SUVREMENA ARHITEKTURA 2_svijet.pdf

___________________________SUVREMENA ARHITEKTURA 2.SVIJET (FRAMPTON, CURTIS, GOSSEL, SKRIPTE)

LUKA BEKAVAC (P.17) MAGDALENA BUŠID (P.16) MARTINA ERAK (P.19) JAKOV FATOVID (P.20) MATEJA MIKULID (P .15) NIKA RADATOVID (P.17) ANGELA VLAID (P.18) SANDRA UNTERAJNER (P.18)

PREDAVANJE 15 /50-60te SAD/ UVOD Nakon II svjetskog rata simptomatičan je gubitak identiteta s obje strane Atlantika. Europski emigranti započinju formuliranje novog stila u Americi što se domadoj arhitektonskoj eliti i nije baš svidjelo. Okruženje koji nije davalo jasne obrise grada, sa populističkim motivima erekera i arkada postalo je kontekst u kojem se razvija nova arhitektura. Sve pridošlice u Ameriku svoje razvijene arhitektonske ideje i stavove sada nanovo revidiraju, usklađuju, mijenjaju ali i nastavljaju. Tako na jednak način oni mijenjaju Ameriku, kao što i ona mijenja njih. Za Miesa se pak kaže da je najbolje preživio šok transatlantskog prelaska. To je razdoblje pomirenja između nove interpretacije i naslijeđenog tipa, između pridošlog i izvornog, između arhitektonske namjere i tehničke normi. Neboderi se više nede radili opeci ili kameni, sada to postaje sustav skeletne konstrukcije i staklenih panela kao fasadnog zida.

GROPIUS, Walter Gropius je napustio Njemačku još 1937.i prebjegao u Englesku uvidjevši kako su nacizam i moderna arhitektura nespojivi. U Engleskoj provodi 3 godine, te na poziv J.Hudnt, dekana Harwarda, seli u Ameriku i postaje ravnatelj Odjela za arhitekturu na Harwardu. GROPIUS HOUSE, LINCOLN, MASSACHUSETTS,1938.

Nedugo nakon dolaska u Ameriku gradi kudu za sebe i svoju ženu. Bijela forma, veliki otvori i slobodan tlocrt označili su kudu kao internacionalni upad. Međutim autohtoni doprinos i utjecaj regionalizma na toj je kudi vidljiv kroz uporabu drvenih okvira koje boja bijelo. HARKNESS COMMONS, Harward Zajedničke prostorije fakulteta koje natkrivenim stazama povezuju paviljone studentskih domova. U prizemlju ostvaraju prostor okupljanja, kafe i učionicu u zatvorenom i na otvorenom, AB konstrukcija i otvaranje pročelja

MARCLE BREUER Marcel Lajos Breuer (21. svibnja 1902., Pečuh, Mađarska, 1. srpnja 1981. New York), bio je neobično utjecajan, arhitekt i industrijski dizajner, mađarsko-židovskog porijekla. Breuer je jedan od očeva modernizma, pionir pročišdene jednostavne forme, i modularnog dizajna. Breuer je bio među prvim učenicima, i vjerni slijedbenik Bauhausa, u toj školi je stekao, vještinu kombiniranja umjetnosti i tehničkih vještina. Po završetku školovanja, postao je voditelj, - kabineta za unutrašnju arhitekturu u matičnoj školi u Bauhausu. Nakon toga, radio je u Berlinu, kao arhitekt , ali i kao pionir dizajna namještaja, od metala ( njegovi protutipi proizvode se i prodaju do danas). Po dolasku nacista na vlast, Breuer je prvo pobjegao u London, a nakon toga u Ameriku. Breuer je najpoznatiji u kolektivnoj memoriji čovječanstva, po svom vrlo ranom radu, fotelji od metalnih cijevi, Wassily,koju je oblikovao 1925. Vrhunac karijere kao arhitekt doživio je projektom za sjedište UNESCO-a u Parizu sa Nervijem i Zehrfusom.

BINUKLEARNA KUDA: Nakon što osnuje svoj ured u NY počinje koristiti koncepciju binuklearne kude čiji je povod bio promatranje života post ratnog čovjeka koji u mehaniziranom svijetu želi i da kuda postane raznolikiji instrument. Podjela nastaje u 2 odvojene zone jednu za življenje i socijalizaciju i drugu koja uključuje spavanje, rad i koncentraciju. Spavade je sobe dimenzionirao na način da se mogu pretvoriti u studio. Nakon svih godina provedenih u skučenim prostorima, poslijeratni čovjek je trebao prostor da bude sam. Međutim kroz vrijeme, zone binuklearne kude su se promijenili i više nisu razdvajale javno i privatno nego djecu i roditelje. Roditeljska soba uvijek bi se našla na katu sama, a dječja blizu kuhinje kako bi i majka mogla nadgledati. KUDA ZA IZLOŽBU MOME 1949. Koristi svoj tipični leptirasti krov, dvije kosine koje se spajaju u najnižoj točki. Takav krov omogudio je različite visine unutra. Prostorije definiraju parter vani. Pažljivo projektirane skale. Kuhinja u središtu kude kao zapovjedni centar s pogledom prema dječjoj igraonici i dnevnom boravku. Ova ogledna kuda jedna je od MoMAinih najboljih izložaka i izazvala je veliku pažnju. Rockerfeller je kudu kupio nakon izložbe i postavio si je na ranč kao gostinjski paviljon.

BREUER HOUSE II, New Cannan Kuda ima dvije etaže koje su izdefinirane na fasadi, prizemlje je žbukano, a kat obložen drvenim letvicama, a balkon je pridržan samo dvjema čeličnim sajlama.

ROBINSON HOUSE Kuda ponovno ima leptirasti krov koji uzima funkciju nadstrešnice. Ova jednoetažna kuda smještena je u pusti krajolik s pogledom prema Berkshire planinama. Tlocrtno je binuklearna s jasnom podjelom na spavadi i dnevni dio, u tlocrtu postaje dva krila (sobe i garaža te dnevni dio) koji su različitog tlocrtnog oblika a spojeni su ulaznim hallom. Priroda prodire u strukturu, dok se i sama kuda kamenom obradom zidova stapa u prirodu. Korištenje stakla čini planine granicom unutarnjeg prostora. U obradi pročelja koristi i drvo. FERRY HOUSE, NY Elegantni primjer internacionalnog stila modernizma na kampusu Vassari. Kuda slijedi funkcionlistički plan u dvije zone, gornji blok je za spavanje i učenje, a donji za jelo i druženje. Kuda je sinteza europskog i američkog utjecaja. Europski se vidi u dizajnu prozora, bojanju cigle u bijelo, dok se američki vidi u korištenju drva čempresa, lokalnog kamena, kamina

ROBNA KUDA DE BIJENKORF ROTTERDAM Veliki kubus s blago naglašenom sadastom strukturom fasade,a unutar nekolicina sada se nalaze kratki vertikalni otvori pravilno raspoređeni po fasadi. Na vrh zgrade smjestili su se uredi i kantina.

+HAMILTON SMITH UNIVERSITY HEIGHTS, DVORANA ZA PREDAVANJA NY Skulpturalno oblikovana dvorana u betonu precizno oblikovana uz veliko inženjersko znanje.

WITHNEY MUSEUM OF AMERICAN ART Muzej američke umjetnosti mora bit značajan, argumentiran, a opet izgubljen u šumi nebodera postavlja si pitanja „kako se odvojiti od Manhattna?“ Kaskadno se uvlači i radi cezuru. Prilazi se mostom (odvaja „kako se nasloniti na susjeda?“ Diže lamelu i distancira se od susjeda, a na uglu izlazi u punini skulpturalnosti. Sivi granit i apstraktna kompozicija. Uredi nisu bitni pa su na vrhu.

OPATIJA SV.IVANA, COLLEGEVILLE

Niz naboranih konstrukcija ,najveda tada crkva u americi. Prima 1700 ljudi u redovima oko oltara iza kojih se nalazi još jedan red za svedenike. Perforirana fasada sada daje difuzno svjetlo unutra. Zvonik kao hiperbolični paraboloid. parafraza Eifelovog tornja u betonskom potpornju. Materijal beton sirovi. Unutra realizira modan Nervijevski interijer. CRKVA SV.FRANJE SALEŠKOG Podalje od civilizacije, daje si da radi volumen kao hiperbolični paraboloid. Svjetlo u visinama u unutrašnjosti. Zbog loše akustike oblažu se pločama za akustiku. Materijal je i dalje sirovi beton.

SAMOSTAN BENEDIKTINKI, SOUTH DAKTOTA Kompleks sa samostanom, crkvom i pratedim sadržajem smješten u ravnicu. Zvonik je simbolični prikaz biblijskoj jedra ili jarbola.

NEUTRA, Richard U vrijeme školovanja u Beču pohađao je i Arhitektonsku školu Adolfa Loosa, kasnije upoznaje i Mendelsohna i radi kao pomodnik u njegovu uredu. Po dolasku u SAD radi sa Holabirdom i Rochom, a potom je jedno vrijeme radio za F.L.Wrighta. Nakon toga, zajedno sa Schindlerom radio je na nekoliko zajedničkih ostvarenja: vrta za Lovell Beach House, Natječaj za Ligu naroda, sheme za visoke zgrade. Schindler odlazi u smjeru arhitekture kompleksnosti, strmih lokacija, ekscentričnih klijenata i novih materijala u plastici miješanih s drvom. Za razliku od njega Neutra se još više približava arhitekturi čelika, staklenih ploča, iluminacije i transparentnosti, iako de i on ispitivitai materijale. Voda kojukao element koristi na kudi Sternberg postat de važan oblikovni element njegove arhitekture i kasnije. Istraživao je blagotvorno djelovanje uspješno projektirane sredine na psihofizičko zdravlje čovjeka. JOSEPH VON STERNBERG HOUSE, Northridge, California

Kuda koje je danas nažalost srušena rađena je za redatelja Sternberga. Kuda je rađena kao ideja pretapanja i uvlačenja prostora s prirodom. Koristi sinusoidu kao oblikovni element kojim zatvara dvorišta kude. Kuda je obložena metalom, a opasuje je bazen vode kao jarak. Bazen se također nalazi na krovu. Dnevni boravak mu je dvovisinski, a galerija koja na njega gleda je ujedno i studio. Na katu se još samo nalazi kupaona i soba orijentirana prema bazenu. Iako postoje zakrivljene forme, zatvoreni prostori su kontrastno ortogonalni i organizacija im je jasna. Anegdota kaže kako je Sternberg koji je radio sa filmskim zvijezdama nije htio da sobe u kudi imaju vrata kako se razmažene zvijezde ne bi zaključavale u sobe i prijetile samoubojstvom. »EDGAR J.KAUFMAN DESERT HOUSE, Palm Springs, California

Neutra na ovome projektu dalje razvija svoj novi i često oponašani stil projekta za vile. Riječ je jasnim razvedenim masama s velikim ostakljenjima. Postavljani zrcalni zidovi suptilno preklapaju interijer i prirodu. Ulazi su mu jednostavni bez raskošne arhitektonske geste, ali iza skromnih i često skrivenih

vrata slijedi raskošna gesta pretapanja. Neutra je smatrao na tragu svog promišljanja o utjecaju prostora na čovjeka da samo arhitektura usklađena s okolišem može biti 'luka duše' i da samo takvo mjesto sadrži 'isječak vječnosti'. Kuda Kaufmann nalazi se u siromašnom pejzažu, i iako mu je kontrastna ujedno ga i poštuje. Riječ je o niskoj formi Wrightaovskog tipa kontakta kude i tla s natkrivenom krovnom terasom s aluminijskim brisolejima koji štite prostor za sjedenje od sunca i pijeska. Na krovu su postavljene reflektirajude keramičke granule da bi manje apsorbirali toplinu. U pod su ugrađene cijevi koji s toplom i hladnom vodom griju i hlade prostor. Minimalistički tlocrt internacionalnog stila dobio je drugačiji izraz kako bi odgovorio topografiji i klimi i klimi u kojoj se našao. Svako krilo kude ima svoj pogled i pristup izvana,a u cjelini se ostvaruje fluidnost prostora.

SAARINEN, Eliel Fin ac podrijetlom, otac je priznatijeg Eera Saarinena. U Ameriku doseljava 1923. Na natječaju za Chicago Tribune osvaja drugu nagradu koja se nije izvela, ali mu je upravo taj projekt omogudio emigraciju u SAD. Po dolasku u SAD radi u Chicagu a potom odlazi na University of Michigan da bi konačno postao direktor Cranbook academy. Zaslužan je za reputaciju akademije ne samo po arhitekturi nego zato jer su iz nje izišli i arhitekti poput Ch.Eamesa, i F.Knolla. U SAD donosi modificirani modernizam u kojem spaja moderno i klasično, skadinavku tradiciju izrade u opeci i hladni racionalizam. TABERNACLE CURCH, Indiana 1939-42 Jedna od građevina prema kojoj se Eliel Saarinen etablirao u SADu. Na njoj je vidljiv ranije spomenuti spoj tradicije skandinavije građenja u opeci i hladnog racionalizma. Zgrada se sastoji od dva volumena; tornja i velike dvorane s ostakljenim pročeljem. Detalje u interijeru radio je Eero Saarinen skupa s Ch.Eamesom.

EERO SAARINEN Sin Eliela Saarinena koji je rođen na isti dan. Finac koji se školovao na sveučilištu Yale u New Heavenu gdje se i sprijateljio s Ch.Eamsom. Razvijao je karijeru na dva polja_dizajn i arhitektura. U području dizajna namještaja poznate su njegove Womb Chair i Tulip Chair ta tvrtku Knoll koja ih je producirala. Tulip Chair se jako populizirala jer je korištena kao stolica u Star trek Original Series. U arhitektonskom smislu radio je na brojnim projektima crkava, aerodroma… koji su ostavili utjecaj. WOMB CHAIR /TULIP CHAIR

womb

tulip

ELIEL SAARINEN, EERO SAARINEN GENERAL MOTORS TEHNICAL CENTER, Michigan

Riječ je o niskom kompleksu 5 zgrada/odjela smještenim oko centralnog bazena-umjetnog jezera. Od visoke uredske zgrade odustalo se u ranoj fazi projekta,a pogled privlače srebrnkasti vodotoranj od nehrđajudeg čelika s niskom kupolom. Zgrade su povezane s izdignutim ostakljenim prolazima. U interijeru Eero dizajnira upečatljivo spiralno stubište, a unutrašnje boje su žarke. Novost su velike emajlirane metalne ploče, izolacijske neoprenske trake između fasadnih elemenata i blistave fasade opeke. Ovaj projekt je započeo Eliel, a nakon njegove smrti nastavio ga je Eero. EERO SAARINEN JEFFERSON NATIONAL EXPANSION MEMORIAL, St Louis, Missuri1947.

Projekt kojime je Eero samostalno ostvario reputaciju. Parabolični luk visok 192 metra je trijumfalni luk u čast napretka i tehnologije. Konstrukcija je betonska obložena reflektirajudim materijalom poliranog nehrđajudeg čelika-aluminija. Objekt je posjedovao neobičnu snagu u neprestanom stvaranju prostorne tenzije, njegova vrijednost proizlazila je iz pažljivo kontrolirane profilacije do obloge koja je reagirala na svjetlo, sjenu i vrijeme te se obloga čak pomalo i svijala pod utjecajem temperature. Metaforično ovaj je luk predstavljao i most između istoka i zapada. U tjemenu luka nalazio se vidikovac.

MASSACHUSETTS INSTITUTE OF TECHNOLOGY-MIT BUILDINGS »KRESGE AUDITORIUM, Cambridge,Massachusetts, 1953-55.

Dio MIT kompleksa dvije zgrade odvojene zelenilom. Tendencija je bila stvaranje prostora okupljanja studenata za bitne proslave i slično. Druga zgrada-kapela je trebala služiti za vjenčanja, a prostor zelenila između kao prostor koji de primiti neke druge gradske događaje. Ovaj auditorij kojeg su studenti zvali Kresge oval specifičan je po svojoj konstrukciji betonske skulpturalne ljuske koja je izrazito tanka i nosi samu sebe. Ljuska ima uporišta u 3 točke koje se ne vide, pa gledatelj ne može raspoznati što nosi, a što je nošeno. Fasada curtain walla je stopostotna i nenosiva je. »MIT CHAPEL

Izvana je kapela jednostavan cilindričan volumen od opeke s plitkim betonskim rovom okolo i završena s aluminijskim vrhom. Cigla je poduprta sa niskim lukovima,a u obradi Saarinen bira grubu ciglu te se poigrava s njenom teksturom. Izvrsno je poigravanje svjetlo koje u kapelu ulazi preko krova fokusirajudi se na oltar od bijelog mramora, te svjetlo koje refleksijom dolazi iz jarka koji okružuje kapelu. Ugođaj koji stvara je mističan. Toranj sa zvonom i šiljati skulpturalni završetak dodao je 1956. T.Roszack. MILWAUKE COUNTRY WAR MERMORIAL

Otvoreni križoliki tlocrt s konzolnim istakama. Volumen u središnjem dijelu oblikuje atrij, dvorište. Izgrađen kao memorijalni centar za poginule u II svjetskom ratu.

NORTH CHRISTIAN CHURCH, Columbus, Indiana Zadnji Saarinenov projekt, objekt heksagonalnog oblika koji završava kopljem visokim 59m, ispod kojeg se nalazi okulus koji dovodi svjetlo u svetište. A sredini svetišta je oltar, a klupe su postavljene okolo također u heksagonalnom položaju. Objekt odaje ideju prostora za obožavanje.

BELL LABS HOLMDEL COMPLEX Zgrada Bell kompanije, kasnije poznata kao AT&T. Glavna zgrada u unutrašnjosti je podijeljena na 4 paviljona od koji je svaki sa svojim laboratorijima i uredima organiziran oko atrija, a atriji su povezani mostovima i šetnicama. U blizini se nalazi i vodotoranj zvani 'tranzistor' radi svog oblika koji je još uvijek u uporabi.

JOHN DEER AND COMPANY ADMINISTRATION CENTRE

Ovaj administrativni centar kompanije John Deer je poznat po uporabi kortena-vrste čelika koja je otporna na vremenske uvjete i nije joj potrebno bojanje. Na pročeljima su vanjske rešetke ovješene na konzolne nastavke. Nakon smrti Eera Saarinena projekt je dovoršio K.Roche.

INGALLS HOCKEY RINK, 1959.

Ova je dvorana izgrađena za Sveučilište Yale. Može primiti do 2800 ljudi (sjededa mjesta), a najviša joj je točka 23 metra. Često je nazivaju KIT zbog njenog oblika. Konstruktivno riječ je o 90metarskom luku ojačanog betona na kojeg se vješa mreža kablova koji podupiru drveni krov i tako se dobiva dvostruko zakrivljena stabilna ploha krova. Vanjski kablovi koji spajaju luk s rubom krova dodani su tijekom konstruiranja kako bi preuzeli utjecaje vjetra. Kako bi postigao dramatičnost vanjske rubove zavrde prema van. TRANS WORLD AIRLINES, Idleeilde, NY

Koncept putničkog terminala i međusobno natjecanje privatnih zrakoplovnih tvrtki odredilo je futuristički pristup i izuzetnost zgrade. Ovim se projektom održava snažna tradicija ekspresionizma. Glavna ideja koja je utjecala na oblik je zamisao Saarinena o krovu koji se uzdiže. Četiri Y nosača drže 4 zaobljene ljuske zgrade terminala. Riječ je o ferobetonskoj školjkastoj konstrukciji. Vrhovi ljusaka se dotiču iznad središta dvorane,a njihovi zadebljani rubovi naglašavaju organičnost forme. Ukupni izgled ptice raširenih krila potvrđuje izbočina nalik na kljun na krovu. Unutrašnjost je određena snažnim krivuljama koji prenose dramatičnost krova i u interijer, a sam Saarinen je rekao: „Sve krivine, svi međuprostori i dijelovi, sve do oblika znakova, semafora, ograda trebali su se slagati. Htjeli smo da putnici koji prolaze zgradom osjete potpuno dizajnirano okružje, u kojem svaki dio izrasta iz drugog, i sve pripada jednom svijetu oblika.“

DULLES INTERNATIONAL AIRPORT, WASHINGTON DC, Chantilly, Virginia 1958.-62.

Ova međunarodna luka sagrađena je od prefabriciranih dijelova. Saarinen i ovdje projektira ovješeni krov pridržan rukama koje svoju široku površinu podižu u zrak poput nositelja zastava na otvaranju Olimpijskih igara. Betonske ploče ovješene su između nosivih čeličnih kablova te su prekrivene zatvorenim armiranobetonskim stropom. Kablovi su ovješeni na 32kosa stupa koja nose krov. Ova je zgrada ponudila brojna nova rješenja u organizaciji i protoku putnika-putovi putnika koji dolaze i odlaze su strogo razdvojeni, a autobusi koji dovoze i odvoze putnike imali su kabine podesive visine i mogli su pristati tik uz zrakoplov, zvani su mobile lounges. Za projekt je još zanimljiv i ekspresivni kontrolni toranj-pagoda. /vidi se na 1.slici u pozadini/ Pagoda predstavlja oblik građivene kineskog, korejskog, indijskog ili japanskog kulturnog podrijetla.

MIES VAN DER ROHE Mies je bio 1938.pozvan da vodi Institut arhitekture te mu je dana potpuna sloboda da razvije školu arhitekture na principima jednostavne,logične gradnje i primjene industrijske tehnologije, pri Institutu za tehnologiju države Illinois u Chicagu. Za Miesa tehnologija predstavlja kulturnu manifestaciju modernog čovjeka. „Arhitektura je volja epohe prenesena u prostor“ Mies. Između 1933.i projekta Reichbanke i početka 50ih Miesov rad oscilira između simetrije i asimetrije, između same tehnike i monumentalizacije, tehnike kao oblika. Te se varijacije često pojavljuju i unutar jedne same zgrade. Pokušavao je uporno izraziti tjelesnost i prozračnost. To se najbolje očituje u uporabi stakla (nekada je transparentno-nema granice unutra vani, a nekada i glatko i reflektivno-ima granicu). Bududi da protupožarna pravila nisu dopuštala izložen konstruktivni okvir Mies je razvio estetiku čelika stakla i cigle kojom je obavezno obloženoj nadoknadio umjetnički izraz, pri tom je veliku pozornost pridavao veznim elementima i prijelazima. Mies se potpuno posvetio dvama osnovnim oblicima-paviljon čiji je interijer trebao biti bez stupova i koji je u svom idealnom obliku trebao biti plutajudi volumen zraka između dvije ploče što je usavršio na kudi Fransworth. Drugi oblik je neboder, kojeg je oblikovao kao skeletnu konstrukciju s identičnim kutovima iza savršenog pročelja konstruktivnih elemenata koji artikuliraju prirodno neprekinuto staklenu površinu bez membranskog karaktera uobičajenih ovješenih pročelja. Na njegove projekte ovog doba referira se sa Manje je više ili Gotovo ništa. ILLINOIS INSTITUTE OF TECHNOLOGY, Chicago, Illinois 1950-56.

