiranje projekta u razlicitim industrijama u kojima poduzece posluje. U svakom su slucaju banke, koje su po prirodi izlozene sektorskom riziku, trebaju imati dobra razvijene sustave za nadzor takvih rizika i procjenu utjecaja negativnih smjernica na kvalitetu njihova kreditnog portfelja i njihove racune dobiti i gubitke. Takve banke takoder trebaju imati ustanovljene institucionalizirane mehanizme za djelovanje u slucaju povecane izlozenosti ovim rizicima. Prenamjena duga odnosi se na kredite koji su ponovno ugovoreni u cilju smanjenja otplate glavnice ili kamata zbog pogorsanja financijske pozicije duznika. Kredite koji su ponovno financirani ili obnovljeni, uz uvjete koji su jednaki anima sto se primjenjuju na nova zaduzenja sa slicnim rizikom, ne treba smatrati prenamijenjenim dugom. Prenamjena se moze odnositi na prijenos nekretnina s duznika na banku, prijenos potrazivanja ili ostale imovine trece strane, zamjenu duga za udio u kapitalu (debt-to-equity swap) u cilju potpune ili djelomicne namire kredita ili pridodavanje novog duznika uz prvotnog duznika. Dobra je praksa da takve transakcije odobri nadzorni odbor prije negoli se ona konacno potvrdi s duznikom. Bankovne politike takoder trebaju osigurati da se s ovakvim stavkama pravilno postupa s racunovodstvenog gledista i gledista nadzora. Banka bi trebala prikazivati vrijednost prenamijenjenog kredita smanjivanjem pocetne investicije na neto realiziranu vrijednost uzimajuCi u obzir sve troskove do datuma prenamjene. Smanjenje se treba prikazati kao rashod u racunu dobiti i gubitka za razdoblje u kojemu je kredit prenamijenjen. Znatan je iznos prenamijenjenoga duga u pravilu pokazatelj da banka ima odredene probleme. Iznirnku od ovog opceg pristupa predstavljaju tr:Zisna okruzenja s opadajuCim kamatnim stopama kada je u interesu i duznika i vjerovnika prenamjena pocetnih uvjeta kreditiranja.

7.8 Klasifikacija aktive Klasifikacija aktive je proces u kojemu se stavci aktive pripisuje kategorija rizika koja je odredena vjerojatnoscu dace obveza duznika biti

160


servisirana i dug namiren sukladno ugovomim uvjetima. U pravilu sve stavke koje izlam banku riziku treba klasificirati, ukljucujuci kredite i predujmove, potrazivanja, investicije, kapitalne udjele i potencijalne obveze. Klasifikacija aktive kljucno je sredstvo za upravljanje rizicima. Aktiva se klasificira u vrijeme njezina odobrenja, a potom se revidira i reklasificira prema potrebi (sukladno razini kreditnog rizika) nekoliko puta tijekom godine. Revizija se treba zasnivati na uspjesnosti servisiranja duga i financijskom stanju duznika. Ekonomske smjemice i promjene na bitnim tdistima i cijeni dobara takoder utjecu na procjenu otplate kredita. Procjena odredenih kategorija manjih kredita moze se zasnivati samo na urednosti otplate, poglavito kod malih potrosackih kredita kao sto su hipotekami stambeni krediti, krediti uz obrocnu otplatu i kreditne kartice. Aktiva klasificirana kao "dobra" iii koja "zahtijeva dodatnu pozomost" obicno se revidira dva puta godisnje dok se kriticna aktiva revidira harem u svakom kvartalu. Banke samostalno odreduju sustav klasifikacije, ali se pri tome pridrzavaju standarda koje u pravilu odreduju nadzome institucije. Standardna pravila za klasifikaciju aktive koja se trenutacno koriste u vecini razvijenih zemalja prikazana su u okviru 7.3. Osnovni naglasak ovih pravila jest na sposobnosti i nastojanju duznika da otplati dug, ukljucujuci kamatu i glavnicu, iz ocekivanog novcanog tijeka poslovanja. Neka zakonodavstva zahtijevaju da se svim kreditima odobrenim pojedinacnim duznicima (iii povezanoj skupini duznika) pripise ista rizicna skupina pri cemu se moguce razlike u klasifikaciji trebaju posebno biljeziti i opravdati. Ostala zakonodavstva preporucuju da se svaka stavka aktive treba procijeniti individualno. U slucajevima kada se stavka aktive moze razlicito klasificirati ovisno o tome vode li se subjektivnim iii objektivnim kriterijima, potrebno je u pravilu primijeniti strom klasifikaciju. Ako nadzome institucije, a u mnogim slucajevima i vanjski revizori, propisuju strom klasifikaciju nego sama banka, a od banke se ocekuje da prilagodi svoj sustav klasifikacije. U nekim naprednim bankovnim sustavima banke imaju vise potkategorija u okviru kategorije standardnih iii dobrih kredita. Cilj je ovakve prakse poboljsati kvalitetu portfeljske analize i analize smjemica kako bi hili sposobni bolje razlikovati razliCite vrste kredita te unaprijediti razumijevanje odnosa izmedu profitabilnosti i rizicnih kategorija.


161

Banke koje se have medunarodnim kreditiranjem susrecu se s dodatnim rizicima od kojih je najvazniji rizik zemlje ili ddave i rizik prijenosa. Prvi obuhvaca Citav raspon rizika koje uvjetuje makroekonomsko, politicko i socijalno okruZenje zemlje, a koji mogu uljecati OKVIR 7.3 PRAVILA KLASIFIKACIJE AKTIVE

Sukladno medunarodnim standardima aktiva se u pravilu klasificira u sljedece kategorije: • Standardna iii dobra aktiva (kada se sposobnost servisiranja duga ne dovodi u

pitanje). U pravilu krediti i druga aktiva, koji su u potpunosti osigurani (ukljucujuci glavnicu i kamatu) gotovinom iii gotovinskim nadomjescima (npr. bancinim potvrdama o depozitu i trezorskim zapisima i papirima), obicno se klasificiraju kao standardni bez obzira na dospjeli dug iii druge negativne kreditne cimbenike. • Aktiva koja zahtijeva posebnu pozornost ('watch'). Aktiva s potencijalnim sla-

bostima koje mogu, ako se ne provjeravaju iii ispravljaju, oslabiti ukupnu aktivu iii mozda narusiti duznikovu sposobnost otplate u buducnosti. Ovo se, primjerice, odnosi na kredit plasiran kroz neprimjeren ugovor o kreditu, nedostatak nadzora kolaterala iii nepotpunu dokumentaciju. Krediti duznicima koji posluju u ekonomskom iii tr:Zisnom okruzenju koje negativno utjece na njihova poslovanje iii neuravnotezenu poziciju u bilanci stanja, ali jos nije narusena sposobnost otplate kredita. • Aktiva kvalitete nize od standarda. Ova klasifikacija ukazuje na postojanje jasnih kreditnih slabosti koje narusavaju sposobnost servisiranja duga, poglavito

kada su primarni izvori otplate nedostatni i banka mora iznaci sekundarne izvore otplate kao sto su kolaterali, prodaja fiksne imovine, ponovno financiranje iii svjezi kapital. Aktiva kvalitete nize od standarda u pravilu se odnosi na dugorocne kredite duznicima ciji novcani tijek nije dostatan za zadovoljenje dospjelih kredita iii dugovanja te predujmove duznicima koji su znatno potkapitalizirani. lsto se tako ovo moze odnositi na kratkorocne kredite i predujmove duznicima za koje je ciklus prodaje robe i usluga nedostatan za otplatu duga po njegovu dospijecu. U aktivu kvalitete nize od standarda u pravilu se razvrstavaju dospjela nenaplacena potrazivanja starija od 90 dana kao i prenamijenjeni krediti i predujmovi na koje je duznik platio zateznu kamatu iz vlastitih sredstava prije prenamjene, a i prije nego li se osigura otplata kredita sukladno realisticnom programu otplate. • Sumnjiva i sporna potrazivanja. Takva aktiva ima iste slabosti kao i aktiva kva-

litete nize od standarda, ali je njihova nap lata posve upitna na osnovi raspolozivih cinjenica. Postoji vjerojatnost gubitka, ali odredeni cimbenici koji mogu ojacati aktivu odgadaju njezinu klasifikaciju kao gubitak sve dok se ne utvrdi tocnije stanje.

162


OKVIR 7.3 (NASTAVAK)

• Daspjela nenaplacena patrazivanja starija ad 180 dana takader se razvrstavaju u sumnjiva i sparna aka nisu primjerena asigurana. • Gubitak. Odredena se aktiva smatra nenaplativam i taka niske vrijednasti da nije

apravdana daljnja definicija isle kaa bankavnih patrazivanja. Ova klasifikacija ne znaci da aktivu uapce nije maguce naplatiti ni da nema nikakvu vrijednast, nega da je iii neprakticna iii nepazeljna adgadati proces atpisa iaka je maguca djelamicna naplata u buducnasti. Daspjela nenaplacena patrazivanja starija ad jedne gadine takader se klasificiraju kaa gubitak aka nisu iznimna kvalitetna asigurana.

na uspjesnost poslovanja duznika. Rizik prijenosa cine poteskoce koje duznik maze imati pri pribavljanju strane valute potrebne za podmirenje obveza prema banci. Klasifikacija medunarodnih kredita treba u pravilu ukljucivati i aspekt rizika zemlje i prijenosa. Od banke ce se mazda zahtijevati odredivanje rezervi za medunarodne kredite na razini pojedinacnog kredita te izdvajanje posebnih rezervi za zastitu od izlozenosti specificnim rizicima. Nadalje, valutni rizik takoder maze utjecati na klasifikaciju kredita u slucaju da je duznik posudio u jednoj valuti, a rada novcanim tokovima u drugoj val uti. U stvari valutni rizik pojacava kreditni rizik koji je banka preuzela. Takvi su slucajevi posebice vazni u trzistima zemalja u razvitku iii u gospodarstvima u kojima je domaca valuta nestabilna iliii izostaje njezina puna konvertibilnost. Kiasifikacija kredita hi, u takvim slucajevima, isto taka trebala obuhvacati razmatranje vjerojatnosti devalvacije valute, sposobnost duznika za pokrice ili zastitu od rizika devalvacije, iii sposobnost duznika za prilagodbom cjenovnog vrednovanja proizvoda ili usluge. Slika 7.7 prikazuje kvalitetu aktive banke. Kada udio od kategorije aktive kvalitete nize od standarda do kategorije gubitka iznosi vise od 50% iii vise kapitala banke, postoji velika vjerojatnost narusavanja solventnosti iii profitabiinosti banke. Takve ce banke nadzomici vjerojatno smatrati problematicnim bankama iako je potrebno razmotriti i druge cimbenike. Ovi se odnose na sposobnost iii stvamu uspjesnost uprave u unapredenju kvalitete ili naplati problematicne aktive i iznosa klasificirane aktive. Primjerice, banka koja ima aktivu klasificiranu kao spoma

163


SLIKA 7.7 KLASIFIKACIJA KREDITA

Prethodno razdoblje

Tekuce razdoblje 3%2%

5%

4~r~~·: I

3

'_,< •

I 1/:

%'1'r@~ii I

1

21%-~~~:

3%

Aiffi~l

14%.4-1-

••

..

70% 75%

[[[]

rn

[IT]

Standardna kvaliteta Kvaliteta ispod standarda

m

Watch plasmani (koji zahtijevaju posebnu pozornost)

~

Sumnjiva i sporna

Gubitak

i sumnjiva ima vece prohleme negoli da je isti iznos aktive klasificiran kao aktiva kvalitete nize od standarda. Dodatna razmatranja ukljucuju stahilnost izvora financiranja i pristup hanke novom kapitalu. Dospjela kamata. Kako hi se izhjeglo prikazivanje nerealnog prihoda i osiguralo pravovremeno priznavanje dospjelih nenaplacenih potrazivanja, politika hanke treha zahtijevati primjerene aktivnosti po nenaplacenim kamatama. Postoje dvije osnovne metode za odgodu i nepripisivanje kamata. Prvo, u slucajevima kada se kamata odgada, ona je ohracunata ili kapitalizirana i potrehno je unijeti ravnoteznu racunovodstvenu stavku pod nazivom "odgodena kamata". U svrhu izvjestavanja o ovim dvjema racunovodstvenim stavkama potrehno netirati kako hi se izhjeglo umanjenje vrijednosti aktive. Drugo, kada hanka rasporedi kredit u status koji oznacava neohracunavanje kamata, potrehno je ponistiti nenaplacenu kamatu naspram odgovarajucih racuna prihoda i hilance stanja. Za kamatu ohracunatu u tekucem racunovodstvenom razdohlju odhitak je potrehno naciniti izrav-

164


no od tekuceg prihoda od kamata. Za prethodna racunovodstvena razdoblja, banka treba umanjiti rezerve za potencijalne gubitke po kreditima ili, ako nisu izdvojene rezerve za obracunatu kamatu, umanjenje se treba izvrsiti na racun tekucih prihoda. Kredit na koji se ne obracunava kamata vraca se u status obracuna kamate nakon sto se otplati i glavnica i kamate ili kada vise ne postoji sumnja u vjerojatnost buduCih ugovomih otplata. U nekim zakonodavstvima banka maze izbjeCi aktivnosti vezane za neplacene dospjele kamate ukoliko je kredit kvalitetno osiguran ili je proces naplate u tijeku. Dug se smatra kvalitetno osiguranim ako je podrzan sredstvom osiguranja u obliku zaloznog prava na nekretninama ili osobnoj imovini. Takav kolateral, ukljucujuci i vrijednosnice, mora imati prodajnu vrijednost dostatnu za potpunu namiru duga u skladu s ugovomim uvjetima ili financijski odgovomu stanu. Za dug se smatra da je "u procesu naplate" ako je postupak naplate u tijeku ili pravnim sredstvima ili aktivnostima naplate za koje se ocekuje dace rezultirati ili otplatom duga ili u obnavljanjem trenutacnog statusa.

7.9 Politika rezerviranja za kreditne rizike Klasifikacija aktive pruza osnovu za odredivanje primjerene razine rezervacija za moguce gubitke zbog izlozenosti kreditnim rizicima. Ove se rezervacije, zajedno s opcim rezervama za neidentificirane rizike, koje se smatraju dodatnim kapitalom I. i ne pripisuju se pojedinim stavkama aktive te predstavljaju osnovu za odredivanje bancine sposobnosti za apsorbiranje gubitaka. Pri odredivanju odgovarajuce razine rezervi potrebno je razmotriti sve bitne cimbenike koji utjecu na naplativost kreditnog portfelja. Ovi se cimbenici odnose na kvalitetu kreditnih politika i procedura, prethodne podatke o gubicima zbog izlozenosti kreditnim rizicima, rast kredita, kvalitetu uprave u podrucju kreditiranja, prakse naplate kredita ukljucujuci naplatu spomih i sumnjivih potrazivanja, promjene u nacionalnom i lokalnom gospodarstvu te uvjetima poslovanja i opce ekonomske trendove. Procjenu vrijednosti imovine potrebno je provoditi sustavno, kontinuirano u Citavom razdoblju i na temelju odredenih objektivnih kriterija. Istu treba podrzavati odgovarajuca dokumentacija. Politika o rezervacijama za izlozenost kreditnim rizicima krece se od strogo propisane do diskrecijske, ovisno o bankovnom sustavu. Porezni tretman rezervi takoder se znacajno razlikuje od zemlje do zemlje

165


iako mnogi ekonomisti smatraju da je s rezervama potrebno postupati kao s poslovnim troskovima u svrhu oporezivanja. Porezna politika ipak ne bi trebala utjecati na razboritu praksu upravljanja rizicima. U nekim vrlo razvijenim zemljama bankama je ostavljeno pravo odredivanja razumne visine rezervi. lako postoje opravdani razlozi za procjenu potencijalnih gubitaka na pojedinacnoj osnovi, osobito za velike duznike, prakticnije je pripisati razinu zahtijevanih rezervi na osnovi svake rizicne kategorije aktive. U mnogim zemljama, ponajvise u anima koje oznacavaju losiji gospodarski uvjeti, zakonodavci propisuju obvezatnu razinu rezervacija koja je vezana uz rizicnu kategoriju aktive. Propisana se razina rezervi obicno odreduje na osnovi odredenih statistika. U zemljama u kojima je razvijen pravni okvir za naplatu duga, kao sto su Sjedinjene Americke Dr:Zave, istrazivanja su dokazala da ce priblizno 10% aktive kvalitete nize od standarda s vremenom prijeCi u gubitak. Ovaj se postotak za sumnjiva i spoma potrazivanja i kategoriju gubitka krece na razini od priblizno 50 do 100%. U zemljama u razvitku, u kojima je pravni okvir i tradicija nap late duga manje ucinkovita, rezervacije, koje se krecu u rasponu 20 do 25% aktive kvalitete nize od standarda, predstav1jaju realisticniju procjenu potencijalnog gubitka. Tab1ica 7.3 maze pos1uziti kao smjemica za odredivanje razine rezervacijama u zemljama s manje razvijenim pravnim okvirom. Postoje dva pristupa za upravljanje aktivom k1asificiranom kao gubitak. Jedan je zadrzavanje aktive klasificirane kao gubitak u knjigama sve dok se ne iscrpe svi raspolozivi postupci naplate. Ova je tipicno za bankovne sustave koji su zasnovani na britanskoj tradiciji; u tom se s1ucaju razina gubitaka za izlozenost kreditnim rizicima maze ciniti izrazito visokom. Drugi pristup zahtijeva da se sva aktiva klasificirana

TABLICA 7.3 PREPORUCENA RAZINA REZERVACIJA Rizicna kategorija aktive

Standardna

PreporuCena razina rezen;i

Kvalifikacija

1-2%

(Dodatni kapita1 I) Opce rezerve za neidentificirane gubitke, ukoliko su izdvojene

"Watch"

5-10%

Rezerve za identificirane gubitke

K valiteta ispod standarda

10-30%


Sumnjiva i sporna

50-75%


100%


Gubitak


166

kao gubitak bez odlaganja otpise na teret rezervi, tj. da se ukloni iz bankovnih knjiga. Ovaj je pristup tipican za americku tradiciju i konzervativniji je po tome sto se aktiva klasificirana kao gubitak vise ne smatra aktivom banke, ali se istovremeno ne iskljucuje mogucnost njezine naplate. Trenutacnim ce se otpisom aktive klasificirane kao gubitak razina rezervi ciniti manjom u odnosu na ukupni kreditni portfelj banke. Pri procjeni razine rezervi koje je banka izdvojila, analiticar mora jasno razumjeti otpisuje li banka agresivno svoje gubitke iii jednostavno izdvaja rezervacije za iste. Pristup koji se koristi u odredenoj zemlji cesto ovisi o pristupu oporezivanju rezervi koji prakticiraju porezne vlasti. Procjena minimalne razine rezervi za izlozenost kreditnim rizicima nuzno ukljucuje odredeni stupanj subjektivnosti. Ipak, diskrecijska prava uprave potrebno je realizirati u skladu s utvrdenim politikama i procedurama. Analiza adekvatnosti ukupne razine rezervi za potencijalne gubitke mora ukljucivati sljedece: •

• •

•

•

Pregled ukupne postojece politike rezerviranja banke i metodologije koja se koristi prilikom izracuna. Poglavito je potrebno razmotriti vrednovanje kolaterala i zakonske iii operativne mogucnosti naplate iz sredstava osiguranja. Pregled procedura za klasifikaciju aktive i procesa revizije, ukljucujuCi i vrijeme posveceno reviziji. Svi aktualni Cimbenici koji mogu utjecati na gubitke zbog izlozenosti kreditnom riziku banke, a razlikuju se od povijesnog iskustva vezanog uz gubitke. Ovo se maze odnositi na promjene u bankovnim ekonomskim iii poslovnim uvjetima iii poslovnim uvjetima za klijente, vanjske cimbenike iii promjene procedura od protekle revizije. Analiza srnjemica tijekom duzeg vremenskog razdoblja koja sluzi za naglasavanje svakog povecanja neplacenih dospjelih potrazivanja i utjecaja ovih povecanja. Misljenje o prirnjerenosti aktualne politike i, na osnovi revidiranih kredita, predvidanje potreba za dodatnim rezervacijama nuznim za uskladivanje ukupnih rezervacija za izlozenost kreditnim rizicima banke s medunarodnim racunovodstvenim standardima (MRS).

8. POGLAVLJE

UPRAVLJANJE RIZIKOM LIKVIDNOSTI

KLJUCNE PORUKE

Upravljanje likvidnoscu jedna je od kljucnih bankovnih zadaca i sastavni je dio procesa upravljanja aktivom i pasivom. Ve<':ina bankovnih aktivnosti ovisi o sposobnosti neke banke da osigura likvidnost svojim klijentima. Vecina financijskih transakcija iii obveza povezana je s likvidnoscu banke. Banke su posebice osjetljive na probleme likvidnosti kako na razini pojedine institucije, tako i sa stajalista citavoga sustava/ti'Zista. lzvor depozita (iz kojeg se vrsi financiranje) povecava nepostojanost sredstava s obzirom na to da su neki vjerovnici osjetljiviji na ti'Zisne i kreditne dogadaje od drugih. Razlicitost izvora sredstava i rocnosti omogucava banci da izbjegne osjetljivost koja proizlazi iz koncentracije financiranja iz jednog jedinog izvora. Politike upravljanja likvidnoscu banaka trebale bi obuhvacati liniju upravljanja rizicima (odlucivanja), strategiju upravljanja likvidnosti i financiranja, niz ogranicenja izlozenosti riziku likvidnosti kao i niz procedura planiranja likvidnosti u razlicitim situacijama, ukljucujuci i krizne situacije.

8.1 Uvod: Potreba za likvidnoscu Likvidnost je bankama potrebna za kompenzaciju ocekivanih i neocekivanih nestabilnosti u bilanci i za osiguranje sredstava za rast. Ona predstavlja sposobnost banke da djelotvorno obavlja otkup depozita i zadovoljava druge obveze te da pokrije veca financiranja u kreditnom i investicijskom portfelju. Banka posjeduje primjereni potencijal 167

168


likvidnosti onda kada moze pribaviti potrebna sredstva (povecanjem obveza, sekuritizacijom iii prodajom imovine) bez oklijevanja i po razumnim cijenama. Cijena likvidnosti je odredena trzisnim uvjetima i trzisnom predodzbom rizicnosti institucije zajmoprimatelja. Upravljanje rizikom likvidnosti predstavlja srz povjerenja u bankarski sustav s obzirom nato da su banke institucije u kojima je efekt poluge snazno izrazen uz koeficijent aktive prema temeljnom kapitalu (Osnovni kapital) od oko 20:1. Vaznost likvidnosti nadmasuje razinu pojedinacne institucije jer se nedostatak likvidnosti u samo jednoj instituciji moze odraziti na cijeli sustav. U prirodi je svake banke da transformira rocnost svojih obveza (pasive) u razlicitu rocnost na aktivnoj strani bilance. S obzirom na to da je krivulja prinosa obicno nagnuta prema gore, rocnost je aktive obicno duza od rocnosti pasive. Stvarni priljevi i odljevi sredstava ne moraju nuzno odrazavati ugovorene rocnosti, a ipak banke moraju biti u stanju ispunjavati odredene obveze (kao sto su npr. one vezane za depozite) kad god ove dospijevaju. Stoga se banka moze pokatkad suociti s neuskladenostima likvidnosti pa njezina politika likvidnosti i upravljanja rizicima likvidnosti postaje kljucnim Cimbenikom poslovne strategije. Upravljanje rizikom likvidnosti stoga se vise bavi trzisnom nego zakonskom likvidnoscu. Ukljucivanje rizika likvidnosti je u tome da banka mozda nece uvijek imati dostatna sredstva za ispunjenje svojih obveza (neto financiranje neke banke ukljucuje njezinu dospjelu aktivu, postojece obveze i standby aranzmane kod drugih institucija. Ona bi svoju utrzivu aktivu u investicijskom portfelju stabilne likvidnosti (vidi 10. poglavlje) prodala kako bi mogla udovoljiti zahtjevima likvidnosti samo kao krajnje rjesenje). Rizicima likvidnosti obicno upravlja Odbor za upravljanje aktivom i pasivom neke banke (ALCO) koji stoga mora biti u potpunosti upoznat s medusobnim vezama izmedu likvidnosti i ostalih trzisnih i kreditnih izlozenosti u bilanci stanja. Ovo je poglavlje usmjereno na upravljanje ocekivanim novcanim tokom (engl. cash flow). Razumijevanje upravljanja rizikom likvidnosti ukljucuje analizu pristupa neke banke financiranju i planiranju likvidnosti u razlicitim situacijama. Kao rezultat sve vece dubine medubankovnih (novcanih) trzista doslo je do sustinskog pomaka u stavu vlasti prema opreznom upravljanju likvidnoscu. Nadzome su vlasti sada sve vise usmjerene na rocnost aktive i pasive banke, a ne samo na njezinu


169

zakonski propisanu obveznu likvidnu aktivu. To cine sluzeCi se razredima rocnosti pasive i aktive tijekom odredenih razdoblja, tj. procesom koji predstavlja odmak od izracunavanja ugovomih gotovinskih odljeva k izracunavanju ocekivanih tijekova likvidnosti.

8.2 Politika upravljanja likvidnoscu U svakodnevnom poslovanju upravljanje likvidnoscu obicno se postize putem upravljanja aktivom odredene banke. Srednjorocno se likvidnoscu upravlja i kroz upravljanje strukturom pasive odredene banke. Razina likvidnosti koja se smatra primjerenom za jednu banku moze biti nedostatna za neku drugu. Odredena likvidnosna pozicija neke banke moze takoder varirati od primjerene do neprimjerene, vee prema ocekivanoj potraznji za sredstvima u odredenom trenutku. Sud o primjerenosti likvidnosne pozicije zahtijeva analizu prijasnjih potreba neke banke za financiranjem, njezine tekuce likvidnosne pozicije te njezinih ocekivanih buduCih potreba za financiranjem, mogucnostima koje su joj na raspolaganju za smanjenje potreba za financiranjem ili privlacenja dodatnih sredstava kao i njezinim izvorima financiranja. Iznos likvidnih i lako utr:Zivih sredstava, koji bi banka morala odrzavati, ovisi o stabilnosti njezine depozitne strukture i potencijalu za brzi rast kreditnog portfelja. Opcenito govoreci, ako se depoziti uglavnom sastoje od malih, stabilnih racuna, banci ce trebati razmjemo niska likvidnost. Mnogo je visa likvidnosna pozicija obicno potrebna kada se znatni dio kreditnog portfelja sastoji od vecih dugorocnih zajmova, kada banka ima razmjemo visoku koncentraciju depozita ili kada tekuCi trendovi pokazuju smanjenje velikih depozita poduzeca ili domaCinstava. Moguce sui situacije u kojima banka mora povecati svoju likvidnosnu poziciju; npr. kada su na strani aktive preuzete velike obveze, a banka ocekuje da ce klijent u kratkom roku zapoceti s koristenjem tih sredstava. Politika upravljanja likvidnoscu neke banke u pravilu obuhvaca tijela odluCivanja, pristup prema operacijama financiranja i likvidnosti, niza ogranicenja izlozenosti riziku likvidnosti kao i niza postupaka za planiranje likvidnosti u razliCitim situacijama, ukljucujuCi i krizne. Struktura tijela odluCivanja odrazava vaznost koju menadzment opcenito pridaje likvidnosti: banke koje naglasavaju vaznost likvidnosti

170


obicno institucionaliziraju strukturu za upravljanje rizikom likvidnosti u ALCO-u i konacnu odgovomost za utvrdivanje politike te donosenje odluka o likvidnosti dodjeljuju najvisem menadzmentu banke. Strategija banke za operacije financiranja i likvidnosti, koju bi trebala odobriti uprava, odreduje posebnu politiku za pojedine vidove upravljanja rizicima kao sto je ciljana struktura pasive, koristenje pojedinih financijskih instrumenata ili utvrdivanje cijena depozita. Potrebe za gotovinskom likvidnosti obicno se utvrduju sastavljanjem ljestvice rocnosti koja ukljucuje ocekivane priljeve i odljeve u odredenim vremenskim razdobljima. Razlika izmedu priljeva i odljeva u svakom pojedinom razdoblju (odnosno visak ili manjak sredstava) predstavlja polaznu tocku iz koje se moze mjeriti buduCi visak ili manjak likvidnosti neke banke u odredeno vrijeme. Nakon sto sese utvrde potrebe likvidnosti, banka mora odluCiti kako ih zadovoljiti. Upravljanje likvidnoscu vezano je za potrebu neto financiranja. U nacelu, banka moze svoju likvidnost povecati upravljanjem aktivom, pasivom ili (i najcesce) kombinacijom jednog i drugog. U praksi banka moze svoje potrebe likvidnosti zadovoljiti raspolaganjem visokolikvidnim sredstvima iz trgovackog portfelja ili sredstvima koja su gotovo likvidna, ili prodajom manje likvidnih sredstava kao sto je visak imovine ili drugih ulaganja. Kod pasive se to moze postici povecanjem kratkorocnih pozajmica i!ili kratkorocnih obveza po depozitima, povecanjem rocnosti obveza ili u konacnici povecanjem kapitala. Tradicionalno su banke zadovoljavale svoje potrebe likvidnosti manipuliranjem strukture svoje aktive. Mnoge banke, posebno one manje, obicno imaju mali utjecaj na ukupnu velicinu svojih obveza. Njihova likvidna sredstva im omogucuju da odgovore na nestabilnosti u razini depozita te da zadovolje povecanu potraznju za kreditima. Banke koje se za odrzavanje likvidnosti oslanjaju iskljucivo na upravljanje aktivom u slucaju se pomaka u preferencijama klijenata za aktivom i pasivom usredotocuju na uskladivanje cijene i raspolozivosti kredita te na razinu likvidnih sredstava s kojima raspolazu. Likvidnost aktive, ili koliko su "utrziva" sredstva neke banke i vremenski i sto se tice cijene, sredisnje je pitanje upravljanja aktivom i pasivom. Da bi maksimizirao profitabilnost, menadzment banke mora ponderirati puni povrat na likvidna sredstva (prinos i osigurana vrijednost) u odnosu na visi povrat vezan za manje likvidna sredstva. U vecini


171

slucajeva likvidna se sredstva odrzavaju samo kao rezerva likvidnosti kojom se banke mogu koristiti ukoliko bi bile suocene s problemima financiranja i ako trebaju isplatiti deponente. Inace banke preferiraju investirati u aktivu s visim prinosom. Prihodi koji proizlaze iz aktive s visim prinosom mogu se ipak neutralizirati prisilnom prodajom koja moze biti nametnuta nepovoljnim nestabilnostima bilance. S razvojem medubankarskog (novcanog) tr:Zista broj banaka koje se oslanjaju iskljuCivo na manipuliranje strukturom aktive naglo se smanjuje. Cesto uslijed ciklickih, sezonskih ili drugih cimbenika ukupni zajmovi i depoziti mogu se kretati u suprotnom smjeru sto rezultira vecom potraznjom za zajmovima od raspolozivih depozitnih sredstava. Banka koja se oslanja na upravljanje aktivom trebala bi ograniciti rast zajmova na razinu koju moze podrzavati raspolozivim depozitnim sredstvima. Altemativa je da se potrebe likvidnosti zadovolje preko izvora pasive kao sto su trzista novca. Upravljanje pasivom moze zamijeniti likvidnost aktive, a moze sluziti i kao altemativni izvor likvidnosti kada je aktiva raspoloziva. Jos jedan izazov upravljanju likvidnosti predstavljaju potencijalne obveze kao sto su akreditivi ili jamstva. Oni potencijalno predstavljaju znatne gotovinske odljeve koji ne ovise o financijskom stanju odredene banke. Dok su u normalnim okolnostima odljevi obicno niski, opca makroekonomska ili tr:Zisna kriza moze izazvati znatno povecanje odljeva zbog povecanja insolventnosti i stecajeva medu poduzecima sto normalno prati takva dogadanja. Te su krize obicno obiljezene smanjenim razinama tr:Zisne likvidnosti, sto moze dodatno pogorsati pitanje nedostatka sredstava. Devizni aspekti. Postojanje razlicitih valuta takoder povecava slozenost upravljanja likvidnoscu, posebno kada domaca valuta nije slobodno konvertibilna. Banka moze imati poteskoca u prikupljanju sredstava ili prodaji aktive u stranoj valuti u slucaju poteskoca na tr:Zistu ili promjena u nacionalnoj novcanoj ili deviznoj politici. U nacelu bi banka trebala raspolagati sustavom upravljanja (tj. mjerenja, pracenja i nadzora) svoje likvidnosne pozicije u svim glavnim valutama s kojima posluje. Osim procjene svojih ukupnih potreba likvidnosti takoder bi trebala izvrsiti posebnu analizu svoje strategije likvidnosti po svakoj pojedinoj valuti. Kljucne odluke u upravljanju likvidnoscu u pojedinim valutama temelje se na strukturi takvog upravljanja, na tome tko je

172


odgovoran za likvidnost i rizik likvidnosti u svakoj valuti i unutar kojih parametara. Banka koja posluje sa stranim valutama, a nema podruznica u inozemstvu obicno poduzima mjere upravljanja likvidnosti stranih valuta u svom glavnom sjedistu. Uobicajeni model za banku koja ima urede u inozemstvuje da se utvrdivanje politike i ukupno uskladivanje i nadzor vrse u glavnom sjedistu, ali se odgovomost za likvidnost u pojedinim glavnim valutama prenosi na podruznicu u drzavi koja doticnu valutu emitira. Likvidnosna strategija svake pojedine valute ili na koji ce se tocno naCin zadovoljiti potrebe financiranja u doticnoj valuti trebalo bi biti sredisnja zadaca banke. Banka mora takoder razviti jednu pricuvnu strategiju likvidnosti za slucaj da njezin uobicajeni pristup financiranju likvidnosti bude poremecen. Ovisno o opsegu njezinog deviznog poslovanja i portfelja u svakoj pojedinoj valuti, banka maze odrediti jednu pricuvnu strategiju likvidnosti za sve valute iii maze saciniti posebni plan za nepredvidive situacije za svaku od njih.

8.3 Zakonodavstvo Najznacajniji razvoj opreznog reguliranja likvidnosti u posljednjih 15 godina hila je procjena potrebe likvidnosti izracunavanjem ocekivanog novcanoga taka na temelju rocne strukture aktive i pasive odredene banke. Medutim cak i ani donositelji propisa koji su usvojili metodologiju novcanoga tijeka vjeruju da pristup zaliha (likvidne aktive) igra vaznu, a ne pomocnu, ulogu i da ga se ne bi smjelo zanemarivati (vidi sl. 8.1) Taj se stav temelji na spoznaji da upravljanje likvidnoscu osim sto predstavlja jedan od alata upravljanja aktivom i pasivom, ima znacajne posljedice na stabilnost bankarskog sustava u cjelini. Odredeni kljucni preduvjeti utjecu na tu stabilnost ukljucujuci medusobno povjerenje banaka, povjerenje glavnih dobavljaca sredstava u banke kao i postojanje normalnih trzisnih uvjeta. Tendencije opreznog nadziranja likvidnosti, kao i u drugim zakonodavnim podrucjima, zaostaju za trzisnim tendencijama. Osim toga postignut je manji napredak u medunarodnom uskladivanju i usuglasivanju propisa koji ureduju likvidnosti nego, npr., kod adekvatnosti kapitala. lpak, doslo je do odredenih znacajnih promjena ukljucujuci i:

SLIKA 8.1 POTREBNA ZAKONSKA OBVEZA LIKVIDNOSTI U ODNOSU NA STVARNO DRZANU AKTIVU

Postotak

Val uta

12

25.000

10

t- 20.000

8

+-1~ B-H3-~:8--H3--l:B-1:

6

-H ;,t::l.-.j;~ ~

4

+-1 :t:l--l: ~ tJ...-l :[:H: ~ tj.......j:

:t:H: t:J-.-i l:H :t:H: t:J-.-i :t:H: ~ l:H :t:H: t:J-.-i ti-l :tH t:J-.-i :t:H;

lll~~lll~l~

2 0

3

8

5

8

Odr:Zavana likvidna aktiva

10

12

0 14

~ Zahtijevana likvidna aktiva

16

18

20

-+- Zahtijevana gotovina kao postotak ukupne pasive

-..J

"'

22

24

174


•

• • • •

•

razmjemi pad vaznosti zahtjeva za Iikvidnom aktivom kao sredstvom nadzora, a u korist pristupa po novcanome toku iii profiiu rocnosti; nagiasak na trajnoj potrebi zaliha stabiine Iikvidne aktive kao dodatne metode nadziranja rizika; pomak od zakonom propisanih zahtjeva k fleksibiinijem pristupu postavijanju smjemica i kontroii Iikvidnosti; veci nagiasak na procjenu Iikvidnosti pojedinih banaka umjesto opceg pristupa; veCi napori nadzomih tijeka za poboijsanjem standarda informatickih i nadzomih sustava koji se koriste za upravijanje Iikvidnoscu; ukijucenje u zakonski okvir izvanbiiancnih proizvoda i novih metoda upravijanja aktivom i pasivom.

Vee ina zemaija sada pravi jasnu raziiku izmedu sredstava prudencijainog i monetamog nadzora. To se posebno odnosi na odrzavanje posebnih vrsta Iikvidne aktive. Posijednjih je godina vece osianjanje na monetami nadzor, kao vazno sredstvo poiitike, zajedno sa strukturalnim promjenama u bankarskom okruzenju, nagiasiio nespojivost i nedosijednost izmedu prudencijainog i monetamog nadzora. Kada banke pokusavaju izbjeCi djeiovanje instrumenata monetame poiitike kao sto je obvezna rezerva, a koji su dio prudencijainih zahtjeva Iikvidne aktive (npr. prebacivanje pasive vezane za ugovore reotkupa u izvanbiiancnu evidenciju), to se moze negativno odraziti na upravijanje rizikom Iikvidnosti. Bankovni propisi obicno sadrze posebne zahtjeve Iikvidnosti koje banke moraju ispunjavati. Ti se zahtjevi opreznosti ne bi trebaii shvacati kao primame metode upravljanja rizikom Iikvidnosti: u stvari, tocno je upravo suprotno. Zbog vaznosti Iikvidnosti, banka s opreznim managementom bi moraia utvrditi odredene smjemice poiitike upravijanja rizicima, osim utvrdivanja odgovomosti za pianiranje i svakodnevno upravijanje sredstvima. Uobicajeni propisi vezani za Iikvidnost (iii viastite smjemice za likvidnost pojedine banke) prikazani su u tabiici 8.I. Pristup nadzoru se stoga sve vise usredotocuje na samostainu procjenu strategija, poiitika i postupaka pojedine banke i njezinoj praksi koja se odnosi na mjerenje, pracenje i nadzor rizika Iikvidnosti. Sve se vise nagiasak stavija na strukturu upravijanja koja je potrebna da


175

OKVIR 8.1. UOBICAJENI PROPISI LIKVIDNOSTIILIINTERNE SMJERNICE 0 LIKVIDNOSTI • ogranicenje omjera izmedu zajmova i depozita; • ogranicenje omjera zajmova i kapitala; • smjernice o izvorima i koristenju sredstava; • parametri likvidnosti: npr. likvidna sredstva ne smiju pasti ispod "X posto" iii narasti preko "Y posto" ukupne aktive; • postotno ogranicenje na odnos izmedu ocekivanih potreba za financiranjem i raspolozivih sredstava kojima se te potrebe mogu zadovoljiti, npr. da omjer primarnih izvora i ocekivanih potreba ne bi smio pasti ispod "X" posto; • postotno ogranicenje oslanjanja na odredenu kategoriju pasive; npr. da utrzive potvrde o depozitu ne bi smjele iznositi vise od "X posto" od ukupne pasive; • ogranicenje minimalne/maksimalne prosjecne rocnosti pojedinih kategorija pasive, npr. da prosjecna rocnost utvrzivih potvrda o depozitu ne smije biti manja od "X" mjeseci.

bi se djelotvorno provodila strategija likvidnosti odredene banke kao i na ukljucivanje viseg menadzmenta u proces upravljanja rizikom likvidnosti.

8.4

Struktura financiranja: Depoziti i pozajmljivanje na tr.Zistu

Depoziti. Struktura financiranja kljucni je vid upravljanja likvidnoscu. Banka sa stabilnom, sirokom i raznolikom depozitnom osnovicom vjerojatno ce imati manje problema oko likvidnosti od banke koja takvu osnovicu ne posjeduje. Procjena strukture i vrste depozitne haze i procjena stanja ( odnosno stabilnosti i kakvoce) depozita je stoga pocetna tocka procjene rizika likvidnosti. Vrsta podataka koja je potrebna da se provede ova procjena ukljucuje: •

Izbor proizvoda. Potrebno je sagledati razliCite vrste raspolozivih depozitnih proizvoda, zajedno s brojem racuna i saldom prikupljenim na svakom od njih. Taj je podatak najbolje prikazan u pregledu koji predstavlja vrstu proizvoda, kao sto je stedni ili cekovni racun, sestomjesecni depozit ili depozit s dospijecem


176

•

•

preko sest mjeseci (vrste se proizvoda odreduju prema opsegu proizvoda odredene banke). Priroda deponenta (odnosno radi li se o pravnoj ili fizickoj osobi) takoder bi morala biti prikazana s obzirom na to da svaka vrsta deponenta slijedi i vlastiti model ponasanja. Podatak bi takoder trebala sadrzavati pregled uvjeta deponiranja, ukljucujuci valutu, dospijece i kamatne stope. Koncentracija depozita specificirana po klijentima Ciji depoziti ukupno prelaze odredeni iznos ukupne aktive te s prikazanim uvjetima i cijenom po svakome od njih. Upravljanje depozitima, ukljucujuci informaciju o primjerenosti sustava biljezenja i nadzora depozitnih transakcija i internog pristupa racunima klijenta, kao 0 obracunu i nacinu placanja kamata (npr. prosjecni saldo na kraju dana ili razdoblja).

Zbog borbe za sredstva vecina poduzeca i pojedinaca pokusava minimizirati svoja neangazirana sredstva. Menadzment banke ce stoga obicno usvajati i provoditi program razvoja i zadrzavanja svih vrsta depozita. Osim rasta depozita, menadzment mora takoder paziti na kakvocu depozitne strukture da bi se utvrdilo koji se postotak ukupne depozitne strukture temelji na stabilnim (hard-core) depozitima, :fluktuirajuCim ili sezonskim depozitima i nepostojanim depozitima. Taj je korak potreban ako se sredstva treba investirati znajuci koji su omjeri njihovog ocekivanog i potencijalnog odljeva. Slika 8.2 pokazuje izvor sredstava (tj. od koga su primljena, ukljucujuci domaCinstva te poduzeca iz javnog i privatnog sektora) banke koja se razmatra. Upravljanje depozitima je funkcija odredenog broja varijabli, od kojih neke nisu pod izravnom nadzorom menadzmenta banke. Pozajmice na financijskom tdistu. Sljedeca kljucna sastavnica likvidnosnog profila je sposobnost banke da priskrbi dodatnu pasivu (poznata takoder kao potencijallikvidnosti). Granicna je cijena likvidnosti (npr. cijena stecenih povecanih sredstava) od presudne vaznosti kod procjene izvora likvidnosti. Pri tome je potrebno posvetiti paznju cimbenicima kao sto je ucestalost kojom banka mora refinancirati dospijeca kupljene pasive i njezina sposobnost da sredstva pribavi na novcanom trzistu. Za banku koja cesto posluje na kratkorocnim trzistima kljucna je odrednica sposobnost pozajmljivanja novih sredstava njezina pozicija na trzistu.

177


SLIKA 8.2 DEPOZITI KLIJENATA PO GOSPODARSKIM GRANAMA

Val uta 800.000 700.000 600.000 500.000 400.000 300.000 200.000 100.000 0 Razdoblje 1.

Razdoblje 2.

E':LI Obveze prema

privatnom sektoru

Razdoblje 3. [[] Obveze prema fizickim osobama

Razdoblje 4. ~

Tekuce razdoblje Obveze prema javnom sektoru

Ocita teskoca procjene mogucnosti pozajmljivanja jest da se, dok se neka banka ne pojavi na trzistu, ne moze sa sigumoscu predvidjeti raspolozivost sredstava i cijena koja ce omoguCiti pozitivni raspon zarade. Promjene na novcanom trzistu mogu uzrokovati nagli pad mogucnosti neke banke da sredstva pozajmljuje po profitabilnoj stopi. U nesigumim vremenima veliki ulagaCi i deponenti nisu bas skloni poslovanju s malim bankama s obzirom na to da ih smatraju rizicnima. Isto se moze primijeniti i na vece banke ukoliko njihova solventnost dode u pitanje.

8.5 Struktura rocnosti i neuskladenosti u financiranju Rocna je neuskladenost biljezito svojstvo bankarstva. Ona ukljucuje kratkorocno financiranje srednjorocnih i dugorocnih plasmana iz kratkorocnih izvora sredstava. Kljucno pitanje nije pojavljuje li se neuskladenost pojavljuje- jer ona se uvijek pojavljuje- nego u kojoj mjeri i da jesu 1i okolnosti povoljno ili potencijalno nepovoljne. Ako to postavimo na drugi naCin, mozemo se upitati koliko neka banka moze, s obzirom na svoju trenutacnu rocnu strukturu, prezivjeti kad bi bila suocena s krizom financiranja i koliko ce vremena imati da poduzme mjere prije


178

nego postane nesposohna ispunjavati svoje ohveze. Ta si pitanja moraju postaviti hanke, donositelji propisa i, u konacnici, tvorci politike. Ovaj vid upravljanja rizikom likvidnosti takoder podrazumijeva da hi pristup sredisnjoj hanci kao zajmodavatelju, koji preostaje kao krajnje rjesenje, trehao hiti omogucen samo solventnim hankama koje se tek privremeno suocavaju s prohlemom likvidnosti. Slika 8.3 prikazuje ljestvicu rocnosti neke hanke. Usmjeravanje prema kratkorocnoj neuskladenosti povremeno se nadzire kako hi se odredilo povecava li se uskladenost iii ne. Povecana neuskladenost mogla hi hiti uzrokovana prohlemima prihavljanja dugorocnih sredstava za hanku ili hi mogla odrazavati svjesnu odluku temeljenu na stavu hanke o huducem kretanju kamatnih stopa. Npr.: hanke ohicavaju povecavati svoje kratkorocne neuskladenosti ako ocekuju da ce kamatne stope padati. U sredistu takve analize nije samo opseg neuskladenosti, nego i njezine tendencije uhuduce, s ohzirom na cinjenicu da one mogu ukazati na to je li hanka suocena s potencijalnim prohlemom financiranja. Prilikom pregleda kratkorocne neuskladenosti kao postotka ukupne pasive, analiticar ce morati utvrditi omjer ukupnog financiranja koje valja kratkorocno ohnoviti. Likvidna se aktiva koja se stvamo posjeduje

SLIKA 8.3 ROCNA NEUSKLADENOST

Razdoblje 1.

Val uta 100.000 0 100.000 200.000 300.000 400.000 500.000 600.000 700.000 800.000 900.000 1.000.000 1.100.000 1.200.000 1.300.000 1.400.000 1.500.000 1.600.000 1.700.000 1.800.000 1.900.000 2.000.000 2.000.000

+

... •

Razdoblje 2.

Razdoblje 3.

Razdoblje 4.

Tekuce razdoblje

---

--

•

···•·

\

•\ \ \ \ \ \

\.. • Kratkorocna kumulativna neuskladenost

• Srednjorocna kumulativna neuskladenost


179

tada moze usporediti s vrijednostima kratkorocne neuskladenosti da bi se procijenilo koliko je ova posljednja u stvari pokrivena sigumosnom zalihom visokokvalitetne likvidne aktive. Osim toga valjalo bi uzeti u obzir i ostale lako utdive vrijednosnice. Ugovoma se rocna struktura depozita tijekom vremena moze koristiti da bi se utvrdilo mijenja li se odredena struktura financiranja. Ukoliko da, analiticar bi trebao utvrditi je li banka suocena s nedostatkom sredstava ili svjesno mijenja svoju strukturu financiranja. Slika 8.4 nudi analizu trenda rocnosti depozitne baze. Ta analiza moze posluziti da bi se procijenilo je li promjena politike banke trajne ili pak nepostojane prirode kao i za procjenu redovitosti problema financiranja (tj. iznosa financiranja koje se mora ponovno ugovarati na kratkorocnoj osnovi). I dok je oCito da je doslo do promjene u rocnoj strukturi depozita promatrane banke, razlozi nisu tako oCigledni i nije ih bas lako utvrditi. Primjerice u nepostojanim gospodarstvima koja su obiljezena visokom inflacijom i u zemljama u kojima javnost nema povjerenja u bankovni sustav, rocnost j e depozita obicno kraca nego u stabilnim ekonomij ama. Skracivanje rocnosti moglo je biti uzrokovano i pogorsanjem ekonomskog okruzenja doticne banke. Istovremeno, vidi se da se izvor bankovnih sredstava promijenio u tom razdoblju povecanjem udjela depozita domacinstava u odnosu na ukupne depozite (vidi sliku 8.2), a smanjenjem depozita privatnih trgovackih drustava. Promjena prosjecne rocnosti stoga bi se mogla harem djelomicno pripisati promjenama u izvoru financiranja. Jednom kada se izracuna ugovoma neuskladenost vazno je utvrditi ocekivani novcani tijek koji moze stvoriti bankovni model upravljanja aktivom i pasivom. Ni ugovoma ni ocekivana neuskladenost nece biti tocne, no obje pokazuju iznos financiranja koji ce neka banka mozda morati ishoditi od neklijenata. Izvori na raspolaganju banci mogu ukljucivati likvidnosnu podrsku sredisnje banke (prilagodenu likvidnoj aktivi pojedinih banaka) te financiranje s novcanog tr2ista. Iznos koji preostaje za koristenje kreditnih linija/olaksica sredisnje banke oznacava razmjer ocekivanog nedostatka sredstava na novcanom trzistu. Tom kljucnom varijablom sluze se odbori tr2ista novca pri sredisnjim bankama da bi utvrdili koje su im mogucnosti monetame politike na raspolaganju za tdisne intervencije.

..... CXl

0

SLIKA 8.4 ROCNOST DEPOZITA PLATIVIH U DOMACOJ VAL UTI

Val uta

180.000 160.000 140.000 120.000 100.000 80.000 60.000 40.000 20.000

S prvobitnim dospijecem od mjesec dana iii manje S prvobitnim dospijecem od jednog do tri mjeseca S prvobitnim dospijecem preko tri mjeseca do godine dana S prvobitnim dospijecem duljim od godine dana

0 1 Razdoblje ·Razdoblje 2. Razdoblje 3. Razdoblje 4. Tekuce razdoblje


181

Dodatni aspekt koji takoder valja procijeniti je potencijalni utjecaj kreditnog rizika na likvidnost. Ako dode do velike izlozenosti ili prekomjernog rizika u odredenom sektoru, to bi moglo imati znatne posljedice na likvidnost. Vrsta izlozenosti kreditnom riziku, osobito koncentracija po sektorima, treba biti uzeta u obzir i posebno procijenjena. Primjerice mnogo je americkih banaka postalo nesolventno zbog lose prakse kreditiranja u sektoru nekretnina ili naftnom sektoru.

8.6 Koncentracija depozita i nepostojanost financiranja Jos jedan vazni vid upravljanja rizikom likvidnosti jest ovisnost o jednom jedinom izvoru financiranja (takoder poznatom kao koncentracijski rizik). Ukoliko neka banka ima nekoliko velikih deponenata, a jedan ili vise njih podignu svoja sredstva, nastat ce ogromni problemi ako se ne budu mogli brzo pronaci alternativni izvori financiranja. Vecina banaka stoga pozorno prati svoje izvore financiranja kao i koncentraciju deponenata da bi sprijecila prekomjernu ovisnost o bilo kojem pojedinacnom izvoru. Osjetljivost banaka na podizanje velikih kolicina novca u odredenom okruzenju nikad se ne moze dovoljno naglasiti. Donositelji propisa sve se vise usredotocuju na neuskladenosti u tijekovima likvidnosti te na sposobnost banaka date neuskladenosti financiraju na trajnoj osnovi, a ne na obveznu likvidnu aktivu i tradicionalno obracanje sredisnjoj banci. Stoga se prilikom procjene neke banke mora posvetiti pozornost strukturi osnovice financiranja (tj. radi li se o pravnim ili fizickim osobama) i, s tim u svezi, izlozenosti prema velikim deponentima odnosno Cinjenici postoji li ili ne postoji pretjerano oslanjanje na pojedine izvore sredstava. Slika 8.5 prikazuje procjenu koncentracije u banci koja je predmetom proucavanja. Cilj takve procjene jest utvrdivanje je li banka izlozena prema vjerovniku koji je toliko znacajan da bi mogla nastati kriza likvidnosti ako on povuce svoja sredstva. Izracunom postotka kratkorocne neuskladenosti koju predstavljaju veliki depoziti analiticar moze steci sliku osjetljivosti banke ili bankarskog sektora u cjelini na povlacenje sredstava velikih deponenata. Omjer financiranja pravnih osoba u odnosu na sredstva stanovnistva jos je jedan nacin mjerenja osjetljivosti prema velikim deponentima.


182

SLIKA 8.5 DESET NAJVECIH IZVORA DEPOZITA KAO POSTOTAK UKUPNIH DEPOZITA KLIJENATA

Postotak 80

70

60 50

40 30 20

10 0

Sredstva na rok kraci od jednog mjeseca •

lokalna valuta

Jedan do tri mjeseca D slobodno konvertibilna valuta

l2l nekonvertibilna valuta

Sve u svemu, sve veca nepostojanost sredstava ukazuje na promjene u strukturi i izvorima sredstava kroz koje prolazi bankarski sektor. Da bi se procijenila opca nepostojanost financiranja, banka obicno klasificira svoju pasivu na onu koja ce vjerojatno ostati u banci u svim okolnostima- npr. racuni za transakcije poduzeca- i onu koja ce vjerojatno biti povucena ako nastanu problemi. Kljucna su pitanja koja valja utvrditi za ovu posljednju skupinu: osjetljivost njihovih cijena, brzina kojom bi se ona povukla i za koju se vrstu pasive ocekuje da ce biti povucena na prvi znak problema.

8.7 Tehnike upravljanja rizikom likvidnosti Okvir za upravljanje rizikom likvidnosti ima tri vida: mjerenje i upravljanje potreba za neto financiranjem, pristup trzistu i planiranje nepredvidenih situacija. Predvidanje mogucih buducih dogadaja neophodni je dio planiranja likvidnosti i upravljanja rizikom. Analiza potreba za neto financiranjem ukljucuje sastavljanje ljestvice rocnosti i obracun zbimog neto viska iii manjka sredstava na odredeni datum. Banke bi trebale redovito procjenjivati svoje ocekivane novcane tijekove umjesto iskljucivog


183

usmjeravanja na ugovoma razdoblja tijekom kojih gotovina moze pritjecati ili odlijevati se. Npr. gotovinski se odljevi mogu rangirati po datumu dospijeca obveza, prema najranijem datumu kada se obveznik moze posluziti mogucnoscu prijevremene otplate ili najranijim datumom kad se moze ocekivati nepredvideni razvoj situacije. Procjena je li odredena banka dovoljno likvidna ili ne ovisi o kretanju novcanih tijekova u razlicitim okolnostima. Upravljanje rizikom likvidnosti stoga ukljucuje razliCite scenarije. Za scenarij urednog poslovanja (going-concern) utvrdeno je mjerilo novcanoga tijeka vezanog za bilancu u normalnom tijeku poslovanja. Taj se scenarij obicno primjenjuje za upravljanje koristenja depozita od strane banke. Drugi se scenarij odnosi na likvidnost banke u kriznoj situaciji kada se znacajni dio njezinih obveza ne moze obrtati ili zamijeniti - sto podrazumijeva smanjenje bilance banke. Taj je scenarij vezan za mnoge propise u svezi s likvidnosti ili mjerom nadzora likvidnosti. TreCi se scenarij odnosi na opce trzisne krize, u kojima je likvidnost ugrozena u cijelom bankarskom sektoru ili barem u njegovom znacajnom dijelu. Upravljanje likvidnoscu po ovom scenariju temelji se na kvaliteti kredita, sa znatnim razlikama medu bankama sto se tice pristupa sredstvima. Iz perspektive upravljanja likvidnoscu moze se neizravno pretpostaviti da ce sredisnja banka osigurati pristup nekom obliku financiranja. Sredisnja banka u stvari ima interes u proucavanju tog scenarija zbog potreba koje bi ovaj stvorio za "rezervom" ukupne likvidnosti u bankarskom sektoru te za primjenjivim naCinom rasporedivanja tereta problema likvidnosti medu veCim bankama. Tablica 8.1 nudi jednostavni mehanizam za predvidanje potreba likvidnosti pod normalnim uvjetima, u uvjetima likvidnosne krize te u uvjetima opce tr:lisne krize. Pretpostavljena likvidnost neke banke u kriznoj situaciji mora se poceti izvoditi sustavno i dosljedno cim banka osjeti neku postojanu nestasicu likvidnosti ili dozivi teskoce kod obrtanja ili zamjene svoje pasive. Pretpostavljena likvidnost tijekom tr:lisne krize treba poceti izvoditi na prvi znak da se makroekonomska situacija mijenja ili da pretpostavke koje se odnose na ponasanje aktive ili pasive banke u normalnim poslovnim uvjetima ne stoje. Banka moze preduhitriti potencijalnu krizu mijenjajuCi namjemo ponasanje svoje aktive ili pasive; npr. agresivnijim nastupom na trzistu odricuci se ocekivane dobiti ili prekidajuci svoje odnose s odredenim zajmoprimateljima.

