EDUKACIJSKA PSIHOLOGIJA Nositelj predmeta: prof.dr.sc. Majda Rijavec Izvoditelj nastave: mr.spec. Tatjana Žižek
Način izvođenja izvođenja nastave: 20 sati sati predavanja Obveze studenata:
redovito pohađanje nastave, izrada eseja, pismeni ispit
Literatura: Obvezna: 1.Vizek-Vidović, V., Rijavec, M., Vlahović -Štetić, V.,Miljković, D. (2003).Psihologija obrazovanja. obrazovanja. Zagreb: IEP 2.Rijavec, M., Miljković, D. (2003).Vodič za preživljavanje u školi. Zagreb: IEP Dopunska: 1.Kyriacou, C. (1997). Tem eljna nastavna umijeća. Zag reb:Educa 2.Zarevski, P. (ur.) (2003). Učitelji za učitelje – primjeri primjeri provedbe načela načela Aktivne/efikasne Aktivne/efikasne škole. Zagreb: Zagreb: IEP Edukacijska psihologija O psihologija - znanost o doživljavanju i
ponašanju O edukacijska, edukacijska, pedagoška ili psihologija obrazovanja: O grana psihologije koja proučava psihološku stranu odgoja i obrazovanja O glavni cilj: razumjeti i unaprijediti načine učenja i poučavanja poučavanja djece i odra slih (u kontekstu obrazovnog sustava) O elementi
razvojne, socijalne i kognitivne psihologije
Sadržaj predavanja: O Oblici učenja. Pamćenje i zaboravljanje. Modeli učenja O Gardnerove inteligencije i poučavanje. Primjena modela učenja u školi O Metode poučavanja. Poučavanje matematike, prirodnih znanosti i čitanja O Poučavanje Poučavanje osoba s posebnim potrebama O Važnost motivacije u odgoju i obrazovanju. Motivacija sa aspekta učenika i učitelja. O Primjena Maslowljeve teorije potreba u obrazovanju
Kako motivirati osobe s različitom potrebom za postignućem O Samopoštovanje Samopoštovanje i akademski uspjeh. Kako pomoći učenicim a s niskim samopoštovanjem O Atribucije uspjeha i neuspjeha. Mijenjanje negativnog atribucijskog sklopa kod učenika O Poticanje intrinzične motivacije. Povezivanje sa životom i interesima učenika. Samostalna aktivnost aktivnost učenika. O
Postavljanje osobnih ciljeva
Poticanje ekstrinzične motivacije. Utjecaj nagrade na motivaciju. O Orijentacija na učenje, orijentacija na izvedb u; orijentacija na izbjegavanje truda. Poticanje orijentacije na učenje O Samoregulirano učenje O
UČENJE, PAMĆENJE I ZABORAVLJANJE ZABORAVLJANJE O Asocijacije na riječ: učenje O Na koje načine načine učimo, u kojim situacijama? situacijama? O Što učimo? Definicije
Učenje je mijenjanje djelatnosti pod utjecajem iskustva, s razmjerno trajnim učinkom. (Pečjak) O Učenje je proces kojim iskustvo ili vježba proizvode promjene u mogućnostima obavljanja određenih aktivnosti. O
(Zarevski) O
Učenje je svaka trajna promjena ponašanja koja je nastala pod utjecajem iskustva. (Atkinson i Atkinson)
VRSTE UČENJA prema složenosti : 1. jednostavno učenje učenje (uvjetovanje, (uvjetovanje, asocijacije, mehaničko učenje) 2. složeno učenje (učenje motornih radnji, učenje s razumijevanjem i uvidom, učenje putem pokušaja i pogrešaka) s obzirom na modalnost: kinestetičko i učenje putem opipa i sluha Vrsta učenja s obzirom na gradivo: a) UČENJE NIZA MOTORIČKIH R EAKCIJA: EAKCIJA:
usvajanje vještina kao hodanje, vožnja bicikla upravljanje strojevima sviranje glazbenih instrumenata
svaki ručni zanat b) UČENJE NIZA VERBALNIH REAKCIJA : značenje riječi
razumijevanje pojmova
učenje podataka koji su izraženi simbolima
Vrsta učenja s obzirom na modalnost:
kinestetičko učenje putem opipa učenje putem sluha
Vrsta učenja prema složenosti:
1. jednostavno učenje : a) klasično i operantno uvjetovanje, b) mehaničko (asocijativno) učenje 2. složeno učenje: a) učenje putem pokušaja i pogrešaka b) učenje po modelu c) učenje s razumijevanjem i uvidom 1.a) Pavlov - klasično uvjetovanje • Ruski fiziolog koji je proučavao probavni sustav
• • •
Usmjeravao se na to koja tvar pomaže u probavi hrane Proučavao je slinu koja se izlučivala Razvio metodu za mjerenje količine izlučene sline
Elementi uvjetovanja:
Bezuvjetni podražaj (hrana)
bezuvjetna reak. (slina)
Neutralni podražaj podražaj
nema reakcije
(zvuk)
Uvjetovani podražaj (zvuk)
uvjetovana reak. (slina)
Osnovni pojmovi klasičnog uvjetovanja : BEZUVJETNI PODRAŽAJ - Podražaj koji na prirodan način i b ez ikakvih uvjeta izaziva određenu reakciju -
urođeno BEZUVJETNA REAKCIJA REAKCIJA - Reakcija koja se s e prirodnim p utem i bez učenja uvijek javlja kad se pojavljuje i bezuvjetni podražaj podražaj (uzročno- posljedična posljedična veza) NEUTRALNI PODRAŽAJ PODRAŽAJ - Podražaj koji na prirodan način i bez učenja ne izaziva nikakvu reakciju UVJETNI PODRAŽAJ - Podr ažaj ažaj koji je tijekom uvjetovanja stekao mogućnost izazivanja bezuvjetne reakcije
VRSTE UČENJA prema složenosti : 1. jednostavno učenje učenje (uvjetovanje, (uvjetovanje, asocijacije, mehaničko učenje) 2. složeno učenje (učenje motornih radnji, učenje s razumijevanjem i uvidom, učenje putem pokušaja i pogrešaka) s obzirom na modalnost: kinestetičko i učenje putem opipa i sluha Vrsta učenja s obzirom na gradivo: a) UČENJE NIZA MOTORIČKIH R EAKCIJA: EAKCIJA:
usvajanje vještina kao hodanje, vožnja bicikla upravljanje strojevima sviranje glazbenih instrumenata
svaki ručni zanat b) UČENJE NIZA VERBALNIH REAKCIJA : značenje riječi
razumijevanje pojmova
učenje podataka koji su izraženi simbolima
Vrsta učenja s obzirom na modalnost:
kinestetičko učenje putem opipa učenje putem sluha
Vrsta učenja prema složenosti:
1. jednostavno učenje : a) klasično i operantno uvjetovanje, b) mehaničko (asocijativno) učenje 2. složeno učenje: a) učenje putem pokušaja i pogrešaka b) učenje po modelu c) učenje s razumijevanjem i uvidom 1.a) Pavlov - klasično uvjetovanje • Ruski fiziolog koji je proučavao probavni sustav
• • •
Usmjeravao se na to koja tvar pomaže u probavi hrane Proučavao je slinu koja se izlučivala Razvio metodu za mjerenje količine izlučene sline
Elementi uvjetovanja:
Bezuvjetni podražaj (hrana)
bezuvjetna reak. (slina)
Neutralni podražaj podražaj
nema reakcije
(zvuk)
Uvjetovani podražaj (zvuk)
uvjetovana reak. (slina)
Osnovni pojmovi klasičnog uvjetovanja : BEZUVJETNI PODRAŽAJ - Podražaj koji na prirodan način i b ez ikakvih uvjeta izaziva određenu reakciju -
urođeno BEZUVJETNA REAKCIJA REAKCIJA - Reakcija koja se s e prirodnim p utem i bez učenja uvijek javlja kad se pojavljuje i bezuvjetni podražaj podražaj (uzročno- posljedična posljedična veza) NEUTRALNI PODRAŽAJ PODRAŽAJ - Podražaj koji na prirodan način i bez učenja ne izaziva nikakvu reakciju UVJETNI PODRAŽAJ - Podr ažaj ažaj koji je tijekom uvjetovanja stekao mogućnost izazivanja bezuvjetne reakcije
UVJETOVANA REAKCIJA -
Reakcija koja je na kraju uvjetovanja došla pod kontrolu nekog ranije neutralnog, a
sada uvjetnog podražaja Ako prije podražaja koji određenu reakciju prirodno izaziva, djeluje neki drugi, za tu vrstu reakcije neutralan podražaj, doći doći će, uz uvjet da se ta situacija dovoljno puta obnovi, do asocijacije tog neutralnog podražaja s onim koji tu reakciju prirodno izaziva.
Tako će i ranije neutralan podražaj postati jednako djelotvoran za tu vrstu reakcije kao i prirodan podražaj . Generalizacija podražaja - pojava da i podražaji slični uvjetovanom uvjetovanom podražaju izazivaju izazivaju uvjetovanu reakciju istog intenziteta. Diskriminacija podražaja - omogućava učenje razlika među sličnim podražajima Gašenje - nestajanje uvjetovane reakcije ako se uvjetni podražaj dug o pojavljuje sam, s vremenom gubi učinkovitost. Da bi se zadržala uvjetovana reakcija, uz uvjetni podražaj se povremeno, povremeno, nepravil nepravil no mora pojavljivati bezuvjetni podražaj.
Raspored zadavanja podražaja stalno - brže se uspostavlja uspostavlja reakcija, ali ali se i brže gasi nakon nakon izostanka neuvjetovanog neuvjetovanog podražaja; podražaja; povremeno - sporije se uspostavlja reakcija, ali se i sporije gasi nakon izostanka neuvjetovanog podražaja. 1.a) Operantno uvjetovanje B.F. Skinner Klasično uvjetovanje - organizam je pasivan Operantno uvjetovanje - organizam je aktivan
Proces učenja u kojem se mijenja vjerojatnost pojavljivanja nekog odgovora na osnovi posljedica koje taj odgovor ima za neki organizam. Neki je događaj događaj potkrepljenje ako njegova pojava nakon odgovora (reakcije) mijenja vjerojatnost pojavljivanja tog odgovora (reakcije). Potkrepljenje
KAZNA KAO POTKREPLJENJE vrijeme zadavanja - mora biti za vrijeme ili neposredno nakon nepoželjnog ponašan ja. Tako se osigurava stvaranje veze između nekog ponašanja i kazne. dosljednost - ako je moguće svaki put kad se javi nepoželjno ponašanje, a još važnije od toga izbjegavati da se isto ponašanje nekad nekad nagrađuje, nagrađuje, a nekad kažnjava. kažnjava. intenzitet - dobro odmjeriti jačinu kazne, kazne, jer jedino takva potiskuje neko ponašanje na duže vrijeme ili zauvijek.
Povećavanje Povećavanje intenziteta kazne obično izaziva navikavanje ili uopće nema efekta.
Voditi računa o osobinama pojedinca. Različiti pojedinci različito će reagirati na posljedice. Nagrada ili subjektivna kategorija i nema jednaku vrijednost za sve pojedince. NEGATIVNE STRANE STRANE KAŽNJAVANJA Psihosomatski poremećaji - eksperimenti sa životinjama su jasno pokazali
kazna je
da postoji povezanost
između raznih psihosomatskih problema i kažnjavanja Pogoršava odnose Naučena bespomoćn bespomoćnost - ako je kažnjavanje jedina strategija mijenjanja ponašanja, bez da se pokažu alternativna, poželjna ponašanja, organizam ne nauci kako izbjeći kaznu Izbjegavanje - zbog asocijacije sa strahom i boli, ako se intenzivna kazna pr imjenjuje duže vrijeme, organizam poku šava izbjeći ili barem odgoditi neugodu (npr. dij ete počinje izbjegavati školu i roditelje) Povećava agre sivnost - kazne uzrokuju stanje frustracije, što povećava vjerojatnost pojavljivanja agresivnog ponašanja. Agresivno ponašanje smanjuje frustraciju, što preds tavlja pozitivno potkrepljenje. Agresija sama sebe potkrepljuje.
i pogrešaka 2.a) Učenje putem pokušaja i pogrešaka
na početku rješavanja nekog problema odlučujemo nasumce, a tijekom rješavanja na osnovu povratnih informacija počinjemo razvijati strategije kako doći do cilja, vođeni svojim iskustvom (npr. u labirintu) intenzivno proučavano na životinjama
2.b) Učenje po modelu postoji model, instruktor koji je ovladao vještinom vještinom na razini automatizacije osim znanja v ještina treba znati znati i kako poučavati poučavati
uzeti u obzir dob, predznanje, životno iskustvo, sposobnosti karakteristično za učenje praktičnih radnji i vještina
govor
stilovi izražavanja
pisanje slova
stjecanje viših oblika pismenosti pozdravljanje, oslovljavanje, rukovanje i konvencionalna komunikacija odijevanje i moda radne aktivnosti
Četiri načina učenja po modelu:
modeliranje imitacija
učenje promatranjem simboličko učenje
Imitacija – učenje – učenje pri kojem se oponaša model, ali ne razumijevajući čemu služi takvo ponašanje Učenje promatranjem - učenje pri kojem učenik vidi i uzima u obzir posljedice ponašanja modela. Ako su
posljedice ponašanja ponašanja modela bile pozitivne, vjerojatno vjerojatno će se i učenik učenik u sličnoj situaciji ponašati ponašati poput modela, modela, i obratno.
Simboličko učenje – učenje – učenje pri kojem model učeniku samo opiše ponašanje. Tako se štedi vrijeme i pohranjuje golem broj informacija.