U nizu fakultetskih zgrada unutar pravilnih volumena gradi bogatstvo međuprostora. Shema je dosta kruta, kompozicija kombinira neoklasičnu aksijalnost i asimetrični razmještaj iz 1920ih. Cijela arhitektura kao da je inspirirana arhitekturom tvornica, urbanizam je industrijski, a on se prvenstveno bavi projektiranjem scenarija. Tlocrt je raspoređen oko jedne osi simetrije, zgrade su visoke po 4 kata i oblikovaane su kao čiste prizme s ovješenim pročeljima čije su površine oživljen odrazom neba. Isprva stupove umiče od fasada ali na karaju su ipak završili u ravnini fasde. Sistem stupova i ostakljenja postaje sve monumentalniji i savršeniji sa svakom zgradom IIT-a. Idejne planove je radio 2 godine nakon dolaska u SAD, odišu suprematističkim duhom kao i njegov paviljon Barcelona ali je njegov poznati križni stup zamjenio tipično američkim I profilom. Konstrukcija je i na ovom kompleksu čelična sa najčepdim rzmakom 7.3x7.3, a modularna visina je pola modula. Niski volumeni slobodno su postavljeni na platformama.

CROWN HALL, IIT, Chicago, Illinois,1950-56.

Najznačajnija je u kompleksu IIT. Jednorasponski volumen realiziran je na najklasičniji način u zgradi arhitektonskog odsjeka IIT-a. Odstupa od suprematizma i vrada se Schinkelovoj tradiciji. Struktura prostora je periferno, a ne centralno usmjerena-nema središnjeg prostora gdje bi čovjek mogao stajati i doživjeti cjelinu. Crown hall je ostakljena kutija raspona 67*37m i ne dopušta vidljivo isticanje njene kompozicije. Volumen je odignut od poda kako se ulaskom preko dva seta stuba naglasi dojam. I same stube kao lebde u prostoru. Glavnu konstrukciju čine serije okvirnih nosača na koje je krov ovješen. Potom su vidljivi i vitki I profili na vanjskoj stjenci, kad se tomu dodaju lebdede skale i podest dobije se dojam lakode zgrade u cjelini. Stvorio je prostor koji odgovara svemu, a ničemu se ne priklanja primarno. CHICAGO CONVENTION HALL, projekt 1953.

Velika horizontalna struktura 222x222m, dvorana za skupove, izložbe i sl. To je najvedi prostor koji je ikad projektirao, a da se izgradila bila bi najveda izložbena hala na svijetu do tada, visoka 18m, obložena mramorom s rešetkastom čeličnom strukturom , izdignutom 6m od tla. FRANSWORTH HOUSE, Plano, Illinois

Osam bijelo obojanih čeličnih I nosača postavljenih u 4 osi nose podnu i stropnu ploču i podižu kudu od poplavnog područja za 1.5m. Sva mjesta varova na čeliku izbrušena su prije bojanja. Ova se kuda može opisati kao kutija obložena staklom-gotovo ništa. Ispred kude je pomaknuta platforma terase koja je uzdignuta na 6 stupova. Široke stepenice koje opet odaju dojam kao da lebde spajaju različite nivoe. Interijer koji je potpuno ostakljen artikuliran je jezgrom od plemenitog drva u kojoj su kuhinja i kupaonica, a samostojeda garderoba odvaja spavaonicu i dnevni boravak. Na zapadnoj strani otvara se patio u širini kude,a terasa je obložena travertinom. Na ovom je projektu asimetrija izražena preklapanjem dva simetrična volumena.

PHILIP JOHNSON (1906-2005.) Arhitekt i osnivač odsjeka za arhitekturu i dizajn u MOMA. Projektirao je u internacionalnom stilu, a kasnije prelazi u postmodernizam. Putuje Europom proučavajudi trendove u arhitekturi,a 1932.u MoMA priređuje izložbu internacionalni stil u kojoj je prezentirao LC-a, Gropiusa i Miesa. Zanimljivo je da je F.L.Wright povukao svoj unos sa izložbe jer je bio ljut što nije značajnije istaknut. Najvdi doprinos mu je uporba stakla. Odbacio je vidljivu metalnu strukturu ranog internacionalizma i projektira kristalne strukture posve prekrivene staklom. Njegova arhitektura balansira između minimalističkog stila i pop arta.

GLASS HOUSE, New Canann, Connecticut

Niski podij kude je od cigle, a nosivi stupovi su simetrični. Cilindrična forma kupaonice oživjela je glavni ortogonalni volumen kao krug unutar četverokuta. U dekorativne svrhe koristi refleksije stakla, a kuda odaje dojam potpune otvorenosti bez granice unutra-van. Za ovu njegovu kudu Mies je dizajnirao kauč, a tu su i stolice Barcelona.

CASE STUDY HOUSE PROGRAM Nakon 2.svjetskog rata, LA je postao glavna zapadna luka SAD-a i doživio je ogroman rast , ljudi su se u velikoj mjeri doseljavali te je za njih valjalo izgraditi čitava naselja, i to se odvijalo 'po traci' velikom brzinom. Dnevno se gradilo i do 100 kuda, a rezultati su bili turobne kude jednakih tlocrta u dosadnim redovima na ravnom terenu, bez početka i kraja. Istovremeno projekti mladih arhitekata su ležali neiskorišteni. Mladi arhitekti nisu se nadahnjivali projektima poput Broadacre Citya nego primjerima poput kuda iz naselja Weissenhof-čelični okviri, fleksibilna organizacija, otvorenost. JOHN ESTENZA, izdavač časopisa ARTS&ARCHITECTURE 1945.pokrenuo je program CASE STUDY HOUSE PROGRAM, gdje je naručio 8 projekata od mladih perspektivnih arhitekata. Rezultati programa spadaju u najbolja ostvarenja u Kaliforniji u to vrijeme. Kude su bile okrenute od ulice na svoja privatna dvorišta bez prekinutog odnosa s lokalnim pejsažom, dok su kuhinje postajele dio dnevnog boravka. Bezobzira na sve prednosti nikad nisu ušle u daljnju proizvodnju jer je tadašnjoj politici odgovarao ved uhodani sustav izgradnje.

CHARLES EAMES +Ray Eames + Eero Saarinen CSH8-EAMES HOUSE

Prva kuda s konstukcijom čeličnih okvira u kanjonu Santa Monica. Vedi volumen kude i manji volumen studija uokviruju unutrašnje dvorište. Koriste dijelove iz industrijskog sektora ali ih otkrivaju i istovremeno postižu eleganciju. Riječ je o kudi koja se ne gradi nego se sklapa. U interijeru su bitnu ulogu odigrale Saarinenove I Eamesove stolice. Pročelje je riješeno u Mondrianovskom stilu žarkim bojama bojanih ploha i staklenih površina između tankih crnih čeličnih okvira. Cijela kudu je kao oaza mira za opuštanje, obiteljski život ali i užitak u radu.

PIERRE KOENIG CASE STUDY HOUSE 21, LA, California, 1956-58.

Kuda kao konzola iznad grada. Prilagođena je socijalnim uvjetima perioda i krajoliku Južne Kalifornije. Rebraste valoviti lim ispunjava čelične okvire, a krovne istake su izbjegli kako bi minimizirali troškove. Za poboljšanje mikroklime, voda se crpi do krova, odakle reče natrag do plitkog bazena kroz malene oluke.

PIETRO BELLUSCHI EQUITABLE LIFE ASSURANCE BUILDING, Portland, 1944. Jedna od prvih staklenih kutija, planiranih 12 katova proširilo se na 14. Stakleni zidovi fasade izvedeni su u 2 sloja, što je pridonijelo ventilaciji i klimatizaciji koja je ovdje izvrsno izvedena. Na armirano betonski okvir postavljeni su aluminijski profili sa zelenim staklom.

MIES VAN DER ROHE LAKE SHORE DRIVE APARTMENTS, Chicago, 1948-51.

Mies ovdje tematizira prizmatični objekt na štulama. Dva skeletna nebodera od po 26 katova postavljena su na trokutastu parcelu u poziciju koja objema zgradama donosi prednosti lokacije, ali i stvara neprestani prostorni odnos tenzije između volumena. Jezgru čine skale s liftovima i nalazi se u sredini odakle se ulazi u stanove. Jezgra također na sebe prima servisne prostore stana. Tlocrt je tipično Miesovski otvoren i stvara velike ugodne prostore. Stanovi imaju pogled na jezero Michigan. Dva volumena su povezana na donjoj etaži preko transparentnog predvorja. Pročelje započinje, od prvog kata bez baze. Nosivi I profili su u korpusu zgrade, ali na pročelje on stavlja manje I profile čija je nosiva funkcija nebitna, to de neki kritičari proglasiti kapitulacijom funkcionalizma iako se Mies nikad nije borio za taj cilj. Ti profili naglasili su vertikalnost i uzimaju se kao jedan od bitnih elemenata zgrade. Iako ovješeno pročelje skriva konstrukciju, ono određuje ukupan izgled građevine. Struktura je jasno vidljiva ved u predvorju. Spomenuti I profili u razmacima idu razmacima širine prozore punom visinom. Tek svaki od četvrti od ovih ravnomjerno raspoređenih stupova skriva širi nosivi stup, zato su dva vanjska prozora uvijek nešto uža. Parapeti prozora čine kontrast jakoj vertikali. +PH.JOHNSON SEAGRAM BUILDING, NY 1954-58. Zgrada je građena po sličnom principu kao i LSD sa krutom jezgrom u sredini. Ovaj poslovni toranj visok je 39katova i ima čeličnu skeletnu konstrukciju. U završetku zgrade smješteni su sva tehnička postrojenja i klimatizacija. Trg ispred je baza za zgradu, ogoljen je s niskim zidom i bazenom. U obradi koristi granit, travertin i druge skupe materijale. Prizemlje zgrade se tako pojavljuje kao produžetak trga, a od ulice je umaknuto 27 metara. Ulaz u zgradu naglašen je konzolom koja čini mali portik i usmjerava korisnika u lobby.

U fasadi koristi broncu i smeđe staklo. I profile ponovno iznosi na pročelje i naglašava spojeve i vertikalnost. Tu je podebljan tanki rub I profila kako bi dobio na optičkoj težini, inače profili nisu bili serijski nego su posebno izvedeni u bronci Krajnji elementi glavnih nosača također rade mala udubljenja na spoju dvije fasade. Prozori nemaju parapeta. Obzirom na visinu zgrade i količinu stakla jasno je bilo da de na zgradi morati koristiti rolete. Bududi da je Mies obožavao red, nervirala ga je mogudnost da svaka osoba može različito otvoriti rolete i stvoriti nered na pročelju, stoga su se ona prema njegovoj želji mogle otvoriti u samo 3 položajaskroz otvorene, poluzatvorene i zatvorene. Ovom zgradom Mies je uspostavio tipologiju poslovnih zgrada čija je nužnost bila stroža hijerarhija koja im je do tad rijetko bila davana.

WALLACE HARRISON, MAX ABRAMOVITZ ZGRADA OUN, NY, 1947-50.

Zgrada sekretarijata UNa s uredskim prostorima i dvoranama. Pozvano je 11 arhitekata koji raditi na projektu, a njihov je voditelj imenovan W.Harrison koji je s Abramovitzem vodio ured. Među arhitektima bili su Le Corbusier, O.Niemayer, Sven Markelius, Howard Robertson i drugi. Dvije su ideje isplivale na površinu-LC projekt 23 i O.Niemayer 23. Mada je tada vedina bila za Niemayerovo rješenje dva volumena, LC ga je nagovorio na spajanje volumena u jedan i tako je nastao projekt 3223 koji se konačno i izveo. Corbusier je naučio radedi u Riu, ali i od Meyerovog rješenja za Lihu naroda, LC kao da je uzeo komadid Vile Radieuse i stavio ga na rub Manhattna. Šire pročelje urađeno je kao curtain wall dok su bočni zidovi ostali puni bez prozora urađeni u mramoru. Zgrada je imala 39 katova. Objekt su bili raspoređeni kao skulpture na platformi sa šetnicom i parkom i javnim zgradama. WALLANCE HARISSON PAN AMERICAN BUILDING Jedno od najznačajnijih Harrisonovih ostvarenja. Gradi volumen zgrade u poligonalnom okviru. A u tretmanu pročelja presijeca zgradu sa dvije trake.

SOM Luis Skidmore, Nathoniel A. Owings, John O. Merril SOM je nastala kao udruženje ova 3 arhitekta i prva je arhitektonska tvrtka koja se predstavljala korporativno, a postoji još i danas. Skidmore i Owings su prvi udružili, a kasnije im se priključuje Merril. Odlikuje ih utjecaj europskog modernizma u američkom kontekstu, standardizacija materijala industrijske tehnologije i univerzalni pristup rješavanju problema. LEVER HOUSE, NY, 1951-52. Zgrada sastavljena od 2 volumena. Horizontalni volumen je primio sadržaje uredskih prostora, prizemlje je formiralo dvorište i krovnu terasu. Na nju je postavljen vertikalni volumen od 24 kata. Umaknuta je od ruba parcele da bi se izbjegao tortasti volumen. Pročelje je ovješeno od zelenog izo stakla sa izuzetno tankim profilima od kroma, iza sebe skriva konstrukciju od nehrđajudeg čelika. Servisna jezgra nalazi se na sjevero-zapadnom rubu parcele okrenuta od ulice. Zgrade se oslenila na ventilaciju i klimatizaciju koja je smještena u gornjim katovima što se može isčitati i iz tretmana pročelja. Vodilice platformi za čišdenje prozora naglašavaju vertikalnost, a horizontalni neprozirni parapeti pridonese čitanju horizontalnosti.

SOM +Walter Netsch INLAND STEEL BUILDING Chicago, 1955.-61. Ovdje dolazi do funkcionalnog odvajanja masa u dvije vertikalne forme. Servisi su se smjestili u odvojeni toranj iza zgrade što je drugom volumenu omogudilo izuzetno slobodan tlocrt. Konstrukcija čeličnih stupova je na fasadi, odnosno s njene vanjske strane, te je zgrada samo po sebi reklama za Inland tvrtku koja je proizvodila čelik.

SOM (G.Bunshaft) CHASE MANHATTAN BUILDING, NY, 1955-61. Pristup urbanizmu na ovoj zgradi je sličan kao na Rockefeller centru. Riječ je o zgradi čeličnog okvira s reflektirajudim staklom koja u čeličnoj konstrukciji kombinira bijelu i crnu boju, a ujedno konstruktivno, arhitektonski i urbanistički odgovara na pitanje kako maloj parceli sagraditi što više.

OSTALO S PPT-a PAVILJON NA ZADNJOJ IZLOŽBI WORLD EXPO 1939 prije rata. Vrhunac optimističnog duha 20i30ih.

HANOVER BANK

C.F.MURPHY ASSOCIATES; BRONSON, SUMMERS RICHARD DALEY CENTER, Chicago, 1965. Osjeda se dvojni karakter geometrije, kuda koja je vertikalna pokušava izgledati horizontalno. Parapeti su dugi,a rasponi neobično veliki. Jako je isticanje horizontalnih greda. Materijal je nezaštideni čelik-korten koji prima patinu kao zaštitni sloj od korozije. Dobra interpretacija Miesovog izvornika.

BRUCE GOFF Američki arhitekt poznat po svojoj nekonvencionalnoj arhitekturi. Ona je organična, drugačija, strastvena, s uporabom nekonvencionalnih materijala. U svom opusu imao je 500 kuda od koji je pola izgrađeno, a u svojoj karijeri je prošao od konvencionalnih kuda preko prerijskog stila Wrighta koji mu je bio uzor do konačno stila u kojem se prepoznaje-organične i drugačije forme. U vremenu kada njegovi suvremenici rade kude bez ornamenta s ravnim krovovima, on istražuje formu inspirirajudi se s Gaudijem, Debussyijem, formom školjke, japanskom umjetnošdu BAVINGER HOUSE, Norman, Oklahoma 1950-55.

Kuda rađena za Goffova kolegu kipara Eugena i njegovu ženu Nancy koji su prezirali konvencionalne kutijaste prostore. Umjesto toga oni su htjeli nerazdijeljeni otvoreni prostor u kojem de slobodno živjeti i baviti se svojim hobijem uzgoja bilja. Htjeli su izgradnju koja nede premašiti 5000 dolara te su tako dio kude sami izgradili te su koristili gotove dijelove ostataka zrakoplova. Središnji stup je cijev iz naftne bušotine dok krov visi nsa zatega od dvokrilca. Za ovu kude referira se izrazom 'kuda kao šala', ali ona je ujedno navijestila kraj klasične moderne.

HARDER HOUSE, Mountain Lake, Minnesota 1970-71.

Tri masivna dimnjaka izrađena su od kamenih blokova i čine se kao da učvršduju kudu od drvenih okvira. Krov, prekriven jarko narančastim materijalom, zategnut je poput šatorskog krova. Vanjski zidovi obloženi su komadidima cedra. Unutrašnjost je također tipično Goffova, izrazito je kičasta. Središte dnevnog boravka kružna je i tkaninom prekrivena cvjetna gredica s fontanom. Mozaici su od svjetlo obojanog stakla i ogledalaca umetnutih u drvenu konstrukciju. Harderovi su imali farmu purana tako da su i cijevi za osjemenjivanje pronašle svoje mjesto u interijeru.

RICHARD BUCKMINISTER FULLER Jedinstvena je i često osporavana ličnost američke avangarde u vrijeme New Deala. Priklanja se objektivnosti te gotovo u cijelosti konstruktivističkim stajalištima. Nema obzira prema zatečenom kontekstu. Vrstan retoričar, pilot, strojar, kartograf, matematičar. Uz razvoj američke inženjerske modi istražuje funkciju kude kao stroja. Predlagao je da se prazni prostori poslovnih zgrada u doba depresije pretvore u stambene. Razvio je dvije arhitektonske forme: TENSEGRITY –tensional integrity koji predstavlja konstrukciju koja se održava u napetoj mreži (ona skulptura što je bila u hodniku prema zgradi B-nelinearna statika) GEODESIC DOMES- konstrukcija sferičnog ili polusferičičnog izgleda koja koristi lagane elemente i velike geodetske krugove. DYMAXION HOUSE,projekt 1927. Dynamic+maximum+tension=dymaxion – stroj za stanovanje Ova lagana metalna kuda sinteza je američkog nebodera i istočnjačke pagode. On ju projektira kao prototip, univerzalno rješenje za industrijski proizvedenu kudu koja se može transportirati bez obzira na kontekst. Kuda je ovješena na centralni stup-jarbol i u obliku je heksagona koji je podijeljen na dnevni prostor, biblioteku, dvije sobe i servisni prostor.

WICHITA HOUSE,1944-46 Ova verzija Dymaxion kude proizvedena je kao model za tvornicu aviona i trebala je imati oko 200 sastavnih dijelova od aluminija, čelika i akrilnog stakla. Ona se mogla zapakirati u metalni cilindar za transport i napraviti ju je mogao jedan čovjek što je dovelo do pobune sindikata građevinara. Prvi korak u konstruiranju građevine je bio podizanje središnjeg nosača koji je nosio čeličnu užad na napetim prstenima na koje se postavljao aluminijski pokrov i toplinska izolacija, vrh kupole je sadržavao montažni ventilacijski element koji se okretao ovisno o vjetru. Iako je na kraju projekt propao rad na optimiziranju strukture doveo ga je do geodetske kupole.

USA PAVILION, Montreal, 1967. Geodetska kupola izgrađena od trokutnih i šesterokutnih čeličnih jedinica bila je prekrivena plastičnim pokrovom. Zbog količine sunčeve svjetlosti koju je mogla reflektirati, ne njene svjetlede sposobnosti preko nodi ovu su građevinu često nazivali dragim kamenom. Automatski zastori regulirali su klimu tijekom dana unutar staklene kupole promjera 76 metara, a s drugim sadržajima sajma bila je povezana rampom. 1976. Požar je u samo dvadeset minuta uništio ovu krhku konstrukciju (znači nije jadna bila ni F30)

ZGRADE MEHANIČARSKI RADIONICA UNION TANK CAR COMPANY, Louisina 1956-57.

Kružni tlocrt kupole mogao je organički biti izveden iz njegove funkcije unutar građevine jer su cisterne koje su trebale biti servisirane bile poredane kao prečke kotača bicikla oko središta s sa skladištem rezervnih dijelova. Vozila su se pomicala pomodu kružnog pomičnog postolja.

FRANK LLOYD WRIGHT Doživljavao je kritike od bliskih suradnika jer je prečesto mijenjao gledišta; čim bi u jednom aspektu arhitekture dao sve odgovore odmah bi prelazio na nešto novo. U ovoj fazi raskida s dogmatskom estetikom purizma, i njegov stil se počinje kretati u 2 pravca: 1.što se tiče obiteljske gradnje vrada se regionalnom izrazu 2.prihvada monumentalnost klasične uzvišenosti ali nikad nije napustio estetiku stroja u potpunosti, nego je otkrio njezin nadrealistički senzibilitet. U ovoj fazi koristi sirovi goli beton, grub od oplate kao lice prekriveno borama U mnogim regionalnim gradnjama, udaljenost lokacije, nemogudnost nadgledanja i neophodnost da zaposli nekog malog poduzetnika sa sela okrede ga prirodnim materijalima i primitivnim metodama gradnje. Napušta klasičnu ovojnicu koju je koristio u vilama s kraja 20ih kako bi ostvario arhitekturu koja se služi izražajnom snagom jednog elementa. Za vrijeme rata radio je intenzivno i čekao njegov kraj, a time i vrijeme intenzivne gradnje da ostvari svoje urbanističke ideje, međutim to se nije dogodilo. SOLAR HEMICYCLO HOUSE-JACOBS HOUSE, Middleton, Winconsin1944.