184


TABLICA 8.1 LJESTVICA ROCNOSTI U ALTERNATIVNIM SCENARIJIMA Gotovinski priljevi

Normalni uvjeti paslovanja

Kriza biljeiita za banke

Opea triiSna kriza

Akliva koja dospijeva (ugovomo) Aklivna kamala Prodaja aklive Korislenja Oslali (specificirali) Ukupni priljevi Golovinski priljevi Pasiva koja dospijeva (ugovomo) Pasivna kamala Isplale vezane za obveze krediliranja Prijevremeno podizanje depozila Poslovni troskovi Oslalo (specificirali) Ukupni odljevi Visak likvidnosli (manjak)

Razlucena pasiva i izvori financiranja obicno ukazuju da banka ima dobro razvijeno upravljanje likvidnoscu. Mogucnost da se aktiva brzo pretvori u gotovinu i pristup drugim izvorima financiranja u slucaju manjka likvidnosti takoder su veoma bitni. Npr. radi premoscivanja kratkorocnih nepostojanosti i sprecavanja nastanka problema, banke mogu osigurati mogucnost koristenja kreditnih linija kod drugih financijskih institucija. Razina razlucivosti (engl. diversification) moze se prosudivati prema tipovima mehanizama, vrstama davatelja sredstava i zemljopisnih trzista. U praksi, medutim, moze biti tesko pribaviti financiranje kada se za to javi krajnja potreba. Pojedine neobicne situacije mogu takoder utjecati na rizik likvidnosti, ukljucujuCi unutrasnje ili vanjske politicke nemire (koji mogu uzrokovati podizanje sredstava velikih razmjera, sezonske ucinke, povecanu trzisnu aktivnost, probleme unutar sektora te ekonomske cikluse). Uprava mora procijeniti potencijalni ucinak ovih tendencija i dogadaja na potrebe za financiranjem. Sve su banke pod utjecajem ekonomskih promjena, ali zdravo financijsko upravljanje moze ublaziti negativne promjene, a naglasiti one pozitivne. Uprava mora takoder raspolagati planovima za nepredvidene okolnosti za slucaj da se njezina


185

predvidanja pokazu krivima. Djelotvomo planiranje ukljucuje utvrdivanje minimalnih i maksimalnih potreba likvidnosti kao i odmjeravanje altemativnih mjera koje valja poduzeti da hi se te potrebe zadovoljile. Velike banke normalno ocekuju da ce likvidnost moCi pribaviti iz obiju strana bilance te da ce i dalje biti aktivne na medubankovnom i drugim tr:Zistima. One gledaju na ta tr:Zista kao na izvor slobodne kupovine kratkorocnih sredstava temeljene na konkurenciji u kamatnim stopama, proces koji im moze pomoCi zadovoljiti njihove potrebe likvidnosti. Koncepcijski raspolozivost mogucnosti aktive i pasive trebala hi se odraziti u manjim troskovima odr:Zavanja likvidnosti. Cijena slobodno raspolozive pasive moze se usporediti s oportunitetnim troskom prodaje raznih vrsta aktive, s obzirom nato da banke drze takoder niz kratkorocne aktive koja se moze prodati u slucaju da to bude potrebno. Ta aktiva sluzi takoder kao osiguranje moguCim dobavljaCima sredstava naglasavajuci na taj naCin sposobnost zaduzivanja neke banke. Glavna razlika izmedu likvidnosti u vecim i manjim bankama je ta sto su, osim sto slobodno utvrduju aktivnu stranu bilance, vece banke u boljoj mogucnosti nadzirati razinu i strukturu svoje pasive. Stoga one imaju na raspolaganju vise mogucnosti medu kojima odabrati najjeftiniju metodu proizvodnje sredstava. Slobodni pristup novcanom tr:Zistu smanjuje takoder velicinu rezervi likvidne aktive koji hi bio potreban da banke u pribavljanju potrebnih sredstava ovise iskljucivo o upravljanju aktivom. Kada su u pitanju velike koliCine depozita i kreditiranja stanovnistva, odljevi hi se sredstava trebali procjenjivati na temelju vjerojatnosti s tim da proslo iskustvo sluzi kao mjerilo. Banke s velikim izvorima sredstava pravnih osoba mogu takoder upravljati likvidnoscu putem rocnog uskladivanja. To znaci da treba traziti odgovarajucu razinu uskladenosti izmedu rocnosti aktive i pasive, ali da nije potrebno njihovo bas potpuno uskladenje. Tablica 8.2 i slika 8.6 ilustriraju upravljanje likvidnoscu neke banke i kako se pozicija likvidnosti banke pogorsavala s vremenom. Postotak se zajmova financiranih iz bancinih vlastitih sredstava stalno smanjivao. Nasuprot tome, postotak se nepostojane pasive povecao, a pokrice nepostojanosti znatno je pogorsano. Nazalost, jednostavni grafikon, kao sto je i onaj na slici 8.6, ne moze prikazati cijelu pricu. Procjena je likvidnosti banke, bilo od strane samih banaka bilo od stra-

~

CX> ())

TABLICA 8.2 OMJER LIKVIDNOSTI (POSTOTAK) Sadasnje razdoblje

Razdoblje I.

Razdoblje 2.

Brzo utrziva aktiva kao postotak ukupne aktive

40,43

37,18

33,38

21,56

17,13

Nepostojana pasiva kao postotak ukupne pasive

50,13

49,19

55,95

62,13

58,79

Pokrice nepostojanosti (brzo utrziva aktiva kao postotak nepostojane pasive)

95,84

84,69

70,04

40,82

33,01

Likvidnost

"Navala na banke" (Bank run; brzo utrziva aktiva kao postotak sve depozitne pasive) Odnos zajmova prema depozitima klijenata Medubankovni zajmovi kao postotak medubankovnih depozita Neto zajmovi i investicije kao postotak ukupnih depozita

Razdoblje 3.

Razdoblje 4.

48,06

47,96

40,60

27,95

21,99

136,57

138,65

117,20

205,46

208,76

98,95

76,17

50,51

25,87

20,58

119,45

129,25

111,44

119,19

118,86

16,91

12,18

7,98

5,98

17,10

Depoziti sa dospijecima duzim od tri mjeseca kao postotak depozita klijenata

30,78

23,09

22,18

19,83

19,72

Depoziti na manje od 90 dana kao postotak depozita klijenata

59,77

44,84

27,00

44,89

33,88

Depoziti a vista kao postotak depozita klijenata

Uvjerenja o depozitu kao postotak depozita k1ijenata Deset najvecih depozita kao postotak depozita klijenata

1,47

11,28

11,41

14,21

14,25

87,92

65,96

35,33

30,50

26,68

Mjerilo

187


SLIKA 8.6 STATISTIKA LIKVIDNOSTI Postotak 250

200 150 100 50 0 Razdoblje 1.

Razdoblje 2.

Razdoblje 3.

Razdoblje 4.

Tekuce razdoblje

c:::::J Zajmovi klijentima kao postotak depozita klijenata -

· -+ --

-* ---4---

-o-

Medubankovni zajmovi kao postotak medubankovnih depozita Brzo utriiva aktiva kao postotak ukupne aktive Nepostojana pasiva kao postotak ukupne pasive Pokrivenost nepostojanosti (brzo utriiva aktiva kao postotak nepostojane pasive) "Navala na banke" (Bank run; brzo utriiva aktiva kao postotak svih vrsta depozita)

ne njihovih nadzornih vlasti ili vanjskih analiticara, slozeni postupak koji se ne moze svesti nina jednu pojedinacnu tehniku ili niz formula. U stvari polozaj neke banke i ugled u okviru odredene financijske zajednice utjecu na mogucnosti koje ona ima za upravljanje likvidnoscu. Ova se veza temelji na mnogo cimbenika medu kojima su najpresudniji prosla i buduca profitabilnost odredene banke. Ukoliko je pravilno protumacen, profil rocnosti moze biti korisni pokazatelj pozicije neke banke i moze pruziti vazne podatke, npr. kada dode do iznenadnog povecanja rocne neuskladenosti. Medutim, profili rocnosti trebali bi se analizirati na temelju podataka o izvanbilancnom poslovanju, ciljevima uprave, i nadzornim sustavima banke. Neke su banke u boljem polozaju od drugih sto se tice brze izmjene strukture rocnosti njihove bilance. Iako stjecanje sredstava na tdistu po konkurentnim cijenama omogucuje profitabilnim bankama da zadovolje sve vecu potraznju klijenata za zajmovima, pogresno ili nepravilno upravljanje pasivom moze imati ozbiljne posljedice. Sljede6i su rizici vezani za praksu upravljanja likvidnosti na temelju tdisnog financiranja:

188


•

•

•

•

•

•

Kupljena sredstva mozda nece biti na raspolaganju uvijek kada budu potrebna. Ako trziste izgubi povjerenje u neku banku, to moze ugroziti njezinu likvidnost. Prekomjemo oslanjanje na upravljanje pasivom moze stvoriti tendenciju minimiziranja drzanja kratkorocnih vrijednosnica i ublazavanja standarda likvidnosti aktive te moze imati za posljedicu veliku koncentraciju kratkorocne pasive koja podr:lava aktivu s duzim dospijecem. U vrijeme oskudice novca ova bi tendencija mogla smanjiti zarade i stvoriti uvjete nelikvidnosti. Zbog konkurentnih stopa na trzistu novca, banka moze biti suocena s razmjemo visokim troskovima prilikom pribavljanja sredstava i moze doci u napast da snizi svoje kreditne standarde da bi investirala u zajmove i vrijednosnice s visokim prinosom. Ako neka banka kupuje pasivu da bi podrzavala aktivu koja je vee u njezinim knjigama, visoka cijena kupljenih sredstava moze rezultirati u negativnom rasponu prinosa. Kada dode do nestasice novca na nacionalnoj razini, moze doci do diskriminacije u kamatnim stopama tako da cijena kupljenih sredstava postane previsoka za sve osim za mali broj velikih banaka. Male banke s ogranicenim izvorima financiranja bi stoga morale izbjegavati uzimanje prekomjemih zajmova s trzista novca. Pretjerana nastojanja da se pribave sredstva po najnizim mogucim cijenama, bez obracanja dovoljne pozomosti rasporedu rocnosti, moze znatno intenzivirati izlozenost neke banke riziku kolebanja kamatnih stopa.

9. POGLAVLJE

ORGANIZACIJA SEKTORA RIZNICE/ SREDSTAVA I UPRAVLJANJE RIZICIMA

KLJUCNE PORUKE

Poslovanje sa sredstvima banke (uloga riznice) obicno se odvija u organizacijskoj jedinici za ti"Zisne operacije u jedinici za analizu rizika i pracenje pridrzavanja propisa te jedinici poslovanja riznice. Raspodjela zadataka izmedu pojedinih organizacijskih jedinica maze se razlikovati ad banke do banke, no nacela upravljanja rizicima u pojedinim aktivnostima se ne mijenjaju. Pridrzavanje zakona, propisa, politika i smjernica ad presudne je vaznosti s obzirom na cinjenicu da je kultura pridrzavanja propisa ana koja utvrduje okruzenje u kojemu se donose poslovne odluke. Cilj upravljanja rizicima jest ponuditi neovisno mjerenje i pracenje trzisnih i ostalih rizika koji se preuzimaju u svezi s raznim aktivnostima riznice. Upravljanje poslovnim rizikom postalo je sve slozenije, a smatra se da je rizik najveci kada dolazi do rucnih intervencija. Upravljanje rizikom sredstava/riznice zahtijeva jasno izvjestavanje s (brojcanim) mjerilima nadzora rizika koji nastaju iz trgovackih i drugih postupaka vezanih za sredstva.

9.1 Uvod: Pregled funkcija riznice Ovo poglavlje se bavi sa okruzenjem politike i upravljanja rizicima na podrucju sredstava banke. Treba ga citati u okviru rasprava o upravljanju rizicima obradenih od 7. do 13. poglavlja. Slika 9.1 nudi pregled kljucnih zadaca koje obicno izvrsava sektor riznice neke banke. Preciznu unutarnju organizaciju riznice kao i

189


190

pitanje valja li odredene zadatke dodatno dijeliti u manje cjeline (primjerice, financiranje se uglavnom dijeli na lokalno i strano te se obicno odvaja od investicijskih aktivnosti; upravljanje je aktivom i pasivom, suprotno tome, ponekad samostalna djelatnost) obicno utvrduje menadzment pojedine banke. Jednom kada analiticar banke shvati organizacijsku strukturu vazno je da razumije ciljeve, postupke i upravljanje rizicima svakog operativnog podrucja (vidi poglavlje 9.6). U nastavku je prikazan pregled sljedecih zadaca i djelatnosti sektora riznice: •

•

•

•

Utvrdivanje sveukupnog okvira politike: opce smjemice politike upravljanje aktivom i pasivom strateska raspodjela aktive utvrdivanje standarda koristenje uslugama vanjskih menadzera ovjera (engl. validation) modela. Trzisne operacije (financiranje i ulaganje ocekivanih manjkova i viskova)- cesto se na engleskome nazivafront office: financiranje banke sredstvima ulaganje i upravljanje novcanim tijekom. Analiza rizika i pridrzavanje propisana engleskom se naziva i middle office: mjerenje rizika (rizik likvidnosti, rizik izlozenosti prema pravnoj/fizickoj osobi/kreditni trzisni i valutni rizik) mjerenje rezultata rada, analiza, izvjdcivanje pridrzavanje propisa kvantitativne strategije i istrazivanje rizika (razvoj modela, izradba standarda itd.). Operacije sektora sredstava/riznice koje se ponekad na engleskome nazivaju back office: upravljanje novcanim sredstvima racuni banaka korespondenata (odnosi s bankama) poravnanj a/namire racunovodstvo informaticke usluge (IT).

SLIKA 9.1 SVEOBUHVATNI POGLED NA OKRUZENJE SEKTORA SREDSTAVAIRIZNICE

•

Okvir politike

~

<0

Aktivnosti po funkcionalnom podrucju

•

Trz1sne operacije

•

Analitika rizika i pridrzavanja propisa

•

Operacije nznice

lnvesticijske smjernice

Financiranje stanovnistvaLokalno i strano

Mjerenje rizika (rizik likvidnosti, kreditni te trzisni i valutni rizik)

Upravljanje gotovinom

Upravljanje aktivom i pasivom: Upravljanje trzisnim izlozenostima u bilanci banke

Financiranje privredeLokalno i strano

Odredivanje cijena, analiza rezultata portfelja i izvjescivanje

Poravnanja/namire

Strateska raspodjela aktive i standarda

Strukturni zajmovi i financiranje

Rizik upravljanja, pridrtavanja propisa i operativni rizik

Racunovodstveno prikazivanje i izvjescivanje

Upravljanje i koristenje uslugama vanjskih upravitelja

lnvesticijsko upravljanje portfeljem stabilne likvidnosti (fiksni prihodi, novcana trzista, aktiva i vrijednosnice s hipotecnim pokricem, zamjene (engl. swap), rocnice i mogucnosti, vlasnicki ulozi

Kvantitativne strategije i istrazivanje rizika (strateska raspodjela aktive, izradba standarda te upravljanje i modeliranje standarda

lnformaticke usluge - IT (mote takoder biti izvan sektora sredstava/riznice)

Ovjera modelaneovisna o razvoju modela

Vlasnicko trgovanje (instrumenti kao gore)

~

-

------

·--

- - - -

192


9.2 Utvrdivanje sveukupnog okvira politike Opce smjernice politike. Prije pocetka bilo kakvih operacija financiranja, trzisnih operacija ili aktivnosti upravljanja rizicima, visi menadzment odlucuje o politikama koje ureduju pojedine zadatke sektora sredstava/riznice. Obicno su uprava ili ovlasteni visi odbor oni koji specificiraju vrste financiranja i ulaganja kojima se odredena banka moze baviti. Tako izdano ovlastenje obicno ukljucuje popis pogodnih instrumenata i njihovih derivata te utvrduje pravila vezana za dopustene partnere, valute i strukturu rocnosti. Te smjemice politike mogu takoder utvrdivati nacela na kojima se temelji upravljanje bilancnom aktivom ipasivom. Ako je menadzmentu banke dopusteno koristiti se uslugama vanjskih tvrtki za upravljanje svojim investicijama, opce smjemice politike trebale hi isto tako sadr2avati izravno ovlastenje za to. Odgovomost za utvrdivanje i odrzavanje nadzomog okvira (okvira upravljanja rizicima) te popis duznosnika ovlastenih za obavljanje transakcija u ime banke obicno je specificiran u intemim smjemicama. Te poslovne smjemice mogu biti odobrene na razini odbora za politiku sredstava ili investicijsku politiku za razliku od poslovne politike poduzeca koju odobrava uprava. Kako su financijska trzista podlozna trajnim promjenama, nuzno je da se smjemice politike redovito preispituju. Upravljanje aktivom i pasivom. Upravljanje aktivom i pasivom - upravljanje cjelokupnom bilancom - ukljucuje stratesko planiranje i provodenje te nadzome procese koji utjecu na opseg, sastav, rocnost, kamatnu osjetljivost, kvalitetu te likvidnost aktive i pasive banke. Postoji snazna meduzavisnost medu tim elementima. 0 upravljanju aktivom i pasivom, s naglaskom na kamatni rizik, raspravlja se u 12. poglavlju. 0 upravljanju likvidnoscu i njenim pridruzenim rizicima je bilo rijeci u 8. poglavlju, a upravljanje valutnim rizicimaje obradeno u 13. poglavlju. Glavni cilj ovog procesa- stabilizirati i maksimizirati razliku izmedu kamate placene radi prikupljanja sredstava i kamate zaradene na aktivi banke, a istovremeno osigurati primjerenu likvidnost te svesti rizik na prihvatljivu razinu- star je kao i samo bankovno poslovanje. Praksa, norme i tehnike upravljanja aktivom i pasivom su se, medutim, znatno

ORGANIZACIJA FUNKCIJE RIZNICE

193

OKVIR 9.1 IZJAVA 0 MISIJI UPRAVLJANJA AKTIVOM I PASIVOM U upravljanju bilancom neke banke nas je cilj osigurati da valutna, kamatna i rocna struktura aktive i pasive banke budu dobra uravnotezene kako banka ne bi bila izlozena znatnim valutnim, kamatnim iii rocnim neuskladenostima. Cilj nam je osigurati adekvatno financiranje za svaki proizvod po najpovoljnijim cijenama te upravljati svojstvima sastava valuta, profilom rocnosti te kamatne osjetljivosti portfelja pasive, koja podr:Zava svaki proizvod kreditiranja, u skladu s postavljenim zahtjevima za taj proizvod te unutar propisanih parametara rizika. Postici cemo svoje ciljeve putem provodenja okvira upravljanja aktivom i pasivom koji omogucuje procjenu cijelog portfelja te pracenje bilancnih rizika. Ovaj ce nam okvir omoguciti da se pozabavimo sirim pitanjima upravljanja bilancnim rizicima kao sto su: • unapredenje pristupa banke upravljanju njezinih vlasnickih uloga, tehnikama imunizacije prihoda te upravljanja rizicima portfelja zajmova; • konsolidacija pristupa zastite od i upravljanja bilancnim rizicima kako bi se iskoristile mogucnosti netiranja izlozenosti te smanjili troskovi transakcija; • izvrsenje i provodenje valutnih i kamatnih zamjendbenih transakcija i (engl. swap) kako bude potrebno da bi se upravljalo svim vidovima rizika bilance banke.

-World Bank Treasury ALM Group

promijenile posljednjih godina tako da se mnoge banke koriste postupkom upravljanja aktivom i pasivom da bi preuzele rizike radi povecanja svojih prihoda. Stovise, zbog nepostojanosti i slozenosti suvremenih financijskih tr:Zista potreba za dobrim upravljanjem aktivom i pasivom znatno se povecala. Usvajanje jednog sluzbenog pristupa u upravljanju aktivom i pasivom stoga je preduvjet potpunosti pristupa u upravljanja rizicima vezanim za bilancne i izvanbilancne stavke. Operativni vid upravljanja aktivom i pasivom usredotocen je na strukturiranje bilance neke banke na nacin da banka bude u stanju podrzavati prikladni profillikvidnosti i rizika tijekom citavog ciklusa kamatne stope. Bilance banaka nisu potpuno fleksibilne, djelomicno zbog

194


dugorocne aktive koja se ne moze sekuritizirati ili prodati. S obzirom na to da za promjenu strukture portfelja aktive da bi se prikupili alternativni izvori financiranja te da bi se izvrsile pojedine transakcije treba vremena, proces repozicioniranja obicno pocinje cak i prije pocetka sljedeceg kamatnog ciklusa. Odluke upravljanja aktivom i pasivom trebale bi biti uskladene u svim vaznijim organizacijskim jedinicama te moraju biti djelotvomo izvrsene. To zahtijeva osnivanje formalne institucionalne strukture odgovome za upravljanje aktivom i pasivom. U vecini banaka ta je struktura obicno Odbor za upravljanje aktivom i pasivom (ALCO) u Cijem bi sastavu trebali biti visi rukovoditelji svih bitnih zadaca i poslovnih procesa. Da bi odluke ALCO odbora bile sadrzajne, odbor bi na raspolaganju trebao imati siroki opus bitnih podataka vezanih za investicijske i trgovacke portfelje, povijesnu, sadasnju i predvidenu strukturu aktive i pasive banke kao i bitne podataka o dospijecima, prinosima, kamatnim stopama i razlikama te sposobnost i strukturu odredivanja cijena. ALCO bi trebao takoder biti izvijesten o konkurentnoj poziciji aktive, stopama pasive banke te prinosima kako u odnosu na trziste tako i na glavne konkurente banke. Predvidena struktura bilance te strategija repozicioniranja obicno se moraju temeljiti na kvantitativnom modelu bilance na osnovi simulacije raznih kamatnih stopa i situacija (ponovnog) odredivanja cijena kao i njihovih ucinaka na zaradu, likvidnost i kapital banke. Strategija upravljanja aktivom i pasivom te odnosne odluke bi trebale uzeti u obzir i biti u stanju postivati sva bitna ogranicenja i/ili moguca odstupanja. Djelovanje bankovnih i nebankovnih konkurenata moze utjecati na potencijal (ponovnog) odredivanja cijena. Nepredvidljivost dogadanja na domacem i medunarodnom planu, kao sto su financijska kriza u istocnoj Aziji, ili promjene u ocekivanjima mogu utjecati na ponasanje klijenta iii trzista te zahtijevaju slozena uskladivanja.

Strateska raspodjela aktive. Cilj procesa strateske raspodjele aktive jest maksimiziranje ocekivanog povrata u okviru ogranicenja upravljanja aktivom i pasivom koji se odnose na likvidnost, prihode i nepostojanost kapitala. Taj je proces od presudne vaznosti u sredisnjim bankama i bankama s velikim portfeljem upravljane aktive, ali moze imati manju vaznost u okruzenju poslovnih banaka.


195

Cilj je strateske raspodjele aktive stoga odredivanje spleta klasa aktive koji, kad se primijene, postaje ogledni portfelj; tako da, prema gorespomenutim ogranicenjima, vrijednost tog portfelja bude maksimizirana (odnosno njegova cijena minimizirana). Sluzi se kvantitativnim okvirom za optimizaciju svojstava rizika i povrata aktive preko predvidanja potencijalnih dogadanja koja mogu utjecati na buducu strukturu pastve. Okvir strateske raspodjele aktive koriste upravitelji aktivom da bi povremeno izvrsili utvrdivanje optimalne kombinacije klasa aktive. Postupak se sastoji od dva stupnja: prvi je korak predlaganje ogranicenja trajanja, likvidnosti i klasa aktive koji su prihvatljivi i koji bi omogucili postizanje ciljeva vezanih za neto vrijednost i likvidnost, drugije korak odabir jednog standarda koji je ponovljiv i koji bi maksimizirao ocekivani povrat u okviru tih ogranicenja. Visi menadzment kljucne upute pri obavljanju strateske raspodjele aktive obicno izrazava uprava putem izjave o politici ulaganja (Investment Policy Statement- IPS) koja je opisana u nastavku:

Ciljevi politike ulaganja (zarada i tolerancija rizika): • • • •

minimalni zahtjevi prihoda kreditni rizik (tolerancija potpunog neispunjenja) trzisni rizik (tolerancija nepostojanosti prihoda tijekom horizontom investiranja) poslovni rizici (razmatranje moguCih suodnosa izmedu klasa aktive i glavne aktivnosti banke ).

Ogranicenja investicijske politike: • • • •

potrebe likvidnosti vremenski horizont u normalnim i u nepovoljnim okolnostima pravna, zakonodavna i porezna razmatranja jedinstvene potrebe, kao sto je sastav strane valute, utemeljen na valutnom sastavu stvamih ili potencijalnih obveza.

Vaznost procesa strateske raspodjele aktive sto se tice povrata ostvarenog u svakoj pojedinoj dimenziji uloge upravljanja portfeljem podvu-

196


cena je cinjenicom da strateska raspodjela aktive obicno obuhvaca vise od 90% dugorocnih rezultata poslovanja. Takticko trgovanje stoga je u mnogo manjoj mjeri pokretac rizika i povrata portfelja. Standardiziranje (usporedivanje s najboljim). Iz perspektive investicijskog portfelja, ogledni portfelj moze se odrediti kao priznati (notional), odobren od viseg rukovodstva, koji obuhvaca ciljeve ulaganja financijske institucije u ponovljivo iskazanom portfelju. Ogledni portfelj predstavlja najbolje izvedivu pasivnu strategiju, uzimajuci u obzir cilj drzanja likvidnosti, toleranciju rizika doticne institucije kao i ostala ogranicenja (kao sto je odrzavanje kapitala). Postavljanje odredenog "standarda" ulaganja takoder se moze opisati kao "operacionalizaciju" procesa strateske raspodjele aktive. Standardi su kljucni za procjenu rezultata rada u odnosu na dugorocnu strategiju; takoder se koriste kao uzmicuce pozicije (engl. fallback positions) kada upravitelj portfelja ima neutralan pogled na trziste iii ako bude aktivirana obustava prodaje. U biti, dugorocni cilj standardiziranja - neutralna strategija- jest ponuditi ponovljivi portfelj s konstantnim profilom rizika u odnosu na trziste. Koristi se za procjenu dodane vrijednosti na povrat kao i izlozenost rizicima koja rezultira iz aktivnog upravljanja. Standardi se mogu postaviti i za pasivu i za aktivu. Standard za pasivu bi mogao usporediti trosak financiranja institucije s troskom usporedivog izdanja obveznica slicne institucije s istim bonitetom i polozajem na trzistu. Medutim, utvrdivanje je standarda financiranja slozeno s obzirom na to da ne postoje standardne transakcije financiranja na trzistu, a kreditni rejting izdavatelja je samo jedan od Cimbenika koji utjecu na cijenu. Rok dospijeca izdanja i mogucnost opoziva iii druga svojstva vrijednosnice takoder znatno utjecu na trosak financiranja. Sarno je trzisno okruzenje doista zajednicko svim izdavateljima. Izradba standarda usredotocena je na podrucja koja su manje naglasena tijekom postupka strateske raspodjela aktive. Mjerila obicno utvrduju valutni sastav, raspodjelu na pojedinacne klase aktive iii pokazatelje kao i ciljano trajanje. Slika 9.2 ilustrira nacin premoscivanja postupka utvrdivanja standarda- prikazivanjem okvira za procjenu rezultata odredenog portfelja uskladenog s politikom utvrdenom tijekom faze strateske raspodjele aktive.


197

SLIKA 9.2 STANDARDIZIRANJE- OPERACIONALIZACIJA STRATESKE RASPODJELE AKTIVE Standard1z1ranJe veza 1zmedu strateske raspodJele akt1ve' upraviJanJa portfeiJem Strateska raspodjela aktive

Upravljanje portfeljem

Odgovornosti

Odgovornosti

Nadzorni odbor iii uprava

Menadzeri portfelja

lnvesticijski horizon! Srednjerocno do dugorocno (> 1 godina) Parametri odlucivanja Kompromis rizik·povrat po raznim klasama aktive i sektorima Testiranje stresa u najgoroj mogutoj varijanti Pozicije- drianje udjela Dugi -stvarni pogled strateske raspodjele aktive Dodana vrijednost Okvir politike

lnvesticijski horizon! ro ro 0> ro

"C "S

"E ro

-g .l!!

en

Dnevno trgovanje do razdoblja ad 3 mjeseca Parametri odlucivanja Rezultati rada - ocekivani visak povrata u odnosu na standard Rizik iii moguce odstupanje povrata u odnosu na standard Pozicije- drianje udjela Odstupanje ad raspodjele (sigurnostisektor/ trajanje/odabire valute) Dodana vrijednost Aktivno upravljanje - visak povrata

Standardiziranje je kljucno za mjerenje rizika i nudi podesno sredstvo za mjerenje rezultata rada i stvamog rizika od aktivnog upravljanja. Da bi odredeni standard bio realan, mora predstavljatijednostavni i nedvosmislen, fleksibilan, uloziv i ponovljiv portfelj te lako primijenjiv bez utjecaja na tr:Zisne cijene. Pravila koja se odnose na standard moraju biti providna. Njegove karakteristike, sastavni dijelovi i pravila rebalasiranja moraju se unaprijed dogovoriti i biti raspolozivi ili lako dostupni radi upravljanja rizikom portfelja. Dobar je standard sveobuhvatan i morao bi ukljuCivati sve mogucnosti u normalnim tr:Zisnim okolnostima. Trebalo bi ponuditi vjerodostojnu, realisticnu, temeljnu strategiju. Promjena ne smije biti mnogo i moraju biti razumljive, a standard ne bi smio iskljucivati sudionike koji ne mogu investirati u odredene segmente ili zemlje obuhvacene njime. Cijene transakcija i poreza moraju biti predvidive i providne. Ukoliko se zadovolje gore navedeni kriteriji, rezultati se rada mogu mjeriti prerna objektivnim pokazateljima kako pokazuje slika 9.2.

Koristenje uslugama vanjskih menadzera aktive. Uprave banaka mogu ponekad ovlastiti menadzment da upravljanje odredenim postotkom likvidne aktive ili investicija povjere vanjskim strucnjacima kako


198

bi pokusali steci visi povrat na portfelj ili osigurati uvodenje tehnologije. Koristenje je uslugama vanjskih menadzera djelotvomi naCin osiguranja strucnog upravljanja portfeljem obveznica dok banka ne organizira svoj unutamji potencijal. Va.zno je podsjetiti, medutim, da ce harem 90% rizika i povrata portfelja proizaci iz odabira standarda (preko procesa strateske raspodjele aktive ); ne vise od I 0% bit ce rezultat aktivnog upravljanja od strane vanjskih menad:Zera. Da bi se izbjegla eventualna negativna iznenadenja, kljucno je da menadzment shvati razliku u ocekivanom riziku i povratu po razliCitim standardima te da standardi koji se odaberu za vanjske mangere imaju prihvatljiva svojstva rizika/povrata. Nadalje, neophodno je utvrditi koliko se rizika moze dopustiti vanjskim upraviteljima u odnosu na standard. To se moze izraziti u vidu prihvatljive razine rezultata ispod ocekivanih, sto se mjeri mjeri u baznim bodovima povrata. Prije nego se krene sa programom koristenja vanjskih menadzera potrebno je poduzeti vazne korake i to: • • • • • • •

utvrdivanje kriterija i postupka odabira; utvrdivanje standarda i ogranicenja rizika koje valja ugraditi u sporazume upravljanja investicijama; utvrdivanje osnovne naknade (odnosno pausale ili naknade po cinidbi/ostvarenju); pregled i kriterij mjerenja rezultata rada (npr. pracenje pogreske, Sharpe koeficijenti) za otpustanje menadzera; pracenje pridr:Zavanja ogranicenja rizika od strane menadzera; placanje naknada za upravljanje (management fees); servisne potrebe za obuku.

Menadzment banke moze odabrati angaziranje vanjskih strucnjaka u fazama, prema ciljnim iznosima, kako bi moglo procijeniti koliko uspjesno ti upravitelji ispunjavaju svoj mandat. Saznanje da bi se duljina njihova mandata mogla povecati moze takoder predstavljati snazni poticaj vanjskim mendzerima da uspje8no obave svoj zadatak. Ovjera modela. Ovjera modela koristenih na podrucju poslova riznice dignuta je na razinu politike kako bi se osiguralo da analiticar bude svjestan vaznosti odvajanja odgovomosti razvoja i koristenja modela


199

od pracenja i ovjere tih modela. Slika 9.1 postavlja razvoj modela u funkciju analize rizika, a ovjeru modela smatra pitanjem politike kako bi se naglasila vaznost nezavisnog pracenja i ravnoteze.

9.3 Tdisne operacije Financiranje banke. Po svojoj prirodi banke pretvaraju rocnost svoje pasive u razliCita dospijeca na aktivnoj strani bilance. Istovremeno, banke moraju biti u stanju ispuniti svoje obveze (kao sto su depoziti) u trenutku kad one dospijevaju ili njihovo placanje bude zatrazeno. Stvami priljevi i odljevi sredstava ne moraju se nuzno odrazavati u ugovomim uvjetima i mogu varirati prema uvjetima na trzistu. Bankaje stoga sama po sebi izlozena likvidnosnim neuskladenostima te su, sukladno tome, politika likvidnosti i upravljanje rizicima likvidnosti kljucni cimbenici njezine poslovne strategije (o vaznosti upravljanja rizikom likvidnosti opsimije se raspravlja u 8. poglavlju). Pristup ekonomicnijem financiranju moze biti pod utjecajem stopa i razlika, aktivnosti konkurencije na trzistu, potraznje za kreditima, kreditnog rangiranja banke te lokalnog okruzenja (tj. raspolozivosti arbitraznih trzista). Struktura financiranja neke banke kljucni je vid upravljanja likvidnoscu. Banka sa stabilnom, sirokom i raznolikom depozitnom osnovicom vjerojatno ce imati manje problema likvidnosti od banke koja takvu depozitnu osnovicu nema. Procjena strukture i vrste depozitne osnovice te procjena uvjeta (stabilnosti i kvalitete) depozita je stoga polaziste za procjenu rizika likvidnosti. Vrsta podataka potrebnih da se provede procjena okruzenja financiranja ukljucuje slijedece:

• • • • •

katalog proizvoda koncentraciju depozita upravljanje depozitima strukturu financiranja pristup potencijalnim izvorima financiranja.

Sto se tice pozajmica, rukovoditelji bi se trebali pobrinuti da se rizicima financiranja propisno upravlja. Neovlastene transakcije ili promjene bi mogle (tj. neautorizirane transakcije ili transakcije koje su

200


obaviie neautorizirane osobe) uzrokovati potencijaini financijski rizik i/iii rizik ugieda za banku. Podaci o transakcijama - posebno ako se koriste siozene strukture financiranja kao sto su obveznice vezane za indekse i zamjene - koje nisu ispravno iii pravovremeno provedene - mogu rezuitirati u kasnjenju podmirenja iii nepodmirenju, a Iosa dinamika izvrsenja transakcija moze uzrokovati oportunitetne troskove. Neprimjereno ponasanje od strane zaposienika (npr. favoriziranje odredenih partnera) iii nepraviino izvrsenje moze takoder uzrokovati odredene novcane gubitke i stetiti ugiedu banke. Iz perspektive operativnih rizika, odredene strukture financiranja zahtijevaju rucnu intervenciju tijekom vijeka trajanja instrumenta iz razioga sto programska podrska moZda nece biti u stanju praviino primjenititrazene stope iii okidace intervencije. Transakcije izvrsene iznad ogranicenja kreditnih Iinija partnera, u siucajevima u kojima se koriste derivati kao dio strukture financiranja, povecaie bi iziozenost. Neispravno utvrdivanje izvedenih parametara, kao sto su priznati iznosi, periodicni kuponski novcani tijekovi, nadnevci i nacini brojenja dana, mogu takoder uzrokovati potencijaine financijske gubitke. Investicije i upravljanje novcanim tijekom. U okruzenju posiovnog bankarstva proces uiaganja i trgovanja pomaze u ubiazavanju kratkorocnih manjkova i viskova likvidnosti kako bi se maksimizirao povrat uz minimalna gotovinska ulaganja te omoguCiii novcani tokovi svim unutarnjim i vanjskim kiijentima. Uioga investicija takoder upravlja dugorocnijom aktivom kao potencijalnim izvorom likvidnosti, uz razumni povrat na investicijski portfelj (investicijsko upravijanje portfeija stabiine Iikvidnosti razradeno je u 10. pogiaviju, a spekuiativno trgovanje i upravijanje trzisnim rizikom u 11. pogiaviju). Okvir 9.2 prikazuje kiase aktive koje se mogu ukijuCiti u investicijski portfeij. S obzirom na to da se rizicni profiii tih instrumenata mogu znatno raziikovati, raziiciti menadzeri portfelja obicno preuzimaju odgovornost za potportfeije u raznim klasama aktive s raziiCitim profilom rocnosti. Dodatno otezavajuCi faktor u procesu upravljanja investicijama nastaje kada banka od svojih partnera trazi kolaterale (npr. za zamjene). Obracun i sigurno upravljanje takvim kolateraiom obicno ukljucuje skrbnika sto zahtijeva mehanizam kojim bi se osiguraii precizni obracuni i mogucnost vodenja evidencija.


201

OKVIR 9.2 KLASE AKTIVE Obveznice javnog sektora (vlada i agencije) Korporacijske obveznice Strukturirani proizvodi Vrijednosnice s pokricem u imovini Vrijednosnice s hipotekarnim pokricem Zamjene aktive lnstrumenti novcanog trfista (Proizvodi LIBOR-ove razlike) Potvrde o depozitu Oroceni depoziti Sporazumi o otkupu Sporazumi o ponovnoj prodaji Derivati (zamjene, rocnice i opcije)

9.4 Analitika rizika i pridriavanje pravila Mjerenje rizika. Mjerenje i upravljanje rizicima usredotoceno je na pruzanje discipliniranog pristupa nadzoru rizika u upravljanju portfeljem. Cilj je toga pruziti neovisnu procjenu trzisnih rizika koji se preuzimaju kroz razlicite poslove riznice. Tom procjenom koriste se donositeljima odluka iz podrucja proracuna rizika (trgovci) kao i menadzment. Cimbenici rizika koje obicno obuhvaca mjerenje tdisnog rizika jesu kamatne stope, tecajevi, cijene vlasnickih uloga i cijene robe. Mjerenje rizika zahtijeva povremeno izracunavanje rizicnih pozicija (dnevno, mjesecno, tromjesecno ). Obicno predvida dnevno izvijescivanje o rizicima menadzera portfelja kako bi im se pomoglo prilikom odlucivanja u svezi s odgovornostima upravljanja portfeljem te kao podrska periodicnom preispitivanju standarda. To stoga koristi donositeljima odluka glede rizika tako da im daje povratne informacije o njihovoj trenutacnoj poziciji te olaksava utvrdivanje buduCih pozicija. Menadzment se sa svoje strane sluzi rezultatima funkcije analize rizika i pridrzavanja propisa kako hi pratio rizike preuzete preko pojedinih linija poslovanja i da bi se osigurao priddavanje utvrdenih smjernica. Preduvjet ostvarivanja uloge mjerenja rizika jest osigurati da sve vrijednosnice budu propisno vrednovane (tj. da budu "uskladene s trzistem"). To se cini povezivanjem strukture ulaganja sa odgovarajucim cijenama. Ispravno odredivanje cijena vodi k preciznom mjerenju ukupnog povrata i rezultata.

202


S obzirom na to da modele koji se koriste za procjenu rizika u riznicnim poslovima cesto pokrecu razni sustavi i, u nekim slucajevima, trece strane, zadaca bi mjerenja rizika trebala biti preuzimanje odgovornosti za upravljanje slozenim nizom sustava rizika i trgovaca. Da bi se odrzali na poziciji poznavanja najbolje prakse i vodece tehnologije i tehnika, osobe koje rade na tom podrucju trebale bi odr:Zavati veze s prodavacima sustava upravljanja i mjerenja rizika kao i s njihovim partnerima na tr:Zistu, kao sto su mirovinski fondovi i upravitelji imovinom, te s brokerima i drugim strucnjacima iz te stroke. Mjerenje rezultata i analiza. Cilj mjerenja rezultata rada jest utvrditi potpuni povrat standarda (benchmark) i potpuni povrat portfelja te izvijestiti menadzment o rezultatima. Analiza ukupne uspjesnosti poslovanja (i daljnja razrada prema pojedinim cimbenicima) jest postupak rastavljanja ukupnog povrata na niz primarnih rizicnih cimbenika da bi se kvantificirao opseg u kojem su odluke o kljucnim rizicima (kao sto su sektorska struktura ulaganja, odabir vrijednosnica i rizik standarda iii upravljacki rizik) doprinijele rezultatima portfelja. To se moze uciniti ili na apsolutnoj ili na relativnoj osnovi (tj. prema odredenom indeksu). Cilj funkcije analize rezultata rada jest razvijanje pomagala i metodologija koje su u mogucnosti izmjeriti doprinos razlicitih razina donosenja odluka rezultatima. Cilj je imati modele koji procjenjuju i dodjeljuju rezultate rada na apsolutnoj osnovi, a takoder i prema postavljenim standardima nudeCi tako osnovu za unapredivanje i poboljsanje procesa odlucivanja. Raspored rezultata rada doprinosi i olaksava razvoj okvira proracuna rizika i upravljanja rizicima. Izvjestavanje. Precizno i pravovremeno izvjestavanje je bitno kao potpora procesu odlucivanja i za pracenje rezultata poslovanja riznice u postizanju zacrtanih ciljeva. Izvjestavanje utemeljeno na rizicima stoga je bitni dio upravljanja investicijama te upravljanja rizicima portfelja. Skupina za izvjestavanje o rizicima trebala posjedovati niz standardnih izvjesca za procjenu kljucnih rezultata i statistike rizika koja je potrebna za procjenu odluka o investicijama i financiranju; takoder bi trebala imati potrebno pomagalo za ad hoc dubinsku analizu. Slika 9. 3 daje primjer nekih izvjesca koja se mogu primijeniti na razne kategorije rizika prema ucestalosti izvjestaanja.

SLIKA 9.3 IZVJESCA 0 ANALIZI POTENCIJALNIH RIZIKA

Triisni rizik

1\J 0

w

VAR- dnevni VAR I promjena VAR-a za dan I promjena u vrijednosti portfelja I trajanje portfelja i modificirano trajanje (za sve pozicije derivata, fiksnog prihoda i devizne pozicije) I simulacije za razlicite strategije investiranja I testovi na stres (PV01) I postojeCi rizik portfelja mjeren pral':enjem pogreske iii VAR-u I Dobit i gubitak podijeljeni dnevnim VAR-om I VAR vrijednosti tijekom specificiranog razdoblja koji oznacuju niske, srednje i visoke vrijednosti tijekom razdoblja i vrijednosti kraja razdoblja I Udio rizika u odnosu na standard llzvjesl':a o ogranicenjima pozicija llzvjesl':a o iskoristenju limita maksimalnog gubitka (Stop-loss izvjesl':a) llzvjesl':a o testiranju stresa

M

D

Rizik likvidnosti

D

Valutni rizik

D

M

D

M

Mjerenje i analiza rezultata rada

Sastav portfelja u odnosu na standard I Rezultati portfelja i standarda do danas I Dodjela rezultata rada I Usporedba procjene rizika i stvarnih rezultata I Opisna analiza triisne strategije, kretanje triista i rezultati

T

p

204


Izvjesca a partfelju maraju davati padatke kaje su istavremena primjereni i pravavremeni taka da menadzerima partfelja amaguce procjenu rizika njihavih partfelja te svadenje njihavih pazicija unutar prihvatljive razine rizika. Ti bi padaci marali ukljucivati mjerenja rezultata rada i rizika kaa sto su trajanje, asjetjivast, mjeru izlazenasti riziku izrazenu modelam rizicne vrijednasti engl. Value-at-Risk VAR) i rizik krivulje prinasa. Izvjestavanje a svakam funkcianalnam padrucju trebalo bi biti adgavarnascu daticnag padrucja. Na primjer, izvjesca a dnevnam pridrzavanju propisa i a rizicima trebale bi padnositi skupine za pridrzavanje propisa adnasna skupine za upravljanje rizicima; izvjesca o dnevnim rezultatima paslavanja za partfelj fiksnih prihada (kaa i izvjesca a mjesecnim rezultatima i dadjeli) magu sastavljati aperativne jedinice riznice u suradnji s arganizacijskam jedinicam zaduzenam za dodjelu rezultata rada. Odgavarnast za redavita i ad hoc izvjesca vezana za tr:Ziste maze se dadijeliti funkciji kvantitativnih strategija. Kada se infarmacija iz visestrukih funkcianalnih padrucja prikazuje u zajednickam izvjescu, ulaga analitike rizika ijedinice zaduzene za pridrzavanje prapisa trebala bi biti uskladivanje pripreme i osiguranje dosljednosti i pravovremenag podnasenja izvjesca. Pridrzavanje propisa. Svrha pridrzavanja propisa jest asigurati da se sve riznicne transakcije i paslavne aktivnasti obavljaju u skladu sa zakanima, prapisima, palitikama, smjernicama i etickim standardima. Dabar je nadzar pridrzavanja prapisa kamen temeljac za uvjeravanje partnera i klijenata da ce riznica djelavati prikladna i u njihovam najboljem interesu. Vazno je da pracenje pridr:Zavanja smjernica ulaganja, zaduzivanja, nadleznih tijela za zamjene i ostalih smjernica bude centralizirana za citavu bankarsku skupinu i njezine klijente za upravljanje aktivam. Slika 9.4 pakazuje kako funkcija pridrzavanja moze osigurati da se operativne jedinice sve pridrzavaju vazecih zakona i politika. Dadatna padrucja adgavarnasti ukljucuju:

•

sudjelovanje na sastancima dubinske analize sa stranim pruzateljima usluga i menadzerima aktive kako bi se provjerila pasjeduju li spasabnast procjene pridrzavanja zadanih smjernica;

-·

SLIKA 9.4 PRIMJER DNEVNOGA/MJESECNOG POPISA NADZORA PITANJA PRIDRZAVANJA PORTFELJA

-~~ Pravilo

1.ZAKONI 2. PROPISI 3. INSTIT. POLITIKE 3.1 ogranicenja rizika

Referen~

1

Kratki opis

Sporazum o invest. upravljanju

lzracun smjemice

AIat izvjeiCivanja

Obustava prodaje = xxx baznih poena

Obustava prodaje ogranicenja od xxx bps na temeiju fiskalne godine do danas u odnosu na standard nije pokrenut

Prekomjerni povrat na standard, fiskalna godina do danas

2.1

Nema poluge

lnvesticijski upravitelj NECE podvrgnuti portfelj granic. dugu

lzvjesce o pridriavanju propisa (#28)

2. 2.

lnvesticijski upravitelj NECE podvrgnuti portfelj valutnom riziku Prosjecno trajanje portfelja bit ce godina plus iii minus 3 mjeseca

-

Razlika izmedu ukupnog trajanja svih dugih pozicija portfelja i prosjecno trajanje portfelja nece prelaziti 24 mjeseca

Ukupno trajanje dugih pozicija - prosjecno trajanje

Nikakva vrijednosnica opisana u poglavlju 4. 4. s rangiranjem AA neee se kupiti aka bi, nakon sto se takva kupovina provede, sveukupna kreditna izloienost po tim vrijednosnicama presla xx% triisne vrijednost portfelja Gotovina i vrijednosnice ukljucene u pojedinu transakciju moraju biti u istoj valuti (odnosno nece se dopustiti nikakve valutne neuskladenosti)

Cista triisna vrijednost lzvjesce o podijeljena s NAV pridrtavanju portfelja propisa (#4)

4. INSTil SMJERNICE 4.11nvest. ogranieenja

1\.)

0 CJ1

4.2 Dopusteno trajanje

3

Nema valutne izlozenosti (neUSD) Trajanje od 9 do 15 mjeseci

4.3 Ogranicenja po opsegu trajanja

4

Maks. (dugo do prosjecno trajanje = 24 mjeseca)

4.4 Pogodni instrumenti

5

4.5 Kreditno rangiranje izdavatelja

6

4.6 Pogodna valuta

7

5. OPERATIVNE SMJERNICE 5.1 Koncentracija izdavatelja

8

Popis instrumenata AA "vladine agencije" Limit=xx%

Nikakve valutne neuskladenost nisu dopustene tijekom REPO transakcija REPO/Obrnutih REPO transakcija

Jedan izdavatelj

Efektivno trajanje

lzvjesce o dugoj i ukupnoj poziciji/ kamatni rizik Kamatni rizik

lzvjesce o pridriavanju propisa (#11)

i'l'l*

~f'JiiJ!$fi'{;;iJ1fl

Tumaeenje Revidiranl mjera portfelj

1

I


206

• •

• •

pomaganje u zacrtavanju mjerljivih i dosljednih smjemica; osmisljavanje politika upravljanja portfeljem za portfelje riznice, npr. ogranicenja trgovanja, odabir prodavatelja, postupci, potrebe izvjescivanja te uvodenje novih financijskih instrumenata; povezivanje s unutrasnjim i vanjskim revizorima; pomaganje u razvoju etickog kodeksa riznice.

Zaposlenici koji su za to zaduzeni (engl. compliance stajj) moraju nadzirati pridrzavanje smjemica i iznimaka izvjescivanja, oni takoder moraju suradivati s kolegama i s partnerima kako hi ispravili moguca krsenja propisa i onemogucili njihovo ponavljanje. Zrelo pridrzavanje propisa pomaze u razvoju infrastrukture sustava sredstava te u sudjelovanju na sastancima o kvaliteti podataka s kolegama iz poslova riznice i drugih podrucja. Kvantitativne strategije. Primami je cilj funkcije kvantitativne strategije pomoci u jacanju investicijskih procesa povecanim koristenjem analitickih alata i tehnika te vodenjem kvantitativnog modeliranja i istrazivanja. Kvantitativne strategije primijenjuju se na discipline strateske raspodjele aktive i analize trzista; funkcija kvantitativne strategije takoder vodi financijsko modeliranje za potrebe poslova ulaganja, likvidnosti, financiranja te upravljanja aktivom i pasivom neke banke. Kod vecih banaka ova funkcija pruza podrsku vanjskim klijentima ili cak drugim menadzerima aktive. Modeli i pomagala pri analizi koriste se za podr2avanje donosenja odluka o upravljanju rizicima na razini svakodnevnog poslovanja kao i za stratesko odlucivanje o rizicima ili povratu na razini portfelja. S obzirom na to da je nuzno da podaci koristeni za modeliranje budu dosljedni i pouzdani, odgovomost za osiguranje da je infrastruktura kojom se podaci centraliziraju primjerena trebala bi biti na funkciji modeliranja. Odgovomost kvantitativne strategije ukljucuje razvoj i sastavljanje mjesecnih grafikona analize trzista, pracenje i sirenje trzisnih stavova i pokazatelja raspolozenja trzisnih stratega i sudionika na trzistu te sustavnu sintezu i razglasavanje investicijskog istrazivanja i stavova. Te bi analize intemo morali provoditi ekonomisti i financijski analiticari te vanjski tr2isni strucnjaci i strucnjaci iz te struke. Da bi


207

ta funkcija bila vjerodostojna, mora razvijati i oddavati uske veze s vanjskim kvantitativnim strategijama kod brokera, s voditeljima mirovinskih fondova i s upraviteljima aktive.

9.5 Operacije riznice Upravljanje funkcijom sredstava postalo je sve slozenije s promjenama na financijskom trzistu zbog slozenosti zakonodavstava te s tehnoloskim napretkom. Rizici na tom podrucju smatraju se najvisima kada dolazi do rucnih intervencija. Odgovor rukovodstva bilo je usredotocivanje na automatizaciju aktivnosti evidentiranja i namire poslova - "izravno" procesuiranje. Automatizacija zadace operacija sredstava ili riznice usmjerava znatni dio rizika na trzisne aktivnosti gdje se unos vrsi elektronski te je potreban jaci nadzor nad odobrenjem ili pustanjem placanja u opticaj, ukljucujuci jaCi nadzor nad potvrdivanjem transakcija i uskladivanjem bankovnih racuna kod drugih institucija (nostro racuni). Posljednjih se godina mnogo uloga riznice povjerava vanjskim strucnjacima, a funkcija analize rizika kombinira se (vidi poglavlje 9.4) s onim operacijama koje se i dalje obavljaju u riznici. Tradicionalne su operativne funkcije sljedece: • • • • •

upravljanje novcanim sredstvima odnosi s bankama poravnanje poslova/trgovacka poravnanja racunovodstvo i izvjescivanje o aktivnostima sredstava (ALM, financiranje i ulaganje) informaticka podrska, osiguranje i kontinuitet poslovanja.

Upravljanje novcanim sredstvima i odnosi s bankama (moze se opravdano smatrati da organizacijska jedinica odnosa s bankama pripada izvan podrucja operacija riznice, ali se o njoj ovdje govori jednostavnosti radi). Glavni su ciljevi upravljanja novcanim sredstvima i odnosa s bankama optimizacija planiranja novcanih sredstava te olaksanje izravne abrade tijeka sredstava. Da bi se postigli ti ciljevi, osoblje na tim poslovima mora osigurati pravovremenu obradu isplata i uplata, stvoriti djelotvornu korespondentsku infrastrukturu, unapredivati razinu

208


usiuga pruzenih kiijentima na poiju raznih istrazivanja te minimizirati operativne rizike povezane s obradom novcanih sredstava, pracenjem otvorenih i privremenih stavki. Neki od rizika vezanih za tu dvojnu zadacu su: • • •

• •

• •

•

mogu se pojaviti neoviasteni naiozi za transfere aka pristup terminaiima nije strogo nadziran; maze doci do odgadanja iii odbacivanja transakcija aka se podaci ne unesu ispravno u sustav; mogu nastati gubici i pronevjere sredstava usiijed neoviastenih promjena u SWIFT (Society for Worldwide Interbank Financial Telecommunication) porukama; cekovi se mogu zametnuti, deponirati na pogresan racun iii uopce ne deponirati; isporuka sredstava na pogresni racun maze uzrokovati zakasnjeii primitak sredstava od strane pravog korisnika; to steti ugiedu i maze rezultirati u novcanim potrazivanjima zbog kasne isporuke; piacanje krivom korisniku rezuitirat ce gubitkom sredstava aka se pokaze da se sredstva ne mogu povratiti; razlike sto se tice datuma valutacije, neuskladenosti i ljudske greske mogu rezuitirati u nepreciznim podacima te stoga u neispravnom uskiadivanju novcanih sredstava; neispravne gotovinske pozicije se prijavljuju upraviteljima gotovine na parketu burze sto rezuitira u potencijainim financijskim gubicima za banku.

Poravnjanje poslova iii trgovacko poravnanje. Rizik poravnanja adnasi se na rizik dado poravnanja ujednom sustavu transfera ne dade na ocekivani naCin zbog propusta jedne strane da ispuni svoje obracunske obveze prema nekoj drugoj strani iii stranama. Neuspjeio podmirenje vodi do rizika povjerenja (partnera) kao i rizika Iikvidnosti. Jasno, najboiji nacin da se ubiazi rizik poravnanja jest posjedovanje sigumog i djeiotvomog piatnog sustava. Poravnanja mora osigurati ispravno podmirenje transakcija izvrsenih na strani upravijanja portfeijem i financiranja u riznici. Uioga zaposienika zaduzenih za podmirenje osiguravanjem strogog pridrzavanja


209

navedenih nadzora jest minimiziranje poslovnih rizika povezanih s procesom poravnanja. Ukratko, ova funkcija treba: • • • • •

osigurati da su sve transakcije pravovremeno potvrdene (usmeno ili putem SWIFT-a); osigurati da su sva placanja izvrsena precizno i pravovremeno; osigurati da svi primici budu evidentirani precizno i pravovremeno; osigurati da se sve vrijednosnice isporuce i prime precizno i pravovremeno; drzati sve referentne i statisticke podatke, kao sto su standardne upute za poravnanje, kljuceve za potvrdu vjerodostojnosti i sifre medu bankama te evidencije s podacima o klijentima (ukljucujuci brojeve telefona i telefaksa, osobe za kontakt i adrese).

