UMJETNOST 20. st. I. – Opći dio - Europa i svijet (BEZ ARHITEKTURE)
FOVIZAM 1905. - 1908. Predstavnici: Henri Matisse Andre Derain Maurice de Vlaminck Raoul Dufy Rouault Van Dongen Nastao od riječi fouves što znači divlje zvijeri. 1905. godine na salonu nezavisnih izlažu Matisse, Derain, Vlaminck i Rouault. Slike na tom salonu izazivaju primjedbu da slikaju kao divljač (po čemu su i dobili ime). Koristili su sjajnu, intenzivnu, jarku boju, direktno iz tube. Boja se osamostaljuje (oslobađa), više nije deskriptivna, tj. nisu opisivali objekte u prirodi (tragaju za slobodnom apstraktnom bojom). Nastavili su slikati objektivan svijet (pejzaži, figure, portrete, mrtve prirode, ali su te sadržaje činili apstraktnima, snažno odvajajući boju od njene deskriptivne funkcije).
Pobornici tog pravca odbacuju plastičnu modelaciju i iluziju prostornosti (plošnost), a to postižu uporabom čistih, jarkih boja izravno iz tube. Fovisti su izvršili veliki utjecaj na njemački ekspresionizam: Most i Plavi jahač. Andre Derain među prvima otkrio afričku umjetnost i pokazao interes za primitivizam u širem smislu. Andre Derain Čitač novina Portret Matissea, 1905. Londonski most Henri Matisse: Zelena pruga (gđa Matisse), 1905. Crvena soba tj harmonija u crvenom, 1908., Janson, tabla u boji 72! Radost življenja, 1906. Gđa Matisse (maska, sivo lice), 1913. Bijelo perje, 1919. Dekorativna figura naspram ornamentalnog zida, 1927. Gospođa u plavom, 1937. Matisse naginje stilizaciji i ornamentici. Vlaminck Crvena stabla, 1906., Pariška škola str. 139 Rouault: Stari kralj, 1916.-37., Janson, tab. u boji 71 Glava Krista, 1905., Janson, 513 Veronikin rubac, Pariška škola str. 110 1
Picasso prije kubizma Plava faza 1901.-04. Stari gitarist, 1904. Ružičasta faza 1904.-06. Dječak s lulom, 1905.
KUBIZAM Pokret je nastao 1907. godine nastankom Picassove slike Gospođice iz Avignona (međuprostor prikazan poput kristaličastih oblika). Kubizam gasi expresionističku žarku boju. Karakteristike kubizma: 1. odbacivanje konvencionalne perspektive (korištena poliperspektiva) – prisutnost više očišta 2. slike građene od malih prožimajućih faseta 3. upotrebljavaju nerealističku, prigušenu boju 4. korištenje geometrijskih likova + više različitih perspektiva dovodi do apstrahiranja figure teme: pejzaži, portreti, mrtve prirode
ANALITIČKI tj. fasetni KUBIZAM – 1909. do 1912. godine Pojednostavljuje objekte na osnovne geometrijske oblike. Predmet se analizira i rastavlja u dijelove. Reducira oblike, svodi ih na stereometrijska tijela.
Picasso Gospođice, 1907. Portret Vollairda, 1910. (u Jansonu) SINTETIČKI tj. kolažni KUBIZAM – 1912. do 1914. godine To je u biti apstraktna umjetnost, jer polazi od apstraktnih elemenata (eksperimenti kolažom). U njihovim djelima pojavljivala su se slova i brojevi + dijelovi stvarnosti (krpe, izresci iz novina, marke itd.)
Picasso Mrtva priroda s isprepletenom trskom, 1912. Tri svirača, 1921. predstavlja Picassovo „kolažoliko“ slikarstvo Braque Pošta, 1913. (Janson, sl. 781) Mrtva priroda s nožem i novinama Juan Gris Kubističko slikarstvo se u mnogim varijantama širi: MAŠINSKI KUBIZAM Fernand Leger: Grad, 1919., H. Read, str. 88; isto: Janson, sl. 787 ORFIZAM apstraktni stil kubizma i utjecaj futurizma) Robert i Sonia Delaunay: Sunčevi diskovi, 1913., Read, 95; Sunce i mjesec, 1913. Franz Kupka: Planovi boja, Pariška škola, str. 184 PURIZAM varijanta kubizma, težili čistom funkcionalnom slikarstvu, jednostavnijem od tipičnog kubizma jer je u 1 planu LeCorbusier: Mrtva priroda, 1922., Pariška škola, str. 232 Ozenfant: Mrtva priroda s gitarom i bocom, 1920., Concepts of Modern Art, sl. 28 !!!!! PRECIZIONIZAM – „kubistički realizam“ tj. sinteza kubizma i futurizma, osnivan od Ch. Demutha u Sad: Joseph Stelle (Brooklynski most), Stuart Davis, Charles Demuth, Georgia o Keeffe 2
KOLAŽ Uvođenje kolaža obilježilo je kraj prve analitičke faze Picassovog i Braquovog kubizma. Kubisti su počeli s unošenjem elemenata vizualnog realizma (drvo, papir, novine, jelovnik…) u sve apstraktnije kubističke slike. Iz toga je proizašao sintetički kubizam. Upotrebom različitih predmeta (krpe, izresci iz novina, marke) nastali su kolaži. Tu tehniku poslije su rado preuzeli dadaisti i nadrealisti. Primjer: Picassov prvi kolaž: Mrtva priroda s pletenim stolicama, 1912. godine (Janson, 780) Picasso ide dalje i nakon 1912. – izrađuje konstrukcije od lima, žice koje su zapravo trodimenzionalne projekcije njegovih kolaža. Protoasemblaž: Picasso: Mandolina i klarinet, 1913. Kolaž se dalje razvijao od kubista preko Boccionia koji je u svojim futurističkim radovima upotrebljavao različite materijale («Spoj glave i prozora» - koristi kosu i prozor). Eksperimente raznorodnim materijalima dalje su preuzeli dadaisti: - Kurt Schwitters – radio kolaže od otpadaka nađenih na ulici (kutija od cigareta, novine itd.). Schwitters je preteča umjetnosti smeća – upotrebljavao je komade smeća u izradi svojih kolaža. - Arp – eksperimenti predmetima raspoređenim po zakonima slučaja. - Max Ernst – radi kolaže i fotomontaže - Raul Hausmann – koristi tehniku fotomontaže (koja je također izrasla iz kolaža) - George Grosz – upotrebljava stare fotografije i novine (također se bavio fotomontažom) - Marcel Duchamp – uvodi značajnu novinu – ready-made. Ready-made radovi bili su banalni predmeti uzdignuti na razinu umjetničkog djela time što ih je izabrao umjetnik (skulpture stvorene od sasvim običnih postojećih predmeta).
60-tih se pojavio asemblaž (skulpture od pronađenih predmeta). Preteće asemblaža su: kubistički kolaži, Picassove rane konstrukcije, Boccionijeve futurističke konstrukcije, dadaisti, nadrealisti. - Joseph Cornell – izrađuje male asebmlaže koje slaže u kutije - Rauschenberg – Izrađuje «kombinirane slike» i «kombinirane predmete» koristeći nađene objekte - Jasper Johns – oponaša uporabne predmente i predstavlja ih kao umjetnost - Arman – metoda gomilanja slučajno nađenih predmeta - Spoerri – poznat po svojim slikama-zamkama Kasniji razvoj ide prema ambijentu i heppeningu
3
EKSPRESIONIOZAM U NJEMAČKOJ: Ekspresionisti smatraju da je umjetnost izraz (ekspresija) umjetnikove emocionalne reakcije na doživljaj stvarnosti (straha, nelagode…), uzrokovanih dehumanizacijom svijeta. Ekspresionisti izražavaju emocionalno iskustvo – za njih je bitan unutrašnji «duševni izraz». Prikazivanje čovjekovog unutarnjeg svijeta. Izražavaju se iskrivljenim oblicima stvarajući dramatične prizore intezivnim namazima boje i naglašenim obrisima likova.
DIE BRUCKE – Most (sa značenjem: „most među svim revolucijama“) umjetničko udruženje osnovano 1905. (revolucija u Rusiji) godine u Dresdenu (traje do 1913.). Predstavnici: Ernst Ludwig Kirchner, Erich Heckell, Karl Schmidt-Rottluff i Fritz Bleyl. 1906 godine grupi se pridružuju Emil Nolde i Max Pechstein. Od 1911. godine većina članova grupe Most našla se u Berlinu. Kirchner 1906. godine piše manifest. Grupa je jako prisno surađivala, slikali su zajedno i vjerojatno ne bi uspjeli kao pojedinci. Bili su pod utjecajem njemačke srednjovjekovne umjetnosti, Matthias Grünewalda, primitivne umjetnosti, plemenske afričke i umjetnosti oceanije, Van Gogha i Gaugena. Prihvaćaju i njeguju grafičku tehniku drvoreza kojeg su usvojili vjerojatno pod utjecajem Müncha. Ideja im je bila pobuna protiv običaja malograđanske srednje klase, čiji su pripadnici živjeli bez životnog žara. Namjera im bila raskinuti sa prošlošću i stvoriti novu umjetnost koja odgovara suvremenom životu. Borbeni duh i angažiranost najviše ih je razlikovala od fovista. Za vrijeme postojanja grupe održali su više od 20 izložbi. 1911. godine veći dio članova seli se u Berlin. Jedan od glavnih doprinosa njemačkog ekspresionizma bila je obnova grafike tj. jeftinog drvoreza (kao značajne umjetničke forme). Ernst Ludwig Kirchner – bio je jedan od osnivača skupine Die Brucke i autor manifesta. Studirao je arhitekturu u Dresdenu i slikarstvo u Munchenu. U njegovim radovima prevladava nesvakidašnja paleta boja (svijetla često sunčana paleta boja) i grubo iskrivljenje oblika (gotička uglatost). Pet žena na ulici, 1913., Read, 63 - šiljati oblici, izduženost, iskrivljeni prostor. Posebno ga je privlačila Njemačka gotika! Na njega je utjecao Munch i Van Goghov stil i proučavao djela kubista. U svojim slikama prikazuje suvremeni život s ulice. Ulica, 1907. (Janson, 773) Pet žena na ulici, 1913., Read, 63 (izdužena lica vrlo slična Kraljeviću: Žene u prirodi, 1912.) Erich Heckel: Dva čovjeka za stolom, Arnason sl. 303 Nolde: Posljednja večera, 1909., Janson, str. 519 Prorok, drvorez, 1912., Read, str. 61
4
DER BLAUE REITER - Plavi jahač (1911. - 1914.) Pokret koji se razvijao u Münchenu oko Vasilija Kandinskog. 1911. Kandinski, Franz Marc, Gabriela Munter osnivaju društvo Plavi jahač, dolazi i Klee Prestalo je djelovati izbijanjem rata 1914. Grupa imala za cilj: - obnovu umjetnosti koja se zasnivala na duhovnosti napuštajući brigu o predstavljanju materijalne stvarnosti - stvoriti djela nastala iz «unutrašnje potrebe», potaknuta unutrašnjim osjećajima, a ne vanjskom stvarnošću. Ideje o nepredmetnom slikarstvu (slikarstvu bez literarnog sadržaja). Ostali predstavnici: August Macke, A. von Javljenski (Mrtva priroda, Read, 189) 1912. godine održana prva izložba u galeriji «Tannhauser» u Munchenu (kao gosti sudjelovali kompozitor Arnold Shonberg, dva Francuza: Henri Rousseau i Robert Delaunay) Pripadnike grupe «Plavi jahač» nisu vezivali zajednički stilistički principi nego su oni sačinjavali slobodno udruženje mladih umjetnika oduševljeni novim eksperimentima. Vailij Kandinski Kompozicija VII, 1913., Janson tabla u boji 74 Jahači Apokalipse, 1914., Kandinski str. 62 Franc Marc Veliki plavi konji, 1911. Arnason str. 183; Read, str. 192 Konjušnice», 1913., Arnason, 183 August Macke Veliki zoološki vrt, triptih, 1912., Arnason, 184 Pejzaž s kravama i devom, 1914., Read, 223 Paul Klee Park kraj L(ucerna), 1938., Janson, Tabla u boji 77 Elementi dječjeg i nadrealnog Ernst Barlach – kipar / ekspresionist Čovjek s mačem, 1911., Janson, 510., sada u Michigenu Osvetnik, 1914.
VASILIJ KANDINSKI PRVA FAZA - PLAVI JAHAČ – predstavnik grupe Plavi jahač Njegova je slika „Plavi jahač“ iz 1903., kao i naslovnica Almanaha DER Bl. R. iz 1912. U početku slikao pod utjecajem impresionizma i secesijske dekoracije. 1910. godine prihvaća fovističko organiziranje boja. 1910. izrađuje prvi apstraktni akvarel u kojem su isprepleteni oblici u boji i liniji (lišen je svakog elementa predstavljanja i asociranja). 1911. godine napisao klasični spis „O duhovnom u umjetnosti“ (vjerovao da se umjetnost treba baviti duhovnim, a ne materijalnim).
Stvara ideje o apsolitnom slikarstvu (ili apsolutno ne-predmetnom). To slikarstvo čine boje, linije i njihovi odnosi. Tvrdio je da „oblici štete slikama“; o tome je pisao u „O duhovnom u umjetnosti“, 1911. Posvećivao je mnogo vremena odnosima između umjetnosti i muzike. Često je u djelima koristio muzičke naslove: «kompozicija, lirski, improvizacija».