Zaštidena nasipima zemlje nudi zaklon od hladnog vjetra. Polukružna cjelina sklupčala se u krajoliku sa svojim sirovim, hrapavim zidom i ravnim krovom. Velikim ostakljenim površinama okrenutima prema unutrašnjem dvorištu pokušao je postidi učinak solarne kude tematizirajudi okretanje u smjeru sunca. Bazen rasijeca južni zid i pojačava vezu s prirodom. Unutra je strop spušten na visinu od 2.10 jer je smatrao da je svaki dodatni centimetar nepotreban, a mjere je određivao svojom sitnom figurom. Prostor za spavanje ovješen je sa krova. A Wrightov obavezni kamin i ovdje je srce kude. Usprkos prisutnosti osnovnih geometrijskih oblika, izraženo otvaranje i zatvaranje zidova te ravni, izbačeni krov igraju ulogu u dekonstrukciji kutije, koju je Wright doživio kao pretjerano dominirajudu u svijetu arhitekture. PRICE TOWER, Bartlesville, Oklahoma 1952-56. Ova zgrada kao kombinacija uredskih i stambenih prostora je Wrightov koncept nebodera u kojem odbacuje kutiju/okvir/grid u korist ideje o centralnoj jezgri iz koje konzolno se šire 'pladnjevi' horizontalne konstrukcije. Takvo stvaranje prostora omogudilo mu je i ostvarivanje dvostruke visine prostora. Glavna analogija zgrade je drvo, organizam radije nego mehanizam. Kompleksnost tlocrta čita se i u fasadi preklapanjem horizontala.

Pročelje je prekriveno tankim pločama bakra koje sprječavaju direkta upad sunca, a u vizualnom smislu dolazi do prelijevanja u nijansama zelene boje što daje skulpturalnost kudi. Radi u armirano betonu, tlocrt je radijalan, i nagoviješta post moderne kompozicije. SOLOMON R. GUGGENHEIM MUSEUM, NY 1943-59.

Vrhunac Wrightove bogate karijere ostvario se u ovoj kudi. Ona je produkt nekoliko njegovih preokupacija: atrij koji gledaju unutrašnjost (još od Larkina i J.Wax), kružni oblici i spirala kao metafora rasta u prirodi. Obla forma s postupnim povedanjem promjera čini samu zgradu izloškom. Organizirana oko spiralne rampe koja se širi i penje kroz centralni volumen u sve šire zavoje kuda postaje neprekinuta u svom gibanju. Pratedi volumeni koji sadrže urede i direktorov apartman oblikovani us iste zakrivljene glatke slojeve. Prolazedi kroz nisku prijelaznu zonu ulazimo u iznenađujudi prostor osvijetljen odozgo. Cijela je zgrada s volumenom i tlocrtom u kontrastu s ortogonalnošdu NYC. Kritika de za nju redi da bezobzira na ekspresivnost zgrade bijelo bojane površine se doimaju beživotnim, kao da nisu pronašle odgovarajudi materijal. Velika funkcionalan problematika je u tome da cijelo vrijeme stojiš na rampi u kosom položaju dok gledaš slike obješene na unutrašnjoj strani pročelja koje je pod nekim kutom, a svjetlo bliješti iz suprotnog smjera. Međutim, negdje je spomenuto , krnji citat „Wright je morao napraviti ovakvu kudu, a umjetnička djela de se ved negdje izložiti!“ OSTALO S PPTa

L.WALTER HOUSE

BETH SHOLON SINAGOGA MARIN COUNTY CIVIC CENTER

N.LYKES HOUSE

PREDAVANJE 16 /Le Corbusier 1945-1965 U poslijeratnoj fazi, LC napokon raskida sa dogmatskom estetikom purizma (bio je kritiziran od strane bliskih suradnika zbog prebrzog mijenjanja gledišta - čim bi u jednom aspektu arhitekture dao sve odgovore, odmah bi prelazio na nešto novo). Njegov stil se počinje kretati u 2 pravca: 1. što se tiče obiteljske gradnje vrada se regionalnom izrazu 2. prihvada monumentalnost klasične uzvišenosti, ali nikad nije potpuno napustio estetiku stroja. Otkriva se njegov nadrealistički senzibilitet. U ovoj fazi koristi sirovi goli beton, grub od oplate, lice prekriveno borama. Zaokrede se prirodnim materijalima i primitivnim metodama građenja (zbog udaljenih i teško dostupnih lokacija). Za vrijeme rata radi intenzivno (pretežito slikarstvo i kiparstvo) i čekao njegov kraj, a time i vrijeme intenzivne gradnje da ostvari svoje urbanističke ideje, ali to se nije dogodilo - nije napravio niti jedan grad, niti neku veliku svjetsku zgradu.

UNITE D'HABITATION, MARSEILLE, 1947.-52.

Ostvarenje zasnovano na poslijeratnom vladinom programu javnog stanovanja. Konstrukcija od armiranog-betona, podovi i zidovi su nezavisni od skeleta, dobra zvučna izolacija. Izgled zgrade je "sadast", sandučast (megaronska delijasta struktura), fasade od betona brut (vidni tragovi daščane oplate na betonu – brutalistička metoda). 23 standardizirana tipa stana u 337 jedinica ukomponirano je u strukturu od 18 katova. Stanovi imaju balkone sa brisolejima (vodoravno isturene ploče koje strše izvan zgrade), bočni zidovi su obojeni (žuto, crveno, plavo, zeleno). U prizemlju pilotisi čije su proporcije proizašle iz modulora. Zbog karakterističnog presjeka sa dupleksima, koridori se nalaze na svakoj tredoj etaži. U sredini visine je javna zona (hotel, trgovina i slično - integracija komunalnih usluga promjena vidljiva na pročelju), kao i na krovu (dvorana, staza za trčanje, kino, dječji vrtid, bazen, ...)

Najvedi uspjeh Unite d'Habitation je upravo u inovacijskim vrijednostima projekata stanova, tehničkim rješenjima, estetskim dostignudima, a neuspjeh doživljava kao "socijalni kondenzator" – javni servisi su propali ili su privatizirani, stanovi su otkupljeni u privatno vlasništvo, hodnici zagušljivi I bez 337 jedinica je premalo za održavat trgovine, prizemlje koje je trebalo služit kao park postalo je parkiralište na udaru vjetra… Tokom 50-tih Le Corbusier je podigao još tri slična bloka (Nantes, Briey, Firmini) i jedan u Njemačkoj (Berlin)

MODULOR, 1950

Poslije rata Le Corbusier uobličava svoj proporcijski sistem zasnovan na antropološkim mjerama i nizu harmonijskih brojeva (proizišlom iz zlatnog reza) matematičara Fibonaccija (XVIII v.). Prvi modulor stvara sa ljudskom visinom od 1,75 m, a drugi od 1,83 m (taj modulor se zasniva na brojevima u zlatnom presjeku 16 i 27)

KAPELA U RONCHAMPU, NOTRE DAME-DU-HAUT,1950.-55.

Le Corbusier uvodi termin "vizualna akustika" - odnosi se na izgled kapele s ljuskastim krovom i bočnim kapelicama usklađen s blago valovitim krajolikom. Polucilindrične bočne kapelice podsjedaju na to da se kršdanska kapela se nalazi na mjestu nekadašnjeg hrama sunca. Konstrukcija je sakriveni AB kostur, a ispuna od terakotnog betona. Masivnost je simulirana da bi se naglasila monumentalnost. Ekspresivna arhitektura (otvori različite veličine i dubine) i plastičnost (izuzetni detalji) stavlja u službi duhovnosti, izbjegavajudi pritom tipične crkvene tipologije. Krovna školjka dominira kudom, a inspirirana je hebrejskim hramom, kao i njegovim skicama brodova i školjaka iz

ranih 30-ih. Svoj krivuljasti krov Le Corbusier je nastojao učvrstiti kao ekvivalent renesansne kupole tj. suvremeni znak za posvedeno (taj profil de koristiti i kod kapitola u Čandigaru). Krov od grubog betona tvori divovski oborinski odvod koji pak čini prirodnu fontanu ispred crkve. U obradi zidova se nije težilo purističko preciznim površinama, ved točkastoj bijeljenoj strukturi u duhu mediteranskog folklornog graditeljstva. U interijeru je naglašena igra svjetla, okolne kapelice su osvijetljene zenitalno, dok u crkvi svjetlost dolazi iz perforiranog južnog zida i kroz procjep nastao odvajanjem ljuske krova od masivnih zidova (vidi se na slici desno). Pod je u nagibu, s fokusom na oltar. Kapela zapravo nije arhitektonski objekt. To je sakralna skulptura, a njen funkcionalni koncept kombinira intimnu kapelu s mjestom masovnih vjerskih okupljanja.

SAMOSTAN LA TOURETTE, blizu Lyona, 1953.-57. Dominikanski samostan u kojem LC pokušava pomiriti 2 teme: ekstrovertiranu kudu s balkonima i prozorima (iskorištavanje prirodnog ambijenta) i introvertiranu zatvorenu kudu orijentiranu na sebe i unutarnje dvorište. Odiže volumen od tla, da se ne čini terasasto ugrađenim, iskorištava nagib i dinamiku terena. Na tri strane klaustra je privatni manastir (male delije u moduloru 2,36x2,36), a na četvrtoj crkva kao javni prostor. Natkriveni prolazi presijecaju dvorište i spajaju funkcije. Na vrhu je šetalište s kojeg se vidi samo nebo. Problem instalacija koje idu kroz prostor(zgrada odignuta od tla). Samostan je interpretacija kartuzijanskog manastira Eme kojeg je posjetio 1907 i u kojem ga se snažno dojmila paradigma osamljenosti i zajedništva, kojima je zaokupljen tijekom 50-ih. Pogledati: https://www.youtube.com/watch?v=HQSozfwZ_5E

MILL OWNERS ASSOCIATION BUILDING, Ahmedabad, 1951.-54.

Poslovna zgrada za veliku udrugu, LC je zove Mala palača. Slobodan tlocrt kojim se proteže arhitektonska promenada, prilaz upečatljivom rampom, slobodna fasada s brisolejima, domino struktura, krovna terasa –> 5 točaka arhitekture (na indijski način). Rampa vodi do troetažnog halla. Na gornjem katu auditorij sa zakrivljenim zidovima, a sa stražnje strane terase gledaju na rijeku. Zgrada je utjelovljenje zasjenjenog, transparentnog okvira postavljenog s obzirom na smjer glavnih vjetrova, a u funkciji otvaranja pogleda na prirodu sa svih strana. I i Z fasada od grubog betona, S i J od opeke. Uvod za Chandigarh!

CHANDIGARH, Punjab, Indija, 1951. Indija se 1947. oslobađa britanskog kolonijalizma i u Punjabu gradi novu prijestolnicu koja de biti simbol nove Indije. Plan Ville Radieuse ne paše u indijskom podneblju (klimatski i sociološki), pa preuzima samo zonsku podjelu. Oblici građevina proizlaze iz prilagodbe oštroj klimi. Srž je sačinjavalo 5 javnih građevina, a sagrađene su tri: Parlament, Palača pravde i Sekretarijat, dok Guvernerova rezidencija nije. 5. je spomenik otvorenoj ruci koji je postao obilježje grada, a izgrađen je nakon LC smrti. Le Corbusier se poziva na Giorgia de Chirica u metafizičkom poimanju; međutim, Chandigarh nije mogao pratiti tehničke inovacije Zapada i ekonomski rast; sve to sabrano je u tragičnoj sudbini Chandigara, grada predviđenog za automobile, u zemlji gdje mnogi danas nemaju ni bicikle. Le Corbusier nastoji stvoriti monumentalnost sa lokalnim pečatom,koristi brisoleje, beton brut i ljuskaste profile kao tradicionalni element - suncobran (ljuskasti oblik suncobrana koristi na različite načine: kao ulazni trijem Skupštine, svod u dvorištu Suda ili kao centralni suncobran na guvernerovoj palači). Podigao je dvije brane na okružujudim rijekama (lijevo i desno), šumu (inače je to bila pustinja) + sistem kanala da bi stvorio zelene površine. Glava - Kapitol kompleks (Palača pravde, Parlament, Sekretarijat, spomenik otvorenoj ruci Srce - komercijalni centar Ruke - akademske i rekreativne zgrade (okomito na glavnu os)

VISOKI SUD (PALAČA PRAVDE), Chandigarh, 1951.-55.

Kutija potpuno zaštidena od prirode, kuda u kudi. Gigantski ulaz sa 3 stupa simbolizira veličanstvo, mod i utočište - svatko ima pristup sudu i u svakom trenutku može dodi po pravdu. Lučni svod - suncobran. U interijeru tapiserije na žarko obojenim zidovima u sudnicama.

ZGRADA SEKRETARIJATA, Chandigarh, 1951.-58.

Zgrada koncipirana kao dugačka lamela. Pristupi su natkrivenim rampama. Nadstrešnica na vrhu u obliku polumjeseca ili roga (krava sveta životinja - i taj motiv se provlači). Na svakom katu oko središnjeg hodnika nalaze se uredi, a centralno smješteni su uredi ministara naglašeni promjenom brisoleja na fasadi.

PARLAMANT, Chandigarh, 1951.-63.

Zgrada ima oblik kutije s različitim funkcijama unutar iste forme. Veliki, gotovo ritualni prilazni prostor (kao kod egipatskih hramova). Na ortogonalnu zgradu se nastavlja portik kao gigantska nadstrešnica u obliku polumjeseca (roga). Interijer je hladan, a sastoji se od hipostilnih dvorana sa gljivastim stupovima koji se dižu do crnog krova sa svjetlom filtriranim s boka. Nad velikom dvoranom nalazi se hiperbolična forma koja se uzdiže visoko iznad krova zgrade i dovodi zenitalno osvjetljenje na prostor predviđen za skupštinu. LC je promatrao kretnje Sunca i Mjeseca i postavio nadsvjetlo tako da na dan otvorenja pada centralno u dvoranu. U maloj dvorani nalazi se senat, naglašena piramidalnim završetkom.

SPOMENIK OTVORENOJ RUCI, Chandigarh, projekt, izveden 1972 LC: „Nije politički amblem, nije politička tvorevina, ved arhitektonski simbol mira i pomirenja. Otvorena da bi primala darove što je svijet stvorio, i da bi dijelila čovječanstvu. Treba biti simbol našeg doba. Otvorena ruka de afirmirati da je počela druga era doba strojeva, era harmonije.“

(peace and reconciliation – mir i pomirenje, malo glupo zvuči, ali šta deš :D )

CRKVA, Firminy, projekt 1963 Betonski stožac u ruralnom okruženju, njegov zadnji vedi projekt. Izgrađen 2006, 41 godinu nakon LC smrti.

CARPENTER CENTER FOR THE VISUAL ARTS, Harvard, Massachusetts, 1959.-63

Prvo LC djelo u SAD-u. Centar za vizualne umjetnosti - funkcija gotovo izmišljena samo zato da bi SAD dobio LC kudu prije nego umre. Pilotisi na kojima stoji su poravnati u ravnini sa stablima. Kuda je presječena zakrivljenom rampom koja povezuje dvije paralelne ulice i prolazi eksterijerom u S formi da bi se studenti susretali (arhitektonska promenada). Dinamika je postignuta kombinacijom zakrivljenih i pravokutnih formi na fasadi.

DOM KULTURE, Firminy, 1961.65. Sagrađen na vrhu brda, na mjestu bivšeg kamenoloma. Zakrivljen krov. Projektiran nedugo nakon La Touretta, vide se sličnosti. Dio kompleksa uz crkvu Saint Pierre i stadion.

BOLNICA VENEZIA, projekt, 1963.-65. „Kuda koja nije kuda - kuda struktura“ Koncept je analogan urbanoj strukturi oko nje. Kuda je reinterpretacija tipičnog venecijanskog uzorka urbanog prostora - hodnike oblikuje kao ulice, te tvori niz prostora i trgova. Zgrada postavljena na stupove kao asocijacija na sojenice. U venecijanskom tradicionalnom duhu pola zgrade na vodi, pola na tlu. Nizak projekt da ne utječe na povijesnu sliku grada.

PREDAVANJE 17 /50-60te EUROPA-SKANDINAVIJA,ITALIJA, ŠPANJOLSKA/ UVOD Za Europu 50-ih i 60-ih u ovim zemljama važan je dijalog modernog i tradicionalnog; univerzalnog (globalnog) i regionalnog. Ista tema definira se na različite načine: stvarati moderno i univerzalno, ali u odnosu na određeno okruženje i tradiciju. U Italiji i Španjolskoj postoji poseban odnos prema civilizacijskoj tradiciji, a u skandinavskim zemljama prema tradicionalnim kudama, materijalima i sl.

SKANDINAVIJA Odvija se proces naturalizacije moderne arhitekture. Industrijalizacija nije imala značajniji utjecaj; a polazišna točka bilo je seosko domade, dok drva ima u izobilju.

ALVAR AALTO (''arhitektura je igra slobodnih oblik i oživljenih površina'') Prvo je veliko ime tih godina, a često ga se naziva i ocem finske arhitekture. Njegov rad se manifestira u onome što de se kasnije zvati univerzalni regionalizam. Na njegov opus utjecali su: 1) SAARINEN I WRIGHT u smislu traženja organičkih oblika i tradicionalnih materijala (drvo-¸ karakterizira finsku arh.); 2) NACIONALNI ROMANTIZAM – GOTHIC REVIVAL (RICHARDSON), tj. težnja za stvaranjem nacionalnog stila suprotno od romantičnog klasicizm iz doba ruske dominacije (korištenje domadeg granita) 3) DORSKI SENZIBILITET (ROMANTIČNI KLASICIZAM) – Schinkel Aalto djeluje u SAD-u, izvan svog okruženja, gdje predaje na sveučilištu. Kao arhitekt, okupiran je idejom približavanja prirodi, inzistiranja na prirodnim materijalima i lokalnoj topografiji. Kude je posrednik prirodnog krajolika i ljudskog života – 'ambijent' (''Priroda bi trebala biti izvor zakona i model za arhitekturu''). Poput Le Corbusiera, i Aalta privlači KLASIČNI SVIJET; način na koji su Grci uređivali svoje urbane prostore s amfiteatrima, stadionima i platformama za ceremonije povezane stazama i putevima. Privači ga sklad zgrada, krajolika i duh mjesta, što je Aalto uspio pobuditi u svojima skicama antičkih ruševina, te prenijeti u vlastitu arhitekturu i urbanizam. Vjerojatno je glavni poticaj za lepezasti oblik, koji ga je toliko okupirao, bio oblik grčkog amfiteatra. Između ostaloga, utjecao je i na Marcela Breura koji radi sličan namještaj od drva, a poput Le Corbusiera volio je letjeti i stvarati konceptualne skice aviona. Te skice više nam govore o njemu kao arhitektu nego o samom subjektu. ''ARHITEKTURA U KARELIJI'' – esej o seoskom graditeljstvu u kojem piše o prirodnim materijalima, prvenstveno o vernakularnim drvenim formama, prilagođavanju postojedim okolnostima, a nagib krova nije fiksno određen (mogudnost rasta). Vernakularna arhitektura čini značajan dio njegovog opusa. Ona je jednostavna i skromna, ali zasigurno svrhovita. Opdenito, njegovo stvaralaštvo mogli bismo podijeliti na 2 faze: 1) crvena – radi u opeci 2) bijela – radi u betonu i mramoru

BAKER HOUSE, Massachusetts Institute of Tehnology, Cambridge, 1947.-48.

Studentski dom za MIT na kojem razvija 2 koncepta na istom projektu, te naglašava razliku u dijelovima, tj. programima istog – privatnog i društvenog. Pravokutne forme (javni dijelovi) postavljeni su na dijagonalnu os. U prizemlju se nalaze djelomično ukopani loung i menza kroz dvije etaže. Obli, zmijoliki tlocrt definira privatni dio sa studentskim sobama i upuduje na raznolikost prostora i soba, omogudujudi dijagonalne poglede prema rijeci Charles. Taj dio pročelja oblikovan je grubom opekom aludirajudi i dajudi osjedaj starine. Krovovi su obloženi kamenom i betonom, a stubišta i hodnici izbijaju na pročelje unosedi radikalnu pomutnju jer negiraju ponavljanje i poravnanje dok su betonski dijelovi izledaju kao da lebde. GRADSKA VIJEDNICA, Town Hall SAYNATSALO, 1949.52.

Ova kuda ima jasan koncept u smislu oblikovanja i upotrebe materijala, mislidi pritom na grčki urbanizam i finsko seosko gospodarstvo (materijali: opeka, drevni kosi krov, drvena vidljiva krovna konstrukcija). Preuzimajudi i crpedi iz grčkog urbanizma, Aalto stvara svoj tradicionalizam kod kojeg se očituje senzibilitet prema formiranju javnog prostora (poput grčke agore). Zgrada U oblika i samostojedi objekt knjižnica zajedno ograđuju dvorišni prostor izdignut iznad razine ulice. Istovremeno ovo kuda je i urbana i ruralna. Kompleks je to sastavljen od mnogo manjih programskih dijelova, a centralna sala povezuje sve prostore u jednu cjelinu. Sam tlocrt podijeljen je u 2 dijela oko atrija (vila Mairea). 4 bočna krila okružuju dvorište; na zapadu je knjižnica, a iznad trgovina u prizemlju, u istočnom dijelu je vijednica i glavni uredi sa stanovima između. Pročelje je obloženo crvenom ciglom, a krov je od bakra. Prozorska traka se harmonično uklapa u fasadu s usko raspoređenim prozorskim brisolejima (letvice i rešetkasti otvori preko prozora koji daju ritam i lome svjetlo u interijeru). Jedan od detalja kojima Aalto oblikuje kudu kao dio prirodnog ambijenta su i zapadne stube koje su prekrivene su travom, a uvlače u dvoriše formirano obodnim krilima. Pod i strop glavne dvorane oblikovani drvom što daje dojam prisnosti. Prostor je obogaden i prisutnošdu vode (proces rađanja i obnavljanja). Ovim projektom Aalto polako ukazuje na značajke svoje druge faze koju de karakterizirati veza prirode i arhitekture. DRUGA AALTOVA FAZA – započinje od 1949. U svome tekstu ''Pastrva i planinski potok'' iz 1947. objašnjava vezu između arhitekture i biologije. Arhitektonski oblici su nalik ribi, ne rađaju se potpuno

razvijeni u vodama gdje inače žive ved stotine kilometara dalje od prebivališta (aludirajudi na razvoj ribe od ikre, duhovnog i svetog, rođenja i obnavljanja i sl.). DOM KULTURE, Helsinki, 1955.-58.