Sve se neuspjele transakcije moraju pratiti do svoga konacnog rjesenja. Nedostatak obavijesti o neuspjelim transakcijama moze uzrokovati produljenje izlozenosti financijskom i reputacijskom riziku. Sve bi se neuspjele transakcije trebale prijaviti parketu burze s obzirom nato da bi pomanjkanje komunikacije izmedu osoblja za poravnanja i trgovaca sto se tice neizvrsenja, onemoguCilo skupinama da istraze nacine uklanjanja inace izbjezivih neuspjelih transakcija. Rizici povezani s poravnanjem ukljucuju slijedece: •

•

•

transakcije mogu biti nepropisno unesene u programsku podrske sustava trgovanja; neprecizni ili nepotpuni unos posla moze rezultirati u greskama poravnanja, racunovodstvenog prikazivanja, financijskog izvjescivanja i valutacije; mogu se propustiti utuzivi dogadaji ("okidaCi" prepostavljanja, stope prepostavljanja ili druga osjetljiva pitanja) sto za posljedicu ima neprecizne obracunima kamata, novcanim tijekovima, greskama poravnanja, racunovodstvenog prikazivanja te financijskog izvjesCivanja i valutacije; derivativna (pravna) dokumentacija izmedu banke i njezinih partnera mozda nece biti dovrsena i usvojena, sto stvara moguce razlike u razumijevanju detalja trgovanja.

210


Racunovodstvo i prikazivanje aktivnost riznice. Vodenje evidencija od kljucne je vaznosti u upravljanju rizicima. Zdrav sustav evidentiranja trebao bi pratiti transakcije na temelju datuma obavljanja odredenog posla i trebao bi evidentirati sve dokumentirajuce podatke. Knjizenja u glavnoj knjizi i popratne biljeske trebale bi izvrsavati osobe koje nisu ovlastene izvrsavati transakcije i one bi ih morale pregledavati. Glavnu knjigu valja cesto uskladivati sa odnosnim izvodima s racuna i potvrdama koje drze osobe koje su izvrsile transakcije. Vodenje evidencija trebalo bi biti podlozno unutrasnjoj reviziji na redovnoj OSnOVI.

Uloga racunovodstvenog prikazivanja u aktivnostima riznice jest mjerenje rezultata riznice i njihova odrazavanje u financijskim izvjesCima i izvjesCima koja ih prate. Racunovode moraju osigurati preciznost trzisnih podataka koristenih u procjenama i izazvati moguca racunovodstvena knjizenja opceprihvacena u racunovodstvenoj praksi, kao sto je uskladivanje financijske aktive i pasive s vjerodostojnim (fer) vrijednostima. To su izazovni zahtjevi, s obzirom na cinjenicu da zahtijevaju od racunovodstvene funkcije da sastavi kadrovski potencijal na nacin da osoblje bude kvalificirano ne samo u racunovodstvenim poslovima, nego i da vlada sustinom raznih trgovackih i derivatnih proizvoda. Izazov dodatno komplicira Cinjenica da se bitni investicijski podaci obicno moraju izvlaciti iz mnostva razliCitih sustava, a malo sustava nudi izvjesca koja bi se mogla opisati kao lako razumljiva- sto dovodi do toga da se neka izvjesca moraju pripremati rucno, uz prisutni rizik ugrozavanja cjelovitosti podataka. Jedan od nacina na koji voditelji operacija riznice pokusavaju rijesiti prikupljanje podataka iz visestrukih izvora jest oslanjanje na integrirane operativne haze podataka iii "skladista podataka" iz kojih je moguce izvesti prilagodena izvjesca za menadzment. Da bi se osigurala dosljednost podataka i izvora izvjescivanja, racunovodstvena se funkcija maze takoder razdvojiti na dva podrucja: jedno za iskljucivo izvjestavanje i drugo za uskladivanje kljucnih podataka i izvjesca koje proizvode razliCiti sustavi (vidi sliku 9.5). Slijedi pregled nekih od aktivnosti vezanih za racunovodstvene aktivnosti i aktivnosti uskladivanja u poslovima riznice:

SLIKA 9.5 POSLOVI RIZNICE IZVJESTAVANJE (POSLOVI FINANCIRANJA I ULAGANJA) PodroC)e izvijeSCivanja

Nas/ov

Referenca

Vrste podizvjeH:a

Ucestalost

Dnevna A. Izvjesca Finane. Izvjdca

Probna bilanca I Bilanca stanja I Racun dobiti I Pojedinosti poslovanja I Unosi poravnanja

Izvjesce o dr:lanim ulozima

lnventar I Raspodjela aktive I Izvijesca o rezultatima rada (povrat na investicije)

B. Kontrolna izvj.Sca Unutrasnja uskladivanja

Sustav-na -sustav I Kontrolni racuni (privremeni racuni)

Vanjska uskladivanja

Uskladivanja skrbnika I gotovinski racuni koje podrzava unutrasnja funkcija riznice

Gotovina!novc. sredstva

Kontrolni racuni kod vanjskih banaka I gotovinski racuni kod vlastitih klijenata

C. Izvjesca o odredivanju cijena Izvjdca o izvoru

Reuters I Bloomberg I Brokeri I Ostale usluge odredivanja cijena

Iznimke ( dijagnosticka izvjesca) Neobicne fluktuacije I novi instrumenti Izvjdca procjene

Knjizenje vjerodostojne vrijednosti (MRS 39)

Analiticka izvjesca

Tendencije

D. Operativna izvjesca Izvjesca o transakcijama

Novcani tijek I Prepostavljanje I opseg poslova I opseg opoziva I Izvjesca o poravnanjima

Operativni rizik

Analiza utjecaja trendova

F. Zakonodavna izvjdca Povjerenici osiguranja Sredisnja banka

~

7]edna

Mjesecna

PeriodiCna

212


Aktivnosti vezane za racunovodstveno prikazivanje

• • • • • • •

osigurati da je racunovodstvena funkcija uspostavljena tako da se pravovremeno zadovolje novi poslovni zahtjevi/proizvodi; izvrsavati pregled i nadzor racunovodstvenih podataka za sve portfelje na dnevnoj osnovi; pregledati izvjesca o rezultatima rada za sve portfelje kao dodatnu ovjeru/nadzor racunovodstvenih podataka; revidirati nove i izmijenjene poslove; pregledati racun dobiti i gubitka; pripremiti zakonodavna izvjesca; pregledati (posebno rucne) racunovodstvene stavke.

Aktivnosti uskladivarija

• •

precizno, potpuno i sporazumno uskladivanje podataka iz razliCitih sustava; uskladivanje racunovodstvenih sustava sa sustavima skrbnistva kako bi se osiguralo da su sve vrijednosnice prikazane (skrbnik

•

je financijska institucija koja cuva i vodi evidenciju o vrijednosnicama banke ili neke druge institucije); osigurati da su svi rucni unosi vjerodostojni.

Informaticka podrska, sigurnost i kontinuitet poslovanja (IT). Iako ta funkcija moze biti smjestena izvan riznice, zahtjevi sigumosti sustava cesto nalazu da informaticka funkcija riznice bude usko povezana s operacijama riznice. Ma gdje hila smjestena, morala bi pruzati mehanizme sustava i infrastrukturu za podrzavanje aktivnosti riznice. Primami pokazatelj uspjesne informaticke funkcije jest sposobnost riznice da konkurira na financijskim tdistima bez ostvarenja financijskih gubitaka uzrokovanih problemima vezanim uz informaticki sustav. Informaticki strucnjak u sektoru riznice mora osigurati sustave trgovanja i racunovodstvene sustave koji ce biti u stanju da u stvamom vremenu obuhvatiti sve trzisne podatke, od svih pruzatelja, koji su potrebni da se vrednuje odredeni tip instrumenta. Trebali bi biti u stanju ponovno doCi do trzisnih podataka radi odredivanja cijena, izvjescivanja, povijesne analize i u ostale svrhe, a sustavi riznice trebali bi podrzavati


213

trgovacke ponude, ukljucujuCi automatizirano prepostavljanje stopa, obrtanje na novcanom tr:Zistu te ostale zadatke koji se ponavljaju. Glavni rizici i teskoce pred kojima se nalaze informaticari ukljucuju: •

•

•

•

•

•

•

veliku ovisnost o vanjskim strucnjacima; koristenje pomoCi vanjskih strucnjaka obicno dolazi kao odgovor na nedostatak potrebnih znanja vlastitog kadra; dokumentaciji zahtjeva korisnika za razvojne projekte sustava moze prijetiti tzv. scope creep, odnosno tendencija korisnika da se odupru otpisivanju dokumentiranih zahtjeva te da izvrsavaju promjene u vee uznapredovaloj fazi provodenja; pruzanje dosljednog izvjescivanja iz centralizirane baze podataka; pisanje sluzbenih izvjesca moze obuhvacati brojne radne postupke sto povecava rizik da podaci, prevedeni u razlicite tablici s razlicitim rutinama obracunavanja, budu izmijenjeni; sigumost podataka o aktivi: podaci, radne stanice i sustavi ponuda; informaticka se industrija razvija prebrzo da bi veCina sigumosnih skupina u riznici mogla iCi ukorak s njom, a rizici napada virusa i proboja sve su veCi; pruzanje prikladne mogucnosti oporavka nakon nepogoda; postoji opasnost da se kontinuitet poslovanja ne bi mogao odr:Zati u slucaju veceg kvara na sustavu, posebno na udaljenim lokaCIJama; koristenje vanjskog sklopovlja (engl. hardware) i upravljanja sustavom; vanjski standardi podrske ne moraju biti jednako strogi kao unutrasnji; odr:Zavanje aplikacijskih sustava koji se koriste raznolikom razvojnom programskom podrskom (engl. software); brzi razvoj informaticke tehnologije izlaze nasljedene sustave pogibelji da strucnjake za njih bude sve teze pronaci.

9.6 Korporativno upravljanje i procjena operativnih rizika 0 operativnom je riziku vee bilo rijeCi u 6. poglavlju. U ovom se poglavlju navodi da ce dobro strukturirani podaci pripremljeni za potrebe menadzmenta, a koji se redovito pregledavaju u sklopu procesa

1\.) ~

-1>-

SLIKA 9.6 UPRAVLJANJE RIZIKOM U RIZNICI 1. Razlozi za aktivnost- glavni ciljevi i rezultati

2. Vanjsko okrui:enje- tekuta tri:isna pitanja

3. Zakoni i propisi 5

6

7

Procesi

Rizici

Upravljanje rizicima (kontrolne aktivnosti)

4. Politike i smjernice 9

8

e"'<=

~~ Q)

:o::::;-o

·-

co

:::J ~

e<.> 0..

COSO CILJEVI

coso KOMPONENTE

10

11

Najbolja tri:isna Kljucni pokazatelji Sveukupno praksa rezultata izvjescivanja i MIS (kljucni tr:Zisni (metnka rezultata (u kojemu su izvijesea pokazatelji) ovjerava sa je rizikom ukljueeni kljucni upravlja) pokazatelji?)

1. Djelotvornost i ucinkovitost operacija (9, 10, 11, 13 i 14)

2. Pouzdanost financijskog izvjescivanja (1-15)

3. Pridri:avanje zakona i propisa (3, 4, 12 i 14)

1. Kontrolno okrui:enje (neslui:bene kontrole i stavovi) (6, 12 i 14)

2. Procjena rizika (8 i 13)

3. Kontrolne aktivnosti (3, 4, 7, 11, 12 i 14)

12 Testiranje pridri:avanja propisa

13

m Q)

<.> ec. "'<= 'iS e 0..

14

15

Planovi akcije

Procjena Unutrasnja/ vanjska revizija

Q)

4. lnformacije i komunikacije (1, 2, 11 i 14)

5. Nadziranje (11, 14 i 15)


215

uprav1janja, znatno doprinijeti prepoznavanju i uprav1janju operativnim rizikom. Cesto u okruzenju riznice postoji tendencija da se na rizik mis1i isk1juCivo kao nesto sto se moze kvantificirati. Izazov je, dak1e, u prona1azenju okvira za mjerenje i uprav1janje operativnim rizikom koje odgovara kvantitativno orijentiranima, a u koji je moguce primjereno uk1opiti nekvantitativne rizike. S1ika 9.6 predstav1ja metodo1ogiju pomocu koje se moze sag1edati cje1okupni ci1j svake funkcije riznice te odrediti na koji nacin trziste kao i pravno, zakonodavno i unutamje po1iticko okruzenje utjecu na tu funkciju. Jednom kada se utvrde raz1ozi ustroja funkcije i njezini glavni rezultati (vidi prozorcic br. 1), mogu se navesti potrebni procesi i/ili tijek rada da bi se postigli ti rezultati ili funkcionalni ci1jevi (prozorcic 5). Identificiraju se rizici koji se odnose na pojedini proces i za svaki rizik menadZment mora utvrditi na koji ce nacin upravljati (ili nadzirati) tim rizikom (prozorCici 6 i 7). Povezivanjem funkcije upravljanja rizicima sa sveukupnim izvjescivanjem i mjerenjem rezultata (kljucni pokazatelji rizika; prozorciCi 10 i 11 ), menadzmentu se pruza podatak utemeljen na riziku, usredotocen na rizike otkrivene u svakom procesu i aktivnosti upravljanja rizicima koje se odnose na pojedini proces i rizik. Mjerenje rizika uk1jucuje operativna pitanja vezana za aktivnosti trgovanja kao sto je pracenje promjene kamatnih stopa i ostalih okidaca kod strukutriranog trgovanja, pitanja namire i pravnih potvrda u odnosu na izvedenice te servisiranje duga. Slika 9.6. uk1jucuje podatke koje se odnose na utjecaj ili vaznost svakog pojedinog procesa, provjeri pridrzavanja izvrsenoj na procesima uprav1janja rizicima i procjenu rukovodstva o tome kako nadzor doista funkcionira tijekom godine. Kako proces upravljanja rizicima bude sazrijevao, menadzment ce postupno ugradivati najbolju tdisnu praksu i procjenu unutrasnje/vanjske revizije u proces. Menadzment obicno mora dokazati svojim revizorima (vidi takoder poglavlja 3., 3. 7. i 3.8.) da se pridrzava vlastitih vazeCih procesa upravljanja rizicima. Jedan od nacina ukljucivanja provjere priddavanja propisa u rutinske aktivnosti upravljanja bio bi taj da se zahtijeva da se svaka analiza ili rasprava o znacajnim financijskim ili rizicnim smjernicama i kolebanjima te moguce poteskoce vezane za rezultate poslo-

216


vanja iii izvjescivanje istaknu u tromjesecnim financijskim izvjescima, te da isti budu popraceni opisom menadzmenta o popratnom procesu upravljanja rizicima (kako je opisano u slici 9.6). UkljuCivanje matrice rizika kao redovite sastavnice tromjesecnog izvjesCivanja osiguralo bi da svaka promjena na procesima iii nadzorima upravljanja rizicima, izvrsena tijekom tromjesecnog ciklusa izvjescivanja, bude pravovremeno dokumentirana. Takvi bi pregledi trebali takoder otkriti nove rizike i promjene potrebne na postojeCim procesima i unutrasnjim kontrolama. Unutrasnja se kontrola moze opisati kao postupak koji provodi nadzomi odbor nekog subjekta, visi i niZi menadzment i ostali zaposlenici kako hi pruzili razumne dokaze o postizanju ciljeva u sljedeCim kategorijama: djelotvomosti i ucinkovitosti operacija; pouzdanosti financijskog izvjescivanja i pridrzavanja primjenjivih zakona i propisa. To ukljucuje zastitu aktive. Nadzori mogu biti sluzbeni i nesluzbeni. Sluzbeni nadzori obuhvacaju prirucnike politike, postupke, hijerarhiju i propise. Nesluzbeni nadzori ukljucuju etiku, nadleznosti, moral, povjerenje, vjestine, vodstvo, procese, kulturu, podatke, resurse, mjerenja, politike, komunikacije, zajednicki rad i postupke. Slika 9.6 takoder sadrzi podatke koje otkrivaju kako je pojedini element povezan s COSO procesom, o kojemu je u nastavku rijec. COSO. Odbor pokroviteljskih organizacija Treadway povjerenstva (koji se obicno spominje kao COSO) sazvao je americki Kongres kao odgovor na dobro izreklamirane financijske nepravilnosti nastale kasnih 80-ih godina proslog stoljeca.' Odbor je formulirao unutrasnji nadzomi okvir projektiran s namjerom da se organizacijama pomogne smanjiti rizik gubitka aktive, osigurati pouzdanost financijskih izvijesca i pridrzavanje zakona i propisa, te promicati djelotvomost. COSO je objavio izvjesce 1992. pod imenom "Unutrasnje nadzor - cjeloviti okvir" u kojem mnoga tijela javnog sektora i strucna tijela prepoznaju standard procjene unutrasnje nadzor i okruzenja rizika.

I Yanni Liakakis iz redova nadzornika Svjeske banke pomogao nam je u produbljivanju nasega shvacanja COSO okvira, a Philip Mitchell iz iste organizacijske jedinice dopunio je gradu o samoprocjeni nadzora omogucujuCi povezivanje COSO okvira s upravljanjem rizicima, upravljanjem i pridrzavanjem propisa, sto se promice u ovoj publikaciji. Vise podataka vezanih za tekuCi rad u COSO mozete naci na www. coso. org.


217

Na najsiroj razini, COSO izvjesce nudi okvir kojim neka organizacija moze procijeniti prikladnost svojega nadzora u smislu postizanja vlastitih poslovnih ciljeva. Naglasak na ponasanju u COSO nadzomom modelu jest priznavanje realnosti, odnosno da politike specificiraju sto menadzment zeli da se dogodi - ono sto se doista dogada, koja se pravila postuju, koja su nategnuta ili se pak zanemaruju, to utvrduje korporacijska kultura. U sklopu COSO-a, djelotvomost sustava unutrasnjega nadzoramjeri se njezinom sposobnoscu da pruzi razumno osiguranje rukovodstvu i upravi o ostvarenju njezinih ciljeva i sljedecih triju kategorija: • • •

djelotvomost i ucinkovitost operacija pouzdanost financijskog izvijesCivanja priddavanje vazecih zakona i propisa.

COSO model unutrasnjega nadzora sastoji se od pet medusobno povezanih sastavnica koje su pripadne nacinu na koji rukovoditelji vode poduzece. Sastavnice su povezane i sluze kao kriterij za utvrdivanje je li sustav djelotvoran ili ne. Pet COSO sastavnica su: •

kontrolno okruzenje

•

procjena rizika

• • •

nadzome aktivnosti nadziranje i ucenje podaci i komunikacije.

Nadzorno okruzenje odreduje ton neke organizacije utjecuci na svijest o nadzoru njezinih ljudi. Ono je temelj svih drugih sastavnica unutrasnjega nadzora te osigurava disciplinu i strukturu. Cimbenici nadzomog okruzenja ukljucuju ugled, eticke vrijednosti i strucnost ljudi, filozofiju upravljanja i naCin rada, nacin na koji menadzment dodijeljuje ovlasti i odgovomosti te organizira i razvija svoje ljude te paznja i usmjerenje koje daje uprava. Rizik je definiran kao sve sto sprecava eticko postignuce oddivih poslovnih ciljeva i rezultata. To ukljucuje neuspjeh iskoristavanja prilika i zadrzavanja organizacijske relevantnosti. Svaka je organizacija suocena s nizom rizika iz vanjskih i unutamjih izvora koje valja

218


procijeniti. Preduvjet procjene rizika jest utvrdivanje poslovnih ciljeva koji su intemo dosljedni te u skladu sa strategijom i misijom odredene organizacije. Procjena je rizika identifikacija i analiza onih rizika koji potencijalno ugrozavaju postizanje poslovnih ciljeva. Procjena rizika cini temelj za utvrdivanje nacina na koji valja upravljati rizicima. Nadzorne djelatnosti su politike i postupci koji pomazu osigurati da se nalozi menadzment izvrsavaju. One pomafu osigurati da su poduzete potrebne mjere kako bi se uhvatilo u kostac s moguCim rizicima koji bi mogli ugroziti postizanje ciljeva organizacije. Nadzome se djelatnosti odvijaju u cijeloj organizaciji, na svim razinama te u svim funkcijama. One ukljucuju aktivnosti kao sto su odobrenja, ovlastenja, verifikacije, uskladenja, pregled rezultata rada, sigumost aktive te podjelu duznosti. Sustavi se unutrasnjeg nadzora moraju pratiti, tim se postupkom s vremenom procjenjuje kvaliteta rezultata sustava. To se postize kontinuiranim djelatnostima pracenja i posebne procjene. Kontinuirano se nadziranje odvija tijekom poslovanja, a ukljucuje redovne aktivnosti upravljanja i nadzora kao i druge radnje koje zaposlenici mogu poduzeti prilikom obavljanja svojih zadataka. Domet i ucestalost posebnih procjena ovisit ce prvenstveno 0 procjeni rizika te 0 djelotvomosti kontinuiranih postupaka pracenja. Nedostatke unutrasnjega nadzora valja prijavljivati visem rukovodstvu u sklopu njegovog redovitog izvijescivanja, a to bi pak trebalo potaci analiticko istrazivanje razloga kolebanja i pogresaka kako bi se utvrdilo jesu li ta dogadanja uzrokovana razvojem novih rizika ili neuspjehom postojecih postupaka upravljanja rizicima. Ovakav pristup operacionalizira postupak upravljanja rizicima kao normalan dio procesa upravljanja osiguravajuci da procjena rizika ne bude samo nesto sto se obavlja jednom godisnje kako bi se zadovoljili odredeni vanjski zahtjevi za izvjes6ivanjem. Primjerene podatke valja prepoznati, pohraniti ih i priopciti u obliku i u vremenskom okviru koji ce ljudima omoguciti da ispunjavaju svoje obveze. Informacijski sustavi izraduju izvjesca koja sadrze operativne, financijske podatke i podatke o pridrzavanju propisa koje omogucuju vodenje i nadzor odredenog posla. Oni se ne have samo s podacima nastalim unutar ~ustava, nego i s podacima o vanjskim dogadajima te djelatnostima i uvjetima koji su potrebni za odlucivanje potkrijepljeno


219

podacima i vanjsko izvjescivanje. U sirem se smislu djelotvorno priopcivanje mora takoder odvijati prema dolje, vodoravno, od dna prema vrhu. U zdravom nadzomom okruzenju priopcivanje je otvoreno, a kada je odredeni poslovni cilj ugrozen, "lose vijesti" brzo izidu na vidjelo omogucavajuCi pravovremeno poduzimanje korektivnih mjera. Svi zaposleni moraju od viseg menad:lmenta primiti jasnu poruku da trebaju ozbiljno shvatiti svoje nadzome odgovomosti. Oni moraju shvatiti vlastitu ulogu u sustavu unutrasnjeg nadzora i razumjeti na koji su nacin njihove pojedinacne djelatnosti povezane s radom drugih. Moraju imati mogucnost priopCivanja znacajnih podataka prema gore. Takoder mora postojati djelotvoma komunikacija s vanjskim partnerima, klijentima, dobavljaCima, donositeljima propisa i dionicarima.

10. POGLAVLJE

UPRAVLJANJE INVESTICIJSKIM PORTFELJEM STABILNE LIKVIDNOSTI

KLJUCNE PORUKE

lnvesticijski portfelj stabilne likvidnosti neke banke sluzi kao izvor bonitetne likvidnosti kojom bi se pokrile kratkorocne obveze u situaciji kad banka nema pristupa uobicajenim izvorima financiranja. lnvesticijski portfelj stabilne likvidnosti takoder je izvor zarade te se obicno njime aktivno upravlja prema odredenom standardu kako bi se ostvarila pozitivna maria u odnosu na cijenu izvora sredstava. Uobicajeno je da politika likvidnosti propisuje minimalnu velicinu investicijskog portfelja stabilne likvidnosti, obicno u omjeru pokrivenosti kratkorocne pasive. Politika likvidnosti takoder postavlja ogranicenja u cilju kontrole kreditnog rizika, rizika kamatnih stopa i valutnog rizika kako bi se osigurala potrebna razina likvidnosti i zastitili zarada i kapital. lnvesticijskim portfeljem stabilne likvidnosti se obicno upravlja prema oglednom portfelju zasnovanom na izvorima financiranja investicijskog portfelja, odnosno na pasivi vlasnika portfelja.

10.1 Priroda investicijskog portfelja stabilne likvidnosti Za poslovne je banke investicijski portfelj stabilne likvidnosti tradicionalno bio jedno od kljucnih sredstava za upravljanje likvidnoscu i pruzao je rezervni izvor sredstava za zadovoljenje neocekivanog povlacenja sredstava ili neto otkupa 1• Razvoj dubokih i likvidnih medubankovnih trzista znaCi da su banke sada u poziciji da posuduju kako bi I Pojam "investicijski portfelj stabilne likvidnosti" sluzi kao zamjena za "investicijski portfelj", u prvom redu da bi ga se razlikovalo od vlasnickog trgovackog portfelja i, drugo, da bi se naglasila njegova bonitetna priroda i minimalna razina likvidnosti koju on oznacuje.

221

222


zadovoljile mogucu nestasicu financijskih sredstava uz posljedicu da je dnevno upravljanje likvidnoscu postalo pitanje upravljanja pasivom. Investicijski portfelj stabilne likvidnosti ipakje ostao rezervni izvor likvidnosti kojemu se pribjegava kako bi se ispunile dospjele obveze ako neka banka odluCi dane zeli iii se nade u poziciji dane moze pristupiti alternativnim izvorima financiranja. Do poostravanja iii zatvaranja medubankovnih trzista moze doCi iii tijekom razdoblja sustavnih rizika, kada zajmodavatelji ne zele davati sredstva zbog velike nesklonosti prema rizicima, iii zbog negativnih dogadaja koji mogu pogoditi doticnu instituciju. Cilj investicijskog upravljanja jest maksimiziranje povrata na odredeni portfelj u okviru ogranicenja politike koja se odnose na likvidnost i nestalnost trzisnih vrijednosti. U vecini slucajeva investicijski portfelj stabilne likvidnosti strukturiran je na nacin da donosi pozitivni rezultat (odnosno zarada je veca od cijene sredstava i pozitivno doprinosi neto prihodu banke ). To se obicno postize preuzimanjem kreditnog i kamatnog rizika. U slucaju kreditnog rizika, banka investira u vrijednosnice koje imaju nizi bonitet te stoga visi prinos od sredstava financiranja banke. To se naziva kreditna transformacija. U slucaju kamatnog rizika uprava ce iskoristiti nagib krivulje prinosa prema gore i investirati u aktivu s nesto duzim trajanjem od njezinih sredstava financiranja. To se naziva rocnom transformacijom. Obje te pozicije obicno rezultiraju dobiti za banku, ali prihodi i kapital mogu biti ugrozeni u slucaju kreditnog pogorsanja, inverzije krivulje prinosa iii pomaku prinosa prema gore. Te rizike valja strogo nadzirati kako bi se prihodi i kapital banke zastitili od neprihvatljive razine gubitaka. Kod poslovnih banaka veliCina ce se investicijskog portfelja stabilne likvidnosti povecavati u odnosu na ukupnu aktivu u razdobljima sporog ekonomskog rasta, kada je potraznja za komercijalnim i industrijskim zajmovima niska. Obratno, povecanje ekonomskog rasta obicno dovodi do pada investicijskog portfelja stabilne likvidnosti s obzirom na to da se sredstva usmjeravaju u zajmove s visim ocekivanim prinosom. Za portfelje bonitetne likvidnosti, investicijska politika bi trebala propisati njegovu minimalnu velicinu u odnosu na kratkorocne obveze kako bi se osiguralo da portfelj moze ispunjavati svoju ulogu osiguravatelja likvidnosti u teskim vremenima.


223

10.2 Investicijska politika Investicijska politika utvrduje razloge drzanja portfelja likvidnosti te definira moguce ciljne razine, obicno u vidu pokrivenosti kratkorocnog zaduzenja (s gledista zakonodavstva, ciljna se razina obicno izrazava kao koeficijent likvidne aktive). Investicijska politika utvrduje takoder siroke parametre kreditnih i tr:lisnih rizika. Najneutralnija pozicija tr:lisnog rizika, sa stajalista bilance, predstavlja uskladenost izmedu profila rizika investicijskog portfelja stabilne likvidnosti s profilom rizika obveza sto se tice valute, trajanja i kreditnog rizika. Ta se neutralna pozicija cesto naziva oglednom pozicijom. Svako odstupanje od te pozicije uzrokovalo bi rizike dohotka i kapitala te bi stoga bilo ograniceno. Na razini politike, bitno je utvrditi temeljnu poziciju investicijskog portfelja stabilne likvidnosti (standard) te toleranciju rizika vezanog za aktivno upravljanje. Jedan djelotvomi nacin da se izrazi ta tolerancija jest "proracun rizika" (risk budget). Tu uprava ili njezini predstavnici odobravaju prihvatljivu razinu gubitka dohotka ili kapitala. Taj se proracun rizika moze tada uklopiti u strukturu upravljanja rizicima, u kojoj se pojedinacni rizici mjere i ogranicavaju kako bi se osiguralo da se tolerancija rizika utvrdena od strane nadzomog odobra ne premasi. Osim toga sredisnje banke poddavaju portfelje valutnih rezervi kako bi mogle udovoljiti potrebama dr:lave za stranom valutom kada ona nije u stanju posudivati iz drugih izvora. Opcenito govoreci, optimalni dugorocni rizicni profil za te rezerve postavlja se na visu razinu u odnosu na razloge drzanja takvih rezervi, nego na sastav bilance sredisnje banke. To posebno vrijedi za zemlje u razvoju i druge zemlje koje nemaju duboki i osigurani pristup tr:lisnim pozajmicama koje bi se inace koristile za financiranje moguCih vanjskih neuravnotezenosti. Stoga bi investicijska politika sredisnje banke trebala utvrditi takvu stratesku raspodjelu aktive koja se temelji na razlozima za drzanje rezervi te na iznosu rezervi koji se moze smatrati prikladnim za moguca stvama ili potencijalna potrazivanja. Strateska bi raspodjela aktive trebala utvrdivati neutralni valutni sastav, trajanje portfelja i pogodne instrumente. Razmatranje adekvatnosti rezervi te eventualnih minimalnih zahtjeva povrata trebale bi biti glavna odrednica zeljenog profila povrata na rizike; taj bi se profil morao zatim ugraditi u standardni portfelj.

224


10.3 Pogodni instrumenti Financijska se sredstva odobravaju za investiranje u investicijskoj politici kada zadovoljavaju odredene kriterije na temelju razloga drzanja doticnih sredstava. Za portfelje likvidnosti, glavni bi kriterij trebao biti likvidnost sredstva- tj., njegova sposobnost da pravovremeno prelazi u gotovinu bez da se to negativno odrazi na cijenu instrumenta. Preduvjet likvidnosti jest postojanje dubokih i sirokih trzista s vise posrednika na trzistu koji su spremni kupiti (dati ponude za) sredstva. Likvidnost se osigurava i putem novcanog i terminskog trzista s obzirom na to da su trzisni posrednici skloniji trajno tr:liti sredstvima na kojima oni mogu, sa svoje strane, rizike prebijati koristenjem rocnica. U procjeni trazene razine likvidnosti tvorci politike moraju uzeti u obzir investicijsko razdoblje u kojem ce se sredstva morati povlaciti. Sredstva prikladna za potrebe obrtnih sredstava ili dnevne likvidnosti znatno se razlikuju od onih koji ce se likvidirati kroz dugorocnije razdoblje, od nekoliko mjeseci pa navise. Kod portfelja bonitetne likvidnosti takoder je vazno sagledati likvidnost sredstava u vremenima sustavne krize. Kako je spomenuto, sustavne krize mogu utjecati na sposobnost

banke da pribavi sredstava. Tijekom takve krize, banka moze prodavati sredstva u stresnim trzistima obilje:Zenim mnogo nizom razinom likvidnosti.

10.4 Kreditni rizik Kreditni se rizik odnosi na rizik neizvrsenja, ali je takoder vezan za likvidnost s obzirom na Cinjenicu da su trzista za nize rangirane kredite mnogo manja nego ona za vise rangirane, a njihova ce se likvidnost znatno pogorsati u vrijeme sustavnih kriza. Zbog obaju razloga investicijska politika trebala bi ogranicavati kreditni rizik investicijskog instrumenta kako na razini pojedinog izdavatelja, tako ina razini portfelja. Sto se tice specificnog kreditnog rizika, prilikom utvrdivanja minimalnog rejtinga za pogodna sredstva, vecina se banaka oslanja na visestroke neovisne agencije za kreditno rangiranje. Kada razlieite agencije imaju razlicita rangiranja, valjalo bi odrediti koje rangiranje prevladava. Dopustena razina izlozenosti prema odredenoj instituciji takoder se obicno ogranicava s tim da se razina izlozenosti utvrduje kao postotak vlastitih sredstava vjerovnika.


225

Na razini portfelja, kreditni se rizik nadzire putem opCih ogranicenja izrazenih kao postotak ukupnog portfelja. Temeljno je sredstvo upravljanja rizicima razluCivanje; obicno ce investicijski portfelj stabilne likvidnosti ogranicavati izlozenost prema pojedinoj instituciji u maksimalnom postotku ukupnog portfelja. Osim toga, investicijska politika moze nastojati minimizirati osjetljivost portfelja na sustavne rizike. Sustavni je rizik definiran kao rizik koji pogada odredenu kategoriju institucija koje imaju zajednicku aktivnost, maticnu drzavu ili vrstu aktive. Tako investicijska politika moze takoder utvrdivati ogranicenje izrazeno kao postotak dijela portfelja koji moze biti izlozen prema pojedinoj zemlji, industrijskoj grani ili sektoru. Tablica 10.1 prikazuje pregled vrsta kreditnih rizika i sredstava za upravljanje njima.

10.5 Trfisni rizik Trzisni se rizik odreduje kao nepostojanost dohotka ili trzisne vrijednosti uslijed trzisnih cimbenika na kojima se ovi temelje, kao sto su valuta, kamatne stope ili kreditna mar:Za. Kod poslovnih banaka, tr:Zisni rizik investicijskog portfelja stabilne likvidnosti nastaje iz neuskladenosti izmedu rizicnog profila sredstava i izvora njihovog financiranja. Ogledni portfelj, koji bi se trebao temeljiti na valuti, prosjecnom vremenu vezivanja i kreditnim svojstvima obveza na kojima je utemeljen, neka je vrsta punomoCi za obveze. Svako odstupanje od oglednoga portfelja stoga bi uzrokovalo rizike i moralo bi se ograniciti. 2

10.6 Ogledni portfelj Ogledni portfelj predstavlja optimalni rizicni profil investicijskog portfelja stabilne likvidnosti u odnosu na razloge za dr:Zanje sredstava te obiljezja obveza za koje su sredstva vezana. Kako je spomenuto u 9. poglavlju, dobar standardje ponovljiv, a providnaje strategija portfelja, 2 Za sredisnje banke u neindustrijaliziranim zemljama, razlog za drzanje rezervi u stranoj valuti obicno jest u tome da takve rezerve pruzaju podrsku za odredeni dio obveza zemlje u stranoj valuti te pomazu njezinom upravljanju tecajem. Tako, strateska raspodjela sredstava i ogledni portfelj koji iz toga slijedi u takvim slucajevima odrazavaju te temeljne potencijalne obveze, vise nego vrijednosti bilance stanja.

226


TABLICA 10.1 SREDSTVA ZA UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZICIMA Kreditni rizik Rizik pojedinog vjerovnika

Sredstvo rizika Kreditni rejting VeliCina izlo:Zenosti Razlucivanje/ diverzifikacija

Ogledna ogranicenja Minimalni zahtjevi rejtinga Maksimalna izlozenost kao postotak kapitalne osnovice institucije Maksimalna izlozenost prema nekoj instituciji kao postotak ukupne aktive Maksimalna izlozenost prema nekoj grani ili sektoru u pojedinoj zemlji kao postotak ukupne aktive

Sustavni rizik Rizik zemlje

Kreditni rejting

Maks. izlozenost po zemljama kao postotak ukupne aktive Minimalni kreditni rejting

Rizik sektora

Grupacije u sektoru

Maksim. izlozenost po sektorima kao postotak ukupne aktive

uskladena s ogranicenjima rizika. Standard predstavlja temelj za mjerenje i rizika i rezultata. Obicno se standard sastavlja koristeCi se vanjskim raspolozivim trzisnim pokazateljima. Ti pokazatelji mogu obuhvacati citav niz specificnih vrijednosnica koje udovoljavaju odredenim svojstvima ili se mogu temeljiti na sinteticnim trzisnim pokazateljima kao sto je LIBOR (London Interbank Offered Rate) ili zarnjendbenih stopama. Nekoliko prirnjera tr:lisnih pokazatelja koje proizvode i stavljaju na raspolaganje indeksne agencije prikazani su u tablici 10.2. Ti bi se pokazatelji morali kombinirati na nacin da stvore ogledni portfelj koji ce postivati ogranicenja valute, trajanja, likvidnosti i kredita utvrdenoga u investicijskoj politici.

TABLICA 10.2 PRIMJERI POKAZATELJATRZISTA AMERICKOG DOLARA Sektor triista

Pokazatelji

Americke drzavne vrijednosnice

Trezorski zapisi 1-12 mjeseci Trezorske obveznice 1-10 godina

Banke

Prekonocna federalna sredstva 3-mjesecni LIBID

Vrijednosnice temeljene na hipoteci

Master Mortgage Index

Vrijednosnice koje se temelje na AAA aktivi

Fluktuirajuca stopa: ROFI; Fiksna stopa: ROAI

Vlasnicki udjeli u poduzecima s visokom trzisnom kapitalizacijom

Standard and Poor's 500


227

10.7 Aktivno upravljanje Aktivno je upravljanje investicijski postupak kojim se portfelj neke institucije prepomjesta u odnosu na ogledni portfelj u okviru razine rizika dopustene od strane nadzomog odbora, a kako bi se pokusala ishoditi veca zarada (rezultat rada). Investiranje institucije moralo bi biti dobra definirano i ponovljivo te bi moralo imati jasno izrazene ciljeve, postupke i odgovomosti. Ne postoji standardni investicijski postupak. Pojedine institucije mogu naglasak stavljati na preuzimanje razliCitih vrsta rizika u skladu sa vlastitom investicijskom politikom, poslovnom filozofijom i snagom vlastitih tdisnih prednosti. Neki su investicijski procesi prilicno centralizirani, temelje se na zajednicki donesenim odlukama; drugi su pak potpuno decentralizirani i raspodjeljuju pojedinim preuzimateljima rizika dijelove proracuna unutar kojega ovi mogu djelovati potpuno samostalno. Druga su investiranja hibridna i sastoje se od donosenja temeljnih odluka o izlozenosti sektora na razini skupine s tim da odluke provode pojedini rukovoditelji koji mogu samostalno odabirati instrumente osiguranja i donositi takticke poslovne odluke. Odluke o upravljanju portfeljem mogu se temeljiti na osnovnoj analizi makro- i mikroekonomskih upravljaca vrijednostima, na tehnickoj analizi trzista ili na koristenju arbitraznih mogucnosti na razlicitim trzistima koristenjem kvantitativnih modela odredivanja cijena. Dok se nekolicina institucija, posebno zastitni fondovi, moze usredotoCiti na samo jednu od navedenih tehnika, vecina ce banaka za razvoj svoje strategije koristiti kombinaciju temeljnih, tehnickih analiza i modeliranja da bi osmislile vlastitu strategiju investiranja. Prilikom ocjenjivanja primjerenosti sustava upravljanja rizicima vazno je razumjeti postupak i stil kojim se ulaze, s obzirom na to da pristup odredene institucije prema preuzimanju rizika odreduje razinu razradenosti potrebnu za sustav upravljanja rizicima. Na primjer, stil upravljanja portfeljem visoko zasnovanim na sustavu poluge zahtijevao bi razradene sustave mjerenja rizika i pracenja s obzirom na cinjenicu da bi mogu6i gubici imali visestruke posljedice zbog sustava poluge. Cak i niskorizicni, tzv. "arbitrazni", poslovi mogu rezultirati razomim gubicima ako su visokopoluzni kao sto se pokazalo u neuspjehu LTCM (Long Term Capital Management) iz 1999. S druge strane, neke su banke ili institucije konzervativnije sto se tice standarda te se

228


opredjeljuju za minimalnu izravnu trzisnu izlozenost. Takav stil upravljanja ocito zahtijeva manje razradeni sustav upravljanja rizicima.

10.8 Upravljanje rizicima i proracun rizika Proracun rizika utvrduje toleranciju uprave ili njezinih predstavnika prema gubicima dohotka ili kapitala uslijed trzisnog rizika u odredenom vremenskom razdoblju, obicno od godine dana, s obzirom na proracunsko razdoblje (institucije koje nisu osjetljive na godisnje zahtjeve prihoda mogu uzimati duza razdoblja, sto takoder omogucava veCi stupanj slobode u upravljanju portfeljem). Jednom kada je utvrden godisnji proracun rizika, potrebno je uspostaviti sustav ogranicenja rizika kao zastitu od stvamih ili moguCih gubitaka koji premasuju proracun. Postoje dvije vrste ogranicenja rizika i obje su potrebne da bi se gubici ograniCili unutar propisanih okvira (proracun rizika). Prva su vrsta ogranicenja maksimalnog gubitka (stop-loss), koji nadziru skupne gubitke od uskladivanja postojeCih pozicija s trzistem u odnosu na standard. Druga su ogranicenja pozicija, koji nadziru potencijalne gubitke koji hi mogli nastati zbog buduCih nepovoljnih promjena trzisnih cijena. Ogranicenja maksimalnog gubitka utvrduju se u odnosu na sveukupni proracun za rizike. Raspodjela proracuna za rizike razliCitim vrstama rizika umjetnost je koliko i znanost, a koristena metodologija ovisit ce o vrsti pojedinog procesa ulaganja. Neka od pitanja koja utjecu na raspodjelu rizika ukljucuju slijedece: • • • •

Koji su znacajni trzisni rizici portfelja? Koji je njihov medusobni odnos? Koliko ima preuzimatelja rizika? Na koji se naCin ocekuje dace se odredeni rizik tijekom godine dana koristiti?

Pozicije rizika koje proizlaze iz razlicitih trzista i preuzimatelja rizika obicno nisu savrseno povezane te zbroj pojedinacnih ogranicenja maksimalnog gubitka moze premasiti proracun rizika. Pridr2:avanje ogranicenja maksimalnog gubitka zahtijeva cesta, ako ne cak i dnevna, rnjerenja rezultata rada. Rezultat rada odgovara ukupnom povratu na portfelj umanjenom za ukupni povrat na standard. Mjerenje rezultata


229

predstavlja kljucni statisticki podatak za pracenje koristenja proracuna rizika i pridrzavanja ogranicenja maksimalnog gubitka. Ogranicenja pozicije takoder se postavljaju u odnosu na sveukupni proracun za rizike i podlozni su istim razmatranjima koja su prethodno navedena. Funkcija ogranicenja pozicija je, ipak ogranicavanje moguCih gubitaka od buduCih nepovoljnih promjena cijena ili prinosa (vidi takoder 11. poglavlje ). Tablica 10.3 navodi glavne tdisne rizike ili osjetljivosti na tdisne Cimbenike te vrste ogranicenja pozicija koji se obicno koriste da bi se ti rizici sveli na prihvatljivu razinu.

10.9 Izvjestavanje menadzmenta Kljucni element dodjele ovlastenja za preuzimanje rizika je odgovornost za preuzete rizike. To se obicno izvrsava kroz izvjesca menadzmentu (vidi takoder poglavlje 9.4). Ta bi se izvjesca trebala usredotoCiti na kljucnu statistiku u odnosu na: • • •

sastav portfelja u odnosu na standard dosadasnje rezultate portfelja i standarda postojeci rizik portfelja mjeren pracenjem pogresaka ili rizicnom vrijednoscu za rizike (VAR).

TABLICA 10.3 ALATI UPRAVLJANJA TRZISNIM RIZIKOM TriiSni rizik

Faktor osjetljivosti

Standardna ogranicenja

Strana valuta

Otvorena pozicija

% odstupanja

Rizik kamatne stope

Modificirano prosjecno vrijeme vezivanja DVOJl

Ogranicenja trajanja odstupanja DVOI neto limiti

lzlozenost krivulje prinosa

Prosjecno vrijeme vezivanja kljucnih stopa

Rizik kreditne razlike

DVO l kreditne pozicije

Mogucnosti: Rizik usmjeravanja Konveksnost Nepostojanost

Delta pozicija Gamma Vega

Rizik portfelja

Rizicna vrijednost ( VAR)

...

DVOI neto ogranicenja

*** (% kapitala)

•••Vazni statisticki podaci koji medutim ne pridonose primjeni cvrstih ogranicenja.

3 DVO I je dolarska vrijednost baznog poena i daje potpunu promjenu trzisne vrijednosti za promjenu baznog poena u prinosima. Modificirano trajanje daje postotnu promjenu trzisne vrijednosti za promjenu baznog poena u prinosima.

230


Izvjesca menadzmentu bi takoder trebala ukljuCivati opisnu analizu trzisnih strategija, kretanja i rezultata. Pripisivanje rezultata je takoder veoma korisno s obzirom na to da omogucava naknadno ocjenjivanje rezultata pojedinih aktivnosti preuzimanja rizika. To moze nekoj instituciji pomoci da unaprijedi svoj investicijski proces kako bi se usredotoCila na one aktivnosti u kojim je zabiljezila dokazani uspjeh, ada se suzdrzi od onih u kojima nije bila u stanju stvoriti visak povrata/zarade.

11. POGLAVLJE

UPRAVLJANJE TRZISNIM RIZICIMA I v SPEKULATIVNO TRGOVANJE

KLJUCNE PORUKE Banke koriste poluzna sredstva s kracim dospijecima - cesto ugovore o otkupu - za vlastite aktivnosti spekulativnog trgovanja. I investicijski portfelj stabilne likvidnosti i portfelj spekulativnog trgovanja podlozni su trZisnim rizicima. TrZisni rizici proizlaze iz nestalnosti pozicija u cetiri osnovna ekonomska trZista: kamatno osjetljivom trZistu duznickih vrijednosnih papira, trZistu dionica, valuta i roba. Nepostojanost svakog od navedenih trzista izlaze banku kolebanjima cijena iii vrijednosti utrZivih financijskih instrumenata. U razvijenome trZisnom okruzenju banke se s dostatnom likvidnoscu mogu normalno zastititi od nepostojanosti trZista. Rezultirajuca neto efektivna otvorena pozicija odreduje iznos portfelja koji ostaje izlozen trZisnom riziku. Kapital se mora zadrZati kao "zastita" za potencijalne gubitke uslijed trZisnog rizika; takav se kapital naziva Dodatni kapital 2 (Tier 3).

11.1 Uvod: Svojstva tdisnog rizika Trzisni je rizik rizik koji neka banka moze snositi uslijed nepovoljnih kretanja trzisnih cijena. Izlozenost takvom riziku moze nastati uslijed banCinog poduzimanja namjemih spekulativnih pozicija ili moze proiziCi iz banCine aktivnosti trgovanja devizama. Izvori triisnog rizika. Tr:lisni rizik rezultira iz promjena cijene dionica, robe, kamatnih stopa i valuta. Njegovi su najvazniji dijelovi stoga rizik vlasnicke pozicije, robni, kamatni i valutni rizik. Svaki sastavni dio rizika ukljucuje opCi tr:lisni rizik i specificni rizik koji nastaje uslijed specificne strukture portfelja neke banke. Osim standardnih 231

232


instrumenata, trzisni se rizik odnosi i na derivatne instrumente, kao sto su opcije, dionicki derivati iii derivati vezani za valutu i kamatne stope. Nestalnost. Nestalnost cijena vecine aktive koja se dr2i u investicijskom portfelju stabilne likvidnosti i trgovackom portfelju cesto je znatna. Nepostojanost se pokazuje cak ina razvijenim trzistima premda je mnogo visa u novim iii nelikvidnim tr2istima. Prisustvo velikih institucionalnih investitora, kao sto su mirovinski fondovi, osiguravajuca drustva iii investicijski fondovi takoder su imali utjecaja na strukturu tr2ista i trzisnog rizika. Institucionalni investitori uskladuju svoj krupni investicijski portfelj stabilne likvidnosti i trgovacki portfelj trgovanjem velikih razmjera, a na tr2istima s rastucim cijenama kupovina velikih razmjera ima tendenciju gurati cijene na gore. Obratno, trzista s tendencijom pada postaju nestalnija kada se prodaju veliki paketi dionica. U konacnici to vodi do sirenja amplitude cijena te, shodno tome, do povecanog trzisnog rizika. Spekulativno trgovanje u odnosu na upravljanje investicijskog portfelja stabilne likvidnosti. Sve veca izlozenost banaka trzisnom riziku uzrokovana je tendencijom raznolikosti bankovnog poslovanja i njenim razvojem od tradicionalno posrednicke uloge prema aktivnostima "stvaranja trzista" i spekulativnog trgovanja odnosno aktivnosti u kojoj banke raspodjeljuju odredeni iznos kapitala za aktivnosti namjernog preuzimanja rizika. Portfelj vlasnickog trgovanja mora se razlikovati od investicijskog portfelja stabilne likvidnosti (vidi 10. poglavlje). Cilj spekulativnog trgovanja usmjeren je na iskoristavanje tr2isnih prilika s poluznim financiranjem (na pri~er koristenjem ugovora o otkupu) dok se investicijski portfelj stabilne likvidnosti podrzava i njime trguje kao "amortizerom" za osiguranje stabilne likvidnosti. Kao sto je ranije navedeno, i spekulativno trgovanje i investicijski portfelj stabilne likvidnosti podlozni su trzisnom riziku. Rizicna vrijednost (value at risk- VAR) je modelirajuca tehnika koja obicno mjeri sveukupnu izlozenost banke trzisnom riziku te, uz odredenu razinu vjerojatnosti, procjenjuje iznos koje bi banka izgubila da mora drzati neku aktivu tijekom odredenog vremenskog razdoblja. Ulazne velicine za VAR-bazirani model ukljucuju podatke o banCinim pozicijama i o cijenama, nestalnosti i Cimbenicima rizika. Rizici bi obuhvaceni modelom trebali ukljucivati pozicije kamata, valute, vlasnickih udjela te roba i opcija ukljucenih u portfelj banke, kako za

UPRAVLJANJE TRZISNIM RIZICIMA I SPEKULATIVNO TRGOVANJE

233

bilancne, taka i za izvanbilancne pozicije. Modeli koji se temelje na VAR-u obicno predstavljaju kombinaciju potencijalnih promjena vrijednosti pojedinih pozicija koje bi rezultirale iz specificnih kretanja Cimbenika rizika koji ih uzrokuju s jedne strane, s mogucnoscu da do takvih kretanja doista i dade. Promjene se vrijednosti zbrajaju na razini pojedinih segmenata trgovackog portfelja i/ili za sve trgovacke aktivnosti i tr:Zista. VAR iznos maze se izracunavati koristenjem jedne od niza metodologija (vidi poglavlje 11.5). Parametri mjerenja ukljucuju razdoblje drzanja, povijesno razdoblje tijekom kojeg se promatraju cijene cimbenika rizika kao i interval pouzdanosti koji omogucuje donosenje razboritog suda o razini zastite. Banka odabire razdoblje promatranja kako bi obuhvatila tr:Zisne uvjete koji su relevantni za njezinu strategiju upravljanja rizicima. Procjena troskova kapitala ili izlozenosti uskladivanju s trzisnim cijenama znatno ovisi o raspolozivosti podataka koji sadr:Zajno ilustriraju izlozenost neke banke trzisnim rizicima. Dati podaci (visem menadzmentu, nadzornom odboru te trecim osobama, kao sto su nadzornici banke) trebale bi ukljuCivati i zbirnu i rasclanjenu izlozenost u odredenim nadzornim tockama (u vremenu) te podatke o rizicima i povratu, ukljucujuCi i usporedbu procjene rizika i rezultata rada sa stvarnim ishodom. Rasclanjivanje bi se trebalo vrsiti ili po standardnim kategorijama rizika ili po klasama aktive (npr. dionice, fiksni prihodi, valuta, roba) ili po nekom drugom kriteriju koji potpunije karakterizira rizicni profil odredene banke (npr. po jedinicama poslovanja ili tipovima rizika). Prema Baselskom odboru nadzora banaka zahtjevi objavljivanja podataka po svakom portfelju trebali bi ukljucivati: •

•

rizicnu vrijednost (VAR), klasificiranu po vrstama rizika ili kategorijama aktive, i zbirno procijenjenu za razdoblje drzanja od jednog dana i dva tjedna, uz izvjesCivanje o najvisim, srednjim i najnizim vrijednostima tijekom intervala izvjesCivanja ina kraju razdoblja; podatak o rizicima i povratu u zbirnom obliku, ukljucujuCi usporedbu procijenjenog rizika sa stvarnim rezultatima, kao npr. povijesni prikaz dnevne dobiti/gubitka (P/L) podijeljen sa dnevnim VAR-om ili nekim drugim prikazom odnosa izmedu dnevnog P/L i dnevnog VAR-a;

234


•

•

kvalitativnu raspravu kako bi se pomogla usporedba P/L i VARa ukljucujuci opis razlika izmedu osnove P/La i osnove procjene VAR-a; kvantitativno mjerenje izlozenosti citave tvrtke triisnom riziku, razbijeno po vrstama rizika, koje - po misljenju banke najbolje izrazava izlozenost riziku, a izrazeno u visokim, srednjim i niskim vrijednostima u razdoblju izvjesCivanja ina kraju razdoblja.

Tablica 11.1 oslikava tipicne prikaze koje preporuca Baselski odbor nadzora banaka Rizicni kapital. U znak priznanja povecane izlozenosti banaka trzisnom riziku te da bi se iskoristile prednosti discipline koju zahtjevi za kapitalom obicno namecu, Baselski je odbor u sijecnju 1996. izmijenio Sporazum o kapitalu (Capital Accord) iz 1988. dodajuci posebne kapitalne rezervacije za triisni rizik. Dio amandmana iz 1996. predstavlja niz kvalitativnih standarda za upravljanje rizicima koji se primjenjuje na banke koje svoje zahtjeve kapitala temelje na rezultatima unutrasnjih modela.

