prof. Jakša Zlatar / prof. Kosovka Čudina / skripta: Luka Demarin / UMAS, 2016./
Interpretacija glazbenog djela ................................................................................................................ 2 Objektivne i izražajne komponente ........................................................................................................ 2 Redoslijed učenja glazbenog djela .......................................................................................................... 2 Dinamika, boja ........................................................................................................................................ 3 Agogika .................................................................................................................................................... 4 Tempo i puls ............................................................................................................................................ 5 Fraziranje i artikulacija ............................................................................................................................ 6 Akcentuacija ............................................................................................................................................ 6 Prstomet ................................................................................................................................................. 7 Pedal ....................................................................................................................................................... 8 Ukrasi ...................................................................................................................................................... 9
pretvoriti notni – izvesti (ponovno stvoriti glazbeno djelo) iščitati sve skladateljeve (objektivne komponente) dodati svoju u izvedbu (izražajne komponente) – suština interpretacije umjetnički djelo u cjelinu kod sviranja klavira bitna komunikacija s , a ne publikom
‐ ‐
glazbenog djela: skladatelj ih može zapisati u potpunosti, pretvoriti u simbole važno je da ih se izvoditelj drži 1 Visina 2 Ritam i metar 3 Oblik (struktura)
‐ ‐ ‐ ‐ ‐
teško doslovno prevesti u simbole (npr. dinamika, puno manje simbola nego što postoji) da se sve može biti doslovno zapisano, interpretacije ne bi bilo relativno subjektivne komponente, treba paziti na stil djela kojeg sviramo tu još spadaju i – subjektivno skladatelji s vremenom teže sve preciznijem određenju interpretacije 4 Dinamika i boja 5 Agogika 6 Tempo i puls 7 Fraziranje i artikulacija 8 Akcentuacija
:
klavirski
(diamika i boja) organiziranje zvuka (ritam, metar, tempo, puls) – agogika tonova u cjeline (fraziranje, artikulacija)
glazbeni sadržaj pronaći koji odgovara tom sadržaju pronaći koji odgovaraju tom zvuku
ovisi o na jednom tonu moguć je samo (crescendo i održavanje iste glasnoće ne) razvoj (zamišljanje zvuka) – slušati ton u cijelom trajanju oznake: i slično + oznake za isticanje jednog tona (akcenti), prijelazne dinamike prijelazne dinamike (crescendo, decrescendo) ‐ pratiti melodijsku liniju, ‐ uzeti u obzir jačinu , prostor pojačavanja/slabljenja zvuka i jačinu cres‐cen‐doili cresc.pocoapoco – veći prostor za pojačavanje zvuka
dinamika niza: ‐ prema smjeru niza melodija uzlazi – dinamika se povećava i obrnuto udaljavanje od tonike – povećavanje dinamike i obrnuto nije uvijek jasno (npr. kod melodija s više uspona i padova) – izdvajanjem nekih tonova melodije nastaje nova linija
‐
kulminacijske točke najčešće oko sredine ili pred kraj fraze nije uvijek nužno da vrhunac bude najglasniji naglašavanje tona‐oslonca melodije skriveno dvoglasje – pratiti glas koji se kreće silazne melodije – kulminacija na najdublji ton