Kognitivno učenje – Učenje – Učenje čija je najvažnija značajka da rezultira općim znanjem. Dobro se primjenjuje ne samo na situacijama u kojima se odv ijalo učenje, nego i na širok raspon sličnih situacija. 2.c) Učenje razumijevanjem i uvidom temelji se na psihološkom procesu mišljenja – proces proces uspostavljanja veza i odnosa među činjenicama (informacijama) koje usvajamo misaone operacije kojima uspostavljamo odnos: analiza, uspoređivanje, uspoređivanje, razlikovanje, razli kovanje, uočavanje sličnosti,
zaključivanje, generaliziranje
pogodno za ona gradiva koja su logički povezana
prednosti: o o o
znanje je trajnije (zadržava se smisao, a ne forma) takvo znanje je osnova za nova znanja znanje ima razinu operativnosti- cilj učenja je mogućnosi primjene
Pamćenje - psihička pojava na doživljajnom ili subjektivnom planu uključuje procese: usvajanja ili memoriranja zadržavanja ili retencije sadržaja na vanjskom ili ponašajnom planu očituje se u: obnavljanju ili reprodukciji tih sadržaja prepoznavanju ili rekogniciji
Mjerilo pamćenja i njegove učinkovitosti
Razine pamćenja
Subjektivni i objektivni čimbenici Fiziološki: zdravlje, umor, spol, dob, dispozicije, sposobnosti Karakteristike građe: vrsta, količina, poznatost, smislenost Psihološki: motiviranost, aktivnost, iskustvo, mentalna kondicija, strategije učenja, potkrepljenje, osobine ličnosti Objektivni ili fizički: temperatura, vlažnost zraka, kisik, dob d ana, mjesto učenja Organizacijski: način i metode učenja Posebni faktori pamćenja: vrsta gradiva, način učenja, namjera zapamćivanja, drugo učenje (transfer i interferencija), stupanj naučenosti, ....
Organizacijski čimbenici Način učenja: o “pasivno” ili “aktivno” učenje o strategije učenja
Metakognitivne strategije: o Planiranje, nadzor, usmjeravanje, promjena strategije
Metoda učenja: o Globalno ili fragmentirano učenje o
Distribuirano ili koncentrirano
Plan učenja 1.Što će se učiti (ciljevi, sadržaji) 2.Kada 3.Gdje 4.Kako (strategije) i kojim sredstvom 5.Kojom brzinom
INDIVIDUALIZACIJA POSTUPKA UČENJA
Vrste pamćenja Prema:
Vrsti materijala
Načinu nastajanja i javljanja pamćenja Trajanju retencije
Prema vrsti materijala:
SIMBOLIČNO P.
Memoriranje podataka, termina, informacija, pojmova, pravila, zakona, načela, teorija i struktura Znanje!
MOTORIČKO P.
Brzo i spretno obavljanje pokreta i radnji
naučenih vježbanjem Stjecanje vještina i navika!
Prema načinu nastajanja i javljanja pamćenja: NAMJERNO
NENAMJERNO
Uzrokovano motivima (potrebama, interesima, željama, sklonostima)
Bez motivacijske podloge i jasne svrhe
Potaknuto motivacijom da se neki sadržaji
Slučajno naučeni sadržaji
Lako se zaboravljaj
usvoje Znanje otpornije na zaboravljanje
Prema trajanju retencije: Senzorno p.
Kratkoročno p. Dugoročno p.
Model pamćenja i učenja kao obrade informacija:
Pažnja Ključna uloga u odabiru i prosljeđivanju informacija Proces izbora nekih podražaja iz mnoštva koji nas okružuju (boje, zvukovi, mirisi, itd.) Što uvjetuje odabir podražaja za dalju obradu? vanjske fizikalne karakteristike podražaja ili unutrašnji proc esi (namjera na usmjeravanje na samo jednu vrstu podražaja) Teorija filtera (Broadbent, 1958.): ulazna informacija se temelju fizikalnih karakteristika
kratko zadržava u osjetilnom s ustavu, a odabire se na
Predpažnja Stanje opće pobuđenosti živčanog sustava
Pažnja
Osjetila otvorena za ulazak informacija
Usmjeravanje i zadržavanje
Svjesna i namjerna aktivnost
Početno primanje informacija je automatski proces Senzorni registar Kod iznenadne zamjene mjesta glavne poruke (na drugo uho) ispitanici spontano nastavljaju pratiti istu poruku.
Usmjeravanje i zadržavanje: preduvjeti učenja Pr. Kad dijete uvježbava množenje i dijeljenje usmjerava pažnju na svaki korak i pritom provjerava svoje postupke. Kad je naučilo tablicu množenja napamet, doziv anje postaje automatsko (razina predpažnje) Negativni činitelji - OSOBNI: mlađa dob, hiperaktivnost, specifične teškoće u učenju, smanjena opća mentalna sposobnost, emocionalni problemi, bolest, umor
Učitelj mora planirati na koji će način upravljati djetetovom pažnjom Negativni činitelji - OKOLINSKI: glasni podr ažaji iz okoline (žamor, buka), monotoni glas učitelja, težin a gradiva, količina informacija
Učiteljeve mjere za usmjeravanje pažnje Korištenje zapovjednih izričaja (Pazite! Ovo je važno!) Mijenjanje jačine glasa, položaja tijela, boje krede Uvođenje neobičnih i neočekivanih podražaja Upotreba emocionalno obojenih podražaja (koristiti imena djece iz razreda, započeti sa šalom) Objasniti svrhu učenja gradiva i osobnu korist učenika
Predavati novo gradivo kada su djeca odmorna Mijenjanje aktivnosti tijekom sata (15-20 min) Uvođenje stanke između pojedinih nastavnih cjelina (razgibavanje)
Kratkoročno ili radno pamćenje Tu se odvijaju procesi obrade informacija u svrhu pohrane u dugoročno pamćenje Kodiranje: Kako bi se smanjila količina info rmacija: pohranjuju se samo one važne Elaboriranim kodiranjem pohrana je prikladnija i lakše se kasnije pronalaze informacije Proces dozivanja iz du goročnog pamćenja (predznanje koje nam pomaže u analizi i tumačenju novih informacija) Ponavljanje Ograničeni kapacitet (7 jediničn ih informacija --- chunkovi----grupiranje u smislene cjeline)
Kako planirati nastavu
Ne previše novih informacija, pogotovo ako nisu dovoljno povezane Nakon uvođen ja novog pojma djeci treba dati vrijeme za obradu u kratkoročnom pamćenju (navesti primjer ili sjetiti se sličnog pojma) Poučiti kako bolje organizirati pojedinačne informacije kako bi povećali kapacitet radnog pamćenja (automatizmi)
Dugoročno pamćenje Kodiranje - Proces kojim nove informacije pripremamo za pohranu u d.p. (ponavljanje) - Osmišljavanje novih informacija i njihova integracija s već poznatim u d.p. (kodiranje i organiziranje) - Mehaničko znanje vs. smislenost
Strategije učenja -Ponavljanje -Organizacija -Elaboracija informacija
Ponavljanje Doslovno i li sažeto višekratno prelaženje preko informacija bez napora u njihovoj preradi — naučiti napamet
Javlja se u 5 ili 6 god. života Znanje nepovezano pa se lako može izgubiti ključ za njegovo dosjeć ivanje Organizacija Dobro organizi rane informacije se lakše uče i dosjećaju (Gestalt) Traženje unutrašnj ih veza - uspostava hijerarhije među ključnim informacijama Upotreba schema - or ganizirati veći broj jediničnih informacija u koherentnu cjelinu Elaboracija Proširivan je novih informacija dodavanjem ili povezivanjem s predznanjem Mnemotehnike - anagrami, kratice, riječi Pr. Moja uvijek znatiželjna majka je svima uvijek nabrajala planete! Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter, Saturn, Uran, Neptun, Pluton
Proučavanje verbalnog učenja Zapamćivanje novih sadržaja ov isi o vrsti i snazi asocijacija između novog i starog znanja Ebbinghausova istraživanja - spoznaje o uspješnom učenju:
Glasno ponavljanje gradiva
Zasebno učenje manjih cjelina Serijalni učinak: brže učimo početak (efekt prvenstva) i kraj (efekt novosti) Duže uči, više nauči — nelinearan odnos
Krivulja zaboravljanja
Smislenost čestica, stupanj sličnosti, razdoblje između učenja utječu na brzinu i lakoću učenja
Pravila samostalnog učenja verbalnih sadržaja
Odlučiti da će se učiti Odrediti cilj učenja Orijentirati se u gradivu Odabrati neku od ovih aktivnosti: traženje informacija na drugom mjestu reprodukcija podcrtavanje izrada skica, prikaza
primjena znanja, rješavanje problema postavljati sebi pitanja - odgovarati ponavljati
ZABORAVLJANJE
Gubitak tragova pamćenja koji nastaje zbog: 1.Slabljenja traga 2.Interferencije 3.Pogrešnog plana ili ključa reprodukcije Krivulja zaboravljanja
Proces zaboravljanja
Zaboravljanje je nemogućnost nalaženja podataka u dugoročnom pamćenju. Četiri su osnovna uzroka zaboravljanja: (1) gubljenje traga pamćenja s prolaskom vremena (2) namjerno zaboravljanje (3) retroaktivna interferencija
(4) gubljenje znakova za dosjećanje Strategije djelotvornog učenja uključuju prepoznavanje uzroka zaboravljanja i upotr ebu postupaka koji će otkloniti te uzroke. Interferencija – pojava da učenje jednog gradiva ometa učenje drugoga (retroaktivna i proaktivna intf.) Retrogradna amnezija – nemogućnost dosjećanja događaja prije ozljede mozga Anterogradna amnezija – nemogućnost novog dugoročnog pamćenja. Anterogradna amnezija se, osim nakon ozl jeda i oštećenja određenih područja mozga, često pojavljuje i kao posljedica dugotrajnog neumjerenog konzumiranja alkohola.
Efikasno učenje - strategije 1)Postaviti konkretan cilj – bolje vise manjih ciljeva, manji ciljevi trebaju voditi ka većem cilju 2)Postaviti konkretan vremenski rok za ostvarenje podciljeva i cilj a. (popis i precrtavanje) 3)Osigurati nagrade
Učenje za vrijeme ispita Procijeniti težinu pojedinih predmeta i potrebno vrijeme. Saznati način ispitivanja. Napraviti raspored učenja i polaganja. Dobro je odrediti si poneki slobodan dan - kao nagradu za položeni ispit.
Pribaviti svu potrebnu literaturu. Ako se ne možemo koncentrirati
Uzeti pauzu (točno je vremenski ograničit i - raditi nešto što nas zbilja veseli) Ohrabriti se - razmišljati o već naučenom Napraviti rekapitulaciju naučenog Ažurirati raspored učenja
Opasnosti
Strah od počinjanja/o dustajanje/ignoriranje obaveze Učenje bez razumijevanja i zaboravljanje Panika: Učenje na brzinu / kaos / nepovezanost Gubljenje vremena : a)Površno učenje/iluzija naučenog/ prepoznavati ≠ znati b)Posvećivanje previše vremena jednoj stvari / učenje nepotrebnih sadržaja
Podložnost različitim distraktorima Nalaženje izgovora i opravdanja
Socijalne teorije učenja
Albert Bandura proučavao učenje koje se zbiva u socijalnom okruženju Za vrijeme socijalnih interakcija, pod utjecajem ponašanja drugih ljudi u grupu, pojedinac može naučiti modificirati svoje ponašanje – opservacijsko učenje
Oblici opservacijskog učenja: a)modeliranje b)vikarijsko učenje
Modeliranje Promjene u ponašanju pojedinca koje su rezultat promatranja ponašanja drugih Svako po našanje nije rezultat direktnog potkrepljivanja odgovora Ljudi uče oponašanjem drugih iako ti odgovori nisu direktno potkrepljivani.
Važno: d jeca oponašanju ono što odrasli čine,a ne što im govore da učine Važni modeli: roditelji, učitelji
Vrste modeliranja: a)direktno - oponašanje ponašanja modela (pr. piše slovo na isti način kao i učitelj) b)simboličko - oponašanje ponašanja iz knjiga, filmova ili TV (pr. oblačenje poput omiljenih pjevača) c)sintetizirano - kombiniranje dijelova opaženih akcija (pr. dijete se penje na stolac da otvori kuhinjski ormarić jer je vidjelo brata da koristi stolac da posegne knjigu s police i majku kako otvara kuhinjski ormarić) d)apstraktno - stvaranje sustava pravila opažanjem primjera u kojima se ta pravila vide (pr. učenik zaključuje o r edoslijedu pridjeva i imenica u rečenici opažajući primjere različitih rečenica)
Modeliranje i potkrepljivanje ponašanja
Iako modeliranje ne zahtijeva direktno potkrepljivanje, ono je ipak uključeno u Modeli imaju kontrolu nad potkrepljivanjem djetetova ponašanja
proces
Socijalno učenje može biti pojačano potkrepljenjem (pr. učenik oponaša ljubazno i pristojno ponašanje učitelja i to dovede do pozit ivnih rezultata, učenik će biti skloniji nastaviti s takvim ponašanjem)
Vikarijsko učenje Učenje promatranjem kako su drugi nagrađeni ili kažnjeni za svoje ponašanje Pr. Kad je učenik neozbiljan u radu, učitelj često hvali one koji su ozbil jni u radu. Učenik koji se loše ponaša, vidi da se ozbiljan rad nagrađuje i on počinje ozbiljnije raditi. Ishodi opservacijskog učenja a) Učenje novih ponašanja - prof. matematike prvi put pokazuje vađenje drugog korijena b) Poticanje postojećeg ponašanja - do sada vježba dva zadatka, kad vidi da prijatelj vježba više, vježba više i on c) Usmjeravanje pažnje - učenik ode u knjižnicu i tamo je bilo zanimljivo, veća vjerojatnost da i drugi učenici počnu odlaziti u knjižnicu d) Mijenjanje inhibicija (ograničenja u ponašanju koje si osoba sama postavlja) - ako govori, a nije dignuo ruku i bude prekoren, i drugi će paziti da ne govore bez dizanja ruke e) Izazivanje emocija - o pažanje emocija modela - entuzijazam učitelja može u određenoj mjeri prijeći na učenike Učinkovitost modela Opažena sličnost Model je djelotvorniji što nam je sličniji Više modela je djelotvornije nego jedan Opažena kompetentnost Skloniji oponašati model koji smatraju kompetentnim nego onog nekompetent nog bez obzira na opaženu sličnost Kompetencija i sličnost u međusobnoj interakciji - kada dokazuju svoju ko mpetentnost, skloniji oponašati model koji se suočava s tom situacijom nego onog koji je u tome već uspio
Proces opservacijskog učenja: 1.Usmjeravanje pažnje - na model- visok status, kompetentan, privlačan, popularan Pr. Učitelj koji govori jas no i zanimljivo, koristi nove i iznenađujuće stvari 2.Zadržavanje - demonstrira ponašanje koje želi da oponašaju - mentalno verbaliziranje koraka ili vizualno predočavanje 3.Reprodukcija - učenici usklađuju svoje ponašanje s ponašanjem modela Kontrolirano vježbanje - grupno vođenje kroz pojedine korake - ispravak netočnog odgo vora ili davanje naznake točnog odgovora 4.Motivacija - oponašanje modela jer to povećava šansu za dobivanjem potkrepljenja- pr. pohvale, dobre ocjene Primjena modela učenja u školi 1.Ponašajte se prema učenicima onako kako biste željeli da se i oni ponašaju. - pristojnost, poštovanje, energija i entuzijazam, zanimanje za učenje 2.Modelirajte učenicima vještinu koju želite da nauče; za vrijeme modeliranja riječima opisujte što radite. 3.Prije nego učenici počinju uvježbavati određenu vještinu, omogućite im grupno vježbanje vodeći ih kroz primjere. 4.Koristite vikarijsko potkrepljivanje.