Sa crnim lukom, 1912. (Kandinski, str. 54) godine remek djelo apstraktnog ekspresionizma. On je ekspresionist koji slika na apstraktni način (apstraktni ekspresionizam). 1914. slika seriju Godišnja doba i Apokalipsu. 5
DRUGA FAZA: 1914. - 1921. godine u Rusiji Zbog izbijanja rata 1914. prisiljen je napustiti Njemačku i vraća se u Rusiju (Moskovski period). Poslije ruske revolucije (1917.) postavljen za profesora na Likovnoj akademiji u Moskvi, a kasnije i profesorom Moskovskog sveučilišta. Do 1920. slika u stilu slobodne apstrakcije, koju je sam pronašao oko 1910. (prvi apstraktni akvarel, 1910.-13, Kandinski, str. 61) TREĆA FAZA: poslije 1921 godine – BAUHAUS Krajem 1921. vraća se u Njemačku i postaje profesor novoosnovanog BAUHAUSA u Weimaru. U Njemačku donosi utjecaj ruskog konstruktivizma i suprematizma (koji su također i na njega ostavili trag). Na njega su utjecale geometrijske apstrakcije Maljeviča, te Rodčenko i konstruktivisti. Od slobodne apstrakcije prelazi ka formi geometrijske apstrakcije. Od 1925. na dalje razrađuje krug kao središnji motiv. Vaganja (ili – Ravnoteža), 1926., Kandinski, str. 73 Nekoliko krugova, 1926., Arnason, 231 VEZA KANDINSKI I ARNOLD SCHONBERG Schonberg - skladatelj i slikar. Izlagao je sa «Plavim jahačem». Bio je prijatelj Kandinskog. Slika pejzaže i portrete. Zajedno su istraživali odnos između harmonije boja i harmonije zvukova. Schonberg je napisao djelo «Rasprava o harmoniji» u kojem je izložio svoju teoriju o zvuku-boji. Shonbergov koncert 1911. potaknuo je Kandinskog da naslika «Impresiju III» ili (Koncert) u kojoj prevladava jarko žuta boja, jer je slikar smatrao da odjekuje poput visokog tona. Obojica su tragali za «neskladom u umjetnosti», koliko u glazbi toliko i u slikarstvu. Slike su mu sinteze zvuka i boje. Crveni pogled, 1910. Ekspresionistički film METROPOLIS - Fritza Langa – atmosfera između tiranije i kaosa
EKSPRESIONIZAM U AUSTRIJI Predstavnici: Herwarth Walden, Egon Schiele, Oskar Kokoscha i Alfred Kubin. Karakteristike ekspresionizma: Suština ekspresionizma bila je izražavanje unutrašnjeg značenja pomoću vanjske forme. Herwarth Walden – pjesnik, kritičar, muzičar. Osnivač avangardnog časopisa «Der Sturm» i 1912. otvorio u Berlinu galeriju «Sturm» za avangardnu umjetnost (u kojoj su izlagali ekspresionisti, futuristi, kubisti itd.). Egon Schiele – imao kratak i tragičan život (28 godina). U ranijoj fazi vidljiv utjecaj Klimta! Neko vrijeme je živio s maloljetnicom, pronađena je pornografija pa je završio u zatvoru. Njegove radove karakterizira gruba kruta linija. Slikao je portrete, autoportrete, pejzaže i figure u kojima se miješa snaga i erotska privlačnost s odbojnošću. Bio je pod utjecajem frojdovske psihologije koju je pokušavao primijeniti u svom radu. Smrt i čovjek, 1911., Arnason, str. 265 Oskar Kokoscha – u početku radi pod utjecajem bečke secesije. Otkrio ga je Loos. Radi portrete u kojima razrađuje psihološko stanje likova (slikar instinkta i duboke emotivnosti). Portret Adolfa Loosa, 1909., spada u remek djela portretnog slikarstva – Arnason, 254 Nevjesta vjetra, 1914., Arnason, 266 (poluakt s Almom Mahler, udovicom Gustava, s kojom je 5 godina bio u vezi) 1924. počinje putovati i ispitivati probleme pejzaža i gradskih veduta. 6
Pogled na Temzu, 1925. perspektivom), Arnason, 267
(kombinirao je slobodnu i sjajnu fovističku i impresionističku boju sa tradicionalnom linearnom
Karakteristike njegovog rada je naglašavanje emocija, dubok osjećaj za unutrašnja svojstva čovjeka i prirode. Alfred Kubin – crtač i grafičar. Inspiriran fantastično-romantičnom literaturom i romanima Dostojevskog. Ostvaruje irealan svijet bolećivih snova i vizija, zagonetan i tajanstven, sablastan i jezovit, često na granici izobličene groteske. Skok smrti, 1902. AUSTRIJSKI EKSPRESIONISTI SE U PRAVILU SLUŽE HLADNIM BOJAMA, A SLIKE IM IMAJU TMIURNU, GOTOVO NEKROFILNU ATMOSFERU, TE SU PO TOME I JAKOM GRAFIZMU SUPROTNE NJEMCIMA I FOVISTIMA.
EKSPRESIONIZAM U FRANCUSKOJ Soutine Groom, 1927. Raspolućeni vol Amadeo Modigliani Portret Soutinea, 1916. Autoportret, 1919. Akt, 1917.
7
FUTURIZAM 1908. nastao (u Milanu) kao književna ideja pjesnika Filipa Tommasa Marinettija, a pokret nastao od 1909. (završio s ratom 1914. kad su Boccioni i Sant`elia poginuli) Predstavnici koji pristupaju Marinettiju: Umberto Boccioni Carlo Carra Luigi Russolo Gino Severini Giacomo Balla Arhitekt - Antonio Sant`elia Futurizam je u osnovi milanski pokret – počeo kao pobuna mladih intelektualaca protiv kulturne ustajalosti (u koju je Italija utonula tokom 19. st.). Svoje ideje su propagirali manifestima. Prvi manifest 1909. - poziva na uništenje biblioteka, muzeja, akademija i gradova iz prošlosti. - veličao je ideje revolucije, rata, brzine i dinamizam moderne tehnologije (kao novu vrednotu proklamira ljepotu brzine i dinamike). Futurizam je napadao neuravnoteženo aristokratsko i buržoasko društvo, a u području politike postao je temelj fašizma. Drugi manifest 1910. – slavio ideju simultanost vizije, metamorfoze i kretanja koja umnožava predmet u pokretu. Glavna tematika kojom se futurizam bavi je dinamika pokreta –koju postižu umnažanjem (za razliku od kubizma koji se bavio problematikom poliperspektive). - Opsjednuti su mašinama 20. stoljeća (prenosili su ljepotu stroja na platno). 1912. godine u Parizu priredili zajedničku izložbu. Utjecao na tadašnji ekspresionizam u Njemačkoj i Francuskoj, a i na dadaizam (Duchamp, Picabia) preko inovacija Boccionija koji je u «Manifestu futurističkog kiparstva» 1912. preporučio upotrebu novih materijala kao što su: staklo, drvo, cement i drugih tada neuobičajenih materijala u skulpturi, te time anticipira dadaističke manifestacije. Primjeri: Umberto Boccioni «Grad se diže», 1910. Carlo Carra Pogreb anarhista Gallija, 1911. (kasnije će postati metafizičar) Luigi Russolo – zainteresiran za mogućnost futurističke muzike – posvetio se izradi atonalnih orgulja (ta muzika je bila preteća današnje elektronske muzike). Napisao manifest «Umjetnost buke» (u glazbu uključivao čudne zvukove struganje, urlike i slično. Gino Severini: Vlak crvenog križa, 1914., Arnason, 214 Giacomo Balla: Dinamika psa na uzici, 1912., Arnason, 214 UMBERTO BOCCIONI – najdarovitiji među futuristima. Bio je slikar i kipar. Najveći doprinos futurizma ostvario je svojim skulpturama. Smijeh, 1911. Arnason, 212 Triptih - Duhovna stanja – Rastanci , 1911., Arnason, 213 Dinamizam bicikliste, 1913., Arnason, 215
8
1912. napisao je manifest futurističke skulpture (koji je bio jako važan za razvoj moderne skulpture). Boccioni je nastojao figuru ili objekt povezati s okolnim prostorom (težio je skulpturi kao ambijentu). Razvijao je ideju „skulpture okoliša»“koja je najavljivala «prostornu» skulpturu Moorea, Ahipenka i konstruktivista Zalaže se za otvaranje skulpturalne forme (ukidanje zatvorene skulpture). Inzistirao na primjeni svih vrsta materijala (staklo, drvo, karton, željezo, cement, konjska dlaka, koža, tkanine, elektronske sijalice...). Napadao je čitavu akademsku tradiciju (temu akta). Manifest je utjecao na razvoj konstruktivističke skulpture, dadaističkog i nadrealističkog asemblaža i ambijenta pop-kipara 60-tih. Majka (Antimilosna), 1912., Arnason str. 215; Read, 119 Razvoj boce u prostoru, 1912. (rastvara formu boce, odmotava je i spaja sa podlogom) – primjer skulpture-okoliša, Arnason, str. 216; Read, 121 Jedinstveni oblici kontinuiteta u prostoru, 1913.; Read, 118 Konj + jahač + kuća, 1914., Read, 117
Antonio Sant`Elia - napisao manifest futurističke arhitekture - Njegove ideje i vizije ostale su samo skice i prijedlozi - 1914. projekt za Citta Nuova (projekt za industrijski grad – grad budućnosti – zamišljen «futuristički grad», Arnason, 217 Načela futurističke arhitekture: jednostavnost, zgrada se mora prilagoditi modernom životu i potrebama čovjeka, odbacivanje tradicionalnog. Futuristička arhitektura polazi od osnove funkcionalnosti, a služi se armiranim betonom, željezom i staklom.
9
GEOMETRIJSKA APSTRAKCIJA SUPREMATIZAM I MALJEVIČ Rani ruski avangardni pokreti (osnovani na geometriji): Rejonizam 1909.-1913. Larionov i Gončareva – zanimanje za rusku narodnu umjetnost i primitivizam u umjetnosti. Razvoj u smjeru apstrakcije. Pokret je izdanak kubizma i srodan futurizmu (slič. precizionizmu u SAD) Suprematizam Maljevič i El Lissitzki Konstruktivizam Vladimir Tatljin, Aleksandar Rodčenko, Arhipenko, Anton Pevsner, Naum Gabo
Dva smjera apstraktne umjetnosti osnovali su Rusi: Kandinski i Maljevič – apstraktni ekspresionizam i geometrijska apstrakc. Kazimir Maljevič – odgovoran za razvoj geometrijske apstrakcije. U početku slika u kubističkoj maniri. Pokušavao se osloboditi sadržaja u slikarstvu (osloboditi umjetnost tereta objekta). 1913. izlaže Crni kvadrat na bijeloj pozadini tj. Osnovni suprematistički element – doveo je apstrakciju do krajnjeg geometrijskog pojednostavljenja (izraza) – prvi puta geometrijski lik izložen kao umjetničko djelo. To je prvi primjer stila koji Maljevič naziva Suprematizam. Njemu su prethodili: Delaunay, Kupka i Kandinski u pokušaju stvaranju apstraktnih slika. Suprematizam – supremacija znači premoć, oslobođenje slike od naturalističkih i simboličkih okova, učiniti je da postoji samo kao čista estetska senzibilnost. U svojoj knjizi Nepredmetni svijet definirao je Suprematizam – kao premoć čistog osjećaja u kreativnoj umjetnosti. Elementi Suprematizma: kvadrat, krug, križ i linija. Kasnije napušta statičnu pravokutnu strukturu i prelazi na dinamičniju organizaciju dijagonalno postavljenih pravokutnika. Read, str. 207, Suprematistička kompozicija Kompozicije postaju sve složenije da bi se 1918. vratio daljnjem pojednostavljivanju u nizu slika bijelog na bijelom. Primjer: 1918. Suprematistička kompozicija: Bijeli kvadrat na bijeloj pozadini Između 1915-1923 proučava arhitekturu – stvara trodimenzionalne crteže i modele na kojima je proučavao probleme forme u tri dimenzije. – Ti apstraktni trodimenzionalni modeli bili su značajni za razvoj konstruktivizma u Rusiji.
10
–
Preko njegovog učenika El Lissitzkog bili su preneseni u Njemačku i utjecali na metode nastave i dizajna u Bauhausu i na tok međunarodnog stila u modernoj arhitekturi.
El Lissitzki – ponikao je iz ruskog Suprematizma. Bio je učenik Maljeviča. Bio je povezan sa Rodčenkovom nepredmetnošću i Tatljinovim konstruktivizmom. 1921. odlazi iz Rusije u Berin gdje se povezao sa nizozemskim apstrakcionistom Theom Van Doesburgom i Mađarom Laszlom Moholy-Nagyem. Najznačajnija je njegova uloga u prenošenju različitih koncepcija apstrakcije koji su se istovremeno i nezavisno javljali u raznim dijelovima Evrope (suprematizam i konstruktivizam u Rusiji, De stijl u Nizozemskoj i Bauhaus u Njemačkoj). 20-tih godina stvarao nepredmetne slike-konstrukcije koje naziva «Proun» 1922. za Micićev „Zenit“ koji izlazi u zagrebu radi naslovnicu za broj 17-18 posvećen ruskom konstruktivizmu Konstrukcija 99, 1925., Arnason, 221 KONSTRUKTIVIZAM je bila jedna od novih značajnih ideja u skulpturi 20. stoljeća (ideja konstrukcije). Osnovni problem konstruktivističke skulpture je isticanje skulpturalnog prostora prije nego skulpturalne mase. Kod konstruirane skulpture forma se stvara od elemenata drva, metala, stakla i plastike. Utjecaji: Piccasovi kubistički eksperimenti Mandolina, 1914., Read, Skulptura, str. 86 Pretvaranje kubističkog kolaža u trodimenzionalnu apstraktnu konstrukciju. Arhipenko dao doprinos prostornoj skulpturi Žena koja hoda iz 1912. (stvorio šupljine u masi figure), Arnason, str. 186 Boccioniev manifest futurističke skulpture 1912. predlaže upotrebu različitih, neobičnih materijala pogodnih za konstrukciju. Predstavnici: Vladimir Tatljin Aleksandar Rodčenko Anton Pevsner Naum Gabo Vladimir Tatljin – osnivač ruskog konstruktivizma. Na njega utječu Piccasove konstrukcije (implikacije kolaža u 3D-prostoru), koje je vidio 1913. kada je u Parizu posjetio Picassa.
1915. stvara Kontra-reljefe - visjeli su na žici u kutu prostorije. Read, Skulptura, str. 87 Ti reljefi bili su prve potpuno apstraktne kompozicije u povijesti skulpture (konstruirani od drveta, metala i kartona s površinama obloženim gipsom i razbijenim staklom). - ti reljefi su prethodnici – dadaističkih skulptura Kurta Schwittersa i starežne skulpture tj. asemblaža iz 60-tih. 1920. okreće se ideji da umjetnik mora služiti revoluciji. 1919-1920. njegova zainteresiranost za građevinarstvo i arhitekturu vidjela se u modelu za Spomenik trećoj internacionali - nije ostvaren u dimenzijama u kojima je zamišljen (395 metara). Taj spomenik je bio arhitektura od drveta, željeza i stakla.
