Filozofski fakultet Nikšić
Neumjetnički tekstovi u nastavi jezika
Dr Dušanka Popović Februar, 2014.
Neumjetnički tekst Neumjetnički tekst je informativnog karaktera, sadrži relevantne podatke o pojedinostima društvene i prirodne sredine. Ovakav tekst je objektivan i stvaran i ne posjeduje karakteristike literarnog/umjetničkog jezika (odabrane riječi, preneseno značenje, poseban red riječi i sl.). Rad na naučno-popularnim, publicističkim i tekstovima s praktičnom namjenom (četitke, pozivnice, pisma...) i sl. tekstovima treba da osposobi učenike za samostalno učenje i samostalno traženje informacija. Uvođenjem učenika u način čitanja neumjetničkog teksta, uvodimo ih u učenje putem čitanja. Učenici vježbaju korišćenje udžbenika i drugih važnih izvora znanja (enciklopedije, časopisi, internet, rječnici i sl.).
Zašto se čitaju neumjetnički tekstovi na času jezika?
da bi učenici razvijali vještinu čitanja neumjetničkih tekstova (linearnih i nelinearnih) i samim tim naučili kako se čitanjem uči,
da bi učenici naučili da stvaraju takve tekstove, posebno one sa praktičnom namjenom (pisma zvanična i nezvanična, čestitke, pozivnice, molbe, žalbe itd.) koji su im neophodni u svakodnevnom životu,
da bi nastavnici ustanovili kako učenik čita takvu vrstu tekstova i kako je putem te vještine uspio da ovlada određenim pojmovima.
U Programu se ističe...
Prilikom obrade neumjetničkih tekstova predmet se povezuje s učenikovim iskustvom i predznanjem, kao i sa sadržajima i aktivnostima drugih predmeta iz oblasti prirodnih i društvenih nauka.
Učenici: govore i pišu tekstove o sebi i svojoj društvenoj i prirodnoj okolini; slušaju, čitaju i analiziraju naučno-popularne tekstove, pregledne sheme, grafikone i sl. zato se preporučuje projektni nastavni rad; slušaju, čitaju i gledaju medijske priloge; osposobljavaju se za percipiranje i stvaranje usmenih i pisanih neumjetničkih tekstova; usmjeravaju se da, prilikom slušanja ili čitanja, razmišljaju o onome što percipiraju, tj. na kritičko prihvatanje teksta; takođe je važno da prilikom govora ili pisanja formiraju i utemelje svoje mišljenje o tekstu.
Učenici treba da shvate da je stvaranje teksta planirana aktivnost, tokom koje treba uzimati u obzir onoga kome je tekst namijenjen, mogućnosti i zakonitosti jezika koji se koristi, i dobro poznavati temu o kojoj se govori ili piše.
Pošto sposobnost percepcije i stvaranja teksta zavisi od jezičke sposobnosti, učenici ličnom aktivnošću (a ne opisivanjem apstraktnog jezičkog sistema, tj. navođenjem gramatičkih i pravopisnih pravila) razvijaju svoju sposobnost logičkoga mišljenja i imenovanja, pripovjedačku sposobnost i pravopisno umijeće i ispravljaju najčešće govorne, gramatičke i pravopisne greške.
Pri obradi zapisanih tekstova počinju posmatrati i rečeničkogramatički sastav, i to tako što u njemu prvo nalaze opisani, tj. jezičkim izrazom imenovani osnovni jezički element, potom odrede njegovu ulogu, značaj, stilsku vrijednost, oblik i slično, svrstaju ga u određenu kategoriju i to obrazlože.
Sposobnost sporazumijevanja definiše se kao sposobnost kritičkog prihvatanja, te stvaranja odgovarajućih, razumljivih, pravilnih i funkcionalnih tekstova raznih vrsta.
Razvija se radom na takvim tekstovima (umjetničkim i neumjetničkim).
U programu osnovne škole navedne su vrste neumjetničkih tekstova koje učenici čitaju (naučno-popularni, tekstovi sa praktičnom namjenom, publicistički tekstovi) dok njihova tema, odnosno sadržina nije propisana.