Inteligencija sposo bnost rješavanja novih problema
sposobnost snalaženja u novim situacijama
Višestruke inteligencije H. Gardnera Teorija višestruke inteligen cije - postoji 8 (možda i više) razmjerno neovisnih inteligencija: logičko - matematička, lingvistička,
vizualno - spacijalna, tjelesno - kinestetička, glazbena, interpersonalna, intrapersonalna,
prirodnjačka. Višestruke inteligencije Svi se ljudi mogu služ iti svim vrstama inteligencija, ali se međusobno razlikuju prema određenom «profilu inteligencije», taj profil opisuje njihovu jedinstvenu kom binaciju jačih i slabijih vrsta inteligencija koje rabe pri rješavanju problema i stvaranju određenih proizvoda, što objašnjava individualne razlike. Pozitivna strana ove teorije je u spoznaji da bilo koja vrsta inteli gencije nije određena zauvijek: čovjek može uočiti svoje slabosti te ciljano razvijati inteligencije, koje mu nisu jača strana.
Ako učenicima dajemo zadatke koji ne odgovaraju njihovim jakim stranama: osjećat će se bespomoćno plašit će se izbjegavat će rad ometat će nastavu R azličiti načini pristupa višestrukim inteligencijama u školi: Rabite različite uvode u sadržaj lekcije (razmislite npr. što bi moglo zanimati glazbenike ili matematičare u ovom sadržaju? ) Da jte poticaje za lekciju koji će različitim tipovima inteligencije/učenika dati poticaj za shvaćanje i obradu lekcije. Razvijajte talente svakoga učenika već rano u životu (tako da u učionicu stavljate različite predmete:
postere, slike, figurice koje su izradili od glinamola itd.)
Rukovodite se načelima interdisciplinarne nastave. Organizirajte "stanice za učenje" u učionicama (kao "centri aktivnosti" u programu «Korak po korak»: što više perspektiva, to je bolje razumijevanje koncepta). Naučite učenike vještinama samousmjerenog učenja. Potaknite r azumijevanje istraživanjem teme s različitih gledišta. Planirajte različite aktivnosti koje su povezane s r azličitim inteligencijama da bi potaknuli razmjenu ideja i omogućili svim učenicima stjecanje znanja. R abite što češće projekte budući da su dobri za isticanje svih inteligencija. Lingvistička inteligencija Djeca s tom vrstom i nteligencije uživaju u pisanju, čitanju, pričanju priča ili rješavanju križaljki. slušanje, čitanje, pisanje vježbe vokabu lara igre riječima društvene igre riječima
situacije i dijalozi diskusije, igrokazi... Tjelesno-kinestetička inteligencija
Rado se kreću, spoznaju kroz dodir. Vole različite aktivnosti koje traže spretnost,
pratiti tekst pokretima pratiti tekst pantomimom izraditi kartice, slagalice, igre
pronaći predmete koji ilustriraju temu
plesati
igre u kojima je uključeno kretanje
Glazbena inteligencija
Rado pjevaju ili udaraju u ritmu za sebe. Obič no su vrlo osjetljiva kad netko “kvari” kad pjeva ili svira. Ova djeca su često probirljivi slušatelji.
pjevati pjesmice
istražiti zvukove u prirodi vezane za temu
otpjevati dijalog
slušati glazbu koja stvara određeni ugođaj izraditi glazbala od običnih predmeta pratiti izrađenim instrumentima radnju ili pojedine riječi (brzo - sporo, visoko - nisko) pronaći glazbu koja će pratiti igrokaz pronaći glazbu za određeno doba u p ovijesti ili zemlje o kojima se govori smisliti rap za određeni tekst
Vizualno-specijalna inteligencija Ova djeca misle u slikama. Ona mog u biti oduševljena labirin tima, slagalicama ili provoditi mnogo slobodnog
vremena crtajući, gradeći LEGO kockama ili maštajući. opisati put do….. odrediti smjer, položaj u prostoru...
ilustrirati, nacrtati, obojiti, skicirati, modelirati kreirati novine, prezentaciju, pano... prikazati dijagramom, skicom, nacrtom...
promatrati i doživljavati umjetnička djela
izraditi simbol, logo... napraviti powerpoint prezentaciju Interpersonalna inteligencija
Djeca koja su vođe među svojim vršnjacima, koja su dobr a u komunikaciji i koja umiju razumjeti tuđe osjećaje i motive.
provesti anketu među učenicima voditi skupinu u projektu ili istraživanju sudjelovati u igrama
podučiti druge objasniti drugima organizirati aktivnosti
učiti o emocijama promatrati izraze drugih i tumačiti ih
izraziti emocije pokretom, stavom, izrazom lica. Intrapersonalna inteligencija Djeca koja su vrlo dobro svj esna svojih osjećaja i izrazito su samomotivirana. postaviti i slijediti vlastite ciljeve opisati svoje vlastite prednosti i osobine procijeniti vlastiti rad izraditi obiteljsku povijest izabrati mjesto u okolini koje mu odgovara
pisanje dnevnika, eseja, osobnih razmišljanja Logičko-matematička inteligencija Djeca s izraženom ovom inte ligencijom su zainteresirana za pronalaženje pravilnosti, kategoriziranje i relacije. Privlače ih aritmetički problemi, strateške igre i eksperimenti. pronaći usporedbe naći sličnosti i razlike uočiti zakonitosti razvrstati riječi računalne igrice
Prirodnjačka inteligencija Zanimaju se za prirodne pojave, vole boravak u prirodi,
životinje, putovanja.
uporaba dalekozora, povećala ... promatranje prirode, izleti briga za lju bimce, vrt, park, okoliš... fotografirati ili nacrtati životinje, biljke, prizore... pratiti prirodne pojave opisati promjene u p rirodi, okolišu..
Primjenjujte teoriju na onaj način za koji smatrate da je najpogodniji za Vaše učenike, školu, zajednicu. Učenici i učitelji trebaju biti svjesni svojih "jačih strana" i "slabijih strana" te se nastojati promijeniti kroz isticanje jačih strana za poboljšanje slabih strana.
STIL UČENJA - preferirani način razmišljanja, primanja, obrade i razumijevanja informacija
Metode poučavanja naučen generaliziran obrazac ponašanja koji se može sustavno primjenjivati u različitim ciljem olakšavanja i poboljšanja ishoda učenja a)Izravno poučavanje b)Poučavanje vođenim otkrivanjem i raspravom c)Samostalno učenje Izravno poučava nje:
nastavnim područjima s
Najraširenija metoda poučavanja Poduka u kojoj učitelj ica izravnim izlaganjem prenosi učenicima strukturir ane informacije ili demonstrira korake koje učenici trebaju slijediti kod stjecanja vještina Prednosti: vremenska ekonomičnost i sustavnost u izlaganju gradiva Važno: povezivanje novog gradiva s predznanjima i upotreba primjera za objašnjenje apstraktnih pojmova Nedostaci: pogrešna primjena kao nizanje nepovezanih činjenica; pasivnost učenika; preduga predavanja koja nadilaze opseg učeničke pažn je Etape izravnog poučavanja:
Objašnjavanje cilja i motivacija za učenje
Uspostava pozitivnog stava prema novom gradivu i
Entuzijazam predavača
spremnosti na učenje
Stvaranje ugodne razredne atmosfere - šala, anegdota, uvodno izazovno pitanje Povezivanje gradiva s prethodnom lekcijom ili učenikovim osobnim iskustvom Obrada novog gradiva i/ili pokazivanje vještina Iznošenje spoznaja - tehnika predavanja Demonstracija vještina - tehnika modeliranja Tehnika predavanja 1. početak predavanja - dio u kojem se određuje cilj i širi kontekst izlaganja tj. kaže se ono što ćete reći
2.središnji dio predavan ja - izlažu se ključni pojmovi, daju se konkretni primjeri tj. kaže se ono što se željelo reći 3.završetak predavanja - iznose se glavni zaključci i ponavljaju na jvažniji dijelovi tj. kaže se ono što ste rekli
Činitelji koji pridonose uspješnosti predavanja: Jasnoća u izlaganju - strukturiranost gradiva, podjela pojmova na smislene cjeline Umjesnost u održavanju učeničke pažnje: o OŠ - 10-15’, SŠ - 20’ - trajanje izlaganja, ili izlaganje isprekidati pitanjima ili drugim aktivnostima
Upravljanje neverbalnim znakovima - varijacije u boji glasa, intenzitetu i brzini, neposredan dodir pogledom, mijenjanje položaja tijela u prostoru, pokreti o Verbalno upozoravanje na bitne dijelove Tehnika modeliranja i pokazivanja 1. Promatranje učiteljice, ali i ostalih učenika, uočavanje koraka u izvedbi vj eštine te uočavanje veza između o
postupaka i ishoda ponašanja 2. Naučiti učenike kako učiti 3. Dobar model nije savršen - kod pogreške, priznat i i ispraviti 4. Učenicima pokazati kako prići zadatku, kako planirati njegovu izvedbu, kako ga podijeliti na manje dijelove i kako ga svladati dio po dio Vođeno uvježbavanje i praćenje izvedbe Vježba osigurava djelot vorno stjecanje znanja samo ako je praćena povratnom informacijom
U školi su povratne informacije usmene i pismene Povratna informacija mor a biti neposredna, specifična i potpuna - sadrži opis trenutnog ponašanja i upućuje na potrebne promjene u svrhu poboljšanja uz ohrabrujući izričaj Važno - tjelesni aktivitet učiteljice - provjeravati po razredu uradak učenika
Provjera razumijevanja Postavljanje pitanja
Praćenje učeničkih znakova razumijevanja Praćenje vlastite komunikacije učitelja a) vrsta pitanja- više otvorenih pitanja (Kako se dobiva?.. Zašto se dogodilo?..), koja potiču na dubinsko razmišljanje - objasniti, usporediti i sl. Opasno - strogo inzist irati na određenom odgovoru kao jedinom točnom pitanja prilagoditi sposobnostima učenika u razredu
b)primjerenost potkrepljenja - pohvala, podrška kod uočavanja truda kod učenika -neprimjereno - nepri jateljski stav, omalovažavanje, podrugivanje c)broj pitanja - uspješne učiteljice postavljaju puno pitanja d)ravnomjernost prozivanja- ispitivati sve učenike, pomoći potpitanjima e)Vrijeme čekanja na o dgovor - često ne više od jedne sekunde (šutnja se teš ko podnosi, vremenski pritisak, podcjenjuju zahtjevnost pitanja jer znaju odgovor, odvraćanje pažnje kod drugih učenika) Dodatno uvježbavanje i osiguravanje transfera
Samostalno vježbanje i domaće zadaće Kvalitetne domaće zadaće: Zadaće povezane s nastavnim gradivom Zadaće u uključene u ocjenu iz predmeta Zadaće potiču dubinsku obradu gradiva Zadaće su kraćeg opsega i češć e Zadaće omogućavaju postizanje uspjeha Učiteljice redovito pregledavaju zadaće i o njima daju povratne informacije
Poučavanje vođenim otkrivanjem i razgovorom Pomoći učeniku postavljati pitanja, tražiti odgovore i rješenja koja će zadovoljiti njegovu znatiželju Važne- vještine postavljanja otvorenih pitanja i davanja potpunih i podržavajućih povratnih informacija Od učenika z ahtijeva aktivno sudjelovanje u organizaciji gradiva i rješavanju problema Učiteljica umjesto da izlaže gotove ideje, navodi učenike da sam i izvode zaključke i pokušavaju razumjeti ono što uče
Samostalno učenje Ubrzano stvaranje novih znanja – cjeloživotno samostalno učenje
Vještine praćenja procesa poučavanja: 1.Svrhovito slušanje 2.Pravljenje bilježaka 3.Povezivanje i usporedba s postojećim znanjem Vještine samostalnog učenja: 1.Elaboracija i organiziranje udžbeničkih tekstova – ključni pojmovi, hijerarhija pojmova, ključne rečenice, kratak sažetak; kognitivne mape 2.Rješavanje matematički h zadataka - razumijevanje mat. rječnika, tehn. izraza, simbol a te prepoznavanje obrazaca 3.Pisanje slobodnih sastavaka- jasna svrha pisanja i plan 4.Pohrana informacija u du goročno pamćenje - ponavljanje, uvježbavanje na različitim zadacima, predlošci za ponavljanje i uzajamno preslišavanje 5.Kritičko mišljenje- usporedba, primjena, argumentiranje 6.Metakognitivne vještine - učenik prati svoje aktivnosti, na temelju povratnih informacija mijenja svoje
ponašanje tijekom učenja kako bi ostvario željeni cilj Vještine pokazivanja i upotrebe znanja Usmene i pismene provjere Ponašanje tijekom ispita:
Doći na vrijeme siti, odmorni, relaksirani Ponijeti priručni materijal Pažljivo slušati upute
Pregledati cijeli test i procijeniti koliko vremena imate
Počnite s lakšim pitanjima Pogađajte gdje niste sigurni, ako nema kaz nenih bodova Iskoristite cijelo vrijeme, još jednom provjerite odgovore Bolna istina o poučavanju
Poučavanje matematike i prirodnih znanosti pri polasku u školu djeca raspolažu matematičkim znanjima koja su im važna za životno snalaženje potrebno jasno nadovezivanje na dječja svakodnevna iskustva i jasna primjena u životu školsko poučavanj e ponekad zanemaruje iskustvo i prebrzo uvodi apstraktne pojmove „prava” matematika započinje aritmetičkim zadacima, a ne rješavanjem problema Bolje prvo problemski zadaci, a zatim aritmetičke operacije Razlike među spolovima u matematici Starija istraživanja - u korist muških ispitanika
Noviji radovi - ovisi o dobi i vrsti zadataka:
Ž uspješnije u računanju u OŠ, a M uspješniji u problemskim zadacima od SŠ na dalje nema razlike u razumijevanju matematičkih pojmova Uzroci:
različita građa i funkcioniranje mozga kulturalno uvjetovane razlike - veće poticanje dječaka na muška područja: matematiku i prirodne znanosti
Poučavanje prirodnih znanosti Stvaranje novih apstraktnih pojmova i promjena postojećih
Naučiti djecu znanstveno razmišljati Važnost učenja otkrićem i grupnog rada
Eksperiment: Na temelju prethodnih znanja učenici postavljaju hipoteze, provjeravaju na konkretnom materijalu i dolaze do rješenja problema
Važna je suradnja učenika, rasprava i dijeljenje ideja Cilj: kasnija primjena naučenog u životu Poučavanje čitanja Proces spoznavanja značenja pisanog teksta u svrhu informiranja, učenja ili zabave Postoje skokoviti (dis kontinuirani) pokreti očiju pri čitanju između kojih su fiksacijske pauze za vrijeme kojih se zapravo čita Individualne razlike u količini opaženih slova u toku jedne fiksacije, a brzina čitanja ovisi o količini fiksiranih riječi u jedinici vremena Najvažnije čitalačke vještine A)Prepoznavanje riječi - stalno proširivanje liste riječi, korištenje rječnika B)Razumijevanje pročitanog: Sažimanje pročitanog
Izdvajanje glavnih ideja
Grafičko oblikovanje pročitanog
Upotreba mnemotehnika Odgovaranje na pitanja Povezivanje prethodnih znanja s tekstom Da li je razumijevanje bolje ako je čitanje sporije? NE - red po red teksta ispada iz kratkoročnog pamćenja prije nego se stigne povezati s prethodno
pročitanim mozak može prihvati ti 1000-2000 riječi u minuti, a prosječan čitač čita 300 riječi u minuti mozak ima viška vremena koje troši na druge misli pri brzom čitanju integrativni procesi su brži, a veze čvršće uspostavljene s prethodnim sadržajima Kako povećati brzinu svog čitanja? 1.Osloboditi se artikulacije u čitanju 2.Proširiti vidno polje pri čitanju vidni kut pri čitanju 5-6°- 6-10 znakova u jednoj fiksaciji Vježbom se postiže do 25 znakova u jednoj fiksaciji 3.Smanjiti broj regresivnih pokreta očiju Loši čitači zaustavljaju se na svakoj riječi, vraćaju se na već pročitano, lutaju van stranice Učinkoviti čitači ritmički pomiču oči: u istim vremenskim razmacima zahvaćaju istu količinu znakova Spolne razlike u čitanju djevojčice bolje u čitanju, dječ aci u matematici - očekivanja koja praksa potvrđuje nema genetskih razlika, nego – samoispunjavajuće proročanstvo - kad poučavaju čitanje, učitelji v ise vremena provode u raspravi s djevojčicama, a na satovima matematike više pažnje poklanjaju dječacima
Što pridonosi školskom neuspjehu?
Poučavanje osoba s posebnim potrebama Učenik koji se razlikuje od prosječnog u: 1.senzornim sposobnostima (oštećenja vida, sluha) 2.komunikacijskim sposobnos tima (teškoće u učenju, govorne smetnje) 3.intelektualnim sposobnosti ma (pažnja, pamćenje, opažanje, zaključivanje, rješavanje problema) 4.socijalnom ponašanju i emocionalnom doživljavanju 5.tjelesnim osobinama 10-15 % - broj učenika s posebnim potrebama
IZ DRŽAVNOG PEDAGOŠKOG STANDARDA Učenik s teškoćama - učenik s utvrđenim stupnjem i vrstom teškoća po propisima iz socijalne skrbi što podrazumijeva:
učenika s oštećenjem vida
ili sluha,
ili s poremećajem govorno -glasovno- jezične komunikacije i specifične teškoće u učenju, ili motoričkim smetnjama, ili sa sniženim intelektualnim sposobnostima, s poremećajem u ponašanju,
ili autizmom,
ili postojanjem više vrsta i stupnjeva teškoća u psihofizičkom razvoju, koji je uključen u redovitu ili posebnu osnovnoškolsku ustanovu, a nastavu prati po redovitom, individualiziranom ili posebnom programu ovisno o vrsti i stu pnju oštećenja. Inkluzija – pravo na različitost; razlike nas obogaćuju; svi uključeni Pristup poučavanju osoba s posebnim potrebama Medicinski model - posebnost je biološko stanje ili bolest - sve više se napušta Ekološki model - dijete s posebnim potrebama u interakciji s okolinom - neka odstupanja se mogu ublažiti pažljivim pristupom i što ranijim uočavanjem pojedinih teškoća Suvremeni pristup uključuje: normalizaciju - što normalniji uvjeti za učenje i socijalno okruženje
deinstitucionalizaciju - izdvajanje iz posebnih ustanova integraciju - uključivanje u redovite ustanove i svakodnevni kontakt s normalnom djecom u obrazovnom okruženju inkluziju - ravnopravno uključivanje u zajednicu Oblici školovanja osoba s posebnim potrebama:
Redovna škola:
Individualizacija u nastavi
Prilagođeni program
Posebni program u posebnoj odgojno-obrazovnoj skupini
uvođenje pomoćnika u nastavi, osobnog pomagača u redovne škole Posebna škola:
Posebni odgojno-obrazovni program Senzorne smetnje u području vida i sluha Gubitak vida - ne može se ispraviti pomagalima - 1 na 1000 Slijepi - oštrina vida 5/50 ili manja uz upotrebu pomagala - na 5 m vidi što drugi vide na 50 m
80% mogu čitati veliki tisak Slabovidni -uz korektivna pomaga la čitaju uobičajeni tisak
Kako pomoći slabovidnim učenicima? Trebaju sjediti blizu učitelja ili ploče Prilagoditi veličinu slova Pri izvođenju pokusa dopustiti im da se približe U učionici ne smije biti opasnih prepreka
Vrata ili zatvorena ili otvorena Smanjiti nepotrebnu buku u razredu
Ne smije biti izgovor za slabo postignuće
Materijal stavljati na isto mjesto
Učiteljica ne smije napustiti učionicu, a da ne upozori učenike
Kako pomoći učenicima sa smetnjama sluha? Sjediti u prednjem dije lu razreda da bolje čuju i vide učiteljicu
Uho kojim bolje čuje, okrenuto učiteljici Govoriti u razini učenikovih očiju Upute za rad davati okrenut a prema razredu, ne prema ploči Važne dijelove gradiva prikazati vizualno Govoriti u kraćim rečenicama Ponoviti najvažnije dijelove gradiva
Govor pratiti prikladnim neverbalnim znakovima
Uvesti razredno pravilo da više učenika ne govori istodobno
Govorne smetnje
Teškoće u izgovoru glaso va, preglasan ili pretih govor, mucanje Uputiti učenika na logopedski tretman Suradnja logopeda i učitelja Kako pomoći učenicima koji mucaju? Prozivati učenike prije odgovaranja Usmjeriti se na sadržaj, a ne na izgovor
Dati dovoljno vremena
Ne proglašavati ih mucavcima Zadavati više pismenih zadataka Omogućiti da govore u situacijama koje im stvaraju manje teškoća
Inteligencija? Postoje mnoge definicije: Sposobnost snalaženja u novim situacijama.
Sposobnost rješavanja problema. Ponašanja u kojima se manifestira inteligencija ne smiju biti rezultat refleksa, instinkta, znanja, iskustva ni slučajnog pogađanja, već uvida u situaciju (Bujas 1943).
IQ -kvocijent inteligencije MD IQ = --------------------------- x100 = 10/8x100= 125 KD Mentalna dob - prosječna mentalna razvijenost ispitanika iste dobne skupine. Krivulja raspodjele inteligencije
Inteligencija i školski uspjeh Istraživanja pokazuju da su utjecaji dvosmjerni:
Inteligencija utječe na šk. uspjeh. No taj utjecaj je daleko manji nego što se očekivalo Utječe li školovanje na inteligenciju? Jeste li vi svi ovdje (na fakultetu) zato št o ste inteligentni, ili ste samim tim što ste ovdje postali još inteligentniji? Ceci (1991): školovanje povećava sposobnosti pamćenja, neke aspekte percepcije i upotrebu jezika. Intelektualne teškoće očituju se prije 18 godine u smanjenom funkcioniranj u u područjima: školskog postignuća, socijalnim vještinama, svakodnevnim životnim zadacima, u radu i korištenju slobodnog vremena teškoće u načinu organiziranja informacija i donošenju odluka, govorne teškoće, kod nekih smanjene
tjelesne i motorne sposobnosti Djeca s LMR mogu na učiti osnovne vještine čitanja, pisanja i računanja
Djeca s UMR se mogu uvježbati u nekim osnovnim životnim vještinama - osposobljavanje za samostalan život
U razredu su djeca raspodijeljena po normalnoj dist ribuciji. Nisu svi isti! Potreban individualiziran pristup: uvijek imati pripremljene dodatne i dopunske zadatke. prilagoditi poučavanje -kraći segmenti, konkretni primjeri neposredne i jasne povratne informacije definirati pitanja jasno strukturirati nastavu dogovoriti unaprijed što raditi
dati više vremena za svladavanje zadataka Teškoće u uč enju Specifične smetnje u psihičkim procesima koje onemogućuju raz umijevanje i upotrebu jezika te smetnje u govoru, čitanju, pisanju ili računanju Oko 5% djece u općoj populaciji, 4 x više dječaka Teškoće u: čitanju - disleksija
pisanju - disgrafija izražavanju – afazija računanju - diskalkulija Disleksija Smetnje čitanja povezane s neurološkim činiteljima koje dovode do teškoća u
primanj u i preradi vidnih
podražaja u SŽS Teškoće u povezivanju slova i glasa Zamjena sličnih slova u pisanju (b i d, p i b, u i n) Neizgovaranje slova na kraju riječi Pogađanje riječi
Disgrafija Smetnje u pisanju
Nezgrapan i nečitak rukopis Izostavljanje slova i zamjena slova u riječi
Zrcalno pismo za neka slova i brojke (s,z,e,3,1) Diskalkulija Neurološki uvjetovana smetnja u svladavanju osnovnih matematičkih pojmova i operacija Upute za pisanje – prilagodba za disleksiju i disgrafiju
Pišite u kratkim rečenicama. Izbjegavajte velike tekstualne cjeline, pišite u kraćim odlomcima.
Upotrebljavajte slova bez kratkih crtica na krajevima-Arial i Comic Sans.
Nastojite da veličina slova bude 12 pt ili više, ne manja od 11 pt. Povećajte razmak između slova i redaka. Upotrebljavajte podebljana (bold) ili istaknuta (highlighted) slova, izbjegavajte kosa slova (italic) i podcrtani tekst. Ne upotrebljavajte mnogo vrsta pisama (fontove). Izbjegavajte podcrtavanje naslova ili nizova rije či, to može uzrokovati vizualno spajanje riječi. Neka redci budu poravnani na lijevoj strani, izbjegavajte obostrano poravnanje.
Uvlačite pojedine retke teksta da biste razdijelili tekst u manje cjeline. Nastojte tekst organizirati u natuknicama ili s pomoću numeričkog nabrajanja u odvojenim redcima, a ne u kontinuiranom nizu.
Odvajajte rečenice dvostrukim razmakom. Ne počinjite rečenicu na kraju retka. Upotrebljavajte široke margine. Pišite naslove i podnaslove. Ostavljajte prazan redak između odlomaka. Upotrebljavajte papir u krem boji umjesto bijeloga. Oblikovanje stranice treba biti jednostavno. Pozadi nska grafika može tekst učiniti teško čitljivim.
Hiperaktivnost i poremećaj pažnje Poremećaj pažnje koji može biti praćen nemirom i impulzivnošću (ADHD/ADD) je razvojni poremećaj
samokontrole.