11
Aleksandar Rodčenko – radio s Tatljinom i eksperimentirao s konstrukcijom. Viseća konstrukcija, 1920. – od drveta (Arnason, str. 223 i Read, Skulptura, 93). Sastoji se od međusobno ispresijecanih krugova koji se lagano pokreću pri strujanju zraka. (Prvi slučaj unošenja stvarnog pokreta u konstruiranu skulpturu). Od 1920. kao i Tatljin okreće se ideji da umjetnik mora služiti revoluciji. Anton Pevsner bio je uz brata Nauma Gaboa vodeća ličnost u širenju konstruktivizma izvan Rusije (zajedno sa slikarom Kandinskim). Poslije 1920. napuštaju Rusiju, jer je ruski socijalistički režim počeo obeshrabrivati apstraktne eksperimente. Oni su prenijeli svoje ideje u Zapadnu Evropu što je bilo od prvorazrednog značaja za razvoj novog međunarodnog stila u umjetnosti i arhitekturi. 1920. objavljuje zajedno s bratom Realistički manifest u Moskvi u kojem predstavlja temelje konstruktivizma. Borili su se protiv utjecaja revolucionarne vlade i za eksperimentalnu umjetnost. Razlog naziva «realistički» je taj da ono što rade u svojim apstraktnim konstrukcijama čini novu realnost. Ideja konstruktivizma je da se geometrija prenosi u skulpturu. Pevsner uglavnom radi žicom i broncom, staklom i plastikom (za razliku od brata Gaboa koji daje prednost raznovrsnom transparentnom materijalu). Glava žene, 1925., Read, Skulptura, str. 98 Portret M.Duchampa, 1926., Read, Skulptura, str. 97 Naum Gabo 1915.-1916. izrađuje seriju glava i cijelih figura od komada kartona i tankog lima. Prva konstruirana glava, 1916., Read, Skulptura, str. 97; Arnason, str. 224 Od 1922. napušta Rusiju dolazi u Njemačku i predaje na Bauhausu. Radi uglavnom savitljivim, prozirnim materijalima (staklo, aluminij, nikal, celuloid, plastika). 1920. izradio motorom pokretanu - kinetičku konstrukciju (koja se sastojala od jedne vibrirajuće šipke). Kasnije 40-tih izrađuje «Linearne konstrukcije» mreža od razapetih plastičnih niti na okvirima od međusobno povezanih plastičnih ploča. Read, Skulptura, str. 101, 105-107
DE STIJL 1917. – 1924. pokret i časopis «De Stijl» osnovani 1917. u Nizozemskoj, a ugasio se 1924. Osnivači pokreta: Theo Van Doesburg, Piet Mondrian i Van Der Leck, kipar Vantongerloo, arhitekti Oud, Gerrit Rietveld (V. kopira Rodčenka: Arnason 238 i Read Skulptura, 92)
Van Doesburg je objavio 1917. knjigu „Novi pokret u slikarstvu“, a Mondrian knjigu 1920. «Neoplasticizam» Umjetnici De Stijla (nazivali su se neoplasticistima) - težili su jasnoći forme i redu. Isticali su potrebu za apstrakcijom i matematičkom strukturom. Boju su svodili na - primarne (crvenu, žutu i plavu) i - neutralne (crnu, bijelu i sivu) 12
Mondrian je smislio izraz neoplasticizam za novi stil koji su njegovi suvremenici i kritičari opisali kao umjetnički izraz apsolutne racionalističke strogosti. Glavni ciljevi pokreta bili su – stvaranje univerzalnog umjetničkog jezika, ukidanje individualnosti umjetnika i identifikacija umjetnosti sa životom. Za uzore su priznavali Cezannea u slikarstvu i Wrighta i Berlagea u arhitekturi. Piet Mondrian bio je jedan od osnivača grupe De Stijl u Nizozemskoj 1917. godine. Mondrian je smislio izraz neoplasticizam za novi stil koji su njegovi suvremenici i kritičari opisali kao umjetnički izraz apsolutne racionalističke strogosti (strogo geometrijska apstrakcija). U njegovim omiljenim temama može se pratiti njegov razvoj od naturalizma preko simbolizma, impresionizma, postimpresionizma, fovizma i kubizma do apstrakcije. Omiljene teme su mu pejzaži s drvom, oceanom, crkvom, vjetrenjačom. Crveno drvo, 1908., Arnason, str. 231 Horizontalno drvo, 1911., Read, 194-5 Jabuka u cvatu, 1912., Janson, str. 526; Arnason, 235 U njegovim ranim pejzažima naglašena linearna konstrukcija i sadržavali su karakteristične vertikalno-horizontale kompozicije tj. već 1911. teži de Stijl – „rasteru“. Motive je slikao frontalno u krupnom planu. Mondrianove slike su se od samog početka kretale ka apstraktnom pojednostavljivanju zasnovanom na pravokutnom planu slike. 1911. odlazi u Pariz gdje se susreće s kubizmom. Eksperimentirao je ovalima koji su voljeli i kubisti Obojeni kvadrati u ovalu, 1913., Arnason, str. 235 Tokom 1914. postepeno su eliminirani svi tragovi krivih linija i struktura je postala pretežno vertikalna i horizontalna. U svojim djelima jasnoću i red izražavao je pomoću prave linije, pravokutnika ili kocke. Na njegovim slikama prisutna dinamična ravnoteža vertikalne i horizontalne linearne strukture i osnovnih tonova boje. 1918. - 1919. – pristupa seriji djela organiziranih na pravokutnoj mreži. Koristio je primarne boje nasuprot bijeloj, crnoj i sivoj. Kompozicija u sivom, 1919., Arnason, str. 236 Kompozicija šahovska ploča bijele boje, 1919., Arnason, str. 236 Kompozicija sa crvenim, žutim i plavim, 1921. Propitivao je i romboidne formate («Kompozicija sa žutim linijama», 1933. – napustio crnu boju). 1925. povukao se iz De Stijla (pošto je Van Doesburg uveo dijagonalu kao dio rječnika tog pokreta). Zbog drugog svjetskog rata odlazi u New York koji ga je opčinio. Brodvejski Bugi-Vugi, 1942. – postoji pravokutna mreža, ali nestaje crne linearne strukture. Mreža je sada obojena. Pobjednički Bugi-Vugi, 1943. – romboidni format, mreža od obojenih kvadratića. 13
U razvoj geometrijske apstrakcije odigrao je važnu ulogu. Utjecao je na razvoj međunarod. stila u arhitekturi (Gerit Rietveld: Kuća Schroeder, 1923.) Zahvaljujući nastavi Bauhausa u Njemačkoj i SAD-u Mondrianove teorije raširile su se po svijetu. U Americi je izvršio utjecaj na slikare «obojenog polja», a kasnije i na slikare «tvrdog ruba». Theo Van Doesburg glavni začetnik pokreta De Stijl. 1917. objavio knjigu «Novi pokret u slikarstvu». – proučavao je strogu linearnu strukturu. Sličan Mondrianu u izrazu.
1924. objavio knjigu «Osnove nove umjetnosti». Tada je napustio strogu vertikalnohorizontalnu formu Mondriana i De Stijla i uvodi dijagonalu – svoj novi zaokret naziva «Elementarizam» (to je dovelo do Mondrianovog povlačenja iz De Stijla). Oduševljava se DADOM. 1926.-1928. radi dekoraciju kafića Cafe L`Aubette u Strasbourgu (Arnason, 238) zajedno s Arpom i njegovom ženom (dekoracijama daje svoj elemetaristički princip - s dijagonalama!) Kipar – Georges Vantongerloo, Read, Skulptura, 102
BAUHAUS (1919. – 1933.) to je umjetnička škola osnovana 1919. u Weimaru od strane arhitekta Waltera Gropiusa. Nasljeđuje ga Meyer 1928. 1930. direktorom postaje Mies Van Der Rohe (tada je škola prebačena iz Dessaua u Berlin). 1933. Bauhaus je zatvoren od strane nacista. Na Bauhaus su utjecali engleski pokret «Arts and crafts» Williama Morrisa i Deutche Werkbunda koji su željeli kao i Bauhaus postići sintezu umjetnosti, obrta i industrije (arhitekture). Njegova je osnovna ideja ostvarenja jedinstva likovnih umjetnosti pod vodstvom arhitekture. Inzistirali su na upotrebi novih materijala u arhitekturi (beton, metal, staklo) – snažan utjecaj na funkcionalističku arhitekturu. Prilikom otvaranja Bauhausa Gropius objavio Manifest koji je objasnio načela Bauhausa. Inzistira da arhitekti, kipari i slikari prije svega moraju biti obrtnici. Zalaže se za stjecanje znanja kroz teoretsku obuku i praktični rad u radionici. Ujedinjenje umjetnosti, arhitekture i obrta. Bauhas tokom 20-tih godina postao centar novih međunarodnih eksperimenata - naročito međunarodne arhitektonske škole i geometrijske apstrakcije u slikarstvu i skulpturi. Predstavnici raznih avangardnih pokreta bili su predavači u Bauhausu: -
-
-
keramičar Gerhard Marcks dizajner tapiserija Georg Muche slikar Vasilij Kandinski slikar Paul Klee slikar scenograf i kipar Oskar Schlemmer – Stepenište u Bauhausu kasnije dolaze: MONDRIAN i EL LISSITZKY
-
slikar Laszlo Moholy-Nagy (1937. godine u Čikagu osnovao «novi Bauhaus» - bio je pionir u konstruiranju mašina «Svjetlost i pokret» - izrađenih od plastike i metala koje reflektira svjetlost – nazvao ih je «Svjetlosnim modulatorima). Read, Skulptura, str. 103 Jedan je od glavnih pokretača kinetičke skulpture koja je procvjetala poslije 1950.
14
RAZVOJ APSTRAKCIJE 1910. - Vasilij Kandinski izrađuje prvi apstraktni akvarel. 1913. - Kazimir Maljevič izlaže Crni kvadrat na bijeloj pozadini – prvi puta geometrijski lik izložen kao umjetničko djelo. 1915. Vladimir Tatljin stvara u povijesti kiparstva prve apstraktne Kontra-reljefe. Na geometrijsku apstrakciju nadovezuje se i nizozemska grupa De Stijl s Piet Mondrian i Theo Van Doesburgom. Konstruktivisti Anton Pevsner i Naum Gabo 1920. objavljuju «Realistički manifest» kojim se zalažu za eksperiment u umjetnosti, stvarajući apstraktne konstrukcije. Bauhas tokom 20-tih godina postao centar koji širi geometrijsku apstrakciju u slikarstvu i skulpturi. Dadaist Arp izrađuje apstraktna djela (organske apstrakcije). 50-tih širi se u Ameriku – apstraktni ekspresionizam (dijeli se na: slikare obojenog polja (Mark Rothko, Ad Reinhardt, Barnett Newman itd. – koji su utjecali na slikare minimalizma 60-tih) i slikare akcije (Jackson Pollock, Franz Kline itd.), a u Evropi na enformel (Wols, Fautrier, Mathieu, Solage). 60-tih godina apstrakcija se javlja u OP-Artu, kinetičkoj umjetnosti, minimalizmu i slikarstvu «oštrog ruba».
15
METAFIZIČKA ŠKOLA osnovana je 1915-1919. u Ferrari. Osnovali su je Giorgio de Chirico, Carlo Carra, Fillip de Pisis i Giorgio Morandi. To je bila reakcija na futuristički dinamizam. Bili su zadivljeni tradicijom toskanske škole primitivnih umjetnika, klasičnim figurativnim slikarstvom (Giotto, Massaccio) i simbolista. Tražili su vezu između suvremenog i klasičnog slikarstva. Sjedinjavanje realnosti i nadrealnosti (slično snu) donijelo je tom stilu naziv «metafizički stil». U slikama prevladavao efekt neobičnosti, šoka i iznenađenja. Metafizički slikari su zadržali forme renesansne realnosti – perspektivni prostor, prepoznatljiv ambijent, skulpturalne figure i objekte smještajući ih u razne pozicije koje su izazivale efekt iznenađenja, šoka, atmosferu čudnovatosti i straha. Suština ove škole leži u plastičnom preoblikovanju renesansne vizualne realnosti. Giorgio de Chirico glavni predstavnik «metafizičke škole». Na njega su snažno utjecali radovi simbolista s kraja 19. stoljeća (Arnold Bocklin i Max Klinger). Imao ljubav prema mitovima i klasičnoj skulpturi. Na de Chirica je utjecala Nietzscheova filozofija. Proučavao je svijet snova: prazni trgovi okruženi sjenovitim kolonadama, pusti trgovi sa nijemim figurama, prazne i negostoljubive građevine i udaljena groblja. Svoju je umjetnost opisao kao metafizičku zato što ona pokazuje svijet koji je skriven iza stvarnoga. Njegove slike ostavljaju ugođaj tajanstvenosti i nelagode –uporabom tamnih, dubokih sjenki, praznih prostora punih nepoznate prijetnje, anonimnih lutaka, bizarnim nizanjem predmeta, te zagonetnim naslovima svojih slika. Utjecao je na nadrealiste. Koristi perspektivu kao ekspresivno sredstvo kojom izražava efekt tajne, usamljenosti ili straha. Melankolija i tajna ulice, 1914. – (najljepši njegov primjer duboke perspektive iskorištena za stvaranje emocionalnog efekta), Arnason, str. 293 Veliki metafizičar, 1917., Arnason, str. 296 Zagonetka jesenjeg popodneva, 1910., Arnason, str. 285 Nostalgija beskraja, 1914., Arnason, str. 286 Proročica, 1915. Arnason, str. 287
Kasnije se okrenuo prema akademskom klasicizmu, te će tom svojom fazom utjecati na transavangardiste 1980-tih. (vidi ovdje str. 45) Carlo Carra talijanski futurist. (vidi ovdje str. 8.: „Pogreb anarhista Gallija“) Upoznavši de Chirica mijenja izraz. Inspiraciju pronašao u Giottu i Masacciu. Svojim neoprimitivnim slikama s malo elemenata priklonio se metafizičkom stilu 1917. god. 1918. Carra objavio je knjigu «Metafizičko slikarstvo». 16
Slikao je pejzaže i mrtve prirode. Metafizička muza, 1917., Read, 107, (s kartom Istre!)
DADAIZAM Umjetnički i intelektualni pokret nastao za vrijeme prvog svjetskog rata kao stav radikalnog odbacivanja tradicionalne umjetnosti i kulture. Pokret se javio u slikarstvu, kiparstvu i književnosti s destruktivnim idejama obaranja svih vrednota civilizacije i kao protest protiv besmislenih ratnih krvoprolića. Naziv je dobio prema infantilnom tepanju «DADA». Prve manifestacije dadaizma pojavile su se u Zurichu 1916. gdje je grupa pjesnika i umjetnika osnovala «Cabaret Voltaire» (Hugo Ball, Tristan Tzara, Richard Huelsenbeck i Hans Arp. Ostali centri dadaizma bili su u New Yorku (Marcel Duchamp, Francis Picabia, Man Ray). U Berlinu su bili George Grosz i Raoul Hausmann. U Kolnu je bio Max Ernst. U Hannover je bio Kurt Schwitters. U Parizu su bili Tristan Tzara i Francis Picabia – kasnije od tog pokreta 1924. nastaje NADREALIZAM. Dada izražava duh pobune i opredjeljenja za slučajno, provokativno i ironično. Dadaisti su godinama ispitivali element slučajnosti u stvaranju umjetničkih djela. Težili su za fantastičnim i apsurdnim izrazom u umjetnosti. Oni su NIHILISTI i žele uništiti one kategorije umjetnosti koje su stvorile akademije prošlosti – npr. klasičnu skulpturu i slikarstvo!!! (Read, Skulptura, str. 142). Time žele šokirati buržoaziju koju drže odgovornom za rat. Parola im je: RAZARANJE JE STVARALAČKO! BRIŠU GRANICE IZMEĐU SLIKE, RELJEFA, SKULPTURE I OBIČNOG PREDMETA. Reagirali su protiv širenja ratne histerije u formama zamišljenim kao negativne, anarhične i destruktivne. Koristili su ludi humor u svojim manifestacijama (poezija, kazališne predstave, besmislena predavanja). Slike stvaraju slučajno i intuitivno. Izražavali su se kolažima i fotomontažama (Hausmann i Höck) koji su žestoko osuđivali određene društvene aspekte.
Cirška dada: 1916.-1919. - prvo značajno središte u kojem se razvila dada bio je grad Zurich (neutralna Švicarska u vrijeme rata.) - Osnovali su dadu 1916. njemački pisci: Hugo Ball, Richard Huelsenbeck, rumunjski pjesnik: Tristan Tzara kipar: Hans Arp Okupljali su se oko kazališta Cabaret Voltaire – koji je bio pozornica s koje su napadali sve postojeće vrijednosti. 1918. Tristan Tzara – objavljuje manifest pokreta. Ciriška dada u prvom redu bila je književna pojava čiji su korijeni bili u poeziji: Arthura Rimbauda i kazalištu Alfreda Jarrya. Dadaisti su u programiranju svojih ideja koristili mnoge formule futurizma: 1) Marinettijev princip slobodnih riječi 17
2) Russolove atonalne muzičke efekte (buka) Umjetnost po dadaistima mora biti spontana i intuitivna (protivili su se organiziranom programu u umjetnosti). Tri načela u radu dadaista: buka, simultanost i slučaj. Hans Arp – je bio najznačajniji umjetnik ciriške dade. - od 1915. u Zurichu radi apstraktne crteže i kolaže čiji su oblici nagovještavali životinjski svijet (lišće i insekte). - Svojim djelima daje naziv «organske apstrkcije» - tim djelima upravljaju zakoni slučaja. - Sa slikarstva je prešao na kolaž, a poslije na reljef i skulpturu. - Od 1916.-1917. izrađivao je kolaže od poderanih pravokutnih komadića obojanog papira razbacanih po zakonu slučaja (poderao crtež i bacio komadiće na pod - na sličan način pjesnik Tzara stvarao je pjesme od riječi isječenih iz novina, pomiješanih i razbacanih po stolu) – primjeri geometrijske apstrakcije. - U isto vrijeme izrađuje prve obojene reljefe napravljene od tankih slojeva drveta čiji su oblici organske forme (nagovještavaju bilje, povrće, ljuskare i amebe). određeni oblik sugerirao bi ime Torzo, 1920. – forme violine nagovještava ženski torzo., Arnason, 292 1924. kad se zvanično pojavio nadrealizam i u njemu je Arp aktivno učestvovao. - 20-tih godina razrađuje motive koje naziva pupkom. - Torzo-pupak, 1920., Arnason, 292 - Pupak-sunce, 1928. Njegovi radovi su apstraktna, organska fantazija. - 30-tih do 60-tih izrađuje slobodne skulpture u mramoru i broncu s nagovještajima organskog oblika (glava, torzo itd.) – zanimao ga je prikaz mase kao osnovni element skulpture suprotno konstruktivistima koje je zanimao prostor. Aquatic, 1953., Arnason, 301 Jedini primjetan utjecaj na Arpa izvršio je Brancusi. Izvršio je utjecaj na kipare sljedeće generacije: Alexandera Caldera, Henrya Moorea i Barbaru Hepworth.