dinamika figura duža nota kraj kraćih djeluje teža ‐ ‐ jače sviramo duže tonove, kraći dio punktiranog ritma ugl. lakše sviramo (ne uvijek! npr. Beethoven – Appassionata, III. st. – početak) pratnju sviramo tiše, osobito važno slušati melodiju ako su tonovi dulji ‐ dinamika ‐ ‐
‐ ‐ ‐ ‐
figura : odnos kratke‐duge note : odnos teške‐lake dobe (teške dobe najčešće malo naglasimo) ritam slobodniji, može poremetiti metar metričke figure: jamb, trohej, daktil, anapest, spondej, amfibrah (sinkopa)
kod ne naglašavati teške dobe jer razbija melodiju na dijelove u pravilu metrički akcent nose tonovi basa horizontalna‐ promjene mjere istovremeno u obje dionice; vertikalna – svaka dionica svoja mjera (katkad se ni taktne crte ne poklapaju) izostavljanje taktnih crta
dinamika (polidinamika) tri vješitne: ‐ 1. diferenciranje melodija‐pratnja vježbe preuveličavanjem ili svirati pratnju u akordima (početnici) 19. st. – često tri linije: melodija, bas, harm. pratnja
2. višeglasje u jednoj ruci nije prisutna samo u baroku (Bachovim fugama), već i u dr. stilovima automatizirati isticanje jednog glasa
3. sporedni glasovi pronaći skrivene glasove, neoznačene, obično u unutarnjim gl./basu skrivena linija djeluje kao vezivno tkivo
‐ ‐ ‐ ‐ ‐ ‐ ‐ ‐
ovisi o zvučnoj mašti (zamišljanju, predodžbi) izvođača na boju utječu različita – dobro je uspoređivati boju tona s nekim instrumentom violina, zvono, timpani (nekad skladatelj čak i zapiše) – nalikuju na govor (pitanje/odgovor; vikanje, pjevanje) na boju utječe i – nakon baroka nije samo ornamentalna uloga – dramatičnost, sadržajnost, variranje (npr. Chopin – Balade, nocturna) klavir je zvučno neutralan pa može imitirati mnoge instrumente misliti na a ne na pokrete
grč.agogé – vođenje, kretanje
sredstvo mijenja se trajanje tona/odlomka – povezano s ritmom, tempom i donekle metrom – usporedba s govorom (zarez, točka, naglašavanje riječi…) potrebna katkad bolje svirati točno metrički nego neuvjerljivom agogikom
o o o
produljuje vrijednost tona od pola njenog trajanja do osam puta (brži stavci) ako se broji, opasnost od neaktivnog slušanja tonova moguća i na pauzama, na kraju stavaka, prije solističke kadence
o o o
ne mora imati oznaku, najčešće: tenuto, mala horizontalna crta (–) ili klin (<) horizontalni klin (<) označava samo agogički, vertikalni uključuje i dinamički naglasak neznatno produljuje vrijednost tona ili se na njega malo zakasni ( – disonantni interval, veći skok, vrhunac fraze)
o o o o
postupno usporavanje većeg ili manjeg odlomka naglije smirivanje – usporavanje – ritardando, sostenuto, allargando, calando, morendo diminuendo – obuhvaća i decrescendo
o o
postupno ubrzavanje, potrebno razviti pravilan osjećaj kao i kod rallentanda – naglije ubrzavanje (incalzando, stretto)
o o o o o o
, naglašavanje napetosti, isticanje važnijih tonova tal. ukraden – krade se vrijeme, a onda se ukradeno vraća u frazi se početak i kraj sviraju brže, a sredina sporije ili obratno obuhvaća i ostale promjene, npr. manja zadržavanja tonova za dobro izvođenje rubata potrebno je znati i dobro odsvirati u bitno je da se osnovni ne izgubi
o o o
više vrsta: 1. – kao triola (četvrtinka+osminka), 2. , 3. – 2x punktirani ovisi o glazbenom sadržaju (početak Patetične – oštrije punktirati od zapisanog) punktirani ritam kod u baroku se triola (četvrtinka+osminka) zapisivala kao današnji punktirani ritam i treba je svirati kao triolu (takav zapis se može naći i u romantici) česta greška – u Mjesečevoj sonati se za vrijeme donjih triola u lijevoj ruci punktirani ritam u melodiji svira kao šesti dio sekstole umjesto kao četvrti (šesnaestinka)
o o o
treba ( ) i izdržati dovoljno dugo treba biti osmišljena i izražajna (ne računati matematički) funkcije razne: smirivanje, očekivanje, upit, napetost, meditacija…
o o o o o o
sukobljavanje figura s različitom osnovnom podjelom horizontalna – promjena ritmičkih grupa (npr. triole, pa šesnaestinke u istoj dionici) vertikalna – istovremeno npr. triole u gornjoj, šesnaestinke u donjoj dionici matematičko računanje (npr. kod duole i triole Ta‐TaTe‐Ta) – vježbanje pojedinih dionica u tempu, pa ih spojiti bit u samostalnim dionicama