VII razred (cilj iz programa) 3.2. Razvija sposobnost čitanja i razumijevanja stručnih i publicističkih tekstova, kao i sposobnost samostalnoga pisanja sličnih.
Razumije i stvara svom uzrastu odgovarajuće: naučno-populane tekstove povezane s temama iz drugih predmetnih područja (npr. opis života poznate ličnosti - biografija, opis kraja/države, događaja u prirodi, priča o toku događaja), izvještaje o aktuelnim/zanimljivim događajima, javna obavještenja (teletekst, program sportskoga i kulturnog događaja); Osposobljava se da: tokom čitanja uočava ključne pojmove i važne podatke u tekstu i razvrstava ih u pojmovnu mapu; za stvaranje sopstvenoga teksta, po uzoru na čitani tekst i pojmovnu mapu, izrađuje misaoni obrazac/radni koncept.
Odnos među aktivnostima sporazumijevanja
Kod obrade neumjetničkih tekstova jednako su važne, pa stoga i jednako zastupljene, sve četiri aktivnosti sporazumijevanja – kod rada u školi, posebno slušanje i govor (jer preovladava saradničko učenje), a zatim i čitanje kao polazna tačka za pragmatičnu, vrijednosnu i gramatičku analizu tekstova.
Kad učenici savladaju tehniku čitanja, čitanje u školi se procentualno smanjuje, a povećava se broj aktivnosti u okviru kojih učenici sarađuju kroz rad, stvaraju nove proizvode, upoređuju mišljenja, o njima razgovaraju, otkrivaju razlike, traže uzroke...
Kod domaćih zadataka preovladava čitanje, a posebno pisanje (aktivnosti prije i za vrijeme pisanja teza, a poslije toga prepisivanje ispravljenog teksta i priprema za govorni nastup).
Čitanje neumjetničkih tekstova podrazumijeva:
da čitalac saznaje informacije iz teksta, da je sposoban da ih na logičan način povezuje u cjelinu (u odnosu na unutrašnju logiku samog teksta i u odnosu na vlastiti misaoni obrazac), utvrđivanje poznatog i dopunjavanje ili ispravljanje vlastitog misaonog obrasca.
Ciljevi prema kojima su usmjerene vježbe za sticanje dobre vještine čitanja neumjetičkih tekstova: saznati samo ono što je potrebno, preletjeti suvišne djelove teksta. Razvijena vještina čitanja neumjetničkih tekstova podrazumijeva da čitalac za usvajanje potrebnih informacija troši što je manje moguće čitalačke energije i vremena.
Vladanje strategijom čitanja neumjetničkih tekstova podrazumijeva:
da čitalac zapamti ono što pročita, da se, po potrebi, kasnije sjeti toga što je pročitao, da podatke koje je usvojio čitanjem kasnije primijeni za rješavanje problema.
Jasno je da se ovakva strategija čitanja neumjetničkih tekstova ne može razviti ni za tri mjeseca, ni za tri godine. U životu čovjeka podjednako su važne obje tehnike čitanja (tehnika čitanja umjetničkih i tehnika čitanja neumjetničkih tekstova) i nijedna se ne može uzgred naučiti. Zadatak škole je da učenike nauči obje strategije: na umjetničkim tekstovima vještinu literarno-estetskog čitanja, na neumjetničkim (naučnim, stručnim, publicističkim) vještinu pragmatičnog čitanja.
Unutar strategije čitanja neumjetničkog teksta postoje četiri ključne vrste aktivnosti: 1.
pretčitačke aktivnosti (probuditi predznanje učenika o vrsti i osobini teksta; glavne podatke iz teksta povezati sa postojećim predznanjem i tako omogućiti razumijevanje prilikom čitanja),
2.
aktivnosti između i tokom čitanja (učenik provjerava tačnost redoslijeda informacija, po potrebi stvara novi raspored, pri čitanju teksta više puta se vraća na podatke koji su mu manje poznati ili potpuno novi),
3.
aktivnosti nakon čitanja (učenik organizuje i prestrukturira dobijene informacije i procjenjuje ih),
4.
učenje (uključuje sve navedene aktivnosti, učenik pamti informacije).