To nije samo razvojna faz a koju će dijete pr erasti, nije uzrokovan roditeljskim neuspjehom u odgoju niti je
znak djetetove "zločestoće". Takozvana hiperaktivnost je realni poremećaj, problem, a često i izvor zabrinutosti i rodite lja i nastavnika, a najviše šteti samoj djeci kod koje je poremećaj uoč en. Karakteristična ponašanja hiperaktivne djece Počinje raditi prije negoli je dobilo upute i shvatilo ih. Gleda kako rade druga djeca prije negoli što pokuša uraditi samo. Radi prebrzo i čini nepotrebne pogreške, a ne pogreške povezane s neznanjem. Stalno je u pokretu, sve dodiruje i ne može duže vrijeme sjediti na jednome mjestu.
Na pitanja odgovara prebrzo i ne daje si dovoljno vremena da razmisli. Nije sposobno slijediti upute koje se daju cijeloj grupi.
Ne može zapamtiti upute, iako nema teškoća s pamćenjem. Prelazi s jedne aktivnosti na drugu i rijetko kada završava započete zadatke. Ima teškoća u organiziranju pismenih radova: oni su obično zbrkani. Lako posrne i padne, nespretno baca predmete ili mu oni padaju iz ruku. Lako se povodi za onom dj ecom koja puno pričaju i prave buku, često potpuno prekine rad da bi im se
pridružio. Previše je pričljivo, često prekida razgovor. Često napušta klupu i nešto pretražuje po razred u, dok druga djeca mirno sjede. Ne pazi kada nastavnik nešto objašnjava, gle da nekamo drugdje. Često kaže: "Ne mogu to učiniti” i prije negoli pokuša, lako odustajanje posebno je uočljivo kod novih zadataka.
Govori, pjeva i šapće samo sebi. Savjeti za nastavnike za hiperaktivne i učenike s teškoćama u ponašanju: dogovoriti svakodnevni raspored i rutinu u izvršavanju školskih zadataka, potaknuti da bilježi što ima za zadaću i povremeno provjeravati je li sve zabilježilo smjestiti u prvu klupu i poticat i ga da ima što manje stvari na stolu poželjno je da ne sjedi pokraj prozora ili vrata jer će podražaji izvan učionice snažno utjecati na njegov fokus pažnje tijekom sata dobro je postavljat i više potpitanja hiperaktivnom djetetu, vraćajući pažnju djeteta na nastavni
proces bitno je usmjeriti se na pozitivno, na zadatk e koje je uspješno završilo, a ne na ono u čemu je pogriješilo pojasnite djeci pravila ponašanja u razredu - pozitivna, izražena u terminima poželjnih ponašanja; poželjno ih je napisati i izložiti, tako da ih sva djeca vide.; ne prep oručuje se izricati više od pet pravila povratna informacija o ponašanju učenika mora slijediti neposredno nakon ponašan ja, i biti vezana uz
specifično ponašanje (npr. dizanje ruke kad dijete nešto želi reći). ustanovite s djetetom jasnu hijerarhiju sankci ja za nepoželjna ponašanja jer mu to omogućuje da dobije povratnu informaciju o svojem ponašanju i "sljedećem koraku,,; u hijerarhiju uključite planirano ignoriranje i vremenski ograničen time-out. pohvalite i ohrabrite pozitivnu pažnju komunicirajte s djetetom jasno izražavajući svoju potrebu na neagresivan način; iz bjegavajte ismijavanje, prodike ili kritiziranje.
razlikujte nemogućnost od neposlušnosti - na primjer, kada dijete kaže "ne znam" ili "ne mogu", ono treba poduku ili pomoć. "Neću" ili "ne želim " zahtijeva prije dogovorenu sankciju. imajte prioritete - nemojte se fokusirati na više od tri ponašanja odjednom ignorirajte nepoželjna ponašanja kako biste ih uklonili iz djetetova repertoara ponašanja i onemogućili da ih ono rabi za privlačenje negativne pažnje Osobine darovitog učenika: Kad su zainteresirani, uče brzo i lako Imaju iznimne sposobnosti pri učenju, zadržavanju i upotrebi znanja Pri rješavanju pro blema koriste potrebno znanje i superiorne vještine rezoniranja Njihov govor uključuje napredan rječnik koji prikladno koriste u složenim jezičnim strukturama Razumiju složene i apstraktne ideje u mlađoj dobi
Pokazuju visoku razinu potrage za informacijama
Imaju osobitu kvalitetu misaonih procesa, stvaraju principe i generalizacije Neki daroviti su i kreativni
Imaju širok raspon interesa, vrlo su znatiželjni Pokazuju jaku želju za znanjem i razumijevanjem stvari Pokazuju interes za izvanškolska znanja i imaju posebne hobije Imaju sposobnosti usmjeravanja vlastitog stjecanja znanja Pokazuju nezavisnost u mišljenju, nekonformistični su
Traže razloge i objašnjenja za zahtjeve, ograničenja, neželjene događaje Skloni su perfekcionizmu, sa mokritični su, postavljaju sebi visoke zahtjeve i standarde Pokazuju veću osjetljivost za svjetske probleme i moralna pitanja
Mogu biti netolerantni na ljudske slabosti. PRIRODA DAROVITOSTI Darovitost je više od samog kvocijenta inteligencije Sastoji se kognit ivnih i nekognitivnih činitelja Okolina je ključna za realizaciju darovitosti Javlja se u različitim domenama kao jedinstvena sposobnost ili kombinacija sposobnosti
Može biti potencijalna ili manifestna
TKO SU DAROVITA DJECA Darovita djeca su ona kod kojih se zbog njihovih izuzetnih sp osobnosti mogu očekivati visoka postignuća, a identificirana su od stručnjaka. Ona zahtijevaju obrazovne programe različite od onih koje škole nude, kako bi realizirali svoje potencijale za vlastitu dobrobit i dobrobit zajednice. Darovita djeca pokazuju potencijal ili ostvaruju visoko post ignuće u određenim područjima . Takve kriteri je zadovoljava 3 do 5 % školske populacije. Talent darovitost u jednom užem području aktivnosti: matematički, glazbeni, likovni... to je učinak u sustavno razvijanom području koji svrstava dijete u 15-20% najuspješnijih KREATIVNOST Kreativnost je mentalni proces kojim se stvaraju nove ideje ili produkti ili se postojeće ideje i produkti kombiniraju na nov način .
KREATIVNO MIŠLJENJE KOGNITIVNE OSOBINE: SPOSOBNOST
DIVERGENTNOG MIŠLJENJA FLUENTNOST: broj i bogats tvo različitih rješenja FLEKSIBLNOST: lakoća promjene gledišta, prilagodljivost
ORIGINALNOST: neobičnost, novost i jedinstvenost rješenja ELABORACIJA: lakoća proširenja razrade zamisli Provedba identifikacije
KONATIVNE OSOBINE:
MAŠTA ( imaginacija) ZNATIŽELJA (interes) SAMOPOUZDANJE NEKONFORMNOST
POSLJEDICE IDENTIFIKACIJE I JAVNO PROGLAŠAVANJE DAROVITIH FORSIRANJE: rad neprimjeren djetetovim mogućnostima, neusklađen s dječjim interesima, b rzinom napredovanja ili dječjom inicijativom.
takvo učenje ima obilježje nametnutosti i drila. ETIKETIRANJE: dijete se svrstava u stereotip, daje mu se etiketa, pa dijete okolini.
može promijeniti stavove prema sebi i
utjecaj u obitelji može biti to veći što su veće razlike među članovima obitel ji, posebice ako nisu sva djeca darovita.
OBRAZOVNA PODRŠKA DAROVITIM UČENICIMA
Akceleracija
Obogaćivanje- diferencijacija
Izdvajanje AKCELERACIJA
Raniji polazak u školu
Preskakanje razreda
Sažimanje gradiva u kraće razdoblje Stalno «bezrazredno» napredovanje Početak studija uz završetak srednje škole Učenik mora zadovoljiti neke osn ovne uvjete - da je socijalno i emocionalno zreo ili se os jeća izolirano među "normalnim" vršnjacima te da brze uči i motiviran je za akceleraciju. (+) u usporedbi s vr šnjacima pokazuju značajno veće postignuće; (-) u usporedbi sa starijima javlja se osjećaj inferiornosti (od tjelesnog izgleda do socijalne kompetentnosti); U Hrvatskoj, školske godine ’98./’99., u ukupno 810 škola, broj akceleriranih učenika je iznosio 91 (od 415 tisuća učenika), tj. samo 0,022% OBOGAĆIVANJE KURIKULUMA I DIFERENCIJACIJA NASTAVE OBOGAĆIVA NJE - učiti šire i produbljenje Različiti programi obogaćivanja korisni svim učenicima: proširenje temeljnog programa
Programi za individualno samoobrazovanje Programi za male skupine unutar razreda Uključivanje u istraživačke projekte Uključivanje u klubove i znanstvene skupine Seminari, natjecanja, smotre, izložbe
I drugi oblici obogaćivanja OBOGAĆIVANJE NASTAVE obuhvaća tečajeve na visim razinama školovanja, ljetne programe, dodatne tečajeve van škole, mentorske programe, skraćivanje redovnog programa ili pak različite vrste grupiranja učenika.
Daje mu se prednost u odnosu na ostala dva programa. (+) omogućuje interakciju sa sebi ravnima, pot pora osobne i akademske naravi, pruža specifična znanja, osigurava iskustva koja se ne mogu steći u redovnom programu; (-) vrlo ih je teško kvalitetno sastaviti. Programi rada s darovitim učenicima: Obogaćivanje u predmetu – redovna nastava, DOD, INA Obogaći vanje za osobni rast i razvoj - potiče stvaralaštvo i osobnost darovitih - razvoj kognitivnih i motivacijsko-socijalizacijskih osobina
Važan timski pristup učitelja i psihologa
DIFERENCIJACIJA NASTAVE DIFERENCIJACIJA je proces kojim se ciljevi kurikuluma, nastavne metode, metode ocjenjivanja, sredstava i aktivnosti učenja planiraju kako bi zadovoljile pojedinačne potrebe učenika. DIFERENCIJACIJA treba povećati uspješnost svih učenika i svim učenicima os igurati uspjeh tako da postignu
najviše što mogu.
Redovni programi zanemaruju z animljive i vrijedne sadržaje i znanja i vještina.
ograničavaju se na relativno sužen skup
Sadržaj predmeta mora biti obogaćen mogućnostima za primjenu i elaboraciju znanja. Poučavanje treba ići u veću dubinu tj. temu treba obraditi detaljnije i svestranije. Treba prilagoditi način poučavanja:
u redovnom - učenje činjenica, a zanemaruje se razumijevanje i kreativnost učitelj vodi i strukturira poučavanje, a daroviti imaju potrebu sami organizirati svoje učenje AKO PONUĐENI PROGRAM NE ODGOVARA INTERESIMA DJETETA – IRELEVANTNO OBOGAĆE NJE IZDVAJANJE Posebne škole ili posebni razredi Grupiranje prema vrstama sposobnosti Grupiranje prema školskim predmetima Specijalizacija u izbornim programima
Ljetne ili subotnje škole
I drugi oblici izdvajanja Poželjne osobine učitelja darovite djece: - filozofske Svjestan filozofskih pitanja vezanih uz darovitost Sklon obrazovanju darovitih
Ima točne ideje o darovitosti Poželjne osobine učitelja darovite djece: -profesionalne/osobne
Osposobljen za rad s darovitima Fleksibilno koristi vrijeme
Pokazuje potrebu za postignućem Dobro poznaje svoje područje Sposoban poticati učenike Dobro poznaje strategije poučavanja Razvija blizak odnos s učenicima
Osigurava dobru okolinsku potporu Ima k ompetenciju i interes za učenje Orijentiran na proces Poželjne osobine učitelja darovite djece: -osobne
Znatiželjan u učenju Poticajan Razumije stres i neuobičajena ponašanja Ima pozitivan stav pr ema učenicima Dobro obrazovan Dobro organiziran
Širokih je interesa Razumije želju za znanjem Motivira učenik
Ima IQ 130 ili više Samopouzdan Topla je osoba, bez negativizma Ima originalne zamisli Entuzijast Ima dobar smisao za humor Ima sposobnost analize Intuitivan Ima istraživački um Samodiscipliniran
Sklon perfekcionizmu u vlastitom radu Sklon introspekciji Sklon otporu vanjskom autoritetu Nenasilan i bez želje da kažnjava Kreativan Visokih verbalnih sposobnosti
Pokazuje darovito ponašanje Empatičan Fleksibilan Ima visoku razinu energije
Nema empirijskih nalaza o tome trebaju li učitelji darovitih imati neke osobine koje ne bi morali imati ostali učitelji.
ALI učitelji darovitih trebaju dodatno obrazovanje:
Uvid u teorijske postavke o darovitosti
Način i svrha identifikacije Kognitivne, emocionalne, socijalne i motivacijske osobine darovitih Temeljne smjernice za kreiranje programa i rad s darovitima
MOTIVACIJA lat. movere -kretati se
Sve ono što nas pokreće prema nekom cilju. Sve ono što uvje tuje neko usmjereno djelovanje. Psihički proces zadovoljavanja potreba.
U obrazovnom procesu...