New Yorška dada nastala je dolaskom Marcela Duchampa i Francisa Picabie 1915. (pridružio im se i Man Ray). Trajala je do 1920. Okupljali su se oko avangardne galerije «291» koju je osnovao Alfred Stieglitz (fotograf). Marcel Duchamp – bio je najvažniji predstavnik New York dade. Tokom 1912. slikao je mašine Kralja i kraljicu ometaju brzi aktovi, 1912., Arnason, 302 18
1912.-1913. razrađuje fantazije o seksualnim mašinama u nizu slika – Djevica (Arnason, 303) - Prijelaz djevice u nevjestu Arnason, 296 - Akt koji silazi niz stepenice, 1913. uvodi dvije značajne novine u skulpturu 20. stoljeća: - 1) mobil skulpturu (koja se fizički kreće) Obrtne ploče iz 1920., Arnason, 304 «Rotoreljefi» iz 30-tih - 2) ready-made (skulpture stvorene od sasvim običnih postojećih predmeta). READY-MADE – radovi bili su banalni predmeti uzdignuti na razinu umjetničkog djela time što ih je izabrao umjetnik. Ready-made je prvi smislio Marcel Duchamp 1913. godine. Kotač na stolcu, 1913. (dorađeni ready-made) Sušilo za boce, 1914. Lopata za snijeg, 1915. (Read, Skulptura, 138) Fontana, 1917. (pisoar) Mona Lisa, 1919. (dodao je kozju bradicu i brkove Leonardovoj Mona Lisi) FOTOGRAFIJA Man Ray: „Poklon“, 1921. „Marcel Duchamp obučen kao Rose Selavy“, 1924. Značajan izum bila je foto-montaža (inovacija Hausmanna i Hanne Höck) – pomoću koje su se stvarali dadaistički efekti.
NEODADA Krajem 50-tih 20.stoljeća (neodada) došlo je do obnavljanja zanimanja za dadaističku ideju ready-madea. Robert Rauchenberg kombinirao je gestu akcijskog slikarstva s fragmentima svakodnevnog života (rabljenim predmetima, punjenim životinjama) – kombinirane slike („combines“) Monogram, 1955.-9. Krevet, 1955. Jasper Jones je slikao je svakidašnje rabljene predmete
serija američkih zastava, brojeva u ulju, meta Arnason, 580 Oslikana bronca tj. 2 limenke piva – skulptura Arnason, 580 Novi realizam početkom 60-tih – pokret paralelan američkom neodadaizmu počeo se razvijati u Evropi. (vidi ovdje str. 35) Preuzeo je dadaističku koncepciju ready-madea (Spoerri, Arman – Pisaći strojevi, fotoaparati, auti u bloku betona.
Njemačka dada osnivači Berlinske dade su slikari Raul Hausmann i George Grosz. Značajan izum bila je foto-montaža (inovacija Hausmanna i Hanne Höck) – pomoću koje su se stvarali dadaistički efekti. Tehnika je vodila porijeklo iz kubističkog kolaža. 19
Kasnije su je preuzeli nadrealisti. - Kurt Schwitters osnivač je Hanoverske dade. - Max Ernst osnivač je Kolnske dade. Kurt Schwitters – bio mu je onemogućen pristup Berlinskoj dadi, pa je osnovao svoju varijantu dade u Hanoveru pod nazivom «Merz». Eksperimentirao je slikarstvom, kolažom i konstrukcijom. Kolaži – rađeni od otpadaka nađenih na ulici (kutija od cigareta, karte, novine, svega što bi privuklo njegovu maštu). Okola, 1926. Stvara niz velikih konstrukcija koje je nazvao «Schwitersov stub» ili «Merzbau». 1. konstrukcija – Hanoverski Merzbau, 1925. (apstraktna gipsana konstrukcija sa šupljinama, sastojala se od predmeta koje su ga asocirali na pojedine umjetnike – njegove dadaističke i konstruktivističke prijatelje (Mondrian, Gabo, Arp…) Arnason, 307 Godinama je dodavao materijale na ovu skulpturu. 2. Merzbau u Norveškoj nakon što je protjeran od strane nacista iz Njemačke. 3. Merzbau u Engleskoj, čuva se na sveučilištu u New Castleu. Max Ernst (do 1921.) predstavnik njemačke dade u Kölnu. Zajedno sa Hansom Arpom 1919. osnovao njemačku dadu. U to vrijeme od prvorazrednog značaja su njegovi dadaistički kolaži i fotomontaže. Primjer kolaža: Ovdje sve još plovi, 1920. Arnason, 307 S vremena na vrijeme su ErnsT i Arp surađivali na kolažima. Njegove slike - imale su korijen u kasnoj gotičkoj fantaziji Durera, Grunewalda i Bosha. - i utjecaj mračnog njemačkog romantizma Maxa Klingera i Arnolda Boecklina. Iako povezani Ernst i Arp išli su drugim smjerovima. Arp ka apstraktnom organskom nadrealizmu, a Ernst slijedi De Chiricov primjer i glavni je osnivač krila nadrealizma koji se koristi magičnim realizmom. Ernst otkriva mogućnost korištenja gravura kao osnove za transformaciju kolaža. Otkriva novi svijet u biološkim crtežima mikroorganizama. Max Ernst (1921. prešao je u Pariz) Nakon završetka s dadom okreće se podsvjesnom – utjecaj De Chirica. Slon sa celebesa, 1921. – (utjecaj De Chirica. Mehanizirano čudovište sa kravljom glavom + torzo bez glave maše rukom u bijeloj rukavici. Njegovi elementi su nepovezani nadrealizam.) Arnason, 298 Sastanak prijatelja,1922. (grupni portret pariških dadaista, prvih nadrealista i ranijih umjetnika okupljenih u noćnom, mjesečevu pejzažu), Arnason, 347 Dvije neodređene figure, 1922., Arnason, 347
20
Dvoje djece kojima prijeti slavuj, 1924., Arnason, 348 (fantastični pejzaž s malim figurama, elementi pravog reljefa – kuća i otvorena kapija) 1925. počinje raditi crteže koje naziva Frottage (trljanje olovkom preko neravne površine) – tako nastala slika bila je uglavnom posljedica zakona slučaja. Primjer slike: Horda, 1927., Arnason, 348 Čest motiv koji je kasnije koristio u slikarstvu bile su ptice («Nadrealizam i slikarstvo», 1940). 50-tih i 60-tih ispituje sićušne, kristalne strukture i sazvježđa. Skulptura Max Ernsta: - skuptura ga je privukla 1934. zahvaljujući prijateljstvu s Giacomettijem. - u skulpturama prevladava fantazija Primjeri: Edip, 1935., Read, 1940 1944. u SAD-u izradio niz frontalnih figura koje podsjećaju na afričku skulpturu, Picassa i Duchampa. Plod dugoga iskustva, 1919., Read, Skulptura, 137 - DADAIZAM Kralj se igra sa kraljicom, 1944., Read, Skulptura, 147 - NADREALIZAM
21
NOVA OBJEKTIVNOST njemačko slikarstvo 20-tih i 30-tih. U slikarstvu se tada javlja forma socijalnog realizma kojoj je bilo dano ime «Nova objektivnost». U poslijeratnoj Njemačkoj zaoštrava se sukob između lijevih i desnih. Ekstremne desničarske ideje su pobijedile - nacisti 1933. dolaze na vlast. Umjetnici «Nove objektivnosti» lijevo su orijentirani. Predstavnici: George Grosz (bio u dadi) Otto Dix Max Beckman Njihove slike su kritika trulog njemačkog društva. U slikama prikazuju užase rata i gađenje spram njemačke korupcije! Karikaturalni likovi. Simbolični sadržaj. Inspiraciju nalazili u Grünewaldu, Boschu, Brueghelu, kubizmu, i dadaizmu. Utjecali su na našu grupu «Zemlja» - Krsto Hegadušić – Podravski motivi!!! George Grosz radio je satiričke crteže. - Sposoban za aktivnu službu, 1918. (scena regrutiranja – debeli liječnik pregledava leš i kaže: «Uredu» Arnason, 310 - Autoportret za Charliea Chaplina, 1919., Read, 229 - Hitler Spasitelj, 1923., Grosz, 74: pokušava upozoriti na opasnost od Hitlera ali ga niko ne sluša PLATNA: - Njemačka
zimska bajka, 1917.-19. (kritički, kolažistički prikaz Njemačke nakon 1. svj rata), Grosz, 33 - Inženjer Hartfield, 1920. (zlokobni inženjer sa mehaničkim srcem u praznom kutu sobe), Arnason, 310 1933. odlazi u New York. U Berlin se vraća 1959. Iste godine tu i umire. Otto Dix ratne slike – jezivi opisi nevjerojatnih užasa. - Rovovski rat, 1923. Arnason, 312, uništena 1943.-5. - Veliki grad, 1927. – triptih vidi web Max Beckman najznačajniji umjetnik vezan za novu objektivnost. Korijeni njegovog izraza bili su u: Grunewaldu, Boschu, Brueghelu, a i kubizmu (razlomljeni oblici i skučen prostor) i njemačkom ekspresionizmu. Pronalazi svoj stil. Slika zlu stranu čovjeka, nasilje, mučenje i ubijanje. - Noć, 1919. Arnason, 314 - Odlazak, 1932. (veliki triptih, Janson, Tabla u boji 73) 1933. dolaskom Nacista na vlast, proglašen je degeneriranim umjetnikom. Odlazi iz Njemačke u Ameriku. (Slika Odlazak, 1932.) Stigelitzov krug – Georgia o Keeffe – naturalizam, precizionizam, apstrakcija, nadrealizam
AMERIČKI REGIONALISTI 22
Realistički slikaju ispraznost provincijskog života Amerike 1930-tih. Tomas Hatr Benton (Pollockov učitelj) Edward Hooper
NADREALIZAM (književni i umjetnički) pokret nadrealizam pojavio se kad se dada ugasila u Parizu. Službena godina nastanka pokreta smatra se 1924. - objavom nadrealističkog manifesta Andre Bretona (u kojemu je opisao svoje načelo «automatizma», čina spontanog stvaranja na kojemu su bile zasnovane teorije nadrealizma. Npr. Max Ernst – frotaž, od 1925.) Metafizička škola smatra se prethodnicom nadrealizma. U nadrealizmu nema racionalnog nadzora koji je bio prisutan u metafizičkom slikarstvu (nego automatizam i slučajnost). Neposredan prethodnik nadrealizma bio je zapravo dadaizam. Težili su: - izraziti iracionalne podsvjesne događaje, ponajprije dimenziju sna. Koristili su se: - nepovezanim misaonim asocijacijama – spajanje nekompatibilnih stvarnosti. Nastavili su: - ispitivati automatsko pisanje, magično, iracionalno, čudnovato, svijet snova i freudovske podsvijesti. Na nadrealiste utjecao Freud, snovi i podsvijest. Intenzivno proučavali - slučajnost - (kao i dada). Nadrealisti zainteresirani za snove, podsvijest, automatizam i slučaj. Nadrealistički slikari su veoma malo slični. Težili su individualnosti pošto su individualnost i usamljenost bili u srži pokreta. Fotografija i film postat će bitni mediji nadrealističkog izraza: Duchamp 1924. radi «Američki film» Man Ray snima 1928. «Morsku zvijezdu» Salvlador Dali i Luis Bunuel rade 1929. «Andaluzijskog psa» 1925. prva grupna izložba nadrealista održana u galeriji «Pierre». Nadrealizam u slikarstvu ima 2. pravca: a) ORGANSKI – slikari bliski apstrakciji (prevladava automatizam – misli bez kontrole duha) Predstavnici: Miro, Andre Masson, Matta - organski nadrealizam utjecao je kasnije na apstraktni ekspresionizam – Pollock (preko A. Gorkog) MIRO Harlekinda, 1925., Read, 131 Plavo II, 1961., ELS, 47 M. Oppenheim: Doručak u krznu, 1936. MASSON Labirint, 1938., Arnason, 336 Brancusi – mješavina nadrealizma i minimalizma b) NATURALISTIČKI nadrealizam (superrealizam) – služi se slikama iz podsvijesti i snova – za koje Freud tvrdi da su izvan kontrole svjesnog uma. Predstavnici: Dali, Yves Tanguy, Rene Magritte 23
Chagall (Moje selo i ja, Autoportret sa suprugom na čijim je ramenima - Samenzato, 591) Ostali predstavnici: Max Ernst, Hans Arp, Picabia (bivši dadaisti)
MAGIČNI REALIZAM reakcija nastala iz nadrealizma. Magični realisti ugledaju se na De Chiricovo djelo. Liniju između nadrealizma i magičnog realizma teško je povući. Svijet magičnih realista nije skroz nadrealan već je to realistički prikaz s nedosljednostima koje izazivaju osjećaj tjeskobe i zbunjenosti. Magični realisti rade od svakidašnjeg iskustva nešto neobično, mistično. Predstavnici: Rene Magritte Balthus Pierre Roy Paul Delvaux Rene Magritte od 1926. počinje slikati svoj svijet pod utjecajem De Chirica. Njegov stil bio je - precizni, magični realizam. U slici Ugroženi ubojica, 1926. (Arnason, 361) upotrijebio elemente koji će koristiti tijekom cijele karijere: a) prazan perspektivni prostor b) ženske figure – poput lutke iz izloga c) voštana lica precizni realizam U njegovim se slikama uočava utjecaj filma. Na osnovi filma stvarao je fantazije iz svakodnevnice. Primjer: Čovjek s novinama, 1926., Arnason, 362 - poput filmskih kadrova u nijemom filmu. Lažno ogledalo, 1928. Ovo nije lula tj. Perfidija, Arnason 362 1930. povlači se u Brisel. Ispitivao je i vidove jezivog koji su katkad izazivali i odvratnost - Portret, 1935. - iz središta šunke bulji oko. Arnason, 363 Tom izdanku nadrealizma dano je ime «magični realizam» (širio se Evropom i Amerikom 30tih i 40-tih. Magritte je uz Pierre Roya začetnik magičnog realizma. I tokom 50-tih i dalje radi fantazije svakodnevnog. Pierre Roy – može se smatrati začetnikom magičnog realizma - Opasnost na stepenicama, 1928., Arnason 369 (fantastična dimenzija unijeta u realističan interijer – zmija silazi niz stepenice – neobjašnjivo i zastrašujuće). Paul Delvaux – Najveći dio života proveo u Briselu kao i Magritte. Slikao motive s lijepim ženama (ili aktovi ili obučene u viktorijansku odjeću) smještene u klasične hramove ili viktorijansku arhitekturu. - ponekad se pojavljuju muške figure – nesvjesni žena zaokupljeni svojim problemima. 24
Primjer: Ulazak u grad, 1940., Arnason, 376 - prostran pejzaž, gole ženske figure tumaraju pejzažom kao u snu (izgubljene) + odjevene muške figure. Glavni mu je uzor: perspektivno slikarstvo 15. stoljeća (renesansa) i utjecaj Pier della Francesce koji se očituje u osjećaju odsutnosti u figurama. Primjer: Usnula Venera, 1944. Balthus i on se služio preciznim realizmom da bi stvorio atmosferu čudesnog. I njega je privlačila renesansa i Piero della Francesco (kao Delvauxa). Portret Derainea, 1936. – zastrašujući prikaz slikara kao arogantne, jake osobe. Izmučen ženski model u pozadini. Krajem 30-tih zaokuplja ga tema – djevojčica u zrelom pubertetu kojoj se budi seksualnost. Dnevna soba, 1941. Arnason, 370 Lekcija gitare, 1934. Web Spavaća soba, 1954., ELS, 54
NADREALISTIČKI OBJEKTI: M. Oppenheim: Krzneni doručak, 1936. Dali: Jastog-telefon, 1936. Joseph Cornell: Hotel Eden, 1945. Calder: Vrša za jastoge i riblji rep, 1939. Giacometti: Palača u 4 u jutro, 1933.