Nastavnik tekstove bira u skladu:
sa primjerenošću teme uzrastu učenika, njegovim saznajnim sposobnostima i sposobnostima sporazumijevanja, sa interesovanjima učenika.
Odabrani tekst treba da ima sve osobine odgovarajuće vrste teksta, da bude primjeren uzrastu i pisan korektnim jezikom i stilom. Tekstovi koje učenik čita treba da budu izvorni – oni sa kojima se susreće u svakodnevnom životu. Ukoliko ih je neophodno jezički primjeriti, onda to treba i uraditi, ali sačuvati vjerodostojne podatke koji u njemu postoje.
Obrada neumjetničkih tekstova u školi može obuhvatati sljedeće ključne korake: 1)
najava vrste i teme teksta; razgovor o učenikovim očekivanjima, iskustvima itd. u pogledu najavljene vrste i teme teksta; ako nastavnik prosudi da učenici neke ključne riječi nijesu razumjeli, objašnjava ih s učenicima;
2)
učenici najmanje dva puta slušaju, gledaju ili čitaju tekst;
3)
analiza teksta; stvaranje sličnoga teksta, koji može biti govorni nastup ili pisanje teksta iste vrste, s istom ili sličnom temom (tu aktivnost učenici mogu nastaviti ili dopuniti kući).
4)
namjenska analiza tekstase – namjera poručioca Rad na tekstu odvija kroz više tipova(npr.: Zašto je čestitka napisana?), analiza:
sadržajna analiza – tema, ključni pojmovi i značajni podaci i odnos među njima, povezanost sa manje važnim podacima (npr.: Kome je čestitka upućena? Ko je napisao čestitku? Ili: Kojoj vrsti biljaka pripada lipa? Kako izgleda drvo lipe? Koje djelove ima?) pragmatična analiza – analiza okolnosti u kojima je tekst nastao, emocionalno stanje i međusobni odnos stvaraoca i primaoca teksta, mjesto i vrijeme nastanka teksta (npr.: Povodom čega je čestitka upućena? Kada je napisana? Gdje je napisana? Zašto?),
analiza riječi i rečenica u tekstu – uočavaju da je tekst sastavljen od riječi koje su povezane u rečenice, rečenice u pasuse, a pasusi u tekst; značenje i upotreba riječi, izbor riječi, kombinovanje riječi, variranje iskaza, pojačavanje i ublažavanje izraza (npr. Da li ti je poznata riječ vulkan? Šta ona znači?; Prepiši tekst tako da rečenice budu pravilno poređane.)
materijalna analiza teksta u okviru koje učenici prepoznaju suštinsko, materijalno značenje teksta, njegovu korisnost u svakodnevnom životu (npr.: Kako se koristi cvijet lipe? Kada se bere? Šta bi pitao onoga ko proizvodi čaj?),
vrednosna analiza teksta, tj. procjenjivanje teksta; u okviru ove analize učenici govore ili pišu šta misle o tekstu: o njegovoj temi, sadržaju, sastavu i obliku teksta, razumljivosti, istinitosti, zanimljivosti, funkcionalnosti, jezičkoj pravilnosti itd.; svoje mišljenje obrazlože (navode zašto tako misle)
metajezička analiza teksta – svojstva teksta koja upoznaju tokom rješavanja gore navedenih zadataka, učenici na kraju upotpune i povežu – na osnovnoškolskom uzrastu tako što, npr. ponuđenu stručnu interpretaciju primjerenu spoznajnim mogućnostima uzrasta, dopunjavaju određenim riječima (Npr.: Kada opisujemo biljku, prvo kažemo ili napišemo kojoj ______(vrsti) pripada, koje _____(osobine) ima, i kako se _______ (zove).