11.2 Politike upravljanja rizikom portfelja Po svojoj prirodi, trzisni rizik zahtijeva trajnu paznju uprave kao i primjerene analize. Razboriti menadzment treba biti svjesno nacina na koji je izlozenost neke banke trzisnom riziku povezana s njezinim kapitalom. Politike upravljanja trzisnim rizikom trebaju precizno navesti ciljeve odredene banke i odnosne smjemice politike su uspostavljene da bi se kapital zastitio od negativnog utjecaja nepovoljnog kretanja cijena. Smjemice politike bi se trebale formulirati unutar ogranicenja TABLICA 11.1 PRIKAZ TRZISNOG RIZIKA Vrijednost korigirana za rizike po kategorijama i za cijelu instituciju

Vrsta rizika /Kategorija aktive Fiksni prihod Dionice Val uta Roba Efekt razlucivanja (diverzifikacije) Zbimi VAR iii druga mjera rizika

Visoka

Vrijednosti tijekom razdoblja Srednja Niska

Kraj razdoblja


235

koje postavljaju vazeci zakonski i honitetni okviri. Premda politika upravljanja trzisnim rizikom moze varirati medu hankama, neki su elementi politike ohicno prisutni u svim hankama. Uskladivanje s triistem. To se odnosi na (ponovno) odredivanje cijene portfelja neke hanke kako hi se odrazile promjene u cijeni aktive uslijed kretanja trzisnih cijena. Ta politika zahtijeva da se aktivi (ponovno) odredi cijena po tdisnoj vrijednosti aktive u skladu s medunarodnim racunovodstvenim standardom 39. Opseg i priroda aktivnosti koje neka hanka poduzima odreduju ucestalost odredivanja cijena. Smatra se razhoritim da hanka procjenjuje i ponovno odreduje cijenu pozicija koje se ticu njezina investicijskog portfelja stalne likvidnosti harem jednom mjesecno. S ohzirom nato da se aktiva kod trgovackog portfelja prodaje i kupuje na trajnoj osnovi, pozicije cijena koje se odnose na trgovacki portfelj hanke trehaju se procjenjivati i uskladivati s trzistem harem jednom dnevno. Izvjesca pripremljena u tom procesu trehala hi se podnositi i trehalo hi ih pregledavati visi menadzment hanaka odgovoran za segmente hankovnih investicija, upravljanja aktivom i pasivom te rizicima. Ostala su pitanja koja hi se trehala rjesavati politikom uskladivanja s trzistem su odgovornost odredivanja cijena kao i metoda kojom se hanka koristi da hi odredila novu (trzisnu) cijenu neke aktive. Politika upravljanja rizicima treha propisati da odredivanje cijena i da uskladivanje s tr:listem ohavljaju zaposlenici koji su neovisni od odnosnog posrednika ili trgovca odnosno njegovih pretpostavljenih. Neka su zakonodavstva donijela prudencijalne propise koji se posehno odnose na postupak uskladivanja vrijednosti aktive neke hanke s trzistem, ponekad razradeno do detalja. U praksi, odredivanje cijena pozicija hilo hi mnogo manje djelotvorno da se ne uzima u ohzir nezavisno kotiranje cijena trece strane. Banka hi rutinski morala iz vanjskih izvora saznavati podatke o najnovijim cijenama i rezultatima za aktivu koju ddi u svom portfelju. Ogranicenja pozicija. Politika upravljanja trzisnim rizikom treha predvidjeti ogranicenja pozicija (dugih, kratkih ili neto pozicija) imajuci na umu rizik likvidnosti koji hi mogao nastati izvrsenjem nerealiziranih transakcija kao sto su otvoreni ugovori ili ohvezivanje na kupovinu i prodaju vrijednosnica (npr. ugovori o opcijama ili sporazumi o otkupu). Takva ogranicenja pozicija morala hi se odnositi na kapital raspoloziv za pokrivanje trzisnog rizika. Od hanaka, posehno onih s velikim inve-

236


sticijskim portfeljem stabilne likvidnosti i/ili trgovackim portfeljem, takoder se ocekuje da postave ogranicenja na onu razinu rizika koju mogu preuzimati pojedini trgovci iliii posrednici. Ta su ogranicenja vezana za nekoiiko Cimbenika, ukljucujuci specificnu organizaciju investicijsko/trgovackih funkcija i strucnu razinu pojedinih posrednika!trgovaca. Razina razradenosti i kvaiiteta analiticke podrske koja je na raspoiaganju posrednicima!trgovcima igra takoder bitnu uiogu, kao i specificne karakteristike investicijskog portfelja stabiine likvidnosti i trgovackog portfeija banke te razina i kvaiiteta njenog kapitaia. Ta vrsta politike mora specificirati naCin i ucestalost procjene pozicija i kontrole njihovih ogranicenja. Odredbe o ogranicenju maksimalnog gubitka. Poiitika upravijanja trzisnim rizikom takoder bi moraia ukijuCivati zahtjev za prodaju u siucaju ostvarenja maksimainog gubitka ili konzuitacije u siucaju unaprijed utvrdenog ogranicenja iziozenosti (proracun rizika). Ogranicenje izlozenosti riziku maksimainog gubitka trebaio bi se odrediti s obzirom na strukturu kapitaia neke banke i trend zarade kao i njezin sveukupni profii rizika. Kada gubici pozicije neke banke dostignu neprihvatljivu razinu, pozicije vaija iii automatski zatvoriti iii zapoceti konzultacije s djeiatnicima zaduzenim za upravljanje rizicima iii ALCO odborom (Odbor za upravljanje aktivom i pasivom) kako bi se utvrdila ili potvrdila strategija "ogranicenja maksimainog gubitka". Ogranicenja prisustva na novom tr.Zistu. Financijske inovacije ukijucuju dobiti koje su mnogo vise od dobiti koju stvaraju standardna sredstva s obzirom na to da je do bit kijucni motivirajuci cimbenik za inovacije. U uvjetima visoko kompetitivnog trzista, inovacije pritiscu konkurenciju da se angazira u novim posiovima radi stjecanja profita iii da ne izgubi mjesto na trzistu. Medutim, inovacija ukijucuje posebnu vrstu preuzimanja rizika koja zahtijeva da banka bude voijna investirati iii trgovati s novim sredstvom cak iako njegova zarada iii varijanca mozda nisu jos is pro bani na odredenom trzistu iii cak iako odgovarajuce tr2iSte za doticni sredstvo mozda jos ne postoji. Oprezna bi banka moraia voditi poiitiku upravijanja rizicima prerna kojoj se njezina prisutnost na novim trzistima te trgovanje s novim financijskim instrumentima progiasavaju rizicnima. Ogranicenja koja smanjuju prisustvo na novom trzistu vaija cesto revidirati i uskiadivati. S obzirom na to da visoke made, koje su obicno raspoiozive u novim trzisnim segmentima priviace konkurenciju, tr2ista se mogu razvijati


237

brzim ritmom. Sve veca upotreba novog sredstva takoder pomaze u povecanju dinamike razvitka i dubine povezanih sekundamih trzista i njihove likvidnost. Jednom kada se neko trziste konsolidira i postane dovoljno likvidno, banka bi morala ponovno uskladiti svoja ogranicenja na razinu primjenjivu na zrela trzista.

11.3 Knjiga trgovanja i upravljanje trgovackim aktivnostima Posljednjihje godina raspolozivost razvijene racunalne tehnologije odigrala bitnu ulogu u razvoju mnogih novih sredstava. Tehnologija je poboljsala kvalitetu i pristup podacima, a to je pak povecalo djelotvomost i likvidnost vezanih sekundamih trzista. Sredstva za modeliranje i analize, potkrijepljena pravovremenim i preciznim podacima i intemo dosljedni, pruzaju potrebnu strucnu podrsku za izvrsavanje transakcija i donosenje odluka. Razvijeni racunalni programi omoguCili su nadalje istovremenu obradu i procjenu rizika pojedinih transakcija pruzajuCi menadzmentu i zaposlenicima u bankama podatke potrebne da bi se u stvamom vremenu razumijela prava priroda rizika i vrijednost otvorenih pozicija. Upravo je ta tehnoloska sposobnost omogucila bankama da se angaziraju u trgovanju- tj. preuzimanju pozicija u financijskim instrumentima, ukljucujuCi pozicije u derivatnim proizvodima i izvanbilancnim instrumentima. Banka zauzima te pozicije s namjerom da se kratkorocno okoristi stvamim iii ocekivanim raziikama izmedu kupovne i prodajne cijene ili varijacijama drugih cijena iii kamatnih stopa. Trgovacka knjiga neke banke moze takoder ukijuCivati pozicije koje proiziaze iz brokerskih ili posrednickih posiova kao i odredena sredstava uzeta radi zastite od rizika koja pripadaju nekim trgovackim aktivnostima. Siika I1.1 prikazuje opseg i smjernice trgovackih aktivnosti banaka u tranzicijskim gospodarstvima. Trgovacke se aktivnosti u vecini banaka izvode u organizacijskim jedinicama koje su odvojene od standardnih bankovnih djelatnosti. Vecina banaka takoder priznaje dio kapitala koji je posebno raspodijeijen da pokrije rizika vezanih za trgovanje, a koji se djeiomicno pokriva iz dodatnog kapitala 2 (Tier 3 kapitaia) (vidi 6. pogiavije). Proces upravljanja bankovnim trgovackim aktivnostima ukljucuje elemente slicne onima kod upravljanja investicijama. To ukijucuje odiuke koje se odnose na ukupnu velicinu trgovacke knjige, odabir portfelja i odabir

238


SLIKA 11.1 TRGOVACKI PORTFELJ Val uta

Postotak 8,0

180.000

p........

160.000 140.000

I

120.000

j_

100.000 80.000 60.000 40.000 20.000 0

I

I

I

I

f

~ RazdobiJe 1.

~

~

r----r-----

-

r----

5,0

4,0 -

1------

-

1------

-----'

IIIIl Vrijednosnice koje se drie

6,0

-

-

RazdobiJe 3.

7,0

-

1------

RazdobiJe 2.

za trgovanje

----c

RazdobiJe 4.

Tekuce razdobiJe

3,0 2,0 1,0 0

-o- Trgovacki portfelj kao postotak ukupne aktive

vrijednosnica- tj. specificnih vrsta financijskih instrumenata i njihovog udjela u trgovackoj knjizi neke banke. Najveca razlika postoji u upravljanju trgovackim portfeljem. Pozicije u trgovackoj knjizi po definiciji se drze radi njihove kratkorocne prodaje, a transakcije obicno bivaju aktivirane kretanjem tr:Zisnih cijena. Aktivatori koji se predla:Zu i koje podrzava visi menadzment, su izrazeni u smislu razlike izmedu ponudene i trazene cijene. Struktura trgovackog portfelja se stoga konstantno krece, tijekom cijelog dana trgovanja. Trgovacke aktivnosti zahtijevaju visoko strucnu analiticku podrsku. Trgovci se moraju sluziti odredenim oblikom tehnicke analize kako bi mjerili trzisna kretanja i trzisne prilike. Trgovcu je is to tako potrebna temeljita analiza kategorija instrumenata osiguranja i trzisnog ponasanja kako bi bio u stanju predvidjeti kretanje cijena i pozicionirati svoj portfelj u skladu s tim. Naknadna analiza je takoder vazna da bi se shvatilo na koji su naCin tr:Zisna kretanja utjecala na dobit i gubitak. Zbog brzo promjenjive prirode knjige trgovanja te slozenosti upravljanja rizicima, banke koje se bave trgovanjem moraju posjedovati sostave mjerenja rizika i upravljanja koji su koncepcijski opravdani i koji se cjelovito provode. Standard adekvatnosti kapitala Baselskog odbora


239

za trzisne rizike utvrduje niz kvalitativnih kriterija koji moraju hiti zadovoljeni kako hi hanci hilo odohrena primjena minimalnog koeficijenta pri izracunu kapitalnog zahtjeva za tdisni rizik. Ti kriteriji ukljucuju (vidi takoder 6. i 9. poglavlje): •

•

•

•

•

nezavisnu organizacijskujedinicu kontrole rizika odgovomu za osmisljavanje i provodenje sustava upravljanja trzisnim rizicima neke hanke; ona hi trehala hiti nezavisna od jedinica koje se have samim trgovanjem i odgovarati izravno visem menadzmentuu hanke, proizvoditi dnevna izvjesca i analizu rezultata modela mjerenja rizika hanke kao i analizu odnosa izmedu mjera izlozenosti rizika i ogranicenja trgovanja; nadzomi odhor i visi menadzment koji su aktivno ukljuceni u nadziranje rizika i koji dde da je nadzor rizika hitni vid poslovanja; dnevna izvjesca koja priprema nezavisna organizacijska jedinica nadzora rizika treha pregledavati menadzment koji je po svom polozaju i ovlastima u stanju nametnuti smanjenje pozicija koje su zauzeli pojedini trgovci odnosno smanjenje sveukupne hanCine izlozenosti rizicima; sustav mjerenja tdisnih rizika koji je usko integriran u dnevni proces upravljanja rizicima neke hanke i koji se aktivno koristi u svezi s ogranicenjima trgovanja i izlozenosti; sustav mjerenja rizika trehalo hi podvrgavati redovitom "povratnom testiranju", tj. naknadnoj usporedhi mjere rizika koju je stvorio unutrasnji model s dnevnim promjenama vrijednosti portfelja i hipotetskim promjenama koje se temelje na statickim pozicijama; krajnji test ostaje stvama dohit ili guhitak u usporedhi s proracunskom dohiti; rutinski i strogi program stres testova da hi se upotpunila analiza rizika koju pruza model mjerenja rizika; rezultati stres testova hi trehali hiti podvrgnuti pregledu viseg menadzmenta i trehali hi se odrazavati na politiku i ogranicenja izlozenosti trzisnim rizicima, posehno tamo gdje testiranje stresa pokaze posehnu osjetljivost na odredeni skup okolnosti; postupak koji ce osigurati priddavanje dokumentiranog niza hankovnih politika, nadzora i postupaka koje se odnose na trgovacke aktivnosti i funkcioniranje sustava mjerenja rizika.

240


11.4 Mjerenje trzisnih rizika Zbog sve vece upietenosti banaka u investicijske i trgovacke aktivnosti te visoke nestainosti trzisnog okruzenja, pravovremeno i precizno mjerenje trzisnog rizika predstavija potrebu, a ukljucuje i mjerenje iziozenosti investicijskog portfeija stabiine Iikvidnosti i trgovackog portfeija neke banke te njezinih biiancnih i izvanbiiancnih pozicija. PojednostavIjeni pristup procjeni trzisnog rizika svako tdiste kojemuje banka iziozena smatra posebnom cjeiinom, a ne uzima u obzir odnos koji moze postojati medu pojedinim trzistima (vidi tabiicu 11.1). Svaki se rizik, dak1e, mjeri pojedinacno. Sveobuhvatniji pristup procjeni rizika je onaj iz konsoiidirane perspektive koja uzima u obzir i odnos medu trzistima te Cinjenicu da kretanja na jednom tdistu mogu imati utjecaja na nekoIiko drugih. Na primjer koiebanje tecaja moze takoder utjecati na cijenu obveznica izdanih u odredenoj vaiuti. Cimbenici trzisnog rizika ukijucuju kamatne stope, tecajeve, cijene dionica i cijenu robe. Rizik kamatnih stopa odnosi se na pozicije u vrijednosnicama s fiksnim prihodom i njihovih derivata (npr. devizne terminske transakcije, terminske ugovore, zamjene i opcije). Cimbenici rizika vezani za rizike kamatnih stopa procjenjuju se u svakoj valuti u kojoj banka drzi biiancne iii izvanbilancne pozicije osjetljive na kamatne stope. Cimbenici rizika odnose se na zbirnu trzisnu osjetljivost portfeija gdje se kratke i duge pozicije raziicitih instrumenata mogu prebijati. Rizik vlasnickih udjela/kapitala odnosi se na preuzimanje iii drzanje pozicija trgovacke knjige u vlasnickim udjelima iii sredstvima koji se ponasaju slicno njima (npr. konvertibilne vrijednosnice) i njihovim derivatima (npr., rocnice iii zamjene pojedinih viasnickih uioga iii burzovni indeksi). Siicno tome rizik vezan za viasnicke uioge obracunava se za specificni rizik drzanja odredene vrijednosnice (beta) kao i za poziciju na trzistu u cjeiini. Za derivate se rizik mjeri konvertiranjem derivata u teoretsku viasnicku poziciju instrumenta na kojem se derivat bazira. Robni rizik odnosi se na ddanje iii zauzimanje pozicija u robi, rocnicama i ostaiim derivatima kojima se trguje. Cijena robe moze biti nestaina s obzirom na cinjenicu da su robna trzista cesto manje likvidna od financijskih i da promjene u ponudi i potraznji mogu drasticno utjecati na cijene. Upravljanje robnom knjigom moze biti slozeni zadatak s obzirom na Cinjenicu da ukljucuje rizik usmjeravanja radi promjena


241

lokalnih cijena; bazni rizik zbog promjena u odnosu cijena izmedu dvije slicne, ali ne identicne robe, te rizik jaza (engl. gap risk) koji odrazava promjene u terminskim cijenama do kojih dolazi uslijed rocnih neuskladenosti. Jos jedan operativni vid robnih rizika odnosi se na rizik isporuke i potrebe da se pozicije zatvore prije isporuke. Valutni se rizik odnosi na pozicije spekulativnog trgovanja u valutama i zlatu. Iz tog tretmana su iskljucene takozvane "strukturne pozicije" - odnosno pozicije koje nisu trgovackog karaktera, kao sto je investiranje u strane podruznice (vidi 13. poglavlje). Neto otvorena pozicija u odredenoj valuti obicno ukljucuje "promptnu" poziciju, "terminsku"poziciju, delta-bazirani ekvivalent ukupne knjige deviznih opcija te moguce druge stavke knjige trgovanja koje predstavljaju dobit ili gubitak u stranoj valuti. Sposobnost da se sustavno procijeni i mjeri rizik te da se djelotvorno upravlja neto otvorenom pozicijom od kljucne je vaznosti. Metode se krecu od izracuna neto otvorene pozicije (ili osjetljivosti na cimbenik tr:Zista) do vrijednosti korigirane za rizike te drugih razradenijih procjena rizika. Tablica 11.1 pruza primjer pojednostavljene ali prakticne metode zbrajanja aktive, kako se odrazava na bilancu, da bi se doslo do neto otvorene pozicije. Jednom kada se terminske i nepodmirene transakcije uzmu u obzir utvrduje se projicirana pozicija po nominalnoj vrijednosti, konvertira na tr:Zisnu vrijednost i zatim se prikazuje kao zajednicki nazivnik koji predstav1ja ekvivalentnu poziciju na novcanom tr:Zistu. Ta metodologija pripada statickom tipu alata za mjerenje tr:Zisnog rizika poznatih kao standardna sredstva ili sredstava koji se temelje na tablicama. Na temelju neto otvorene pozicije mogu se procijeniti potencijalne zarade i1i rizicni kapital mnozeci neto otvorenu poziciju (osjetljivost na Cimbenik tr:Zisnog rizika) s nestalnoscu cijena. Ta procjena daje jednostavnu vrijednost korigiranu za rizike s jednim cimbenikom; ne uzima medutim u obzir medusobnu vezu medu pozicijama. Rizik se temelji na vjerojatnim dogadajima i izgleda da ni jedno pojedinacno mjerilo ne moze uhvatiti visestruku prirodu trzisnog rizika. Cak i najjednostavniji vidovi upravljanja tr:Zisnim rizikom mogu predstavljati problem u zivotnim situacijama - posebno kada banka ne raspolaze s primjerenim sustavom portfelja. Kao apsolutni minimum, uskladivanje s tr:Zistem temeljna je mjera koja bi se trebala provoditi da se zastiti kapital neke banke. I investicijski portfelj stabilne

242


TABLICA 11.2 POJEDNOSTAVLJENIIZRACUN NETO OTVORENIH POZICIJA (pod pretpostavkom jednoobraznih instrumenata na svakom tri:istu) Pozicija

Roba

Fiksni prihod

Dionice

Val uta

Neto knjigovodstvena vrijednost aktive po bilanci Tenninske transakcije Pozicije po nomin. vrijednosti Pozicija po trzisnoj vrijednosti prije transakcija u derivatima Pozicija u derivatima (delta-ekvivalentna pozicija u opcijama) Efektivna neto otvorena pozicija nakon transakcija u derivatima Moguca kretanja trzisnih cijena (nestalnost cijena) Utjecaj na zaradu i kapita]

likvidnosti i trgovacka knjiga morali hi se dnevno uskladivati s tdistem da se osigura zadrzavanje realne vrijednosti pozicija. Slika 11.2 prikazuje razlike izmedu nominalne i trzisne vrijednosti portfelja vrijednosnica neke hanke. Za rukovoditelje neke hanke, analiticare i nadzomike takva hrojka oznacava stvamu vrijednost investicijskog portfelja stahilne likvidnosti i trgovackog portfelja te pokazuje potrehne mjere koje hi valjalo poduzeti radi zastite kapitala. Proces uskladivanja s trzistem izricito priznaje tdisnu dohit i guhitke koje se ili pojavljuju izravno kroz racun dohiti ili se moraju prikazati u racunu kapitala!rezervi (u spekulativnim aktivnostima MRS 39 zahtijeva da pozicija hude uskladena s trzistem, s tim da razlika trzisne vrijednosti tada pritjece kroz racun dohiti- vidi 14. poglavlje). Iako je konceptualno taj proces jednostavan, uskladivanje s tdistem moze hiti tesko na trzistima koja su plitka ili kojima nedostaje likvidnost. Dok ve6ina hanaka kvantificira trzisni rizik pra6enjem povijesnih guhitaka koje su zahiljezili razni instrumenti i trzista, hanke u nestalnim ili nelikvidnim trzisnim okruzenjima, hez posjedovanja visoke tehnologije, cesto su suocene s prohlemom kako pretvoriti ovu slozenu analizu u izvedivo rjesenje koje se moze uCinkovito primijeniti na njihovo svakodnevno poslovanje.

243

UPRAVLJANJE TlUISNIM RIZICIMA I SPEKULATIVNO TRGOVANJE

SLIKA 11.2 USKLA81VANJE S TRLISTEM Postotak

400.000

... -

350.000 300.000

-· ~··

250.000 200.000 150.000 100.000 50.000

0

+-----U~--+-'

Razdoblje 1. -

Razdoblje 2.

Razdoblje 3.

Knjigovodstvena vrijednost portfelja obveznica

- · •·- Knjigovodstvena vrijednost vlasnickog portfelja

Razdoblje 4.

Tekuce razdoblje

c::::J Triisna vrijednost portfelja obveznica

-o-- Triisna vrijednost

vlasnickog portfelja

Problem na koji nailaze analiticari i nadzomici su banke koje svjesno izbjegavaju ili odgadaju priznavanje gubitaka. Jedna od takvih praksi jest prijenos investicijske aktive slabije kvalitete od jedne institucije na drugu (ili u trajnu kategoriju ulaganja "koja se drze do dospijeca"). Prijenos medu institucijama se maze postici putem istovremenih kupovina i prodaja ili zamjena imovine s drugim bankama iii nefinancijskim institucijama. Na primjer, transakcija zamjene obveznica (bond swapping) ukljucuje istovremenu prodaju i kupnju vrijednosnice po cijeni iznad (narusene) prevladavajuce trzisne vrijednosti. MRS 39 je zatvorio tu "rupu" s obzirom da bi se instrument osiguranja jos uvijek prikazivao po vjerodostojnoj vrijednosti (ako sene ddi do dospijeca). Nerazvijena infrastruktura na sekundamom trzistu bi takoder mogla povecati rizik i povecati mjerenje rizika. Na primjer u nekim trzistima poravnanje se obavi nekoliko dana ili tjedana nakon sto su transakcije zakljucene. Ovo dugo razdoblje poravnanja zahtijeva preciznu procjenu rizika druge strane- tj. rizik dace pozicija postati profitabilna tijekom razdoblja poravnanja ada druga strana ne izvrsi isporuku. U nekim zemljama trzista s financijskim instrumentima nisu likvidna sto rezultira u potencijalno mnogo visoj nestalnosti cijena te stoga i vecoj izlozenosti riziku. Siroko rasprostranjeni razvoj derivatnih instrumenata omoguCio

244


je bankama da zastite svoje otvorene pozicije na sve razradenije naCine; medutim, s obzirom na to da je tr:lisna likvidnost kljucni preduvjet za koristenje takvih instrumenata, porasla je briga oko vrednovanja i djelotvomosti zastita izvrsenih na manje razvijenim trzistima.

11.5 Rizicna vrijednost (Value at Risk) VeCina velikih banaka, koje su vazni igraCi s visokim tr:lisnim rizicima, razvile su pokazatelje rizika i alate za procjenu i mjerenje rizika koji se mogu primijeniti na razliCita trzista. Premda se posebni aranzmani mogu razlikovati ti unutrasnji modeli mjerenja obicno se uklapaju u zajednicki idejni okvir. Modeli obicno mjere zbimu izlozenost trzisnom riziku neke banke i, uz odredenu razinu vjerojatnosti, procjenjuju iznos koji bi banka izgubila da drzi odredenu aktivu tijekom odredenog vremenskog razdoblja. S obzirom na to da takvi modeli koji se temelje na VAR-u pokrivaju odredeni broj tr:lisnih rizika, banka je u mogucnosti ujednaCiti strukturu svog portfelja koristeCi se nizom mogucnosti razlucivanja portfelja da bi smanjila rizik kojemu je izlozena i/ili odnosne potrebe kapitala. Unosi u model utemeljen na VAR-u ukljucuju podatke o pozicijama banke i odnosnim cijenama, nestabilnosti i cimbenicima rizika kao sto je trajanje aktive. Podaci bi trebali biti dovoljno sveobuhvatni da ukljuce sve rizike koje pripadaju bilancnim i izvanbilancnim pozicijama neke banke. Rizici pokriveni modelom trebali bi ukljucivati sve pozicije kamata, tecaja, vlasnickih uloga te robnih i opcijskih pozicija ukljucenih u portfelj banke. Parametri mjerenja bi trebali ukljuCivati razdoblje drzanja, historijski vremenski okvir u kojem se promatraju cimbenici rizika te interval pouzdanosti koji omogucava oprezni sud o optimalnoj razini zastite (tj. koji otkriva maksimalno prihvatljive gubitke). Razdoblje promatranja ce banka odabrati na nacin da obuhvati one trzisne uvjete koji su bitni za njezinu strategiju upravljanja rizicima. Obicno unutrasnji modeli kombiniraju potencijalnu promjenu vrijednosti svake pozicije - koja bi mogla rezultirati iz posebnih kretanja cimbenika rizika koji na nju utjecu - s vjerojatnoscu da ce do tih kretanja doCi. Promjene se vrijednosti zbrajaju na razini dijelova knjige trgovanja i/ili po svim trgovackim aktivnostima i trzistima. VAR iznos moze se izracunati koristenjem jedne od niza metodologija:


•

•

•

245

Pristup povijesne simulacije koji izracunava hipoteticku promjenu vrijednosti sadasnjeg portfelja na temelju povijesnoga kretanja Cimbenika rizika (radi 99-postotne razine pouzdanosti mogao bi se uzeti najnizi od 100 dnevno promatranih slucajeva te takav povrat primijeniti na sadasnji portfelj kako bi se utvrdio maksimalni gubitak slijedeceg dana). Delta-normal metodologija iii model varijance/kovarijance je najcesce koristena metodologija za upravljanje portfeljem. Ovaj pristup pretpostavlja da je raspodjela povrata na aktivu normalna ida su povrati serijski neovisni (tj. dana njih ne utjece povrat iz prethodnog dana). Da bi se izracunala potencijalna promjena vrijednosti sadasnjeg portfelja, valja izracunati srednje i standardno odstupanje povrata na aktivu kako bi se dobila kombinacija osjetljivosti na faktor rizika za pojedine pozicije u matrici kovarijance, sto predstavlja nestalnost i medusobnu vezu Cimbenika rizika medu pojedinim stavkama aktive. Monte Carlo simulacija razdjeljuje sadasnji portfelj koristenja velikog uzorka slucajnih kombinacija scenarija cijena Cija se vjerojatnost obicno temelji na povijesnome iskustvu. Taj je pristup fleksibilniji od drugih dviju metodologija i ne oslanja se na pretpostavke koje se ticu normalnosti povrata, nego broj scenarija brzo raste srazmjemo slozenosti nekog portfelja i njegovih cimbenika rizika.

Baselski je odbor utvrdio odredene kvantitativne standarde unutrasnjih modela kada se oni koriste u okviru adekvatnosti kapitala. Kvantitativni standardi ukljucuju 99-postotni interval pouzdanosti; "razdoblje drzanja od 10 radnih dana; i povijesno razdoblje promatranja od harem godinu dana (medutim ukoliko je u zadnje vrijeme nestalnost cijena bila visoka, krace razdoblje promatranja donijelo bi objektivniju vrijednost od razdoblja koji pokriva dulje, ali zato i manje nestalno razdoblje). Iznose VAR-a i bi trebalo jednostavno zbrojiti po pojedinim kategorijama cimbenika rizika uzimajuCi u obzir medusobne veze unutar svake pojedine kategorije. Standard kapitala prema trzisnom riziku Baselskog odbora (vidi takoder poglavlje 6.3) zahtjeva da se VAR izracunava na dnevnoj osnovi ida se potrebama kapitala vezanim za trzisni rizik udovoljava dnevno.

246


Potreba kapitala izrazava se kao veCi iznos izmedu od VAR-a iz prethodnog dana i prosjeka dnevnog VAR-a mjerenog za svaki od zadnjih 60 radnih dana. To se zatim mnozi dodatnim mnoziteljem k (Cija je minimalna vrijednost 3,0) koji odreduju drzavne nadzome vlasti i koji je vezan za kvalitetu sustava upravljanja rizicima doticne banke. Nadzomici ce k uvecati faktorom izmedu 0,0 i 1,0 prema broju slucajeva u kojima je naknadno testiranje unutrasnjega modela pokazalo da je predvideni VAR bio premasen. S obzirom nato da je taj Cimbenik "plus" vezan za naknadne rezultate unutrasnjega modela, ocekuje se da ce ta mjera dati pozitivni poticaj odr2avanju kvalitete modela. Preporuka Odbora takoder ukljucuje zahtjev da banke uspostave i redovito koriste "rutinski i strogi program" testiranja stresa kako bi prepoznale dogadaje ili utjecaje koji se mogu negativno odraziti na kapitalnu poziciju neke banke.

11.6 Stres testovi Svrha stres testova jest prepoznati dogadaje ili utjecaje koji mogu rezultirati u gubicima- odnosno koji imaju negativni utjecaj na kapitalnu poziciju neke banke. Stres testovi mogu biti kvantitativni i kvalitativni. Kvantitativni bi kriteriji trebali prepoznati uvjerljive stresne situacije koje bi se mogle zhiti u posehnom trzisnom okruzenju neke banke. Kvalitativni kriteriji trehali hi se usredotociti na dva kljucna vida stres testova: procjenu sposohnosti banke da podmiri potencijalno velike guhitke te odredivanje mjera koje banka moze poduzeti da bi smanjila rizike i zadrzala kapital. Zapravo je nemoguce razviti standardni scenarij testiranja stresa koji hi ravnomjemo utjecao na sve banke. Stoga metodologija stres testova ohicno obuhvaca nekoliko koraka, ukljucujuci slijedece: •

•

pregled podataka o najvecem stvamo pretrpljenom gubitku zabiljezenom tijekom odredenog razdoblja u usporedhi s razinom gubitaka koja je procijenjena pomocu unutrasnjeg sustava mjerenja rizika u doticnoj banci; takav pregled pruza podataka o stupnju maksimalnih gubitaka koje pokriva odredena procjena VAR-a; simulaciju ekstremno stresnih situacija, ukljucujuci i testiranje sadasnjeg portfelja u odnosu na prosle znatne poremecaje;


•

•

247

takvo bi testiranje trebalo ukljuCivati i velike promjene cijena i nagla smanjenja likvidnosti koji se normalno povezuju s takvim dogadajima; procjenu stupnja osjetljivosti neke banke na promjene u pretpostavljenim situacijama nestalnosti i medusobnih veza; drugim rijecima, sadasnja bi se pozicija banke trebala usporediti s ekstremnim vrijednostima unutar povijesnoga razdoblja varijacija zbog nestalnosti i medusobnih veza; izradu specificnih bankovnih scenarija testiranja koji obuhvacaju posebne karakteristike trgovackog portfelja neke banke u najnepovoljnijim uvjetima.

Visi menadzment i nadzomi odbor povremeno bi trebali razmotriti rezultate stres testova ion bi se trebao po potrebi odrazavati na promjenu politike upravljanja specificnim rizikom i ogranicenjima izlozenosti. Ako stres testovi pokafu posebnu osjetljivost, banka bi se morala promptno pozabaviti situacijom i rizicima koji tu osjetljivost uzrokuju. Plan stres testova te se rezultati testiranja obicno podvrgavaju nadzoru nadldnih tijela. Slozenost stres testova obicno odrazava slozenost izlozenosti banaka tdisnom riziku i odnosnih tdisnih okruzenja. Slika 11.3 pokazuje relativno jednostavnu analizu za banku po kojoj se odredena razina nesta1nosti koja rezultira u pretpostavljenom postotku gubitka vrijednosti dodjeljuje svakoj efektivnoj neto otvorenoj poziciji u razlicitim kategorijama aktive (u tom se slucaju pretpostavlja 20%). To omogucuje izracun potencijalnog utjecaja nestabilnosti tdisnih cijena na buduce profite banke. Ista se vrsta analize takoder moze primijeniti da bi se procijenio utjecaj na kapital banke u slucaju da se ocekivana nestalnost trzisnih cijena materijalizira. Rukovoditelji bi tada bili u stanju utvrditi rizike i donijeti odluke o otvorenim pozicijama na financijskim tdistima kamatonosnih instrumenata, vlasnickih udjela i/ili valuta Uos jedan zanimljivi vid ove analize jest da se njome mogu posluziti monetame vlasti kako bi utvrdile utjecaj uskladivanja kamatnih stopa na racun dobiti ina bilance banaka) Tako se dobivene procjene mogu koristiti i za procjenu portfelja te kao alat za upravljanje. Na primjer, procjene se mogu usporediti sa stvamo zabiljezenom dobiti ili gubitkom pretrpljenim u promatranom

248


razdoblju. Usporedba potencijalnog utjecaja na dobit uz prikazanu dobit i gubitak nadalje omogucuje procjenu kvalitete upravljanja trzisnim rizicima u nekoj banci.

SLIKA 11.3 POTENCIJALNIIZNOS IZLOZENOG KVALIFICIRAJUCEG KAPITALA (pretpostavljenih 20% nestabilnosti)

Postotak

90 80 70 60 50

40 30

20 10

0

~_J~~~----~~~------~~~----~~~------~~~--

Razdoblje 1.

Razdoblje 2. ~

EZZJ

+

[]I]

-o-

Razdoblje 3.

Razdoblje 4.

Tekuce razdoblje

20% triisne vrijednosti trgovackog portfelja 20% vrijednosti obveznica 20% knjigovodstvene vrijednosti ukupnog investicijskog portfelja 20% triisne vrijednosti vlasnickog portfelja 20% triiiine vrijednosti ukupnog investicijskog portfelja

12. POGLAVLJE

UPRAVLJANJE KAMATNIM RIZIKOM

KLJUCNE PORUKE

Kamatni rizik predstavlja osjetljivost kapitala i prihoda na promjene u kamatnim stopama. Kamatni rizik nastaje iz neuskladenosti u odredivanju cijena aktive i pasive kao i iz promjena u nagibu i obliku krivulje prinosa. Banke obicno pokusavaju osigurati da struktura odredivanja cijena njihove bilance stanja proizvodi maksimalnu korist iz ocekivanih kretanja kamatnih stopa. Na strukturu odredivanja cijena mogu utjecati pitanja likvidnosti, posebno ako banka nema pristupa derivatima kamatnih stopa kojima bi mogla odijeliti pitanja likvidnosti od onih vezanih za kamatne stope. Cilj upravljanja kamatnim rizikom jest odriavanje izlozenosti po kamatnim stopama unutar dopustenih okvira. Upravljanje je kamatnim rizikom jedan od kljucnih vidova upravljanja aktivom i pasivom. Odbor za upravljanje aktivom i pasivom (ALCO) bavi se zastitom kako prihoda tako i kapitala od kamatnog rizika.

12.1 Uvod: Izvori kamatnog rizika Sve financijske institucije su suocene sa kamatnim rizikom. Kada se kamatne stope kolebaju, zarada i troskovi banke se mijenjaju, kao sto to cini ekonomska vrijednost njene aktive, pasive i izvanbilancnih pozicija.1 Neto efekt tih promjena se odrazava na sveukupni prihod i kapital banke. I Ekonomska vrijednost je vjerodostojna vrijednost neke aktive iii pasive koja se temelji na poslovnoj iii drugoj prikladnoj strucnoj analizi (npr. analizi eskontiranog novcanog toka). Vrijednost utvrdena uskladivanjem s trzistem jest utrziva vrijednost neke stavke ako se ova plasira na trziste u vrijeme provodenja tog uskladivanja. Ekonomska vrijednost i vrijednost uskladena s trzistem nisu nuzno jednake s obzirom na cinjenicu da su trzisne cijene prvenstveno vezane za ponudu i potraznju. Srednjorocno i dugorocno bi ekonomske i trzisne cijene trebale konvergirati.

249

250


Kombinacija nestalnog okruzenja kamatnih stopa, deregulacije te rastuceg broja bilancnih i izvanbilancnih proizvoda utjecali su na slozenost upravljanja kamatnim stopama .. Istovremeno, upotreba kamatnih derivata utemeljena na podacima kao sto su financijske rocnice i zamjene kamatnih stopa mogu pomoci bankama da upravljaju i smanje kamatnu izlozenost svojstvenu njihovom poslovanju. Donositelji propisa i nadzomici banaka stoga stavljaju veliki naglasak na procjenu upravljanja kamatnim rizicima banke - posebno otkad se, prema preporuci Baselskog odbora, primjenjuju troskovi na kapital temeljeni na trzisnom riziku. Opcenito govoreci, upravljanje kamatnim rizikom obuhvaca razne politike, aktivnosti i tehnike koje neka banka moze koristiti da bi smanjila rizik umanjenja svoje neto aktive uslijed nepovoljnih kretanja kamatnih stopa. Ovo se poglavlje bavi raznim vidovima kamatnog rizika i daje pregled tehnika raspolozivih da se oni analiziraju i da se njima upravlja. Te tehnike ukljucuju, osobito, analizu odredivanja cijena i osjetljivosti. Rizik ponovnog utvrdivanja cijena. Varijacije kamatnih stopa izlazu prihod neke banke i vrijednost instrumenata, na kojima se ovaj temelji, kolebanjima. Najuobicajenija vrsta kamatnog rizika proizlazi iz razlika u tempiranju dospijeca fiksnih stopa i odredivanja fluktuirajucih stopa bankovne aktive, pasive te izvanbilancnih pozicija. Rizik krivulje prinosa. Neuskladenosti u ponovnom odredivanju cijena takoder izlazu banku riziku koji proizlazi iz promjena u nagibu i obliku krivulje prinosa. Rizik krivulje prinosa materijalizira se kada se pomaci krivulje negativno odrazavaju na prihod neke banke iii odnosnu ekonomsku vrijednost. Na primjer: pozicija se banke moze zastititi od paralelnih kretanja u krivulji prinosa; tako duga pozicija u obveznicama s dospijecem od 10 godina moze se zastititi kratkom pozicijom u petogodisnjim zapisima istog izdavatelja. Vrijednost instrumenta s duzim dospijecem moze jos uvijek naglo pasti ako se krivulja poveca, sto rezultira gubitkom za banku. Bazni rizik, takoder opisan kao rizik razlike nastaje kad se aktivi i pasivi cijene odreduju po razlicitim krivuljama prinosa i kad se razlika medu tim krivuljama pomice. Kada se razlike tih krivulja mijenjaju, to se moze negativno odraziti na prihode i trzisnu vrijednost. Takve situacije mogu nastati kada se neka aktiva, kojoj se cijena odreduje na


251

mjesecnoj osnovi na temelju neke indeksne stope (kao trezorski zapisi SAD-a), financira iz pasive kojoj se cijena takoder odreduje mjesecno, ali na temelju neke druge indeksne stope (kao sto je LIBOR ili zamjene ). Bazni rizik, stoga, proizlazi iz neocekivane promjene u razlici izmedu dvije indeksne stope. Opcionalnost. Svi vazniji izvor kamatnog rizika predstavljaju opcije koje su ukljucene u mnoge stavke aktive i pasive banaka. Opcije mogu biti neovisni derivatni instrumenti, kao sto su opcije koje kotiraju na uredenim tdistima, ili one mogu biti saddane u inace standardnim instrumentima. Ovi posljednji mogu ukljuCivati razne vrste obveznica ili zapisa s opozivim ili provedenim odredbama, depozitne instrumente bez dospijeca koje deponentima daju pravo da podignu svoj novae ili zajmove koje zajmoprimatelji mogu otplatiti unaprijed, bez placanja penal a. Procjena izlozenosti kamatnom riziku. S obzirom na to da se kamatni rizik moze negativno odraziti na zaradu banke kao i na njezinu ekonomsku vrijednost, postoje dva odvojena, ali komplementarna pristupa, procjeni i izlozenosti riziku. Iz perspektive zarade, koja predstavlja tradicionalni pristup procjeni kamatnog rizika, analiza se usredotocuje na utjecaj koji promjene kamatnih stopa imaju na neto kamatni prihod neke banke. S obzirom na Cinjenicu da je nekamatni prihod dobio na vaznosti, to su ucinili i pomaci u ekonomskoj vrijednosti (izrazenoj kao sadasnja vrijednost ocekivanog neto novcanoga toka banke) koji proizlaze iz promjena kamatnih stopa. U tom smislu, perspektiva ekonomske vrijednosti odrazava takoder i osjetljivost neto vrijednosti banke na kolebanje kamatnih stopa, pruzajuci stoga sveobuhvatniji pogled na potencijalne dugorocne uCinke promjene kamatnih stopa od pogleda iz perspektive zarada. Medutim, procjene ekonomske vrijednosti pod utjecajem su bezbrojnih pretpostavki i njihova preciznost stoga ovisi o njihovoj preciznosti i valjanosti.

12.2 Odgovornost za upravljanje rizikom U nacelu, zdravo upravljanje kamatnim rizicima zahtijeva sustavni i primjereni nadzor viseg menadZmenta. Takoder su potrebne jasno izrazene politike i postupci upravljanja rizicima, uskladeni sa slozenoscu i prirodom bankovnih aktivnosti i razinom njezine izlozenosti kamatnom

252


riziku; odgovarajuca mjerenja, pracenje rizika i nadzome funkcije te primjereni unutrasnji nadzor. Kamatni rizik valja pratiti na konsolidiranoj osnovi, sto ukljucuje i izlozenost podruznica. Tone podrazumijeva koristenje konvencionalnim racunovodstvenim konsolidacijama koja mogu dopustiti prebijanja izmedu pozicija od kojih u praksi neka banka mazda nece imati koristi, zbog pravnih iii operativnih ogranicenja, vee vise koristenje pravim mehanizmima da se osigura potpunost i cjelovitost podataka na temelju kojih se donose odluke o upravljanju rizicima. Nadzomi odbor banke ima krajnju odgovomost za upravljanje kamatnim rizikom. Nadzomi odbor odobrava poslovnu strategiju koja odreduje stupanj izlozenosti riziku i daje smjemice za razinu kamatnog rizika koja je prihvatljiva za banku, za politike koje ogranicavaju izlozenost rizicima te za postupke, razine ovlastenja i odgovomosti koje se odnose na upravljanje rizicima. Nadzomi odbor bi takoder trebao sustavno revidirati rizike na nacin da u potpunosti razumije razinu izlozenosti riziku te da procijeni rezultate koje su rukovoditelji postigli u pracenju i nadziranju rizika u skladu s politikom banke. Visi menadzment mora osigurati uCinkovito upravljanje strukturom poslovanja neke banke i razinom kamatnog rizika koje preuzima, uspostavljanje odgovarajuce politike i postupke pracenja i ogranicavanja rizika te postojanje resursa za njihovu procjenu i nadzor. lzvjdca bi visem menadzmentu trebala dati zajednicke podatke i dovoljno pojedinosti koje ce olaksati procjenu razine rizika, osjetljivost banaka na promjenjive trzisne okolnosti i druge bitne cimbenike. u vecini slucajeva dnevna procjena rizika i upravljanje dodjeljuju se posebnom odboru, kao npr. odboru za upravljanje aktivom i pasivom (ALCO). Duznosti koje se ticu kljucnih elemenata procesa upravljanja rizicima trebale bi se primjereno odvojiti kako bi se izbjegli moguci sukobi interesa - drugim rijeCima funkcije upravljanja i nadzora rizika banke trebaju odvojiti od samih operacija preuzimanja rizika. Vece iii slozenije banke cesto imaju posebnu organizacijsku jedinicu odgovomu za planiranje i upravljanje bilancom, ukljucujuci i kamatni rizik. Zbog danasnje siroko rasprostranjene inovativnosti u bankarstvu i dinamicnosti trzista, banke bi trebale prepoznati moguce rizike svojstvene novom proizvodu iii usluzi prije njihovog uvodenja i pobrinuti se da se ti rizici promptno uzmu u obzir u postupku procjene i upravljanja rizicima.


253

Banke bi takoder trebale imati primjereni sustav unutrasnjega nadzora koja ce nadgledati proces upravljanja kamatnim rizicima. Bitna sastavnica takvog sustava je redoviti, neovisni pregled i procjena koja ce osigurati djelotvornost nadle:Zne nadzorne vlasti. Cilj upravljanja kamatnim rizikom jest odrzavati izlozenost rizicima unutar dopustenih granica sto se maze izraziti u obliku rizika na prihod, trzisne vrijednosti vlasnickih udjela ili na oba naCina. Definiranih se ogranicenja valja pridr:lavati, a banke bi trebale uvesti primjerene postupke ne bi li zadrzale izlozenost unutar navedenih ogranicenja odnosno ne bi li ta ogranicenja izmijenile aka se pokazu neprimjerenima. Na visoj se razini ogranicenja obicno utvrduju u odnosu na ukupni prihod ili kapital banke i zatim se razbijaju po portfeljima, aktivnostima ili poslovnim jedinicama. Projekt sustava ogranicenja trebao bi osigurati da menadzment promptno rjdava pozicije koje premasuju utvrdena ogranicenja.

12.3 Modeli upravljanja kamatnim rizikom Banke bi trebale imati jasno definirane politike i postupke ogranicavanja i nadziranja kamatnog rizika. Sustav mjerenja kamatnog rizika kojim se koristi banka trebalo bi sadrzavati sve znacajne izvore kamatnog rizika i treba biti dostatan da bi se procijenio ucinak promjene kamatnih stopa kako na zarade taka i na ekonomsku vrijednost. Sustav bi takoder trebao pruzati sadr:lajnu mjeru kamatne izlozenosti neke banke i trebao bi biti u stanju prepoznati moguce izlozenosti riziku koje se mogu pojaviti. Vazno je da bude utemeljen na dobra dokumentiranim i realnim pretpostavkama i parametrima. Sustav bi trebao obuhvacati svu aktivu, pasivu i izvanbilancne pozicije, trebao bi se sluziti opcenito prihvacenim financijskim pojmovima i tehnikama mjerenja rizika te treba rukovodstvu banke pruzati cjelovit i dosljedan pogled na rizike u odnosu na sve proizvode i poslovne linije. Staticki model jaza. Osamdesetih i pocetkom devedesetih godina proslog stoljeca bila je uobicajena praksa da financijske institucije analiziraju svoju izlozenost kamatnom riziku koristenjem pristupa jazova. Taj se pristup taka naziva jer mu je cilj raspodjele aktive i pasive u skupine dospijeca definiranih prema svojstvima odredivanja cijena te mjerenje jaza u svakoj tocki dospijeca.

254


U modelujaza sastavnice bilance stanja su odvojene u stavke osjetljive na promjene kamatnih stopa i na one koje to nisu. Te se pak klasificiraju po razdobljima odredivanja cijena (ili modificiranog trajanja) i dodijeljena su im razdoblja poznata kao rukavci vremena ili skupine dospijeca. Skupine dospijeca trebale bi se utvrditi na temelju kljucnih stopa (opisanih kao specificne tocke dospijeca na krivulji promptnih stopa) i trebale bi uzeti u obzir medusobnu vezu prinosa. Vazno je napomenuti da je cilj ove analize odredivanje cijena (tj. tocka u kojoj se kamatne stope mogu mijenjati), a ne poimanje likvidnosti i novcanog toka. Sto se tice ovog pristupa upravljanju rizika, jaz se zatvara kada su odredivanja cijena aktive i pasive osjetljivijih na kamate adekvatno uskladena. Tablica 12.1 ilustrira pojednostavnjeni okvir za vodenje analize jaza kod odredivanja cijena. Pozitivni jaz ukazuje na visu razinu odredivanja cijena aktive nego pasive u vremenskom okviru dospijeca - bilancna pozicija o kojoj se takoder govori kao o aktivno osjetljivoj. To bi uzrokovalo vise prihode ako se doticni kamatni prinos poveca. 0 suprotnoj se bilancnoj poziciji govori kao o pasivno osjetljivoj ili se govori o negativnomjazu, a opisuje situaciju u kojoj bi slicno povecanje prinosa pridruzenih specificnom vremenskom intervalu proizvelo smanjenje neto kamatnog prihoda.

TABLICA 12.1 MODEL ODREDIVANJA CIJENA JAZA ZA UPRAVLJANJE KAMATNIM RIZICIMA

Razdob/ja odreaivanja cijenajaza Kratka

Jaz odredivanja cijena uz fiksnu stopu Jaz odredivanja cijena po varijabilnoj stopi Kapital i nekamatne stavke Ukupno

Povecanje/smanjenje jaza kao rezultat derivata Jaz odredivanja cijene nakon derivata Promjene kamatnih stopa- predvidanje Utjecaj na racun dobiti od promjena krivulje prinosa uzrokovanih povecanjem/smanjenjem bankovnih stopa Postotak kapitala izlozenog uslijed potencijalnih promjena bank. stope

Srednja

Duga


255

Teoretski, jednom kada je pozicija ponovnog utvrdivanja hilance poznata, postavlja se odredeni okvir unutar kojega se ocjenjuje sveukupna izlozenost hanke kamatnim kolehanjima. Menadzment tada ima mogucnost strukturiranja hilance na nacin da proizvedeni jaz hude nula sto hi, pretpostavlja se, imuniziralo hanku od kolehanja kamatnih stopa. Takva zastita moze, takoder, rezultirati u nizoj razini neto kamatnih marzi. Banke ohicno pokusavaju osigurati da struktura odredivanja cijena u njihovim hilancama stvara maksimalne koristi od ocekivanih kretanja kamata. Na primjer, ako hanka ocekuje da ce se kratkorocno prinosi povecavati, zahtijevat ce da se, vise kod aktive nego kod pasive, kratkorocno ponovo utvrduje cijena. To u praksi nije uvijek moguce zhog strukturnih poteskoca na nelikvidnim tr:Zistima ili zhog toga sto devizni nadzori ogranicavaju pristup inozemnim trzistima i instrumentima predvidenim da pomognu upravljati izlozenoscu rizicima. Jedna od prednosti modela odredivanja cijene jaza jest jedinstveni hrojcani rezultat koji predstavlja izravni cilj u zastitne svrhe. Nazalost, odredivanje je cijena jaza staticka mjera i ne daje cjelovitu sliku. Tamo gdje se menadzment koristi samo prihodom tekuce godine da hi ocijenilo osjetljivost stopa, pristup odredivanja cijena previda ili umanjuje ucinke neuskladenosti srednjih ili dugih pozicija. Analiza jaza takoder ne uzima u ohzir varijacije karakteristika razlicitih pozicija unutar jedne vremenske zone; drugim rijecima, pretpostavlja se dace sve pozicije unutar jedne vremenske zone dospjeti ili ce im se cijena odredivati istovremeno. U stvarnosti, to ce se dogoditi samo u onoj mjeri u kojoj prinosi unutar istog razdohlja hudu visoko povezani i ako im se cijena odreduje na temelju iste krivulje prinosa. Kumulativni jaz moze saCinjavati nekoliko razliCitih pojedinacnih tipova jaza, a koji mogu "zamutiti"sliku izlozenosti krivulja prinosa, tj. osjetljivost na promjene ohlika krivulje prinosa. Osim toga, analiza jaza ne uzima u ohzir ocekivane promjene u strukturi hilance i ignorira i hazni rizik i osjetljivost prihoda na pozicije vezane za opcije. Postoje takoder i druga ogranicenja na djelotvornost analize jaza. Razinu neto kamatne mar:Ze (koja je konacni cilj upravljanja kamatnim rizikom) u pravilu odreduju relativni prinosi i opseg hilancnih stavki Ciju se konstantnu dinamiku ne moze u potpunosti sagledati pomocu statickog modela. Nadalje, model statickog jaza pretpostavlja linearno

256


reinvestiranje - konstantni model reinvestiranja za predvidenu neto kamatnu do bit- i da ce odluke financiranja ubuduce biti slicne odlukama koje su rezultirale prvobitnim rasporedom odredivanja cijena od strane banke. Model statickog jaza dakle ne predvida utjecaj promjene strategije financiranja na neto kamatnu marzu. Ipak su modeli odredivanja cijena jaza korisno polaziste za procjenu izlozenosti kamatnim stopama. Banke su takoder s vremenom napredovale od jednostavne analize jaza do razradenijih tehnika. U idealnim okolnostima sustav mjerenja kamatnih stopa neke banke uzet ce u obzir specificne karakteristike svake pozicije osjetljive na kamate i detaljno ce obuhvatiti cjelokupni opseg potencijalnih kretanja. S obzirom daje to u praksi iznimno tesko postici, u vecini ce slucajevaALCO upotrijebiti niz metodologija za analizu kamatnih rizika. Analiza osjetljivosti. Ovaj postupak primjenjuje razlicite utjecaje kamatnih stopa na staticki model jaza bilance neke banke. Simulacija. Taj proces ukljucuje izradbu velikog i cesto slozenog modela bilance stanja banke. Takav model bit ce vremenski dinamican i uklopit ce mnogobrojne varijable. Cilj simulacije jest mjerenje osjetljivosti neto kamatnog prihoda, zarade i kapitala na promjene u kljucnim varijablama. Koristene rizicne varijable ukljucuju promjenjive putanje kamatnih stopa i opsege bilance. Simulacija veoma ovisi o pretpostavkama i potrebno je dosta vremena prije nego unosi daju znacajne rezultate; stoga bi mogla biti korisnija kao sredstvo za planiranje poslovanja nego za mjerenje kamatnog rizika. Ukoliko sluze kao sredstvo za mjerenje rizika, parametri bi trebali biti pod strogim nadzorom kako bi proizveli sto je moguce objektivniju mjeru rizika. Analiza trajanja. Modificirano trajanje mjera je osjetljivosti cijena na promjene u kamatnim stopama. Preciznije, modificirano trajane daje postotnu promjenu cijene neke vrijednosnice s fiksnim prihodom za promjenu kamatne stope u iznosu od jednog baznog poena. Ta je mjera postala najuobicajenija mjera kamatnog rizika za investicijske portfelje s fiksnim prihodom i pozicije vlasnickog trgovanja, a prvobitno je koristena iskljucivo za te portfelje jer su ani uskladivani s tdistem i promjena u trzisnoj vrijednosti bi se odrazavala kroz prihode. Strucnjaci za financiranja poduzeca, medutim, sve vise paznju usmjeravaju na ekonomsku vrijednost poduzeca, a ne samo na njezinu tekucu zaradu. Zbog promjene cilja, uvedeno je modificirano trajanje za mjerenje


257

osjetljivosti ekonomske vrijednosti kapitala na promjene u kamatnim stopama. Modificirano trajanje se temelji na vremenu do primitka huduCih novcanih tokova. Kada kamatne stope rastu, neto sadasnja vrijednost fiksnog niza huduceg novcanog toka se smanjuje. Kod utdivih vrijednosnica to ce se odraziti u razmjemom padu cijena. Ohratno, kada kamatne stope padaju, neto sadasnja vrijednost ili cijena se niza huduCih novcanih tokova povecava. Modificirano trajanje pokazuje koliko ce se u postotku cijena promijeniti ukoliko se stope promijene za jedan hazni poen. Taj model zahtijeva da se menadzment hanaka usmjeri na modificirano trajanje investicijskog portfelja u cjelini, ukljucujuCi doprinos trajanja eventualnih derivatnih pozicija. Rizik se mjeri na neto osnovi: vrijeme trajanja portfelja umanjeno za trajanje standarda ili trajanje izvora financiranja na kojemu se portfelj temelji. Iz ekonomske perspektive, rizik se mjeri izracunavajuCi sadasnju vrijednost sveukupne aktive, pasive i izvanhilancnih pozicija te mjereci zatim osjetljivost neto vrijednosti na promjene u kamatnim stopama. Taj se model ponekad naziva modelom "jaza trajanja" i jos nije veoma rasprostranjen kao model upravljanja kamatnim rizikom neke hanke. Prednost mu je sto nudi perspektivu na dulji rok od drugih modela, kao sto su modeli simulacije i kamatnogjaza koji su usredotoceni na tekucu zaradu, i tako se ohicno koristi kao komplementama mjera za postavljanje prihvatljivih vremenskih zona unutar kojih trajanje izlozenosti kapitala moze varirati. Sadasnja tdisna praksa. Razvijenije hanke koriste mjesavinu strategija upravljanja rizicima. Banke koriste se sve vise derivatnim sredstvima, kao sto su zamjene, opcije te terminski sporazumi, da hi zastitile izlozenost kamatnim stopama, a novije tehnike, ukljucujuCi simulaciju i analize jaza trajanja, holje povezuju utjecaj tih sredstava na kamatnu poziciju neke hanke. Banke hi morale mjeriti svoju osjetljivost prema guhicima u stresnim trfisnim uvjetima, ukljucujuCi i pregled kljucnih pretpostavki na kojima se grade njihovi modeli kamatnih stopa, i trehale hi uzeti u ohzir rezultate svake takve procjene prilikom utvrdivanja i pregleda svoje politike i ogranicavanja kamatnog rizika. Test na stres trehao hi hiti prilagoden karakteristikama rizika neke hanke; treha takoder hiti tako

258


osmisljen da pruza podatke o okolnostima u kojima bi banka bila najosjetljivija i u kojima bi pretpostavke i parametri na kojima se temelje modeli mjerenja ili simulacije kamatnog rizika dozivjeli iznenadne ili nagle promjene. Probni bi pokusaji trebali razmatrati takve nagle promjene u opcoj razini kamatnih stopa i u odnosima izmedu kljucnih trzisnih stopa (posebno onih koje se obicno koriste kao indeksne stope) i trebali bi se takoder pozabaviti mogucim promjenama nestabilnosti i/ili likvidnosti na svim tdistima na kojimaje banka prisutna.