...sve ono što dovodi do učenja i što određuje njegov smjer, intenzitet i trajanje
Motiv
...je sve ono što nas iznutra pobuđuje ili izvana privlači Fiziološke potrebe -stanje neravnoteže u organizmu (najčešće manjka neke tvari) Stečene potrebe (druženje, afirmacija, ambicija) želje, interesi, stavovi... Vanjski poticaji -nagrade Zadovoljavanje motiva - uspostava ravnoteže –osjećaj ugode -hedonističko obilježje
Instrumentalno ponašanje Svako ponašanje k oje je usmjereno ka nekom cilju Od jednostavnog do vrlo složenog Nemir gladne životinje, refleksno (refleks sisanja)
Zavođenje osobe koja ti se sviđa Učenje za ispit Kupovina odjeće -cilj dobro izgledati
Treniranje
Čitanje
Gradnja gnijezda Gradnja kuće -sva djelatnost koja ima veze s tim -
instrumentalno ponašanje Cilj
Sve ono čijim se dosezanjem zadovol java neka potreba ili motiv Završno stanje kojim se instrumentalno ponašanje dokida, a potreba se zadovoljava Stvar (hrana, odjeća) Situacija (spavanje putovanje) Aktivnost (spavanje, igra rad)
Završetkom jednog ciklusa, otvaraju se vrata za no ve potrebe i motive O čemu ovisi intenzitet motivacije? Snaga motiva (veličina potrebe) Što je veći motiv, cilj će nam biti važniji. Veća glad -veća potreba, veća motivacija za zadovoljenje.
Atraktivnost cilja Blizina cilja
Što smo bliže nekom cilju to je veća motivacija. Što smo bliži kraju putovanja jedva čekamo da završi.
Podjela motiva i potreba Primarne - biološke -urođene Hrana, voda, kisik, spavanje, seksualne potrebe, temperatura, eliminacija tvari Sekundarne -socijalne-stečene
Druženje, sigurnost, postignuće, moć, samopoštovanje... Hedonistički principi (prema Beck, 2000) Ponašanje svih organizama ima za cilj povećanje poželjnih ishoda, i smanjivanja negativnih ishoda.
Svi organizmi nastoje uz minimalan napor ostvariti svoje ciljeve. Npr. Auto parkirati što bliže vratima. Prelaženje preko travnjaka, a ne hodanje
okolnom pješačkom stazom . Hedonistički pozitivna stanja pojačavaju ponašanja približavanja, a hedonistički negativna stan ja ih inhibiraju, te pojačavaju izbjegavanje i povlačenje. Što nas privlači, a što odbija? POŽELJNO: NEPOŽELJNO
Dobra hrana Dobra glazba Seksualni objekti
Postignuće Dobro društvo Pozitivni poticaji Nagrade Kognitivna dosljednost Ljubav Pripadanje
Želja za moći Opuštenost
Bol, patnja Smrad i drugi neugodni podražaji Neuspjeh Negativni poticaji Kazne Kognitivna nedosljednost Strah Izolacija
Bespomoćnost Strah od moći Stres
Vrste motivacija:
Intrinzična motivacija (unutarnja) - sve ono što na s iznutra navodi na aktivnost i od ređuje njen smjer, intenzitet i trajanje.
Ekstrinzična motivacija (vanjska) -sve ono što nas izvana navo di na aktivnost i od ređuje njen smjer, intenzitet i trajanje.
Intrinzična motivacija
Odnosi se na sve o no zbog čega su neke aktivnosti nagrađujuće same po sebi Hobiji, igre, kreacije, čitanje ... Sve u čemu nam je dobro. Npr. trčanje -može biti intrinzično, može biti
ekstrinzično
U osnovi -potrebe, interes, sposobnosti i sklonosti, stavovi, vrijednosti, očekivanja, vjerovanja uvjerenja. To nije utrka za nagradama nego predanost nekoj aktivnosti. ...a onda se nagrade otkrivaju tijekom rada. Sporedne su i sekundarne. Vlastita znatiželja i želja za uključivanjem u aktivnost Prirodni interesi za aktivnost
Želja za uspjehom Uživanje u izazovu *Nastavlja se i izvan konteksta
*Kod učenika prevladava motivacija usmjerena na zadatak Ekstrinzična motivacija
Motivacija vanjskim poticajima. Aktivnosti su sredstvo za postizanje drugog cilja.
»Ako nema nagrade nema ni te aktivnosti Vanjski ciljevi koji se nekim ponašanjem (npr.učenjem) pokušavaju dostići, mogu biti: Bolje radno mjesto - bolji život
Razveseliti roditelje Upisati fakultet Ocjene Pohvale, nagrade, novac, natjecanja, status
Vanjski su razlozi za uključivanje u aktivnost
Dobiti dobre ocjene
Dobro izgledati, nadmašiti druge *Manje je vjerojatno da će se aktivnos ti nastaviti izvan konteksta (izvan učionice) *Učenik ima više orijentaciju usmjerenu na svoje postignuće Intrinzična motivacija podrazumijeva...
radna energija vitalnost, elan, pogonsko gorivo za stvaranje, zanos usmjerenost ka cilju perzistencija, marljivost, upornost, predanost zadatku usmjerenost cilju, nagon za interes
postignućem.
znatiželja, veliki interes, entuzijazam, fasciniranost problemom
samopoimanje pozitivna slika o sebi, visoko samopoštovanje, odsutnost straha od kritike, osjećaj vla stite vrijednosti, postavljanje visokih ali realnih standarda Nezavisnost autonomija, samodostatnost, individualnost, nekonformizam, inicijativa, spremnost na rizik Faktori koji djeluju na intrinzičnu motivaciju Karakteristike osobe: samopoimanje, Karakteristike okoline: hrabrost, ličnost roditelja, O brazovanje roditelja, karakter, intuicija, stimuliranje dječjih interesa, potreba za postignućem, postignuto obrazovanje Snaga ega (vitalnost)
Eksternalni motivi
Trebali bi služiti kao sekundarni potkrepljivači kojima se vec postojeće ponašanje još više stimulira. U praksi često eksternalni motivi postaju uje dno i primarni motivi u svezi s postignućem. Učenik svoju energiju i potencijale troši kako bi postigao upravo eksternalni cilj. Cilj više nije učiti, naučiti, proširiti svoja znanja i vještine (jer to više nije motiv koji zadovoljava), već cilj postaje vanjski status i nagrade.
Teorije motivacije TEORIJE POTREBA -usmjere ne na vrste različitih i potreba Teorije nagona Teorije socijalnih potreba Maslowljeva teorija hijerarhije potreba Teorije uvjetovanja
KOGNITIVNE TEORIJE
Teorije kognitivne usklađenosti Teorije očekivanja Atribucijska teorija Teorija socijalne kognicije
Teorija nagona (Woodworth, 1918) Pojavljivanjem potrebe -stanje neravnoteže u organizmu (najcesce manjka), aktiviraju se nagoni Nagoni su unutr ašnje sile koje nastoje održati homeostatsku ravnotežu u organizmu potrebnu za njegovo
preživljavanje. Zasniva se na prije navedenim hedonističkim principima. neprikladna za objašnjenje ponašanja usmjerenih prema dugoročnim ciljevima. Ljudsko je ponašanja složenije!!! Ljudsko ponašanje dinamič nije i progresivno usmjereno ka rastu, a ne samo ravnoteži
Teorija socijalnih potreba (Murray, 1938) Osnovna pr etpostavka: Ljudskim ponašanjem upravljaju socijalne potrebe pr oizašle iz osjećaja
neravnoteže na psihološkoj razini. Potreba - psihička napetost koja nas usmjeruje ka cilju. Ostvarenjem tog cilja smanjuje se napetost. u različitim kulturama i različitim društvenim slojevima drugačije socijalne potrebe istakao potrebu za postignućem (zahtjevi primjereni dobi i pozitivno potkrepljenje postignuća Teorija socijalnih potreba u školi...
Naglasio utjecaj okoline na razvoj sekundarnih motiva Ako roditelj potkreplju je postignuće djeteta i stavlja ga pred izazove, razvit će se kod djeteta potreb a za
postignućem Istakao potrebu za postignućem (zahtjevi primjereni dobi i pozitivno potkrepljenje postignuća) Teorija hijerarhije potreba – Maslow
najpoznatija teorija motivacije. Maslow je pretpostavio da u svakom ljudskom biću postoji hijerarhija od pet potreba
Fiziološke Sigurnost
Društvene Poštovanje Samoostvarivanje
Maslow je razdvojio tih pet potreba na potrebe nižega i višega reda.
Fiziološke i sigurnosne potrebe opisao je kao potrebe nižeg reda, a društvene potrebe, poštovanje i samoostvarivanje kao potrebe višeg reda Razlika između potreba višeg i niže g reda temelji se na pretpostavci da se potrebe višeg reda zadovoljavaju iznutra, dok se potrebe nižeg reda zadovoljavaju izvana.
Fiziološke ili biološke potrebe Odnosi se na osnovne životne potrebe
Kisik, voda, hrana, spavanje, seksualne potrebe, toplina
SEKSUALNO PONAŠANJE
u nekim se kulturama visoko cijeni seksualna vjernost, ali u drugima je pristojno ponašanje ako muž ponudi gostu svoju ženu u nekim se kulturama smatra da spolni odnosi iscrpljuju snagu i da ga treba upražnjavati samo kad treb a začeti d jecu, dok su u drugim višestruki orgazmi norma ponašanja
svi imaju sličnu anatomsku građu i spolne hormone !
Sigurnost
Siguran, uređen, predvidljiv i organiziran svijet u kojem se ne događaju opasne i nezamislive stvari. Poznatost Želim biti siguran u svojoj okolini Zakon Zaštita Financijska sigurnost Stabilnost – izvjesnost Red Sklonište -dom
Pripadanje
Želim pripadati i dijeliti
Ljubav Prijateljstvo Intimnost Interakcija
Uspjeh Status Samoaktualizacija
Ugled Ambicija
Prihvaćanje vlastite prirode Postizanje i očuvanje integriteta
Istinsko upoznavanje sebe i drugih Kontinuirana želja za rastom i razvojem Potreba za samoostvarenjem (samoaktualizacijom) Zelja za kontinuiranim rastom i razvojem Težnja za cjelovitom spoznajom Korištenje vlastitih mogućnosti, sposobnosti i talenta Prihvaćanje i spoznaja vlastite prirode Ispunjenje Postizanje i očuvanje integriteta Osobe sa izraženom potrebom za samoostvarenjem (samoaktualizacijom)
Prestiž
Želim biti to što jesam! Izražavanje-ekspresija K orištenje vlastitih potencijala
Poštovanje Želim biti netko i nešto, želim biti važan. Postignuće
Obitelj Brak Radne grupe
Realistično usmjerene Prihvaćaju sebe i druge Spontane Usmjerene na problem Samostalne i neovisne
Traže samo ću i privatnost Poštuju nove ideje i zanimljive ljude Ne miješaju sredstva s ciljevima Razvijen smisao za humor Opiru se konformizmu
Organizacija potreba Hijerarhijski su organizirane. Tek zadovoljavan jem potreba niže razine, možemo osvijestiti, osjetiti pa tek onda i zadovoljiti potrebe
viših
razina. Kad smo gladni ne mislimo na samoostvarenje. lpak nije tako uvijek! Nekad zbog potreba višeg reda ignoriramo temeljnu potrebu.