Aalto ovdje primjenjuje svoju omiljenu temu, temu superponiranja organičke forme na ortogonalnu matricu. Sastoji se od ortogonalne shema ureda u duhu internacionalnog stila i oble, lepezaste forme dvorane na istaknutom položaju (auditorij). Preciznost konkavnih zidanih površina postiže manjim kvadratičnim opekama. Trake u tlocrtu postavlja u 2 smjera na blago kosom terenu omeđenom prometnicama s dvije strane, te ostavlja mogudnost dogradnje (učionice, uredi i laboratoriji). Ova kuda je na razmeđi Aaltove crvene i bijele faze. Poslije rata gotovo svaki gradid u Finskoj pokušava dovudi Aalta kako bi postao poznat. CRKVA TRI KRIŽA, Imatra, 1956.-59.

Crkva iz Aaltove bijele faze koju karakterizira rad u betonu i slobodan plan. Letvice i želuzine preko prozora pojačavaju ritam lomedi svjetlo preko glatkih bijelih površina. U Aaltovu kasnijim projektima, nivoi su često kombinirani sa kompleksnom slojevitošdu, dok su taktički detalji poput tračnica i beskonačno pojačavaju osjedaj ljudskog tijela prolazedi kroz prostor. Stvara kontrast između tamnog pokrova od bakra i vijelog postamenta definirajudi 3 različita prosotra. Nagnuti krovovi oblikovani su zbog boljih akustičkih svojstava.

GRADSKA VIJEDNICA I CRKVA, Seinajoki, 1962.-65., 1958.-60. + s Ellison Aalto

Postavom volumena definira gradski i crkveni trg. Tu provlači temu crkvenog trga kao dijela javnog prostora, svetog i profanog jednog uz drugo. Vijednicu uzdiže na stupove stvarajudi trijem (portik) u funkciji javnog prostora. *Seinajoki – novi gradid koji nastaje za izbjeglice TEHNOLOŠKO SVEUČILIŠTE HELSINKI, Espoo, 1949.-66.

Karakterizira ga kombinacija ortogonalnog rastera i organičke forme. Velika predavaoniva lepezaste forme i stepenastog oblika smještena je u središtu kompleksa, pratedi okolni krajolik, te formirajudi vanjsku pozornicu (sličnost sa grčkim kazalištem). Sveučilište je oblikovano poput malog grada unutar krajolika, tako stvarajudi vrlo funkcionalistički, gropiusovski prostor.

KAIJA I HEKKI SIREN KAPELA VISOKE TEHNIČKE ŠKOLE OTANIEMI, Espoo, 1957.

Kapela je otvorena prema šumi, te tako definira geometrijski prostor na kraju šume. Sam križ nalazi se van crkve – smješten je u prirodi, dok je oltar potpuno dematerijaliziran. Ovaj projekt primjer je apstraknog modernizma, sa primjesom tradicije, tj. seoske gradnje u drvu.

JORMA JARVI

GIMNAZIJA, Helsinki, 1955.

Središnja dvorana – ulaz u učionice preko stubišta.

ARNE JACOBSEN Danski arhitekt i dizajner, autor naselja Bellavista (prodor moderne u Dansku). Inspiriran je danskim pučkim oblikovanjem i modernim industrijskim dizajnom – čistoda i elagancija(poznat po jednostavnosti u dizajnu stolica). Materijali koje najčešde koristi u oblikovanju svojih zgrada su drvo, kamen, opeka, čelik i staklo (tradicijski uglavnom). STAMBENI NIZ SöHOLM, Klampenborg, 1950.-55.

Urbanistički, matrica postavljena u dijeagonalni raster činedi pritom savršen geometrizam superponiranih prostora. Čista, jaka ideja reducirana je apstraktnom formom i linearnošdu. Jedinice terasasto poslagane u nizu, orijentirne na JI; dnevni boravak vizualno povezan s blagovaonicom. SAS ROYAL HOTEL, Kopenhagen, 1958.-60.

Prizmatičan volumen sa nenosivim zidovima od staklena (curtain wall facade) i čelika naglašene horizontalnosti (horizontalni parapeti). Prvi je neboder u Danskoj; visok 20 katova, sa 2-etažnom bazom i kao takav predstavlja noviju reinterpretaciju sjevernoameričkog nebodera. Interijer odlikuje čistoda i elegancija sa spiralnim stubištem naglašene ekspresije, koje kao da lebde u prostoru. ''Gestamtkunstwerk'' – otud stolice ''swan chair'' i ''egg chair'' .

JØRN UTZON Danski arhitekt; moderni ekspresionist koji projektira monumentale građevine i nenametljive stambene zgrade. Radio je jedno vrijeme kod Aalta, apsorbirao puno od Asplunda i posjetio Wrighta u njegovu Taliesinu. Od svojih učitelja puno je naučio, pa tako spaja skulpturalne kvalitete Aalta i organičke strukture Wrighta. Prije početka projektiranja uzima u obzir uvjete i karakteristike okoline. Arhitekturu shvada kao umjetnost, a njene forme razvija gotovo poetski, ali uz čvrst strukturalni integritet i kiparsku harmoniju. KINGO HOUSES, Elsinore, 1956.-60.

Projektira raznolike dispozicije po topografiji, atrijske kude koje poštuju postojedi teren potezima koji slijede obrise krajolika. Projektira matricu L oblika, unutar kojeg je insertiran mali vrt. Raspoređujudi tako jedinice po terene stvara hijerarhiju između individualnog i kolektivnog stanovanja, te tako povedava različitost položaja na blago nagnutom terenu. OPERA HOUSE, Sydney, natječajni projekt, 1957.

Natječaj je raspisan kako bi premijer dobio izbore, a njegova stranka nešto učinila za grad. 1.KRUG – J.Utzon izbačen 2.KRUG – Eero Saarinen (žiri) – odabire Utzona, 2.nagrada pripala je Amerikancima, a 3. Englezima (na natječaju sudjeluje 233 sudionika)

OPERA HOUSE, Sydney, natječajni projekt, 1957.

Sydney Opera House je jedna od najpoznatijih građevina u Sydneyu, najvedem gradu Australije. 28. lipnja 2007. uvrštena je na UNESO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji. Sydney Opera House se nalazi u blizini glavnog lučnog mosta, a mjesto na kojem je izgrađena bilo je mjesto utvrde. Operu je otvorila australska kraljica Elizabeta II. 1973.g. Jaka silueta koju čine jedra na niskim platformama zajedno sa mostom uzdižu se prema nebu i otvaraju prema rubu mora. Na platformama se nalaze 2 glavna auditorija, ekspresionističke forme s glatkim, lagano tekturiranim plohama i krovom u obliku školjki prekrivenih pločicama (struktura od betonskih ljuski na postamentu – 588 betonskih stupova podupire je do visine od 25m ispod mora). Originalna ideja interijera bila je stvoriti prostore koji plutaju dajudi tako protuvalni osjedaj krivuljama krova (apstrakcija + metafora + konstruktivizam), a na prostoru prema kopnu smješten je restoran. Zadnja izvedba dosta se razlikuje od Utzonova prvog rješenja. Utzon se povukao iz Australije i prepustio drugim arhitektima izvedbu. Nakon toga dosta se toga mijenja u odnosu na Utzonovu viziju Opere, a ljuske poprimaju strmiji pad od prvotnog, natječajem predloženog rješenja. Promjene su se dogodile dijelom i u interijeru (nema kazališta).

ITALIJA LEO CALLINI, EUGENIO MONTUORI, MASSIMO CASTELLAZZI, VASCO FADIGATI, ACHILE PINTONELLO, ANNIBALE VITELLOZZI STAZIONE TERMINI- RIM Prva stanica zgrada datira iz 1890.(arhitekt Bianci) Međutim, srušena je 1937 da bi se napravilo mjesta za nove stanice u povodu Svjetskog sajma 1942 u Rimu. Arhitekt Mazzoni nakon 2.svj. rata radi nova bočna krila duga 1 km, te talijanska vlada raspisuje natječaj za uredsku zgradu sa šalterima. Na natječaju su pobijedila 2 tima te su trebala novi projekt zajedno. Zgrada čini dugi zid koji spaja 2 mazzonijeva krila, između kojih se sad nalazi pokrivena galerija. Iza dva krila nalazi se visoka zgrada kao i krila u kojoj su smješteni uredi. Unutar te zgrade ekscentrično je postavljena transparentna dvorana sa zakrivljenim krovom u kojoj se nalaze brojači ulaznica. Na zgradi se ističe gigantski krov koji dijelom natkriva zgradu, a dijelom stvara trijem- to je zapravo sinusoidno rešetkasti nosač u kojem se čita ekspresivni konstruktivizam. Mazzonijeva 2 krila izgrđena su u neoklasičnom stilu. Zidovi su perforirani arkadama i kvadratičnim prozorima, a iznutra su prekriveni mramorom i mozaikom. Monumentalna fasada u kontrastu je s organskom dvoranom iznutra. (dvorana ima valovit krov od 33 zakrivljena rebra od AB-a). Zgrada se uklapa u priču modernističke, organske arhitekture 50ih, ali i u modernizam i futurizam za vrijeme Mussolinia.

GIO PONTI (I PIER LUGI NERVI) ZGRADA PIRELLI MILANO 33 Kata visok neboder čelične skeletne konstrukcije i glatke curtain wall fasade za tvrtku Pirelli koja je proizvodila gume i kablove. Zgrada ima plan poput tablete, a sužava se na svojim krajevima kao premac broda. Svojim oblikom zgrada je jedna od prvih koji odustaju od klasičnog oblike bloka nebodera, te pokazuje kako ne moraju sve uredske zgrade u Europi oponašati američke primjere. Liftovi se nalaze u jezgri. Struktura nije čelični kavez, ved KRALJEŠNI sistem. Zgrada je prestižna i jedinstvena te osim šta je postala simbol Milana ona pokazuje i tehnološku mod kompanije te novu industrijsku eru Italije.

ERNESTO ROGERS, ENRICO PERESSUTTI TORRE VELASCA MILANO Toranj od 100tinjak metara visine karakterističnog gljivastog oblike. U 26 katova tornja smjestili su se uredi i stanovi. Njegova struktura podsjeda na lombardijsku tradiciju srednjovjekovnih kula( uže u donjem dijelu, a gore su šire i poduprte sa drvenim i kamenim gredama). Toranj predstavlja moderno tumačenje karakterističnog talijanskog srednjovjekovnog dvorca. Zadnjih 6 katova, u kojem se nalazi stambeni dio, izbačeni su prema van i naglašeni kao velika izbočina pridržana koso položenim potpornjima koji podsjedaju na kontrafore. (u blizini zgrade nalazi se gotička katedrala). Pročelje je kameno, a interijer se odražava u raznolikosti fasade.

CARLO SCARPA MUSEO CASTELVECCHIO ,VERONA

Carlo Scarpova gl. Okupacija bila je prenamjena starih zgrada, on je vjerovao da se tradicija i modernitet mogu preklopiti te na taj način ističe arhitekturu layera kroz koju promatrač kad prolazi ima osjedaj da prolazi kroz vrijeme. U nj arhitekturi vidi se utjecaj Wrighta, de stilja te arhitekture japana. Projekt je kombinacija napoleonske zgrade i neogotičke modifikacije 2oih. Scarpa ostavlja glavnu fasadu ali ju uništava raznolikim rezovima. Na betonski konzolu postavlja srednjovjekovnu statuu konjanika. U muzeju se vidi njegova okupiranost detaljima i uporaba različitih materijala te dizajn zelenila ( dizajnira vrt s kamenim stazama i pravokutni vrt okružen šumom- utjecaj japana i venecije) . svako stubište je drugačije dizajnirano, a svaka soba odiše vlastitim karakterom.

PIER LUIGI NERVI U arhitekturu unio trodimenzionalni vokabular pomodu materijala, statike, tehnologije konstrukcije, ekonomske i funkcionalne efikasnosti. Smatrao da se oblici mogu razviti na 3 načina: razumijevanjem harmonije zakona fizike koji reguliraju sile otpora materijala, interpretacijom istinske harmonije esencijalnog faktora svakog problema, te odbacivanjem ograničenih rješenje smišljenih u prošlosti IZLOŽBENA HALA AGNELLI, TORINO Pravokutna dvorana ogromnog slobodnog raspona od 80m u prostoriji dužine 100 m. Svod dvorane sastoji se od naboranih rebra valovite forme montažnih elementata. Svod je preforiran otvorima te je na taj način postignuto zenitalno osvjetljenje.

PALAZETTO DELLO SPORT, RIM

Mala palača sportova, plitka kalota koja se sastoji od 1620 poligonalnih prefabriciranih dijelova koji oblikuju tekturni uzorak u obliku dijamanta s unutarnje strane, stvoren mrežama u koje su postavljena povezana čelična pojačanja. (njihovo prožimanje imalo je organički izgled, no nije opisalo stvarni smjer sila). Trokutasti betonski elementi prenose teret na kose stupove, postavljene u smjeru pritiska svoda. Betonska površina krova nastavlja se između ovih stupova i završava valovitim rubom. Opna krova se optički proteže niže no što je stvarna dimenzija nosive ljuske. Dvorana ima naboranu konstrukciju od prefabriciranih dijelova. Kupolasti krov je 60 metara promjera pridržan sa 36 stupova y oblika.

TVORNICA GATTI, RIM Tvornica poznata po stropu koji je pridržan tankim stupovima kosih kapitela s radijalnom mrežom greda kojom se postiže vizualna ekpresija. Rebra su postavljena u smjeru sila. Radijalna mreža nosača u 2 smjera stvara groteskni dizajn prostorije.

TVORNICA PAPIRA, MANTOVA

Izdužena forma zgrade odabrana je radi postvljanja modernih strojeva za proizvodnju papira. Zgrada je trebala bit u mogudnosti za nadogradnju i proširenje, pa Nervi odabire karakterističnu i osebujnu konstrukciju koja cijela visi na 2 vertikale koje pridrždavaju 4 čelična kabela. Fasada same zgrade je staklena. Zgrada svojim izgledom i konstrukcijom podsjeda na most.

Š P A NJ O L S K A JOSE ANTONIO CODERCH Član grupe R, proučava arhitekturu bijelih zidova: arh. Mediteranske obale i Balearskih otoka CASA UGALDE, CALDES D' ESTRAC Kuda je smještena iznad mora na terasastom brežuljku sa prekasnim spektakularnim pogledom. Kuda se svojim izlomljenim organskim planom prilagođava prirodnoj topografiji terena. Coderch spaja vanjske i unutarnje prostore na nekoliko nivoa što je nj odgovor na nejednak teren, svjetlo, sunce i more. Na prvom katu nalazi se horizontalna platforma s bazenom, dnevnim boravkom na J i I koji prati sunce i poglede, a kuhinja i sobe su na SZ. Na drugom katu su dvije spavade sobe sa terasama. U projektu se osjeti utjecaj slikarstva Miro i Gaudija. STAMBENA ZGRADA LA BARCELONETA , BARCELONA Stamena zgrada za umirovljene pomorce. (tušek: koliko pomorac deli kudu koja nalikuje na brod?!) Zgrada je uglovnica, osmerokutnog oblika. Vidljiv je utjecaj Gaudija i njegove Casa Mile (blago valovita fasada). Fasada ima 3 partitnu podjelu okrunjenu baldahinom. U cijeloj zgradi nema ni jednog pravog kuta, zidovi su obloženi keramikom te postavljeni slobodno tako da ne slijede ortogonalni raster, ali svejedno u zgradi su postignuti izvanredni funkcionalni prostori. Na fasadi su vidljive lođe sa škurama( mediteranska fasada) ona je otvorena prema moru. U tlocrtu se čita središnja jezgra s 2 stana na stubištu(jezgra je također pod kutom). Coderch ovim projektom nastoji uravnotežiti konfliktne zahtjeve: iskoristiti vizure prema luci te zadržati privatnost, spustiti svjetlo u srce tlocrta a spriječiti direktno osunča je, sačuvati gradsku matricu, a naglasiti posebnu modernu zgradu. Zgrada je primjer kako se moderna arhitektura prilagođava tradicionalnoj izgradnji (keramičke pločice i škure).

ALEJANDRO DE LA SOTA Radio u Madridu, ali dolazi iz Galicije sa sjeverozapada Španjolske. Njegovi zreli radovi su imali kvalitetu odnosa materijalnog i dematerijalizirajudeg. Bio je pod velikim utjecajem Mies van der Rohea, kojeg je znao samo iz knjiga. GOBIRENO CIVIL , TERRAGONA U ovom projektu on pokazuje veliku kontrolu u oblikovanju, kao i intelektualnu kontrolu. On istražuje čiste lebdede forme. Vidi se da je bio pod utjecajem Terranijeve, Casa del fascio. Zgrada je kvadratnog tlocrta. Pokazivala je mod Madrida, u kombinaciji sa simboličnim spajanjem apartmanske zgrade i javne palače. Simetrija tlocrta zgrade je narušena asimetrijom u pročelju, izmicanjem prozora, dok je ostatak zida bio puni volumen. Zbog uvučenog i ostakljenog prizemlja, puni volumen doima se kao da lebdi iznad zemlje. Postignuta je ravnoteža između simetrije i asimetrije. Cijeli projekt je bio na rubu između prisutnog i neprisutnog, koje je postignuto igrom svjetla I sjene modernog i klasičnog. Napravljena je od betonskog skeleta, koji je vješto sakriven iza punog zida, pa zgrada kao da glumi da je od kamena i čelika. Guvernerov balkon je bio na osi izmaknutih prozora, te je bio okrenut gradu. Naime svaka zgrada u gradu je morala imati balkon za govore. Stupovi u prizemlju, kao i polirani travertin, bili su pod utjecajem Miesa. Unatoč svojoj originalnoj funkciji, Guvernerova palača je bila brzo nakon Frankove smrti prenamijenjena u demokratsku instituciju, te postala uzorom mnogim mlađim arhitektima. ŠPORTSKA DVORANA ŠKOLE MARAVILLAS, MADRID Nalazi se na strmom nagibu zemljišta, razlika u visini iznosi 12 m. Za razliku od guvernerove palače, dvorana je bila okrenuta sebi, i jedva primjetna. To je bila prva zgrada u Madridu sa čeličnom konstrukcijom. Na uličnoj fasadi bila je skromnog utilitarnog karaktera, sa visokim crvenim zidom od opeke, dok se iznad nalazilo industrijsko ostakljenje, sa blago naznačenim čeličnim okvirima. Na ostakljenom dijelu pročelja nalaze se istureni pravokutni odjeljci. Na krovu se nalazi visoka mreža sa čeličnim stupovima, koja čuva igralište. Dok je eksterijer zgrade prilično miran, interijer je dramatičan. Sve postaje jedinstven prostor koji je premošten velikom čeličnom zakrivljenom rešetkom. Rešetka je morala nositi igralište na krovu, te omogudavati prozračivanje te difuzno svjetlo preko konveksnog stropa koji ne smeta gledalištu. Tako velika rešetka stvorila je most unutar kojeg su se mogle smjestiti učionice, koje su se spuštale kao u predavaonicama, radi bolje vidljivosti na ploču.

GRUPA R Grupa je osnovana 1951. Godine. Ona je trebala obnoviti antifašističke i racionalističke vrijednosti GATEPAK-A (predratni španjolsku ogranak CIAMA) te oživjeti realistički regionalizam dostupan širokim masama. Njen hibridni karakter je posljedica različitog kulturnog impulsa u kojem je stvoren: katalonska tradicija opeke, neoplasticizam, neorealizam, britanski brutalizam.

PREDAVANJE 18 /50-60te EUROPA ; FRANCUSKA, NJEMAČKA ENGLESKA/ FRANCUSKA UVOD Novi tradicionalisti i regionalisti diskreditirani jer su bili bliski Petainovu konzervatizmu 40ih. Nema senzibileta prema topografiji kao u Skandinaviji ni programa jeftine stambene izgradnje kao u Italiji i Španjolskoj. LeC i njegovi projekti nepriznati u Francuskoj sa puno više odjeka vani. Preokupirani su izgradnjom infrastrukture,aerodroma,željeznički postaja,tvornica, a pokušavaju pronadi odnos između umjetnosti i tehnike. Pariz u ovom vremenu odbija nebodere u centru.

BERNARD ZEHRFUSS CAMELOT, DE MAILLY CENTRE NATIONAL DES INTUSTRIES ET DES TECHNIQUES, Paris/La defense Zgrada je poznata kao najvedi nepoduprti betonski raspon u zatvorenom prostoru na svijetu, ab svod paraboličnog oblika oslonjen na 2 točke. Njegov trokutasti oblik je poduprt na 3 mjesta, 218m daleka Centar krova je više od 46m iznad zemlje. Nalazi se na sjevernoj strani trga la Defense, i jedna je od oku najuočljivijih zgrada, napravljena od prednapregnutog betona u inovativnom dizajnu duple školjke s unutarnjim rebrima. Ovaj je projekt sinteza arhitektonskog oblika i inženjerske vještine Pročelje je potpuno ostakljeno – curtain wall – danas je zgrada prodajni centar.

GUILLAME GILLET, CRKVA NOTRE DAME, Royan Gillet je vedinu života proveo radedi crkve i zatvore. Jedna od njegovih prvih realizacija je crkva u Royanu. S tim je projektom bio tako vezan da je tražio da njegov pepeo bude tamo nakon smrti. U 2.svj ratu je grad okupiran od strane njemačke vojske, te je uništeno 85% građevina te važne atlantske luke. Kasnije je odlučeno da grad dobije novi identitet, oko centra, središnje građevine, koja je bila upravo nova crkva na mjestu stare. Sagrađena u betonu, pokazuje svu monumentalnost koja se može postidi s tim materijalom. Stupovi u obliku slova V se izdižu prema nebu, držedi krov debeo samo 8cm.

MARCEL BREUER, PIER LUIGI NERVI, BERNARD ZEHRFUSS, ZGRADA UNSECO, Pariz zgrada UNESCO-a u Parizu, dizajnirana kao tlocrt u obliku slova Y, dizajnirana od strane 3 arhitekta triju nacija. Nazvana je trokraka zvijezda. Prohodni parter teče podižudi zgradu na 72pilota, snažna je geometrija zgrade. Velika skupštinska dvorana ima naboranu krovnu konstrukciju od bakra. Veliki prozori pružaju više svjetla u urede duž fasade,po vrtovima i hodnicima su brojna djela umjetnika poput Picassa, Giacometti, Caldera...