12.4 Utjecaj promjena na predvidene krivulje prinosa Sadasnje i predvidene krivulje prinosa. Osim sto tradicionalna metoda neuskladenosti Gaza) razdoblja ponovnog cjenovnog vrednovanja ima ogranicenja kao i svaki staticki model u dinamickom okruzenju, tumacenje vremenske dinamike promjene cijena moze takoder biti prilicno slozeno i zahtijevati dobro poznavanje poslovnih svojstava neke banke. Mogu se dobiti predvidanja krivulje prinosa od strane neke banke i bolje upoznati njezin stav prema kamatnim stopama. To je grub, ali u svrhu bankovne procjene ucinkoviti naCin razumijevanja potencijalnog utjecaja odredene promjene u kamatnim stopama na racun dobiti te na kapital i rezerve banke. Terminske trzisne krivulje prinosa nude objektivniji pogled na putanju koju kamatne stope mogu slijediti, oznacuju trzisna ocekivanja i nude mogucnost najbolje procjene. Trziste moze nadalje pruziti objektivne mjere ocekivane nestabilnosti prinosa koje se mogu koristiti, uz odredenu razinu pouzdanosti, za mjerenje rizika. Valja prihvatiti da se, na odredenim trzistima, struktura cjenovnog vrednovanja bilance ne moze lako mijenjati. Slika 12.1 pokazuje predvidene krivulje prinosa za niz sredstava i tocaka u vremenu, pocevsi od sadasnjeg razdoblja (koji prikazuje sadasnju krivulju prinosa) do razdoblja od narednih godinu dana (prikazuje predvidenu krivulju prinosa). Jaz razdoblja ponovnog cjenovnog vrednovanja i analiza osjetljivosti. Slika 12.2 pokazuje utjecaj koji na prihod i kapital ima promjena u nekoj kljucnoj trzisnoj stopi (kao sto je eskontna stopa sredisnje banke). Cilj takve analize osjetljivosti jest naglasavanje utjecaja odredene kamatne stope na racun dobiti te na kapital i rezerve.

259


SLIKA 12.1 SADASNJE I PREDVIDENE KRIVULJE PRINOSA

%

31

............

29 27 25

23

''

... ;'!....

21

;·"'-

.. - .. - ··-

•

•

''

.,. ..

.

. . .. .

...... :.·-·----;,-.,:.:::-~=~ .• . ...... .

. . , , . , .A •• ·:...·.::; ;, •. . . , . , • , ' ' ' ' ' ' • •

.. - .. -

. •

•

19 17 15 Sestomjesecna Jednogodisnja 12-mjesecna uvjerenja o depozitu - ·· 3-mjesecna uvjerenja o depozitu • • • Ocekivani prinos triista kapitala

Sadasnja (stvarna) Tromjesecna • Prvorazredni klijenti · .._ · 6-mjesecna uvjerenja o depozitu Kamatna stopa po videnju za pravne osobe (medubankovna)

•

SLIKA 12.2 POTENCIJALNI UCINAK PROMJENA KRIVULJE OCEKIVANIH PRINOSA NAKAPITAL Postotak 4,0 3,0

2,0

1,0 0,0

-1,0 -2,0 -3,0

2

4

3

5

Mjeseci

+

Visoka stopa - postotak izlozenog kapitala

-o- Niska stopa - postotak izlozenog kapitala

260


Kamatni rizik ne mora nuzno rezultirati gubitkom, ali se mora pratiti da bi se prepoznale one banke koje preuzimaju osobito znacajne razine rizika. Banka bi u pravilu trebala postaviti ogranicenja na utjecaj koji je pripremna podnijeti na teret zarade i ekonomske vrijednosti kapitala u slucaju promjene trzisnih kamatnih stopa. Oblik ogranicenja trebao bi biti vezan za velicinu i slozenost pozicije odredene banke. Za banke angazirane u tradicionalnim bankovnim aktivnostima i koje u bilanci ne posjeduju derivate iii instrumente s ukljucenim opcijama dovoljna su jednostavna ogranicenja. Za banke sa slozenim i razlucenim poslovanjem moze biti potreban detaljni sustav ogranicenja kako bi se uzeli u obzir svi moguci izvori kamatnog rizika. Takav bi sustav takoder trebao razmotriti specificne situacije kretanja trzisnih kamatnih stopa i nestabilnosti povijesnih stopa.

13. POGLAVLJE

UPRAVLJANJE VALUTNIM RIZIKOM

KLJUCNE PORUKE

Valutni rizik proizlazi iz promjena tecajeva i ima ishodiste u neuskladenosti izmedu vrijednosti aktive i pasive denominiranih u razlicitim valutama. Druge vrste rizika koje cesto prate valutni rizik su rizik druge ugovorne strane, rizik poravnanja, rizik likvidnosti i kamatni rizik vezan za valutu. Prilikom procjene valutnog rizika valja razlikovati rizik koji potjece iz politickih odluka, rizik koji proizlazi iz tradicionalnih bankovnih djelatnosti te rizik od aktivnosti trgovanja. Valutnim se rizikom upravlja postavljajuci ogranicenja na pojedine pozicije. Kljucni limit upravljanja valutnim rizikom je efektivna neto otvorena pozicija. Efektivna neto otvorena pozicija svih valuta, zbrojenih zajedno kao apsolutne vrijednosti i izrazenih kao postotak jamstvenog kapitala, ne bi smjela prelaziti unaprijed odredenu vrijednost. Upravljanje valutnim rizikom sastavni je dio procesa upravljanja aktivom i pasivom.

13.1 Uvod: Podrijetlo i sastavnice valutnog rizika Valutni rizik proizlazi iz promjena tecajeva izmedu domace valute odredene banke i ostalih valuta. Nastaje iz neuskladenosti, a moze uzrokovati gubitke za banku zbog nepovoljnog kretanja tecaja tijekom 261

262


razdoblja u kojem ima otvorenu bilancnu ili izvanbilancnu poziciju, bilo promptnu ili terminsku, u pojedinoj valuti. Posljednjih je godina trzisno okruzenje sa slobodno fluktuirajuCim tecajevima prakticki postalo globalna praksa. To je otvorilo vrata trgovackim spekulacijama i povecalo valutni rizik. Popustanje deviznih nadzora i liberalizacija prekogranicnog kretanja kapitala pokrenuli su izniman rast na medunarodnim financijskim trziStima. Opseg i rast globalnog deviznog trgovanja znatno su premasili rast medunarodne trgovine i tijekova kapitala te doprinijeli vecoj nestabilnosti tecajeva, a stoga i valutnog rizika. Valutni rizik nastaje iz neuskladenosti vrijednosti aktive s jedne strane te kapitala i pasive denominiranih u stranoj valuti s druge (ili obmuto) ili zbog neuskladenosti izmedu stranih potrazivanja i dugovanja izrazenih u domacoj valuti. Takve neuskladenosti mogu postojati i izmedu dospjele glavnice i kamate. Valutni je rizik spekulativne naravi i stoga moze rezultirati u dobiti ili gubitku, ovisno o kretanju tecajeva i o tome je li neka banka neto opskrbljena ili nije u stranoj valuti. Na primjer: u slucaju neto duge valutne pozicije, deprecijacija ce domace valute rezultirati u neto dobiti za banku, a aprecijacija ce stvoriti gubitak. U slucaju neto kratke pozicije, kretanja tecajeva imat ce suprotni uCinak. U nacelu, kolebanje vrijednosti domace valute koja stvara valutni rizik posljedicomje promjena u stranim i domaCim stopama koje su pak uzrokovane razlikama u inflaciji. Takva su kolebanja obicno motivirana makroekonomskim Cimbenicima i manifestiraju se kroz relativno duga vremenska razdoblja, premda situacija na valutnom trzistu moze cesto ubrzati prepoznavanje tih smjemica. Drugi su makroekonomski Cinitelji koji utjecu na domacu valutu su opseg i usmjerenje trgovine neke zemlje i tijekovi kapitala. Kratkorocni cimbenici, kao sto su ocekivani i neocekivani politicki dogadaji, izmijenjena ocekivanja sudionika na tdistu ili trgovanje valutama temeljeno na spekulaciji, mogu takoder uzrokovati valutne promjene. Svi ti Cimbenici mogu utjecati na ponudu i potraznju za nekom valutom i shodno tome na dnevna kretanja tecajeva na valutnim trzistima. U praksi, valutni se rizik sastoji od sljedeceg: •

transakcijskog rizika ili utjecaja promjena tecajeva na strana potrazivanja i dugovanja koja se temelje na cijeni - tj. razlika


•

•

263

u cijeni po kojoj se oni naplacuju ili placaju i cijeni po kojoj su priznati u lokalnoj valuti u financijskom izvjescu neke banke ili pravnog subjekta; ekonomskog ili poslovnog rizika vezanog za utjecaj promjene tecajeva na dugu poziciju neke dr:lave ili konkurentu poziciju trgovackog drustva; npr. deprecijacija u lokalnoj valuti moze uzrokovati pad uvoza i veCi izvoz; rizika revalorizacije iii rizika konverzije koji nastaje kada se devizna pozicija neke banke revalorizira u domacoj valuti ili kad maticna institucija provodi financijsko izvjesCivanje ili periodicnu konsolidaciju financijskih izvjesca.

Postoje takoder i drugi rizici vezani za medunarodne oblike poslovanja u stranoj valuti s kojima se suocavaju banke koje obavljaju devizne transakcije. Jedan je takav rizik oblik kreditnog rizika vezan za neizvrsenje obveza druge ugovome strane u nekom deviznom ugovoru. U takvim slucajevima cak se i banka s uravnotezenim knjigama moze nenamjemo naci u nekoj nepokrivenoj deviznoj poziciji. Jos jedan oblik kreditnog rizika svojstvenog deviznim operacijama jest rizik poravnanja vezan za vremenske zone. On nastaje kada devizni ugovor ukljucuje dva poravnanja koja se odigravaju u razlicito vrijeme zbog razlika u vremenskoj zoni, a partner ili platitelj u meduvremenu ne ispuni svoju obvezu. Rocna neuskladenost deviznih pozicija moze takoder rezultirati u kamatnom riziku izmedu odnosnih valuta gdje banka moze pretrpjeti gubitak uslijed promjene tecajnih razlika te istovremenih promjena u premijama na terminsku krivulju ili u eskontiranju, ako ima bilo kakvih neuskladenosti s terminskim ugovorima ili derivatima slicne prirode.

13.2 Politika upravljanja valutnim rizikom Odgovornost za utvrdivanje politike. Postoji mnogo aktivnosti banaka koje ukljucuju rizike, ali malo je onih u kojima banka moze tako brzo zapasti u velike gubitke kao u nepokrivenim deviznim transakcijama. To je razlog zbog kojeg upravljanje valutnim rizikom zasluzuje duznu pozomost nadzomog odbora i viseg menadzmenta banke. Nadzomi odbor banke bi trebao utvrditi ciljeve i nacela upravljanja

264


valutnim rizikom. Oni trebaju ukljucivati postavljanje odgovarajucih ogranicenja na rizike koje banka preuzima u svom deviznom poslovanju te uspostavljanje mjera da bi se provjerilo da su postavljeni primjereni nadzori koji obuhvacaju ovaj segment bankovnog poslovanja. Unutar tog okvira, Odbor za upravljanje rizicima, kao ALCO, mora odrediti posebne politike i ogranicenja. Smjemice politike valja periodicno revidirati i azurirati kako bi ih se prikladno uskladilo sa profilom rizika banke, kvalitetom sustava upravljanja rizicima i vjestinom kadrova. Smjemice politike takoder bi morale odrazavati promjenjive okolnosti na domacim i stranim deviznim trzistima te pomoci u uskladivanju s moguCim promjenama u deviznom sustavu, npr. u obliku nadzora kapitala uvedenih u skladu s politickim odlukama iii makroekonomskim uvjetima pojedinih zemalja koje bi mogle utjecati na promjenu tecaja. Osim toga politike bi trebale specificirati ucestalost revalorizacije deviznih pozicija za potrebe racunovodstva i upravljanja rizicima. U nacelu, ucestalost bi revalorizacije i izvjescivanja trebala biti srazmjema velicini i specificnoj prirodi izlozenosti banke valutnom riziku. U svrhu upravljanja i kontrole, vecina banaka pravi jasnu razliku izmedu devizne izlozenosti koja proizlazi iz posrednickih i trgovackih poslova te izlozenosti uzrokovanoj tradicionalnijim bankovnim poslovanjem, koji ukljucuje aktivu, pasivu i izvanbilancnu izlozenost denominirane u stranoj valuti. One mogu ukljucivati zajmove, investicije, depozite, pozajmice iii kapital kao i jamstva iii akreditive. Zbog razlicite naravi transakcija i istovremene izlozenosti rizicima, banke obicno primjenjuju dvije vrste procedura upravljanja rizicima. Upravljanje valutnim rizikom koji je vezan za posredovanje iii trgovacke poslove mora biti dnevno dobra potkrijepljen informacijama o ulazima/izlazima i pod strogim nadzorom viseg rukovodstva i odbora za upravljanje rizicima dok se upravljanje tradicionalnim bankovnim operacijama u vecini slucajeva obavlja na mjesecnoj osnovi. Ogranicenja izlozenosti rizicima. Banka ima neto poziciju u stranoj val uti i izlozena je valutnom riziku kada njezina aktiva (ukljucujuCi promptne i terminske ugovore za kupovinu) i njezina pasiva (ukljucujuci promptne i terminske ugovore za prodaju) nisu jednake u nekoj odredenoj valuti. Banke bi morale imati pisane politike koje ureduju njihove aktivnosti u stranoj valuti i na taj naCin ogranicavati njihovu izlozenost valutnom riziku pa taka i potencijalnim gubicima. U nacelu


265

se ogranicenja uspostavljaju na temelju prirode valutnog rizika i vrste poslovanja koja taj rizik ukljucuje. Ta bi ogranicenja, bilo da su izrazeni u apsolutnim ili relativnim brojkama, trebali biti povezani s rizicnim profilom neke banke, kapitalnom strukturom te stvarnim kretanjem odredene valute na trzistu. Ogranicenja se mogu primjenjivati u raznim vremenskim okvirima ovisno o dinamici neke odredene aktivnosti. Ogranicenja na posredovanje ili trgovacke poslove obicno se postavljaju na nocne pozicije, ali u slucaju nekih posebno dinamicnih aktivnosti, kao sto je promptno posredovanje, mogu biti potrebna i medudnevna ogranicenja. Sto je neko valutno trziste manje likvidno i/ili sto je valuta nepostojanija, ogranicenje izlozenosti valutnom riziku trebalo bi biti nize postavljen. Ogranicenje neto otvorene pozicije je ukupno ogranicenje izlozenosti neke banke valutnom riziku. Obicno je izrazeno kao postotak kapitala neke banke, moze biti prikazano u odnosu na ukupnu aktivu ili neko drugo mjerilo. Logicno, limit neto otvorene pozicije oznacava maksimalni gubitak u koji banka moze zapasti uslijed valutnog rizika. Ukoliko su tecajevi valuta u kojima banka ima otvorene pozicije savrseno uskladeni, ogranicenje na neto otvorenu poziciju bilo bi dostatno za upravljanje valutnim rizikom. Sto se tice zbrajanja izlozenosti neke banke prema razlicitim valutama, savrsena uskladenost podrazumijeva da se duga i kratka pozicija u razlicitim valutama mogu jednostavno prebiti. S obzirom na cinjenicu da valute nisu savrseno uskladene, izbor banke na koji nacin zbrojiti neto otvorene pozicije u razlicitim valutama da bi se doslo do ukupne neto otvorene pozicije (takoder poznate kao bruto ukupna pozicija), a u svrhu upravljanja rizicima, pokazatelj je stava neke banke o upravljanju rizicima. Konzervativna banka zbraja apsolutne vrijednosti svih otvorenih pozicija u pojedinim valutama, sto podrazumijeva da se pritom ocekuje dace se tecajevi svih valuta kretati tako da bi sve pozicije mogle istovremeno biljeziti gubitak. Manje konzervativna banka cesto bira srednji put, kao sto je zbrajanje svih kratkih i svih dugih pozicija u raznim valutama, i uzima onu vecu kao pokazatelja ukupne neto otvorene pozicije. Ovaje metoda poznata i kao short-hand method i prihvatili su je i Baselski odbor i Europska unija. U mnogim zemljama, prudencijalne i bonitetne mjere posebno ogranicavaju neto otvorenu poziciju, tj. ukupnu izlozenost banke valut-

266


nom riziku. U nekim su zemljama ogranicenja zajednicka za sve banke koje imaju ovlastenje za devizno poslovanje dok se u drugima ogranicenja utvrduju pojedinacno po bankama na temelju ocjene nadzomika o kvaliteti upravljanja rizicima i strucnim sposobnostima zaposlenih. Takoder su ucinjeni napori na medunarodnom planu da se postigne sporazum o potrebama kapitala vezanim za valutni rizik s ciljem da ih se promovira u medunarodni standard. U nacelu prudencijalno ogranicenje utvrdeno u odredenoj zemlji treba biti vezano za nestabilnost tecajeva. U praksi se to ogranicenje za neto otvorenu poziciju cesto postavlja na 10-15% jamstvenog kapitala neke banke. U razdobljima kada se ocekuje znacajna devalvacija domace valute, sredisnja banka moze dalje ogranicavati kratke pozicije u stranoj valuti. U zemljama s relativno stabilnim tecajevima i vanjskom konvertibilnoscu, ogranicenja neto otvorene pozicije obicno su visa iii pak ne postoje. Ogranicenja valutne pozicije. Dobro vodena banka isto bi tako trebala primjenjivati posebna ogranicenja na svoju rizicnu izlozenost prema pojedinim valutama - drugim rijeCima, trebala bi uspostaviti ogranicenja na neto otvorenu poziciju u svakoj pojedinoj valuti. Ogranicenja valutne pozicije mogu se primijeniti na bilancne revalorizacijske bodove, prekonocne pozicije iii medudnevne pozicije. Ta se ogranicenja mogu uskladivati od slucaja do slucaja, ovisno o bancinim ocekivanjima kretanja tecajeva domace i strane valute. Ogranicenja ostalih pozicija. Ukoliko se bavi trgovanjem valutama, banka bi u pravilu morala primjenjivati ogranicenja na promptne pozicije u svakoj pojedinoj valuti. Unutar tih ogranicenja takoder bi morala utvrditi podogranicenja za pojedine posrednike iii trgovce. Ako radi sa derivatima, trebala bi utvrditi ogranicenja na opseg neuskladenosti u deviznoj knjizi. Ta se ogranicenja obicno izrazavaju kao maksimalna zbima vrijednost svih ugovora otvorenih na pojedini datum dospijeca. Postupci mogu takoder varirati medu bankama, ali se posebna ogranicenja obicno postavljaju na dnevnoj osnovi za ugovore koji dospijevaju u iduCih tjedan iii dva, na dvotjednoj osnovi za ugovore koji dospijevaju u sljedecih sest mjeseci, iii na mjesecnoj osnovi za sve druge ugovore. Odredbe o maksimalnom gubitku (stop loss). Vecina banaka koje aktivno sudjeluju na deviznom tdistu takoder primjenjuju odredbe o


267

maksimalnom gubitku ili unaprijed utvrdena ogranicenja izlozenosti za gubitke po raznim pozicijama i/ili valutama. Ogranicenja maksimalnog gubitka za izlozenost trebali bi se utvrditi na temelju ukupnog profila rizika, strukture kapitala i tendencije zarade banke. Kada gubici dostignu svoja odnosna ogranicenjamaksimalnog gubitka, otvorene se pozicije moraju automatski pokriti. U nestabilnim ili nelikvidnim tdistima, medutim, ogranicenja maksimalnog gubitka mazda nece biti potpuno djelotvoma i trziste mora proCi pokraj "okidaca" maksimalnog gubitka prije nego se neka otvorena pozicija zatvori. Ogranicenje koncentracije. Trzisna vrijednost ugovora denominiranog u stranoj valuti je obicno osjetljiva kako na dospijece ugovora tako i na tecajeve izmedu odgovarajucih valuta. Visoka koncentracija uvijek povecava rizik. Banka bi stoga morala odrediti ogranicenja na maksimalni nominalni iznos nekog ugovora u odredenim valutama i/ili na zbimu nominalnu vrijednost kombinacije svih ugovora Rizik poravnanja. Poravnanje moze postati slozeno u pogledu deviznih operacija s obzirom nato da moze ukljucivati strane iz razlicitih vremenskih zona is razliCitim radnim vremenom. Neka otvorena pozicija moze trajati nekoliko sati i dok se stvami gubici rijetko materijaliziraju, razmjer potencijalnog gubitka moze biti veoma velik. Iako se rizik poravnanja moze ublaziti trazenjem kolaterala, banka bi trebala takoder utvrditi posebna ogranicenja za izlozenost riziku poravnanja. Ona se moraju povezati s ukupnim iznosom koji je nepodmiren i podlozan riziku poravnanja na odredeni dan. Banka maze takoder utvrditi ogranicenja na rizik poravnanja u sklopu ukupne izlozenosti prema odredenom partneru. U takvim bi se slucajevima ogranicenje moglo promatrati kao sastavnica kreditnog rizika. Rizik druge ugovorne strane. Sve transakcije koje ukljucuju strane ugovore ili potrazivanja u stranoj valuti, ukljucuju takoder rizik druge ugovome strane - izlozenost gubicima zbog propusta partnera u ugovoru da izvrsi placanja koja se od njega ocekuju. Takav rizik moze s druge strane biti uzrokovan okolnostima u zemlji u kojoj partner vodi poslovanje. Taj je rizik posebno naglasen u zemljama u kojima nema vanjske konvertibilnosti i gdje vlada namece restrikcije pristupu deviznom trzistu i/ili deviznim prekogranicnim transakcijama. Da bi minimizirala rizike, banka bi morala utvrditi ogranicenja za rizik druge ugovome strane, poglavito za partnere u zemljama u kojima nema konvertibilnosti

268


ili u kojima postoji mogucnost pojave nestasice deviza. Prekonocne i terminske pozicije prema pojedinim partnerima su tipicne. Konzervativne hanke mogu takoder odrediti ogranicenje zemlje vezano za ukupnu izlozenost svih drugih ugovomih strana u doticnoj zemlji. Revalorizacija (iii konverzija) odnose se na vremenske tocke kada neka hanka revalorizira svoje hilancne i vanhilancne pozicije kako hi procijenila moguce guhitke koje postojece pozicije mogu proizvesti. Revalorizacijaje u osnovi isto sto i svodenje na trzisnu vrijednost, osim sto se odnosi na promjene (uslijed kolehanja tecaja) vrijednosti- u domacoj val uti- aktive, pasive te izvanhilancnih sredstava denominiranih u stranoj val uti. Revalorizacija je vazno pomagalo u upravljanju rizicima hez ohzira na to trehaju li dohit ili guhitak hiti priznati u svrhu oporezivanja ili nadzora u skladu s vazeCim racunovodstvenim rezimom. Ucestalost revalorizacije u svrhu unutrasnjeg upravljanja rizicima mora hiti usuglasena sa specificnim uvjetima trzista te stupnjem pripadnoga valutnog rizika u poslovanju neke hanke. Prilikom procjene potencijalne dohiti i guhitaka hanka hi se trehala koristiti konzervativnim procjenama mogucih huducih kretanja tecajeva. Utvrdivanje "realisticnih" tecaja u svrhe revalorizacije moze hiti slozeno. Lakse je izvrsiti procjene za zemlje sa slohodno konvertihilnom domacom valutom i one se ohicno izvode iz povijesnih kretanja tecajeva. U zemljama u kojima nema konvertihilnosti i/ili gdje su stope podlozne manipulaciji ili drzavnoj intervenciji, tesko je izvrsiti procjene s ohzirom nato da se stope mogu mijenjati znatno i neocekivano. Konzervativne hanke takoder provode revalorizaciju u situacijama s najpesimisticnijim predvidanjima. Jasno, ne mogu se uvijek zatvoriti sve pozicije, navlastito u zemljama gdje su konvertihilnost ili pristup trzistu ograniceni: cilj je pravovremeno odrediti koje je mjere potrehno poduzeti da hi se hanka zastitila. Utjecaj na rizik likvidnosti. Upravljanje valutnim rizikom trehalo hi sadr:Zavati dopunu vezanu za rizik likvidnosti. Transakcije u stranoj valuti, hila da nastaju u hilanci hili izvanhilancno, mogu unijeti neravnote:Zu novcanoga i mogu zahtijevati upravljanje deviznom likvidnoscu. Ovaj se postupak maze provoditi koristenjem ljestvice likvidnosti ili dospijeca koja ukazuje na neuskladenosti i ohveze u pojedinim razdohljima po svakoj pojedinoj valuti. Neka hanka takoder maze utvrditi ogranicenja na neuskladenosti u pojedinim valutama za odredena vremenska razdohlja.


269

U zemljama u kojima nacionalna valuta nema znacajku vanjske konvertibilnosti, rocna neuskladenost rezultira visim rizicima likvidnosti s obzirom na cinjenicu da banka maze imati poteskoca u pravovremenom pribavljanju potrebnog iznosa strane valute. U takvim je zemljama sredisnja banka cesto aktivni sudionik na deviznim trzistima i maze pribaviti deviznu likvidnost potrebnu za transakcije preko tekuceg racuna. Prilikom procjene primjerenoga upravljanja bankovnom deviznom likvidnoscu u zemlji u kojoj nema vanjske konvertibilnosti, analiticar bi trebao, u svrhu podrske likvidnosti, biti u potpunosti upoznat s primjenjivim aranzmanima deviznog tr:Zista. Racunovodstveni tretman gubitaka vezanih za valutni rizik od kljucne je vaznosti za upravljanje nekom bankom, kao i za analiticare i nadzomike. Racunovodstveni tretmani mogu se razlikovati medu zemljama, ovisno o svrsi revalorizacije. Analiticar bi trebao biti u potpunosti upoznat s pravilima koja se lokalno primjenjuju na racunovodstveni tretman dobiti i gubitaka nastalih iz valutnog rizika. Analiticar bi takoder morao biti upoznat s procesom revalorizacije is racunovodstvenim pravilima kojima se doticna banka koristi u svrhu izvjestavanja o rizicima i unutrasnjem upravljanju rizicima. Donosenje pravila za priznavanje dobiti i gubitaka, koji imaju neposredne porezne i druge implikacije, zahtijeva pazljivo razmatranje od strane vlasti i bankovnih zakonodavaca. To je posebno vazno u nestabilnim i nestalnim gospodarstvima koja nemaju vanjske konvertibilnosti i koja su obiljezena cestim i drasticnim uskladivanjima domaceg tecaja. U mnogim tranzicijskim gospodarstvima deprecijacija nacionalne valute u odnosu na valute vecih trgovackih partnera za 200% godisnje nije neobicna pojava, a deprecijacija od 30 do 50% cest je slucaj. Analiticari i nadzome vlasti moraju biti iznimno pazljivi prilikom tumacenja financijskih izvjesca banaka iz takvih okruzenja. U svrhu oporezivanja i nadzora revalorizacije se bilancnih pozicija obicno smatraju realiziranom dobiti i gubicima, a revalorizacija izvanbilancnih pozicija smatra se nerealiziranom. Po najkonzervativnijoj metodi sva se dobit i gubici moraju promptno odrazavati na zarade. Neki zakonodavci traze da se samo realizirana dobit i gubici i nerealizirani gubici odrazavaju na zaradu. Neke zemlje k tome dopustaju odgodu priznanja kako nerealizirane dobiti, taka i nerealiziranih gubitaka iz cega proizide krivi prikaz kapitala i zarada.

270


U zemljama u razvoju prividna primjena standardnog racunovodstvenog tretmana dobiti i gubitaka moze biti kontraproduktivna ukoliko sustav oporezivanja zahtijeva placanje poreza na svu zaradu, cak i ako je aktiva podlozna ogranicenjima prodaje. U zemlji cija valuta ubrzano deprecira, cak i mala otvorena pozicija moze stvoriti racunovodstvena uskladivanja u iznosima koji se mogu usporediti ili koji su veci od opsega poslovanja banke u domacoj valuti. Primjer koji to oslikava je situacija koja je nastala u jednom gospodarstvu u tranziciji gdje su se racunovodstvena uskladivanja bilanci, uslijed kretanja tecaja, smatrala realiziranom dobiti ili gubicima. U postupku sanacije bankovnog sustava aktiva s narusenom vrijednoscu zamijenjena je drzavnim vrijednosnicama denominiranim u slobodno konvertibilnoj valuti kao sto je americki dolar. To je stvorilo velike neto duge pozicije u bankarskom sektoru. U spomenutom slucaju bankama nije bilo dopusteno prodavati obveznice ili trgovati njima ukoliko je eskontni faktor bio veci od 10%, sto imje onemogucavalo da zatvore ili smanje duge pozicije. Naknadne znatne devalvacije nacionalnih valuta stvorile su velike "realizirane" devizne dobitke koji su uredno oporezivani. To je zauzvrat rezultiralo u otjecanju likvidnosti iz bankarskog sustava i znatnim stetama za bankovni sustav i gospodarstvo u cjelini.

13.3 Izlo.Zenost valutnom riziku i poslovna politika Vecina je banaka, osobito one koje djeluju u zemljama s nestabilnom valutom, svjesna rizika povezanog s deviznim poslovanjem. Stupanj izlozenosti valutnom rizikuje stoga pitanje poslovne orijentacije i cesto se povezuje s velieinom banke. Manje i nove banke cesto ogranicavaju svoje poslovanje na opsluzivanje potreba njihovih klijenata za stranom valutom. To ukljucuje prodaju i kupovinu deviza u ime klijenta, postupak kojim se otvorene pozicije koje takve transakcije stvaraju obicno zatvaraju u roku od nekoliko minuta. Takve su banke izlozene valutnom riziku veoma kratko i u ogranicenoj mjeri i stoga im nije potrebno elaborirano upravljanje valutnim rizikom. Banke koje poddavaju korespondentske odnose sa stranim bankama ili obavljaju transakcije klijenata denominirane u stranoj valuti izlozene su mnogo visim razinama valutnog rizika. Rizik je jos veci za banke koje uzimaju ili daju kredite u stranoj val uti s obzirom nato da to


271

moze rezultirati u otvorenim deviznim pozicijama ili rocnoj neuskladenosti. Ovaj je poslovni profil tipican za srednje ili vece banke u zemljama u razvoju. Slika 13.1 prikazuje moguCi opseg poslovanja u stranoj valuti kao dio bilancne strukture banke u nekoj zemlji u razvoju. Banke koje su angazirane u takvim aktivnostima trebaju primjenjivati odgovarajucu politiku upravljanja valutnim rizikom. Opseg poslova i preuzimanja rizika treba odgovarati kvaliteti bankovnoga procesa upravljanja rizicima i poziciji kapitala banke te treba biti uskladen sa zakonodavstvom, makroekonomskim okruzenjem i okruzenjem financijskog trzista svake pojedine zemlje. U praksi upravljanje valutnim rizikom moze predstavljati osobiti izazov u zemljama u kojima nema vanjske konvertibilnosti. Stabilnost tecajeva moze biti isforsirana s obzirom nato da su uvjeti na deviznom trzistu takvih zemalja- kao sto je pravo pristupa i vrsta transakcija dopustenih na tr:Zistu- cesto podlozni manipulaciji od strane nadleznih vlasti. Plitka trzista mogu biti pod znatnim utjecajem ocekivanja, a uskladivanje tecajeva, kad do njega dode, obicno je drasticno i uvodi se u neocekivano vrijeme. Banke koje djeluju u takvom okruzenju izlozene su mnogo visoj razini valutnog rizika i mnogo je teze utvrditi siguma ogranicenja takvoj izlozenosti.

SLIKA 13.1 VALUTNA STRUKTURA AKTIVE I PASIVE

Aktiva Denominirana u slobodno konvertibilnoj val uti 12

Denominirana u nekonvertibilnoj valuti ~--~ 1 •••

~

Pasiva Denominirana u slobodno konvertibilnoj val uti 17

Denominirana u nekonvertibilnoj val uti 7

............. ............. ............. ............. ............. ............. ............. ............. ............. ............. Denominirana u lokalnoj valuti 87

Denominirana u lokalnoj valuti

76

272


Siika 13.2 prikazuje vaiutnu strukturu zajmova i depozita banke. Banka se oCito naiazi na putu brzog rasta. Njezin kreditni portfeij znatno premasuje mogucnosti financiranja koju nudi njezina depozitna baza i pokazuje da je rast pothranjivan nedepozitnim pozajmicama, sto vjerojatno ukijucuje strane pozajmice. Stoga je banka iziozena riziku financiranja i vaiutnom riziku. Za banku u zemiji u razvoju, gdje pristup medunarodnim trzistima moze biti ogranicen, podiozan restrikcijama iii cak onemogucen zbog okoinosti nad kojima banka nema nadzora, takva devizna pozicija ukijucuje veiiku iziozenost rizicima. Priznavanje povecanog rizika i potrebnih strucnih vjestina koje su povezane s deviznim posiovanjem potaknuio je donositeije propisa u gotovo svim zemijama koje ne podrzavaju vanjsku konvertibiinost da uvedu dvije vrste bankovnih oviastenja. Za oviastenje za rad u iskijucivo domacoj vaiuti banka treba zadovoijiti samo minimaine uvjete kapitaia i strucnosti. Banka koja zeii devizno posiovati mora zadovoijiti mnogo vise zahtjeve minimaino potrebnog kapitaia i druge zahtjeve da hi stekia takvo oviastenje. Minimaini potrebni kapitai koji se trazi za oviastenje deviznog posiovanja obicno je dva iii tri puta ve6i od onoga koji je potreban za rad s iskijucivo domacom vaiutom.

SLIKA 13.2 VALUTNA STRUKTURA KREDITNOG PORTFELJA I DEPOZITA KLIJENATA

Val uta 1.400.000 1.200.000

1.000.000 800.000 600.000 400.000 200.000 Razdoblje 1.

Razdoblje 2.

Dill Zajmovi u domacoj valuti

-o-

Depoziti u domacoj valuti l:ll:!J Zajmovi u slobodno konvertibilnoj valuti

Razdoblje 3.

-<>-

Razdoblje 4.

Tekuce razdoblje

Depoziti u slobodno konvertibilnoj valuti

E:Z:2I Zajmovi u nekonvertibilnoj valuti

-+- Depoziti u nekonvertibilnoj valuti


273

Velike i dobro kapitalizirane banke, ukljucujuCi tzv. medunarodno aktivne banke smatraju devizne operacije izvorom dobiti. Takve su banke aktivno angazirane u trgovanju valutama i/ili mogu igrati vaznu ulogu posrednika na tr:Zistu, drugim rijecima mogu postati kreatori deviznog trzista. Banke koje su aktivne na deviznim trzistima i u promptnom trgovanju mogu imati znacajne neto otvorene pozicije iako tek za razmjemo kratka vremenska razdoblja. Medutim, u odredenim okolnostima promptne se stope mogu tako brzo kretati da otvorena pozicija moze rezultirati u gubicima u roku od svega nekoliko sati iii cak minuta. Osim primjerene politike upravljanja valutnim rizikom, promptno trgovanje zahtijeva djelotvomu organizaciju i strucno osoblje, sofisticiranu tehnologiju i djelotvomi informaticki sustav kao i pristup najafumijim informacijama. Banke koje ne raspolafu primjerenim izvorima podataka mnogo su osjetljivije na nagla kretanja promptnih stopa potaknuta privremeno neuravnotezenim uvjetima ponude i potraznje, unutamjim informacijama iii glasinama. Banke mogu takoder biti angazirane u terminskim deviznim transakcijama u kojima dospijece terminskih ugovora moze biti za nekoliko dana, mjeseci iii godina. Na terminske stope utjecu ne samo promptne stope, koje su obicno pod utjecajem tr:Zisnih uvjeta, nego i kamatne razlike. Promjena bi u tecajnim razlikama stoga mogla rezultirati u dobiti ili gubitku na terminsku poziciju zbog cegaje potrebno da se njima aktivno upravlja. To s druge strane zahtijeva znatne mogucnosti informacijske obrade. U tom bi slucaju banka morala voditi knjigu terminskih transakcija koja se obicno vodi na temelju jaza (neuskladenosti). Navedenu knjigu obicno valja podrobno proucavati, tjedno iii svaka dva tjedna kod terminskih pozicija za ugovore kojima se priblizava dospijece kao i mjesecno za druge ugovore. Banka moze razmatrati ocekivana kretanja u kamatnim razlikama i zatim svojom terminskom pozicijom upravljati na naCin da bude u suglasju s ocekivanim kretanjima. Banka moze namjemo podrzavati otvorenu poziciju da bi iskoristila ocekivana kretanja tecajeva. To obicno poprima oblik arbitraze na valutnom trzistu iii ponekad spekulacije, a ukljucuje kupovinu i prodaju strane valute, vrijednosnica iii derivata. Motivira je nesuglasje izmedu stopa promptnoga tr:Zista, koje istovremeno prevladavaju na razlicitim trzistima, iii razlike izmedu terminskih marzi po raznim dospijeCima iii kamatnim stopama, koje istovremeno postoje na razlicitim trzistima iii

274


valutama. Kupovina valute na jednom trzistu radi istovremene prodaje na drugom naziva se prostoma arbitraza; stvaranje otvorene pozicije u odredenoj valuti u ocekivanju povoljnog buduceg kretanja tecaja jest vremenska arbitraza. Prebacivanje s jedne valute na drugu s namjerom da se investiraju sredstva uz veci prinos naziva se valutna arbitraza. Sa stanovista nadzomih vlasti, medutim, svako namjemo preuzimanje rizika na neku otvorenu poziciju obicno se vise karakterizira kao spekulacija nego arbitraza. Banke nesklone riziku mogu potpuno izbjegavati trgovanje terminskim ugovorima i umjesto toga angazirati se u valutnim zamjenama. Dvije se strane u sporazumu o valutnoj zamjeni obvezuju razmijeniti niz placanja u razlicitim valutama po unaprijed ugovorenim tecajevima. Zamjena u jednom jedinom razdoblju naziva se terminskim sporazumom. Valutna zamjena izbjegava neto otvorenu valutnu poziciju, ali se jos uvijek mora uskladivati na trzisnu vrijednost. U svakom slucaju u normalno dinamicnom trgovackom okruzenju zapravo je nemoguce da banka kojaje aktivna na valutnim trzistima podrzava pokrivene pozicije u svim valutama, u svako doba. Kratke ili duge pozicije se zamjenjuju vise puta tijekom jednog dana. Ponekad, prema svojim postupcima upravljanja valutnim rizikom, banka odreduje svoje otvorene pozicije i poduzima potrebne mjere za pokrivanje prekomjeme izlozenosti riziku obicno organizirajuCi zamjene. Oprezno upravljanje rizicima za neku banku koja je angazirana u vecem broju promptnih i terminskih transakcija svakog dana trazi uspostavljanje jednoga formalnog postupka izracunavanja nerealizirane dobiti/gubitaka harem jednom dnevno, a izracuni cesci od ovih su pozeljni. Takvi izracuni trebali bi normalno ukljucivati cjelokupnu deviznu knjigu. To je preduvjet za djelotvomo upravljanje portfeljem, a rukovoditeljima banke daje znacajan uvid u rezultat njezinih deviznih operacija i rizike koji sus time povezani.

13.4 Upravljanje valutnim rizikom i adekvatnost kapitala Opseg bi deviznih transakcija neke banke, ukljucujuCi njezine standardne bilancne i izvanbilancne devizne i trgovacke transakcije, normalno morao biti utvrden uvjetima pristupa i likvidnosti na odgovarajucim trzistima. Prilikom procjene izlozenosti neke banke valutnom riziku i


275

primjerenosti njezinih tehnika upravljanja rizicima, analiticar mora biti svjestan zakonodavstvenog okruzenja i tdisnih uvjeta u odnosnim zemljama te pristupa koji banka ima tim trzistima. Deviznim tdistima u zemljama u razvoju je pristup ogranicen i maze im nedostajati likvidnosti, a raspolozivost je prikladnih sredstava zastite ponekad ogranicena. Ti bi se Cimbenici morali odraziti na politiku i poslovanje banke. Kljucni dio pregleda upravljanja valutnim rizikom jest procjena ima li neka banka ili nema sposobnost primjerenog upravljanja razinom svojega poslovanja u stranoj valuti. Bankovna politika izlozenosti valutnom riziku, opseg u kojem se izlozenost preuzima, postupci upravljanja rizicima te tocan naCin na koji se izlozenostima upravlja moraju se uzeti u obzir. Pregled bi takoder trebao uzeti u obzir pravno i trzisno okruzenje banke, veliCinu njezine aktive, osnovicu kapitala, opseg deviznog poslovanja s klijentima, iskustvo zaposlenika te ostale bitne Cimbenike. Priroda i raspolozivost sredstava koja se mogu koristiti za zastitu ili neutraliziranje valutnog rizika takoder su bitni. Kljucna odrednica upravljanja valutnim rizikom jest politika koja postavlja ogranicenja na izlozenost valutnom riziku i koja bi se trebala redovno revidirati kako bi odrazavala moguce promjene tecajeva kao i sveukupnu filozofiju i rizicni profil pojedine institucije. Ogranicenja bi se morala uspostavljati u skladu sa sveukupnim profilom rizika neke institucije kako bi odrazila elemente kao sto su adekvatnost kapitala, likvidnost, kreditnu kvalitetu, trzisni i kamatni rizik. Razmjema vaznost svake pojedine politike ovisi o okolnostima i poslovanju odredene banke. Sve primjenjive politike i postupci, ukljucujuCi operativne smjemice, trebale bi biti jasno definirane i uskladene kad god je to potrebno. Visi menadzment odgovoran je za stvaranje politike mora u potpunosti razumjeti rizike koji su ukljuceni u devizne operacije. Temelj na kojem se formiraju posebne politike i ogranicenja izlozenosti moraju se jasno objasniti na dosljedan i logicni nacin. Baselska preporuka za nadzomike i menadzment jest provjeriti ima li banka postavljena odgovarajuca ogranicenja te primjenjuje li primjereni unutrasnji nadzor svojeg deviznog poslovanja. Postupci rizika trebali bi pokrivati razinu devizne izlozenosti koju je neka institucija spremna preuzeti i u najmanju bi ruku trebale ukljuCivati medudnevna, prekonocna i terminska ogranicenja za valute u kojima je jedna institucija ovlastena imati izlozenost- kako pojedinacnu tako i za sve valute

276


zajedno. Takoder se trebaju odrediti ogranicenja maksimalnog gubitka i ogranicenja rizika namire. Upravljanje se valutnim rizikom moze temeljiti na analizi jaza iii analizi neuskladenosti koristenjem istih nacela kao sto je upravljanje rizikom likvidnosti i kamatnim rizikom. Postupak bi trebao imati za cilj odredivanje odgovarajuce neuskladenosti iii neravnoteze izmedu dospjele strane aktive i pasive. Ta se neuskladenost moze procjenjivati na temelju osnovnih informacija kao sto su tekuCi i ocekivani tecajevi, kamatne stope (tuzemne i inozemne) te profila rizika- povrat prihvatljivog za menadzment banke (trzisni rizik vezan uz trgovanje valutom je opisan detaljnije u 11. poglavlju). Tablica 13.1 prikazuje pojednostavljenu metodu izracunavanja efektivne neto otvorene pozicije. Izracun efektivne neto otvorene pozicije u odredenoj valuti mora uzeti u obzir izlozenost koja se odrazava kako na bilancne tako i na izvanbilancne stavke te mora ukljucivati neto promptnu poziciju (tj. sve stavke aktive umanjene za stavke pasive ukljucujuci kamate denominirane u doticnoj valuti), neto terminsku poziciju (tj. iznose potrazivanja umanjene za iznose dugovanja po deviznim terminskim transakcijama te glavnicu na valutne zamjene koji nisu ukljucene u promptnu poziciju); neuskladene terminske obveze; neto pozicije u derivatima i pozicije koje rezultiraju iz poslovanja podruznica u inozemstvu.

TABLICA 13.1 OTVORENE POZICIJE U STRANOJ VALUTI

Kraj mjeseca · Ukupna devizna aktiva Ukupna devizna pasiva Neto promptna pozicija Neuskladene terminske Pozicije Strane podruznice/operacije Neto pozicija u derivatima Efektivna neto otvorena pozicija nakon osiguranja Maksimalna neto otvorena pozicija tijekom mjeseca

Americki dolar

Engleska funta

Svicarski franak

Euro

Japanski }en

Ukupno


277

Neto pozicija u svim valutama trebala bi se zbrajati pri cemu pozornost valja posvetiti tocnoj metodi zbrajanja otvorenih pozicija kojima se sluzi banka. Konzervativna bi banka trebala zbrajati dodajuCi apsolutnu vrijednost otvorenih pozicija predvidajuCi time najpesimisticnije prognoze kretanja tecajeva. Banke u mnogim zemljama u razvoju cesto se odnose prema slobodno konvertibilnim valutama kao prema jedinstvenoj valuti u svrhu upravljanja rizicima. Argument za takav pristup je da izlozenost rizicima koja nastaje uslijed kretanja tecajeva cvrste valute mnogo je manja od one uzrokovane kolebanjem domace valute. Nadalje, grupiranje slobodno konvertibilnih valuta pojednostavljuje upravljanje valutnim rizikom. Dok je takav sustav prikladan za u zemlje u kojima banke nisu angazirane u terminskim ugovorima i derivatima, postoje situacije u kojima se moze izjaloviti. Na primjer, ekoloske katastrofe, politicki dogadaji te pokazatelji neocekivano loseg makroekonomskog razvoja mogu brzo i u velikoj mjeri povecati meduvalutni rizik. Kada dode do neuskladenosti u strukturi rocnosti, nastaju rizik likvidnosti i kamatni rizik. Banka bi trebala imati dobro definirane postupke upravljanja takvim neuskladenostima kako bi maksimizirala prihode i ogranicila moguce gubitke. Slika 13.3 pokazuje analizu strukture rocnosti depozita u stranoj valuti. Struktura rocnosti zajmova koji se financiraju tim depozitima trebala bi u potpunosti odgovarati rocnoj strukturi depozita. Ako politika upravljanja rizikom neke banke dopusta postojanje neuskladenosti, analiticar bi trebao potraziti dokaz da banka provodi djelotvome "sto ako" analize. To ce pomoCi da banka postigne djelotvomu strukturu ogranicenja. Upravljanje rocnom neuskladenoscu je izazov. Sto se tice jazova rocnosti u terminskoj knjizi, kljucno pitanje nije ocekivano ponasanje kamatnih stopa u odnosu na razna dospijeca pojedine valute, nego ocekivane razlike izmedu kamatnih stopa dvije valute po raznim rocnostima i odnosne implikacije rizika. Ovo je oCito slozenija situacija od upravljanja kamatnim rizikom za pojedinu valutu. Uklanjanje jaza rocnosti na temelju pojedinacnih ugovora prakticki je nemoguce za banku aktivnu na deviznim trzistima i u cijoj knjizi postoje stotine otvorenih ugovora. Rocni se jazovi obicno rjesavaju koristenjem dogovora o zamjeni. To je relativno zdrava praksa upravljanja rizicima sve dok su moguce promjene tecajeva postupne te dok se velicinom i duljinom

278


SLIKA 13.3 DOSPIJECA SLOBODNO KONVERTIBILNIH VALUTNIH DEPOZITA KAO POSTOTAK UKUPNIH DEPOZITA KLIJENATA

% 70

60

50 40 30

20 10

0 Razdoblje 1.

Razdoblje 2.

Razdoblje 3.

EJ Po videnju s izvornim dospijecem od jednog mjeseca iii manje IZ2l S originalnim dospijeeem od tri mjeseca do jedne godine

Razdoblje 4.

Tekuee razdoblje

Proracun

S originalnim dospijecem od jednog do tri mjeseca [JIJ S originalnim dospijecem od vise od jedne godine @

rocnih jazova upravlja sustavno i razumno. Taj postupak, medutim, moze rezultirati u visokim troskovima premoscivanja rocnih jazova u situacijama gdje nastaju nagle i neocekivane promjene u kamatnim stopama koje mogu trenutacno utjecati na trzisne kotacije zamjenhenih transakcija. Izlozenost valutnom riziku implicira odredene troskove kapitala koji se dodaju na kapitalni zahtjev izracunat za trzisni rizik (vidi 6. poglavlje). Jasno je da hi hanka morala hiti u stanju oprezno upravljati valutnim rizikom. Prema raznim drzavnim smjemicama neto otvorena valutna pozicija neke hanke ne hi trehala prelaziti 10-15% jamstvenog kapitala i rezervi. Koristenjem jednostavne metode kapitalna se adekvatnost izracunava u iznosu od 8% (ili prema zakonski propisanom postotku za doticnu drtavu ako isti ne iznosi 8%) ukupne neto otvorene pozicije. Ukupna se neto otvorena pozicija mjeri kao veCi iznos izmedu zhroja neto kratkih pozicija i zhroja neto dugih pozicija, plus neto pozicija (kratka ili duga) u zlatu, hez ohzira na predznak. Slika 13.4. ilustrira otvorene pozicije neke hanke u raznim valutama s kojima posluje, izrazene kao postotak njezina kapitala i ukljucujuCi ukupnu izlozenost - tj. neto (apsolutnu) otvorenu deviznu poziciju.

279


SLIKA 13.4 IZLOZENOST VALUTNOM RIZIKU KAO POSTOTAK KVALIFICIRAJUGEG KAPITALA

% 25 21,00 20 15 20

7,00

5 0 Otvorena pozicija*

-5 -10 -15

USD

* Veta vriiednost od zbroja duQih iii kralkih poziciia - plus apsolutna vriiednost poziciie zlata

Banka bi takoder morala poddavati razradeni sustav djelovanja za situacije u kojima se ogranicenja premasuju. Analiticar treba ocekivati da banka ima dobro definirane postupke, ukljucujuci jasnu dodjeljene odgovomosti, za postupanje u slucaju krize. Trebali bi biti ustrojeni primjerene procedurei sustav intemih kontrola i za sve druge kljucne funkcije koje su vezane uz devizno poslovanje. Analiticar bi takoder trebao procijeniti postupke i praksu revalorizacije i mjerenja dobiti i gubitaka po deviznom trgovanju. Oprezna bi banka trebala pomno nadzirati imena institucija i pojedinaca s kojima vodi devizno poslovanje te bi trebala traziti pokrice za marfu gdje god to smatra prikladnim. Djelotvoma organizacija i kvaliteta zaposlenika kljucni su dio upravljanja valutnim rizikom. Sve u svemu, vjestina i iskustvo osoblja trebali bi biti srazmjemi s opsegom poslovanja banke. Odgovomost za trgovanje, standardne devizne operacije, obradu transakcija i placanja, podrsku odjelu trgovanja i pozadinskoj funkciji te uskladivanje racuna, upravljanje rizicima te funkcija revalorizacije trebaju biti sve jasno odvojene. Posebno je bitno odvajanje deviznog trgovanja, racunovodstvenih funkcija i funkcija unutrasnjega nadzora. Politiku bi trebala formulirati uprava, a donosi je ALCO odbor. Linijski menadzment bi trebao

280


biti odgovoran za nadzor deviznih transakcija i osiguranje pridrzavanja ogranicenja rizika. Analiticari bi trebali procijeniti informacijske sustave, zahtjeve za izvjestavanjem kao i racunovodstvene, revizijske sustave i sustave unutrasnjega nadzora koji podrzavaju devizne operacije te funkciju upravljanja valutnim rizikom i koji omogucuju primjereni nadzor. Precizna i pravovremena informacijska podrska posebno je bitna- banka s visokim opsegom deviznih operacija mora imati pravu informacijsku podrsku ukoliko zeli razviti strategiju trgovackih operacija i obavljanja specificnih transakcija. Informaticka je podrska takoder potrebna za upravljanje otvorenom valutnom pozicijom, racunovodstveno prikazivanje transakcija i vodenje devizne knjige, revaloriziranje financijske pozicije, procjenu moguce dobiti/gubitka i osiguranje priddavanja politike upravljanja rizikom. Analiticar bi trebao prepoznati podsustave ili module koji podrzavaju te funkcije. Osim toga, informaticki bi sustavi trebali biti u stanju proizvesti pravovremena i cjelovita izvjesca o promptnim i terminskim pozicijama, neuskladenosti i pozicijama likvidnosti, rizicnim kamatnim pozicijama vezanim za valutu te pozicijama izlozenosti partnera i zemlje. Oni bi trebali imati svojstvo naglasavanja eventualnih izuzetaka u politici ili ogranicenjima izlozenosti te skretanja paznje menadzmenta nata odstupanja. Informaticka podrska trebala bi ukljuCivati redovno izvjesCivanje viseg menadzmenta.

14. POGLAVLJE

PROVIDNOST FINANCIJSKIH IZVJESCA BANAKA

KLJUCNE PORUKE Racunovodstvene informacije moraju biti korisne. Bitnost, pouzdanost, usporedivost i razumljivost znacajke su korisnih podataka. Financijska izvijesca trebala bi za cilj imati postizanje providnosti putem objektivnoga prikazivanja korisnih podataka. Medunarodni racunovodstveni standardi vee sadr.Ze dovoljno zahtjeva za prikazivanje podataka kojima se osigurava objektivna prezentacija. Uoceni nedostaci u racunovodstvenim standardima cesto su vezani za neprimjereno provodenje iii nepridr.Zavanje postojecih standarda.

14.1 Uvod: Vaznost korisnih informacija Pruzanje providnih i korisnih informacija o sudionicima na tr2istu i njihovim transakcijama neophodni je dio urednog i djelotvomog trzista kao i kljucna pretpostavka za nametanje tr2isne discipline. Kako bi pristup upravljanju i nadzoru banke sa stajalista rizika bio djelotvoran, potrebno je svim kljucnim igracima pruziti korisne informacije. Ti igraCi (kao sto je navedeno u 3. poglavlju) ukljucuju nadzome vlasti, sadasnje i buduce dionicare te vlasnike obveznica, deponente i ostale vjerovnike, korespondente i ostale banke, poslovne partnere i javnost. Sarna po sebi tr2ista ne mogu proizvesti dostatnu razinu objavljivanja podataka. Iako 281

282


snage na trzistu obicno uravnotefuju koristi i troskove prikazivanja dodatnih podataka, konacni rezultat ne mora nuzno biti ono sto igracima doista i treba. Bankovni se propisi po tradiciji koriste da bi se nametnulo objavljivanje podatka. U proslosti je davanje podataka ukljucivalo bonitetne podatke koje su bile potrebne nadzomicima banaka kao i ispunjavanje statistika u svrhe monetame politike vise nego pruzanje podataka koji bi omogucili sveobuhvatnu provjenu financijskih rizika. Ipak, cak su i takvi nesavrseni podaci bili korisni za poboljsanje funkcioniranja tdista. Tendencije liberalizacije financijskih trzista i trzista kapitala u osamdesetim godinama proslog stoljeca unijele su povecanu nestabilnost u financijska trzista te stoga povecale kolicinu podataka potrebnu da se osigura financijska stabilnost. S napredovanjem liberalizacije tdista, financija i kapitala povecanje pritisak poboljsanja korisnosti raspolozivih podataka financijskog sektora formuliranjem minimalnih zahtjeva za objavljivanje podataka. Ti se zahtjevi odnose na kolicinu i kvalitetu podataka koji se moraju pruzati sudionicima na trzistu i javnosti. S obzirom na cinjenicu da je pruzanje podataka neophodno za unapredenje stabilnosti bankovnog sustava, donositelji propisa daju visoki prioritet poboljsanju kvalitete podataka. Banke se takoder poticu da poboljsaju svoj unutrasnji informacijski sustav kako bi stekle ugled zahvaljujuci kvaliteti podataka koje pruzaju. Devedesetih godina proslog stoljeca promjenjiva struktura financijskog posredovanjajos je vise ojacala argumente za poboljsanje objavljenih informacija. Zamjena bankovnog kreditiranja s utdivim duznickim vrijednosnim papirima i sve vece koristenje financijskih instrumenata za prijenos rizika smanjili su vaznost odnosa bankar- klijent povecavajuCi istodobno ulogu trzista i trzisnih cijena u raspodjeli kapitala i rizika u financijskom sustavu. Taj se pomak odrazio ina zahtjeve prikazivanja podataka: kako bi donosili informirane odluke, investitorima su potrebne pouzdane podatke o profilu i prirodi pripadnih rizika. Javno objavljivanje podatka temelji se na postojanju kvalitetnih racunovodstvenih standarda i primjerene metodologije prikazivanja. Proces se uglavnom sastoji od objavljivanja relevantnih kvalitativnih i kvantitativnih podataka u godisnjim financijskim izvjesCima koja su cesto dopunjavana polugodisnjim iii tromjesecnim izvjesCima i drugim


283

vaznim podacima. S obzirom na Cinjenicu da pruzanje podataka maze biti skupo, njihova se korisnost za javnost mora odvagnuti u odnosu na trosak njihova objavljivanja. Takoder je bitno dobra tempiranje objavljivanja podataka. Objavljivanje negativnih podataka javnosti koja nije dovoljno upucena da takve informacije protumaCi maze stetiti banci, a mazda i cijelom bankovnom sustavu. U situacijama gdje se informacija lose kvalitete plasira i/ ilijavnost sene smatra sposobnom da ispravno tumaCi ono sto je objavljeno, zahtjevima javnosti bi se trebalo udovoljavati pazljivo i fazama i postepeno ih suzavati. Dugorocno gledano, koristan je rezim potpune informiranosti, usprkos dozivljavanju odredenih neposrednih problema jer je cijena netransparentnog financijskog sustava u konacnici veca od cijene objavljivanja informacija.