Metajezička analiza ...često je nadgradnja drugih vrsta analize. Na primjer: ... ako se nakon čitanja izvinjenja za nedolazak na proslavu od učenika traži da zaokruže tačan odgovor u sljedećem zadatku: Tekst je: a) zahvalnica, b) izvinjenje, v) pozivnica, onda ovaj zadatak jeste metajezička analiza kao nadgradnja namjenske analize; ...ako se govorilo o pismima i od učenika tražilo da ih prepoznaju kao zvanična ili nezvanična, lična ili javna, onda je to metajezička analiza kao nadgradnja pragmatične analize; ...ako se nakon uočavanja redoslijeda rečenica u opisu tražilo od učenika da iz teksta prepišu pridjeve, onda je to metajezička analiza kao nadgradnja analize riječi i rečenica u tekstu itd.
Kako će zadaci koji pripadaju različitim vrstama analiza biti raspoređeni, zavisi od konkretnog teksta, od njegove vrste. Pojedine analize mogu se, tokom rada, i preplitati. Pri tome treba voditi računa da, u skladu sa prihvaćenim pristupom u nastavi jezika, na prvom mjestu ne bude metajezička analiza.
Sve navedene aktivnosti ne mogu se uvijek realizovati na tekstovima odabranim za analizu. Tako je:
-
pragmatičnu analizu lako realizovati na dijaloškim tekstovima (razgovor, čestitka, pozivnica...), sadržajna analiza pogodna je za tekstove o prirodnoj i društvenoj sredini, vrednosna analiza pogodna je nakon obrade, kada učenici na osnovu svega što su radili mogu relativno lako da vrednuju tekst sa različitih stanovišta – korisnosti, tačnosti, upotrebljivosti, značaja za njih lično i sl.; metajezička analiza prigodnija je u višim razredima osnovne škole.
-
-
Kako provjeravati znanja iz ove oblasti? Tokom provjere znanja iz oblasti nastave jezika treba da se koristi nepoznat neumjetnički tekst koji će učenici čitati i analizirati i tim putem provjeriti da li su i koliko ovladali strategijom njegovog čitanja. Samo u odnosu na sadržaj i podatke koji se nalaze u nepozantom (novom) neumjetničkom tekstu, njihovo uočavanje, razumijevanje, razvrstavanje i upotrebu logično je postavljati pitanja na testu iz oblasti jezika. Važno je da učenici na kraju rada na tekstu razumiju i zapamte to o čemu su čitali.
KOGNITIVNI NIVO
DEFINICIJA
AKTIVNOST
ISHOD
Vrednovanje
Učenik/ca vrednuje kvalitet ili prikladnost koristeći određene kriterijume i standarde.
prosuđivanje kritikovanje preporučivanje obrazlaganje
Učenik može da procijeni vrijednost i korisnost neumjetničkog teksta i objasni zašto tako misli.
Sinteza
Učenik/ca stvara, povezuje ili kombinuje ideje u neku, za nju/njega novu cjelinu (proizvod).
kreiranje smišljanje razvijanje koncipiranje
Učenik može da, na osnovu misaonog obrasca, stvori usmeni ili pisani neumjetnički tekst o nekom biću, predmetu ili pojavi.
Analiza
Učenik/ca razlikuje, raščlanjuje, klasifikuje i dovodi u odnose elemente složene strukture.
raščlanjivanje kategorizovanje upoređivanje kontrastiranje odvajanje
Učenik može da u neumjetničkom tekstu uoči ključne pojmove i sa njima povezane važne podatke, i razvrsta ih u pojmovnoj mapi.
Primjena
Učenik/ca uz minimalne uputstva bira i koristi informacije i principe kako bi riješio/la problem ili zadatak.
upotrebljavanje, rješavanje, demonstriranje, primjenjivanje, konstruisanje.
Učenik može da, na osnovu prethodno čitanog teksta, napravi misaoni obrazac za svoj tekst i odredi ključne pojmove u odnosu na temu.
Razumijevanje
Učenik/ca transformiše ili interpretira informacije i principe kojima raspolaže.
objašnjavanje sažimanje parafraziranje opisivanje ilustrovanje
Učenik može da uoči ključne pojmove u neumjetničkom tekstu i unese ih u pojmovnu mapu.
Znanje
Učenik/ca se prisjeća ili prepoznaje informacije otprilike u onom obliku u kojem su naučene.
navođenje nabrajanje označavanje definiranje imenovanje
Učenik može da prepozna i imenuje vrstu neumjetničkog teksta.