Eugène Beaudouin, Urbain Cassan i Louis Hoym de Marien AOM (l'Agence pour l'operation Meine Montparnesse) TOUR MAINE – MONTPARNASSE, Pariz, Toranj Maine-Montparnasse poznatiji kao Toranj Montparnasse je neboder visok je 210 metara, s 59 katova koji su pretežno namijenjeni kao uredski prostor. Čelično staklena zgrada, Izgrađena je s ciljem da bude centar i žarište istoimene četvrti. U vrijeme kada je bio sagrađen, pa sve do izgradnje Tornja Messeturm u Frankfurtu 17 godina kasnije, bio je najviši neboder u Europi, a danas je još uvijek najviši neboder i druga po redu najviša građevina u Parizu (nakon Eiffelova tornja).Dva kata su otvorena za posjetitelje, s restoranom i terasom na zadnjem katu. Neboder je često kritiziran zbog svojih gigantskih proporcija koje nagrđuju grad. Odmah do njega nalazi se jedna od najprometnijih pariških metro postaja kao i Željeznički kolodvor Montparnasse.

NJ E M A Č K A UVOD Nakon 2. svjetskog rata Njemačka je potpuno porušena i okupirana. Zadatak koji je imala: - zbrinjavanje ljudi koji su izgubili domove u ratu -stvoriti uspješan industrijski sistem na demokratskoj osnovi. 1930. vedina je „umova“ emigrirala u SAD. Najznačajniji arhitekti u to vrijeme su EIEREMANA i SCHAROUN. U Njemačkoj se ne pojavljuje regionalizam!

EGON EIERMANN Studirao je na Tehničkom fakultetu u klasi s Poelzigm . Svakom projektu pristupa na drugačiji način (ovisno o njegovoj situaciji), uvijek traži karakter koji je prikladan funkciji i mjestu. Stvara potpuno novi pristup TEHNICISTIČKI PROČIŠDEN, miesovski, strogo DISCIPLINIRAN, ODMJEREN. U istom stilu dizajnira i namještaj. +SEP RUF NJEMAČKI PAVILJON, Svjetska izložba u Bruxellesu, 1954-1958.

Zgrada odmjerenog, strogog, discipliniranog, miesovski oblika. 8 paviljona smješteno je oko skupine stabala i spojeno mostovima. Krovovi tih mostova prekriveni su poliesterom koji je pričvršden za čelične okvire (kao kod ranih zrakoplova). ZGRADA NECKERMANN, Frankfurt, 1958.-61.

Konstrukcija AB nosači u rasteru 6x6m. Geometrijski stroga zgrada. Vanjski balkoni služe za evakuaciju služe i za održavanje te kao zaklon ostakljenih dijelova od sunca. Bojama pomaže u artikulaciji dugih pročelja: beton svijetlosive boje, ograda bijele ili plave, a tende i izlazi za nuždu žute ili crvene boje (PROČELJE ODRAŽAVA NAMJENU PROSTORA). Požarne stube i jedinice klimatizacije izbačeni su na pročelje i dočaravaju osjedaj procesa i kretanja (lomljene stube izbačene na ostakljeno pročelje). Na 4.katu nalazi se unutrašnje dvorište.

UREDSKA ZGRADA OLIVETTI, Frankfurt, 1968.-72. .

Dva tornja s administrativnim uredima i apartmanima za goste povezana s niskom građevinom u kojoj se nalaze odijeli prodaje i informatičko-edukacijski centar. Tornjevi imaju oblik pehara, katovi postižu svoju punu širinu tek na 6.katu što omoguduje gradnju zgrada blizu jedne drugoj. Kao i kod zgrade Neckermann, balkoni za evakuaciju i tende podržani su lakim čeličnim okvirima, što pročeljima daje FINODU TEHNIČKOGA VEZA.

BRADA SCHNEIDER (PAUL I EGON) GARAŽA HANIEL, Dusseldorf, 1949.-50 Prva garaža na više katova koja je sagrađena u Njemačkoj. Konsrtukcija AB, pročelje je ostakljeno prozirnim staklom. Dvije pristupne rampa (ulazne/izlazne) za automobile su izbačene van zgrade na pročelje, ovješene su konzolno na AB nosače! Na 5 katova stalo 700 automobila..

STUBBINS, DUTTMAM,MOCKEN HALA BENJAMIN FRANKLIN, Berlin, 1957.

Zgrada kao američki poklon gradu za izložbu Interbau 1957. Stubbins je planirao ovješeni krov pridržan dvama lučnim potpornjima sa strane, koji bi spektakularno stajao na smo dvije točke. On ej zapravo pokrivao samo središnji auditorij, ostatak velikog kompleksa bio je pokriven betonskom ravnom pločom. Bududi da je statički gotovo nemogude postaviti krov na samo dvije točke, prihvadeno je rješenje koje je pretrpjelo teške kritike u ono vrijeme: zidovi auditorija preuzeli su teret dijela krova između njih, dok su vidljiva krila pridržavala samo prepuštene dijelove krova, „obod šešira“, stvarajudi kontradikciju između prividne i stvarne raspodjele tereta. Prednje krilo se srušilo 1980. uslijed korozije njegovih čeličnih dijelova. Rekonstrukcijom je pokazano da je mogude izvesti izvori projekt i stvarno postaviti krov širokog raspona na samo dvije točke. Krov je sada potpuno odvojen od krova auditorija ispod. U cijeloj ovoj zbrci s konstrukcijom komunikacije su u potpunosti zanemarene. Unutrašnjost je nejasna i nezgrapna. Mjestimično vrlo niski stropovi stvarju tjeskoban ugođaj, predavaonica je previše orijentirana na jednostranu komunikaciju. Nedostaje fleksibilnost prostora.

HENTRICH, PETSCHNIGG UREDSKA ZGRADA PHOENIX-RHEINROHR, Dusseldorf, 1955.-1960. Trodijelna zgrada podiže s tla parka skrivajudi garažu. Oblikovana kao 3 volumena koja se mimoilaze, u centru je jezgra sa servisima i komunikacijama. Fleksibilnost tlocrta žrtvovana je radin izrazito vitkog oblika (u završecima pojedinih volumena prostori su jako uski). FORMALIZAM s prorezima koji su malo upitni Zgrada se diljem svijeta replicirala mnogo puta.

HANS SCHAROUN Počinje kao ekspresionist, a tako i završava (usporedbe radi, Mies počinje kao ekspresionist, ali završava kao monumentalist). Prvo njegovo pojavljivanje je s kudom u naselju Weissenhof. Totalna je suprotnost Eiermannu koji stvara čisti red i disciplinu, on stvara ekstremni ekspresionizam. Buni se protiv sužavanja int. stila i stvara VLASTITI STIL. Oslanja se na uglaste, zakrivljene geometrije, naglašene konzole, ulančavanje različitih strukturnih sistema u istom projektu (npr. Berlinska filharmonija). Ostaje dosljedan do kraja, nema oscilacija u karijeri. ROMEO I JULIJA, STAMBENE ZGRADE, Stuttgard, 1954.-59. Njegova 1. značajna realizacija nakon rata. JULIJA – obla forma koja raste kaskadno od 5. do 12. kata ROMEO- viši od Julije, izlomljenog L oblika (u tlocrtu) s lomljenom fasadom Dinamična ekspresionistička forma, naglašenog plasticiteta. Balkoni se pružaju prema suncu.

ŽENSKA JEZIČNA GIMNAZIJA, Lune, 1955.-59. Lančane strukture međusobno povezanih učionica i auditorija spojeni su preko DUGAČKE „KIČME“. Svaka učionica u izravnom je dodiru sa svojim INTERNIM DVORIŠTEM, nazubljene je ekspresionističke forme, egzistira u svom mikrokozmosu. Višekutne učionice nepravilnog oblika. Vrlo razigrana zgrada, čak i u malom mjerilu.

BERLINSKA FILHARMONIJA, Beriln 1956.-63.

Za vrijeme realizacije Scharoun ima 70 godina POZORNICA:Uzima temu Gropiusove pozornice koja je u središtu pozornosti, POZORNICA POSTAJE GLEDALIŠTE, GLEDALIŠTE JE OKO SVIH STRANA POZORNICE,do sada to nitko nije napravio. AUDITORIJ: -multifasetiran -gledalište je razlomljeno na više cjelina te se tako dobiva više INTERNIH GLEDALIŠTA koji stoje na nagnutim plohama. Redovi za sjedenje su odIjeljeni i izgledaju kao da lebde na različitim nivoima FOAYER -kao prsten oko cijele priče s auditorijem i pozornicom -mnoštvo stubišta stvara dinamičan efekt. Zgrada je teška za projektiranje i realizaciju, gradi se iznutra prema van. Vanjski oblik se formira po potrebama unutrašnjosti. Krov je uvijen. Danas je dobila metalnu oblogu. NACIONALNA KNJIŽNICA, Berlin, 1964.-78. Nalazi s eu istoj ulici kao i Filharmonija, preko puta nje. Smatra se jednim od najljepših interijera u Berlinu. Pristup je ispod kancelarijskog sklopa u monumentalni hol odakle se stubištem penje na višu razinu čitaonice. Prostor arhive se u pročelju iščitava kao volumen sa žutom fasadom od aluminija. Dovršio ju je Scharounov partner Wisniewski.

LUDVIG MIES VAN DER ROHE NOVA NACIONALNA GALERIJA, Berlin, 1962.-67

Mies primjenjuje ESTETIKU MINIMALIZMA IZ NORMI TEHNOLOGIJE. Najznačajniji dio građevine, čiji se veličanstveni krov čini kao da pluta na 8 stupova , predstavlja samo mali dio realiziranog prostora koji je bio namijenjen za privremene izložbe. (veliki horizontalni disk krova s uvučenim kubusom). Krov se montirao na tlu pa zatim hidraulikom podizao na stupove. Ovo je bio Miesov zadnji projekt i zahtijevao je da stoji ispod za vrijeme podizanja čeličnog krova. Opsežan stalni postav je u podrumu, kao i sanitarni prostori, garderoba i uprava (dva stubišta i dvije jezgre), tako da „cjelovitost hrama ostane netaknuta“. Zapravo je ovaj vidljivi i, u svojoj prozirnosti, zadivljujudi dio zgrade možda najvažniji izložak muzeja.

Berlinska filharmonija, Nacionalna knjižnica i Nacionalna galerija-NOVO KULTURNO SREDIŠTE BERLINA.

ENGLESKA UVOD Nakon drugog svjetskog rata Velika Britanija je proživljavala posljednje trenutke svog imperijalističkog identiteta; nezavisnost Indije 1945.označio je početak raspada Imperija, a kasni sukob koji se zbog ekonomske krize mogao pojaviti, ublažen je radikalnim socijalnim mjerama laburističke vlade (ljevica) STANJE U ENGLESKOJ POSLIJERATNOJ ARHITEKTURI: lijeva laburistička vlada, nedostatak financija i kulturne podrške za monumentalno izražavanje; zakoni: o školstvu (kojim se obavezno školovanje produžava na 15 godina) i o novim gradovima (koji su trebali izgledati kao Vrtni(Garden City)) -> izgradnja montažnih škola; njihova arhitektura jednostavnog, reduciranog stila u opeci sa blago kosim krovovima nastala je po ugledu na sličan švedski uzmak ortodoksne moderne -tzv. "novi empirizam" , a u Engleskoj dobiva naziv "novi humanizam“ NOVI BRUTALIZAM mlađa generacija odbacuje ovakav koncept kao malograđanski, i postepeno formira jedan novi estetski sistem, kome daju ironični naziv "novi brutalizam" (koji nosi paladinajsku tendenciju) - izložba "Uspoređivanje života i umjetnosti",organizator Institut suvremene umjetnosti u Londonu, 1953.(izložba fotografija u zrnastoj strukturi, sa scenama nasilja, izobličenog ljudskog tijela) -> javnosti je predstavljen izvorni senzibilitet pokreta, serijom fotografija kojima se inzistira na viđenju svijeta opustošenog ratom, propadanjem i bolešdu (fotograf Henderson) koji de biti inspiracija Smitsonovih(njegov rad i njegov život)); na seriji narednih izložbi, oni osciliraju između zainteresiranosti za život radničke klase i zainteresiranosti za potrošačko društvoELEMENTI NEOBRUTALISTIČKE ARHITEKTURE: Paladio kao daleki duhovni izvor,Mies kao direktni uzor, vjernost materijalu (koja se najprije manifestira u mehanicističkom i konstruktivističkom, a potom u "taktilnom" smislu - oduševljenje Miesom ("Mies je velik, ali Le Corbusier komunicira") zamjenjuje se obradom LCovom manira "beton brut");krajem 50-tih dolazi do konačne integracije britanske brutalističke estetike – spajanja formalističkih i populističkih aspekata u arhitekturu opeke i stakla , blisku industrijskim objektima XIX v.; u to vrijeme pokret je ved široko međunarodno rasprostranjen Brutalizam je povezan s ideologijom socijalne utopije koju su osobito podržavali Smitsonovi. Ipak brutalistička arhitektura i nije bila dobro prihvadena osobito u Engleskoj. Taj su stil je povezan sa modernističkim, minimalističkim i internacionalnim stilom. Za ove projekte je karakteristično da se na kudi vide njene funkcije i sadržaji, od konstrukcija do klimatizacije, ureda ili stana. Sve. Arhitekti su odabrali brutalizam zbog njegove iskrenosti, skulpturalne vrijednosti i beskompromisnog antiburžoaskog stava, ali su u praksi mnoge zgrade izgubile viziju L.C služenje zajednici i razvile se u klaustrofobična i kriminalu pogodna mjesta (Robin Hood Garden izložen vandalizmu). Brutalizam je često kritiziran da nije user friendly, da nije komunikativan, ulaz bi mu rijetko bio naglašen jer se o tome nije vodilo računa, betonske fasade nisu bile pogodne engleskoj klimi itd. Brutalizam je završio sredinom 80Ih i označio je put strukturalnom ekspresionizmu. U novije doba doživljava svoj revival u Engleskoj, a osobito u Lat.Americi, Izraelu i Aziji.

SMITHSON ALISON I PETER Popularnost tadašnjeg stila (blagi nagibi krova, zidovi od opeke, vertikalne drvene oplate, četvrtasti panoramski prozori u prirodnoj ili bijeloj boji s drvenim okvirima), koko je postao standard izražavanja arhitekata pod izlikom modernizma, oštro odbacuje Smithson. Brutalizam koji se razvio nosi prepoznatljivu paladijansku tendenciju, odgovarajudi na ˝pučko detaljiranje˝. Nizali su se radovi na natječajima i izložbama, u rusko konstruktivističkom i japanskom duhu, vrlo važna izložba ˝this is tomorrow˝ 1956., kad su Smithsonovi projektirali simbolički temenos (sveti prostor oko hrama), metaforičku stradaru u dvorišnom okruženju, ironičnu interpretaciju Laugierove kolibe iz 1753. Na istoj se izložbi pojavio ironični kolaž Richarda Hamiltona (just what is it that makes todays homes so different. Odbacuju jeftini populizam, utjecaj Miesa u materijalima i minimalizmu. Zagovaraju brutalizam, koji je kao pojam stvorio Hans Asplund. Osciliranje između sklonosti prema starome od strane radničke klase i primamljivosti potrošačkog društva, dolazi do podvojenosti prividnim lažnim populizmom. Udaljuju se od naklonosti radničkom životu i približavaju idealu građanske klase (sklonost trošenju, automobili kao neizsotavan dio života). HUNSTANTON SCHOOL, Norfolk Prva njihova izvedena kuda, dokaz njihovih težnji i svojevrstan manifest njihova rada. Jezgra škole je ulazna dvorana koja slobodno teče u blagovaonicu, učionice, a prostori oko nje su vanjsko dvorište, atrijska dvorišta, te igrališta. Škola ima dva života: svakodnevni (školski); te drugi,život čistog prostora, izgrađena Forma koja de postojati i kad škola postane skladište ili muzej. Važniji je space between od forme, materijala, pojavnosti. Void postaje sama kuda. U pogledu funkcionalnosti projekt je ocijenjen brutalističkim, nepogodnim za školu, pre agresivnim, u vidu ideje to je početak nečeg što se i danas odvija u arhitekturi, a to je korištenje fasade zgrade kao omotača koji prima bilo koju funkciju. sve ono što ostaje unutar njega postaje ispunjen ivoid. Škola je postala tipologija sama za sebe. Asimetričan plan isprojektiran u modulima s punim plohama, ima dva unutrašnja dvorišta. Velike staklene plohe pod Miesovim utjecajem (problemi s grijanjem i hlađenjem)su kasnije zamijenjene crnim panelima. STREET – DECK SCHEME, GOLDEN LANE, London Konstruktivistički i japanski projekt. URBANA REIDENTIFIKACIJA, projekt oko ruševina od bombardiranja, zajedništvo i ljudske veze određuju formalni sklad. Razvodnjeni Palladijanizam i Kritika na VILLE RADIUSE ( stanovanje, rad, odmor, prijevoz). Stambeni volumeni povezani pješačkim i unutarnjim ulicama na 3.katu zgrada cilj potaknuti socijalnu interakciju (niz urbanih prostora, s jedne strane sunce i zrak, s druge ulazi u stanove). Gusto naseljena

zgrada temelji se na OBITELJSKIM JEDINICAMA koje su povezane zatvorenim i otvorenim prostorima Formira se ULIČNA PALUBA (sistem jednostranih galerijskih prilaza, dovoljno širokih i podignutih na stupove); ˝kuda u zraku˝ . Svjesni ograničenja grada – prikaz kao dokaz da se na 6.katu gubi kontakt s tlom-niskoetažna gradnja povoljnija, veda gustoda naseljenosti -> obiteljska stambena izgradnja. SHEFFIELD SVEUČILIŠTE Projekt proširenja,Glavna okosnica interna komunikacija. Fleksibilnost omogudena jednostavnom kontinuiranom i repetitornom strukturom, Utjecaj japanskog konstruktivizma,Projekt zasnovan na 'estetici promjene'mogudnost promjene bez remedenja cjeline , fleksibilnost prenamjene prostora. Zgrada je od prednapregnutog betona i laka fleksibilna čelična konstrukcija Ideju o potrošnosti negiraju ved sljededim projektom “KUDE BUDUDNOSTI” (djelovi ne trebaju biti tipizirani, dovoljna je serijska proizvodnja, npr. poseban dio koji se ponavlja kod brojnih jedinica. koncepti funkcioniraju i na razini stana, tj. prototipa kude na izložbi u Londonu. Koncept kude su prostorije koje teku jedna u drugu kao dijelovi spilje, te kao i u spilji prolazi koji spajaju te prostorije zadržavaju privatnost prostora. Ta kuda je imala odjeka u javnosti kao futuristički proizvod, ali njena važnost nije u tehnologiji, ni u novim materijalima, ved u jednostavnosti projekta kude s unutarnjim dvorištem. ne tipična je obiteljska kuda s vrtom, ved kuda oko vrta; djelid javnog prostora unutar privatnosti kude. Takve kude grupirane zajedno, mogle bi tvoriti novu zajednicu, naselje. prostori nisu dobiveni adiranjem ved upravo oduzimanjem od punog ECONOMIST BUILDING, London stvara trg zaštiden od aktivnosti ulice, a istovremeno povezan s njom zbog prolaza kroz blok. praznine između struktura stvaraju zaslon, definira javni prostor. Plato trga uzdignut na višu kotu odnosu na razinu ulice stvara ulazni prostor kao postepeni prijelaz u zgradu. Istovremeno je grad ostavljen izvan parcele ali je i trg pridonio slici grada. Sama kompozicija je promišljena, logična,a program razbijen na tri odvojena volumena različitih visina. Najviši s uredima je na jednom uglu parcele, povučen unatrag da ne mijenja frontu prema glavnoj ulici. Niži na suprotnom uglu s dudanima i bankom, dok je tredi stambeni na tredem uglu. Economist grupa je cluster, znak oblika kakav bi bududi grad trebao imati. Ključna je asimetrija, te izmaknuta aksijalnost trga - uspješna veza između stare zgrade na uglu i preostale tri. Volumeni različite visine su u skladu, a program je zadovoljen jer svaka zgrada ima svoj sadržaj, a opet zajedno funkcioniraju. Najvažniji je prostor koji je ostao kao negativ, svojom nepravilnošdu potencira činjenicu da nije slučajno nastao ved je dobro promišljen, dimenzioniran i odmjeren. To je upravo „charged void“ o kojem Smithsoni pričaju.

ROBIN HOOD GARDENS, LONDON „Ulice de biti mjesta, a ne samo hodnici i balkoni.“ Taj manifest je bila prva klica nastanka Golden Lane projekta kojim je Team X, tj. Alison i Peter udarili temelje novog promišljanja o stanovanju. Tema ulice unutar zgrade nastavak je LeC ideje Unite-a u Marseillesu, ali ovdje postaje glavna tema, urezana ulica koja se ponavlja svako 2 etaže,ispunjena praznina, ulica unutar zgrade, polujavni prostor iz kojeg se pristupa stanovima. Stanovi su realizacija ideje koja je kod autora postojala otprije, preispitivanje tipologije stanovanja-Kako od solitera učiniti društveno mjesto, ane zatvorenu zajednicu. Oduzimanjem od velikog volumena, trake javnih ulica dobivaju prostor koji je mjesto okupljanja, sastajanja, razmjene. No „ulice“ su postale mjesta kriminala i okupljanja nasilnika, a projekt proglašen promašajem. Međutim ideja stvaranja socijalnog poluprivatnog prostora koji obogaduje zajednice, Kao koncept proizvodi uspješne modifikacije i danas.

DENIS LASDUN Stvara arhitekturu koja uvijek ima odnos s kontekstom ( povijesnim, fizičkim, prirodnim , lokalnim). Bio je pripadnik grupe TEKTON ( Lubetnik) koja je težila stvoriti opde pristupačnu arhitekturu. Surađivao je s Lubetnikom i Coatesom. Njegovi radovi su kontrast onima koji su opsjednuti tehnologijom (tehnologija je sredstvo, a ne kraj u kreaciji), stvara ARHITEKTURU URBANOG PEJZAŽA!!! Utjecaj: LC, Wright, barokni arh. Hawksmore. BETHNAL GREEN, STAMBENA ZGRADA, London 1954.