14.2 Providnost i pouzdanost Providnost se odnosi na nacelo stvaranja okruzenja u kojemu je svim sudionicima na trzistu omoguceno da podacima o postojeCim uvjetima, odlukama i akcijama pristupe da su im vidljive i razumljive. Objavljivanje se preciznije odnosi na proces i metodologiju pruzanja podataka i objavljivanje poslovnih odluka putem pravovremenog sirenja i otvorenosti. Pouzdanost se odnosi na potrebu sudionika na trzistu, ukljucujuCi nadlezne vlasti da opravdaju svoje akcije i politiku te da prihvate odgovomost kako za odluke, taka i za rezultate. Providnost je preduvjet pouzdanosti, posebno za zajmoprimatelje i zajmodavatelje, izdavatelje i ulagace, domace nadlezne vlasti i medunarodne financijske institucije. Sljedece poglavlje raspravlja o prednostima providnosti, naglasava sto providnost nije te pojasnjava ogranicenja providnost. Tijekom proslog desetljeca, o pitanjima providnosti i pouzdanosti se sve vise i snazno debatiralo u sklopu rasprava o gospodarskoj politici. Tvorci su politike u nekim zemljama dugo bili naviknuti na tajnost, na koju se gledalo kao na neophodni sastojak obnasanja vlasti u osjetljivim situacijama, a koja ima takoder i dodatnu prednost skrivanja nesposobnosti. Medutim, tajnost istovremeno otezava postizanje zeljenih efekata odredene politike. Izmijenjeno stanje gospodarstva i financijskih tijekova u svijetu, koji ukljucuju sve vecu intemacionalizaciju

284


i meduovisnost, u prvi su plan stvaranja gospodarskih politika izbacili pitanje otvorenosti. Sve vise drzavnih institucija, ukljucujuci i sredisnje banke, priznaju da providnost poboljsava predvidljivost i samim tim i djelotvomost poslovnih iii politickih odluka. Providnost prisiljava institucije da se suoce sa stvamom situacijom i Cini duznosnike odgovornijima, osobito ako znaju dace biti pozvani da opravdaju svoje stavove, odluke i akcije. Zbog tih se razloga potice pravovremeno uskladivanje politika. U jednom dijelu se potreba za vecom providnoscu i pouzdanoscu temelji na potrebi subjekata privatnog sektora da shvate i prihvate politicke odluke koje utjecu na njihovo ponasanje. Veca providnost poboljsava gospodarsrke odluke koje donose drugi subjekti. Providnost je takoder nacin jacanja pouzdanosti, interne discipline i boljeg rukovodenja dok i providnost i pouzdanost poboljsavaju kvalitetu donosenja odluka u institucijama Cije se djelovanje snazno temelji na poslovnoj politici. Takve institucije - kao i institucije koje se na njih oslanjaju u donosenju odluka trebaju odrzavati providnost. Ukoliko su akcije i odluke razumljive i vidljive, troskovi pracenja mogu biti manji. Nadalje, javnost je vise u mogucnosti nadzirati institucije javnog sektora, dionicari i zaposlenici imaju bolji uvid u upravljanje poduzeCima, vjerovnici bolje nadziru duznike, a deponenti mogu drzati banke na oku. Lose odluke stoga ne mogu proci neopazeno iii neosporeno. Providnost i pouzdanost jedna drugu ucvrscuju. Providnost povecava pouzdanost olaksavajuci nadzor, dok pouzdanost povecava providnost pruzajuci poticaj subjektima da se osiguraju da njihove akcije budu propisno razglasene i shvacene. Veca providnost smanjuje tendencije trzista da stavljaju neprimjereni naglasak na pozitivne iii negativne novosti te stoga smanjuje nestabilnost financijskih triista. Uzajamno djelujuCi providnost i pouzdanost mogu takoder nametnuti disciplinu koja poboljsava kvalitetu odlucivanja u javnom sektoru. To moze rezultirati u djelotvomijoj poslovnoj politici poboljsavajuCi razumijevanje u privatnom sektoru nacina na koji tvorci politike mogu reagirati na buduca dogadanja. Sto providnost ne moze osigurati. Providnost i pouzdanost nisu medutim same sebi svrhom niti su one lijekovi koji rijesavaju sve probleme. Umjesto toga stvorene su da pomognu povecati ekonom-


285

ski rezultat i poboljsati rad medunarodnih financijskih trzista unapredivanjem kvalitete donosenja odluka i upravljanja rizicima medu sudionicima na tr:Zistu. Osobito, providnost ne mijenja prirodu bankarstva ni rizike koje pripadaju financijskim sustavima. Iako ne moze sprijeCiti financijske krize, moze ublaziti odgovore sudionika na trzistu na lose vijesti. Providnost takoder pomaze sudionicima trzista da predvide i procijene negativne informacije i time da ublaze paniku i "zarazu". Ogranicenja providnosti. Takoder bi valjalo naglasiti podvojenost izmedu providnosti i povjerljivosti. Objavljivanje vlasnickih podataka moze omoguCiti konkurenciji da iskoristi specificne situacije, Cinjenica koja cesto odvraca sudionike na trzistu od potpunog objavljivanja podataka. Slicno tome, nadzoma tijela cesto dobivaju povjerljive podatke od financijskih institucija, sto maze imati znacajne tr:Zisne implikacije. Pod takvim okolnostima financijske institucije mogu zazirati od pruzanja osjetljivih informacija bez garancije povjerljivosti. Medutim i jednostrana providnost i potpuno otkrivanje doprinose rezimu providnosti. Da takav rezim postane opcepriznata praksa, u konacnici imali koristi svi sudionici na trzistu, cak ako bi se time kratkorocno stvorile odredene neugodnosti za pojedine subjekte.

14.3 Providnost u financijskim izvjdcima Cilj financijskih izvjesca jest podastrijeti podatke o financijskom polozaju nekog subjekta (bilanca), rezultatima rada (racun dobiti) i promjenama u financijskoj poziciji (izvjesce o tijeku novca). Providnost financijskih izvjesca osigurava se potpunim objavljivanjem te objektivnim prikazivanjem podataka potrebnih citavom nizu korisnika za donosenje ekonomskih odluka. U okviru javnog objavljivanja izvjesca bi trebalo moci lako protumaciti. Kao sto se moze ocekivati, razni donositelji propisa postavljaju razlicite specificne zahtjeve objavljivanja podataka. Ipak, postoje odredena kljucna nacela prema kojima bi se standardi trebali procijenjivati, a u skladu s izvjescem podnesenim ministrima financija i guvemerima sredisnjih banaka zemalja G7. Ta su kljucna nacela sazeta u okviru 14.1.

286


OKVIR 14.1 KRITERIJI ZA PROCJENU RACUNOVODSTVENIH STANDARDA Djelotvorni racunovodstveni standardi trebali bi zadovoljiti tri opca kriterija:

(i) Racunovodstveni standardi trebali bi doprinijeti - iii barem biti u suglasju (i ne kociti) - sigurno upravljanje rizicima i nadzor u bankama. Oni bi takoder trebali pruziti oprezni i pouzdani okvir za stvaranje visokokvalitetnih racunovodstvenih podataka u bankama. (ii) Racunovodstveni standardi trebaju olaksati tr:Zisnu disciplinu promovirajuci providno izvjescivanje o bankovnoj financijskoj poziciji i rezultatima, izlozenostima riziku i aktivnostima upravljanja rizicima. (iii)Racunovodstveni bi standardi trebali olaksati, a ne ogranicavati djelotvorni nadzor banaka. Osim opcih kriterija:

• Objavljivanje podataka trebalo bi biti dovoljno razumljivo za procjenu financijske pozicije neke banke i rezultata poslovanja, njezine izlozenosti rizicima i aktivnosti upravljanja rizicima. • Medunarodni racunovodstveni standardi trebali bi biti prikladni za primjenu ne samo na najnaprednijim financijskim tr:Zistima nego i na trzistima u razvoju. Postoje takoder i posebni kriteriji koji podupiru visokokvalitetno racunovodstvo: • Racunovodstvena bi nacela bi trebala davati bitne i sadr:Zajne racunovodstvene

podatke. • Racunovodstvena nacela trebala bi davati oprezna, realisticna i pouzdana mjerenja financijske pozicije i rezultata rada. • Racunovodstvena nacela bi trebala omogucavati dosljedna mjerenja slicnih iii povezanih stavki. Medunarodno prihvacena nacela za racunovodstvene standarde zahtijevaju da:

• Racunovodstveni standardi imaju ne samo zdrave teoretske temelje, vee da moraju takoder biti primjenjivi u praksi. • Racunovodstveni standardi ne bi trebali biti suvise slozeni u odnosu na obradivano pitanje. • Racunovodstveni standardi trebali bi biti dovoljno precizni da osiguraju dosljednu primjenu. • Racunovodstveni standardi ne bi smjeli dopustati alternativne tretmane. Kada su takvi tretmani dopusteni iii su potrebne presude kod primjene racunovodstvenih nacela, treba zahtijevati uravnotezeno objavljivanje podataka Baselski odbor za nadzor banaka lzvjesce ministrima financija i guvernerima sredisnjih banaka zemalja G7 o Medunarodnim racunovodstvenim standardima, travanj 2000.


287

Usvajanje medunarodno priznatih racunovodstvenih standarda (MRS) bilo je potrebno za olaksanje providnosti i ispravnog tumacenja financijskih izvjesca. U MRS je 1989. ukljucen Okvir za pripremu i prikazivanje jinancijskih izvjeica kako bi se postiglo sljedece: • • •

objasniti shvacanje koje je temelj pripreme i prikazivanja financijskih izvjesca vanjskim korisnicima; usmjeravati nadlezne osobe u razvoju medunarodnih standarda; pomo6i u pripremi revizorima i korisnicima pri tumacenju MRS-ova i rjesavanju onih pitanja koja jos nisu obuhvacena standardima.

Prema medunarodnim standardima, financijska se izvjesca obicno pripremaju pod pretpostavkom da ce neki subjekt nastaviti uspjesno djelovati i da ce se dogadaji biljeziti na obracunskoj bazi. Drugim rijeCima, uCinci transakcija i drugih dogadaja trebali bi se priznavati kada nastanu i na njih se treba ukazivati u financijskim izvjescima za razdoblja na koja se odnose. Kvalitativna svojstva su ona svojstva kojia Cine podatak objavljen u financijskim izvjes6ima korisnom. Ukoliko ne postoji sveobuhvatan, koristan podatak, menadzment ne moze biti svijesni pravog financijskog stanja banke, a kljucni igraci u upravljanju mogu biti dovedeni u zabludu. To bi sa svoje strane sprijecilo ispravno djelovanje trzisne discipline. Suprotno tome, primjena kljucnih kvalitativnih svojstava i prikladni racunovodstveni standardi obicno rezultiraju u financijskim izvjes6ima koja prikazuju stanje na istinit i objektivan nacin. Kljucna su svojstva sljedeca: •

Relevantnost. Informacija mora biti relevantna s obzirom na to da utjece na ekonomske odluke korisnika pomafuci im da procjene prosle, sadasnje i buduce dogadaje ili da se potvrde ili isprave prosle procjene. Relevantnost informacija odreduje se njenom prirodom i materijalnom kvalitetom. Opterecenje podacima, s druge strane, moze prisiliti igrace da ispituju obilje podataka traze6i relevantne detalje, sto otdava tumacenje.

288


•

•

•

Pouzdanost. Podatak bi trebao biti bez materijalnih pogresaka i dvosmislenosti. Kljucni aspekti pouzdanosti su vjerno prikazivanje, prvenstvo srzi nad oblikom, neutralnost, oprez i potpunost. Usporedivost. Podatak bi valjalo prikazivati dosljedno i trebao bi biti u skladu sa slicnim podacima is drugim subjektima kako bi ih korisnici mogli vrsiti usporedivati. Razumljivost. Podaci bi trebali biti lako razumljive korisnicima, uz razumno poznavanje poslovanja, gospodarstva i racunovodstva kao i spremnost da se savjesno prouce.

Postupak proizvodnje korisnih podataka sadrzi nekoliko bitnih tocaka koje trebaju osigurati sveobuhvatnost pruzenih podataka. One ukljucuju: •

•

•

Pravovremenost. Odlaganje izvjesCivanja moze poboljsati pouzdanost, no moglo bi istovremeno rezultirati u smanjenoj relevantnosti. Korist nasuprot troskova. Koristi koje proizlaze iz podataka obicno bi trebale premasivati cijenu njihovog pruzanja. Bankama u zemljama u razvoju cesto nedostaju adekvatni racunovodstveni sustavi i stoga imaju nifu sposobnost pruzanja relevantnih podataka. Razina upucenosti ciljane publike iii korisnika takoder je vazna. Oba ova aspekta utjecu na cijenu i korist poboljsanog prikazivanja. Medutim, sama cinjenica da banka mozda nema racunovodstvenih sustava sposobnih proizvesti korisne podatke ne bi se trebala prihvacati kao isprika za nepribavljanje iii opskrbljivanje trzista pomocu njih. Balansirajuca kvalitativna svojstva. Davatelji podataka moraju postiCi ravnotefu kvalitativnih svojstava kako bi osigurali da financijska izvjesca budu prikladna za specificno okruzenje kojemu su namijenjena.

U okviru vjerodostojnoga prikazivanja, bolje je ne prezentirati nikakav podatak nego otkriti podatak koji zavarava. Stoga ne iznenaduje da kada neke institucije ne zadovoljavaju posebne zahtjeve objavljivanja, MRS-ovi traze potpuno otkrivanje Cinjenica i razloga za nepridda-

289


SLIKA 14.1 PROVIDNOST U FINANCIJSKIM IZVJESCIMA ~

SREDISNJI CILJ FINANCIJSKIH IZVJESCA

Pruziti objektivni prikaz: • financijske pozicije • financijskih rezultata • novcanoga tijeka.

~

PROVIDNOST I OBJEKTIVNO PRIKAZIVANJE

• Vjerodostojno se prikazivanje postize pruzanjem korisnih podataka (tj. potpuni prikaz) kako bi se osigurala providnost. • Objektivno prikazivanje je jednako providnosti.

~

SEKUNDARNI CILJ FINANCIJSKIH IZVJESGA

• Osigurati providnost objektivnim prikazom korisnih podataka (tj. potpuni prikaz) u svrhu donosenja odluka.

~

SVOJSTVA KORISNIH PODATAKA

• Relevantnost

Ogranicenja

Priroda Bitnost

Pravovremenost

• Pouzdanost Vjerno prikazivanje Sri iznad oblika

Korist prema trosku

Neutralnost Oprez

Uravnotezenje kvalitativnih karakteristika

Potpunost • Usporedivost • Razumijevanje

TEMELJNE PRETPOSTAVKE

• Obracunska osnova

• Kontinuirano poslovanje

290


vanje propisa. Slika 14.1 sazimlje kako se providnost osigurava putem primjerene primjene pojmova ohuhvacenih MRS-ovima.

14.4 Prikazi u financijskim izvjescima banaka Zahtjevi ohjavljivanja podataka vezani za financijska izvjesca oduvijek su hili stup zdrave regulative. Ohjavljivanje podataka je djelotvomi mehanizam koji hankama namece trzisnu disciplinu. Premda su hanke ohicno podlozne nadziranju te pruzaju podatke nadleznim vlastima, one su cesto povjerljive prirode iii trzisno osjetljive te nisu uvijek raspolozive svim kategorijama korisnika. Ohjavljeni podaci u financijskim izvjesCima stoga moraju hiti dovoljno sveohuhvatni da zadovolje potrehe ostalih korisnika u okviru ogranicenja koja mogu razurnno hiti postavljena. Poholjsana providnost koja se postize kroz kvalitetnije ohjavljivanje moze (ali ne nuzno) smanjiti vjerojatnost sustavne hankovne krize s ohzirom nato da ce vjerovnici i drugi sudionici na trzistu hiti u stanju holje razlikovati financijske okolnosti s kojima su suocene razliCite institucije i/ili zemlje. Korisnici financijskih izvjesca trebaju financijske podatke koje ce im pomoci prilikom procjene financijske pozicije neke hanke i pri donosenju odluka. Od kljucne su vaznosti realisticna procjena aktive, ukljucujuCi njezinu osjetljivost kako na huduca zhivanja, tako i na nepovoljna kretanja kao i pravilno priznavanje prihoda i rashoda. Jednako je vazna procjena cjelokupnog rizicnog profila neke hanke, ukljucujuCi hilancne i izvanhilancne stavke, adekvatnost kapitala, sposohnost suocavanja s kratkorocnim prohlemima te sposohnost iznalazenja dodatnog kapitala. Korisnicima mogu hiti potrehni podaci da hi holje shvatili specificne karakteristike poslovanja odredene hanke, posehno solventnost i likvidnost te odnosni stupanj rizika koji je ukljucen u pojedine dimenzije hankovnog poslovanja. Razvoj MRS-a pratio je razvoj na medunarodnim financijskim trzistima. S vremenom su MRS-om hili ohuhvacene i nove teme (npr. ohjavljivanje podataka i prikazivanje koristenja novih financijskih instrumenata) i unaprijedeni su i postojeci medunardni standardi. Kao sto je spomenuto kasnije, ovo i nadalje ostaje stalno prisutni izazov. Popis MRS-ova koji su posehno primijenjivi na hanke prikazan je u dodatku 2.


291

TABLICA 14.1 ME8UNARODNI RACUNOVODSTVENI STANDARD! PRIMIJENJIVI NA BANKE Datum stupanja

broj

MRS Tumacenje Naziv Priprema i prikazivanje financijskih izvjesca

8

07.1998.

Racun dobiti za razdob1je, teme1jne pogreske i promjene u

10

12 17

nasnagu

15

18

racunovodstvenim politikama

01.1999.

Dogadaji nakon datuma bi1ance

01.2000.

Porezi

01.1998.

Prihodi

01.1984.

Dohodak

01.1984.

21 22

7,11

Ucinci promjena tecajeva

01.1985.

9

Pos1ovne kombinacije

01.1985.

27

12

Konsolidirana financijska izvjesca i u1aganja u

28

30

podruznice

01.1990.

Ulaganja u pridruzena poduzeca

01.1990.

Prikazi u financijskim izvjescima banaka i s1icnih financijskih institucija

31

13

32

5, 16

01.1991.

Financijsko izvjeSCivanje o uCeSCu u zajedniCkim ulaganjima 01.1992. Financijski instrumenti -Ocitovanje i prikazivanje

01.1996.

37

Rezerviranja, potencija1na pasiva i potencija1na aktiva

01.1999.

39

Financijski instrumenti- Priznavanje i mjerenje

01.2001.

Kroz proslost opceprihvacena racunovodstvena praksa (GAAP) nije na banke stavila posebno te:lak teret objavljivanja podataka. Ova se situacija izmijenila devedesetih godina proslog stoljeca uvodenjem MRS-a, poglavito MRS-a 30. Prikazivanje ufinancijskim izvje.SCima banka i slicnih financijskih institucija. Ovaj je standard rezultirao u zahtjevu mnogih donositelja propisa da se usvoji pristup "potpunog objavljivanja". Sredisnji cilj MRS-a 30 jest opisati zahtjeve izvjesCivanja neke banke koji odrazavaju njezinu specificnu prirodu te potaCi menadzment da komentira financijska izvjesca opisujuCi nacin na koji se upravlja i nadzire likvidnost, solventnost i rizici vezani za poslovanje neke banke. Premda se neki bankovni rizici mogu odrazavati u financijskim izvjesCima, komentar pomaze korisnicima da bolje shvate nacin upravljanja njima. MRS 30 je primjenjiv na sve banke sto ukljucuje sve financijske institucije koje uzimaju depozite i posuduju od javnosti s ciljem odobravanja kredita i ulaganja te na koje se odnose propisi vezani za banke i slicni propisi. MRS 30 dopunjuje ostale medunarodne racunovodstvene

292


standarde koji se takoder odnose na banke. Zahtjevi prikazivanja prema MRS-u 30, kao i drugim racunovodstvenim standardima specificnim za banke, izvode se iz okvira koje daje MRS 1, Prikazivanje financijskih izvje§ca. Ovaj standard nudi opce smjemice u svezi s osnovnim nace1ima, strukturom te sadrzajem financijskih izvjesca. Baselski odbor nadzire godisnje javno objavljivanje podataka banaka i nedavno je zakljuCio daje MRS 30 sada relativno stars obzirom na to da njegove odredbe nisu mijenjane od 1991. Stoga se sadasnja praksa objavljivanja podataka, osobito sto se tice objavljivanja podataka i politike upravljanja rizicima, ne moze smatrati najboljom. On ne govori ili se nedovoljno bavi sa mnogim dogadanjima koji su se zbili u posljednjih osam ili devet godina. Osim prikazivanja podataka po MRS 30, korisnici trebaju podatke koji ce poboljsati njihovo razumijevanje znacenja bilancnih i izvanbilancnih financijskih instrumenata za financijsku poziciju neke banke, njezine rezultate i novcani tijek. Ti su podaci potrebni da bi se procijenili iznosi, dinamika i sigumost buducih tijekova novca vezanih za te instrumente. To obraduje MRS 32, Financijski instrumenti.· objavljivanje i prikazivanje koji dopunjuje zahtjeve prikazivanja MRS 30 i izricito zahtijeva da prikazivanje obuhvati rizike povezane s financijskim instrumentima. Posebni su ciljevi MRS-a 32 propisivanje zahtjeva prikazivanja bilancnih financijskih sredstava i otkrivanja podataka koji se moraju objavljivati kako o bilancnim (priznatim), tako i izvanbilancnim (nepriznatim) financijskim sredstvima. MRS 32 i 39 izdani su kao posebni standardi, ali se primijenjuju u praksi kao jedna cjelina s obzirom nato da se bave jednom te istom racunovodstvenom pojavom. MRS 39, koji se bavi pitanjem priznavanja i mjerenja financijskih sredstva, sadrzi takoder odredena prikazvanja koja dopunjuju ona koja se traze prema MRS-u 32. Medutim, s obzirom na to da se ovaj kontinuirano unapreduje i mijenja, potrebno ga je promatrati kao standard u razvoju. Standard utvrduje nacela za priznavanje, mjerenje i objavljivanje podataka o financijskim sredstvima u financijskim izvjescima. MRSom 39 znatno se povecava koristenje prikazivanja vjerodostojne vrijednosti za financijske instrumente, posebno na strani aktive. Usprkos uvodenju MRS-a 39, vodeci utemeljitelji racunovodstvenih standarda jos uvijek raspravljaju o prednostima i nedostacima uvodenja prikazivanja


293

vjerodostojne tdisne vrijednosti za financijsku aktivu i pasivu kao i za odgovarajuce rizike. Ovaj bi postupak trebao zagovarati dosljedni pristup mjerenju rizika temeljen na trzistu, a vezano za razne financijske instrumente. Medutim bez opreznih i uravnotezenih standarda kojima se procijenjuje vjerodostojna vriiednost, koristenje modela vjerodostojne vrijednosti moglo bi umanjiti pouzdanost financijskih izvjesca i povecati nepostojanost zarade i mjerenja vlasnickih uloga. To posebno vrijedi kada aktivna trzista ne postoje, kao sto je cesto slucaj kod zajmova. Na zajmove cesto otpada pretditi dio aktive neke banke. Baselski odbor za nadzor banaka vjeruje da je pristup vjerodostojnoj vrijednosti prikladan u situacijama gdje je primijenjiv; na primjer, kada se financijski instrumenti drze u svrhu trgovanja njima. Izrazio je zabrinutost da neke banke mogu, uslijed primjene MRS-a 39 na strategije zastite banke, biti navedene da izvrse promjene u nacinu upravljanja svojim rizicima; cineci to, one bi odstupale od nacela koje Baselski odbor podrzava kao najbolju praksu globalnog upravljanja rizicima. Moguce je nedvojbeno ustvrditi da bi racunovodstveni standardi trebali doprinijeti zdravoj praksi uprav ljanja rizicima i uzimati u obzir naCin na koji se knjiga trgovanja i knjiga banke doista vode, a ne obrnuto. Medutim, financijska bi izvjesca trebala odrazavati takoder i realnost neke transakcije na koncepcijski dosljedan nacin, a taj ce cilj uvijek stvoriti odredene tenzije izmedu racunovoda i prakticara. Dodatak 2. sazima potrebe prikazivanja po MRS-u 30, MRS-u 32 i MRS-u 39 slijedeci ustroj ove publikacije (od 4. do 13. poglavlja). Ti bi zahtjevi morali biti procijenjeni u svjetlu osnovnih nacela gore spomenutog racunovodstvenog okvira, npr. sto se tice opreznosti ili nadredenosti srzi nad oblikom. Dodatak takoder ilustrira nacin na koji sadasnji medunarodni racunovodstveni standardi pruzaju solidnu i providnu za razvoj zahtjeva prikazivanja na nacionalnoj razini. Ti standardi vee zahtijevaju da banke objavljuju opsirne podatke o svim kategorijama rizika spomenutih u ovoj publikaciji dodajuCi na taj naCin providnost prikazivanju financijskih izvjesca.

14.5 Nedostaci uoceni u bankarskoj racunovodstvenoj praksi Tijekom nekoliko godina, ali ponajvecma nakon istocnoazijske financijske krize krajem devedesetih, izrazene su kritike u pogledu nedosta-

294


taka u bankovnom racunovodstvu koji su rezultirali u nepotpunom i neprimjerenom prikazivanju financijskih podataka. Sudionici na tdistu dozivljavaju neprovidnost financijskih podataka ne samo kao sluzbene propuste, vee kao Ahilovu petu za djelotvomo vodenje poduzeea i trzisnu disciplinu. Sudionicima trzista potrebanje citav niz ekonomskih i financijskih podataka za donosenje odluka te stoga negativno reagiraju na neprimjereno prikazivanje podataka. Takoder izgleda da medu sudionicima na trzistu i u javnosti postoji predodzba da nedostatak primjerenih podataka o financijskoj poziciji, rezultatima i novcanom toku neke banke proizlaze iz nedovoljnih racunovodstvenih standarda. Ta kriva predodzba, cini se, nastaje iz opeenitog nepoznavanja sigumih racunovodstvenih standarda koji vee postoje. Dodatak 3. sadrzi neke nedostatke koje je uocila medunarodna kreditna zajednica i jasno pokazuje da, suprotno rasirenom misljenju medu neracunovodama, osnovni problem nije uvijek nedostatak sigumih racunovodstvenih standarda, nego je to cesee Cinjenica da nacela na kojima se postojeci standardi temelje nisu pravilno primjenjivana od strane donositelja propisa i kompetentnih racunovodstvenih tijela.

Zapravo, utvrdivanje zahtjeva prikazivanja nije dovoljno samo po sebi. Zahtjeve prikazivanja bi trebala pratiti aktivna regulativna podrska, a mozda cak i zakoni protiv prijevara kako bi se osiguralo da je objavljeni podatak potpun, pravovremen i da svjesno ne dovodi u zabludu. lnstitucije koje donose propise trebale bi imati prikladnu moguenost njihovog prisilnog provodenja. I bankama i njihovim vanjskim revizorima moze nedostajati pravi poticaj da objave vise nego sto donositelji propisa i trzisna disciplina od njih traze. Sudionici na trzistu kao i agencije koje se have rangiranjem stoga bi mogli pozitivno doprinijeti poboljsanju razine providnosti financijskih izvjesea zahtijevajuei sveobuhvatnije potpuno objavljivanje. Oni bi takoder mogli dokazati da postoji izravna veza izmedu povjerenja ulagaca i providnog objavljivanja. Osim toga, objavljivanje mogu poboljsati i pritisci usporednih "pandanskih" institucija. Konkurenti neke banke mogu pokazati da je objavljivanje korisno za neku instituciju s obzirom na Cinjenicu da je veea vjerojatnost da ee ulagaCi i deponenti povjeriti kapital i depozite po nizim cijenama providnim nego neprovidnim subjektima.


295

Cesti problem sa objavljivanjem, posebno onim koji ukljucuje novi sustav, jest oklijevanje menadzmenta neke banke i nadzomih vlasti kao i sudionika trzista da objave jako negativne podatke. Takvi se podaci, koji imaji najjaci potencijal poticanja trzisne reakcije, obicno objavljuju u zadnjem trenutku i cesto su nepotpuni. Cak i strucnijavni subjekti, kao sto su agencije rangiranja, mogu sporo reagirati u objavljivanju potencijalnih problema. U okviru 14.2 predoceni su kljucni nalazi godisnjeg pregleda javnog objavljivanja banaka koje je izdao Baselski odbor.

OKVIR 14.2 PREGLED JAVNOG OBJAVLJIVANJA BANAKA

• Vecina osnovnih podataka koji se odnose na strukturu i koeficijente kapitala, racunovodstvene politike i politike prikazivanje, kreditni i trzisni rizik je dobra predstavljeno. • Podaci o modeliranju kreditnog rizika, kreditnim derivatima i sekuritizaciji objavljuje manje od polovice banaka. • Najprimjetnija povecanja u objavljivanju odnose se na pitanja o slozenim instrumentima kapitala, politikama i postupcima za postavljanje dopustenja kreditnog rizika, sekuritizacije te operativne i pravne rizike, premda objavljivanje vezano za sekuritizaciju jos uvijek nije veoma cesto. • Vecina banaka i dalje objavljuje osnovne kvantitativne podatke koji se odnose na njihovu kapitalnu strukturu, kao sto zahtijeva 3. stup radnih materijala (bazelskog sporazuma o kapitalu). Premda su bili manje susretljivi glede svojih inovativnih i slozenijih kapitalnih instrumenata, razina objavljivanja na ovom podrucju opcenito se unapreduje. • Dok se pokazatelj adekvatnosti kapitala zasnovan na riziku objavljivao gotovo uvijek, manje od polovice ban aka davalo je podatke o kreditnim i trzisnim rizicima za koje kapital sluzi kao "rezerva". • Vecina banaka je, cini se, davala prilicno opsezne preglede svojih unutrasnjih modela tr:Zisnog rizika. Najveca mogucnost buducih poboljsanja ukljucuju rezultate stres testova. • Tek je nesto vise od polovice banaka cjelovito opisalo postupak procjene kreditne izlozenosti, a tek ihje nekoliko vise pruzilo sazete informacije o koristenju internih rangiranja. Manje od pola ih je dalo osnovne informacije o svojim modelima kreditnog rizika. To podrucje objavljivanja poprima sve vecu vaznost u svijetlu predlozene revizije Baselskog sporazuma o kapitalu (Basel Capital Accord) s obzirom na to da ce, u skladu s novim dogovorom, biti potrebno objavljivanje kljucnih (Okvir se nastavlja na sljedecoj stranici)


296

OKVIR 14.2. (NASTAVAK)

podataka vezanih za koristenje internog rangiranja da bi se banka mogla kvalificirati za pristup temeljem internog rangiranja. S tim u svezi, veliko poboljsanje u objavljivanju internih procedura rangiranja rizika od 1999. veoma je ohrabrujuce. U podrucju sekuritizacije aktive cak manje od polovice banaka daje najosnovnije podatke o iznosu i vrstama sekuritizacije aktive te odgovarajuceg racunovodstvenog tretmana. • Vecina je banaka objavila kljucne kvantitativne podatke o kreditnom riziku, jos jednom podrucju cije se objavljivanje trazi prema 3. stupu radnih materijala. Objavljeni podaci o politici i postupcima izdvajanja rezerviranja takoder se poboljsavaju. Oko polovice banaka raspravljalo je o tehnikama koje sluze za upravljanje ugrozenom aktivom. Medutim, tek ih je mali broj objavilo ucinke koristenja instrumenata za smanjenje izlozenosti kreditnom riziku. • Oko tri cetvrtine banaka raspravljalo je o svojim ciljevima u trgovanju derivatima te strategijama za zastitu od izlozenosti riziku. Omjer banaka koje su izvrsile kvantitativno objavljivanje podataka bio je nizi, a pri tome su tendencije mjesovite. • Oko dvije petine banaka koje se sluze kreditnim derivatima objavilo je svoje strategije i ciljeve koristenja tih sredstava kao i iznose izlozenosti. Medutim, cesto nisu dati detaljniji podaci. • Dok je oko cetiri petina banaka dalo presjek svih trgovackih aktivnosti prema vrstama sredstava, nesto ih je manje objavilo podatke o razlucivanju svojih kreditnih rizika. Manje od polovice je ponudilo presjek problematicnih kredita po kategorijama. • Dosia je do snaznog povecanja stope objavljivanja podataka o operativnim i pravnim rizicima od prvog pregleda premda razina jos uvijek nije visoka kao ona za bitne podatke o trZisnom i kreditnom riziku. • Osnovne racunovodstvene politike i praksa su opcenito dobra prikazane Rezultati pregleda objavljenih podataka Javno objavljivanje podataka banaka Baselski odbor za nadzor banaka, svibanj 2002.

15. POGLAVLJE

ODNOS IZMEDU ANALIZE RIZIKA I NADZORABANAKA

KLJUCNE PORUKE Nadzornici banaka i financijski analiticari na postupak bi upravljanja rizicima trebali gledati na slican nacin. Analiticar iii nadzornik trebao bi utvrditi sto se dogodilo, zasto se dogodilo, utjecaj tog dogadaja te uvjerljivu buducu strategiju da se neprihvatljivi trendovi isprave. Postupak izravnog i neizravnog nadzora slican je financijskoj analizi podataka koja se mora testirati provjerom tocnosti preliminarnih zakljucaka. lzravni nadzor je neophodan, ali ga mogu obavljati nadzornici, analiticari iii vanjski revizori. Donositelji propisa i nadzornici trebali bi osigurati nadzor nad svim financijskim institucijama koristenjem dosljedne filozofije kako bi se osigurao uravnotezeni natjecateljski teren za financijske posrednike. Ako ih se koristi na primjeren nacin, bankovni analiticari mogu unaprijediti institucionalni razvoj banaka koje su predmet njihova rada.

15.1 Uvod: Postupak nadziranja banaka Nadzor nad bankama, koji se temelji na kontinuiranom analitickom pregledu banaka, od opce je koristi kao jedan od kljucnih cimbenika odrzavanja stabilnosti i povjerenja u financijski sustav. Ovo poglavlje raspravlja o odnosima izmedu analize bankovnih rizika i procesa nadzora. Metodologija analitickog pregleda banaka nadzorom trebala bi biti slicna onoj kojom se sluze analiticari privatnog sektora, vanjski revizori ili upravitelji rizika pojedine banke, osim sto se zariste analize ponesto razlikuje. 297

298


Nadzor banaka je sastavni dio mnogo sireg i trajnog procesa, i obicno ukljucuje izravnu kontrolu i neizravni nadzor, kako je sazeto u slici 15 .1. Ovaj postupak ukljucuje uspostavljanje zakonskog okvira za bankovni sektor, postavljanje tijeka nadleznih za donosenje propisa i za nadzor, definiranje uvjeta i kriterija za dodjelu dozvola kao i donosenje pravila koja ogranicavaju razinu rizika koju je bankama dopusteno preuzeti. Ostali potrebni koraci ukljucuju uspostavljanje okvira za bonitetno izvjescivanje i neizravni nadzor te izvrsenje tih aktivnosti kao i za izravnu kontrolu. Rezultati izravne kontrole daju ulazne elemente za proces institucionalnog razvoja banaka koje su predmet kontrole te za poboljsanje regulatornog i nadzornog okruzenja. Osim djelotvornog nadzora (vidi 2. poglavlje), ostali Cimbenici potrebni za stabilnost bankarskog i financijskog sustava i trzista ukljucuju zdravu i odrzivu makroekonomsku politiku, dobra razvijenu infrastrukturu financijskog sektora, djelotvornu trzisnu disciplinu te primjerenu sigurnosnu mrefu banakovnog sektora.

15.2 Proces analitickog pregleda Analiticki pregled banaka odvija se u nekoliko faza pri cemu rezultati jedne faze sluze kao ulazni podaci za sljedecu. Konacni cilj ovog procesa je niz preporuka koje ce, ako budu pravilno primijenjivane, omoguciti sigurno, zdravo i ispravno funkcioniranje financijskog posrednika. Tablica 15.1 sazimlje faze analitickog pregleda. Analiticki pregled obicno se sastoji od pregleda financijskih uvjeta i posebnih pitanja koja se odnose na izlozenost rizicima i upravljanje njima. Osim provjere zakljucaka, pregledi na lieu mjesta obuhvacaju mnogo vise elemenata i vise se have kvalitativnim aspektima, ukljucujuci raspolozivost i kakvocu menadzerskih podataka. Pitanja koja se postavljaju tijekom svih faza procesa analitickog pregleda trebala hi se usredotociti na: • • • •

ono sto se dogodilo zasto se dogodilo ucinak dogadaja/trenda odgovor i strategija menadzmenta banke

0

c z

SLIKA 15.1 OKVIR NADZORA BANAKA

0

C/1

Korak 13. Poboljsanje pravnog i regulatomog okrui:enja

N

Korak 1. Stvaranje pravnog i regulativnog okrui:enja

iii:

m c: )>

z)>

r

N m ;:o

Korak 3. Davanje ovlastenja bankama

Korak 11. Priprema izvjeSta a izravnoj kontroli

N

~ z

)>

c

Korak 10. Planiranje i provodenje izravne kontrole

Oblikovanje regulacijskih izvjestaja a poziciji a izloi:enosti riziku (ulazna dokumentacija za neizravni nadzor)

~ ~ ~ z )>

~ Korak 9. Praeenje eventual nih problema uoCenih tijekom izravne kontrole

Korak 5. Prikupljanje podataka

Korak 7. TumaCenje i analiza strukturiranih pod ataka

Obrada i ustrojstvo podataka

1\.)

<.0 <.0

300


TABLICA 15.1 FAZE PROCESAANALITICKOG PREGLEDA Analitickafaza

Raspoloiivi izvori I alati

Izlazni rezultat

Strukturiranje i prikupljanje podataka

Upitnici. financijska izvjesca. ostali financijski podaci

Ispunjeni podaci unosa, upitnici i tab lice financijskih podataka

Obrada podataka

Ispunjeni podaci unosa (upitnici i tab lice financijskih podataka)

Obradeni izlazni podaci

Analiza!tumacenje obradenih strukturiranih izlaznih podataka

Ulazni podaci i obradeni izlazni podaci

Analiticki rezultati

Priprema izvjeSCa o analizi bankovnih rizika utvrdenih neizravnim nadzorom

lzvjesca o analitickim rezultatima i ranijih izravnih kontrola

JzvjeSCe o neizravnom nadzoru i/ili pravila za provodenje izravne kontrole

Pracenje putem izravne kontrole. revizije iii angaziranja analitickog pregleda

IzvjeSCe o neizravnom nadzoru i pravila izravne kontrole

lzvjesce o izravnoj kontroli i plan institucionalnog razvoja iii sporazum (memorandum of

understanding) Institucionalno unapredenje

Izvjesce o izravnoj kontroli i (smjernice institucionalnog razvoja

Djelotvorni financijski posrednik

Ponoviti proces razvoja na temelju ranijh izvjesca i identificiranih nedostataka u reulacijskom okviru

Ponoviti postupak ...

Ponoviti postupak ..

• •

preporuke ana1iticara koje osjetljive tocke va1ja nag1asiti.

Tab1ica 15.2 sazima tipicnu strukturu izravnog i neizravnog nadzora i1i dijagnostickog izvjesca neke banke. Pojedinosti koje ana1iticar treba traziti tijekom ana1itickog preg1eda koji se odnosi na uprav1janje rizika su obradene u pog1av1jima 4. do 13., a ana1iticki a1at koji se spominje u ovoj pub1ikaciji obradenje u pog1av1ju 1.5.

ODNOS IZMEf>U ANALIZE RIZIKA I NADZORA BANAKA

301

TABLICA 15.2 PREDLOZENI PREGLED ZAANALITICKA IZVJESCA BANKE (citati zajedno sa upitnikom u dodatku 1.) 1. Sazetak i preporuke menadzmenta 2. Potrebe institucionalnog razvoja 3. Pregled financijskog sektora i propisa 4. Pregled banke i njezine kulture upravljanja rizicima 4.1 Povijesni preg1ed i opce informacije 4.2 Struktura skupine i organizacije 4.3 Racunovodstveni sustavi, podatke uprave i unutrasnji nadzor 4.4 Informatika 4.5 Kultura upravljanja rizicima i postupak odluCivanja 5. Upravljanje poduzecem 5.1 Dionicari/vlasnistvo 5.2 Upravni odbor/nadzomi odbor 5.3 Izvrsni menadzment 5.4 Unutrasnji nadzor/Revizijski odbor Nadzomog odbora banke 5.5 Vanjski revizori

Upravljanje financijskim rizikom 6. Struktura bilance stanja i njezine promjene 6.1 Sastav bilance stanja Struktura aktive: Rast i promjene Struktura pasive: Rast i promjene 6.2 Sveukupni bilancni i izvanbilancni rast 6.3 Ostala i neprihodovna aktiva 7. Struktura racuna dobiti i njegove promjene (Profitabilnost/zarada) 7.1 Izvori zarade: promjene u strukturi i trendovima prihoda 7.2 Struktura aktive u usporedbi sa strukturom prihoda 7.3 Marze ostvarene na razlicitim sastavnicama posrednickog poslovanja 7.4 Pregled operativnog prihoda i operativnih troskova 7.5 Povrat na aktivu i vlastiti kapital drustva 8. Adekvatnost kapitala 8.1 Politika zadrzavanja kapitala 8.2 Pridrzavanje zahtjeva za adekvatnost kapitala 8.3 Moguce buduce potrebe za kapitalom 8.4 Struktura sredstava dionicara 8.5 Rizicni profil bilancne aktive 9. Upravljanje kreditnim rizikom 9.1 Politika, sustavi i procedure upravljanja kreditnim rizikom 9.2 Profil zajmoprimatelja 9.3 Dospijece zajmova 9.4 Kreditni proizvodi 9.5 Sektorska analiza zajmova 9.6 Velika izlozenost prema pojedincima i povezanim stranama (tablica se nastavlja na sljedeCoj stranicl)

302


TABLICA 15.2 (NASTAVAK)

9.7 Klasifikacija zajmova i ostale aktive i rezerviranja 9.8 Analiza zajmova u zaostatku placanja 9.9 Povezano pozajmljivanje (povezanim osobama) 10. Organizacija riznicne funkcije l 0.1 Organizacija politike sektora riznice i okvir upravljanja 10.2 Upravljanje aktivom i pasivom 10.3 Trzisne operacije- financiranje i ulaganje ocekivanih manjkova i viskova 10.3.1 Financiranje na lokalnim ina medunarodnim trzistima 10.3.2 Upravljanje investicijskim portfeljem i vlasnicko trgovanje (zauzimanje pozicija) I 0.4 Analitika rizika l 0.4.1 Mjerenje i upravljanje rizicima (likvidnost, rizik druge ugovorne strane, kreditni, trzisni i valutni rizik) I 0.4.2 Mjerenje i analiza rezultata l 0.4.3 Izvjescivanje o rizicima 10.4.4 Upravljanje rizicima, pridrzavanje pravila i operativni rizik 10.4.5 Kvantitativna strategija i istrazivanje rizika (razvoj modela itd.) 10.5 Operacije sredstava 10.5.1 Upravljanje gotovinom I 0.5.2 Poravnanja 10.5.3 Racunovodtsveno prikazivanje 10.5.4 Informaticke usluge -IT U. Upravljanje investicijskim portfeljem 11.1 Velicina i struktura investicijskog portfelja u usporedbi s kratkorocnom pasivom 11.2 Mjerilo (ogledni standard) za mjerenje rezultata 11.3 Pogodni instrumenti 11.4 Koristeni alati za mjerenje kreditnog i trzisnog rizika 11.5 Aktivno upravljanje investicijskim portfeljem 11.6 Upravljanje rizicima i izrada proracuna II. 7 Izvjestavanje o rizicima 12. Spekulativno trgovanje upravljanje triiisnim rizikom 12.1 Politika, sustavi i postupci upravljanja trzisnim rizikom/rizikom cijena 12.2 Struktura v1asnickog trgovackog portfelja 12.3 Koristenje derivata 12.4 VAR za rizike, odredbe ogranicenja pozicija i ogranicenja maksimalnog gubitka 12.5 Trzisni rizik povezan s izvanbilancnim aktivnostima i derivatima 13. Upravljanje kamatnim rizikom 13.1 Politika, sustavi i postupke upravljanja kamatnim rizikom 13.2 Predvidanje kamatnih stopa 13.3 Mjere za odredivanje potencijalnog utjecaja kretanja vanjske stope na kapital banke 14. Upravljanje rizikom likvidnosti 14.1 Po1itika, sustav i postupci upravljanja rizikom likvidnosti 14.2 Pridrzavanje propisa

ODNOS IZMEDU ANALIZE RIZIKA I NADZORA BANAKA

303

TABLICA 15.2 (NASTAVAK)

14.3 14.4 14.5 14.6 14.7

Pristup izvorima i izvori depozita: profi1 deponenata Rocna struktura depozita Veliki deponenti i nepostojanost financiranja Ocekivana rocna neuskladenost aktive i pasive (ljestvice rocnosti) Pozicije pokrivanja rizika likvidnosti

15. Upravljanje valutnim rizikom 15.1 Politika, sustav i postupke upravljanja valutnim rizikom 15.2 Valutna struktura aktive i pasive 15.3 Valutna struktura izvanbilancnih aktivnosti 15.4 Rocna struktura pasive u stranoj va1uti 15.5 Va1utna struktura zajmova i depozita 15.6 Efektivna neto otvorena pozicija i izlozeni kapital 16. Upravljanje operativnim rizikom 16.1 lskustvo s prijevarama- unutrasnje i vanjsko 16.2 Politika zaposljavanja i sigumost na radnom mjestu 16.3 Koristenje informatickom tehnologijom da bi se pobo1jsalo uprav1janje operativnim rizicima 16.4 Djelotvomost postupka unutrasnjeg nadzora 16.5 Koristenje podataka uprav1janja u svrhe operativnog upravljanja 17. Zakljucci i preporuke

Analiticki alati ukljucuju tablice pokazatelja i/ili grafove koji se temelje na obradenim ulaznim podacima. Ti se pokazatelji odnose na strukturu bilance, profitabilnost, adekvatnost kapitala, kreditni i trzisni rizik, likvidnost i valutni rizik. Promatrani zajedno oni obuhvacaju potpuni niz bankovnih pokazatelja koji je obicno sastavni dio neizravnog nadzora. Tablice omogucuju analiticarima da prosude djelotvornost procesa upravljanja rizicima i da mjere rezultate. U kombinaciji s kvalitativnim podacima dobivenim iz upitnika te statistickim tabelama predstavljaju osnovu na kojoj se temelji analiza sadrzana u izvjesCima izravnog nadzora. Grafovi pruzaju vizualnu sliku rezultata i u stvari su snimke tekuce situacije u banci. Grafovi ilustrirani u publikaciji takoder se mogu koristiti tijekom postupka izravnog nadzora kao polaziste ispitivanje.


304

15.3 Bankovni rizici i odgovornost zakonodavnih i nadzornih vlasti U tijeku svog poslovanja banke su podlozne sirokoj lepezi rizika, kako je sazeto na slici 15.2. Opcenito, bankovni rizici se mogu svrstati u sljedece cetiri kategorije: • •

•

•

Financijski rizici, kako je opisano u poglavljima 7. do 13. Operativni rizici koji se odnose na sveukupnu poslovnu strategiju neke banke i funkcioniranje njezinih unutrasnjih sustava, ukljucujuCi racunalne sustave i tehnologiju, pridrzavanje politika i postupaka kao i mogucnost loseg upravljanja i prijevare (poglavlje 9.6). Poslovni rizici vezani za poslovno okruzenje neke banke ukljucujuCi makroekonomske, politicke, pravne i zakonodavne Cimbenike, infrastrukturu financijskog sektora i sustav placanja kao i sveukupne sustavne rizike vezane za poslovanje. Ova se skupina rizika cesto naziva rizikom zemlje. Rizici vezani za dogadaje, sto ukljucuje sve vrste vanjskih rizika koji bi, da se materijaliziraju, mogli ugroziti poslovanje neke banke ili pogorsati njezino financijsko stanje i adekvatnost kapitala. Takvi rizici ukljucuju politicke dogadaje (npr. pad neke vlade ), "zarazu" uslijed propasti neke vece banke ili trzisni slom, bankovnu krizu, prirodnu katastrofu i gradanski rat. Ti su rizici u veCini slucajeva neocekivani do trenutka kad se dogode. Banke se stoga obicno ne mogu primjereno pripremiti na takve rizike osim drzanjem kapitala koji sluzi kao instrument"zastite". Crta koja razdvaja kraj jednog rizika vezanog za pojedini dogadaj i pocetak sustavnog rizika cesto nije jasno povucena.

Rizik koji proizlazi iz prirode bankovnog posredovanja valja prepoznati, pratiti i nadzirati. Neki su financijski rizici uredeni kad donositelji propisa utvrde bonitetne smjemice za odredeni tip izlozenosti bankovnom riziku. Djelotvomost bankovnog upravljanja financijskim rizikom, pracenja izlozenosti riziku i pridrzavanja smjemica od strane nadzornih tijela banke predstavljaju okosnicu procesa izravnog i neizravnog nadzora u banaka. Propisi, medutim, mogu biti skupi za banku. Nacin

ODNOS IZMEf>U ANALIZE RIZIKA I NADZORA BANAKA

305

SLIKA 15.2 IZLOZENOST BANKOVNIM RIZICIMA

Radno pravo i sigurnost na radu Odnosi s klijentima, proizvodi

Prekidi u poslovanju i pad sustava lzvr5enje, isporuka i upravljanje procesima

na koji zakonodavci provode svoju funkciju odreduje specificni ucinak propisa na trziste kao i njihovu cijenu. Trosak ukljucuje pruzanje podataka donosiieljima propisa i odr:Zavanje jednog unutrasnjeg sustava u instituciji koji mjeri rizike i osigurava pridrzavanje propisa te moze ukljuCivati odredene poslovne odluke koje efektivno umanjuju profitabilnost banke. Osim izravnog troska propisa, postoje takoder i skriveni toskovi kao sto je kompromitirana sposobnost banke za inovacije iii za brzo prilagodavanje promjenjivim tr:Zisnim uvjetima sto joj moze onemoguCiti da iskoristi svoje komparativne prednosti ili konkurentnu pOZlClJU.

Sto se tice operativnog rizika (s iznimkom rizika poslovne strategije), donositelji propisa obicno odreduju smjemice koje se ocekuje dace

306


hanke slijediti. Pridr:lavanje smjemica podlozno je nadziranju, ohicno kao dio izravne kontrole. Takoder se paznja posvecuje poslovnoj strategiji neke hanke. U pocetku kao dio postupka licenciranja nadlezna tijela revidiraju i implicitno potvrduju poslovnu strategiju neke hanke. 0 strategiji i njezinim rizicnim implikacijama uvijek se raspravlja tijekom procesa izravnog nadzora, a moguce je takoder to Ciniti i u sklopu neizravnog nadzora. U mnogim je zemljama visi menadzment ohvezan provoditi tromjesecno rasprave o poslovnoj strategiji hanke s nadzornim tijelima osohito u slucaju velikih hanaka o kojima moze ovisiti stahilnost trzista. Kategorija rizika vezanih za odredeno poslovno okruzenje moze, a i ne mora hiti u djelokrug nadzomih tijela. Medutim, tijela nadlezna za reguliranje hankovnog sustava ohicno su usko povezana s mnogim kljucnim vidovima poslovnog okruzenja odredene hanke. Propisi vezani za ulazak i davanje ovlastenja efektivno odreduju strukturu sustava odredene hanke te razinu i prirodu konkurencije. Kriteriji za izdavanje dozvola stoga moraju hiti uskladeni sa onima koji se primijenjuju tijekom trajnog nadzora. Ako nadzomo tijelo nije ujedno i tijelo koje izdaje dozvolu, ovo prvo ce imati zakonsko pravo da drugo tijelo uvazi njegovo stajaliste. Monetame vlasti takoder imaju hitnu ulogu u odredivanju poslovnog okruzenja. Izhor, projektiranje i koristenje mjera i instrumenata monetame politike nepohitno su povezani sa stanjem hankovnog sustava, prirodom hankovne konkurencije te sposohnoscu hankovnog sustava za inovacijama. U odahiru i koristenju sredstava politike pragmaticna su razmatranja (koja ukljucuju povezivanje sa nadleznim vlastima) od primame vaznosti. Neophodno je gledati ne samo na specificnu politiku iii mjere nego ina okruzenje u kojem se one primijenjuju. Slicne se politike mogu prenositi, ali funkcioniraju na razliCite naCine ovisno o strukturi, financijskim uvjetima i dinamici hankovnog sustava i trzista. Nadzome se vlasti ne have drugim vidovima poslovnog okruzenja koji imaju rizicne implikacije, kao sto su makroekonomske politike koje cesto odreduju uvjete ponude i potraznje na trzistima i koje su hitna sastavnica rizika zemlje. Osim toga vlasti ohicno se izravno ne have poreznim okruzenjem (koje izravno utjece na konacni rezultat neke hanke ), pravnim okvirom te infrastrukturom financijskog sektora (ukljucuju6i platni sustav i upisnike ), ali mogu imati veliki utjecaj u predlaganju


307

promjena i poboljsanja na tim podrucjima. Nadzome su vlasti takoder kljucne u podrucju rizika dogadaja. Premda se ti rizici ne mogu predvidjeti i cesto ne mogu sprijeciti, nadle:Zna tijela igraju bitnu ulogu u procjeni utjecaja tih dogadanja na status i stanje bankovnog sustava i tr:Zista. Oni takoder sluze za postavljanje odgovarajuce organizacije kojom bi se minimizirao utjecaj i opseg poremecaja, mobilizirala druga nadlezna tijela u cilju djelotvomog rjesavanja posljedica odredenih dogadanja te, u konacnici, kako bi nadgledali uredni izlazak propalih institucija.

15.4 Postupak nadziranja Svi bankovni sustavi imaju harem jedno tijelo nadlezno za zakonodavstvo i za nadzor. Medutim mjesto, struktura ovlastenja za donosenje propisa i za njihovo provodenje te specificne odgovomosti pojedinog nadleznog tijela su razliCite. Ova je razlicitost u pravilu posljedica tradicije kao i pravnog i ekonomskog okruzenja pojedine zemlje. Odluke zakonodavnih i nadzomih tijela cesto su politicki motivirane. U veCini zemalja ovlastenje za donosenje propisa i nadziranje u bankovnom sektoru dodjeljuje se sredisnjoj banci, ali je sada tendencija da se financijski nadzor konsolidira u odvojenom subjektu, izvan sredisnje banke. Odgovomost za bankovni nadzor obicno ukljucuje sljedece: •

izdavanje i oduzimanje bankovnih ovlastenja na ekskluzivnoj

• •

izdavanje i provodenje nadzomih propisa i standarda; ovlastenje za propisivanje i ishodenje periodicnih izvjesca (tj. uspostavljanje bonitetnog izvjescivanja kao preduvjeta za neizravni nadzor) i za obavljanje izravnih kontrola; procjena globa i kazni i pokretanje akcija u slucajevima hitnosti ukljucujuCi naloge za prestanak i odustajanje, naloge za udaljavanje i suspenziju menad:Zmenta te nametanje konzervativnosti; zatvaranje i/ili likvidacija banaka.

OSllOVl;

•

•

Da bi bilo djelotvomo, neko nadzomo tijelo mora imati odgovarajuce ovlasti za provodenje kao i primjereni stupanj samostalnosti.