25
SKULPTURA IZMEĐU DVA RATA Predstavnici: Julio Gonzales Alberto Giacometti Alexandar Calder Hans Arp Max Ernst Henry Moore Barbara Hepworth Julio Gonzales bio je pionir novog željeznog doba u skulpturi 30-tih. Radio je direktno u varenom željezu (metalu) - otvorene, linearne konstrukcije. Razlika između Gonzalesovih konstrukcija i ranijih konstrukcija ruskih konstruktivista je: 1) u tehnici 2) Gonzales je uvijek bio vezan za figuru Primjeri skulptura: Žena koja se češlja – sve Arnason, 391 Žena sa ogledalom Čovjek kaktus I Don Quixote– sve Arnason, 391 Alberto Giacometti bio je tvorac nove slike čovjeka. 1922. prešao u Pariz iz Švicarske. U ranijim radovima utjecaj kubističkih kipara, primitivne i prethistorijske umjetnosti. Primjeri skulptura: Žena žlica 1926. – Arnason, 392 - nadrealističko primitivan totem - prvi primjer pokušaj Giacomettia u stvaranju potpuno apstraktne forme koja sugerira figuru Par, 1926. Arnason, 392 - i ovdje očita antropomorfna transformacija: dvije figure prezentirane kao seksualni simboli Krajem 20-tih približio se pariškim nadrealistima – stvara nadrealistička djela (izlaže s Miroom i Arpom). Zaklana žena, 1932. – bronč. konstrukcija raskomadanog ženskog Leša – Arnason, 393, nadrealizam Od najvećeg značaja su njegovi - eksperimenti geometrijskim konstrukcijama u slobodnom prostoru Palača u 4 ujutro, 1932. – unutar strukture od drvenih šipki različiti predmeti (kičma, kostur ptice, žena u haljini) - nadrealizam Od 1935-1945. napustio je nadrealističku skulpturu i započeo intenzivno ispitivanje figure i glave. Nevidljivi predmet ili Ruke koje drže prazninu, 1935. – Arnason, 394 - izdužena figura u polusjedećem položaju na stolici - ruke drže prazninu Nakon rata od 1945.-1965. stvara izdužene, vretenaste figure (mršave figure koje vuku na etruščansku umjetnost) – L´ombre della sera 26
Figure se javljaju u stotinama varijacija: u ukrućenom stavu, u hodu, na kočijama, u grupama i abijentima. Primjeri: Ljudska glava na štapu, 1947. (Arnason, 394) - izbrazdana površina lice. Kočije, 1950. (Arnason, 395) Pas, 1956. Arnason, 396 - studija izgladnjelog psa – slično: Gračan / Biafra On u tim skulpturama ide prema enformelskom izrazu (način obrade materije – strukturirana i izbrazdana površina). Alexandar Calder 1930. pao je pod utjecaj Mondriana i konstruktivista. Počeo eksperimentirati apstraktnim žičanim konstrukcijama. Svemir, 1931. – stroga geometrijska forma, Arnason, 398 Tokom 30-tih radi motorizirane mobile (reljefe s pokretnim dijelovima i potpuno samostalna djela sa elementima koji se pokreću). Primjer mobila: Bijeli okvir, 1934. Arnason, 398 30-ih i 40-ih radi stojeće i viseće mobile koje pokreće vjetar (izrađeni od lima i drugih materijala obješenih na konopac ili žicu) – element slučaja igrao važnu ulogu. Zamka za jastoge i riblji rep, 1939., Arnason, 399 - forme su mu potpuno apstraktne. - jedan od najvećih visećih mobila 40-tih mobile uklapa u arhitekturu. 50-tih i 60-tih izradio je mnoge stojeće mobile velikog formata koji rotiraju iznad obično piramidalne osnove. Akustična tavanica, Karakas, Venezuela, Arnason, 399 Spirala, 1958. – za zagradu Unesco u Parizu. 60-tih izrađuje «Velike stabile» - konstrukcije velikog formata od metalnih ploča obojenih u crno. Crna zvijer, 1940. – ovdje nagovještava skulpturu - slično Loren Živković Kuljiš koja postaje arhitekturalni ambijent. (Arnason, 400) Čovjek, 1967. – stabil (stabil se ne pokreće) (Arnason, 401) - arhitektonski ambijent Hans Arp 1924. kad se zvanično pojavio nadrealizam i u njemu je Arp aktivno učestvovao. - 20-tih godina razrađuje motive koje naziva pupkom. - Torzo-pupak, 1929. (Arnason, 292) - Pupak-sunce, 1928. - Njegovi radovi su apstraktna, organska fantazija. - 30-tih do 60-tih izrađuje slobodne skulpture u mramoru i broncu s nagovještajima organskog oblika (glava, torzo itd.) – zanimao ga je prikaz mase kao osnovni element skulpture suprotno konstruktivistima koje je zanimao prostor. Aquatic, 1953. – Diminić slično, (Arnason, 301) Ljudska konkrecija, 1949., Arnason, 345
27
- Jedini primjetan utjecaj na Arpa izvršio je Brancusi. - Izvršio je utjecaj na kipare sljedeće generacije: Alexandera Caldera, Henrya Moorea i Barbaru Hepworth. Max Ernst - skulptura ga je privukla 1934. zahvaljujući prijateljstvu s Giacomettijem. - u skulpturama prevladava fantazija Edip, 1935., Read, Skulptura, 140 1944. u SAD-u izradio niz frontalnih figura koje podsjećaju na afričku skulpturu, Picassa i Duchampa. Kralj igra s kraljicom, 1944. Read, Skulptura, 147
Henry Moore najznačajniji engleski kipar. 1930. dolazi u dodir s nadrealizmom. Na njega utjecala afrička i predkolumbovska skulptura + Picassova skulptura. Osnovne teme koje neprestano varira su ležeće figure, torza, grupa majka i dijete. Ležeća figura, 1938., Arnason, 516; Janson 532; Read 171 U tom vremenu se izražavao kamenom i drvom. Moore se istakao svojim polu-apstraktnim skulpturama. Karakteristika djela iz 30-tih - otvaranje šupljina u skulpturi koje često dominiraju nad masom. Za vrijeme 2. svjetskog rata radi crteže iz skloništa. Arnason, 516 U poslijeratnom periodu 40-tih i 50-tih bronca zamjenjuje materijale (kamen, drvo) u kojima se ranije izražavao. Bronca mu je omogućila još više proširiti šupljine figura! Ležeća figura interijer-eksterijer, 1951. Arnason, 516 - čvrste mase i šupljine u međusobnom prožimanjnu 50-tih novi eksperimenti – izdužene, uglaste, koščate figure i ratnike. Kralj i kraljica, 1952. – maske umjesto lica i plošna, izdužena, lisnata tijela. Arnason, 517; Read 175 Ratnik koji pada, 1956. Arnason, 517 Dobio je mnoge narudžbe za arhitekturalnu skulpturu. - obično su to monumentalne ležeće skulpture, ogromnih dimenzija, koje izgledaju poput grebena sastavljene od dva ili tri dijela u koje promatrač može fizički ući. Ležeća figura iz Lincolnovog centra, 1964., Arnason, 518 Barbara Hepworth tokom 30-ih radila apstraktno u Velikoj Britaniji. U njenom radu vidljiv utjecaj apstraktno-organske skulpture Brancusija, Arpa i Gabov konstruktivizam. Dva segmenta i lopta, 1935., Arnason, 519 Krajem 30-tih nastale njene najstrože pojednostavljene skulpture (sastojale se od jednog jedinog mramornog stupa, blago zaobljenog ili tanko zasječenog). 40-tih radi drvene skulpture sa žicama u kojima se služi bojom (obično bijelom ili plavom). Pelagos tj. Val, 1944., Arnason, 519; Color: Read 196 28
50-tih izrađuje niz «Grupa» u bijelom mramoru malih dimenzija. Poslije 1955. izrađuje niz plošnih, tankih formi isprepletenih u savijene omče. Meridijan, 1965. Arnason, 520
SKULPTURA POSLIJE 50-tih tj. POSLIJERATNA SKULPTURA Giacometti, Moore, Marino Marini, Giacomo Manzu, Germaine Richier Alberto Giacometti Nakon rata od 1945-1965. stvara izdužene, vretenaste figure (mršave figure koje vuku na etruščansku umjetnost) – L´ombre della sera Figure se javljaju u stotinama varijacija: u ukrućenom stavu, u hodu, na kočijama, u grupama i abijentima. Primjeri: Ljudska glava na štapu, 1947. - izbrazdana površina lice. Kočije, 1950. Pas, 1956. Arnason, 396 - studija izgladnjelog psa – Gračan / Biafra On u tim skulpturama ide prema enformelskom izrazu (način obrade materije – strukturirana i izbrazdana površina). Henry Moore U poslijeratnom periodu 40-tih i 50-tih bronca zamjenjuje materijale (kamen, drvo) u kojima se ranije izražavao. Bronca mu je omogućila još više proširiti šupljine figura! Ležeća figura interijer-eksterijer, 1951. Arnason, 516 - čvrste mase i šupljine u međusobnom prožimanjnu 50-tih novi eksperimenti – izdužene, uglaste, koščate figure i ratnike. Kralj i kraljica, 1952. – maske umjesto lica i plošna, izdužena, lisnata tijela. Arnason, 517 Ratnik koji pada, 1956. Arnason, 517 Dobio je mnoge narudžbe za arhitekturalnu skulpturu. - obično su to monumentalne ležeće skulpture, ogromnih dimenzija, koje izgledaju poput grebena sastavljene od dva ili tri dijela u koje promatrač može fizički ući. Ležeća figura iz Lincolnovog centra, 1964., Arnason, 518 Marino Marini radio je figure i konjanike – primitivno modeliranih crta lica, izbrazdane površine glave i tijela. Boju je utiskivao palcem da bi dobio kolorit i bogatu fakturu (znači, površina bogata, mrljovita) Marini je sjajan portretist = karakteristike njegovih glava su: - izbrazdane, iskidane, iskasapljene i raznobojne površine - izopačeni izraz Portret Curta Valentina, 1953. Arnason, 528 Za temu konjanika Marini se zainteresirao već krajem 30-tih, a tokom rata ova tema postala je njegov simbol ratnih stradanja (napaćenog čovječanstva). 29
Temu konjanika je razvijao od smirenijih i statičnijih verzija prema dramatičnim i apstrahiranim (konj i jahač pretvoreni u apstraktni raspored elemenata). Konjanik, 1952., Arnason, 529 Giacomo Manzu – utjecaj talijanske renesanse. - osjećaj za kršćanski sadržaj. - Serija Kardinal, 1954., Arnason, 530 - Jednostavan i monumentalan skulpturalni volumen Germaine Richier upotrijebila je tehniku enformela u skulpturi. Radi nedefinirane forme, naglašava materiju koja se raspada. Njezine su skulpture uhvaćene u punom procesu transformacije. Figura je uvijek na granici preobrazbe – prijelaza u nešto apsolutno neljudsko. Njezin jezovit stil potpuno je formuliran u dvjema figurama. Oluja i Orkan, 1948. – to su ogoljela, izjedena tijela – Arnason 525 i vidi web - čudovišta s rupičavim, rasparanim i iskidanim tijelima. Privlačila ju je i tema «Don Quijota» - izradila je nekoliko različitih verzija. - to su kosturi u kojima umjetnica pokazuje svoju opsjednutost materijalnim propadanjem. - na kosturima kao da je započeo proces raspadanja. Izdužene figure duguju nešto Giacomettiju. Možebitni enformel u skulpturi također: Claes Oldenburg – objekti i skulpture u „Store Days“ Pollock – komorna skulptura od špage poprskana bojom cca 10*15 cm
30
APSRAKTNI EKSPRESIONIZAM SAD poslije rata, kraj 40-tih i 50-te. Tada, oko 1950. centar umjetnosti iz pariza prelazi u NY. Preteče apstraktnog ekspresionizma – Ashile Gorky i Hans Hofmann, Arnason, 489-490, 497 Dvije glavne tendencije: 1) SLIKARI AKCIJE Jackson Pollock, Willem de Kooning (Žena I, 1950.-2.) Franz Kline Mark Tobey - slikari preokupirani gestom (potezom) kista, fakturom boje. - na slikarstvo akcije utjecao je nadrealizam (naročito organski: Miro, Massona i Matte). ELS – 20 i 18 2) SLIKARI OBOJENOG POLJA Mark Rothko Barnett Newman Ad Reinhardt (Read, 297) - njihov potez je bio anoniman, a akcent je na prostranim poljima čiste boje (izražena plošnost). - na slikare obojenog polja utjecao je Mondrian (zadnja New Yorkška faza). - utjecali na minimalizam (slikare tvrdog ruba 60-tih).
SLIKARI AKCIJE: Willem de Kooning . oko 50-tih slika ciklus crnih slika sa bijelim crtežom. Arnason, 498 - istovremeno (50-tih) radi - seriju slika sa ženama (figure se rastvaraju i nestaju među oblicima pozadine). Jackson Pollock krajem 40-tih počeo je eksperimentirati labirintskom mrežom linija, kapljicama boje i prskanjem. - nastaju - velike prskane slike. - Rađene su obično na velikom platnu položenom na pod, po kojem je slikar i sam gazio i na taj način se poistovjećuje sa procesom slikanja. - U Pollockovom slikarstvu element intuicije ili slučaja igra značajnu ulogu. - Pollockove PRSKANE SLIKE doprinijele promijeni toka modernog slikarstva: 1) ideja sveobuhvatne slike - te su slike prividno bez početka i kraja - šire se do granica platna pa i preko njih. 2) ogromne dimenzije njegovih djela – unijele ideju zidnog slikarstva. 3) prekid s renesansnom idejom slike kao nezavisne cjeline odvojene od promatrača. 4) Slika postaje ambijent, kompleks koji okružuje promatrača.
31
Franz Kline izrađuje niz malih crno-bijelih skica apstraktnog karaktera (utjecaj kaligrafije) povećavao je te skice kroz projektor i prenosio ih je na velike formate. Arnason, 502-3
SLIKARI OBOJENOG POLJA Mark Rothko Polja boje - Rothkov zaštitni znak, velike su plohe boje (s nepravilnim konturama – nejasni rubovi) postavljene jedne do druge. Arnason, 495 - beskrajno širenje obojenih površina bez centralnog fokusa. - totalni doživljaj boje (Rothko Chapel – Houston, 1964.-7.) 50-tih varijacije velikim obojenim pravokutnicima koji lebde u prostoru, ali im je mijenjao boju i oblik. Barnett Newman 50-tih radi ravnomjerno obojeno polje prekinuto vertikalnom linijom (ili uskim vertikalnim kontrastno obojenim prostorom). Arnason, 496; Joselit, 25 - gubi namjerno fragmentarne krajeve. Ad Reinhardt 50-tih pojednostavljuje paletu svodeći na jednu jedinu boju. Read, Painting, 297; Joselit 43 Grupa slika u crvenoj boji, grupa slika u plavoj i pred kraj života grupa slika u crnoj boji. S vremenom – u njegovim slikama počinje se pojavljivati druga – unutrašnja slika – manji pravokutnik, kvadrat ili centralni križ slikan neznatno drukčijim tonom boje. Cilj: - pročišćavanje slike - eliminiranje svih nebitnih elemenata VAŽNA NAPOMENA: ovo je jedna od podjela, za drugu, bolju vidjeti POST PAINTERLY ABSTRACTION u Dodatku
COBRA Grupa osnovana 1948. u Parizu. Traje do 1951. Umjetnici rade poluapstraktno i kasnije razvijaju tašizam tj europski enformel. Teže spontanom i intuitivnom, gestualnom i automatizmu - bez intelektualiziranja. Članovi: WOLS Emil Schumacher Antoni Tapies Jean Fautrier Jean Dubuffet
Read, 246; Arnason, 544
Tachisme ili lirska apstrakcija je europska inačica apstraktnog ekspresionizma. Pojam potječe od francuske riječi za mrlju. Autori: Wols Hans Hartung 32
Jean Dubufet Antoni Tapies Lucio Fontana je po nekima isto infirmel.