Pokušava stvoriti sliku nove stambene zajednice. Odbacuje monolitne oblike i stvara 4 volumena koja su međusobno spojena mostovima sa središnjom jezgrom u kojoj su komunikacije i servisi. Volumeni su asimetrično položeni. Lasdun je bio zabrinut da se u modernim zgradama ne razvijaju dobrosusjedski odnosi stoga zajedničke sušionice rublja koje svi koriste smješta u sredinu. Uzima u obzir lokalni, fizički i socijalni kontekst! Stanovi su dvoetažni, bazirani na tipičnoj kudi iz okolice. Forma zgrade reinterpretira ulicu i postojeda pročelja: osunčanje-svaki stan ima balkon cijelom dužinom pročelja na donjoj etaži. Izbjegava duge hodnike. Utjecaji: Lubetkin, Unite, Villa Radiuse ST. JAMES PLACE, STAMBENA ZGRADA, London, 1958-60.

Zgrada s a luksuznim stanovima na poluetažama. Takva organizacija vidljiva je na pročelju. Prostrani pogledi iz dnevnih boravaka na park. Pročelje je oblikovano u horizontalnim trakama staklenih zidova i bijelih betonskih parapeta. Lasdun opet stvara poseban odnos s kontekstom (okolnom gradnjom i prirodom)U ranoj modernoj odnosa s okolišem nije bilo, ako je, radilo se o kontrastu. Tek 50tih i 60tih to pitanje dobiva na važnosti.

ROYAL COLLEGE OF PHYSICIANS, Regent's Park, London, 1959.-61. Motiv pri oblikovanju bio je povijesni koncept zgrada u okruženju. Neoklasična, apstraktna građevina u formi i u detaljima, bez sentimentalizma. Sastoji se iz dva dijela: terazzo i grimiz. Terazzo je ceremonijalni objekt koji sadrži veliki hall, povijesnu knjižnicu i središnji prostor. U glavnom hallu nalaze se stube koje se dižu u sve širem obliku krakova. Bijela pravokutna ljuska koja lebdi na stupovima, a ispod nje su zasjenjeni dijelovi. Stepenasti leveli povezuju prostore unutar i izvan zgrade i tako postaju dio svog okoliša -URBAN LANDSCAPE. Grimiz je nepravilna forma auditorija od grimizne cigle . Prijelaz u mjerilu između oštre forme i okruženja. Slobodne, organične forme koja implicira rast i promjenu.

UNIVERSITY OF EAST ANGLIA, Norwich, 1962.-68. Ruralno okruženje u stepenastoj dolini prema rijeci.

NATIONAL THEATRE, London, 1951.

Sistem slojeva i platformi sa pripadajudim tornjevima, s gotovo baroknim terasama. Grube siluete tornjeva daju osjedaj veličine, a slojevi sprječavaju zgradu da postane monolit, omoguduju da zadrži ljudsko mjerilo. Dinamične kompozicije volumena, asimetrične i primjenjive. Sistem platformi koristi kako bi: - stvorio niz preklapajudi prostora s pogledom na grad -da bi uklopio zgradu u okoliš -da bi izrazi javnu namjenu- otvoreni gradski prostor 3 auditorija: sa otvorenom pozornicom, manji sa konvencionalnim proscenijima, crna kutija za eksperimentalne produkcije. Most vodi u srce zgrade, puni lobbyje i auditorije. Platforme stvaraju javne pozornice i socijalne prostore- cijela zgrada postaje teatar.

JOHN LESLIE MARTIN ROYAL FESTIVAL HALL,London, 1951. Nastala pod utjecajem Lubetkina i Skandinavije.

RICHARD SEIFERD CENTER POINT,London 1963.66. Prvi londonski neboder koji je odmah izazvao veliki gnjev i nezadovoljstvo.

JAMES STRILING Dao je veliki doprinos brutalizmu (od 1955.), ali nikada nije htio priznati da je brutalist. Osim što se drži brutalostičkih obilježja značajno je to što uvijek radi u staklu i opeci. Značajan je u svojoj arhitektonici oblika, a ne u ambijentalnosti ili prostornom senzibilitetu za stvaranjem kvalitetnih uvjeta za život. +JAMES GOWAN HAM COMMON FLATS, Richmond, 1955.-58. U suradnji s James Gowanom. Vidljivi utjecaj LC-a. stambena zgrada od opeke s otkrivenim betonskim elementima. Dva stana na stubište. U interijerima zidovi također od opeke (ne ožbukani dodatno).

+JAMES GOWAN REKONSTRUKCIJA STAMBENOG BLOKA,Preston 1957.-59. Dograđuje vanjsku galeriju od opeke. S jedne strane se ulazi u stanove, s druge u drvarnicu.

+JAMES GOWAN LEICESTER UNIVERSITY ENGINEERING BUILDIG,Leicester,1959.-63. Zgrada TehniČkog fakulteta. Veliki potpuno ostakljeni toranj u kojemu se nalaze uredi leži na auditoriju, a sve skupa je an stupovima. U pozadini je niski volumen laboratorija s krovnim ostakljenjem u obliku zubaca pile pod kutom 45 u odnosu na pročelje, šed krov. Cijeli raster je pod kutom od 45stupnjeva u odnosu na ortogonalnu geometriju. Veliki je broj ugaonih volumena rezan pod kutom od 45. Zgrada građena od crvene cigle i stakla, a betonske površine na pročelju obložene su pločicama od terakote. Zgrada ne odražava svoju namjenu, ne sliči na sveučilište, svojim oblikom jasno izražava funkciju pojedinih dijelova. Pomorski detalji palube:prečke i stepenice. Ova zgrada je Strilinga izbacila u orbitu. Utjecaji: Meyer(tvornička shema Lige naroda), Melnikov (konstruktivizam), LC(rampe), Wright (J.Wax toranj).

ANDREW MELVILLE HALL, UNIVERITY ST. ANDREWS 1964.68. Studentski dom. Nazubljena pročelja kojoj se određuje orijentacija prozora. Zgrada nejednake katnosti, uklopljena u pejzaž. Dva bočna uzdužna volumena sadrže sobe, a središnji kvadratični društvene prostore.

HISTORY FACULTY BUILDING, CAMBRIDGE, 1964.-69. Dobio je natječaj jer je jedini pokušao integrirati knjižnicu i učionice. Predavaonice i uredske prostorije smještene su unutra dva sedmerokatna bloka koja tvore L-oblik. Postavljene su pod pravim kutom u odnosu na staklom prekrivenu čitaonicu knjižnice, koja graniči s niskom zgradom u kojoj su smještene knjige. Krov je od dvoslojnog stakla radi regulacije klime, elegantni sistem čeličnih rešetki s mehanizmom i mogudnošdu otvaranja . radijalni plan čitaonice proizašao je iz zahtjeva da se čitav prostor može nadgledati iz jedne točke. Dvostruki toranj u kojemu su smještene stube i liftovi obilježje je Strilingova stila. Zgrada je izgrađena od crvene cigle, ostakljenja su slična industrijskim ostakljenjima. Ostakljen e galerije u interijeru su inspirirane SF filmovima i avionskom tehnologijom.

FLOREY BUILDING, QUEEN'S COLLEGE OXFORD,1966.-71 STUDENTSKI DOM. Slično kao i Leincester i Cambridge, samo manje uspješno. Studentske sobe su smještene oko poluotvorenog dvora s pogledom na polja i drvede. Čitavo to pročelje je ostakljeno i zaštideno roletama od poda do stropa (od sunca i za privatnost), zbog tih roleta dolazi do problema s ventilacijom (slično kao u Armiji spasa). Na vanjskoj strani tog volumena smješteni su hodnici i komunikacijski tornjevi sa stubama i liftovima (od crvene opeke). zgrada počiva na kosom A okviru i podsjeda na gledalište. Glavna javna funkcija, menza, smještena je u fokusnoj točki, umetnuta u dvorište s nadvišenim ispustom klime u obliku vjetrokaza. Porta je valovita, slobodna forma pod kutijom.

SIMENS AEG RAČUNARSKI CENTAR, Munchen Natječajni projekt, neizgrađen. Istraživački laboratorij Mehanomorfnog karaktera. Cilindrični oblici glavnih ureda su postavljeni duž velike osi sa pomičnim transparentnim vrpcama. Redovi stabala daju štih 18. stoljeda. Brisoleji koji ptuju po fasadi pratedi sunce.

CITY CENTRE, DERBY Povijesna interpolacija jasno čitljivog koncepta. Potkovastu zgradu uvlači u lokaciju. Pročelja zaštidena konzervatorima zadržao kao kulise za pozornicu. Nadsvođeni prolaz bačvastim svodom između trgovačkih arkada. Amfiteatar na otvorenom.

PREDAVANJE 19 /50-60te LATINSKA AMERIKA I JAPAN/ Brazil i Latinska Amerika traže svoj izraz u modernoj arhitekturi, kao izraz i odraz nacionalnog napretka i izlaska iz periferije svijeta. Kao reakcija na internacionalni stil razvijan 1930-ih godina, razvio se pokret „KRITIČKOG REGIONALIZMA“, više u arhitektonskoj teoriji, a mAnje u praksi. To je pojam kojim Frampton označava regionalne škole koje odražavaju anti-centralističko raspoloženje; aspiriraju za kulturnom, ekonomskom i političkom nezavisnošdu, ali i napredak u globalnom smislu, tj. „regionalno“ se manifestira kao lokalni oblik „svjetske kulture“ (činjenica da ne može svaka kultura apsorbirati i podnijeti šok suvremene civilizacije i tu se javlja paradoks: kako postati suvremen, a istodobno se vratiti izvorima, oživjeti staru civilizaciju, a istodobno sudjelovati u novoj). Ovakav pristup se prepoznaje u djelima Dunca J. Utzona, grupe R u Barceloni, Japanca Tadaoa Anda idr. Znači, narod (nacija) bi s jedne strane trebala biti ukorijenjena u tlo svoje prošlosti, kovati kulturni identitet, ali da bi mogla učestvovati u suvremenoj civilizaciji, nužno je da istovremeno učestvuje i u naučnoj, tehničkoj i političkoj stvarnosti. Regionalnu kulturu ne treba gledati kao nešto dato i nepromjenjivo, nego nešto što treba danas svjesno kultivirati i bogatiti; snaga provincijske kulture je u njenoj sposobnosti da sabere umjetnički i kritički potencijal regije i istovremeno asimilira i reinterpretira strane utjecaje. „PREMA KRITICKOM REGIONALIZMU“, Keneth Frampton „Kako biti moderan i vradati se izvorima, kako oživjeti staru, zaspalu kulturu i dati joj mjesto u današnjoj civilizaciji“. Naglasak treba biti na topografiji, klimi, svjetlu i tektonskim formama više nego na scenografiji , na taktilnom više nego na vizualnom; ne toliko vaditi elemente iz konteksta, koliko elemente moderne arhitekture stavljati u kontekst!

EDUARDO TORROJA HIPODROM ZARZUELA, MADRID, 1935 To je prikaz inženjerske modi, kombinacija oble forme i naborane konstrukcije koja daje novu izražajnost inženjerske konstrukcije; gigantska konzola, tanka ljuska od 10 cm debljine je snažna gesta organičke forme i jak input za brazilsku arhitekturu.

BRAZIL Razvoj moderne arhitekture u Brazilu počinje sredinom 1920-ih suradnjom Lucia Coste i Georgi Warchavchika, ruskog arhitekta i emigranta koji je tijekom studija u Rimu bio pod snažnim utjecajem futurizma, i koji je projektirao prve kubističke kude u Brazilu. Nakon revolucije 1930-ih i imenovanja L.Coste za voditelja škole lijepih umjetnosti, moderna je arhitektura u Brazilu postala sastavnim dijelom nacionalne politike razvoja. Godine 1936. Le Corbusier je, pozvan u Brazil kao savjetnik, osobno proširio svoj utjecaj na Južnu Ameriku izradom projekta za novu zgradu „Ministarstva obrazovanja“ zajedno sa arhitektima Costom i Niemeyerom. Modernizam je napravio jasan prekid s eklekticizmom, ali je ostvario put autohtonoj mitologiji zasnovanoj na metaforičkoj reakciji na krajolik. Niemeyerovi radovi iz ranih 1940-ih su vjerojatno bili najuspješniji u postavljanju pojmova i izraza moderne brazilske arhitekture, oslanjajudi se na praktičnu i lirsku interpretaciju tropskih uvjeta. Niemeyer je bio svjestan ograničene socijalne uloge koju njegova arhitektura nosi, jer kao u mnogim zemljama u razvoju, arhitekti su ovisili o malobrojnim bogatim ljudima da bi uopde išta gradili. Međutim 40-ih i 50-ih socijalne osnove moderne arhitekture su se proširile. Tada moderna arhitektura postaje sastavnim dijelom nacionalne politike razvoja.

OSCAR NIEMEYER je brazilski arhitekt, smatran jednim od najvažnijih autora internacionalne moderne arhitekture. Pionir je u istraživanju mogudnosti prednapregnutog AB betona. Iako njegove kude jesu internacionalni stil, ipak nisu bile „hladni blokovi“ koje toliko kritiziraju post-moderni kritičari. Njegovi radovi imaju tako dinamične forme i zakrivljene mase, da ga neki smatraju više kiparom nego arhitektom. +LUCIO COSTA, PAUL WIENER BRAZILSKI PAVLJON, SVJETSKA IZLOŽBA, NY, 1939. Koncept L.C. slobodnog plana ovdje je uzdignut na viši nivo fluidnosti i prožimanja, oko egzotičnog vrta koji je prikazivao mikrokozmos Amazone sa zmijama i orhidejama. Paviljon je bio međunarodno priznanje moderne u Brazilu. Po prvi put se koriste sadaste brisoleje koje su bile brazilski autentični doprinos.

+LUCIO COSTA, J. MOREIRA (s L.C), 1936.-45. MINSTARSTVO OBRAZOVANJA, RIO DE JENEIRO Natječaj je dobila grupa tradicionalista, ali Ministarstvo daje natječaj modernistima. Le Corbusier je, radedi zajedno sa Costom i njegovom projektantskom ekipom, dao pristanak za montažni 16-katni objekt, koji je bitno odstupao od njegovih početnih skica. No, konačna varijanta, objekt podignut na peristilu pilotisa, omogudila je prvu monumentalnu primjenu brojnih corbusierovskih elemenata, među ostalima, korisna krovna terasa i pomični brisoleji. Costa i njegovi suradnici brzo su preobrazili te purističke komponente u vrlo senzualan lokalni izražaj.

CASINO, PAMPULHA, 1942.

Niemeyerovo prvo remek- djelo, u kojemu je predstavio L.C.-ov pojam arhitektonske promenade kao prostornu kompoziciju izvanredne uravnoteženosti i živosti. Bila je to u svakom pogledu narativna zgrada, počev i od ulaza od dvoetažnog predvorja pa do svjetlucavih rampi koje vode k igraonicama; od eliptičnih hodnika, u smjeru restorana, pa do vješto riješenog stražnjeg prilaza plesnom prostoru: prava promenada koja je artikulirala prostor građevine kao strukturu neke vrlo složene igre, igre jednako zamršene kao što su i običaji društva kojem je bila namijenjena. Čvrsta i hedonistička po svojim opdim karakteristikama, zgrada odiše strogom ali teatralnom atmosferom, stvarajudi kontrast između ostakljene fasade sa egzotičnim interijerom. Nakon zabrane kockanja zgrada je pretvorena u muzej.

CASA DO BAILE, PAMPULHA, 1942. Kuda plesa, otvorena 1943., da bi se u nju smjestio mali restoran, salon sa stolovima. Plesni podij, kuhinja i wc. Smješten je na malom umjetnom otoku, a s obalom je povezan betonskim mostom. Kuda plesa kao i Casino izgradili su se kako bi pridonijeli oporavku umjetničke i društvene funkcije Pampulhe. Zakrivljene linije zgrade su u službi pogleda. Nakon zabrane kockanja i zatvaranja Casina, ubrzo je zatvorila i Kuda plesa.

CRKVA SV. FRANJE ASIŠKOG, PAMPULHA, 1943. Prvi moderni arhitektonski spomenik u Brazilu, organskog je oblika, a sastoji se od 4 valovite betonske parabole s vanjskim mozaicima. To je njegova najslavnija realizacija koja ga je lansirala na svjetsku scenu. Kontroverzna je od samog početka, nadbiskup je izjavio da ima đavolji oblik. Niemeyer je bio inspiriran Claudelom, francuskim pjesnikom, koje je rekao da je crkva Božji hangar na zemlji.

BOLNICA, RIO DE JANEIRO, 1953. Kombinira slobodu izraza i definiranost bolnice.

KUDA NIEMEYER, GAVEO, RIO DE JANEIRO, 1953. Njegovo vladanje slobodnijim oblikom poprima liričnost, slobodna forma lebdedeg krova, sinusoidne staklene površine koje dopuštaju da pejzaž ulazi u kudu. Tlocrt izgleda kao hijeroglifkao konkavni i konveksni zasjeci u terenu, kao apstrakcija obrisa pejzaža i oblika tropskih biljaka.

IZLOŽBENI KOMPLEKS PARQUE IBIRAPUERRA, SAO PAOLO, 1951.-57. Park je otvoren 1954. za proslavu 400.-ote obljetnice grada, površine gotovo 2 km2. Sadrži planetorijum, gimnazijum, paviljone i obelisk, i sve je to na trgu biomorfnog arhitektonskog doživljaja sa spletom rampi u unutrašnjosti. Uz O.N. na njemu je radio i pejzažni dizajner Burle Marx.

ZGRADA COPAN, SAO PAULO, 1951.-57. Prozvana je najljepšom kudom u Sao Paulu, visoka 140 m sa 38 katova i 1160 stanova, 4 restorana, crkvom i sl. Ukupne površine oko 10600 m2. Ima zaobljenu fasadu i cijel aje riješena istim brisolejama.

ALFONSO EDUARDO REIDY STAMBENI BLOK PEDREGULHO, RIO DE JANEIRO, 1947.-52. Dinamičan teren s vizurom na grad, iznd 3. Etaže prolazi pasarela s javnim sadržajima (utjecaj brutalizma). To je zakrivljena zgrada na stupovima, ispod koje prolazi brijeg. Maksimalni uvjeti za financijski slabiju klijentelu. Stanovi su modularni, a blok se sastoji od stanovanja, osnovne škole, vježbaonice i bazena. Čitav ovaj blok je zapravo prototip jedinice susjedstva (utjecaj habitationa).

LUCIO COSTA STAMBENA ZGRADA PARQUE GUINLE, RIO, 1948.-5X Planirano je 6 blokova od po 8 katova na stupovima sa izrazitim likovnim tretmanom fasade (brisoleji i zasjenjene kocke). Izgrađeno je 3/6 bloka.

JORGE MACHADO MOREIRA, STAMBENA ZGRADA ANTONIO CEPPAS, RIO, 1951. Strma nadstrešnica daje zgradi dozu dinamike. U prizemlju su pilastri koji tvore kontrast zaobljenim zidovima, te zahvaljujudi tretmanu fasade ne izgleda masivno.

LUCIO COSTA BRASILIA, urbanistički plan, 1957. Metropola sa crtade daske usred amazonske prašume i sadašnji glavni grad Brazila, smješten 900 km SZ od nekadašnjeg glavnog grada Ria. Prvi razgovori o premještanju gl. grada u unutrašnjost, s ciljem pohoda na zapad i osvajanja novih prostora za privredno korištenje vođeni su ved 1825. S ostvarenjem projekta počeo je predsjednik de Oliveira i u roku od 4 godine trebao je završiti grad u temeljnim crtama; sve je započelo osnivanjem državnog građanskog poduzeda NOVOCAP. Generalni urbanistički plan u obliku križa, ptice ili aviona, s glavnom osovino dugom 6 km i širokom 350 m (5x šira od Champs Elysees) sa javnim zgradama i jednom osovinom malo zakrivljenom koja je bila za stanovanje (QUADRAS) u obliku stambenih blokova sa trgovinama, školama, crkvama i sl. Prvo je građena predsjednička rezidencija pokraj umjetnog jezera s poznatim trokutastim stupovima. Na trgu „triju snaga“ smještene su zgrade vlade i zgrada pravde (visoke zgrade) i jedna niska zgrada s „posudom“ na vrhu (narodna skupština) i kupola senata. Grad je svečano otvoren 1960., a Andre Malraux ga je nazvao glavnim gradom nade. 50 godina star urbanistički plan i danas utječe na gradsku sliku metropole, no Brazilija je odavno probila te idealne okvire te prodire sve dublje u okolnu džunglu te danas ima oko 30 satelitskih naselja. Projektirana je za 500 000 stanovnika i to najviše djelatnika u gradskim službama, no danas broji preko 2,5 mil. stanovnika, a u zamišljenoj, onoj projektiranoj Braziliji živi svega 1/10 stanovništva ali u tom dijelu je ½ ukupnih radnih mjesta te servisnih i upravnih institucija što cesto rezultira svakodnevnom blokadom prometa. Na međunarodni natječaj je pristiglo 26 radova, Costa je pobjedio (Niemeyer je bio u žiriju). Oliveira je želio da novi gad bude simbol nacionalne organiziranosti oko industrijskog razvoja, da stavi autocestu i automobile kada Brazil ulaže u autoindustriju i infrastrukturu. Danas je to grad velikih kontrasta: grad vlade i velikih poduzetnika ali i grad favela (sirotinje).

OSCAR NIEMEYER KAPITOL (PLACA DOS TRES PODERES), BRASILIA, 1958.

Hladna distancirana forma na početku osi S-J namijenjena smještanju izvršne, zakonodavne i sudske vlasti (Kapitol) ili trg 3 sile. Gotovo ritualan (agresivan) koncept krunske vlasti u priči demokracije nekada pod kolonijalističkom vlasti. Sadržajno se Kapitol može usporediti sa L.C.-ovim Chandigarhom (u oba slučaja je kapitol smješten na poziciji „koncepcijske glore“). Ravnodušnost prema tropskoj brazilskoj klimi proizašla je iz težnje da se institucije državne uprave prezentiraju platoničnim oblicima čija čistoda treba oštro odudarati od ostakljenih i montažnih zgrada u kojima su smještena ministarstva. Pejzažni arhitekt Roberto Burle Marx je dizajnirao okoliš kako bi unio zelenilo u inače suhi, žučkasti pejzaž. Stambeni kompleks je nerealan i ne odgovara potrebama stanovnika. PALAZO DEL PLANTALO (PALAČA VLADE), 1958.-60. Tanka horizontalna ploča pod kojom je uvučen ostakljeni kubus radi dubokog zasjenjenja. Istureni su vertikalni nosači, a teatralnost pristupa daje velika rampa. To je i radno mjesto predsjednika koji živi u Alvoradu. Bazen je sagrađen 1991. kako bi se povedala sigurnost palače i kako bi se uspostavila ravnoteža vlage tijekom sušnog razdoblja. Glavna zgrada ima 4 kata iznad zemlje i jedan ukopan.