308


Te su sposobnosti potrebne ako tijelo mora biti u stanju oduprijeti se pritisku vlade, banaka i njihovih dionicara, deponenata i vjerovnika, zajmoprimatelja te ostalih ljudi koji se sluze financijskim uslugama. Nadlezne bi vlasti trebale uzivati postovanje banaka koje nadgledaju. Baselski je odbor za nadzor banaka utvrdio odredene preduvjete i postavio odredene standarde za djelotvomo nadziranje banaka. Ti BIS standardi zahtijevaju da nadzomo tijelo posjeduje jasan, dostizan i dosljedni okvir odgovomosti i ciljeva, kao i sposobnost da ih postigne. Ako postoji vise od jednog tijela nadleznog za nadzor, ona sva moraju djelovati unutar dosljednog i usuglasenog okvira kako bi se izbjegle zakonske ili druge nadzome arbitraze. Gdje nisu sasvim jasne razlike izmedu bankovnog poslovanja i drugih subjekata koji uzimaju depozite, ovim posljednjima trebalo bi biti omoguceno da djeluju kao "kvazibanke", uz manje propisa. Nadzome bi vlasti trebale raspolagati primjerenim resursama, ukljucujuci osoblje, financijska sredstva i tehnologiju potrebnim da se zadovolje postavljeni ciljevi uz uvjete koji ne ugruzavaju samostalnost, cjelovitost i neovisnost nadzomih subjekata. Nadzomici moraju biti zasticeni od osobne i institucionalne

odgovomosti za radnje koje poduzmu u dobroj vjeri prilikom vrsenja svoje duznosti. Subjekti nadzora trebali bi imati duznost suradivati i razmjenjivati relevantne podatke, kako u zemlji, tako i u inozemstvu. Ova bi suradnja trebala biti podrzana aranzmanima za zastitu povjerljivosti podataka. Nadzome institucije, medutim, ne mogujamciti da banke nece propasti. Mogucnost propadanja banke sastavni je dio preuzimanja rizika. Nadzomici moraju odigrati odredenu ulogu, no postoji razlika izmedu njihove uloge u svakodnevnom nadziranju solventnih institucija i rjesavanja pitanja u problematicnim institucijama kako bi se sprijecila zaraza ili sustavna kriza. Kod bavljenja sustavnim pitanjima, kljucna je briga nadzomih vlasti pozabaviti se pitanjima povjerenja u financijski sustav i sirenje toga na inace zdrave banke. Odgovomost je nadzomika izvrsiti primjerene pripreme koje bi mogle olaksati izlaz problematicnih banaka uz minimalne poremecaje sustava; istovremeno, primijenjene bi metode morale minimizirati iskrivljenja trzisnih signala i discipline. Propast je pojedine banke, s druge strane, problem dionicara i uprave. U nekim slucajevima, propast neke banke moze postati politicko pitanje,


309

osobito u slucaju velikih banaka i ukljucivati odluke da li, u kojoj mjeri te u kojem bi obliku trebalo angazirati javna (drzavna) sredstva da seta situacija promijeni. Djelotvomi sustav bankovnog nadzora ukljucuje odredeni oblik neizravnog nadzora kao i izravne kontrole. Tablica 15.3 sazima razliCite ciljeve ovih dvaju postupaka. Neizravni nadzor je u sustini, mehanizam ranog upozorenja koja se temelje na analizi financijskih podataka koje daju banke. Izravni nadzor temelji se na i upotpunjuje neizravni nadzor i omogucuje nadzomim vlastima da prouce detalje te da ocjene banCinu buducu opstojnost. Opseg aktivnosti na lieu mjesta i metoda kojom se provode ovise o nizu Cimbenika. Osim razlika u pristupu i/ili tehnikama nadzora, kljucna odrednica ciljeva i svrhe nadzora jest imaju li oni imaju samo cilj zastititi stabilnost bankovnog sustava ili se od njih ocekuje da stite interese deponenata. U nekim zemljama postoji mijesani sustav izravnog nadzora koji se temelji na suradnji izmedu nadzomika i vanj skih revizora. Neizravni nadzor. Sredisnji cilj neizravnog nadzora jest nadzor stanja pojedinih banaka, usporednih skupina i bankovnog sustava. Nacela opisana u ovoj publikaciji nude alat za sveobuhvatnu neizravnu analizu banaka. Na temelju ove procjene, rad neke banke zatim se usporeduje s njezinom usporednom skupinom i bankovnim sustavom opcenito kako bi se uocila bitna odstupanja od usporedne skupina ili sektorskih standarda. Ovaj postupak predstavlja rano upozorenje na probleme pojedine banke kao i na sustavne probleme i pomaze u utvrdivanju prioriteta u koristenju oskudnih nadzomih resursa na podrucjima ili aktivnostima pod najvecim rizikom. Sustav neizravnog pracenja se oslanja na financijsko izvjesCivanje u propisanom obliku kojeg banke dostavljaju prema unaprijed utvrdenom rasporedu izvjescivanja. Formati i pojedinosti izvjesCivanja variraju od zemlje do zemlje iako veCina nadzomih vlasti sustavno skuplja i analizira podatke koji se odnose na likvidnost, adekvatnost kapitala, kreditni rizik, kvalitetu aktive, koncentraciju i velike izlozenosti, kamatni, valutni i trzisni rizik, zaradu i profitabilnost te strukturu bilance. Mogu se traziti dodatni programi da bi se pruzilo vise pojedinosti o izlozenosti neke banke razliCitim vrstama rizika i njezinoj sposobnosti da se nosi s tim rizikom. Programi se utvrduju prema vrsti i predmetu odnosnih izvjesca. Npr., nadzome vlasti mogu zahtijevati da se o likvidnosti izvjestava

310


TABLICA 15.3 NEIZRAVNI NADZOR U ODNOSU NA IZRAVNI NADZOR

Neizravni nadzor

lzravni nadzor

Ciljevi

• Pratiti financijsko stanje kako pojedinih banaka tako i bankovnog sustava u cjelini • Ponuditi usporedne statistike i sredstva usporedbe s takvom skupinom • Rano otkriti probleme i nepridrzavanje propisa • Utvrditi prioritet za koristenje nadzomih resursa

• Utvrditi rasporede izravnog nadzora

• Pratiti financijsko stanje, rezultate rada i buducu opstojnost pojedinih banka • Procijeniti razloge odstupanja od usporedne skupine • Dati detaljnu dijagnozu problema u nepridrzavanja propisa • Dati preporuke upravi • Pokretati kaznene akcije po potrebi

Metodologija • AnalitiCka, utemeljena na rizicima

• Analiticka, utemeljena na riziku

• Opisna

• Procjenjiva, ovjerava opis

• Koristi upitnike i propisane formate

• Koristi ispitivanje i rasprave s menadzmentom

izvjeSCivanja • Utemeljena na objavljivanju financijskih podataka

banaka i odgovomim kadrovima • Utemeljena na posjetima na lieu mjesta i ispitivanjima stvamih evidencija

Upotreba

• Najdjelotvomija u procjeni trendova zarada i kapitala i usporedaba rezultata u odnosu na usporednu skupinu • Unosni podaci za analizu osjetljivosti, modeliranje i predvidanje • Ovisi o pravodobnosti, preciznosti i potpunosti financijskih informacija koje daju banke • Pru:la komparativne standardizirane podatke nadleZnim vlastima, financijskim analitiCarima

i managementom banaka • Moze se koristiti za pracenje odabranih vrsta financijskih institucija i bankovnog sektora • Unosni podaci za oblikovanje ekonomske i monetame politike

• Najdjelotvornija u odredivanju kvalitete upravljanja, prikladnosti upravljanja aktivom i pasivom kao i financijskim rizicima te djelotvornosti politika, postupka sustava i nadzore • Unosni podaci za programe institucionalnog jacanja iii razvoja • Omogucuje provjere da se utvrdi preciznost financijskih informacija i pridrzavanje zdravih racunovodstvenih standarda i nacela • Koristi komparativne podatke i neizravna bonitetna izvjesca


311

tjedno ili cak dnevno, o velikim izlozenostima na mjesecnoj osnovi, o financijskim izvjesCima tromjesecno, a o klasifikaciji aktive i rezerviranjima polugodisnje. Razradenost i tocna svrha analitickih pregleda takoder razlikuju se od zemlje do zemlje. Ve6ina nadzomih vlasti koriste odredeni oblik analize pokazatelja Analiziraju se sadasnji financijski pokazatelji svake banke i usporeduju s povijesnim trendovima i s rezultatima usporednih skupina kako bi se procijenilo financijsko stanje i/ili pridrzavanje bonitetnih propisa. Ovim se postupkom mogu takoder identificirati postojeCi ili nadolazeCi problemi. Pojedina bankovna izvjesca iznose se zajedno da bi se dobile skupne (ili usporedne) statistike za banke odredene velicine, poslovnog profila ili geografskog podrucja i mogu se zato koristiti kao dijagnosticki alat ili u istrazivanjima i analizi monetame politike. Neizravni je manje skup sto se tice nadzomih resursa. Banke nude podatke koji su potrebni da bi nadzomici stvorili stav o izlozenosti banke prema raznim kategorijama financijskog rizika. Nadzome vlasti zatim obraduju i tumace podatke. Premda neizravni nadzor omogucuje nadzomicima da sustavno prate financijsko stanje i izlozenost rizicima odredene banke, on ima i odredena ogranicenja. Ta ogranicenja su: • •

•

korisnost izvjesca ovisi o kakvoCi unutrasnjega informacijskog sustava neke banke teo preciznosti izvje8Civanja; izvjesca imaju standardni format koji ne moze primjereno obuhvatiti nove vrste rizika ili posebne aktivnosti pojedinih banaka; izvjesca ne mogu dostatno prenijeti sve Cimbenike koji utjecu na upravljanje rizicima, kao sto su kvaliteta uprave, politike, postupci i unutrasnji sustavi.

Izravni nadzor omogucuje nadzomicima da procijene podatke koje daje banka tijekom prostupka bonitetnog izvjescivanja, da bi se utvrdila dijagnoza i tocan razlog problema neke banke s primjerenim brojem pojedinosti te da se procjeni buduca opstojnost neke banke ili moguca problematicna podrucja. Ispitivanje na lieu mjesta trebalo bi pomoCi nadzomicima da procjene preciznost izvjesca neke banke, sveukupnih operacija i stanja, kvalitetu i strucnost menadZmenta te primjerenost

312


sustava upravljanja rizieima i unutrasnjih nadzomih postupka. Ostali vidovi koje valja proeijeniti ukljucuju kvalitetu kreditnog portfelja, primjerenost rezerviranja zajmova i rezervi, racunovodstvene sustave i sustave informiranja uprave, pitanja identifieirana u postupeima neizravnog nadzoraili u ranijim nadzorima na lieu mjesta, pridrzavanje zakona i propisa te uvjeta navedenih u ovlastenju banke. Ispitivanje na lieu mjesta je veoma zahtjevno u smislu nadzomih resursa obicno se moze pozabaviti samo nekim aktivnostima banke. Ispitivanje na lieu mjesta moze imati razlicite oblike ovisno o veliCini i strukturi neke banke, raspolozivim resursima te obavijestenosti, znanju i iskustvu nadzomika. Nadzome nadle:Zne vlasti bi trebale odrediti jasne unutrasnje smjemiee sto se tice eiljeva, ucestalosti i dometa ispitivana na lieu mjesta. Politike i postupke bi trebale osigurati da su ispitivanja sustavna te da se vode na ejelovit i dosljedni nacin. U manje razvijenim nadzomim sustavima, proees ispitivanja cesto daje samo snimku stanja neke banke, bez proejene poteneijalnih rizika te raspolozivosti i kvalitete sustava kojima se menadzment koristi da bi ih prepoznalo i njima upravljalo. Nadzor na lieu mjesta pocinje sa poslovnim trasakcijama i odvija se od dna prema gore. Rezultati ispitivanja iz sljedecih faza nadzora ispunjavaju se i na kraju konsolidiraju da bi se doslo do konacnih zakljucaka u svezi sa sveukupnim finaneijskim stanjem i rezultatima rada neke banke. Taj je pristup svojstven zemljama u kojima su podaei uprave nepouzdane, a bankovna politika i propisi nisu jasno artikulirani. U razvijenim bankovnim sustavima, nadzomiei obicno koriste pristup odozgo prema dolje koji je usmjeren na nacin na koji banke prepoznaju, mjere i nadziru rizik. Od nadzomika se ocekuje da dijagnostieiraju uzroke problema odredene banke i pobrinu se da se oni rijese preventivnim radnjama koje mogu smanjiti vjerojatnost njihovog ponavljanja. Polaziste ispitivanja na lieu mjesta je proejena eiljeva i politika vezanih za upravljanje rizieima, smjemiea uprave i viseg menadzmenta kao i pokrivenost, kvaliteta i djelotvomost sustava koristenih za pracenje, kvantifieiranje i nadzor rizika. Sveobuhvatnost i djelotvomost pisanih politika i propisa neke banke zatim se razmatraju, kao i planiranje i proracun, unutrasnji nadfzor i revizorski postupei te sustavi informiranja rukovodstva. Ispitivanja na razini poslovnih transakeija


313

potrebna su samo ako postoje slabosti u sustavima prepoznavanje, mjerenja i nadzora rizika. U mnogim zemljama vanjski revizori ispituju sustave i postupke na ovoj razini. Sustav ranog upozorenja. Devedesetih godina proslog stoljeca, nadzome su vlasti pocele usavrsavati svoj sustav ranog upozorenja s ciljem procjene rizika i prepoznavanje mogucih buducih problema u financijskom sustavu i u pojedinim bankama. Sustav obicno kombinira kvalitativne i kvantitativne elemente. Kao sto se pristup bankovnim propisima i nadzor razlikuju od zemlje do zemlje izgled takvih sustava ranog upozorenja takoder se mijenja, ali se mogu razlikovati cetiri opce vrste:

•

•

•

•

nadzorni sustav rangiranja banaka (medu kojima je najpoznatiji C-A-M-E-L) kojim se banci dodjeljuje kombinirano rangiranje, obicno kao rezultat ispitivanja na lieu mjesta sustavi analize financijskih pokazatelja i usporednih skupina (normativi), temeljen na nizu financijskih varijabli (koje obicno ukljucuju adekvatnost kapitala, kvalitetu aktive, profitabilnost i likvidnost) koji proizvode odredena upozorenja ako odredeni pokazatelji prijedu unaprijed definiranu razinu kriticnosti, nalaze se unutar takvog unaprijed utvrdenog intervala ili iskacu u odnosu na prosle rezultate poslovanja neke banke sveobuhvatni sustavi procjene bankovnog rizika koji ukljucuju sveobuhvatnu procjenu rizicnog profila neke banke, rastavljanjem banke (ili bankovne skupine) u znacajne poslovne organizacijske jedinice i procjenjivanjem svake pojedine organizacijske jedinice prema poslovnim rizicima; po ranije specificiranim kriterijima dodjeljuju se bodovi i rezultati procjene zbrajaju se da bi se doslo do konacnog rezultata za Citavu banku ili bankovnu skupinu statisticki modeli koji nastoje prepoznati one rizike koji ce najvjerovatnije dovesti do nepovoljnih buduCih uvjeta u nekoj banci. Za razliku od ostalih triju sustava, krajnji cilj statistickih modela je predvidanje vjerojatnosti buduceg razvoja vise nego sumamo rangiranje sadasnjeg stanja neke banke. Statisticki se modeli temelje na raznim pokazateljima buduCih poslovnih rezultata. Na primjer ima modela koji procijenjuju vjerojatnost

314


rangiranja prema dolje za pojedinu banku (npr., vjerojatnost da ce najnovije CAMEL rangiranje biti snizeno na temelju financijskih podataka dobivenih bonitetnim izvjescivanjem). Modeli predvidenog neuspje§nog preiivljavanja temelje se na uzorku banaka koje su propale ili koje su u nevolji i kojima je cilj otkriti one banke u kojima se koeficijenti ili pokazatelji, odnosno promjene koeficijenata ili pokazatelja, mogu usporediti s onima vee propalih banaka ili banaka u nevolji. Modeli ocekivanog gubitka koriste se u zemljama gdje statisticka baza propalih ili banaka u nevolji nije tolika da se pomocu nje moze povuci usporedba promjena u posebnim financijskim varijablama s vjerojatnoscu propadanja. Ti se modeli zasnivaju na vjerojatnosti propasti koje proizlaze iz izlozenosti banke kreditnom riziku te iz drugih podataka kao sto je sposobnost sadasnjih dionicara da pribave dodatni kapital. Neki su donositelji propisa sastavili statisticke modele na temelju drugih varijabli. Na primjer, visoki rast aktive koji nije prikladno uskladen s jacanjem upravljanja bankom i institucionalnim mogucnostima u mnogim je slucajevima bio krivac za propast banke. Stoga bi se model koji prati visoku stopu rasta aktive u kombinaciji s mjerom institucionalne sposobnosti mogao koristiti kao rani znak upozorenja.

Tablica 15.4 saiima opca svojstva najcesce koristenih vrsta sustava ranog upozorenJa. U mnogo slucajeva, nadzome nadlezne vlasti sluze se s vise od jednog sustava ranog upozorenja. Bitno pitanje kod sustava ranog upozorenja jest pravi izbor varijabli na kojima se temelji predvidanje, raspolozivost pouzdanih podataka unosa kao i ogranicenja koja se odnose na kvantifikaciju kvalitativnih Cimbenika usko povezanih s rezultatima rada neke banke (npr. kvalitetom upravljanja, institucionalna kultura, cjelovitost unutrasnjih nadzora).

15.5 Konsolidirani nadzor Dosljedne filozofije tijela nadleznih za donosenje propisa i nadzor. Institucionalna klasifikacija djelovanja nekog financijskog posrednika tradicionalno se dodjeljivala na temelju predominantnih financijskih

ODNOS IZME£lU ANALIZE RIZIKA I NADZORA BANAKA

315

TABLICA 15.4 OPGE KARAKTERISTIKE SUSTAVA RANOG UPOZORENJA Procjena sada!injeg financijskog stanja

...

Nadzorna rangiranja • izravna • neizravna

•••

Analiza financijskih koeficijenata i usporedne skupine

•••

Predvidanje budui:eg financijskog stan}a

Sustavi procjene sveobuvatnih rizika Statisticki modeli

KoriStenje kvantitativnih analiza i statistika

KoriStenje kvalitativnih procjena

Usmjerenje formalnim kategorijama rizika

Vezas prethodnimnadzornim radnjama

... .. ... ... •• ...•• •• .••.. ***

***

* - ne znaCajno ** - znaCajno *** vrlo znaCajno lzvor: BIS dokument o nadzornoj procjeni rizika te sustava ranog upozorenja, prosinac 2000.

instrumenata ili usluga koje taj posrednik pruza. Institucionalna klasifikacija odreduje nadleznosti donosenja propisa i nadzora pojedinih institucija te odgovarajuci tretman utvrdivanja propisa, npr. sto se tice minimalne razine kapitala, adekvatnosti kapitala te ostalih bonitetnih zahtjeva (npr. za likvidnost i gotovinske rezerve). Sve veca povezanost financijskih trzista zamagljuje razliku izmedu razliCitih vrsta financijskih institucija te povecava prilike za zakonodavne ili nadzome arbitraze. Postojanje arbitraza u konacnici povecava sustavni rizik. Dok savrsena neutralnost mozda nije moguca, pa cak ni potrebna, nadlezna hi se tijela morala truditi da izjednace natjecateljski teren u odnosu na pojedina trzista te da smanje domet zakonske arbitraze. Drugim rijeCima, kada razliCite financijske institucije konkuriraju na istom trzistu zbog istih ciljeva, njihovi propisi moraju osiguravati konkurentnu jednakost. Zakonodavno okruzenje koje potencijalno dopusta zakonodavnu ili nadzomu arbitra.ZU pokazuje baremjednu od sljedecih karakteristika: • •

nedosljedne ili sukobljene filozofije propisa za razlicite vrste financijskih institucija; nedostatke ili nedosljednosti u odredivanju rizika i bonitetnih zahtjeva za razlicite vrste financijskih institucija;

316


• •

razlike u troskovima regulative za odnosne financijske institucije; pomanjkanje uskladenosti izmedu nadleznih tijela za regulativu i!ili nadzor u financijskom sektoru.

Prekogranicne operacije. Medunarodno sirenje banaka povecava djelotvornost kako globalnih tako i nacionalnih trzista, no moze stvoriti teskoce tijekom postupka nadziranja. Npr. prekogranicne transakcije mogu skriti probleme neke banke od revizora iz maticne zemlje. Odredena praksa podruznica iz manje uredenih okruzenja je takoder skrivena od revizora iz maticne zemlje, ali moze u konacnici stvoriti gubitke koji mogu ugroziti kapital doticne banke. Internacionalizacija bi mozda mogla posluziti kao sredstvo za izbjegavanje postivanja propisa i nadzora u situacijama kada se problematicna aktiva prenosi u blaze uredena okruzenja i/ili u podrucja s manje djelotvornim nadzorom. Banke koje su aktivne na medunarodnom planu stoga predstavljaju izazov za nadzorne nadlezne vlasti. Potrebni su zajednicki napori da se osigura da svi vidovi medunarodnog bankovnog poslovanja budu podvrgnuti djelotvornom nadzoru te da su ispravci dobro uskladeni. Propast nekoliko velikih, medunarodno aktivnih banaka potakla je izdavanje minimalnih standarda nadziranja takvih skupina od strane Baselskog odbora za nadzor banaka. Baselski se sporazum temelji na sljedecim nacelima: •

•

•

Sposobno nadlezno tijelo iz maticne zemlje trebalo bi nadzirati medunarodno aktivne banke i bankovne grupacije na konsolidiranoj osnovi. Stvaranje prekogranicne bankarske ustanove trebalo bi ishoditi prethodni pristanak nadzornih vlasti kako maticne, tako i zemlje domacina. Takav bi bilateralni sporazum o nadziranju trebao biti detaljno opisan u Sporazumu o razumijevanju (Memorandum of understanding) koji potpisuju oba tijela. Nadzorne vlasti u maticnoj zemlji bi trebale imati pravo na prikupljanje postupaka koje se odnose na prekogranicno osnivanje banaka i bankovnih skupina koje nadziru. Prikupljanje i razmjena podataka izmedu nadleinih tijela trebale bi biti vodene nace-


•

•

317

lima reciprociteta i povjerljivosti. Povjerljivi se podaci moraju stititi od otkrivanja neovlastenim osobama. Ako nadlezno nadzomo tijelo neke zemlje domaCina utvrdi da nadzomi aranzman maticne zemlje ne zadovoljava minimalne standarde, moze zabraniti prekogranicne operacije ili nametnuti restriktivne mjere koje zadovoljavaju njezine standarde. Nadlezna nadzoma tijela maticne zemlje moraju obavjestavati tijela iz zemlje domaCina o promjenama nadzomih mjera koje znatno utjecu na strane transakcije doticne banke.

Jedan od primamih razloga zbog kojih je konsolidirani nadzor kljucan jest rizik stete, gubitka povjerenja i zaraze koji prelazi pravnu odgovomost. S obzirom na to da se nadzomi aranzmani i tehnike razlikuju zbog pravnih, institucionalnih, povijesnih i drugih Cimbenika, ne postoji pojedinacni niz kriterija koji bi konacno utvrdio je li konsolidirani nadzor djelotvoran ili ne. U nacelu bi konsolidirani nadzor trebao procijeniti i uzeti u obzir sve rizike koje snosi neka bankovna grupacija gdje god oni nastali, ukljucujuci podruznice i tvrtke kceri, nebankovne institucije i financijski povezana poduzeca. Preciznije, od konsolidiranog se nadzora ocekuje da podrzava nacelo da nijedna bankovna operacija, rna gdje bila smjestena, ne moze izbjeci nadzor. Takoder sluzi za sprecavanje dvostrukog poluznog kapitala te za osiguranje da svi rizici koje snosi neka bankovna grupacija (bez obzira gdje su knjizeni) budu procijenjeni i nadzirani na svjetskoj razini. Konsolidirani nadzor bi se trebao protezati preko same konsolidacije racuna. Nadzome vlasti bi trebale razmotriti tocnu prirodu rizika ukljucenih te predvidjeti ispravni pristup prema njima. Konsolidirano racunovodstvo moglo bi biti cak neprikladno kada se priroda rizika mijenja, npr. kada se tr:Zisni rizik razlikuje od trzista do trzista. Prebijanje trzisnih rizika tijekom postupka racunovodstvene konsolidacije moze rezultirati u nepreciznoj poziciji izlozenosti riziku. Rizik likvidnosti bi se trebao razmotriti prvenstveno na osnovi trziste-trziste ili valuta-valuta. Nadzor konglomerata. Nadzomi aranzmani koji obuhvacaju konglomerate cak su slozeniji. Medunarodna financijska institucija koja se


318

bavi bankarstvom, vrijednosnicama, upravljanjem fondovima i osiguranjem moze biti podlozna nekoliko rezima propisa i pod nadzorom nadleznih tijela u nekoliko zemalja. Problemi koji se odnose na podatke, uskladenje i pridrzavanje konglomerata bonitetnih propisa - koji su sami po sebi vee slozeni u jednoj jedinoj zemlji - sastavljaju se na medunarodnom planu, poglavito kada se operacije prote:Zu na gospodarstva zemalja u razvoju. Financijski konglomerati mogu biti razliCitog oblika i struktumih svojstava sto odrazava promjenjiva zakonodavstva i tradicije. Kljucni aspekti koje valja razmotriti u nadziranju konglomerata sveobuhvatni su pristup nadzoru, providnost struktura skupine te procjena adekvatnosti kapitala. Osim toga, zaraza i uCinak izlozenosti unutar skupine kao i konsolidirani tretman velikih izlozenosti igra ulogu zbog velikih razlika u pravilima izlozenosti u bankarstvu, vrijednosnicama i osiguranju. Problemom konsolidiranog nadzora na medunarodnoj se razini bavi trodijelna skupina sastavljena od predstavnika Baseloskog odbora za nadzor banaka te interesnih skupina ukljucenih kako u sektor vrijednosnica tako u onaj osiguranja. Njihovo zajednicko izvjesce o nadzoru konglomerata specificira sljedece: •

•

•

Sve banke, drustva koja se have vrijednosnicama te ostale financijske institucije trebale bi biti podvrgnute djelotvomom nadzoru, ukljucujuci i nadzor kapitala. Geografski i/ili funkcionalno razluceno financijske skupine zahtijevaju konsolidirani nadzor te navlastito nadzome aranzmane. Razmjena suradnje i podataka medu nadzomim vlastima bi trebala biti primjerena i oslobodena nacionalnih i medunarodnih prepreka. Providnost i cjelovitost trzista i nadzora se oslanjaju na primjereno izvjestavanje i objavljivanje podataka.

Trodijelna je skupina izdala zajednicku izjavu preporucujuci konsolidaciju utemeljenu na racunovodstvu kao prikladnu tehniku procjene adekvatnosti kapitala u homogenim konglomeratima. Taj proces omogucuje izravnu usporedbu koristenjem jedinstvenog niza nacela procjene, ukupne konsolidirane aktive i pasive kao i primjenu, na


319

razini maticne institucije, pravila adekvatnosti kapitala na konsolidirane brojke. 0 najboljem pristupu nadzoru i procjeni adekvatnosti kapitala jos se naveliko raspravlja u medunarodnim krugovima dok nadzoma zajednica stalno uCi iz svog iskustva.

15.6 Suradnja nadzora s unutrasnjim i vanjskim revizorima Uloga unutrasnjih revizora. Unutrasnju reviziju Institut unutrasnjih revizora definira kao "nezavisnu, objektivnu aktivnost ... koja pomaze organizaciji da postigne svoje ciljeve pomocu sustavnog, discipliniranog pristupa procjeni i poboljsanju djelotvomosti upravljanja rizicima, nadzoru i procesima upravljanja". Iako smo o vaznosti funkcije unutrasnje revizije raspravljali u 3. poglavlju, vrijedi ponoviti da bi funkcija trebala obuhvatiti sve aktivnosti neke banke u svim njezinim pridruzenim jedinicama. Mora biti trajna, nepristrana i strucna, djelovati samostalno i odgovarati upravi banke ili generalnom direktoru. N adzoma tijela obicno izdaju propise koji se odnose na sustave unutrasnjega nadzora u bankama s ciljem uspostavljanja odredenih osnovnih nacela za sustav i kvalitetu nadzoru koje primjenjuju banke. Iako opseg regulative varira, propisi koji se odnose na unutrasnju reviziju ili nadzor obicno pokrivaju politiku i postupaka upravljanja kreditnim rizikom i drugim temeljnim bankovnim rizicima kao sto su upravljanje likvidnoscu, valutni i kamatni rizici te upravljanje rizicima derivata te informaticki i telekomunikacijski sustavi. Nadzor na lieu mjesta obicno ukljucuje procjenu unutrasnjih nadzora neke banke te kvalitetu funkcije unutrasnje revizije. Ako su zadovoljni s kvalitetom unutrasnje revizije, nadzomici mogu se koristiti izvjesca unutrasnjih revizora kao primame mehanizme prepoznavanja problema nadzora ili upravljanja u banci. Koristenje uslugama vanjskih revizora. Vanjski revizori i nadzornici banaka pokrivaju slicna podrucja, ali je cilj njihovog rada razliCit. Revizori su prvenstveno zaokupljeni vjerodostojnim prikazivanjem godisnjih financijskih izvjesca i drugih izvjesca koja se daju dionicarima i javnosti. Od njih se ocekuje da izraze misljenje o tome da li financijska izvjesca i druga bonitetna izvjesca (ako su primjenjiva) objektivno predocuju stanje i rezultate poslovanja neke banke. Da bi mogli izraziti

320


takvo misljenje, revizori moraju biti zadovoljni s racunovodstvenom politikom i nacelima neke banke te dosljednoscu njihove primjene te moraju biti sigumi da su kljucni funkcionalni sustavi neke banke dosljedni, pravovremeni i potpuni. S obzirom na Cinjenicu da nadzomih resursi nema mnogo te da bi se izbjeglo udvostrucivanje ispitivanja, nadzome se vlasti sve vise oslanjaju na vanjske revizore u nadziranju na lieu mjesta. Potencijalno oslanjanje na procjene i sud vanjskih revizora podrazumijeva da nadzomici imaju interes osigurati visoke revizijske standarde, ada revizori ispunjavaju odredene kriterije kvalitete. U mnogim zemljama, bankovni propisi traze da vanjsku reviziju banke provode s dovoljno strucnosti i koji zadovoljavaju odredene standarde kvalitete. Od revizora se cesto ocekuje da nadzomim vlastima prijavljuju moguce propuste banaka u ispunjavanju zahtjeva koji se odnose na njihovo bankarsko ovlastenje te na moguca druga krsenja zakona i propisa - poglavito gdje su ugrozeni interesi deponenata. U nekim se zemljama od vanjskih revizora trazi da izvrsavaju dodatne zadatke od interesa za nadzomike, kao sto je procjena adekvatnosti organizacijskih i unutrasnjih nadzomih sustava kao i dosljednosti metoda i baza podataka koristenih za pripremu bonitetnih izvjesca, financijskih izvjesca i vlastitih intemih izvjesca rukovodstva Zahtjev nadzomika vanjskom revizoru da pomogne u odredenim zadacima vezanim za reviziju treba biti postavljen u okviru dobro definiranog okvira. Ovaj proces zahtijeva pridrzavanje, u najmanju ruku, medunarodnih racunovodstvenih i revizijskih standarda. Tablica 15.5 pokazuje opcije raspolozive na tom podrucju. Vazan je preduvjet za suradnju izmedu nadzomih nadletnih tijela i vanjskih revizora trajni dijalog nadzomih vlasti s nacionalnim strucnim racunovodstvenim i revizorskim tijelima. Takve bi rasprave trebale rutinski pokrivati sva podrucja uzajamnog interesa, ukljucujuci opceprihvacenu racunovodstvenu praksu i revizijske standarde primjenjive na banke te specificne racunovodstvene probleme kao sto su prikladne racunovodstvene tehnike koje valja uvesti u okruzenju posebnih financijskih inovacija.

321


TABLICA 15.5 PRILAGODAVANJE VANJSKE REVIZIJE SPECIFIGNIM OKOLNOSTIMAIPOTREBAMA Pozivanje na Medunarodne Vrsta analize iii revizije

raCunovod~tvene

Rezultat

standarde (MRS)

Komentari

Angazman pregleda s ograniCenim osiguranjem

Pregledno izvjesce o ispitivanju na lieu mjesta

MRS910

Predlaze se kada je cilj "potvrdeno" razumijevanje postupaka upravljanja poduzecem i rizicima

Izvjesce o Cinjenicnim nalazima u svezi s prosirenim pregledom (kreditnog) portfelja

MiSljenje revizije o kreditnom portfelju iii drugoj znacajnoj kategoriji aktive

MRS920

Preporuceni postupci za moguce znacajnije kategorije bilance kao sto su kreditni ili trgovacki portfelj

Revizija ostataka financij skih podataka

MiSljenje o pojedinostima financijskih izvjesca koja se traZe u reviziji; moZe se proSiriti koristeCi MRS 920

MRS 700

Opcionalni, mora se utvrditi od slucaja do slucaja Preporuca se kod promjene vlasnistva ili restrukturiranja koje ukljucuje javna sredstva

Dodatak 1.

Popratni upitnik radi lakse analize banaka (pregled prema tablici 15.2 u Analizi bankovnih rizika)

Dodatne tablice i analiticke modele sa grafikonima i koeficijentima mozete naci na adresi: http://treasury. worldbank.org lme banke:

Broj telefona:

Adresa: Datum ispunjavanja:

Broj faxa:

Osoba(e) odgovorna(e) za ispunjavanje:

E-mail adresa:

1. SAZETAK ZA POTREBE MENADZMENTA I

PREPORUKE S kojim ce najvecim izazovima biti suocena vasa banka u nekoliko slijedeCih godina? Koja je vasa strategija za prevladavanje tih izazova? Koje su najvece prednosti vase banke? S kojim su rizicima zajmodavatelji/ulagaci suoceni prilikom pozajmljivanja novca vasoj organizacij i? - izvan vase banke

- u vasoj banci Zbog cega bi novae ulozen u vasu banku bio dobra investicija za nekog zajmodavatelja I ulagaca? Na koji bi nacin vasa banka iskoristila novae pozajmljen od zajmodavatelja/ulagaca za razvoj financijskog trzista iii posebnih gospodarskih sektora u vasoj zemlji?

323

324


2. POTREBE INSITUCIONALNOG RAZVOJA Koje su najvece potrebe razvoja vase banke kako je navedeno u poglavlju zakljucaka i preporuka (17. poglavlje) na kraju ovog izvjesca? Na koja cete se podrucja usredotociti u nadolazecoj godini? Koju ulogu mogu odigrati zajmodavatelji/ulagaci pomafuCi vam u razvoju vase institucije? Koje aktivne planove imate kako bi osigurali da ce se reforme odrzati?

Koja ce biti glavna kontakt osoba u vasoj organizaciji, odgovoma za plan institucionalnog razvoja i uskladenost sa zajmodavateljima I ulagacima ako zajam bude odobren?

3. PREGLED FINANCIJSKOG SEKTORA I REGULATIVE - TABLICE 1. I 2. 3.1 Status financijske infrastrukture (prikazivanje, platni sustavi, sustavi obracuna vrijednosnica, itd.) 3.2 Bankarstvo i financijski sustav: status regulative financijskog trzista 3.3 Bankovni propisi 3.4 Racunovodstveni propisi - Moraju li financijska izvjesca biti pripremljena u skladu s medunarodnim financijskim standardima? Koji su kljucni zakoni koji utjecu na bankovni sustav u vasoj zemlji? Kada su bank. zakoni i propisi izmijenjeni posljednji put? Opis eventualnih podrucja u kojima aktualna nacionalna pravna praksa stvara tesko6e bankama (npr. procedure stecaja i ovrhe ). Opisite nadzomi pristup i filozofiju (donositelja propisa)- dome! nadzome aktivnosti, ucestalost posjeta duznosnika iz sredisnje banke te navedite izvjesca iii podatke koje valja redovito podnositi. Molimo presliku najnovijih tako

podnesenih podataka. Koji je minimalni potrebni kapital i na koji se nacin vase smjemice o adekvatnosti kapitala razlikuju od smjemica BIS-a? Opisite moguce zahtjeve sredisnje banke koji se odnose na gotovinsku rezervu i likvidnu aktivu? Provode li se bonitetni propisi strogo ? Molimo opisite eventualne ocekivane promjene u zakonodavnim zahtjevima (ukljucujuci zahtjeve rezerviranja) koji se planiraju (iii o kojima se govori) u buducnosti. Molimo opisite odnose s donositeljima propisa kao i znacajne sporove, ako ih ima. Molimo opisite rezultate najnovijeg pregleda vase banke od strane sredisnje banke. Molimo prilozite presliku dopisa pregleda sredisnje banke. Koja je bila metoda rangiranja i koji je rezultat postigla vasa banka?

DODATAK 1. POPRATNI UPITNIK RADI LAKSEANALIZE BANAKA

325

4. PREGLED BANKE I NJEZINE KULTURE UPRAVLJANJA RIZICIMA 4.1 Povijesna pozadina i opci podaci- tablica 2. Dajte kratki povijesni pregled banke, s pojedinostima o datumima konstituiranja, ranijim imenima, fuzijama, znacajnijim dogadajima itd. Kako ste rangirani u okviru bankovnog sustava: a) po kapitalu i b) po aktivi? Koje je glavno poslovno usmjerenje banke i koja su mu glavna podrucja proizvodnje? Takoder molimo navedite kljucne promjene i "bitne dogadaje". Opisite posebne inicijative koje se poduzimaju radi razvoja aktivnosti kreditiranja gospodarstava iii malih poduzeca (ukljucujuci kanale isporuke specificne za pojedine segmente, razvoj proizvoda itd.) Molimo opisite nacine na koje se takvo usmje-

renje podrzava (odnosne prednosti, trzisne podatke, konkurentsko pozicioniranje, itd.) Koja je misija vase banke? Koja je strategija banke u odnosu na: sadasnje i ocekivano gospodarsko okruzenje izvore konkuretnih prednosti glavne elemente poslovne strategije (kreditiranje, usluge temeljene na proviziji, participacijski ulozi te ostala podrucja razluCivanja iii prosirenja, npr. geografske linije iii linije proizvoda) • prednosti glavnih konkurenata na osnovnim podrucjima poslovanja (stranom /lokalnom I banke zajednickih ulaganja) veci uoceni poslovni rizici i strategije za njihova minimiziranje.

4.2 Organizacijska struktura skupine i banke- tablice 3. - 6. Prika:i:ite grafikon organizacije skupine kao u tablici 3. s prikazom krovne tvrtke, krajnjih nadzornih subjekata, pridru:i:enih poduzeca i podru:i:nica (navodeci veze izmedu glavne aktive, dionicara i uprave ). Prepoznajte druge financijske institucije u skupini. Napravite organizacijski prikaz banke koja je predmetom analize (ukljuCiti kao tablicu 4.). Koliko banka ima zaposlenih (tablica 5.)? Koliko odjela i sektora ima banka? lmenujte ih i dostavite grafikon s prikazom kljucnih odjela i sektora kao i broja zaposlenih u svakom od njih. Koliko banka ima podruznica (tablica 6.) Opisite njihovu geografsku rasprostranjenost i velicinu. Koliko zaposlenika ima fakultetsku naobraz-

bu? Dajte pojedinosti o zaposlenicima s visom i visokom spremom. Navedite nacin na koji razvoj kadrova dopunjava usmjeravanje banke na rizike- to se cini da bi se osiguralo zaposljavanje i edukacija osoblja prikladnog profila, kako bi se omogucilo pridrzavanje propisa i utvrdenih postupaka upravljanja rizicima. Do koje se mjere osoblju isplacuju konkurentne, trzisno utemeljene place da bi ga se zadrzalo? Do koje se mjere zaposlenicima isplacuju bonusi? Koja se vrsta izobrazbe nudi zaposlenicima? Na koji nacin organizacijska stuktura potice dobro upravljanje rizicima? (Vidi takoder kulturu upravljanja rizicima, poglavlje 4.5)

326


4.3 Racunovodstveni sustavi, informacije menadzmenta i unutrasnji nadzor Dostavite revidirana godisnja izvjesca za protekle tri godine zajedno s preslikama dopisa revizora rukovodstvu. Dostavite nerevidirano financijsko izvjesce za tekucu godinu do danasnjeg dana. Dostavite preslike medunarodnih prospekata izdanih u proteklih 5 godina. Opisite status racunovodstvenog sustava i evidencija banke. Koliko su financijsko izvjesCivanje i informaticki sustavi pouzdani? Opisite racunovodstvene politike koje se koriste u banci te opisite kljucna odstupanja od medunarodnih racunovodstvenih standarda.

Opisite utjecaj koji odstupanja od medunarodnih rae. standarda imaju na vas racun dobiti i bilancu stanja. Naglasite racunovodstvene standarde koji se odnose na: • priznavanje I obracun prihoda odredivanje tr:i:isne vrijednosti vrijednosnica (MRS 39) • revalorizaciju osnovnih sredstava. Je li u racunovodstvenoj politici vase banke doslo do nekih promjena u protekle cetiri godine? Ako da, molimo opisite ih.

4.4 lnformatika- tablica 7. Opisite racunalske sustave u funkciji (i hardware i software), ukljucujuci mikroracunala, bilo da se koriste kao terminali iii kao samostalne jedinice.

Koji su sustavi na raspolaganju za sigumosnu kopiju (engl. back up) i za oporavak? Na koji se nacin nadzire sigumost na podrucju EOP-a?

4.5 Kultura upravljanja rizicima i postupak odlucivanja tablica 11. S kojim je vecim rizicima (koji nastaju zbog njezinih proizvoda iii zbog okru:i:enja) banka suocena?

Nadzor i upravljanje rizika: opisite. Pracenje rizika: procijenite djelotvomost provodenja nadzora.

Planiranje i definiranje razine tolerancije rizika: jesu li uprava i izvrsni menad:i:ment zacrtali razinu rizika koju su voljni preuzeti za svako pojedino podrucje i sveukupno?

Komunikacija: koliko se djelotvomo unutar organizacije priopcuje razina tolerancije rizika odobrena od strane uprave?

Prepoznavanje rizika: na koji se nacin prepoznaje rizik u tekuCim operacijama?

Procijenite nacin na koji se rizik preuzima, mjeri, ogranicava, nadzire i kako se o njemu izvjeiltava.

DODATAK 1. POPRATNI UPITNIK RADI LAKSE ANALIZE BANAKA

327

5. KORPORACIJSKO UPRAVLJANJE 5.1 Dionicari I vlasnistvo - tablica 8. Opisite bitne promjene u drzanju dionica i/ili operacijama te datume, od osnivanja (datume fuzije, akvizicije, otudenja itd.). Kada je odrzan posljednji sastanak dionicara banke i koliko mu je dionicara prisustvovalo? Koji su postotak dionica oni predstavljali? Koja je glavna djelatnost kljucnih dionicara i tko ih nadzire?

lma li kakvih odredaba koje dionicarima dopustaju pravo glasa nesrazmjerno njihovom vlasnistvu u dionicama? Opisite eventualne opcije iii druga prava data osobama da steknu vise dionickog kapitala. Je li za prihvacanje odredenih odluka potrebno vise od obicne vecine? Ukoliko da, imenujte te odredbe. Koju izravnu vezu, ako postoji, dionicari imaju s bankom, nadzornim odborom i upravom?

5.2 Uprava/nadzorni odbor- tablica 9. Na koje se razdoblje bira nadzorni odbor? Koji su mu glavni cilljevi i odgovornosti? Opisite ukljucenost nadzornog odbora u utvrdivanje bank. politike, posebno sto se tice upravljanja rizicima. U kojoj mjeri nadzorni odbor pregledava financijske podatke tijekom i na kraju godine? Opisite suradnju izmedu uprave banke i odbora za utvrdivanje politike banke, odgovornosti za utvrdivanje politike i ciljeva banke, dodjelu ovlastenja i odgovornosti, unutrasnjih sustava

i postupaka pregleda rezultata rada te provjeru pouzdanosti. Obvezuje li se menadZment banke (uprava i nadzorni odbor) na aktivno koristenje podacima koji se temelje na rizicima? Ti bi "idealni" podaci trebali biti pokretacka sila u prepoznavanju stremljenja banke sto se tice kljucnih informacija upravljanja. Ovaj bi cilj morao odrediti koji bi se drugi sustavi razvoja i izobrazbe morali postaviti i na koji naCin.

328


5.3 Izvrsni menadzment- tablice 10. i 11. Tko imenuje glavnog izvrsnog rukovoditelja (predsjednika uprave )? Na koje se razdoblje imenuje uprava? Koji su joj glavni ciljevi i odgovornosti? Razradite uzajamno djelovanje menadzmenta banke i odbora za utvrdivanje njezine politike, odgovornost za utvrdivanje politike i ciljeva banke, dodjelu ovlastenja i odgovornosti, unutrasnjih sustava i postupaka pregleda rezultata poslovanja te provjere pouzdanosti. Vodite rasprave o uzajamnom djelovanju menadzmenta banke i zaposlenika u svrhu postizanja ciljeva banke. Prima li i zahtijeva li visi menadzment i uprava podatke utemeljene na riziku na redovnoj osnovi?

Koriste li se podaci temeljeni na riziku da bi se osiguralo da postoje postupci zastitite aktive i deponenata kao i da se osigura cjelovitost podataka? Koja bi se izvjesca morala razviti da se prepoznaju kljucna pitanja upravljanja rizicima za najvisi menadzment (napravite razliku izmedu podataka koji se traze na dnevnoj osnovi i podataka koji se moraju prikazivati jednom mjesecno iii rjede za sastanke uprave i nadzornog odbora)? Otkrijte sustave upravljanja rizicima i postupke koji se moraju poduzeti da bi se podrzale potrebe menadzmenta za podacima kako bi se osiguralo da razvoj svih sustava bude voden zeljom za ispravnim upravljanjem rizicima.

5.4 Interna revizija/revizijski odbor nadzornog odboratablica 11. Opisite kljucne ciljeve, ulogu i strategiju odjela unutrasnje revizije. Koliko !judi radi u odjelu unutrasnje revizije? Opisite njihovo iskustvo, kvalifikacije i lokaciju po sjedistu i podruznicama. Da li oni koji izvrsavaju unutrasnju reviziju izravno odgovaraju revizijskom odboru uprave? Stvaraju li neizvrsni clanovi uprave u revizijskim odboru prilike za intervjuiranje voditelja unutrasnje revizije privatno i bez prisustva drugih rukovoditelja banke? Da li clanovi uprave primaju i pregledavaju sva izvijesca interne revizije? Raspravlja li se u izvjesCima unutrasnje revizije raspravlja o odstupanjima od zacrtanih politika? 0 cemu se jos raspravlja u tim izvjescima? Koja je prosjecna duzina staza (godine) u unutrasnjoj revizij i za: voditelja unutrasnje revizije • ostale revizore.

Koliko unutrasnjih revizora posjeduje formalne revizijske i/ili racunovodstvene kvalifikacije? Koliko je unutrasnjih revizora kvalificirano za: reviziju riznice • informaticku reviziju • ostalo (opisite)? Kolika je ucestalost unutrasnjih revizija podruznica i odjela: • redovita • neredovita (iznenadenje)? Opisite kljucna podrucja kojima se posvecuje paznja tijekom unutrasnje revizije. Sazmite kljucne komentare revizije, po kategorijama, u najnovijem izvjescu unutrasnje revizije. Je li je ikada u ispitivanjima banke ustanovljena PRIJEVARA? Ako je, molimo opisite taj slucaj. Opisite procedure/nadzore/postupke unutrasnje revizije protiv pranja novca


329

5.5 Vanjski revizori Slijede li se slijede medunarodni racunovodstveni standardi (MRS) i medunarodni revizijski standardi ? Tko su vanjski revizori banke i koliko dugo oni revidiraju financijska izvjesca? Ako su nedavno postavljeni, imenujte njihove prethodnike te razloge promjene. Navedite glavna pitanja koja su revizori isticali u protekle tri godine.

Dostavite preslike dvaju najnovijih izvjesca revizora. Koje su naknade za reviziju i savjetovanje isplacene revizorima u posljednje dvije godine? Do koje mjere revizori procjenjuju postupke upravljanja rizicima banke~ Raspravljajte ukljucenost i vezu izmedu vanjskih revizora i menadzmenta. Koliko cesto su po zakonu banke obezne mijenjati svoju revizorsku firmu?

UPRAVLJANJE FINANCIJSKIM RIZIKOM (6.- 15.) 6. STRUKTURA BILANCE I ODNOSNE PROMJENE - TABLICE 12. I 13. 6.1 Sastav bilance stanja Struktura aktive: rast i promjene Struktura pasive: rast i promjene 6.2 Sveukupni bilancni i izvanbilancni rast 6.3 Niska i nedohodovna aktiva Analizirajte strukturu bilance banke tijekom vremena i opisite: sto se dogodilo zasto se dogodilo utjecaj trenda iii opazanje • planiranu reakciju na situaciju

• alternativne preporuke u svezi s uocenom situacijom. Prokomentirakte najnovije financijske rezultate. Opisite strukturu vase bilance i eventualne planirane promjene. Opisite (i kvantificirajte) prirodu, opseg i ocekivano koristenje kreditnih obveza, potencijalnih obveza, jamstava te ostalih izvanbilancnih stavki.

330


7. STRUKTURA RACUNA DOBITI I ODNOSNE PROMJENE (PROFITABILNOST/ZARADA)TABLICE 14. I 15. 7.1. Izvori prihoda: promjene u strukturi i tendenciji prihoda 7.2. Struktura aktive u usporedbi sa strukturom prihoda 7.3. Maria zaradena na posrednickim aktivnostima 7.4. RasCianjenje operativnih prihoda i rashoda 7.5. Povrat na aktivu i sredstva dionicara Analizirajte profitabilnost banke tijekom vremena i opisite: • sto se dogodilo • zasto se dogodio • utjecaj trenda iii zapa:i:anje planiranu reakciju na situaciju alternativne preporuke u svezi s primijecenom situacijom. Opisile svoje glavne izvore prihoda i najprofilabilnija podrucja poslovanja. Molimo opisite bankovnu poiitiku isplate dividendi.

Opisile mjeru u kojoj se u prihode uzima obracunala ali nenaplacena kamala - posebice ako se la nenaplacena kamata odnosi na zajmove koje vi iii banka odobravale kategorijama podstandardnog rizika iii nizim kalegorijama. Opisile mjeru u kojoj su koiateralne vrijednosti (vise nego operalivni novcani tijek) lemelj odluCivanja u pogledu kapilaiizacije kamala i/iii obrtanja odobrenih kredila Navedile eventualne poiilike priznanja prihoda iii rashoda koje mogu uljecali na (iii iskrivili) zaradu. Opisite utjecaj bilnih medugrupacijskih transakcija, pogiavito onih koje se odnose na prijenos zarada te procjenu aktive /pasive. Postoje ii biio kakve stavke prihoda i rashoda koje se mogu znatno prenapuhati iii prikazati manjima nego sto jesu? Opisite podrucja na kojima se moze postiCi boija djelotvornost i nacin da se to postigne.


331

8. ADEKVATNOST KAPITALA 8.1. Politike zaddavanja kapitala 8.2. Priddavanje potrebne adekvatnosti kapitala 8.3. Moguce buduce potrebe kapitala 8.4. Struktura sredstava dionicara 8.5. Rizicni profil bilancne aktive Analizirajte adekvatnost kapitala banke tijekom vremena i opisite: sto se dogodilo • zasto se dogodio • utjecaj trenda iii zapazanje • planiranu reakciju na situaciju • alternativne preporuke u svezi s primijecenom situacijom.

Koji su vasi planovi za odrzavanje rninimalnog zakonskog kapitala uvaiavajuCi dosadasnji razvoj i planove buducega sirenja? Koji pristup banka ima kapitalu i ostalim oblicima financijske potpore? Koja su iskustva rasta, planovi i buduce perspektive banke? Dotira li se rast kapitala dotira unutrasnjim stvaranjern novcanih sredstava ili doprinosirna kapitala? Do koje su rnjere rezerve proizvedene revalorizacijorn osnovnih sredstava i ulaganjirna? U slucaju doprinosa kapitala jesu li oni hili o gotovini iii u naturi (osnovna sredstva)? U slucaju doprinosa u naturi (osnovna sredstva) navedite ornjer koji ti doprinosi predstavljaju u postotku ukupnog kapitala te opisite postupak koristen da bi se ishodila pouzdana procjena trece strane.

332


9. UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM 9.1 Politike, sustavi i postupci upravljanja kreditnim rizikom Koristite strukturu poglavlja 4.5 (kultura upravljnja rizicima) da biste raspravili o sljedecim pitanjima: Na koji se nacin kreditnim rizikom upravlja u banci? Ukljucite opis organizacije, razine upravljanja te kadrovske organizacije poslova kreditiranja. Opisite profil i vjestine kreditiranja vodecih kreditnih djelatnika, kreditnih rukovoditelja i djelatnika te cijelog odnosnog osoblja. Opisite kljucne rizike s kojima ste suoceni i koje nadzitete na tom podrucju. Koje su vase prednosti sto se tice ovog podrucja rizika? Koje su najhitnije potrebe razvoja vase banke na tom rizicnom podrucju? Opisite najkvalitetniji podatak pripremljen za najvisi menadzment u banci. Koji se podaci traze prilikom podnosenja kreditnog zahtjeva? Opisite sadrzaj kreditne evidencije. Na koji se nacin tim podacima sluze da biste pratili kvalitetu zajmova? Opisite standardni kreditni postupak od pocetnog zahtjeva klijenta iii marketinskih napora banke pa do konacnih kreditnih odluka, uz opis postupka kreditnog odlucivanja. Koji se kriterij koristi kod odobravanja kredita? Opisite posebna ogranicenja, koeficijente kojima se sluzite? Do koje ste mjere prihvatili vlasnicke uloge u klijentima kao otplatu vasih zajmova? Koji je postotak zajmova reprogramiran jednom? Koji je postotak zajmova reprogram iran vise pokazatelje kojima se sluzite u postupku procjene.

Opisite eventualna posebna ogranicenja, kreditne postupke i tehnike procjene, odobrenja i pravne finalizacije projekata, pribavljanje i placanje kao i pracenje i nadziranje takvih projekata. Opisite moguce formalizirane kreditne politike, postupke te kriterije osiguranja za prepoznavanje ciljnih trzista. Komentirajte postupke upravljanja problematicnim zajmovima opisujuci specijalizirane odjele upravljanja losim plasmanima iii org. jedinice intenzivne njege uz detaljni opis njihovog dometa, vjestine, potencijala i djelotvomosti. Koji su instrumenti iii pravni ljekovi raspolozivi da bi se osiguralo dace zajmoprimatelji otplatiti svoje zajmove banci; takoder opisite mehanime pravne naplate, ovrhe i ponovnog vracanja u posjed kolaterala te prijenosa zakonskih prava. Opisite porezne olaksice dopustene kod rezerviranja za gubitke po zajmovima kao i utjecaj koji oporezivanje ima na politiku izdvajanja rezerviranja u vasoj banci. U kojem trenutku suspendirate kamatu i na koji nacin nadzirate sveukupni iznos koji vam odredeni klijent duguje u tom slucaju? Je li vasa banka plasirala ikakve zajmove po uvjetima razlicitim od uobicajenih (cijene iii usmjerenje)? U kojoj mjeri prihvacate imovinu klijenata kao nacin namire svoj potrazivanja prema njima? Koliki je postotak kredita bio reprogramiran jednom? Koji postotak kredita je bio reprogramiran dva i vise puta? U kojem postotku zajmova djelujete u svojstvu fiskalnog agenta?


333

9. UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM (NASTAVAK) 9.2 Profil zajmoprimatelja 9.3 Dospijece zajmova 9.4 Kreditni proizvodi 9.5 Sektorska analiza zajmova 9.6 Velika izlozenost prema pojedincima i povezanim stranama 9.7 Klasifikacija i rezerviranja po zajmovima i ostaloj aktivi 9.8 Analiza zajmova u zaostatku 9.9 Povezano kreditiranje (povezanim stranama) Analizirajte kreditni portfelj banke tijekom vremena i opisite: sto se dogodilo zasto se dogodio • utjecaj trenda iii zapazanje planiranu reakciju na situaciju • alternativne preporuke u svezi s primijecenom situacijom.

Opisite glavne kreditne proizvode koje banka nudi. Opisite sadasnju politiku, praksu i postupke kojima se vasa banka koristi da bi se identificiralo zajednicko vlasnistvo, kontrola i oslanjanje na zajednicke novcane tijekove. Klasificira li se sva aktiva (osim kreditnog portfelja) s kreditnim rizikom u stvari prema kvaliteti i obavljaju li se za nju rezerviranja po potrebi? Opisite svoju metodologiju za utvrdivanje potrebne razine rezerviranja. Do koje se mjere oslanjate na kolateral za utvrdivanje preporucenih rezerviranja? Specificirajte metodologiju koristenu za utvrdivanje vijednosti kolaterala? Koje vrste kolaterala smatrate prihvatljivima? Pod kojim se okolnostima sluzite posebnim rezerviranjima, a kada se koristite opCim?

334


10. ORGANIZACIJA RIZNICE- TABLICA 16. 10.1 Organizacija riznice 10.2 Okruzenje utvrdivanja politike upravljanje aktivom i pasivom, raspodjela aktive /standardil koristenje uslugama vanjskih menadzera 10.3 Tr'lisne operacije - financiranje, investiranje i trgovanje 10.4 Analiza rizika i pridr'lavanje propisa 10.5 Operacije riznice (administracija) Opisite kako su organizirani slucajevi operativnog stomal kopijal popis najpopularnijih internetskih mjesta (engl. hot sites). Koliko !judi radi u riznici? Na koji se nacin odobravaju i prate ogranicenja partnera riznice? Koliko se cesto ogranicenja revidiraju? Sluzi li se riznica banke koristi snimanjem telefonskih razgovora?