LUCIO FONTANA 1947. u Milanu je osnovao pokret Spacijalizam (traje do 1954.). - od 1949. radio je IZBUŠENA I PROREZANA PLATNA – tako uništava plan slike (prekretnica u povijesti slikarstva). - otvorio je prostor u slici (postiže integraciju površine sa dubinom). - buši platno kako bi ostvario kontakt s prostorom koji okružuje sliku. - Primjer: «Razrezano platno» SVA SVOJA DJELA OPISIVAO JE KAO - PROSTORNI KONCEPTI (concetti spaziali), želeći time poništiti kategorije slikarstva, skulpture i arhitekture. Zeleni ovalni koncept, 1963., Arnason, 551 - 50-tih napustio je jednobojnu pozadinu i eksperimentirao je sa materijom (gradi svoje perforirane površine od smjese boje, šljunka i fiksativa). - 60 – tih radi prostorne koncepte od bakrenog lima. Od samog početka stvarao je i PROSTORNE AMBIJENTE. - upotrebljava ultra-ljubičasto svijetlo u stvaranju spacijalnih ambijenata. Dao je značajan doprinos umjetnosti kao ambijentu i optičkoj umjetnosti, slikarstvu kao objektu i oblikovnom platnu, a iznad svega poništavanju razlika između slikarstva i skulpture (i arhitekture).
NOVI REALIZAM Dadaistička baza 1960. - Pierre Restany i Yves Klein osnivaju pokret Umjetnici se koriste pop artom, asemblažom, minimalizmom Arman - Chopinov Waterloo, Klik-klak (fotoaprati-ELS 104) Jean Tinguely – Kinetička skulptura, 1964., Arnason, 610 Christo Cesar – sprešani automobili Yves Klein – u umjetnosti dočarava prazninu tj. ništavilo Daniel Sporerri – Slike stolova s tanjurima i čašama – Mađarski obrok
MONOKROMNO SLIKARSTVO 1960-tih Grupa ZERO – H. Macke, O. Piene Azimuth – L. Fontana (concetti spatiali), P. Manzoni (akromi) Grav – V. Vasarely 33
!Veza s Novim tendencijama!
POVRATAK OBJEKTU (60-tih) Srodni razvoji:
asemblaža, hepeninga, pop arta i novog realizma – DADAISTIČKI KORIJNI!!!
Zajedničko: - zainteresiranost za vidljivi, opipljivi svijet – svijet objekata i svakodnevnih zbivanja. - javljaju se kao reakcija na sve oblike apstrakcije.
ASEMBLAŽ I STAREŽNA (OTPADNA) SKULPTURA Asemblaž je umjetnost koja podrazumijeva gomilanje objekata. - skulptura od pronađenih predmeta. Preteče asemblaža = kubistički kolaži Piccasove rane konstrukcije Futuristi (naročito Boccionieve konstrukcije kao Konj+jahač+kuća, Read, Skulptura, 117) Dadaisti (Kurt Schwitters – Merzbau) Nadrealisti Kurt Schwitters – začetnik tradicije otpadne skulpture. Marcel Duchamp – izvršio veliki utjecaj na pop artiste i nove realiste. - čak i riječ asemblaž (kao i ready-made i mobil) pripada njemu. Joseph Cornell – Amerikanac – izrađuje duhovite male asemblaže koje slaže u kutije sa prednjom staklenom stranom. Arnason, 568 - u njih je slagao objekte, fotografije itd. LOUISE NEVELSON – skulpture od velikih drvenih zidova podijeljenih na manje prostorne pregrade ispunjene nađenim predmetima – obojene crnom, bijelom ili zlatnom bojom. Skulptura od otpadnih stvari – segmet asemblaža SAD: - umjetnici POP ARTA. John Chamberlain – u svojim asemblažima koristi dijelove starih automobilskih karoserija – koje preša i zavaruje. Arnason, 570 Robert Rauchenberg – njegove najtipičnije tvorevine – «kombinirane slike» i «kombinirani predmeti» = asemblaži. Primjeri: Monogram, 1956. – balzamirana koza postavljena na sliku na podu. Krevet, 1955.
On je spona između apstraktnog ekspresionizma i Pop arta. 34
Jasper Johns – oponaša različite uporabne predmete i predstavlja ih kao umjetnost. - 50-tih niz slika s motivom američke zastave. Primjer: Zastava, enkaustika i kolaž na platnu, 1954. Arnason, 580 Meta s 4 lica, 1958. Izradio niz malih predmeta odlivenih iz metala koji oponašaju uporabne predmete (utjecaj Duchampa i ready-madea) Par pivskih konzervi na staklu, tj. Obojena bronca, 1964. Arnason, 580 - lijevajući predmete u bronci, on ovjekovječuje svakodnevno.
NOVI REALISTI KOJI RADE ASEMBLAŽ (Evropa - Francuska) Arman – isključivo koristio asemblaž - skupljao je slučajno pronađene predmete - koristi tehniku obavijanja skupine predmeta u prozirni poliester. Klik – klak, 1960.-6. – stari fotoaparati u kutiji, ELS, 104 Automobili u neboderu od betona Cezar – kao i Chamberlain preša stare olupine automobila u blokove. Archer, 30 Spoerri – poznat po svojim slikama-zamkama - njemu je cilj da se uhvati jedan izuzetan trenutak (trenutačni raspored predmeta obično čaša i tanjura na stolu – web) Christo – poznat po opsesiji omatanja predmeta. - zamatao je od računala do obala. Zamotani Reichstag, Berlin, 1994.
HAPPENING i PERFORMANCE ideja o integriranju različitih umjetnosti i umjetnosti sa životom. Hepening – improvizirani događaji u kojima sudjeluju suradnici koji su prije izvedbe dobili kratke upute. Izvori hepeninga možda u manifestacijama dade. Začetnik hepeninga i ambijenta je Alan Kaprow. 50-tih pojavio se na likovnoj sceni, ali je ozbiljniju i širu pozornost doživio 60-tih. Alan Kaprow definirao je hepening : Skup zbivanja izvedenih u više nego jednom vremenu i više nego na jednom mjestu. Kaprow je također definirao i ambijent kao: «Doslovno, okolina u koju se ulazi.» 1) Alan Kaprow – prvi hepening - 18 hepeninga u 6 djelova, 1959., Joselit, str. 52!!! PRVI HEPENING - "18 hepeninga u 6 dijelova" Njegov prvi hepening se zvao "18 hepeninga u 6 dijelova" i izveden je 1959. u ReubenGallery u New Yorku. Iz ovog performansa nastao je termin „hepening“, izvorno korišten kako bi se označila vrlo određena, uvježbana i heterogena produkcija. Termin je kasnije dobio drugačije značenje i koristio se za spontana i nerežirana događanja, što neodgovara karakteru izvornog događaja kako ga je koncipirao Kaprow. Prostor je podijelio u 3 prostorije pomoću plastičnih zidova. Posjetitelj je dobio ulaznicu koja ga je upućivala do određenog sjedala u svakoj sobi, u strogo određeno vrijeme iprecizno određenim smjerom kretanja, za vrijeme trajanja hepeninga. Uz ulazice poslane poštom, svi pozvani su u koverti dobili i razne čudne predmete: komadiće papira, fotografija ili izrezane brojeve. Među ostalim, publika je mogla vidjeti djevojku koja cijedi naranču, umjetnika koji je palio šibice i slikao, te orkestar s instrumentima-igračkama. Među
35
izvođačima bili su Rauschenberg, Jasper Johns, Alfred Leslie i Lester Johnson. Iako je imao čvrsti scenario i plan, ovaj je hepening zadržao atmosferu spontanosti, jer nije bilo zapleta, dijaloga, likova, profesionalnih glumaca, ni podsjećanja na tradicionalne umjetnosti.
2) Japanska grupa Gutai - rade predstave slične hepeningu već 1955. u Osaki. 3) John Cage – kompozitor koji je eksperimentirao sa muzičkim (glazbenim) formama - uključivao je u svoja djela neplanirano sudjelovanje publike (tišina i neočekivani šumovi). - 1937. napisao je MANIFEST MUZIKE BUDUĆNOSTI (zvukovi iz prirode i svakodnevni šumovi kao novu mogućnost glazbe). - koristio je i orijentalnu glazbu - Zvučni performance = «4 minute i 33 sekunde» (muzika bez zvuka, za to vrijeme samo je sjedio ispred klavira). 4) Yves Klein – novi realist (neki ga ubrajaju među prve promicatelje hepeninga). - svoje slikarske seanse pretvarao je u javne ceremonije (stvorio je vrstu čovjeka-kista = gole djevojke umočio je u boju i zatim ih otisnuo na platno Antropometrije plavog perioda, 1960. - Skok u prazno – 1960. 5) POP-artisti Jim Dine The Smiling Workmen, 1960., Joselit, str. 54 Car Crash, 1960., ELS, 130 Cleas Oldenburg The Store – 2 mjeseca 1961.- 2. prodavao gipsane modele svakodnevnih predmeta enformalistički poprskane bojom i promatrao reakcije. Ljudi su ih percipirali kao skulpture, kako se i nadao. Archer, str. 20; Joselit, 67 Ambijentalna instalacijai performance – Ulica, 1960. – u galeriji crkve, Joselit, 64-66 6) Gilbert and George Najpoznatiji su kao performeri, Još kao studenti, 1970. g. izveli su performans "Pjevajuće skulpture": obojani u zlatnu metalik boju stajali su na stolu i pravili se da pjevaju, ponekad satima. Brojni radovi iz ranih 70-ih sastojali su se od njih dvojice kako se napijaju, najčešće džinom. Rad "Smashed" iz 1973. sadrži set dokumentarnih fotografija o njihovoj večeri opijanja, a film "Čini nas pijanima" prikazuje ih kako piju Gordon's džin, ponekad izgovaraju "Gordon's nas čini vrlo pijanima" i pritom slušaju klasičnu glazbu. Sve radove su izvodili mrtvo ozbiljnih lica. –
singing sculpture – performance
7) skupina FLUXUS - Fluxus se smatra internacionalnim pokretom čiji počeci sežu u rane 60-te (općenito je prihvaćeno da je Fluxus počeo 1962. u Wiesbadenu – prvim festivalom Fluxusa – koncertom najnovije glazbe.) - pojavio spontano 60-tih u različitim zemljama (Evropa, Sad, Japan) - od samog početka bio je internacionalan - Marcel Duchamp i John Cage bili su intelektualni začetnici Fluxusa. - Fluxus je bio skup različitih kreativnih individualnosti - Fluxus nije bio pokret, pravac ili stil – on je više stanje slobodnog duha - u praksi Fluxusa mogu se naći elementi hepeninga, konceptualne umjetnosti, Performansa Razlika između Happeninga i Fluksus – događaje je da su h. bili vrlo kompleksni, puni događanja, a f. d. jednostavni u koncepciji i izvedbi. - George Maciunas – je glavni koordinator Fluxusa i dao je ime pokretu 36
- Protagonisti: Joseph Beuys – radio na konceptualnom području - Dick Higgins, Milan Knižak, Ben Vautier, Takako Saito, Ken Friedman, Alison Knowles Yoko Ono, Ken Friedman, Daniel Spoerri, George Brech
Nam June Paik – utemeljitelj video-arta Magnetska TV (slika u Joselit, 127) 1965. NJP je TV signal transformirao u apstraktnu formu stavljanjem velikog magneta na vrh televizora. To je 1. video art! Bill Viola - video Nantski triptih, 1992. – u sredini je plivajuća figura, lijevo Violina žena porađa njihova sina, a desno njegova majka umire u bolnici (Archer, 206) - video Razum spava, 1988. (homagge Goyinoj grafici „Kad razum spava, nastaju čudovišta” iz mape Capricios, 1799.) s bijelim sovama na 3 velika ekrana (ELS, 244) (Video instalacije mogu se sastojati od više monitora koji povezano ili nepovezano prikazuju slike.)
Umjetnici hepeninga počeli su sa pretvaranjem čitavog prostora u umjetničko djelo – (ambijent), a zatim u njemu inscenirali događaje – (hepeninge). Pretvarali su čitavu galeriju u scenu, neka vrsta kolaž teatra (na koje se istovremeno improviziraju drama i igra, elektronska muzika, buka, tišina, uz sudjelovanje publike). - hepening se može odvijati u samoposluzi, za vrijeme vožnje, u kuhinji itd…, a vremenski može trajati u jednom trenutku ili serijski godinu dana.
JOSEPH BEUYS – njemački umjetnik (živio je u Dusseldorfu). - najistaknutija umjetnička ličnost 60-tih, 70- tih i 80-tih - razvijao se u atmosferi Fluxusa - primjenjuje ulogu magije i rituala u svojim radovima - blizak sa Arte Poverom U prvom razdoblju posvetio se asemblažu. Primjer: Stolac sa salom 1964., web - koristio je materijale neprikladne za simboličke svrhe Poznatiji je po svojim performansima. Primjer: Kako objasniti slikarstvo jednom mrtvom zecu? 1965. – (Dusseldorf) - šeće sa mrtvim zecom u naručju i objašnjava mu djela. Ja volim Ameriku i Amerika voli mene, 1974., Archer, 108. (Nisu ga voljeli u Americi pa je 5 dana proveo s kojotom (američ životinja) u galeriji u NY kako bi premostio jaz između Amerike i sebe.)
7) Bečki akcionisti – vidjeti ovdje str. 48
ARTE POVERA Mario Merz Michelangelo Pistoletto Jannis Kounelis (Grk koji živi u Italiji) Germano Celant (talijanski kritičar) 1967. daje takvoj umjetnosti naziv «Arte povera» siromašna umjetnost. Oni su stvarali umjetnost od grubih, bezvrijednih materijala kakve se nalaze u svakodnevnom životu, te ih prikazuju u njihovom prirodnom stanju. Sličan je pristup već zastupao «Novi realizam» (Daniel Spoerri radi svoje slike-stupice s tanjurima i čašama na stolu) Umjetnici Arte povere imali su sklonost konceptualnoj umjetnosti. Jannis Kounelis 37
u galeriji u Rimu 1969. napravio je konjušnicu (Konji, Archer, 85) kako bi dramatizirao kontrast i vezu između organskog svijeta prirode i umjetnog svijeta umjetnosti koji je načinio čovjek.