o
mora biti u skladu s karakterom i strukturom djela kod učenika paziti na bezrazložno ubrzavanje/usporavanje brzo sviranje – tek nakon što učenik ovlada , usvoji osnovne
o
doživljaj tempa ovisi i o načinu sviranja
o o
i razvije
o
oznake pokazuju koliko jedinica mjera ima u minuti uvijek ima cilj: provjera tempa/discipliniranj ritma pretjerivanje dovodi do nemuzikalnog sviranja
o
spori: grave (40), largo, lento (50), adagio (60) srednji: andante (80), moderato (100) brzi: allegro (120), vivace (140), vivo (160), presto (180, prestissimo (200) dodavanje izraza: assai,meno,nontroppo – malo mijenjaju tempo dodavanje oznaka za interpretaciju i karakter: cantabile,agitato,scherzando ovisno o stilu skladbe ista oznaka može značiti drugi tempo (Zlatar MK2, str. 63)
o o o o o o o o
– brzina protoka dobe – doživljaj, osjećaj za organizaciju jedinice mjere npr. brzi 3/4 takt – jedinica tempa je četvrtinka, jedinica pulsa polovinka s točkom 3/8, 6/8 – jedinica pulsa često četvrtinka s točkom alla breve – jedinica pulsa je polovinka (tempo je brži) 6/8 – može se shvatiti kao 3+3 ili 2+2+2 12/8 – ovisno o tempu takt se dijeli na 12x1, 4x3 ili 2x6 veći korak pulsa – moguća veća agogička odstupanja
temeljene na razumijevanju teme, vrhunci, oblik
djela
– osnovna melodijsko‐metrička jedinica, sastoji se od motiva u klasici i romantizmu pravilne fraze – simetrične fraze (2 ili 4 takta) o prepoznajemo po (duga nota, pauza na kraju fraze), (kadenca), o i – te komponente drže tonove na okupu i čine frazu odrediti (često teško), pa oblikovati frazu prema tome o nema utvrđenog znaka za frazu (katkad lukovi, ali najčešće ne označuju frazu) o pauza često odvaja fraze, ali može biti i unutar fraza o fraze treba odvojiti dinamikom, agogikom, pedalom, često predahom (cezura) o – fraza ne počinje na tešku dobu (npr. Dvoglasna invencija B‐dur) o treba podcrtati krajeve fraza i cjelina o vježbanje fraza preuveličavanjem (usporavanje kraja fraze, rastavljanje fraza pauzama) o – raspoređivanje materijala u muzičko djelo doživljava se kroz cjelovitu izvedbu o treba znati prezentirati dijelove (manje oblike) i djelo u cjelini o dinamičke vrhunce određujemo prema obliku o
o o o
izgovaranje notnog teksta (usporedba s dikcijom u glumi) lukovi legata, točke staccata (moguće zabune je li luk od fraze ili od artikulacije) – ne previše kratiti drugu notu najpravilnija izvedba pokretom zgloba dolje‐gore, prsti aktivni kod bržeg tempa manje dizanje zgloba
o
o o
(iz violinske prakse) nalazi se u djelima rane klasike, označava se artikulacija kao što bi se svirala na na violini, a muzički se ne podudara s frazom
Bach nije zapisivao artikulaciju – moguće više interpretacija pedal mora slijediti artikulaciju koju sviramo
akcentuacija – isticanje tona/akorda (pa i pauze) iz cjeline o
sf, sfz, fz (sforzato) sffz (sforzatissimo), rfz (rinforzando), marcato f, fp, pf; grafički simboli (točke, crtice, klinovi) može biti označena ispisivanjem dvostrukog vrata akcent na akordu može se odnositi na akord ili samo jedan ton akorda ovisi o tempu, stilu, učestalosti akcenata, karakteru i sadržaju
o
produljenje vrijednosti tona, dobiva na važnosti oznaka (ili –), često nije označen neki pijanisti namjerno zakasne na neke tonove ‐ vrlo često
o
vrste akcenata o o
o
– ističe se ton koji je vrhunac melodijskog kretanja – ističe se dulja notna vrijednost (npr. polovinka‐četvrtinka) podcrtavanje tonova karakteristično za neki plesni ritam (npr. gigue) ‐ uglavnom se izbjegava (osobito kod kantilena), katkad je potreban česta kombinacija s ritmičkim kad se ne poklapaju akcenti treba razlučiti koji je akcent važniji
o
o
(Appassionata III. st.) – nakon sinkope pravilno naglasiti iduću tešku dobu moguće podcrtati tešku dobu pedalom – dvodobnu mjeru nakratko doživljavamo kao trodobnu ili sl.