PALACO DA ALVORADA (PREDSJEDNIČKA PALAČA), 1957. Predsjednička palača uz jezero Poranoa, jedna od prvih građevina na trgu, sličnog rješenja kao i palača vlade (staklo + istureni trokutasti nosači).

KONGRESNA ZGRADA I ADMINISTRATIVNI KOMPLEKS, 1958. Stoji u obliku tornja na jednom kraju brazilijine osi S-J (na drugom je kolodvor). Administrativne zgrade su dva visoka kubičana nebodera obložena kamenom, a do njih je niska zgrada s „posudom“ na vrhu (narodna skupština) i kupolasta (senat). Od 1987. kompleks je pod zaštitom UNESCO-a.

KATEDRALA GOSPE FATIMSKE, BRASILIA, 1959.-70. Sagrađena je od 16 betonskih stupova, a težina svakog je 90 tona. Betonska hiperbolična struktura sa svojim staklenim krovom koji se otvara prema nebu. Ti stupovi određuju organičnu retoričnost, zgrada je Kristova trnova kruna.

MEXICO UVOD Razvoj moderne arhitekture u zemljama Latinske Amerike dosta je ovisio o nacionalnoj povijesti i mitologijama (bogata tradicija Maya i Inka). Tako se moderna razvija drugačije u zemljama naglašenog nasljeđa drevnih civilizacija, kao što je slučaj u Mexicu koji ima španjolske i predkolumbijske slojeve, a drugačija u zemljama gdje nedostaje opipljiv dokaz dalje prošlosti (npr. Brazil). Tako su ruševine prošlis civilizacija odigrale ključnu ulogu u povezivanju nacionalnog identiteta i moderne arhitekture. Nastoje dati regionalni doprinos modernoj arhitekturi (kritički regionalizam) te reinterpretiraju značajke Mexica na moderan način. Kako je bio neutralan u 2. sv ratu moderna se arhitektura nastavila razvijati bez prekida- ubrzana urbanizacija i imigracija iz sela u gradove.

EMRIQUE DEL MORAL, MARIO PANI, CARLOS LAZO, JOSE VILLAGRAN, JUAN O`GORMAN, TEODORO GONZALES DE LEON, THE CIUDAD UNIVERSITARIA (UNIVERSITY CITY), 1946. Sveučilišni grad na jugu Mexico Citya bio je kompetentna verzija L.C.-ove Ville Radieuse, prilagođene institucijama i tehnologiji Mexica. Trebala je simbolizirati integriranje misli, nade i rada za svakog, kroz kulturu; mikro-gradovi zelenila, kristalni tornjevi i moderna umjetnost sa svojom porukom socijalne emancipacije bili su kao minijaturne Utopije, hipotetski urbani modeli koji su se suprotstavili strašnim problemima krize i masovnih imigracija iz sela.

JUAN O`GORMAN, SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA, 1950.-53. Knjižnica koja se nalazi u Sveučilišnom gradu, tretirana na isti način, prikazana je sa 2 kubusa, jedan horizontalni: čitaonica-staklo i vertikalni : skladište knjiga- oslikan temama Maya i Asteka, Suncem i zodijakom, što je njihova tradicija. Sam oblik zgrade, osim zbog tradicije, ovakav je i zbog klimatskih uvijeta.

FELIX CANDELA, CRKVA ČUDOTVORNE GOSPE, MEXICO,1954. Španjolac koji se borio protiv F.Franca, a potom emigrirao u Mexico. Crkva je njegov smioni konstruktivni eksperiment; koristi tehnologiju betonskih ljuski (paraboloidne tanankostijene ljuske). Ti njegovi eksperimenti otvorili su mogudnosti jeftine gradnje trgovačkih hala i crkvi. (slika 2. Kapela Gospe od samode – bitan je krov, koji se, ako se dobro sidan sa predavanja izliva na gradilištu)

ENRIQUE DEL MORAL MERCADO „LA MERCED“, 1957. Dok je Candela eksperimentirao sa betonskim ljuskama, Moral je pokazao koliko jeftine i kvalitetne mogu biti konstrukcije od cigle i keramike.

TEODORO GONZALEZ DE LEON, ZGRADA U PASEO DE REFORMIA, MEXICO CITIY, 1951. Paseo de Reformas u Lomasu (četvrt) je jedna od najvažnijih avenija u Mexico Cityu. De Leonova zgrada uzima L.C-ov tip čelične superstrukture podignute na pilotis.

LUIS BARRAGAN 1902-88. Najvedi „pjesnik“ među modernim arhitektima. Bio je „dizajner krajolika“ i težio je senzualnoj arhitekturi povezanoj s tlom, arhitekturom ograđenih prostora, fontana, vodotoka, arhitekturom smještenoj u vulkansku stijenu i bujnu vegetaciju, što pokazuje njegov osjedaj za mitske i iskonske krajolike. Na njega su snažan utjecaj imala sjedanja iz djetinjstva sa obiteljskog ranča, gdje je zemlja bila crvena, a kude sa ogromnim strehama i krovovima od crijepa, sistem vodovoda jako domišljat, domade životinje i sl.- bajkovit izgled. Ta sjedanja bila su povezana sa njegovim doživotnim bavljenjem islamskom arhitekturom. Vedina Barraganovih projekata bila je za izrazito bogate ljude u okolivi Mexico Citya. Velik utjecaj na njega imala je: Altamira u Španjolskoj Zidovi meksičkih samostana Meksičke seljačke kude s vrtovima KUDA BARRAGAN, TACUBAYA, 1947. Kubični volumeni, smireni prostori i teksturirani zidovi jednoličnih boja, s patiom, terasom i tajnim vrtom. Njegova je arhitektura, arhitektura kontorliranih pogleda, prolaska kroz različite lejere vremena, reflektirajudih bazena i skrivenih izvora svijetlosti. Vanjski svijet je zadržan iza gustih zidova, s minimalnim otvorima kroz koje se nazire intrerijer koji se povukao iz nereda i zbunjenosti suvremene egzistencije ka centru kude. Tvrdio je: „Svako djelo arhitekture koje ne izražava mir je pogreška.“. Nakon nekog vremena je prodao ovu kudu koja je potom spala pod zaštitu UNESCO-a, danas je muzej. Kuda definira ulicu (introvertirana je).

KUDA GALVEZ, SAN ANGEL, 1955. Tada još građena u suburbanim uvijetima, proporcionalni odnos kude i vrta s fontanom na ulazu. Kuda koja povezuje unutarnje i vanjske prostore u sekvencama različitih intenziteta i raspoloženja. Primarni element Barragánove arhitekture je jednostavni pravokutni oblik uronjen u svijetle boje, a koji može postati stuba, pod, zid, strop ili pregrada postavljena između unutra i vani. U stvari, uzeo je jezik moderne apstraktne slike, i pretvorio je u taktilno i trodimenzionalno, pretvarajudi realno u iluzionističko, iluzionističko u realno. Blaga distorzija rubova koristila se za stvaranje suptilnih vizualnih napetosti i lažnih perspektiva, i prostor je komprimiran i pušten kroz pažljivo kontrolirane debljine, mase i transparentnosti. Objets trouvés iz seljačke kulture - kao što su sirovi glineni lonaci ili obrade površine – napravili su ključni kontrast s ovom modernom apstrakcijom.

KUDA EGERSTORM „SAN CRISTOBAL“, LOS CLUBES, MEXICO, 1968. Bračni par E. je uzgajao konje za utrke tako da se uz kudu nalaze prostrane štale, oko plitkog bazena punjenog kroz snažnu mlaznicu. Barragan je posezao za kliznim prostorima koje kanalizira pregradnim zidovima toplih boja (ružičasta , ljubičasta i crvena koje su odabrane za grubo ožbukane zidove čija arhitektonska smirenost čini pozadinu za protagoniste-konje) sa širokim otvorima, do bazena čija je voda korištena za miješanje memorije i oslobađanje mašte. U njegovom radu apstrakcija je korištena da pokaže značenja ali i da ih sakrije, ostavljajudi tako aluzije neposredno iza površine. Standardni element ranijeg modernizma, ubačen je u nove metafizičke koordinate- privatni mit koji je bio osoban u svojim referencama, mEksički u svojim rezonancama, no univerzalan u svojoj podlozi.

PLAZA Y FUENTE DEL BEBEDERO, LOS ARBOLEDAS, MEXICO, 1958.-1961. Dolazi do izražaja sklonost velikim, skoro nepreglednim apstraktnim plohama postavljenim u krajolik- ogromna vodena površina (u Mexicu gdje nema vode na kilometre), živo boje ploha. Duga vodena tekuda pruga kao da je od umjetnog materijala, te velika bijela pruga.

MONUMENTALNI TORNJEVI, MEXICO, 1957. Ti tornjevi apravo ne služe ničemu, samo markiraju ulaz/izlaz u grad. Oni su moderna apstraktna skulptura uz brzu prometnicu gdje poprimaju različite međuodnose. Monolitni oblik izduženog trokuta, 30-50 m visine u osnovnim bojama : crvena, žuta i plava.

VENEZUELA 50-ih i 60-ih se ubrzano razvijala, zahvaljujudi industriji nafte.

CARLOS RAUL VILLANUEVA Najznačajniji venezuelanski arhitekt, studirao je na Akademiji lijepih umjetnosti u Parizu. Shvadao je potrebu za arhitekturom koja bi bila moderna i osjetljiva na tropske uvijete; integriran prostornim mogudnostima konzola od AB i ljuskastih konstrukcija. Pod utjecajem Perreta, Niemeyera i L.C. je razvio osobni stil. Odigrao je glavnu ulogu u urbanizaciji Caracasa- zaposlio se u ministarstvu za javne radove. SVEUČILIŠNI GRAD PLAZA CUBIERTTA, CARACAS, 1952.-53. Remek djelo arhitekture, urbanizma i umjetnosti, danas pod zaštitom UNESCO-a. Dug je 2 km sa 40 zgrada. Sveučilišni grad uklopljen je u ideju uređene enklave formirajudi liberalnu utopiju na rubu kapitalističkog grada, ali ovdje (za razliku od svog meksičkog ekvivalenta) su u arhitektonskom jeziku korištene lamele, sjenila i rešetke. Šetnice između glavnih institucija na kampusu formirane su od zakrivljenih betonskih ovjesa koje kao da lebde u zraku. Ovi plutajudi oblici vođenih kretanja, potiču slobodno druženje ljudi, omogudujudi kontakt s bujnom vegetacijom, i zaštidujudi studente u prolazu od sunca i kiše. Otpor Sveučilišnom gradu je Aluga Magna-Glavni auditorij s Calderovim panelima za akustiku. Jednako impresivno je i predvorje koji prethodi, prostor neopisive složenosti koji proizlazi iz međuovisnosti nekoliko razina, rampe i lebdedi zakrivljeni betonski krovovi, koji kroz pukotine puštaju dnevno svjetlo.

JAPAN UVOD Japansko Carstvo je zemlja duge povijesti i jake tradicije, u 2. sv. ratu poražena od SAD-a. Nakon rata Amerikanci ulaze u Japan i s vremenom namedu modernu arhitekturu. Kao i u SAD-u (Neutra i Schindler) i u Britaniji (Lubetkin), ovdje je internacionalni stil inicirao europski arhitekt Raymond. Japanski odnos prema importu sa zapada bio je vrlo kompliciran. 1868. dolazi do pada feudalizma u Japanu i tad završava sve što je tradicijonalno. Zemlja se otvara prema svijetu, Europljani i Amerikanci dolaze u Japan. Od 1918. dolazi do jačanja nacionalizma i imperijalizma u Japanu- zemlja ulazi u ratove koji završavaju pogubno za Japan. 1945. Hirošima i Nagasaki su pogođene atomskim bombama te su pretrpjele teške materijalne gubitke ali i stalan pad stanovništva. Sada se država otvara svijetu ali s jasnim kulturnim identitetom. Tradicionalna japanska kuda ima komponente moderne paradigme (intrenacionalnog stila) a to su : 1)tekudi prostor 2) pregrade su gotovo dematerijalizirane 3) hodnici i trijemovi povezuju različite funkcionalne cjeline- terasa kao produžetak dnevnog boravka, odnos prema pejzažu (u Japanu zemljište je primarno, kuda nema veliku vrijednost) -Inputi Japana (i opčenito Dalekog istoka) su odlazili na zapad, i sad se „prožvakani“ u drugom obliku vradaju u Japan. (Wright, Raymond i dr.) Nakon 2. sv. rata zemlja je uništena i masa ljudi nema krov nad glavom. Između 2 rata Sakakura i Majekava rade kod L.C-a, a Kenzo Tange radi za vrijeme 2. sv. rata. Amerikanci se 1951. povlače iz Japana, a do 70-ih traje obnova, poslije čega on postaje jedna od vodedih sila. Tange je vodeda figura 60-ih do 80-ih, okuplja mlade arhitekte i teoretičare koji u modernoj japanskoj arhitekturi pronalaze i ističu tradicionalne osnove. Izložba u Osaki 1970.- Japan postaje svjetska arhitektonska sila, a njegova arhitektura se organizirala paralelno oko nacionalne i tehnološke osnove- arhitektura osmišljena kao tehnološki proces.

ANTONIN RAYMOND Češki Amerikanac koji je u Japan došao kao nadzor za Wrightov hotel Imperijal 1919., te ja tamo napravio prve AB kude u Japanu. Jak plasticitet fasade; ispred svog vremena je- radi konzolni namještaj od čeličnih cijevi. Prva AB kuda u Japanu je Shiro Akaboshi u Tokiu, 1932. KUDA SHIRO AKABOSHI, TOKIO, 1932. Jedan od prvih pokušaja da se betonska konstrukcija detaljira tako da podsjeda na tradicionalnu japansku gradnju u drvetu. Unutrašnji prostor je daleko ispred svog vremena sa svojim konzolnim čeličnim namještajem i sl. Kuda je detaljirana metalnim okvirima za prozore i rešetkama od čeličnih cijevi. Raymond je integrirao elemente preuzete iz tradicije lokalnog graditeljstva npr. konopci za odvod kišnice umjesto oluka.

GUNMA MUSIC CENTAR, TAKASAKI, 1955. Za smještaj Gunma simfonijski orkestar. Iz poštovanja prema povijesnom mjestu i proračunskih ograničenja, projektirao je zgradu na osnovu 3 premise: ekonomski strukturalni sustav, jednakost vizurne linije i akustičnog polja za svako sjedište, i zgrada de imati niski profil bez visokih tornjeva . Raymond je postigao ove ciljeve koristedi niz od 12 cm debelih, armiranobetonskih rebaraca povezanih zajedno kao harmoniku koja se proteže 60 m.

JUNZO SAKAKURA JAPANSKI PAVILJON, SVJETSKA IZLOŽBA, PARIZ, 1937. 1936. Hideto, profesor na Tokio Univerzitetu, je bio zadužen za organizaciju Japanskog paviljona za izložbu. Maekawov projekt je u početku bio favoriziran, no s vremenom je odbačen kao previše modernistički. Nakon njega izabran je Kenjirov tradicionalni projekt, no kako je francuska vlada inzistirala da paviljon bude izgrađen od francuskih materijala, tako je nadzor projekta pripao Sakakuri, koji se upravo vratio u Japan (bio je kod L.C.-a). Potom se Sakakura vrada u Francusku i neočekivani uvjeti na terenu primorali su ga da promijeni projekt, uz savjetovanje s L.C.-om. Zgrada je sivi kubus na crnim pilotima, slobodnog tlocrtnog plana sa pristupnom rampom. Paviljon je dobio „Grand Prix“.

MUZEJ MODERNE UMJETNOSTI, KAMAKURA, 1951. Zgrada obuhvada bijeli kubus koji sadrži galerijske prostore, oslonjenim na vitkim crvenim i zelenim, čeličnim stupovima. Prizemlje koje gleda ne jezero izgrađeno je od oyo kamena. (ako se dobro sidan to bi bia neki vulkanski kamen)

KUNIO MAEKAWA HARUMI BUILDING, TOKYO, 1958. Projektirana po uzoru na L.C.-ov Unit d'Habitation, iako je kubus spušten do zemlje, umjesto da ima slobodan prolaz između pilota. Individualne jedinice izgledaju poput ladica koje su umetnute u širi kontekst-zgradurobustna artikulacija montažnih dijelova tipične japanske arhitekture. Bio je to pokušaj prevladavanja jaza između tradicionalnih prostornih koncepata i onih modernih.

KYOTO TOWN HALL, 1958.-60. U njemu su se grubi drveni uzorci u betonu i predgotovljeni nosači, koristili na način sličan kao i kod pristupa tradicionalne japanske drvene konstrukcije. Spojevi su slobodno izraženi kako bi demonstrirali i dramatizirali proces izgradnje.

INTERNATIONAL HOUSE OF JAPAN, MAEKAWA + SAKAKURA+ YOSHIMURA, 1955. Zgrada prvenstveno građena od in-situ armiranog betona, sa javnim površinama zgrade obloženim oyo kamenom.

KENZO TANGE Najvedi Japanski arhitekt, doprinio povezivanju Istoka i Zapada, japanske graditeljske tradicije i modernističkog izričaja u arhitekturi. Nakon završetka studija u Tokyu radi za Mayakawu, L.C.-ovog suradnika,a nakon rata se osamostaljuje i vodi obnovu Hirošime. 60-ih djeluje u pokretu japanskih metabolista kada nastaje njegov vizionarski projekt za tokijski zaljev (predložio je radiklanu reorganizaciju grada). Samo je dio izveden, kao i onaj za Skoplje porušen u potresu 1963. Dobio je Pritzkera 1987., a bio je i dopisni član HAZU-a u Zagrebu (HROŠIMA-TOKYO-SKOPLJE). Njegova arhitektura se mijenjala tijekom karijere. Započeo je s regionalizmom, zatim surađuje s metabolistima, iako im nije nikad pripadao, a potom radi u internacionalnom stilu (Spomenik mira u Hirošimi). SPOMENIK MIRA, HIROŠIMA, 1955. Internacionalni stil. Mirovni centar koji označava epicentar prve nuklearne bombe. Vjerovao je da de energija oslobođena intezivnim razvojem Japana pomodi da se japanksa tradicija preobrati u nešto novo i kreativno. „Japan je do nedavno bio pod apsolutnom vlašdu države, dok je kulturna energija, energija kojom bi se moglo stvoriti nešto novo, bila ograničena i potisnuta; ta se energija uspjela osloboditi tek u ovom vremenu, ali treba još mnogo učiniti da bi se pravilno artikulirala.“ Tange je u jednoj zgradi želio iskoordinirati dvije stvari : mjeru čovjeka i socijalnu mjeru čovjeka. Njegova glavna struktura sagrađena je u socijalnoj mjeri čovjeka, dok su stepenice u mjeri čovjeka. Te dvije stvari trebale su komunicirati jedna s drugom. Utjecaj na Tangea imao je i L.C. sa svojih 5 točaka u arhitekturi.

2 OLIMPIJSKA STADIONA, ZA OLIMPIJSKE IGRE U TOKYU, 1964. Mali košarkaški i veliki plivački stadion. Nije vodio računa o kretanjima, pa su eliptični i kružni volumeni ovih stadiona prekriveni lančanim čeličnim krovovima obješenih o rogove eliptičnih AB konzola koji nose istovremeno i gornje i donje redove koso postavljenih sjedišta.

KATEDRALA SV. MARIJE, ZA OI, TOKYO, 1946. Asocira na srednjovjekovni grad, osnovica u obliku križa.

GRADSKE VIJEČNICE SHIMIZU (TOKYO) I KURASHIKI Uspješno izvedena parodija u betonu japanske tehnike u drvu. ZGRADA PREFECTURE, KAGAVA, 1955.-58. Postigao je stanje gotovo klasične ravnoteže u kojoj se izrazitom lucidnom prostornom organizacijom stapaju u jednu cjelinu koncepcije iz razdoblja HEI i elementi diskretno uzeti iz internacionalnog stila. Ima aluzija na budizam i šintoizam. Dvije nove zgrade izgrađene su uz dvije postojede administrativne zgrade. Izdignuto krilo s konferencijskim dvoranama položeno je na otvorenu etažu slobodnostojedih nosača. Na vrhu deveterokatne uredske zgrade u pozadini se nalazi kubus u kojem su čajana i vidikovac. Teško demo u 50-ima nadi dva oprečnija projekta od Niemeyerova Trga triju vlasti s njegovim simplističkim klasicizmom na jednoj strani i Tangeova objekta Perfecture s izuzetno artikuliranim detaljiranjem.

NOVINSKI I RADIO- TELEVIZIJSKI CENTAR PREFECTURE, KOFU, 1964.-67. 16 betonskih cijevi promjera 5 m služe kao potporne strukture za umetnute uredske prostore, te sadrže servisne i prilazne instalacije. Struktura zgrade dio je gradske strukture koju je projektirao Tange. Obe su shvadene kao suvisli slobodno živedi sustav. Modularni sistemi su omogudili fleksibilnu organizaciju prostornih programa, i nadogradnju po mogudnosti- metabolistička zgrada.

TADAO ANDO Iako je smouk, on je jedan od najutjecajnijih japanskih arhitekata današnjice, kojeg ponekad svrstavaju među kritičke regionaliste. Divio se L.C.-u, a poznat je po jednostavnim i preciznim kompozicijama od betona, u cilju stvaranja prostorne čistoče i jednostavnosti. U projektima posebno vodi računa o svijetlu, koje je za njega temeljno pri stvaranju arhitektonskog oblika. Njegove građevine pokazuju kako se jednostavnim sredstvima te pažljivom upotrebom materijala i jednostavnih oblika mogu stvoriti snažni dojmljivi prostori. Ne koristi prefabricirane elemente ved, betonske oblike lijeva na samom gradilištu.

GRUPA ARCHIGRAM, 1961.-1974. Naziv je nastao od riječi architecture i telegram. Skupinu su osnovali mladi londonski arhitekti 1961. kada počinju izdavati časopis Archigram. Dominirali su 60-ih i 70-ih svojom avangardnošdu, slobodnim asocijacijama, uključivanjem u pop-kulture, neofuturističkim vizijama i dozom humora. Njihova je najradikalnija inovacija u tome što su kreirali arhitekturu koja nede svojim izgledom slijediti konzumerski kapitalizam, ved njegovu logiku. Rani radovi grupe bave se alternativnim gradovima i više ih zanima infrastruktura nego prostori, pa pažnju posveduju instalacijama, servisnim elementima, mehaničkim sustavima. Neki od ovih arhitekata bili su mentori Remu Kolhaasu i Zahi Hadid. Djelatnost Archigrama bila je bliska i japanskim metabolistima.