Michelangelo Pistoletto – Venera i odbačena odjeća, 1967., Archer, 86 Mario Merz radio je Iglu, 1968., od raznih zanimljivih materijala u kombinaciji s neonskim cijevima (istovremeno je sklonište koje štiti ljude), Archer, 87
POP ART ili „Kapitalistički realizam“
(Sigmar Polke – Gerhard Richter)
To je umjetnost popularnog (narodnog) proizvoda. Rođen je sredinom 50-tih u Engleskoj (iako se smatra američkom pojavom). Javlja se kao reakcija na apstraktni ekspresionizam. Amerika sa svojim američkim životom bila je temeljno nadahnuće umjetnicima POP ARTA. Bili su motivirani svakodnevnim predmetima široke potrošnje. Umjetnici pop arta zanimali su se za popularnu kulturu: filmove, naučnu fantastiku, reklame, stripove, mašine…
Utjecaji na POP Art: Marcel Duchamp Kurt Schwitters Fernand Leger (njegov mašinski kubizam) Charles Demuth – Broj 5 u zlatu, 1929. Arnason, 420 Krajem 50-tih umjetnici su se za Pop art i pop kulturu zainteresirali i u Francuskoj gdje je jačao pokret «Novi realizam» POP ART u Engleskoj: Eduardo Paollozi – radi skulpture-asemblaže od dijelova mašina i cijevi (lijevane u bronci) Richard Hamilton Peter Blake David Hockney Ronald Brooks Kitaj POP ART u Americi: Robert Rauschenberg Jasper Johns Roy Lichtenstein Tom Wesselmann Mel Ramos James Rosenquist Robert Indiana Andy Warhol Jim Dine Claes Oldenburg i Georg Segal – kipari Robert Rauchenberg – 50-tih radio svoje kombinirane slike („combines“) - na kojima je u strukturu platna smjelo ugradio i druge predmete (fotografije, grafike, isječke iz novina + predmeti) – te «kombinirane slike» potječu iz kolaža i dadaističkih konstrukcija Schwittersa i drugih.
38
Primjeri: Monogram, 1956. – balzamirana koza opasana automobilskom gumom postavljena na sliku na podu. Krevet, 1955. – jastuk i poplun poprskani bojom u maniri apstraktnog ekspresionizma. Rauschemberg je spona između apstraktnog ekspresionizma i Pop arta (neodadaist). (vidjeti ovdje str. 19) - u 60-tim koristi serigrafije – stvara slike koje sadrže elemente dnevne štampe i filmove: «Retroaktiva II», 1964. - (isječci događaja – spuštanje na mjesec, Kennedy – Archer, str. 13 Jasper Johns oponaša različite uporabne predmete i predstavlja ih kao umjetnost. 50-tih razrađuje slike Meta i američkih Zastava. Primjer: Tri zastave, 1958. Meta s 4 lica, 1958. Izradio niz malih predmeta odlivenih iz metala koji oponašaju uporabne predmete (utjecaj Duchampa i ready-madea) Par pivskih konzervi na staklu, 1964. - lijevajući predmete u bronci, on ovjekovječuje svakodnevno. Njegovi objekti (zastava, meta) prestaju biti reprodukcija nečega i dobivaju svoj identitet. Jim Dine - neodadaist !!! - kombinira slikarstvo geste s objektima (utjecaj ready-madea) Četkica za zube na crnoj osnovi, Arnason, str. 581 - bavio se i performanceom te happeningom Vidjeti ovdje str. 36. i Jim Dine na hrv. Wikipediji. Primjeri: Carcrash, 1960., ELS, 130 Smiling Workman, 1960., Joselit, 54 Roy Lichtenstein – za svoju osnovnu temu uzima stripove. Strip-kadrove uvećava na velike formate. Koristi se tehnikom točkastih rastera i crnih kontura. Primjeri: Whaam, 1963. Loptica za golf, 1962., Joselit, 79 Tom Wesselman – poznat po ciklusu Velikih američkih aktova - američki seksualni simbol bez lica. - elementi asemblaža: radijator, stol, stolica i slično James Rosenquist – slika ogromna platna. - stavlja jedne do druge različite prizore. - F-111, 1965 - organizirana kao soba koja okružuje promatrača – niz scena ratnog razaranja kombinira sa scenama sretnog svakodnevnog američkog života. Andy Warhol – orijentira se na robu široke potrošnje: boce Coca Cole, Campbellove juhe u konzervi, Brillo sapune i stripove. Koristi se metodom ponavljanja u nizu - kao izražajnim sredstvom. 39
Kasnije izrađuje seriju poznatih ličnost (idola) – Marlyn Monroe, Mao Ce Tung, Elizabeth Taylor, Jacqueline Kennedy, Elvis Presley – metodom serigrafije. Sredinom 60-tih radi ciklus slika Smrt i nesreće - baziranih na fotografijama iz dnevnog tiska koje hladno reproducira u serijama (ponavljanje u nizu). Električna stolica, 1965. Claes Oldenburg – od 1960. radi pop hepeninge i performance - protestira protiv naziva kipar – više voli da ga zovu tvorcem objekta. - izrađivao je hranu: sladolede, sendviče, kolače, hamburgere od jarko obojenog gipsa (The Store 1961.-2.– Joselit, 67 – istovremeno to je bio i happening, vidjeti hr. Wikip.) - Izrađivao je delikatese od platna (ogromnih dimenzija). - Radi seriju mekih kipova (umivaonike, WC školjke, prekidače pretvara u meke verzije – od platna). Pomfrit ispada iz vrećice Radio je i spomenike na otvorenom: Kornet, Köln, Njemačka
Ambijenti: Ulica, 1960. – 1. ambijebtalna instalacija – u Judson Galery i performance! (Joselit 64 i 66) Dnevni boravak Hotelska soba, 1963.-9. George Segal – kipar - radio je gipsane odljeve figura po ljudskom tijelu i stavljao ih u stvarni ambijent (lift, autobus, kino blagajnu, za pult). - figure nedovršene nalik sablastima, praznima - Utjecaj Allana Kaprowa - ambijent Cinema, 1963. The Gas station, 1963. U baru, 1966.
Gerhard Richter 1961. bježi iz DDR-a na Zapad. Sa Sigmarom Polkeom (također bjeguncem iz DDR-a) osniva kapitalističku realizam,verziju pop arta i kritiku konzumerizma, ali i soc-realizma. 1963. njih dvojica maju izložbu pod tim nazivom u Duseldorfu. U to vrijeme dosta se bavi i fotomontažom. Koncem 1960-tih i početkom 1970-tih slika dva ciklusa sivih slika na kojima ne želi prikazati ništa. To je odjek teškog razdoblja u njegovu životu. 1980-tih radi u stilu fotorealizma (Betty, 1988. – sa naslovnice ELS, Movements since 1945.). 1988. nastaje i serija monokromnih platana u stilu fotorealizma rađenog po fotografijama iz novina, kojima Richter problematizira ideologije i izmišljena „samoubojstva“ njemačkih lijevih terorista u zatvoru, 18. 10. 1977. godine. (ARCHER, 149) Radi objekte i instalacije, ali i tradicionalne forme izričaja (2007. vitraži na srednjevjekovnoj katedrali u Kelnu u kojem živi i radi) kao i apstrakciju (još od sredine 1970-tih, često nastalu uvećavanjem realističnih detalja), što neki smatraju nedosljednošću i nedostatkom stila. To je malo vjerojatno. 2007. je imao izložbu u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu.
40
Sigmar Polke Pripadnik postmodernog realizma radovima je često ismijavao potrošačkom društvu i poslijeratnoj politici. Volio je eksperimentirati i kritizirati, te je 1961. s trojicom njemačkih umjetnika osnovao skupinu 'Kapitalistički realizam', njemačkiu inačicu pop-arta. Od 80-ih se počeo više baviti fotografijom. Umro je u lipnju 2010. Vidjeti tekst o njemu na hrv. Wikipediji.
PRIMARNE STRUKTURE ili MINIMALNA UMJETNOST Minimalizam je umjetnički smjer nastao oko 1960. (najprije u SAD-u, a zatim u Evropi). Minimalizam se u Americi pojavio kao reakcija na apstraktni ekspresionizam i reakcija protiv asemblaža (jer asemblaž gomila, a minimalizam pročišćava formu). - preteča minimalizmu (i kiparstvu i slikarstvu) je slikarstvo obojenog polja. - Mondrian + konstruktivisti - David Smith i Alexander Calder – izrađivali skulpture industrijski (dali radnicima da izrade po nacrtu). Minimalizam se javlja i u slikarstvu: slikarstvo „oštrog ruba“ i slikarstvo „oblikovnog platna“) i u skulpturi. Karakteristika minimalnih skulptura i slika: 1) postoji čvrsta geometrijska osnova 2) primjena elementarne forme 3) intenzivne, sirove, industrijske boje Karakteristike minimalističkog kiparstva: a) rade djela ogromnih, monumentalnih dimenzija = koja kad se zatvore u unutrašnji prostor postaju ambijentalna skulptura (jer se integrira sa prostorom i arhitekturom u koju je stavljena). b) svoje objekte postavljaju na pod, uza zid ili vješaju o tavan – da bi što više postale dio ambijenta. c)Koriste nove sintetičke materijale (poliester i staklena vlakna) d) Osnova tih djela je hladnoća, tj. gubi se individualni pečat umjetnika (depersonalizacija djela). e) Izrazito svojstvo skulptura primarne strukture - da su izrađene industrijski prema nacrtu umjetnika. - to je mašinska proizvodnja - umjetnost bez duše f) Inzistira se na činjenici da je slika ili skulptura jednostavno objekt. Predstavnici kiparstva primarne strukture: SAD: Sol Lewitt Carl Andre Robert Morris Richard Serra Donald Judd Barnet Newman Donald Judd – koristi se metodom ponavljanja jedne geometrijske forme (uglavnom četverokutne) u pravilnim intervalima. - apsolutna simetrija u ponavljanju identičnih formi 41
Bez naziva (7 kutija sukcesivno nanizanih na zidu), 1965., Arnason, 608; ELS, 150; Concepts, 112 Bez naziva (narančasta prozirna kocka od pleksiglasa), 1965., Joselit, 110; Concepts, sl. 112 Carl Andre – ponavljanje i slaganje istih elemenata - radi skulpture od metalnih ploča (kvadrata) koje slaže po podu - Joselit, 111 Red cigli, 1966., Joselit, 108; Concepts, 111; Archer 57; Concepts 111 Ekvivalenti I – VIII, 1966. Robert Morris – komponira cijelu sobu kao prostornu cjelinu služeći se pravokutnim ili trokutastim elementima (ambijentalno prostorna zamisao) Objekti u galeriji, 1964., Joselit, 107.; Concepts, 113 Richard Serra – koristi neuobičajene materijale (gumu) Kuća od karata (kocka od zavinutih željeznih ploča), Archer, 62 Sol Lewitt – matematički nizovi, geometrijski oblici Modularna skulptura (na parketu), 1968., Joselit, 113 Barnet Newman Slomljeni obelisk, Rothko Chapell, Houston, 1963. – 1967.
SLIKARSTVO OŠTROG RUBA minimalističko slikarstvo 60-tih godina u Washingtonu (Washingtonska grupa). !!! Vidjeti Dodatak ovoj skripti str. 14 !!!
Proizišlo iz slikarstva obojenog polja 50-tih i minimalističke skulpture. Slikari oštrog ruba radili su - plošnim, obojenim površinama omeđenim precizno ocrtanim rubovima. Slikarstvo oštrog ruba (minimalističko) je radikalno slikarstvo kojem je cilj da slikarstvo svede na njegove osnovne, primarne elemente, ne tražeći nikakve sadržajne upute. Minimalizam koristi primarne (geometrijske) strukture. Predstavnici: Morris Louis Ellsworth Kelly Kenneth Noland Al Held Morris Louis – za njega karakteristično 50-tih (velovi ili koprene) – nanošenje tekuće boje na nezategnuto platno što omogućuje da boja slobodno curi preko površine – (stvarajući efekte prozračnih velova). - 60-tih radi obojene pruge duge paralelne trake čiste boje – slično dugi: Omicron, 1961., Archer, 41; Joselit, 33-34: Beta-Kappa Kenneth Noland – 50-tih osnovni simbol mu je krug - točno centriran na kvadratnom platnu. Pjesma, 1958., Archer, 41. - !!! - Izgleda kao kružni M. Louis 42
Ellsworth Kelly – 50-tih slika velike, svijetle, blago nepravilne jajolike oblike nasuprot pravokutnim površinama boje. - 60-tih radi na pravilnim obojenim pravokutnicima, sličnima ekranu: Narančasto-zeleno 1966., Archer, 42 i Joselit, 47.
OBLIKOVNO PLATNO Frank Stella ispitivao je različite oblike platna. Slike djeluju kao objekti (oblik platna u obliku slova «U» i «L»). serija prugastih, monokromnih slika u kojima veću važnost ima sama forma platna od onog što se pojavljuje na površini slike. - Rad oslobađa – Arbeit Macht Frei, 1958., Joselit, 51 60-tih prelazi na boju – slikajući geometrijske oblike. MEHANIČKI efekt. !!! Vidjeti Dodatak ovoj skripti str. 14 !!!