– naglašavanje promjena harmonije dinamika slijedi kretanje harmonijskih funkcija (glasnije na dominanti) naglašavanje naglih modulacija, neočekivanih harmonija, alteracija – kad izvođač osjeti izražajnu točku melodije kao važniju, a nema
o
znakova
različito akcentiranje ovisno o stilu
najstariji element sviranja klavira isprva se sviralo s tri srednja prsta, kasnije svih 5 postali ravnopravni
o o
legatoprstomet (Casella) – teži se
– zanemarivanje palca (male tipke klavikorda, plitak pad), vrlo se rijetko koristi barokni prstometi i danas u upotrebi od druge polovine 18. st. upotrebljava se palac prstometi proizašli iz pravila da palac i peti prst ne smiju na crnu tipku prstometi palac najlakše podmetati nakon crne tipke (D‐E‐Fis‐G / 1231) ruku najlakše premetati ne crnu tipku (G‐Fis‐E‐D / 1321) prstometi šaka mora biti u što prirodnijem položaju (težina raspoređena)
o
o
o
naznačeni na str. 97 (Zlatar – Metodika klavira 1)
o
slijedi se logika a ne tehničke udobnosti npr. kod fraziranja dvije note pod lukom ED‐FE koristimo 32‐32, a prirodni je 32‐43 moguće naći palac i peti prst na crnoj tipci zbog nekog razloga (npr. lakše fraziranje) u glazbi 20. st. često skladatelji počinju upisivati svoj prstomet
o
primjeri str. 98‐99
o
individualni prstomet ovisno o pijanistu, veličini i osobinama ruke
o o o
bitno od početka vježbanja skladbe jer mijenjanje smeta automatizaciji u redu je promijeniti prstomet ako nam kasnije u bržem tempu ne odgovara kad se javlja isti motiv valja ga svirati prstometom (npr. sekvence) – preuzimanje tonova drugom rukom – može biti vrlo korisno
temelj glazbe od 19. st. nadalje pritiskom pedala prigušnice se odvajaju od žica aktivira se parcijalni niz tona i produžujemo trajanje, širinu, zvučnost i boju pedal najdjelotvorniji u dubokom registru najviši tonovi ni nemaju prigušnice zbog kratkog trajanja, ali pedal i njima daje boju jer omogućuje titranje donjih žica
o o o
povezuje tonove – prvi se uči pritisak na pedal dolazi (nakon odsvirane note) vježbanje u trodobnoj mjeri: 1. doba sviranje tona, 2. doba stisak pedala, 3. doba dizanje ruke (pedal povezuje s idućom notom) trećina stopala na papučicu, peta na podu, stopalo na papučici pritisak odlučan, puštanje laganije (kontrola) paziti da se noga ne grči kad se pušta, pedal pustiti do kraja da prigušnice priguše
o
pritisak na pedal uzima se , prije njega naglašava akcent i ritam (npr. E. Grieg: Valcer)
o
pritisak na pedal
o
da se ne miješaju harm.
odsviranog tona
koji upotrijebiti, ovisi o stilu, skladbi, ukusu izvođača – mijenjanje pedala s harmonijom – u romantizmu da (npr. tri tona melodije u istoj harmonij), u klasici manje jer se veća pažnja daje melodiji – oprezno koristiti, ne smije se čuti da bi se jasno čule linije – klasika – npr. albertinski bas – bas držimo, pedaliramo kratko
o
držimo npr. akord uz pedal, nijemo odsviramo tipke i pustimo pedal – ostali tonovi se prigušuju, pritisnute tipke ostaju zvučati oznaka: romboidne note (20. st.)
o
prigušnice brže prigušuju više note, dublji tonovi imaju deblje žice i više alikvota, pa ih je teže prigušiti ako brzo dignemo pedal i odmah pritisnemo, vibracije visokih tonova će prestati, a basovi će se i dalje čuti uči se kasnije u školovanju
o
brzim pokretima noge vibriramo kad se pedal ne smije dugo držati, a želimo čuti odjek prethodnih tonova
o o
o o
, ne mora se koristiti pri svakom ili pritiskom lijevog pedala, klavijatura se malo pomiče udesno i batić umjesto tri žice zahvaća samo dvije (nekad je zahvaćao samo jednu – otud naziv ) korištenje lijevog pedala u dinamici za efekte – npr. udarac timpana ne pretjerivati!
melodijski obrasci manjih ritamskih vrijednosti, 1+ tonova procvat u 16. i 17. st. na klavikordu i čembalu (zbog kraćeg trajanja zvuka na dugim notama) klavir drugačiji – ukrasi imaju drugačiju ulogu – (klasika‐romantika)
o o
jedan ton (osminka) kao ukras ispred note – zaostajalica – osminka s neprekriženom zastavicom prije se pisao kao ukras (sitnijom notom) da bude jasnija melodijska linija – osminka s prekriženom zastavicom ritmički određeniji ako se svira prije dobe (romantika) glazbeno interesantniji ako se svira na dobu (klasika) – barok Anschlag – CE‐D ili CD‐E, Schleier – CDE‐F ili FED‐C (ukras se ugl. izvodi na dobu)
o
o
o o o o
oznaka valovita linija (praler), prekrižena valovita linija (mordent) praler: CD‐C, mordent: CH‐C oznaka alteracije uz znak određuje veličinu sekunde mogući praler i mordent (valovita linija duža)
o
grupetto na noti (npr. na C: DCHC) alteracija iznad ili ispod znaka za grupetto ovisno na koju sekundu se odnosi grupetto između nota između dvije iste note (npr. C‐C)– sastoji se od 3 tona – C‐DCH‐C između dvije različite note (npr. C‐E)– sastoji se od 4 tona – C‐DCHC‐E u punktiranom ritmu (npr. C s točkom‐D) – od 4 tona – C‐DCHC‐D moguće zadnje dvije note svirati punktirano
o
o o o
od 3 ili 5 nota – izvodi se kao praler (CDC, CDCDC) od 5 ili 7 nota – može imati i završetak Nachschlag (CDCHC, CDCDCHC) – 3, 4 ili 6 nota na dobu, može početi glavnom notom ili gornjom sekundom