Opisite vase postupke potvrdivanja poslova i uskladivanja u riznici. Koje se tehnike/proizvodi zastite koriste da bi se zastitilo od neuskladenosti • kamatne osjetljivosti • tecajne osjetljivosti • rocne osjetljivosti. Na koji nacin banka konsolidira i prati izlozenosti povezane s kreditiranjem, trzistem novca, deviznim poravnanjima, transakcijama vezanim za trgovinu, transakcijama s vrijednosnicama prema istom klijentu? Na koji se naCin izvjestava o poslovima iznad ogranecenja i o iznimkama u poslovanju? Na koji naCin banka poduzima upravljanje Irevalorizaciju pozicija riznice? Opisite du:lnosti, iskustvo i kvalifikacije osobe zaduzene za pracenje pridrzavanja (tablica 19.).

11. UPRAVLJANJE INVESTICIJSKIM PORTFELJEM (PORTFELJEM STABILNE LIKVIDNOSTI) TABLICE 17.-20. Opisite: sto se dogodilo zasto se dogodio • utjecaj trenda iii zapa'lanje planiranu reakciju na situaciju • alternativne preporuke u svezi s primijecenom situacijom. Opisite raspodjelu aktive i standarde koji se koriste za taj portfelj.

Opis postupka odlucivanja za uzimanje pozicija. Objasnite tretrnan gubitaka prilikom likvidacije pozicija vrijednosnica (kada je trzisna vrijednost manja od troska). Opisite banCinu politiku klasificiranja vrijednosnica u kategoriju trgovanja ili ulaganja te je li seta politika nedavno mijenjala.

DODATAK 1. POPRATNI UPITNIK RADI LAKSEANALIZE BANAKA

335

12. SPEKULATIVNO TRGOVANJE/ UPRAVLJANJE TRZISNIM RIZICIMA- TABLICE 17.-20. 12.2 Struktura investicijskog portfelja 12.3 Struktura trgovackog portfelja 12.4 12.4. Neto efektivne otvorene pozicije i potencijalne izlozenosti kapitala 12.5 Tdisni rizik vezan za izvanbilancne aktivnosti i derivate Opisite: sto se dogodilo • zasto se dogodio • utjecaj trenda iii zapazanje planiranu reakciju na situaciju alternativne preporuke u svezi s primijecenom situacijom. Na koji se nacin u banci upravlja trzisnim rizikom? Opisite kljucne rizike kojima ste izlozeni i koje nadzirete na tom podrucju. Opisite najkvalitetniju informaciju pripremljenu za najvisi menadzment u banci (tablica !8.)

Koje su vase prednosti sto se tice ovog rizicnog podrucja? Koje su najhitnije potrebe razvoja za vasu banku sto se tice ovog podrucja? Opisite politiku uprave sto se tice tolerancije rizika od izlozenosti derivata- u zemlji u odnosu na inozemstvo, trgovanje na burzi u odnosu na trgovanje na izvanburznom trzistu (OTC). Opisite izvjesca koja se koriste za pracenje izlozenosti derivata i upravljanje rizicima. Opisite postupke poravnanja sto se tice vrijednosnica i njihovih derivata. Knjize lise derivati na svim salterima ili se njima trguje posebno? Izdaje li banka izdaje opcije? Ako da, koje? Postoje li "nezasticene" opcije? Postoji li nadzor derivatnog kreditnog rizika? Opisite koji se racunalski sustavi koriste za pracenje derivatnih pozicija

336


13o UPRAVLJANJE KAMATNIM RIZIKOM Koristite strukturu poglavlja 4.5 (kultura upravljanja rizicima) kako bi raspravili sljedeca pitanja. Opisite: sto se dogodilo zasto se dogodio o utjecaj trenda iii zapazanje o planiranu reakciju na situaciju o alternativne preporuke u svezi s primijecenom situacijom. 13.1 Politike, sustavi i postupci upravljanja kamatnim rizikom 13.2 Predvidanje kamatnih stopa 13.3 Mjere za odredivanje moguceg utjecaja vanjskog kretanja kamatnih stopa na kapital banke Na koji se nacin u banci upravlja kamatnim rizikom? Opisite kljucne rizike s kojima ste suoceni i

koje nadzirete na tom podrucju? Kako se cesto sastaje ALCO? Koja se izvjesca podnose ALCO odboru? Pisu li se zapisnici s ALCO odbora i stavljaju li se u optjecaj? Na koji naCin banka utvrduje prihvatljivu strukturu neuskladenosti uzimajuci u obzir najvjerojatniji kamatni scenarij? Koje se analize provode kako bi se postavile strategije za postizanje optimalnih neuskladenosti? Imenujte osobu iii skupinu zaduzenu za osiguranje da se strategije ispravno primjenjuju. Koje su vase prednosti sto se tice ovog rizicnog podrucja? Koje su najhitnije potrebe razvoja vase banke sto se tice ovog rizicnog podrucja? Ima li banka organiz. jedinicu za podrsku ALCO odboru? Kome ona odgovara? Koje su joj odgovomosti?


337

14. UPRAVLJANJE RIZIKOM LIKVIDNOSTI 14.1 Politike, sustavi, postupci upravljanja rizikom likvidnosti 14.2 Priddavanje propisa 14.4 Izvori depozita- profil deponenata 14.3 Rocna struktura depozita 14.5 Veliki deponenti i nestabilnost financiranja 14.6 Rocne neuskladenosti aktive i pasive 14.7 Mjere rizika likvidnosti Opi~ite:

• • • • •

sto se dogodilo za~to se dogodio utjecaj trenda iii zapazanja planiranu reakciju na situaciju alternativne preporuke u svezi s primijecenom situacijom.

Koristite strukturu poglavlja 4.5 (kultura upravljanja rizicima) kako biste raspravili sljedeca pitanja: Na koji se nacin u banci upravlja rizikom likvidnosti? Opisite kljucne rizike s kojima ste suoceni i koje kontrolirate na tom podrucju.

Opisite najkvalitetniju obavijesti pripremljenu za najvisi menadzment u banci. Koje su vase prednosti sto se tice ovog rizicnog podrucja? Koje su najhitnije potrebe razvoja za vasu banku sto se tice ovog podrucja? Koliko je medubovno trziste snazno? Koliko sudjelujete na tim trzistima? Imate li primjereni pristup novcanim trzistima iii drugim brzim izvorima gotovine? Ako da, molimo opisite te izvore. Koliko se vasa banka oslanja na sredstva osijetljiva na kamate? Do koje mjere koristite kredite sredisnje banke? Izvijestite koliko ste puta koristili kredite sredisnje banke u posljednjih 12 mjeseci opisujuci razliCite vrste pristupa i maksimalne involvirane iznose. Koliko ste u stanju promptno pretvoriti imovinu u gotovinu? Opisite vasu sposobnost suocavanja s neocekivanim povlacenjem depozita i s ostalim zahtjevima za placanje. Koji su vam drugi izvori financiranja na raspolaganju u slucaju pomanjkanja likvidnosti. Koliko ukupno deponenata ima banka?

338


15. UPRAVLJANJE VALUTNIM RIZIKOM 15.1 Politike, sustavi i postupci upravljanja rizicima 15.2 Valutna struktura aktive i pasive 15.3 Valutna struktura izvanbilancnih aktivnosti 15.4 Rocna struktura pasive u stranoj valuti 15.5 Valutna struktura zajmova i depozita 15.6 Neto efektivne otvorene pozicije i izlozeni kapital Opisite: sto se dogodilo zasto se dogodio • utjecaj trenda iii zapazanje planiranu reakciju na situaciju

• alternativne preporuke u svezi s primijecenom situacijom. Koristite strukturu poglavlja 4.5 (kultura upravljanja rizicima) da biste prokomentirali sljedeca pitanja: Na koji nacin banka upravlja valulnim rizikom? Opisile kljucne rizike s kojima sle suoceni i koje nadzirele na ovom podrucju? Opisile najkvalilelniji podalak pripremljen za najvisi menadzmenl u banci? Koje su vase prednosli slo se lice ovog rizicnog podrucja? Koje su najhilnije polrebe za razvojem vase banke slo se lice ovog rizicnog podrucja?

16. OPERATIVNI RIZIK- TABLICA 21. 16.1 Iskustva prijevare- unutrasnja i vanjska 16.2 Praksa zaposljavanja i sigurnost na radnom mjestu 16.3 Koristenje informatike da bi se poboljsalo upravljanje operativnim rizicima

16.4 Djelotvornost postupaka unutrasnjeg nadzora 16.5 Koristenje podataka u svrhu operativnog upravljanja


339

17.ZAKLJUCCI I PREPORUKE Prokomentirajte sljedece: 17.1 Promjene koje se cine potrebnima u sklopu kulture i rukovodne prakse u banci uzimajuci u obzir prirodu i relativnu slozenost njezinih operacija, ukljucujuCi (kako je primjenjivo): • potrebu punog sponzorstva nadzomog odbora i izvrsnog menadzmenta; potrebnu kulturu u kojoj se od svakog rukovoditelja ocekuje da ce razmotriti rizike (tj. prepoznavati, mjeriti i izvjestavati o izlozenosti rizicima); promjene koje se pokazu potrebnima nakon procjene sustava vrednovanja, pracenja i izvjescivanja koji se odnose na kriticne rizicne funkcije; • prikladnost usvajanja odgovarajuCih rizicnih ciljeva za svaku funkciju, a i za banku kao cjelinu; potrebu uspostavljanja formalnog postupka po kojoj generalni direktor ili najvisi

menadzer banke i uprava pregledavaju i procjenjuju sve ocekivane i neocekivane rizike i sve rizicne aktivnosti.; prikladnost zaduzivanja jednog clana iz viseg menadzmenta da nadgleda upravljanje svim rizicima s ovlastenjem da poduzima mjere vezane za rizicne probleme te da osigura nadzor rizika. 17.2 lmplikacije identificiranog problema te uspostavljanja funkcije upravljanja rizicima na razini banke, postupka i faza potrebnih za takvu akciju te ulogu i funkciju, unutar organizacije, viseg menadzera zaduzenog za upravljanje rizicima.

17.3 Nacin na koji valja uspostaviti rukovodece funkcije u banci. 17.4 Izvedivost uvodenja djelotvomog sveobuhvatnog upravljanja rizicima na razini citave banke te implikacije na banku.

340


TABLICA 1. FINANCIJSKI PROPISI I PRIDRZAVANJE

Opis Kategorija

prop isa

Sadasnja banCina pozicija

OCekivana pozicija nakon dolazece

transakcije

Dionicki kapital Minimalni vlasnicki Kapitallrizicno ponderirana aktiva Ostali pokazatelji kapitala (specificirati) Aktiva Ogranicenja pojedinacnog zajmoprimatelja (i povezano kreditiranje) Ogranicenje skupine zajmoprimatelja i povezano kreditiranje I koncentracija zajmova) Sveukupno ogranicenje velikih izlozenosti Ulaganja (kotirana) Ulaganja (nekotirana) Kreditiranje povezanih osoba Ogranicenje gospodarske grane Ostali koeficijenti aktive (specificirati) Smjernice klasifikacije zajmova * Obicni zajmovi- opca rezerviranja (gornje ogranicenje) Predostroznost I budno promatranje Podstandardni Sumnjivi Gubitak Likvidnost Likvidna aktivalpasiva Zajmovildepoziti Ostali pokazatelji likvidnosti (specificirati) Financiranje Rezerveldepoziti Depozitillimit kapitala Ogranicenje neuskladenosti dospijeca financiranja Otvorena devizna pozicija Ostali pokazatelji financiranja Ostalo Kapitalni zahtjev za tr2isni rizik (VaR) Derivati Valutni rizik Ogranicenja investiranja ~ za vlasnicka ulaganja = za imovinu i ostala osnovna sredstva Suspendiranja i storno kamala Osiguranje depozita

* Smjemice klasifikacije zajmova - na koji se naCin tretiraju restrukturiranja /ponovno ispregovarani zajmovi u svrhu klasifikacije aktive (uCinite jasnu razliku izmedu pravila koja se temelje na razdoblju u kojem je aktiva vee dospjela te smjemica koje se temeljc na oCekivanom novCanom toku i na naplativosti zajma. Temelji li se trai:eno rezerviranje na ukupnoj izlo:Zenosti prema klijentu? Jesu li ta rezerviranja izraCunata prije iii nakon popusta za kolateral? Na koliki se iznos rezerviranja po zajrnovirna rno.Ze odbiti porez?

TABLICA 2. TRZISNI UDIO I PROFIL BANKARSKOG SUSTAVA

Trii.~ni

udio kao % ukupnog triista (procjena)

Ukupni korp. zajmovi - FX Ukupni korp. zajmovi - TL Ukupni depoziti - FX Ukupni depoziti - TL Najam Akreditivi za financ. trg. Akreditivi Stambene hipoteke Devizno trgovanje Kredit. stanovnistva/poduzeca Kreditne kartice Broj bank. podruznica (isklj. nebank. institucije) Bankomati Upravljanje aktivom Invest. bankarstvo(savjet.) Posrednistvo Ulaganja Ostalo (molimo specificirajte)

~ ~

Strane banke %

Divers if financijske

Specijal. financijske

institu-

institu-

cije %

cije %

Ostalo (opisite) %

Vas glavni konkurent %

Ostale domai:e

banke %

VaSa hanka tekuca godina %

VaSa banka preth. god. %

VaSa hanka preth. god.-/ %

Vasa banka preth. god.-2 %

VaSa hanka preth. god.-3 %

Vasa banka preth. god.-4 %


342

TABLICA 3. STRUKTURA SKUPINE Priloziti dijagram

TABLICA 4. ORGANIZACIJSKA STRUKTURA Priloziti dijagram

TABLICA 5. UKUPNI BROJ ZAPOSLENIKA

Tekuca godina

Visi menadzment Kreditiranje gospodarstva Poslovno kreditiranje

Kreditiranje malih poduzeca Kreditiranje stanovnistva iii poduzeca Najam Financiranje trgovine Medunarodno poslovanje Upravljanje aktivom Investicijsko bankarstvo (savjetodavno) Posrednistvo Ulaganja Trgovanje riznice Operacije riznice i analitika Unutrasnja revizija Ostale kategorije (prepoznati) Ukupno

Prethodna godina


343

TABLICA 6. STATISTIKA PODRUZNICA

Tekuca godina Ukupni broj filijala Metropole/veliki gradovi Podrucja u zemlji Medunarodno Po podruznicama Broj bankomata Prosjecni broj zaposlenih Prosjecni depoziti Prosjecna kreditna aktiva Prosjecni operativni troskovi Prosj ecni operativni prihod

. .

Prethodna godina

344


TABLICA 7. INFORMACIJSKI SUSTAVI

Opi.~ite

Funkcija Racunovostvo Zajmovi Devizna obrada Upravljanje rizicima Poslovanje sa stanovnistvom/podruznice MIS Kreditne kartice Elektronicka pasta Ostalo ( opisite) Komunikacijska mreza Opisite moguce probleme komunikacije koji su u tijeku Prilozite dijagram glavne informaticke konfiguracije Funkcionalnost: Omogucuje li informaticki sustav: raspodjelu prihoda i rashoda po profitnim sredistima i/ili podruznicama I poslovnim linijama; precizan izracun profitabilnosti proizvoda? Analiza informatickih kadrova odrzavanje sustava razvoj

ostalo ( opisite) OpiSite proraCun EOP-a za tekuCu godinu: programska podrska (engl. software) sklopovlje (engl. hardware) komunikacije.

Prora~un:

ProraCun: OpiSite planirani proraCun:

programska podrska (engl. so.fiware) sklopovlje (engl. hardware) komunikacije. Oporavak nakon sloma: Opisite kontinuitet poslovanja (sustav kopije): • Tko njime rukuje? • Gdje se nalazi? • Sklopovlje?

raCunalnu tehnologiju koja se koristi u banci

Naziv programske podrske/prodavatelj

Platforma (npr glavno racunalo. osobno racunalo)


345

TABLICA 8. VLASNISTVO NAD DIONICAMA*

DrZane dionice Dionicari (per

)

Broj dioniCara

Velicina jedinice

Broj

Postotak dionica

Privatne tvrtke Privatni pojedinci Meduzbroj: dionicari privatnog sektora Javni sektor i drzavne tvrtke (manje od 51% privatno)** Ukupno vlasnistvo nad dionicama

Popis dionicara koji posjeduju vise od 5% dionica banke

Dr:Zane dionice !me

Broj

Velicina jedinice

Postotak dionica

Popis dionicara i tvrtki koje stvamo iii neizravno posjeduju vise od 5% dionica banke pomocu nadzora nad dionicarima banke

* KonaCni (i stvarni) vlasnik dionica mora utvrditi je li dioniCar iz privatnog iii iz javnog sektora. ** Aka se dionice drZe opunomoCenici, naznaCite tko je konaCni vlasnik.

346


TABLICA 9. NADZORNI ODBOR I UPRAVA

Gdjeje zaposlen

!me

Zastupljeni dioniCari /subjekti

VeCina u vlasniStvu privatnog sektora (DIN)

K valifikacije

lskustvo

Odgovomost*

• Primjeri odgovomosti: administracija, poslovanje s poduzeCima, poslovanje s inozemstvom, domaCa riznica, poslovanje s gradanstvom, unutraSnji nadzor, financije i raCunovodstvo, informatiCki sustavi, upravljanje podrui:nicama.

TABLICA 10. UPRAVA (IZVRSNI MENADZMENT)

!me

Kvalifikacije

Iskustvo

Odgovomost*


347

TABLICA 11. CLANSTVO U KLJUCNIM ODBORIMA ZA RIZIKE

!me

Kvalifikacije

Iskustvo

Odgovomost*

Revizijski odbor uprave

ALCO

Kreditni odbor

Investicijski odbor

Ostali kljucni odbori za rizike

• Primjeri odgovornosti: administracija, poslovanje s poduzeCima, pos\ovanje s inozemstvom, domaCa riznica, poslovanje s gradanstvom, unutraSnji nadzor, financije i raCunovodstvo, infonnatiCki sustavi, upravljanje podru:inicama.


348

TABLICA 12. BILANCNAAKTIVA- STANJE U EKVIVALENTU LOKALNE VALUTE KAO I U DOLARSKOM EKVIVALENTU

AKTIVA

I. Gotovina i novcana sredstva kod sredisnje banke a) valuta aa) potpuno konvertibilna valuta ab) nekonvertibilna val uta b) ostala salda kod sredisnje banke

ba) obvezne rezerve i raCuni vezani za rezerve be) obracunski racuni c) drugi valutni iznosi 2. lnvestic.vrijednosnice (portf. stabilne likvidnosti) a) vrijednosnice po MTM vrijednosti b) raspolozivo za prodaju po MTM vrijednosti c) vrijednosnice koje se drze do dospijeca 3. Vrijednosnice kojima se trguje 4. Plasmani kod i krediti odobreni banakama i kreditnim institucijama (neto od posebnih rezerviranja) a) lokalne banke i kreditne institucije b) strane banke i kreditnc institucije

5. Zajmovi i predujmi drugim klijentima (ukljucujuci obracunatu kamatu i neto od posebnih rezerviranja)

6. Ulaganja- dugorocni interesi u drugim subjektima a) ulaganja kapitala u financijskim posrednicima b) ostala ulaganja kapitala u nefinancijske institucije c) ostala ulaganja 7. Osnovna sredstva neto od amortizacije 8. Ostala aktiva (neto od rezerviranja)

a) potrazivanja b) ostalo UKUPNA AKTIVA

Memorandumski racuni Ukupne izvanbilancne potencijalne obveze Ukupne izvanbilance obveze Razlika izmedu knjigovodstvene i trzisne vrijednosti vrijednosnica koje nisu u potpunosi MTM Prosjecna kamatonosna aktiva Dokapitalizacijske obveznice i ostali glavni instrumenti vezani za restrukturiranj e

Cetiri prethodna razdoblja

Sada§nje razdoblje

Sada.snji proraCun


349

TABLICA 13. BILANCNA PAS IVA- STANJE U EKVIVALENTU LOKALNE VAL UTE KAO I DOLARSKI EKVIVALENT

Pas ivai kapital I. Dugovanja prema drugim bankama i kreditnim institucijama a) dugovanja prema domacim poslovnim bankama b) dugovanja prema stranim poslovnim bankama i kreditnim institucijama c) dugovanja prema drugim kreditnim institucijama. 2. Dotacije/financiranja trgov. portfelja- repo? 3. Dugovanja prema drugim klijentima/deponentima a) lokalni rezidenti b) strani rezidenti 4. Potvrde o depozitu 5. Ostala pasiva a) porezna dugovanja b) plative dividende c) obracunati troskovi d) ostalo. 6. Iznosi koji se duguju vladinim agencijama a) racuni sredisnje banke b) izravni vladini krediti (koji nisu redovni depoziti) c) ostalo. 7. Ostale pozajmice (ukljucujuCi medunarodne kreditne agencije)

8. Subordinirani dug 9. UKUPNA PAS IVA

10. Dionicki kapital

Redovne dionice Privilegirane dionice Kapitalna rezerva Neraspodijeljena dobit (zadrzana dobit) - Prethodno razdoblje - Sadasnje razdoblje Opce rezerve Revalorizacijske rezerve Otkupljene vlastite dionice UKUPNA PASIVA I KAPITAL Prosjecna kamatonosna pasiva Kamatna stopa na nerizicne vladine vrijednosnice


Sadasnje razdoblje

Sadasnji

proraCun

350


TABLICA 14. RAGUN DOBITI- STANJE U EKVIVALENTU DOMACE VALUTE KAO I U DOLARSKOM EKVIVALENTU


% bruto

Sadasnje razdoblje

Sadasnji proraCun

dobiti -primjer-

A. Kamala i slicni prihodi na kreditni portfelj

205

B. Kamatni troskovi na depozite i sredstva financiranja kreditnog portfelja

170

1. Neto kamatni prihod na kreditni portfelj (A-B)

35

2. Ostali operativni prihod vezan za bankarsko poslovanje

20

Troskovi usluga, transakcija i provizije Ostali operativni (npr. naknade invest. bankarstva) Dobit/gubitak na otudenje osnovnih sredstava Ostala dobit/gubitak 3. Prihodi vezani za trgovinu (portfelj stab. likvidnosti i trgovacki portfelj) 4. Prihodi vezani za ulaganja (podruznice i povezana poduzeca) 5. BRUTO PRIHOD 6. Posebna rezerviranja za gubitke po zajmovima i otpisi Neto rezerviranja tereCena na raCun dobiti tijekom sadaSnjeg razdoblja

41 4 100 6

Nenaplativi zajrnovi izravno otpisani s raCuna dobiti (ne osigurani ranije)

7. Operativni troskovi

55

Place i dodaci za zaposlenike Administrativni troSkovi TroSkovi vezani za reviziju i savjetodavne usluge PlaCene najamnine

Amortizacija i otplate Ostalo 8. Troskovi vezani za trgovacke i investicijske aktivnosti 20 9. Ostali troskovi i kamate vezane za nedepozitne pozajmice (npr. izdane dokapitalizacijske obveznice iii vladine/multilateralne pozajmice)

4

10. Izvanredna dobit/gubici

1

Dobit/gubici na revalorizaciju aktive (NETO) Ostala dobit/gubici ll. lzvanredna dobit/gubici prije oporezivanja 12. Porez na prihod Efektivna kamatna stopa

14 7 50 Kao% neto prihoda/ gubitka nakon oporeztvnja


351

TABLICA 14. (NASTAVAK)


13. Neto prihod /(gubitak) nakon oporezivanja 14. Prijenosi u opca rezerviranja 15. Deklarirane dividende 16. Ostalo (+/-) 17. Zadrzana dobit za razdoblje 18. Zadrzana dobit na pocetku razdoblja 19. Zadrzana dobit na kraju razdoblja

Sada!inje razdoblje

Sada!inji prorac~un

% bruto dobiti -primjer-

100 46 14 0 40

TABLICA 15. VLASNICKO TRGOVANJE I PRIHOD 00 INVESTICIJSKOG PORTFELJA w

01

Prihod zaraden od vrijednosnica

r-:>

""'~" ~

0 tl.,

~

>ti

~

~ ~ 1:::

..

~

2.~

0 tl.,

~~ """' "" ·- ~ 8 .to ~~ ~-~ c

"c ~

c " ""'c ~:§ ""'•t """"" ·-. " 0... -.1::

-

0...~

Obveznice javnog sektora (sredihja vlada i agencije) Korporacijske obveznice Strukturirani proizvodi Vrijednosnice temeljene na aktivi Vtijednosnice temeljene na hipoteci Zamjene aktive Sredstva novcanog tdista (LIBOR spread proizvodi) Potvrde o depozitu Oroceni depoziti Sporazumi o otkupu Sporazumi o ponovnoj prodaji Derivati * Valutne zamjene Kamatne zarnjene Rocnice i opcije Valutni teminski ugovori Vlasnicki ulozi koji kotiraju Vlasnicki ulozi koji ne kotiraju

* Svrha: ZaStita% u ime klijenata (s transakcijom na kojoj

Opseg prometa vrijednosnicama

sc temelji) I Zauzimanje pozicija?

""'""-§'"

0

-~ ~ §- ,IU .;:::,. :::; ':::

~

'i

'" "ii'

,.,..,

~

""'

'"' -§

'"' -§

cil

cil

. ~

"'-~ '"' -§ cil

c

{i c

-;::

~

""'-c-§'"

. ~

etl.,

'" '"' -§

-§

cil

cil

-~

~

·c"i:'

~~

""-§ '>

,.,..,

'"

"ii' '"

~""' cil

~ cil

'" -c ""'

"'~

~

-§

"ii'

{i

'"' -§

-;::

-~ ._,

-§

cil

0...

cil

c

c

~

.

~

·c":::

e

tl., :~

~ cil


353

TABLICA 16. ORGANIZACIJA OKRUZENJA RIZNICE (ISPUNITI PREMA PRIMJERU)

PRIMJER: Aktivnosti pa funkcianalnam podrucju TriiSne operacije

Analitika rizika i pridriavanje prapisa

Operacije riznice

Investicijske smjemice

Financiranje stanovnistva - lokalno i strano

Mjerenje rizika (rizik likvidnosti, kreditni, tr:ZiSni i valutni rizik)

Upravljanje novcanim sredstvima

Upravljanje aktivom i pasivom: upravljanje trZiSne izloZenosti u bilanci banke

Financiranje poduzeca - lokalno i strano

Utvrdivanje cijena, analitika rezultata portfelja i izvjeStavanje

Namirenja

Strateska raspodjela aktive i standard

Struktumi zajmovi iii financiranje

Rizik vodenja, pridr2avanja propisa i operativni rizik

Racunovodstveno prikazivanje i izvjeSCivanje

Upravljanje i koristenje uslugama vanjskih

Upravljanje investicijskim portfeljem (fiksni prihod, novcana trzista, vrijednosnice temeljene na aktivi i hipoteci, zamjene, roCnice i opcije, vlasnicki ulozi)

Kvantitativne strategije i istraiivanje rizika (strateska raspodjela aktive, izrada standarda, upravljanje i oblikovanje standarda

Okvir palitike

menad:Zera

Ovjera modela - neovisna od razvoja modela

Vlasnicko upravljanje (instrumenti kao gore)

~ustuge ~.ff•(DIOgU'Qiti i

~

itt\ratl:

w

(.11

-""

TABLICA 17. TRGOVACKA KONTROLA

Saldo po bilanci stanja u$ Obveznice javnog sektora (sredi§nja vlada i agencije) Korporacijske obveznice Strukturni proizvodi Vrijednosnice koje se temelje na aktivi Hipotekame obveznice Zamjene aktive Instrumenti novcanog trzi§ta (proizvodi LIBOR razlike) Potvrde depozita Oroceni depoziti U govori o otkupu Ugovori o ponovnoj prodaji Derivati Valutoe zamjene Kamatne zamjene Rocnice i opcije Valutni terminski ugovori Vlasnicki ulozi koji kotiraju Vlasn. ulozi koji ne kotiraju UKUPNO

Partneri Javni sektor

Privatni sektor

ProsjeCni prinos do dospijeca

ProsjeCno dospijece

VAR

USD

TrgovaCko ograniCenje

Rizniiar

Rukovodite/ji

Trgovci

Ogranicenja maksimalnoga gubitka Dnevna

MjeseCna

Test na stres

355


TABLICA 18. IZVJESGAANALITIKE POTENCIJALNIH RIZIKA

Moguca Rizicno podrucje

Naslov Referencija

Ucestalost

izvjeSCa-

pojedinosti

Dnevna

T]edna

Mjeseena

PeriodiCna

Rizik drnge ugovorne strane TrfiSni rizik Rizik likvidnosti Mjerenje rezultata rada i analiza

TABLICA 19. DNEVNAIMJESECNA PITANJA ZA PROVJERU PRIDRZAVANJA PROP ISA PORTFELJA

Datum i vr!iitelj pregleda: Pravilo 1. Zakoni

2. Propisi

3. Instituc. politike 4. Instituc. smjernice 5. Operativne politike

Referencija

Kratki apis

Jezik :-.porazuma upravljanja investicijama

JzraCun smjernice

Dodatna povijest A/at !tumacenje Pregledani portfelj izvje.Stavanja mjere

c..:>

~

TABLICA 20. OPERACIJE RIZNICE: IZVJESCIVANJE (FINANCIRANJE I POSLOVI INVESTIRANJA)

PodruCje izvijeSCivanja

Nas/ov

Referenca

Vrste podizvjdCa

A. Izvje§ca Financijska izvjesca

Pokusna bilanca I bilanca stanja I racun dobiti I pojedinosti o trgovanju I unosi poravnanja

lzvjdca o drzanim ulozima

lnventar I raspodjela aktive I izvjesca o rezultatima rada (povrat na investicije)

B. N adzorna izvjesca Unutrasnja uskladivanja

Sustav na sustav I nadzorni raCuni (privremeni raCun)

Vanjska uskladivanja

Uskladivanja skrbnika I gotovinski racun kojeg podrzava unutrasnja funkcija riznice

Gotovina

Kontrolni racuni s vanjskim bankama I gotovinski racuni kod intemih klijenata

C. lzvjesca o utvrdivanju cijena Izvori izvjesca

Reuters I Bloomberg I brokeri I ostale usluge odredivanja cijena

Iznimke (dijagnosticka izvjesca)

Neobicne fluktuacije I novi instrumenti

Izvjesca procjene

Racunovodstveno prikazivanje vjerodostojne vrijednosti (MRS 39)

Izvjesca analize

Trendovi

D. Operativna izvjesca Transakcijaska izvjesca

Novcan tijekovi I prepostavljanje I opseg trgovanja I obujam pozvinih opcija I izvjesca o namirenju

Operativni rizik

Analiza utjecaja trendova

E. Zakonska izvjdca Povjerenici za sigurnost Sredisnja banka

Ucesta/ost

Dnevna

7]edna

MjeseCna Periodii!na

357


TABLICA 21. OPERATIVNI RIZIK- POSLOVNE LINIJE I VRSTE DOGADANJA (iznos valute i broj incidenata)

" "" """'";.

.'l

~ t .~

" -2" ;.

"'

Dogadaj

"""">

:;::;-,

"-

"-

-~

'"~

Poslovanje

:§"

i2

" ;.

:~ "-

"J;l

·? ~

"?

"'c

·;;

"-

"

'S

§

" i'l ;.

,':::l

~

~-~ §- ;; N

Cl

" ii

.!;! :::

~ ""

·;: c

§:

~

.tJ

e

~

"-

•-'

";::

-~

so"

~""§

""

~

·t>i

,:;

·?

t

·" """

.'l

;.

""a ;; :,::-, " "" -1j

i2

"

§-

~

·"? :s .::;':;:

-~~ ~

c "-

"0; :.!;!

.tJ

;;

"''" "- a

J;l

~~ o...:::.

" ~ !2"-

~]

t

a

"'

~

·c: .::

"~ ""'-~"

"'->

~t

Dodatak 2.

Trazeno prikazivanje u financijskim izvjescima, po kategorijama rizika, prema MRS-ovima POTREBA PRIKAZIVANJA A. KOMENTAR MENADZMENTA Iako se odredeni bankovni rizici mogu odrazavati u financijskim izvjesCima, korisnici ce ih bolje razumijeti ukoliko uprava da odredene komentare opisujuci naCine na koje upravlja i nadzire te rizike, ukljucujuci, kako slijedi: komentar o prosjecnim kamantnim stopama, prosjecnoj kamatonosnoj aktivi te prosjecnim kamatonosnm obvezama u odredenom razdoblju; podaci o efektivnim razdobljima teo nacinima na koje banka upravlja i nadzire rizike te izlozenosti vezane za razlicita dospijeca i kamatne profile aktive i pasive; rasprava o politikama menadzmenta za nadzor rizika povezanih s financijskim instrumentima, ukljucujuci i politike 0 pitanjima kao sto su zastita od rizicnih izlozenosti, izbjegavanje neprikladne koncentracije rizika te zahtjevi za kolateral da bi se ublatili kreditni rizici; opisite ciljeve i politiku upravljanja financijskim rizicima, ukljucujuci politiku zastite svake vaznije vrste predvidenih transakcija. B. FINANCIJSKI RIZICI 1. Struktura bilance stanja (ukljucujuci izvanbilancne aktivnosti i stavke) Temelj na kojem se razlikuju one transakcije i druga dogadanja koji rezultiraju u priznavanju aktive i pasive i one koje su iskljuCivo izvor obveza i mogucih obveza. Uvjeti i racunovodstvene politike za svaku klasufinancijske aktive, financijske pasive te vlasnickih instrumenata ukljucujuCi podatke a opsegu i prirodi. uk/jucujuCi znacajne uvjete, elemente koji mogu utjecati na iznos, dinamiku te pouzdanost buduCih novcanih tokova kao sto su: - teoretski/iskazani iznosi glavnice - datumi dospijeca iii izvrsenja - opcije i razdoblja ranijeg namirenja - opcije konverzije - iznosi i dinamika buducih priljeva iii placanja - stope iii iznosi kamata i dividendi - drzani kolateral - informacij e o stranoj valuti - pogodbe. Racunovodstvene politike, ukljucujuci kriterije prepoznavanja i koristenih temeljnih mjerenja, kao sto su: - metode i pretpostavke primijenjene na procjenu vjerodostojne vrijednosti, posebno za klase financijske aktive i pasive;

POZIV naMRS

MRS 30.17 MRS 30.35

MRS 32. 42

MRS 32.43A

MRS 30.8 MRS I. 97 MRS 32.47 MRS I. 97

MRS 30.23 MRS 39.167

359

360


POTREBA PRIKAZIVANJA - jesu li dobici iii gubici po ponovnom mjerenju financ. aktive raspolozive za prodaju ukljuceni u racun dobiti za razdoblje iii se izravno priznaju u vi. kapital; - prikazuje li se "redovna" kupovina i prodaja financijske aktive po datumu trgovanja ili datumu podmirenja (po svakoj od kategorija financijske aktive ). Aktiva i pasiva mogu se prebijati samo : - ako postoji zakonsko pravo nato - ako postoji ocekivanje da ce se realizirati aktiva ili podmiriti obveza na neto osnovi. MRS 37 namece sljedece obveze i moguce obveze: - priroda i iznos neopozive obveze da se odobri kredit, - priroda i iznos obveza i potencijalnih obveza koje nastaju iz izvanbilancnih stavki ukljucujuci: • izravne zamjene za kredite, kao sto su ope a jams tva zaduzenja, bank. akceptne garancije i stand by akreditivi koji sluze kao financijska jamstva za zajmove i vrijednosnice; • odredene potencijalne obveze vezane za transakcije, ukljucujuci cinidbena jamstva, licitacijska jamstva, jamstva i stand by akreditive vezane za odredene transakcije; • kratkorocne, samolikvidirajuce potencijalne obveze koje nastaju iz prometa roba, kao sto su dokumentami akreditivi u slucajevima gdje se isporuka na kojoj se temelje koristi kao jamstvo; • sporazumi o prodaji i otkupu koji nisu priznati u bilanci stanja; • Stavke vezane za kamatnu stopu i tecaj, ukljucujuCi zamjene, opcije i roCnice; • ostale obveze te obrtajne olaksice kod osiguranja. Ukupan iznos osigurane pasive i priroda i knjigov. vrijednost aktive zalozene kao osiguranje. Ako je banka angazirana u znacajnim povjerenickim aktivnostima: - cinjenica koju valja napomenuti, - naznaka opsega tih aktivnosti. Posebno prikazite odredenu zastitu vjerodostojne vrijednosti, zastitu novcanoga tijeka i zastitu neto ulaganja u strani subjekt: - opis zastite - opis financijskog/-ih instrumental-nata odredenih kao zastita i njegove/ njihove vjerodostojne vrijednosti - prirodu rizika od kojega se zasticuje - za zastitu predvidenih transakcija • vrijeme u kojem se ocekuje dace se dogoditi; • kada se ocekuje da ce uCi u utvrdivanje neto dobiti iii gubitka; • opis eventualne predvidene transakcije za koju je prethodno koristeno, ali se vise ne ocekuje zasticeno racunovodstveno prikazivanje; - za do bit iligubitak vezan za zastitu novcanoga tijeka koji je priznat izravno u vlasnicki kapital (putem izvjesca o promjenama u vlasnickom kapitalu): • iznos priznat u vlasnicki kapital; • iznos prenesen s vlasnickog kapitala u neto do bit ili gubitak za razdoblje; • iznos prenesen s vlasnickog kapitala i raspodijeljen knjigovodstvenoj vrijednosti aktive iii pasive u zasticenoj predvidenoj transakciji.

POZIV naMRS

MRS 30.26

MRS37

MRS 30.53 MRS 30.55

MRS 32.91 MRS 39.169 (b) i (c)

DODATAK 2. TRAZENO PRIKAZIVANJE U FINANCIJSKIM IZVJESCIMA, PO KATEGORIJAMA RIZIKA, PREMA MRS-ovima

POTREBA PRIKAZIVANJA 2. Profitabilnost i struktura racuna dobiti Navedite sljedece racunovodstvene politike: - priznavanje glavnih vrsta prihoda, - utvrdivanje troskova za opce bankarske rizike i racunovodstveni tretman takvih troskova. Racun dobiti morao hi grupirati prihode i rashode po prirodi te prikazati iznose glavnih vrsta prihoda i rashoda. Osim zahtjeva drugih MRS-ova racuni dobiti iii biljeske trebali bi ukljucivati sljedece: - kamatne i slicne prihode - kamatne rashode i slicne troskove - prihod od dividendi - prihod od naknada i provizija - rashode od naknada i provizija - ostale operativne prihode - opce administrativne troskove - ostale operativne troskove. Stavke prihoda i rashoda ne hi se smjele prebijati osim onih koje se odnose na zastitu te aktivu i pasivu prebijene u bilanci stanja. Iznosi izdvojeni za opce bankovne rizike (ukljucujuci buduce gubitke i ostale nepredvidive rizike i potencijalne gubitke ), osim onih za koje se obracun treba izvrsiti u skladu sa MRS 37, trebale bi se posebno prikazivati kao aproprijacije (izdvojena sredstva) zadrzane dobiti. Eventualna umanjenja takvih iznosa odobravaju se izravno u zadrzanu do bit. Za dobit iii gubitak od ponovnog mjerenja financijske aktive raspolozive za prodaju koji su priznati u vlasnicki kapital: - priznati iznos, - iznos uklonjen iz vlasnickog kapitala u neto dobit iii gubitak za razdoblje. Znacajne stavke prihoda, rashoda, dobiti i gubitka koje rezultiraju iz financijske aktive i pasive: - kamatni prihodi i rashodi prikazani odvojeno; - realizirani i nerealizirani iznosi prikazani odvojeno; - dobit i gubitak od ukidanja priznavanja prikazanih odvojeno od onih koji proizlaze iz uskladenja vjerodostojne vrijednosti; - iznos kamatnog prihoda obracunatog na smanjenje zajmova prikazan odvojeno. Priroda i iznos eventualnog slabljenja gubitka iii stomiranja takvog gubitka. 3. Rizik solventnosti Zajinancijsku aktivu prikazanu preko vjerodostojne vrijednosti: - knjigovodstveni iznos i vjerodostojna vrijednost, pojedinacno iii za odgovarajuce grupiranje te aktive; - razlozi za nesmanjivanje knjigovodstvenog iznosa, ukljucujuci dokaze koji podrzavaju naplativost iznosa. (NAPOMENA: sve druge stavke koje nisu prikazane po vjerodostojnoj vrijednosti mogle bi imati negativni utjecaj na rizik so/ventnosti) Za financijsku aktivu mjerenu po amortiziranom trosku: - prikaz te cinjenice; - opis financijske aktive;

361

POZIV naMRS MRS 30.8 MRS 1.97 MRS 30.9 i 30.10

MRS 30.13 MRS 30.50

MRS 39.170(a)

MRS 39.170(c)

MRS 39.170(f)

MRS 32.88

MRS 9.170(b)

362


POTREBA PRIKAZIVANJA - knjigovodstveni iznos; - objasnjenje zasto se vjerodostojna vrijednost ne moze pouzdano izmjeriti; - opseg procjena unutar kojih postoji vjerojatnost da se vjerodostojna vrijednost nalazi; - prikaz nize navedenog kada se ta sredstva prodaju: • cinjenice • knjigovodstveni iznos u vrijeme prodaje • priznata dobit ili gubitak. Za sporazume o sekuritizaciji ili otkupu - priroda i opseg transakcija; - opis kolaterala i kvantitativni podaci o kljucnim pretpostavkama koristenim prilikom izracuna vjerodostojne vrijednosti; - je li ukinuto priznavanje financijske aktive? Razlozi za reklasifikaciju moguce financijske aktive koju bi valjalo prikazivati po amortizacijskom trosku, a ne po vjerodostojne vrijednosti. Knjigovodstveni iznos financijske aktive zalozene kao kolateral za obveze i moguci uvjeti koji se odnose na zalozenu imovinu.

4. Kreditni rizik Osnova za utvrdivanje gubitaka na zajmove i predujme te otpis nenaplativih zajmova i predujma. Osim zahtjeva drugih MRS-ova, racun dobiti iii biljeske ukljucuju gubitke po zajmovima i predujmima. Osim zahtjeva drugih MRS-ova, bilanca stanja iii biljeske ukljucuju sljedecu aktivu: - plasmane te zajmove i predujme drugim bankama, - zajmove i predujme klijentima. Svaka znacajna koncentracija aktive, pasive te izvanbilancnih stavki neke banke sto se tice geografskog podrucja, grupa klijenata ili gospodarskih grana, ili drugih podrucja koncentracije rizika. Sto se tice gubitaka po zajmovima i predujmovima: - pojedinosti o kretanjima rezerviranja za gubitke po zajmovima i predujmovima tijekom razdoblja, prikazano posebno: • iznos prikazan kao rezerviranje za tekuce razdoblje; • iznos otpisan po nenaplativim potrazivanjima; • moguCi krediti za nadoknadive iznose; - zbrojeni iznos rezerviranja za gubitke po zajmovima i predujmima na dan bilance stanja; - zbrojeni iznos zajmova i predujma na koje se kamata ne obracunava te osnovica koristena za utvrdivanje knjigovodstvenog iznosa. Iznosi izdvojeni za gubitke po zajmovima i predujmima preko i iznad normalno izracunatih rezerviranja prikazuju se kao sredstva zadrzane dobiti. Moguce hi se umanjenje tih iznosa trebalo izravno odobriti na zadrzanu dobit i ne bi se smjeloprikazivati u racunu dobiti. Za transakcije s povezanim stranama potrebni su sljedeCi elementi (i.t.o. MRS 24) - kreditna politika banke; - iznos ukljucen u ili u omjeru: • zajmova i predujma, depozita i primanja te zaduznica; • glavnih vrsta prihoda, kamatnih rashoda i placenih provizija; • rashoda priznatih u razdoblju za gubitke po zajmovima i predujmima te

POZIV naMRS

MRS 39.170(d)

MRS 39.170(e) MRS 39.l70(g)

MRS 30.8 MRS 30.10 MRS 30.19

MRS 30.40

MRS 30.43

MRS 30.44

MRS 30.58

DODATAK 2. TRAZENO PRIKAZIVANJE U FINANCIJSKIM IZVJESCIMA, PO KATEGORIJAMA RIZIKA, PREMA MRS-ovima

POTREBA PRIKAZIVANJA iznosa rezerviranja na datum bilance stanja; • neopozivih i potencijainih obveza koje nastaju iz izvanbilancnih stavki. Za svaku kiasu financijske aktive: - iznos koji najbolje predstavlja njezinu maksimainu iziozenost kreditnom riziku bez da se uzeme u obzir vjerodostojna vrijednosti koiateraia; - znatna koncentracija kreditnog rizika; - ostaii podaci o iziozenosti kreditnom riziku. Zajmodavateij prikazuje: - vjerodostojnu vrijednost prihvacenog koiateraia i onoga koji je dopusteno prodati ili ponovno zaioziti ukoiiko nema neispunjenja ugovomih obveza; - vjerodostojnu vrijednost kolaterala koji je prodao iii ponovno zalozio; - znacajne uvjete vezane za koristenje kolateraia. (NAPOMENA: strogo pridriavanje zakonom utvraenih zahtjeva nije jamstvo objektivnog prikazivanja. lspravna hi primjena kvalitativnih svojstava biti nadJormom i opreznosti hi treba/a osigurati pouzdane podatke o kreditnom riziku. I bit i ekonomska rea/nost vaine su prilikom uvtraivanja nap/ativosti zajmova i predujma. Nada/je, valja primijeniti oprez - ukljuCivanje odreaenog stupnja opreznosti prilikom procjetijivanja u neizvjesnim situacijama- kako hi se osiguralo da se aktiva i prihodi ne prenapu§u, a pas iva i troskovi ne podcijene.

5. Investicijski i viasnicki trgovacki portfelji - tdisni rizik Osnova za procjenu investicija i vrijednosnica za trgovanje. Osim zahtjeva drugih MRS-ova, racun dobiti i biljeske ukljucuju: - dobit umanjenu za gubitke povezane s vrijednosnicama za trgovanje; - dobit umanjenu za gubitke povezane s investicijskim vrijednosnicama. Sijedece dobiti i gubici obicno se prikazuju poneto osnovi:

- otudenja i promjene u knjigovodstvenom iznosu vrijednosnica za trgovanje; - otudenja investicijskih vrijednosnica. Osim zahtjeva drugih MRS-ova bilanca stanja iii biljeske ukljucuju investicijske vrijednosnice kao posebnu klasu aktive. Trzisna vrijednost vrijednosnica za trgovanje i trzisnih investicijskih vrijednosnica ako se ona raziikuje od knjigovodstvene vrijednosti. Za svaku kiasu financijske aktive i pasive sijedeca informacija o vjerodostojnoj vrijednosti: - vjerodostojna vrijednost instrumenata trgovanja: • drzana aktiva iii pasiva koju treba izdati: licitacijska cijena; • aktiva koju treba nabaviti iii drzana pasiva: ponudbena cijena; - za instrument kojim se ne trguje, prikiadno bi bilo prikazati niz iznosa; - kada je neprakticno pouzdano utvrditi vjerodostojnu vrijednost, prikazuje se cinjenica zajedno s podatkom o glavnim obiljezjima financijskog instrumenta na koji se odnosi vjerodostojna vrijednost. Zafinancijsku aktivu koja se prikazuje iznad vjerodostojne vrijednosti: - knjigovodstveni iznos i vjerodostojna vrijednost, pojedinacno iii za prikiadno grupiranje te aktive; - raziozi za nesmanjivanje knjigovodstvene vrijednosti, ukljucujuCi dokaze koji potkrepijuju napiativost iznosa. (Vidi takoaer poglavlje o riziku solventnosti !)

363

POZIV naMRS

MRS 32.66

MRS 39.i70(h)

Okvir, posebito 39.35 i 39.37

MRS 30.8 MRS 30.10

MRS 30.15

MRS 30.i9 MRS 32.24 MRS 32.77

MRS 32.88

364


POTREBA PRIKAZIVANJA 6. Kamatni rizik (rizik odredivanja cijene) Za svaku klasu financijske aktive i financijske pasive: - ugovorni datum odredivanja cijena iii datum dospijeca koji pada ranije; - efektivne kamatne stope; - ostali podaci o izlozenosti kamatnom riziku. Analiza i postavljanje aktive i pasive u odgovarajuca dospijeca i grupiranja na temelju preostalog razdoblja do sljedeceg datuma kada se kamatne stope mogu mijenjati. Primjeri koristenih razdoblja ukljucuju: - do jedan mjesec - od jedan do tri mjeseca - od tri mjeseca do godine dana - od jedne do pet godina - pet godina iii vise. 7. Rizik likvidnosti Grupirajte aktivu i pasivu u bilanci stanja prema njihovoj prirodi i popisite ih po redoslijedu koji odrazava njihovu relativnu likvidnost. Osim zahtjeva drugih MRS-ova, bilanca stanja iii biljeske ukljucuju: - Aktiva: • novcana sredstva kod sredisnjih banaka; • blagajnicke zapise i druge instrumente pogodne za eskontiranje kod sredisnje banke; • vladine i druge vrijednosnice koje se drze radi trgovanja; • ostale plasmane na novc.trzistu. - Pasiva: • depozite drugih banaka; • ostale depozite na nove. trzistu; • iznose koji se duguju drugim deponentima; • potvrde o depozitu; • zaduznice i ostalu pasivu dokumentiranu papirima; • ostala pozajmljena sredstva. Analiza i plasman aktive i pasive u odgovarajuca dospijeea i grupiranja na temelju preostalog razdoblja izmedu datuma bilance stanja i datuma ugovornog dospijeca. Primjeri koristenih razdoblja ukljucuju: - do jedan mjesec - od jedan do tri mjeseca - od tri mjeseca do godine dana - od jedne do pet godina - pet godina iii vise. (Dospijeca se mogu izraziti u razdoblju koje preostaje do datuma otplate iii ad prvobitnog razdoblja do datuma otplate.) 8. Valutni rizik Osim zahtjeva drugih MRS-ova, racun dobiti iii biljdke ukljucuju: - do bit umanjenu za gubitke koji nastanu iz trgovanja u stranoj valuti. 0 sljedecoj se dobiti i gubicima obicno izvjestava na neto osnovi: - trgovanje u stranoj valuti. Iznos znacajnih neto izlozenosti u stranoj valuti.

POZIV

naMRS MRS 32.56

MRS 30.33 30.35

MRS 30.18 MRS 30.19

MRS 30.30 30.33

MRS 30.35

MRS 30.10 MRS 30.15 MRS 30.40

Dodatak 3.

N edostaci pronadeni u racunovodstvenoj praksi

NEDOSTACI U BANKOVNOJ RACUNOVODSTVENOJ PRAKSI Datum bilance stanja Krivo prikazivanje osnovnih podataka bilance stanja iskrivljava bonitetne, novcane i makrekonomske analize. lzvanbilancne stavke i povjerenicke aktivnosti Rizicne pozicije medunarodno aktivnih banaka brzo se premijestaju u izvanbilancna iii povjerenicka sredstva locirana u zemlji i izvan nje. Priznavanje prihoda U mnogo slucajeva postoje politike neprikladnog priznavanja prihoda vezane za postupanje s kamatom na problematicnoj aktivi (iii suspendiranje kamala).

RACUNOVODSTVENISTANDARD KOJI SE BAVI GLAVNINOM PROBLEMA

MRS30 MRS32 MRS39

MRS 30.8, 30.26 i 30.55 (vidi B1 u dodatku 2.)

Zdrava primjena obracunske osnovice i kvalitativne karakteristike financijskih izvjesca rijesili bi taj problem (vidi okvir). MRS 18 takoder pruza detaljne smjemice o mjerenju i priznavanju prihoda.

Profitabilnost Korisnici ne posjeduju dostatne podatke da bi procijenili financijski rezultat (profitabilnost) banaka.

MRS 30.8, 30.9, 30.10 i 30.13 (vidi B2 u dodatku 2.)

Snaga profita Podatak o nekamatnim prihodima ne moze se prepoznati preko normalnog kamatnog prihoda i operativnih troskova.

MRS 30.8, 30.9, 30.10 i 30.13 (vidi B2 u dodatku 2.)

Kapital i adekvatnost kapitala Nedovoljno je podatka da bi se procijenio kapital i adekvatnost kapitala banaka.

MRS 1.74

365

366


NEDOSTACI U BANKOVNOJ RACUNOVODSTVENOJ PRAKSI Procjena aktive banke Nude se nedostatne smjemice za procjenu aktive banke. Procijenjena sadasnja vrijednost kreditnog portfe1ja neke banke ne odrazava se na velicinu rezerviranja za gubitke po zajmovima. To za pos1jedicu ima nemogucnost prepoznavanja napuhanih zajmova i nedostanih rezerviranja.

Podaci o povezanim stranama Nedovo1jna se paznja posvecuje pretjerano bliskim odnosima unutar strukture skupine iii konglomerata. Investicijski i trgovacki portfeljitdisni rizici Pruza se nedovoljno podataka o trzisnim rizicima banaka.

Izlozenost rizicima derivata Banke zaobilaze domaca bonitetna (oprezna) ogranicenja svoje rizicne izlozenosti koristenjem derivata. Te se aktivnosti ne mogu pratiti. Nepouzdani tdisni mehanizmi Procjena zajmova iii investicija u vlasnickim iii duznickim instrumentima moze se zakomplicirati trzistem koje je nedovoljno duboko, aktivno i likvidno.


MRS 30.8, 30.1 0, 30.19, 30.40, 30.43, 30.44 i 30.50 MRS 32.66 (vidi 82 u dodatku 2.) Zdrava primjena kva1itativnih svojstava, posebno "biti nad formom" i "opreza", jamci1a bi vjerodostojno prikazivanje (vidi okvir).

MRS 30.58 i MRS 24 (vidi 84 u dodatku 2.)

MRS 30.8, 30.10, 30.15, 30.19 i 30.24 MRS 32.77 i 32.88 (vidi 85 u dodatku 2.)

MRS 32.47 i 32.91 (vidi Bl u dodatku 2.)

To je problem financijskog trzista, a ne racunovodstveni problem.

Likvidnost Pruza se nedostatno podataka da bi se korisnicima omogucilo da prate likvidnost banaka.

MRS 30.18, 30.19, 30.30, 30.33 i 30.35 (vidi 87 u dodatku 2.)

Devizni rizik Daju se nedostatni podaci o deviznoj poziciji neke banke da bi se korisnicima omoguCilo procjenjivanje njezine izlozenosti pomacima u trzisnoj osjetljivosti na "oseku i plimu" kapitala.

MRS 30.8, 30.10, 30.15 i 30.40 MRS 32.47 i 32.91 (vidi 81 i 88 u dodatku 2.)

DODATAK 3. NEDOSTACI PRONA£lENI U RACUNOVODSTVENOJ PRAKSI

NEDOSTACI U BANKOVNOJ RACUNOVODSTVENOJ PRAKSI Racunovodstvena nacela Dobro zamisljena racunovodstvena nacela, kao sto je obracunsko racunovodstvo, banke ne primjenjuju. Pravovremeni i pouzdani podaci Mnogi bankovni sustavi ne stvaraju pravovremne i pouzdane podatke za unutarnju i vanjsku upotrebu.

Nacela konsolidacije Nedostatne su smjernice o nacelima za konsolidaciju operacija financijskih skupina iii konglomerata. Dodatni kvantitativni i kvalitativni podaci Praksa prikazivanja ne prelazi tradicionalna financijska izvjesca kako bi ukljucila pruzanje drugih kvantitativnih i kvalitativnih podataka, kao sto su vlasnicka struktura neke banke, koncentracija rizika te pojedinosti politike i prakse upravljanja rizicima. Sredstva agenta Sredstva kojima upravlja banka (iii drugi financijski posrednik) djelujuCi u svojstvu agenta iii kao principal (tj. odgovarajuca uloga banaka u postupku posredovanja) nisu posebno prikazana. Obveze bi se po sredstvima agenta trebale vezati za portfelje aktive koji predstavljaju koristenje sredstava kako bi se potrosacima pomoglo u donosenju investicijskih odluka.

367


Zdrava primjena temeljnih pretpostavki i kvalitativnih svojstava financijskih izvijesca rijesila bi taj problem (vidi MRS okvir).

Management !reba uravnoteziti relativne prednosti pravovremenog izvjescivanja s pru:lanjem pouzdanih podataka (vidi MRS okvir).

Taj se vid opsirno obraduje u MRS-u 27.

MRS 1.8. Komentar menadzmenta (vidi Au dodatku 2.) ukljucujuci: MRS 30.17 i 30.35 MRS 32.42.

MRS 30.55 (vidi Bl u dodatku 2.)

Lektura I korektura Domagoj Vidovic

Racunalna obrada i priprema za tisak Mladen Tomsic

Graficko oblikovanje MATEd.o.o.

Tisak Grafotisak, 2006.

Analiza i upravljanje bankovnim rizicima

Recommend Documents