METABOLIZAM Kao koncept (zanesenjački futurizam) i kao grupa nastali su u Japanu 1960-ih pod utjecajem Kenza Tangea. Reagirajudi na problem prenapučenosti gradova, predlažu gradnju „priključnih“ megastruktura koje se mogu stalno povedavati i prilagođavati, a njihove delije za stanovanje su montažne ljuske pričvršdene na stjenke velikih cilindara što putuju na vodi. Metabolisti se ogledaju na funkcije živog organizma, u kojem se sve mijenja i neprestano obnavlja. To je bitno i u Capsule Toweru od Kisho Kurokawe (inače osnivača metabolizma), gdje se jedinice mogu micati ili zamjenjivati uz minimalne napore.

Izmjenjivost i mogudnost recikliranja su temeljne ideje metabolizma. Gašenje pokreta bilo je vidljivo u ideološkoj ispraznosti 1970. na izložbi u Osaki. Nakon toga scenu preuzimaju arhitekti tzv. novog vala. Tijesno surađuju s grupom Archigram. Postavke metabolizma: 1)pokretljivost, fluidnost, obnavljanje 2)homogenost 3) utjecaj tehnologije na društvo (tehnologija je proširenje, a ne ograničenje čovječanstva) 4)kultura drva kao građevinskog materijala 5)budistička tradicija

KINORI KIKUTAKE, GRAD NA VODI, 1958.-63. Plutajudi gradovi na montažnim čelijama za stanovanje koje su pričvršdene za cilindre na ili ispod mora i sa plovedim bušedim opremama za proizvodnju energije, predstavljaju najpoetičnije vizije metabolističkog pokreta, još nedokučivije i neupotrebljivije za život od archigramskih megastruktura.

Arata Izosaki, „Metabolist group“- shema modernog grada

PREDAVANJE 20 /KASNI MODERNIZAM-RAZVOJ ARHITEKTURE NAKON 60ih/ UVOD IZ SKRIPTE Arhitektura od sredine 60 ih ambivalentnu ulogu, ne samo u tom smislu što sebe priznaje kao djelatnost u sferi javnog interesa ved i zato što nekritički doprinosi unaprjeđenju tehnologije i što vedina arhitekata napušta tradicionalnu praksu i pristupa ili neposrednoj društvenoj akciji ili se zatvara u projektiranje arhitekture kao jednog od umjetničkih pravaca, znači povratak kreativnosti. Značajke kasnog modernizma -geometrija u primarnim oblicima -forma ne slijedi funkciju, ali se a nju i dalje oslanja -primjena mašina i visokotehnoloških materijala -srebrna arhitektura-arhitektura s industrijskom estetikom -objekti su neutralni, oprema kao ornament. KOMAD SKINUT S NETA KOJI NIJI KRITIČKI PROČITAN Prvi primjeri postmoderne arhitekture javljaju se 50-ih godina i ona traje do današnjih dana. Opdenito se smatra da je njen kredo povratak „mudrosti, ornamenta i ishodišta“ kao odgovor na formalizam internacionalnog stila. Funkcionalni i formalizirani oblici i prostor i modernističkog pokreta zamjenjuju se različitim estetikama: stilovima koji kolidiraju,„nekanoniziranim“ oblicima koji se usvajaju radi trenutnih potreba i novim načinima gledanja na poznate stilove iz prošlosti 60-ih i 70-ih u SAD postmoderna arhitektura započinje kritizirati postulate internacionalnog stila. U tekstu "Učedi od Las Vegasa" Robert Venturi govori o utjecaju klasičnog arhitektonskog repertoara na jezik moderne arhitekture. Prvi koji je naglasio njenu krizu, bio je američki arhitekt i teoretičar Charles Jencks , koji 1972. ukazuje na kraj modernog pokreta,potaknut rušenjem jedne četvrti u St. Louisu sagrađene 1955., kao prvi projekt arhitekta Minorua Yamasakija (autora "Twinsa", 1977. u New Yorku) Radi se o "Pruitt - Igoe" stambenim blokovima, u početku zamišljenima kao dvije cjeline, za Crnce i bijelce. Bile su to modernističke betonske strukture (koje su stanovnici ubrzo devastirali), toliko omražene dasu 1972. g. srušene. Njihovo rušenje za neke predstavlja početak postmoderne arhitekture Charles Jencks smatra da se moderna arhitektura mora odvojiti od funkcionalizma i opet okrenuti povijesti, naglašavajudi simboličke vrijednosti klasične arhitekture. Godine 1977. objavljuje " Jezikpostmoderne arhitekture " gdje zagovara povratak antropomorfnoj arhitekturi. Potaknuti Jencksom, javlja se niz tekstova bitnih za definiciju postmoderne. Postmodernisti koriste nešto poput arhitektonskog ready madea , koji se očituje u krajnje pojednostavljenim kulturalnim referencama, u nekoj vrsti popularnih banaliziranja. Primjerice, koriste se prefabricirani elementi,npr. mali stupovi s malim stiliziranim kapitelima i lukovi stilizirani kao elementi iz klasične starine. Princip forma slijedi funkciju bio je u temelju cijele američke funkcionalističke teorije. Nasuprot tome, jedna od glavnih karakteristika postmodernizma bila je autonomija forme s obzirom na funkciju. Postmodernisti kritiziraju moderni pokret u kojem racionalizam kao polaznu točku ima geometriju i primarne forme, čijim se kombiniranjem izvodi cijeli figurativni repertoar. Modernizam je imao toliko povjerenje u tehnološki napredak da je arhitektonsku dekoraciju smatrao nepotrebnom. Ornament je napušten, pa se umjesto elaboriranih oblika arhitektonskog zanata koriste vrlo skupi materijali koji se kao dekorativni elementi umedu u arhitekturu

I s urbanističkog stajališta, propast "zoninga“ Pokazuje da odvajanje po funkcionalnim zonama u gradu stvara otuđenje. Stoga se promovira urbanizam koji opet miješa funkcije, čak i približava-njem kontradiktornih sustava, kako bi se stvorila dijalektika među raznim dijelovima grada.

LOUIS ISIDORE KAHN Louis Kahn, bio je emigrand iz Estonije. Spada u predstavnike tranzicijskog razdoblja, kada kasni internacionalni stil, polako prelazi u novi brutalizam, čije su posljedice s jedne strane postmoderna(Venturi, Graves), a s druge strane racionalistička arhitektura. Na Kahna su utjecala srednjovjekovna toskanska mjesta, posebice San Gimigniano. (talijanski gradid sa visokim stambenim kulama, gdje je svaka soba na jednom katu) Predstavnik je monumentalizma u arhitekturi SAD-a između 2 svjetska rata. Nije bježao od modernih konstrukcija, ali je koristio i izuzetno tradicionalne metode gradnje. Simbolizam, se provlači kroz sva njegova djela. Ipak, njegove kude često nisu bile najfunkcionalnije, dapače, on odbacuje funkcionalizam u korist nekih viših arhitektonskih ideja. Odvaja primarne i sekundarne prostorije. Primarne su često zasnovane na kvadratu, krugu ili dijamantu, te su centralo postavljene u prostoru, dok su sekundarne kao rese na rubovima i sadržavaju manje i privatnije funkcije zgrade. Često koristi dijagonale u tlocrtnoj dispoziciji, pod kutom od 45 ili 90 stupnjeva. Otvori su mu redovito reducirane na jednostavne praznine (Dacca) , duboko urezane u koži zida ili su postavljeni kao vertikalni šlicevi na mjestima gdje su se zidovi približili jedni drugima (Salk Institute) . Konstrukcija mu je izuzetno važna, te se često bavi detaljem spoja i veza, ključnih dijelova, na kojima se spajaju različiti elementi. Studirao je na sveučilištu u Pennsylvaniji, koja je bila pod utjecajem L'Ecole des Beaux Arts. U svojoj prvoj fazi rada, karakterizira ga citiranje, starijih velikih imena moderne arhitekture, dok se u kasnijoj fazi rada, sve više čitaju apsorbirane ideje, te univerzalne prostorne kvalitete, koje sežu iz daleke prošlosti, pa sve do moderne arhitekture, ali sa jasno naglašenim individualnim stilom.

YALE UNIVERSITY ART GALLERY, NEW HAVEN, CONNECTICUT, 1951-53. - Ključno tranzicijsko dijelo u kojem je odgovorio na mnoge razine i teksture eklektičnog urbanog okruženja sa suptilnom okrenutosti prema sebi. Interijer prostora je bio potpuno novi svijet od onog koji je bio uobičajen u SAD-u (standardizirani paneli, poduprti stropovi), sa suptilnim efektom svjetla koji pada na trokutastu mrežu betonskog kasetiranog stropa, i uporabom materijala, sa naglašenim ogoljenim, ali svejedno elegantnim betonskim stupovima. Stubište je smješteno u cilindrični volumen, te se penje kroz seriju trokutastih kasetiranih stropova u različitim smjerovima, kroz koje prolazi svjetlo. To je bila tendencija kojom se kasnije cijelo vrijeme bavio da odvoji prostore koji serviraju, i prostorije koje su servirane. Volumen zgrade bio je podijeljen u četiri dijela sa pravilnim rasterom stupova. Kad se govori o proporcijama, cijelom zgradom dominiraju antički i egipatski elementi, te je time postignuta monumentalnost.

Eksterijer je bilo Miesovsko stakleno-čelično pročelje, ali mu je Kahn dao jednu blagu nepravilnost i mekodu. Bočni zidovi, te interijer su bili pod velikim utjecajem Wrighta. Yale Art Gallery, nije bio gotovo djelo, jer izvori nisu bili dovoljno apsorbirani, da bi se moglo govoriti o osobnom stilu. Ali zgrada je nudila novi smjer unutar arhaične Američke moderne arhitekture. Kada se uspoređuju Staklena kuda Philipa Johnsona, i Yale University Gallery, oba djela se osnivaju na transpoziciji Miesove estetike zrelog razdoblja. Razlika je međutim u tome što Mies naglašava izražajnost konstrukcije, dok Kahn i Johnson skrivaju konstrukciju i naglašavaju druge elemente (staklo, opeka, beton).

RICHARDS MEDICAL RESEARCH LABORATORIES, UNIVERSITY OF PENNSYLVANIA, PHILADELPHIA, 1957.-65. - Na ovoj zgradi Kahn je ranije ideje još više razrađivao. Kahn je odlučio naglasiti razliku između fiksnog i pomičnog prostora, serviranog i onog šta servira, monumentalizirajudi servise i stubišta u tornjeve i tretirajudi laboratorije kao aplicirane elemente. S jedne strane, parcela je bila glavni pješački prolaz kroz kampus, nedaleko od neoklasicističkih zgrada sa različitim siluetama i prozorima sa tipično američkim zavjesama, i to je možda Kahnov odgovor na postojedu situaciju. Tlocrt je bio suptilna kombinacija linijskog i točkastog plana, unutar kojeg su nastajala udubljenja i pukotine između zgrade i okoline, tako da nastaje postepen prijelaz iz konteksta u kojem se nalazi sve do samih detalja zgrade. Geometrija u tlocrtu i uporaba tornjeva sa servisnim prostorima i stubištem kao monumentalni elementi između mjerila malih i velikih dijelova, pokazuju da je Kahn bio pod utjecajem Wrightove Larkin Building. Ali ti utjecaji su sada apsorbirani u jedan osobni stil. Strukturni sistem laboratorija bio je od predgotovljenih betonskih elemenata, naglašavajudi spojeve sa servisnim tornjevima. Pristup projektiranja zgrade je bio suprotan od onog da se sve postavi unutar iste ovojnice. Koliko god snažne forme i ideje, Kahnov laboratorij nije bio najpraktičniji. Unatoč trudu u projektiranju da se zaštiti od sunca, laboratoriji nisu bili dobro zaštideni, i patili su od funkcionalne fleksibilnosti.

Ovdje se vidi da je Kahn pod velikim utjecajem talijanskih srednjovjekovnih gradova kao San Gimignano, ali i ranije, rimskih ruševina. On je rekao da zadatak arhitekta nije da formom slijedi funkciju, ved je on taj koji kada dobije zadani program ga treba mijenjati.

KNJIŽNICA PHILIPS EXTER ACADEMY, NEW HAMPSHIRE, 1952.-72.

U ovoj knjižnici, Kahn se bavio esencijalnom značenju knjižnice kao takve, na koji način ona utječe na ljude. Na fasadi, Kahn je upotrebljavao tradicionalnu zidarsku strukturu. Doima se da su svi katovi isti, ali postoje razlike unutar pojedinih katova. S obzirom na upad svjetla, Kahn varira sa različitim veličinama prozora, kao i sa debljinama stupova između prozora. U interijeru, nalazi se veliko kružno stubište, pa se kretanje posjetitelja odvija u punom krugu. Stepenice vode u centralni hall, koji je okružen sa svih strana galerijama, sa kružnim otvorima, kroz koje se vide knjige. Čitaonice su prirodno osvijetljene, te prevladavaju topli tonovi drva i tapeta. Knjižnica sadrži 4 kata, na kojem su sobe za sastanke, te knjige sa ograničenim pristupom. Na vrhu postoji izlaz na terasu.

INDIAN INSTITUTE OF MENAGEMENT, AHMADABAD, INDIA,1962.74.

U ovom projektu Kahn se još više koncentrirao na prostor koji nastaje između zgrada. Program zgrade je transformiran u gustu „citadelu“, sa ulicama, trgovima, i prijelaznim prostorima. Vidljiva je jedna od čestih Kahnovih tema „kuda unutar kude“. Smještaj instituta je postavljen dijagonalno da bi zaustavio prevladavajude vjetrove. Kahn je napravio veliku prijelaznu zonu između pojedinih zgrada, da bi napravio osjenčane trjemove i prolaze. Svjetlo nikad ne ulazi u objekt izravno nego preko zaštite. Kružni cilindri od cigle i betona su imali nešto iz rimskih ruševina kojima se Kahn jako divio. Kahn kao i Le Corbusier je jako cijenio Jaipur obzervatorij Janar Mataru koji je vidljiva referenca na ovu zgradu.

JONAS SALK INSTITUTE FOR BIOLOGICAL SCIENCES, LA JOLLA, SAN DIEGO, CALIFORNIA

Kahn je projektirao institut za zajednicu znanstvenika koji su radili na koncentriranom biološkom istraživanju. Za Kahna ovaj zadatak je imao za referencu redovnički život. Zamišljena su tri klastera, smještena jedan odvojen od drugog na neizgrađenom krajoliku koji gleda na Pacifik. Prvi je bio zgrada za sastanke i konferencije „meetign house“ ,druga zgrada za smještaj znanstvenika „the village“ i tredi su bili samo laboratoriji, jedina zgrada koja je izgrađena. Sastajala se od paralelnih blokova sa vodenim vrtom između njih. Laboratoriji su bili slobodnog tlocrta i mogli su biti modificirani po potrebi, za različita istraživanja. Najniža etaža je bila smještena ispod zemlje da smanji ukupnu visinu zgrade, a bila je osvijetljena preko upuštenih dvorišta. Izdvojene, gotovo samostalne jedinice za znanstvenike , mostovima su bile povezane sa

laboratorijem, dok balkoni gledaju na centralno dvorište. Te samostalne jedinice, obložene drvom, bile su kao mjesto za kontemplaciju. Izvana su bile obložene panelima od tikovine, postavljene između glatkog betona, sa otmjenim spojevima i rezovima za prozore. Beton je iste boje kao i travertin, korišten na vanjskim prostorima. Dijagonalni istaci su od natur betona.Iako su rađene mnoge usporedbe Sak Instituta sa Hardijanovom vilom ili Dioklecijanovom palačom, Kahn je iako svjestan antičkih zgrada radio na potpuno moderan način u kojem prostor, konstrukcija, materijali i svjetlo su obogadeni apstrakcijom. Dok se tlocrt Salk Instituta čini kao linearna kompozicija, doživljaj untar zgrade su puno kompleksniji. Kao i u nekoliko Kahnovih projekata, zgradi se prilazi indirektnim putem sa drvoredom. Kroz udubljenje postepeno se penje prema glavnim vratima, gdje se širi pogled prema horizontu koji je uokviren pozornicom . Tanka linija sa vodom odvaja pozornicu na dva djela a u pogledu se spaja sa nebom, spajajudi sve u jedan prostor. Sjene su gotovo opipljive. Na prijedlog Louisa Barragana, Kahn nije posadio drveda, ved je sve projektirao pomodu punog i praznog.

KIMBEL ART MUSEUM, FORT WORTH, TEXAS,1966.-72.;

Apstraktni red Kahnovih zgrada je često postignut jednostavnim konstruktivnim konceptima. Muzej je zamišljen kao serija paralelnih betonskih svodova, da bi se dobio efekt dugih cijevi koje čine prostor ispod slobodan. Krivulja svoda nije polukrug, ved ciklide geometrije, da bi se dobio dojam napetosti i vitkosti. Tlocrt je paladijanski, ali interijer je omogudavao dug dijagonalni pogled kroz repliciran strukturni sistem. Na vrtnoj strani je luk bez ispune zidova, te stvara nadsvođeni trijem. Esencija muzeja je fuzija svjetla. Svaki svod je izrezan na vrhu sa uskim rascjepom koji je išao od početka do kraja. Danja svjetlost je dopirala do izokrenutih reflektora od nehrđajudeg čelika i tad se odbijala na unutarnje strane svoda od poliranog betona

NATIONAL ASSEMBLY BUILDING, DACCA, BANGLADEŠ. 1962.-75.

Kahn je dugo razmišljao kako pristupiti, rješenju projekta. Radilo se o zemlji u kojoj su ljudi bili izrazito siromašni, ali imali su veliku ambiciju da svi sudjeluju u izgradnji kompleksa, koji bi prezentirao novu demokraciju, i novi Bangladeš. Centralni dio projekta čini parlament, element uzet iz Piranezijevog plana Rima. Kompleks je čitav izveden u opeci i prednapegnutom betonu. Kahn je imao viziju grada na vodi, element uzet iz muslimanske kulture, te se cijeli kompleks smjestio na vodi. U planu se ističu dvije glavne ortogonalne osi te, dvije dijagonalne osi. Na kraju jedne glavne osi nalazi se predsjednik i premijer a na drugom kraju džamija, čija je os blago izmaknuta od osi, da bude okrenuta prema Meki. U džamiju se pristupa ispod zemlje. Džamija se sastoji od četiri monumentalna minareta. Plan cijelog kompleksa je u obliku kruga, čime krahn izražava grupiranje mase, osječaj zajednice i pojam centra. Parlament, kao simbol demokracije je središte, a okružuju ga ostale zgrade. U tlocrtu se čitaju utjecaji Palladija i njegovih vila, ali Kahn je to transponirao u sasvim novo prostorno značenje, u duhu modernizma, na drugačiji način. Također, čita se utjecah Garnijerove Pariške Opere, a cijeli kompleks Dacce, on naziva „višestruki nakit“ Platfotma je od opeke (?), dok je konstrukcija goli, sivi beton, a na fasadi se ističu tanke linije od bijelog mramora, koje su služile za podjelu oplate, „izoštravanja slike“, te privlačenje svjetla. Cijeli kompleks, po svojoj veličini i masivnosti, može se usporediti sa Le Corbusierovim Chandigarom. Dojam kompleksa je kao velika tvrđava koja tamo stoji stoljedima, sa svojim uporabom elementarnih materijala, jakim prodorima sunca, te dubokim utorima sjena. Izvana se doima kao puni volumen, a iznutra je izbušen mjestimičnim upadima svjetla. Kahn spaja i novo i staro, regionalno i univerzalno. Spaja znanje i dalekog istoka i modernog zapada, da bi dobio simbolično značenje zgrade. Kao i Wright je vjerovao u naslijeđenu arhitekturu, ali nije ih želio kopirat, nego je samo koristio principe, koje je na univerzalan način pretapao u modernu arhitekturu.

MINORU YAMASAKI Američki arhitekt, japanskog porjekla. Najpoznatiji je po projektima World Trade Center, u N.Y iz 1972. Njegov prvi značajniji projekt bili su PRUIT IGOE. Stambeni blokovi u St. Louisu iz 1955. Unatoč njegovoj privrženosti japanskom dizajnu, to su bile potpuno modernističke betonske građevine, vremenom zapuštene, uz pojavu krivminala, toliko nepopularne i otuđujude da su 1972. srušene. Tim događajem smatra se ujedno i kraj moderne arhitekture, i početak postmoderne arhitekture.

YAMASAKI, HELLMUTH PRUIT- IGOE HOUSING, ST. LOUIS,. 1954-56. Pruitt je bio pilot, a Igoe je bio kongresmen. Grad je htio pauperizirano stanovništvo, iz suburbije dovudi u grad. Osnovna tema bila je redukcija svih sadržaja na minimum. Radi uštede niti neki osnovni javni sadržaji nisu bili izvedeni. Liftovi su se zaustavljali samo na 3 kata. Plan je bio da se nasele posebno crno stanovništvo a posebno bijelo, no zbog ustava to nije bilo mogude, pa je na kraju bilo naseljeno samo crnim stanovništvom. SVJETSKI TRGOVAČKI CENTAR, NY, 1969.

Yamasakijev kompleks od 7 zgrada završenih 1973. Kompleks je bio u srcu tzv. Njujorškog financijaškog distrikta, s više od 1,24 mil.m* poslovnog prostora, tj. 4% svih poslovnih prostora na Manhattnu. Centar je najpoznatiji po markantnim tornjevima, tzv. Blizanci, visine 415, i 417 m. a imali su po 110 katova. Na 197. Katu bio je poznati obzervatoriij a vertikalne komunikacije uz stubište činilo je 95 liftova. WTC preživio je teroristički napad 1993. Gdje su bombe bile postavljene na nosive stupove garaža. Ipak u terorističkom napadu 11.rujna 2001.cijeli je kompleks uništen. Tornjevi su genijalnošdu konstrukcije i protupožarnim zaštitama na iznenađenje struke podnijeli udare zrakoplova, i nisu se odmah urušili, ved su omogudili evakuaciju ulica pod njih. Srušili su se 56 i 86 minuta nakon udara. Građeni u od čeličnog skeleta, stakla i aluminija. 1972. Godine WTC bio je najviša zgrada na svijetu.