LEND ART Nakon minimalističke umjetnosti nije više bilo drugog pokreta preovladavajuće važnosti. Land art ima dosta veze s minimalizmom, isti umjetnici ponekad rade jedne i druge radove. Christo - Jean Claude Omotani otoci, Miami, Florida, 1980. Robert Smithson: Spiralni mol, 1970., Joselit, 143 Walter de Maria Polje grmljavine, 1971.-7., Archer, 94; Joselit, 144 Soba zemlje, New York, 1977.,
43
KONCEPTUALNA UMJETNOST razvila se 60-tih i 70-ih godina. Konceptualni umjetnici slijedili su Duchampa (ready-made) i njegovo načelo da je koncepcija važnija od umjetničkog postupka. Umjetnički predmet promatrali su samo kao neizbježnu vizualizaciju zamisli koja ga je stvorila. Konceptualnim umjetnicima bila je važnija zamisao - ideja od samog umjetničkog postupka. Joseph Kosuth jedan od najvećih protagonista konceptualne umjetnosti (američki konceptualni umjetnik). U svome dijelu Jedan i tri stolca, 1965. (Archer, p. 78) – prikazuje doslovni stolac, fotografiju stolca i napisanu definiciju te riječi iz rječnika. Stolac je ujedno stvaran, fotografiran i opisan riječima. Ovdje je aktivna nazočnost umjetnika kao umjetnika minimalizirana dok je njegova uloga producenta i redatelja istaknuta. - Art as Idea, 1966., Read, Painting, 319
Smatra da je umjetnost zapravo filozofija (Wikipedija) Konceptualna umjetnost često postavlja enigme gledaocu, koristeći se najjednostavnijim zamislima kako bi pokrenula lanac daleko opsežnijeg propitivanja. Suština konceptualne umjetnosti (umjetnosti u umu) je ideja koja ima prednost nad samom izvedbom. U konceptualnoj umjetnosti bitno je razvijanje teorijskih analiza umjesto likovne proizvodnje umjetničkih djela i fotografsko dokumentiranje akcija. Ed Ruscha Every Building on the Sunset Strip, 1966., Joselit, 95 Fotografirao sve zgrade u jutro, bez ljudi na slikama Twentysix Gasoline Stations, 1963. Piero Manzoni Ironični konceptualni umjetnik, preteča Arte povera. Problematizira tematiku umjetničkog objekta. Umjetnikov dah, 1960., Archer, 33 Umjetnikov izmet, maj 1961. – 90 konzervi / kritika konzumerizma (nesigurno) Traka duga 20 metara, 1959., ELS, 106 Akromi - Vidi ovdje str. 33. 44
TRANSAVANGARDA – talijanski pokret 80-ih godina - POSTMODERNISTI Naziv mu je dao 1979. godine talijanski kritičar Achile Bonito Oliva. Talijanski predstavnici: Sandro Chia ELS, 188 Enzo Cucchi – Slika dragocjenih vatri, ELS, 189 Francesco Clemente ELS 189, Archer 146 – 14 postaja (usta sa zubima lubanjama) Nicola de Maria Mimmo Paladino: Veliki kabalist Skupina je uskoro postala međunarodna, uključivši prvenstveno njemačke umjetnike. Pridružuju im se iz Njemačke: Markus Luperz (Grupa «Novi divlji») Anselm Kiefer Georg Baselitz (Archer 147) Jorg Immendorf A. R. Penck Transavangarda se ponovo vraća figurativnoj umjetnosti i ponovo propituju boju i slikarske tehnike (nakon mnogo desetljeća apstrakcije, te poslije konceptualizma u 70-tima. Nisu tragali za intelektualnim razlozima umjetničkog postupka, već su ponovo otkrili tradicionalne vještine slikara. Nisu se htjeli oslanjati ni na jedan kulturalni model, već su djelovali uz najveću moguću izražajnu slobodu. Talijanski predstavnici nadahnuće su tražili u različitim umjetničkim smjerovima: - u ekspresionizmu, nadrealizmu (kasni de Chirico), kubizmu – bili su isključeni iz bilo kakve političke ili kulturne angažiranosti (za razliku od njemačkih predstavnika). Njemački umjetnici imali su ponešto drugačije stajalište i ostali su otvorenije povezani s vlastitom avangardnom tradicijom i ekspresionizmom. Željeli su Njemačku umjetnost osloboditi od procesa podređivanja američkoj umjetnosti. Markus Luperz – slika njemačke šljemove i uniforme koje miješa sa objektima umjetničke profesije kao što su paleta i dr. Trijumf linije III, 1979., Archer, 144 Anselm Kiefer – u svojim slikama koristi razne materijal: pijesak, slamu, fotografije, vatru, lak – stvarajući poljanice na kojima su se odigrale bitke. Pejzaži imaju naglašene horizonte iz ptičje perspektive. Bavi se problematikom njemačke zloporabljene prošlosti: Parsifal, 1973. Duhovni junaci Njemačke Notung, 1973. Bavi se problematikom holokausta: - u seriji slika Margarete - Shulamite Slike sadrže užad od slame, zemlju itd. Archer, 150
45
Kiefer u svojim slikama oživljava šovinističku prošlost nacističke ere slikajući megalomansku arhitekturu nacističkog arhitekta Albrechta Sperra u seriji Nepoznatom slikaru (slike imaju kritički stav). ELS, 180 Georg Baselitz – nalazi svoj stil u izokretanju figura gore-dolje. - karakterizira ga snažan, agresivan potez - slikarstvo luđaka, Bez naziva, ELS, 179; vidi i Archer, 147 A. R. Penck - radi izdužene, crne figure poput grafita: T3, ELS, 179 SAD – Leon Golub: Ispitivanje Lucian Freud – neoekspresionist, Žena sa psom, 1986., ELS, 180 Francis Bacon – Inocent X, 1953. - neoekspresionist
OP ART Victor Vasarey, Arnason 616 Jesus Rafael Soto, 1964., Concepts, 108 Šutej: Bombardiranje očnog živca, 1962. Nove tendencije
HIPERREALIZAM Don Eddy Gerhard Richter (o njemu vidi Dodatak skripti)
POKRET I SVJETLOST tj. kinetička i luminokinetička umjetnost Preteče: Duchamp (kotač), Gabo, Laszlo Moholy Nagy, CALDER Jean Tinguely, Arnason, 610, Pripada grupi Zero, radi razne mašine, neke se samoumištavaju Jesus Rafael Soto, Arnason, 612, - konstrukcije od mobilnih šipki koje pomiče propuh Grupa T, Grupa 57, Grupa N, Grupa O, Grupa Grav (Vasarely i drugi Francuzi i Talijani, vidjeti: http://www.hermitagemuseum.org/html_En/04/2008/hm4_1_192.html ) Kod nas: Aleksandar Srnec i Ivan Picelj Julio le Park, Arnason, 613
LANGUAGE ART Ed Ruscha Spam, 1962., Archer, 23 Barbara Kruger: I Shop Therefote I am, 1987., Concepts, sl. 132 Truism on T-shirts
GRAFITI Keith Haring J. M. Basquiat
46
YBA ili BRIT ART Anish Kapoor(Indijac): Crveni cvjetovi, 1981. (Sculp. Since 1945, 236); Nebesko zrcalo: London, NY, Köln Tracy Emin(Turkinja): Svi s kojima sam spavala (1965.-95.), 1995. (Archer, 237); Moj krevet, 1999. Damien Hirst: Morski pas, 1992., Zlatno tele, 2008.
Časopisi kod nas: Život umjetnosti, Čovjek i prostor, Oris, Hrvatsko slovo, Vijenac, Kontura
SVAKAKO POGLEDATI I DODATAK OVOJ SKRIPTI NA 16 STRANA, KOJI SADRŽI POJMOVE I TEME KOJE NISU DETALJNO OBRAĐENE U SKRIPTI, A BITNE SU ZA ISPIT.
Osnovna literatura za skriptu: Starija: Arnason iz 1975. Janson iz 1965. H. Read: Historija moderne skulpture, 1964. B. Dorival: Pariska škola, 1969. Novija: • • • • • •
Michael Archer: Art Since 1960. New Edition, London 2002. Jamie James: Pop Art, London 1998. David Joselit: American Art Since 1945, London, 2003. ELS = Edward Lucie-Smith: Movements in Art Since 1945. New Edition., London, 2001. Read, Herbert: A Concise History of Modern Panining, London, 1997. Nikos Stangos (ur.): Concepts of Modern Art, London, 1994.
Autorica skripte: Antonija J.
47
Postavljeno na Web: 20. travnja 2011. INFO: dondinko/at/email.t-com.hr
Bečki akcionizam - web Actionism English version of general German term for Performance art, but was specifically used for the name of the Vienna-based group Wiener Aktionismus founded in 1962. The principal members of the group were Gunter Brus, Hermann Nitsch and Rudolph Schwarzkogler. Their 'actions' were intended to highlight the endemic violence of humanity and were deliberately shocking, including self-torture, and quasi-religious ceremonies using the blood and entrails of animals. Nitsch gave his ceremonies the general title of Orgies-Mysteries Theatre. In America Dennis Oppenheim, and in Britain Stuart Brisley, performed actions in a spirit that can be related to Wiener Aktionismus. A less violent but no less anguished Vienna action artist of the time was Arnulf Rainer.
---------------------------------------------
Iz skripte Davora Š. Termin "Bečki akcionisti" označava kratkotrajni i nasilni pokret u umjetnosti 20. st., koji možemo shvatiti kao dio neovisnih napora u 60-im godinama u razvoju "Action Arta" (Fluxus, Happening, Performance, Body Art – KOJEM SU SUOSNIVAČI). Glavni članovi pokreta bili su Otto Mühl, Hermann Nitsch, Gunter Brüs i Rudolf Schwartzkögler, kao "akcionisti" aktivni od 1960. do 1971. g. Akcionisti nisu bili čvrsta grupa, a njihovo je djelovanje najčešće bilo neovisno od ostalih avangardnih pokreta. Propituju "valjanost i funkcioniranje ekspresivnih sredstava izražavanja u slikarstvu", primjenjujući razne nove postupke, pa u proces slikanja uključuju i svoje tijelo "koje je na ovaj ili onaj način nositelj slikarskog stvaranja". Upravo činom uključivanja vlastita tijela, kao i tijela drugih sudionika u slikarskom procesu, nastaju novine dotad nepoznate u slikarskoj praksi. Ponekad ovi autori tijelo podvrgavaju i ekstremnim nasilnim metodama, poput samoosakaćivanja. Poigravaju se vlastitom krvlju, izlučevinama, mokraćom, vrlo okrutno i eksplicitno, čak u toj mjeri da bi ih publika možda fizički napala da je bila uživo prisutna. Gotovo svi su imali problema s policijom ili su zbog svog rada kažnjavani. Bečkim akcionistima svakako je prethodio američki hepening (jer su bez hepeninškog skustva te akcije nezamislive), ali također i američki poslijeratni apstrakni ekpresionizam, uz dobro poznavanje i domaće ekpresionističke tradicije, Egona Scielea i Oskara Kokoschke. U svojim akcijama čine korak dalje i prethode ili bolje rečeno postaju uosnivači pokreta Body Art, koji kasnije poprima široke razmjere u Europi i Americi. Za Body Art vidjeti Dodatak skripti, str. 15: M. Abramović Akcionisti su prestali djelovati nakon skandala 1968, kad su na Bečkom sveučilištu izvodili akciju Umjetnost i revolucija. Bilo je sudskih tužbi, procesa i progona, tako da su Brus i Nitsch napustili Austriju. Početkom 80-ih Brus i Nitsch osjetili su potrošenost avangardnih modela te su odlučili da će se, uz privid povratka klasičnom slikarstvu, nastaviti baviti istim sadržajima. Time je započela druga faza njihova djelovanja, koja traje do danas. RUDOLF SCHWARTZKÖGLER Najekstremniji predstavnik bečkih akcionista. U svojim akcijama napada svoje tijelo na najokrutnije moguće načine - tretira ga kao tijelo bolesnika, omata se u zavoje, bode medicinskim iglama, šprica krvlju... Postoji priča, kasnije demantirana, da se dogodila nesreća ili možda samoubojstvo tijekom jedne od akcija, kada je izvršio samokastraciju i iskrvario. Nakon bečkog akcionizma više nema toliko radikalnog i autodestruktivnog umjetničkog izražavanja. Većina njihovih akcija zabilježena je na filmskoj traci. GÜNTER BRUS jedan od najzapaženijih akcionista, imao je dojmljive akcije sredinom 60-ih godina: od šetnje Bečom, gdje obojen u bijelo poput utvare šeće gradom i na kraju ga privodi policija, do akcija samooslikavanja i samoosakaćivanja, gdje potpuno pokriva svoje tijelo bijelom bojom, gusto i grubo nanesenom, pri čemu djelomice crnom bojom označava pojedine dijelove tijela. Okružen je žiletima, čavlima, noževima, pilama, skalpelima, kliještima i sjekirom, kojima također djeluje na vlastito tijelo koje tako postaje dio apstraktnog reljefa, živa slika na kojoj Brus izvodi akciju. Agresivni postupci nad vlastitim tijelom "materijaliziraju nasilnički karakter samoga slikarskoga čina". HERMAN NITSCH Sve svoje aktivnosti - slikarstvo, pisane upute, kompozicije i akcije, koordinira u projekt Orgien Mysterien Theater, koji je bio "proširenje ili nastavak slikarstva drugim sredstvima". Zajedno s Mühlom 1963. g. izvodi Akciju slikanja krvlju janjeta, tako što je zidarskom lopapaticom tukao i trgao truplo janjeta i krvlju koja je šikljala slikao. Njegovi noviji radovi kulminirali su akcijom u kojoj je stotinjak sudionika na nov načiin ujedinilo slikarstvo, teatar i glazbu (orkestar limene glazbe) i zvuk (brojna crkvena zvona) s brutalnim naturalizmom vađenja iznutrica iz zaklanih životinja, gnječenja plodova, polijevanja crvenom bojom ljudi pribijenih ili položenih na križ... To je Nitschov Orgien Mysterien Theater, s asocijacijama na antičke orgije i srednjovjekovne martirije, na raspinjanja i golgote.
ILJA KABAKOV U drugoj polovici 70-ih u Moskvi se pojavio novi umjetnički pokret - Moskovski konceptualisti, a vođa skupine bio je Ilja Kabakov. Narativni oblik njihove umjetnosti pomogao je da
48
Zapadu prikažu sovjetsku stvarnost, jer su svoju priču pretočili u razumljivi vizualni jezik. Kabakov je svoju strast za interpretacijom svijeta u obliku priče kasnije razvio i u svojim instalacijama. Još radikalniji potez u usvajanju zapadnjačkog umjetničkog izraza napravili su umjetnici Vitalij Komar i Aleksandar Melamid, koji su bili začetnici "Soc-Arta", odnosno sovjetske varijante američkog pop arta. Korištenje sovjetskih simbola u izrazito ironičnnom kontekstu, umjetnicima je osiguravala razumljivost. Zadnja generacija neslužbenih ruskih umjetnika na scenu stupa krajem 70-ih i početkom 80-ih. Učitelje su vidjeli u svojim prethodnicima i pridružili su se Moskovskim konceptualistima. Sredinom 80-ih, u doba Gorbačovljeve Perestrojke, dolazi do ruskog umjetničkog buma, kojeg su prouzročili zapadni trgovci umjetninama, kustosi, galeristi i aukcijska kuća Sotheby's. U središtu pažnje našao se Ilja Kabakov i članovi prve generacije Moskovskih konceptualista (Erik Bulatov, Ivan Čujkov i drugi). Kabakova na Zapadu nisu cijenili zbog njegovih ranijih djela, nego zbog instalacija koje je počeo izvoditi u mnogim muzejima i izložbama. Iako je promjenio medij, Kabakov je zadržao glavni element svog prijašnjeg stila - narativnost. Uspjeh Moskovskih konceptualista i soc arta temelji se na njegovanju narativnosti. "Pripovijedanje" u stilu 19. st. udruženo s prepoznatljivim oblicima suvremene umjetnosti osiguravalo je uspjeh u međunarodnim umjetničkim krugovima. -ZA njegovu sjajnu IZLOŽBU U MSU u Zagrebu obavezno vidjeti:
http://www.vjesnik.hr/Pdf/2000%5C04%5C22%5C13A13.PDF -------------------------------------------------------------------------
Feministička umjetnost
JUDY CHICAGO 1939.
Feministička umjetnica, s Miriam Shapiro 1971. osniva Feminist Art Program na kalifornijskom Institutu umjetnosti. Skupa su organizirale prvu feminističku izložbu "Womanhouse" (1972.). To je bio specifičan projekt za koju je 21 studentica Feminističkog umjetničkog programa preuredila sobe u napuštenoj kući u Hollywoodu, te svaka postavila instalaciju na temu žene, njene uloge u kući i nekih društvenih pitanja s kojima se žene susreću. THE DINNER PARTY 1974/79. Judyin najpoznatiji rad u kojem su volonterski sudjelovale stotine žena. To je hommage povijesti žena, a sastoji se od stola u obliku trokuta na kojem su postavljeni keramički tanjuri koji simbolički predstavljaju 39 poznatih feministica. Uz ime svake žene je tanjur-skulptura u obliku leptira ili cvijeta, koji asociraju na ženski spolni organ. Instalacija uzdiže postignuća žena u povijesti Zapada na nivo koji je tradicionalno rezerviran za muškarce. Na bijelim porculanskim trokutima ispisana su imena 999 ostalih značajnih žena. Rad je trajno izložen u Muzeju Brookly ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
MAURIZIO CATTELAN 1960. Rođen u Padovi, autodidakt, živi i radi u New Yorku. Šale i podvale dio su njegove umjetnosti, ali ne u smislu dadaističke agresivnosti, već laganog izvrtanja realnosti, koja tako postaje patetična, smješna ili neugodna. Prva samostalna izložba koju je 1989. imao u Bologni zvala se "Torno subito" ("Dolazim odmah") i sastojala se od zatvorenih vrata i ceduljice s ovom porukom. Na sljedećoj izložbi nazvanoj "Gotovo ništa" ostavio je praznu prostoriju, a na prozor stavio samo zavezanu posteljinu, tek toliko da opravda naziv "Gotovo" ništa. BEZ NAZIVA 1998. U MOMA-i (New York) postavio je glumca s golemom maskom Picassa na glavi, koji je pozdravljao posjetitelje. Objasnio je kako je to satira na temu postmodernog muzeja kao visokokultiviranog Disneylanda. STADION 1991. Enormno produženi stolni nogomet, dizajniran tako da na njemu istovremeno mogu igrati dvije ekipe s po 11 igrača. Cattelan je u Italiji čak formirao svoju ekipu (A.C. Forniture Sud) koja se sastojala od imigranata iz Senegala koji su iskusili rasizam u Italiji. SAVRŠEN DAN Skulptura živućeg milanskog galerista Massima de Darla ljepljivim trakama pričvršćena za zid. LA NONA ORA 1999. Ili "Papa pogođen meteorom", hiperrealistička skulptura. HOLLYWOOD Cattelan postavlja natpis "Hollywood" preko jednog brda smeća i otpadaka na Siciliji.
49