Npr. Učenje za ispit. Primjer 2. Ljudi koji ugrožavaju vlastiti život da bi spasili voljenu osobu. Teorije motivacije često su vezane za kulturu Suvremene motivacijske teorije razvijene su u SAD Maslowljeva hijerarhija potreba tvrdi da ljudi kreću s razine fizioloških potreba i zatim se postupno uzdižu po hijerarhiji ovim redoslijedom: 1.fiziološke potrebe, 2.sigurnost, 3. poštovanje i 4.samoostvarivanje
Ta je hijerarhija usklađena s američkom kulturom. U Japanu, Grčkoj, Meksiku, potrebe za sigurnošću bile bi na vrhu hijerarhije Danska, Švedska, Norveška, Finska, imale bi socijalne potrebe na vrhu Prijedlozi za primjenu Maslowljeve teorije na poučavanje Fiziološke potrebe
Osiguran obrok Ugodna temeperatura u učionicama
Pauze za konzumaciju pića
Sigurnost Dobro isplanirane lekcije
Kontrola ponašanja u učionici Procedure za slučaj opasnosti dobro razrađene i uvježbane
Pravedne disciplinske mjere
Konzistentna očekivanja Stav učitelja: prihvaćajući, neprocjenjivački, ugodan, neprijeteći
Ljubav i pripadanje Odnos učenik – učitelj
Osobnost učitelja: empatičan, obziran, zainteresiran za pojedinca, strpljiv, pravedan, spreman na otvaranje, pozitivnog stava, dobar
slušatelj Korištenje poučavanja “jedan na jedan” Pružanje pozitivni h povratnih informacija umjesto negativnih
Upoznavanje učenika
Dostupnost za učenike Slušanje učenika Davanje podrške Korištenje “pomagača” koji se izmjenjuju Uvažavanje mišljenja učenika Pokazivanje povjerenja u učenike
Omogućavanje situ acija koje zahtijevaju
Odnos učenik – učenik
Razredni sastanci Razredne diskusije
uzajamno povjerenje
Učeničko tutorstvo Samopoštovanje
Razvijanje novog znan ja na način da se bazira na već postojećem kako bi se omogućio uspjeh Planiranje poučavanja kako bi se prilagodilo individualnim potrebama
Fokusiranje na vrline i osobine koje učenici posjeduju
Uzimanje u obzir individualnih potreba kad se planiraju i iz vode lekcije
Poučavanje na različite načine, koristeći različite modalitete Poučavanje i modeliranje strategija učenja Obraćanje pozornosti na učeničke poteškoće i što je moguće ranija intervencija Uključivanje svih učenika u razredne obaveze i aktivnosti
Kada je potrebno disciplinir ati dijete, učiniti to što manje javnim Razvijanje pozitivnog razrednog okruženja Nagrade za dobro obavljene poslove Omogućavanje zasluženog statusa Poticanje programa k oji prepoznaju i potiču posebne napore Razvijanje i provođenje kurikuluma koji potiče djecu da budu empatični i aktivni slušatelji Upotrebljavanje kooperativnog učenja u razredu
Uključivanje učenika u aktivnosti koje su važne i vrijedne (čišćenje okoliša) Omogućavanje dovoljno vremena učenicima za istraživanje područja interesa Planiranje lekcija koje su intelektualno izazovne Planiranje lekcija na način da se povezuju različita područja Omogućavanje učenicima istraživanje odnosa, sličnosti i razlika
Omogućavanje učenicima da pristupaju učenju na različite načine Pružanje mogućnosti za raspravu Uključivanje učenika u intelektualno izazovne programe Očekivanje od učenika da rade najbolje što mogu Omogućavanje učenicima da istražuju i otkrivaju sami Učiniti učenje smislenim - povezati ga sa „stvarnim” životom Planiranje lekcija koje uključuju metak ognitivne aktivnosti Uključivanje učenika u projekte koji im omogućavaju izražavanje Uključivanje učenika u kreativne aktivnosti i projekte
Teorije uvjetovanja ponašanje je izazvano nekim vanjskim podražajem koji u određenim uvjetima dovodi do reakcije (kl asično uvjetovanje) ili se pojavljuje u očekivanju nekog potkrepljenja (operantno uvjetovanje) ne omogućavaju dublje razumijevanje složenih ponašanja usmjerenih prema dugoročnim ciljevima Kognitivne teorije Motivacija proizlazi iz neusklađenosti kognitivnih elemenata (spozna ja, stavova) ili neusklađenosti kognicija i
ponašanja Teorije kognitivne usklađenosti Teorija ravnoteže
Teorija kognitivne disonance
Teorije očekivanja Teorija motivacije za postignućem – Atkinson
Teorija vlastite vrijednosti Atribucijska teorija Teorija socijalne kognicije
Teorija ravnoteže, Heider zadržavanje uravnotežene slike o sebi, o događajima oko sebe i drugim ljudima
Teorija kognitivne disonance, Festinger kada su dvije spoznaje ili zamisli u neskladu ili kada naši stavovi nisu u skladu s našim ponašanjem
doživljavamo
neugodu te smo motivirani smanjiti takvo neslaganje
načelo “opravdanja truda”
za dosadan posao
rekao sam da je zanimljiv + dobro sam plaćen = posao je dosadan rekao sam da je zanimljiv + malo sam plaćen = posao je zanimljiv U školi:
Pr. Postizanje slabog uspjeha pri provjeri znanja
dobar učenik koji dobije lošu ocjenu može: a) Više učiti da popravi ocjenu i ponovno stekne samopouzdanje b) Ako dobije još koju slabu ocjenu iz istog predmeta, da se uvjeri da nema sposobnosti za taj predmet i nema smisla se dalje truditi
Teorije očekivanja Modnosno k ao procjena različitih aspekata unutrašnjeg stanja i vanjskih okolnosti na temelju koje se određuje intenzitet, smjer i vrsta aktivnosti u svrhu ostvarenja cilja. Teorija motivacije za postignućem Atkinsonov model
Ponašanje određeno sa 3 glavna motiva (viši motivi): motiv za postignućem motiv za društvenom prihvaćenošću (afilijativni motiv) motiv za utjecajem (moći). U školskim uvjetima vrlo važan motiv za postignućem. Ponašanje usmjereno prema postignuću: Ishod sukoba između dvije težnje: a) težnja za uspjehom = motiv za uspjehom x vjerojatnost uspjeha x privlačnost cilja b) težnja za izbjegavanjem neuspjeha = motiv izbjegavanja neuspjeha x vjerojatnost uspjeha x odbojnost
neuspjeha
Motivacija za postignućem Motivacija za postignućem = težnja za postignućem - težnja za izbjegavanjem neuspjeha stabilna osobina ličnosti:
osobe s niskim motivom - prevladava strah od neuspjeha i sklonost izbjegavanju neuspjeha osobe s visokim motivom - težnja za postizanjem uspjeha
Učenici s niskim motivom za postignućem Skloniji birati vrlo lake ili vrlo teške zadatke
laki z.- izbjegavaju neuspjeh teški z. - imaju izgovor da se s njime ne isplati mučiti čime izbjegavaju doživljaj neuspjeha nakon početnog uspj eha na lakim zadacima, spontano biraju sve teže zadatke - raste samopouzdanje i teži zadaci prestaju biti prijetnja i postaju izazov postignućem Učenici s visokim motivom za postignućem
češće biraju zadatke srednje težine za koje vjeruju da ih mogu ostvariti i postići uspjeh Najbolja kombinacija: jaka želja za uspjehom i slab strah od neuspjeha Visoka potreba za postignućem odabiru zadatke koji su izazovn i i dostižni kroz težak rad, uz sposobnost, određenje i ustrajnost uspjehe vide kao rezultat svojeg talenta, sposobnosti, ustrajnosti i teškog rada Niska potreba za postignućem Ne prihvaćaju izazove kada to treba biti test za njihove vještine i sposobnosti Kada pogriješe, obično vrlo lako odustaju Karakteristike osoba s visokom motivacijom za postignućem češće prihvaćaju osobnu odgovornost u situacijama umjerenog rizika, ali ne i onda kada je rizik slučajan pokazuju manju interpersonalnu osjetljivost (vjerojatno zbog prevelike usmjerenosti na vlastito izvođenje) preferiraju situacije u kojima mogu dobiti povratne informacije o vlastitoj us pješnosti (npr. više im koristi programirano učenje) izbjegavaju rutinsko izvođenje zadataka Motiv za moći Motiv za moći može se definirati kao relativno trajna kognitivna i ponašajna usmjerenost prema doživljajima povezanim s osjeća jem snage i ostvarenja utjecaja nad drugim osobama motivacijska analiza američkih predsjednika - što im je veći motiv za moći veća je vjerojatnost da će SAD zaratiti tijekom mandata tog predsjednika i manja je vjerojatnost da će smanjiti budžet vojske.
Motiv za društvenom prihvaćenosti
Trajna spremnost za toplinu, bliske komunikativne odnose s drugima Pojedinci visoke potrebe za intimnošću: Više vremena dnevno misle o svojim odnosima s drugim pojedincima Govore o više ugodnih emocija kad su u društvu drugih pojedinaca
Smiju se, šale i prave više kontakata očima Počinju razgovore s drugima češće i pišu više pisama Konzistentne spolne razlike: žene, u prosjeku, imaju veću potrebu za intimnošću Karakteristike osoba s visokom motivacijom za moći agresivnost i kompetitivnost (kod muškaraca) negativna slika o sebi, nezadovoljniji različitim aspektima svog života, češći problemi s alkoholom i drogama poteškoće sa spavanjem (kod muškaraca), neugodniji snovi (kod žena) traženje prestiža; pozitivna korelacija između b roja kreditnih kartica i motiva za moći (Veroff) kod muškaraca se motiv za moći povećava pod utjecajem alkohola Kako povećati motivaciju za postignućem
a) Smanjiti strah od neuspjeha
Učiti učenike natjecanju sa samim sobom Koristiti suradničko učenje Naučiti učenike da dijele zadatke na manje dijelove Davati zadatke primjerene težine i povezati ulaganje napora s uspjehom Ne izjednačavati sposobnost s osobnom vrijednošću Pomoći u prevladavanju osjećaja naučene bespomoćnosti - naglašavati pozitivno, odstranjivati negativno, polaziti od poznatog k nepoznatom
b) poticati očekivanja uspjeha Učiteljice mogu:
dati dovoljno vremena da odgovore na pitanje ne nepotrebno nag lašavati razlika u uspjehu među učenicima
jednako se ponašati prema svim učenicima postignućem Kako lošim učenicima prenijeti očekivanja uspjeha? Razvijati vještine pomoću smislenih zadataka Tretirati učenika kao osobu za sebe
Povezati uspjeh s ulaganjem truda
Teorija vlastite vrijednosti Temeljna ljudska težnja je održanje povoljne slike o o vlastitoj vrijednosti
Staviti naglasak na pomoć, ne suosjećanje Omogućiti učeniku javni uspjeh
sebi u čijoj se podlozi nalazi samopoš tovanje ili svijest
U želji da očuvamo što povoljniju sliku o sebi moramo se osjećati sposobnima i da što rjeđe iskusimo neuspjeh
percepcija vlastite sposobnosti određuje razinu motivacije za postignućem
Primjena teorije vlastite vrijednosti u razredu Strategije postizanja uspjeha (planiranje, ulaganje napora, uklanjanje distraktora...) Strategije izbjegavanja neuspjeha (npr. prepisivanje, b iranje lakših zadataka, biranj e preteških zadataka, nesudjelovati - markiranje, odlagati rad, nedovoljno zalaganje)
Rješenje: učenik treba steći povjerenje u vlastitu vrijednost i promijeniti negativnu sliku o sebi u pozitivnu i to će potaknuti motivaciju za postignućem
Weinerova atribucijska teorija Ljudi nastoje razumjeti okolinu i same sebe - nastoje odrediti uzroke događaja
Znakovi u okolini za uspostavu atribucija uspješnosti
Weiner je ponudio taksonomiju uzroka koje koriste pojedinci Tri su glavne dimenzije (kauzalne dimenzije): Mjesto (locus) (internalno - eksternalno) Stabilnost (stabilno - nestabilno) Kontrolabilnost (nekontrolabilno - kontrolabilno)
Dvije druge moguće dimenzije Namjera (slučajno - namjerno)
Globalnost (ovisno o situaciji -
općenito)
Obrazac bespomoćnosti
Podcjenjivanje vlastitih sposobnosti Gubitak pouzdanja u vlastitu kompetentno st u rješavanju zadataka Slabo pamćenje prethodnih uspjeha, prenaglašavanje prethodnih neuspjeha Negativni osjećaji (dosada, anksioznost , sumnja u sebe)
Izbjegavanje posvećivanja problemu (npr. naglašavaju svoje uspjehe u drugim aktivnostima, mijenjaju pravila igre...)
VELIKI PAD U USPJEŠNOSTI RJEŠAVANJA PROBLEMA
Obrazac ovladavanja Nema krivnje za neuspjeh Stvaranje uputa samom sebi o
poboljšavanju učinka u zadacima (samomotiviranje) Optimistična predviđanja budućeg uspjeha Zadržavaju pozitivno raspoloženje Zadržavanje ili unapređivanje kvalitete strategija tijekom rješavanja teških problema Atribucijske pogreške Osnovna atribucijska pogreška (pogreška korespondencije) - tendencija da se prenaglase internalni uzroci nečijeg ponašanja, a da se ignoriraju vanjski uzroci Efekt izvođač-promatrač - tendencija da se vlastito ponašanje atribuira vanjskim uzrocima, a ponašanje
drugih internalnim uzrocima Pogreška samozaš tite - tendencija da se preuzmu zasluge za uspjeh, a krivica za neuspjeh se svaljuje na situaciju (Zapadne su kulture puno podložnije ovim pogreškama nego istočne kulture) Primjena teorije atribucije Atribucija i depresija Depresivne osobe često pokazuju samoporažavajuće obrasce atribucija suprotne samozaštiti Atribuiraju pozitivne događaje trenutnim, eksternalnim uzrocima, a negativne događaje internalnim uzrocima Kognitivna terapija bazira se na okretanju ovog obrasca
U američkoj srednjoj školi lvy League provedeno je 1953. istraživanje u kojem su sudjelovali maturanti te škole. U istraživanju im je postavljeno pitanje Imate li jasne i napisane svoje životne ciljeve? Samo 3 % učenika im alo je napisano svoje planove i ciljeve za budućnost. Dvadeset godina kasnij e, 1973. godine, istraživači su ponovno potražili nekadašnje maturante. Otkrili su da je 3% maturanata koji su imali napisane svoje ciljeve zarađivalo više od s vih ostalih 97%. Tak ođer su, po svojim samoprocjenama, bili zadovoljniji i sretniji od ostalih. Vjerojatnije je da će ciljevi poboljšati motivaciju ako su: 1.Specifični 2.Teški, ali mogući 3.Uklopljeni u okvir ostvarenja onoga što se želi, prije nego da se izbjegava ono 4.Ako se cilj doživljava ozbiljno
što se ne želi
Implikacije za poučavanje Organizirati više aktivnosti u kojima učenici surađuju Obratiti pažnju na davanje povratnih
informacija U nastavi kontinuirano koristiti ciljeve usmjerene na učenje
Optimalni su zadaci umjerene težine Prilagodite načine podučavanja interesima učenika.
Dozvoliti interakciju između učenika. Pomoći učenicima da postave specifične, dostižne ciljeve Pružiti mogućnosti za uspjeh u zada cima. Planirati aktivnosti koje zahtijevaju razmišljanje na višoj razini a ktivnosti
nasuprot “standardnim operacijama i postupcima“
Konflikt (sukob motiva) nastaje unutar nas samih, obično između naših alternativnih potreba i želja, ciljeva ili sredstava za postizanje cilja. Konfliktne situacije konflikt istovremenog privlačenja - biranje između dva podjednako privlačna cilja. Najlakše rješiv sukob motiva, mada izborom jednog gubimo drugi. konflikt istovremenog odbijanja - treba izabrati jedan od dva ponuđena, jednako neprivlačna cilja. konflikt istovremenog pri vlačenja i odbijanja - treba se odlučiti u situaciji u kojoj nas neki cilj i privlači i odbija (ima i pozitivne i negativne strane) Frustracija - složeno psihičko stanj e koje nastaje uslijed nezadovoljenja aktualiziranog motiva. Karakterizi ra ga porast unutarnje napetosti praćene neprijatnim osjećajima kao sto su: razočarenje, razdražljivost, ljutnja,
neprijateljstvo, doživljaj osobne nemoći i poraza, itd. Zapreke koje s prječavaju zadovoljenje motiva mogu biti: vanjske - uvjetovane prirodnom ili društvenom okolinom
unutarnje - uvjetovane individualnim osobinama, nedostacima, s ukobom motiva Intenzitet i trajanje frustracije ovisi o nizu faktora kao što je važnost motiva ko ji se ne mogu zadovoljiti i utjecaj frustracije na fiziološke i psihičke funkcije. Uključene su i osobine prepreke, starost osobe, obrazovanje, inteligencija, životno iskustvo, tolerancija na frustraciju, itd.
Frustracija i očekivanja Istraživanje (Tinkelpaugh, prema Grgin 1996)) Uvježbavao je majmuna ne kim zadacima potkrjepljujući ih grožđicama. Nakon više ponavljanja, majmun je počeo očekivati grožđice. Tada je ispitivač umjesto grožđica stavio list salate.
?? To je uznemirilo životinju, odbio je nagradu. Reakcije na frustraciju
Dakle,...
majmun je naučio očekivati neku nagradu Odbio je nešto što mu je bilo manje privlačno od očekivanog. Ta promjena je dovela do frustracije.
Slično se dešava kada učenik dobije ocjenu 3 umjesto očekivane petice.
Koja je prva logična emocija i reakcija? Prepreka prema nekom cilju -aktiviranje agresije, ako je dopušteno onda ćemo biti Socijalizacija -učimo inhibirati direktnu agresivnost. Inhibicija je veća u situacijama gdje možemo biti kažnjeni.
agresivni.
Umjesto toga mi "pomičemo" naše neprijateljstvo na sigurnije objekte.
Ukoliko se inhibira ekspresija agresije tada se ona nakuplja u organizmu te se manifestira u nekim situacijama koje inače ne moraju producirati agresivno ponašanje. Konstruktivne reakcije na frustraciju:
pojačan napor da se dostigne cilj izbor uspješnijeg načina ili sredstva za postizanje cilja zamjena prvobitnog alternativnim ciljem koji također zadovoljava motiv redefiniranje situacije na osnovi uviđanja novih odnosa, čime se mijenja značaj prvobitnog cilja, a u prvi
plan dolaze novi ciljevi i nove aktivnosti. Tolerancija na frustraciju
Vrlo važan konstrukt kojeg mnogi smatraju ključnim pri postignućima. Ljudi koji su nauči li ustrajati unatoč frustraciji upotrebljavaju frustracijske signale kao znak da nastave s
djelovanjem. Ako nastave usprkos frustraciji i preprekama
Često je to znak zrelosti.
vjerojatnije je i da će uspjeti.
Obrambeni mehanizmi agresija-može biti: direktna-verbalna indirektna-fizička racionalizacija-traženje dobrog umjesto pravog razloga frustracije kompenzacija - ponašanje kojim se na neki drugi način nastoji zadovoljiti motiv projekcija -pripisivanje svojih negativnih osobina drugima regresija -vraćanje na oblike ponašanja karakteristične za niži razvojni stupanj sublimacija -kanaliziraju se nepoželjna ponašanja i misli na one aktivnosti koje su društveno dopuštene negiranje -neprihvaćanje neugodnih činjenica rezignacija -odustajanje od svega, potpuna pasivizacija os obe čiji su ciljevi onemogućeni, itd. Obrambeni mehanizmi postaju oblici neprilagođenog ponašanja onda kada se javljaju kao jedini ili prevladavajući oblici reagiranja. 1.Učenik ili student koji ne prođe na ispitu okrivljuje nastavnika ili test koji nije objektivan. 2 Neuredan muž predbacuje ženi da sve ostavlja u neredu. . 3.Mladić kojeg je djevojka odbila zaključuje da je to još bolje, jer ona ionako nije za njega dovoljno lijepa. 4.Ljudi koji ne uspiju upisati željeni studij, pa tada omalovažavaju profesiju koju su prvobitno željeli («Svi
su glumci cirkusanti.», «Medicina je za štrebere.»). 5.Djevojka koja zbog roditeljske zabrane ne može ić i na sastanak sa dečkom zaključuje da je ipak mnogo pametnije to vrijeme potrošiti na učenje. 1.Osoba koja je od bijena na nekoliko natječaja za posao, prestaje tražiti posao. 2. Nakon što ju je šef razljutio, osoba se vraća u kancelariju i rasplače. 3. Neki ljudi ne prihv aćaju kritiku ili previđaju sve znakove koji upućuju da drugi ljudi nisu zadovoljni njihovim pona šanjem. 4.Pojedinac s jakim nesvjesnim nagonom neprijateljstva i agresivnosti može postati vrlo cijenjen mesar, a može postati i vođa koji terorizira podčinjene «vodeći ih nekom cilju». 5.Učenik koji je neuspješan u školi pokušava to nadoknaditi svojom tjelesnom nadmoći u tučnjavi.
Što se događa kod ljudi kad im je vlastito samopoštovanje ugroženo ? nesvjesni komunikacijski obrasci: Umiritelj
ne želi unositi nemir ni uznemiravati nikoga ni na koji način, pa se obično slaže sa svime i nastoji svima ugoditi preuzima krivnju za sve
često se ispričava.
Prekoravatelj
tuži se na sve i za sve lose stvari okrivljuje ljude oko sebe govori: “Zašto uvijek...” i “Ti nikad.” želi ostaviti dojam “jake” osobe, a zapravo ima nisko samopoštovanje
Racionalizator staložen, miran i sabran, koristi se dužim riječima kako bi izgledalo da
zaista zna o čemu govori
često se poziva na nešto što je pročitao o temi o kojoj je riječ ostavlja dojam osobe “bez emocija” izgleda prilično mirno i ravnodušno ( bez izražajnih gesti ruka ma ) Ometač sve što govori ili čini nema veze ni sa čime što se događa jer se osjeća kao da tu ne pripada
stalno se vrzma naokolo i vrpolji postavlja pitanja i daje primjedbe koje nemaju nikakve veze s temom o kojoj se diskutira. Poticanje intrinzične motivacije 1.Prilagodba onoga što se uči učeničkim interesima – učenička supkultura 2.Uvođenje novosti i raznoliko sti u nastavu - filmovi, gosti, demonstracije, računala 3.Aktivno sudjelovanje učenik a i brze povratne informacije - projekti, eksperimenti, igranje uloga, simulacije (preuzimanje uloga i njihovo vježbanje) 4.Poticanje radoznalosti - iznenađenje, neočekivanost i neobičnost 5.Povezivanje onoga što se uči sa osobnim životom učenika 6.Pomaganje učenicima da sami postave svoje ciljeve - kratkoročni, mjerljiv, specifičan, realan
Kako se može povećati ekstrinzična motivacija? Nagrađivanje učenika - ocjene , pohvale, pismena pohvala roditeljima, sl obodno vrijeme, posebna
privilegija u razredu Jasne povratne informacije
Neposredne i česte povratne informacije
VREDNOVANJE Šk olsko ili unutarnje vrednovanje Nacionalno ili vanjsko vrednovanje
Školsko ili unutarnje vrednovanje Vrednovanje postignuća učenika u usvajanju i razvoju znanja, vještina i sposobnosti Provode ga učitelji, a rezultat je ocjena Način vrednovanja su pismeni i usmeni Instrumentar ij pripremaju sami učitelji ili priručnici različitih autora
Vanjsko vrednovanje Vrednovanje odgojno- obrazovnih postignuća putem nacionalnih ispita Svi učenici rješavaju iste testove u isto vrijeme u cijeloj zemlji
Provodi ga vanjska ovlaštena institucija
Ocjena Ocjena je pokazatelj znanja, inteligencije, općeg školskog ponašanja, prilagođenosti školskim kriterijima ili pogodnosti za školovanje (Fulgozi i Fulgozi, 1982.) Ocjena je višeslojna, mo ra biti poticajna te treba biti razvojna Procjenjivanje Sustavan proces u kojem učitelj prikuplja podatke, analizira ih i tumači kako bi odredio u kojoj su mjeri
učenici savladali obrazovne ciljeve. Procjenjivanje znanja uključuje nekoliko postupaka: opažanje i s njim povezane tehnike (npr. usmeno ispitivanje) . Kvalitativnog je karaktera (npr. Ive je sve bolji u matematici) Mjerenje - odnosi se na proces odr eđivanja brojčane mjere nečijeg postignuća ili osobine. To je kvantitativni postupak, a ne kvalitativni (Ana je riješila 15 od 20 zadataka) Vrednovanje - davanje vrijednosti procijenjenom znanju - ocjenjivanje. Ocjenjivanje - prosudba o učenikov om znanju u odnosu na unaprijed zadane kriterije ili duge učenike.
Dakle izmjereno se znanje izražava ocjenom koja ima određenu poruku. U našem sustavu su to ocjene: 1 (nedovoljan), 2 (dovoljan), 3 (dobar), 4 (vrlo dobar), 5 (odličan)
Mjerenja znanja Svako ocjenjivanje, svaki ispit, test ili usmena provjera
Tim postupcima nastavnik pokušava izmjeriti znanje učenika.
Svako mjerenje ima tri uvjeta:
Predmet mjerenja ( veličina, objekt) Instrument mjerenja Tehnika mjerenja
Npr. želimo izmjeriti dužinu stola. Pri tome stol postaje predmetom mjerenja, metar kojim to želimo izmjeriti postaje instrument mjerenja, a tehnika mjerenja zahtjeva ispravno postavljanje tog metra na stol.
Procjenjivanje znanja također spada u mjerenje zbog sljedećeg: Predmet mjerenja - znanje učenika Mjerni instrument – nastavnik
Tehnika - postavljanje pitanja, pismeno ili usmeno ispitivanje... Dakle mjerenje znanja po svim svojim osnovnim karakteristikama spada u mjerenje jer ispunjava sva tri uvjeta mjerenja. Mjerenje znanja spada u indirektna mjerenja-predmet mjerenja i mjerne jedinice nisu iste vrste PROBLEM 1 - Općenito je veća je mogućnost pogreške kod indirektnog mjerenja negoli kod direktnog mjerenja. Znanje se ne procjenjuje direktno nego preko odgovora učenika. Međutim, na odgovore učenika mogu, uz učenikovo pravo znanje, djelovati i drugi faktori (npr. ispitna anksioznost). PROBLEM 2 - Ono što je karakteristično za mjerenje znanja jest da se nastavnik pojavljuje u ulozi mjeritelja i u ulozi mjernog instrumenta. zbog toga se povećava subjektivnost mjerenja a ta ko se smanjuje valjanost (točnost) mjerenja!!! Jedan od ključ nih problema odgojno obrazovnog procesa!!!
Izvori pogrešaka Istraživanja na ovom području pokazuju da izvor pogreške može biti u: predmetu mjerenja mjernom instrumentu tehnici mjerenja FAKTORI PREDMETA MJERENJA (faktori koji sudjeluju pri oblikovanju učeničkih odgovora na ispitu) Nedovoljna jasnoća i neodređenost odgovora Nepotpuni i ne jasni odgovori učenika (često). Nastavnik te odgovore interpretira i tako donosi svoj subjektivni sud i ocjenu. (npr. interpretacije odgovora
slabih i dobrih učenika?) Omogućuje nastavnicima da nejednako interpretiraju iste odgovore i da ih različito ocjene Moguć utjecaj raspoloženja nastavnika. Učeničke verbalne mogućnosti Npr. fluentniji, elokventniji učenici bolje prolaze Sposobnosti nisu isto što i znanja i ne bi se smjel e ocjenjivati!!
Učenikova sposobnost zapažanja i vještog korištenja percipiranim podacima Radi se također o sposobnosti ili vještini čitanja svih onih poruka oko sebe. Npr. pra ćenje lica nastavnika ili gesti kojima on odobrava ili se protivi određenom odgo voru Čuvstvena otpornost. Jaka uzbuđenost blokira kognitivne funkcije, dovodi do otezanog razumijevanja, sporijeg mišljenja, gubitaka sjećanja. Tjelesno se osjeća drhtavi ca ,znojenje, znojenje dlanova, bljedilo lica Uz to ispit je često java n nastup ispred cijelog razreda Čuvstveno otporniji učenici bolje prolaze na ispitima
FAKTORI KOJI OVISE O MJERNOM INSTRUMENTU Da bi neko mjerenje bilo valjano, mjerni instrument ne o smije imati nikakvog utjecaja na mjerenje!!! Svako mjerenje mora biti Točno (valjano) - da zaista mjeri baš ono za što je namijenjeno - znanje, a ne sposobnost ili čuvstvenu
otpornost učenika Objektivno - da ne ovisi o opažaču, nastavniku i njegovim interpretacijama, raspoloženjima i sl. Pouzdano - da je st abilno u vremenu i da se u više mjerenja dobivaju isti ili slični podaci.
Osjetljivo - da se s mjerenjem uspijevaju razlikovati pojedinci u varijabli koja se mjeri. Npr. da ispitivanjem znanja ne dobiju svi petic e, već da se uspiju razlikovati učenici s obzirom na stupanj znanja. Z bog čega dolazi do ovih pogreški? Nisu jasno određeni kriteriji i mjerila ocjenjivanja
Nije jasno što učenik treba usvojiti za odgovarajuću ocjenu Zbog toga svaki nastavnik ima neko svoje mj erilo i njemu prilagođava svoju ljestvicu. Tako nastavnici upotrebljavaju iste brojeve s istim z načenjem(dobar, vrlo dobar , odličan ...) ali s različitim implicitnim vrijednostima.
To je kao da mjerite koliko kilograma teži ne ki predmet, ali prije toga sami o odredite koliki bi trebao iznositi jedan kilogram (ili gram) kojim ćete mjeriti. Budući da nema jasnih kriterija nastavnici ocjenjuju i različite aspekte učeničkih odgovora: neki nastavnici smatraju da je važnije da učenik pokaže inteligenciju pa nju ocjenjuju, drugi ocjenjuju znanje, a treći trud, zalaganje i marljivost Subjektivni faktori nastavnika koji utječu na ocjenjivanje Osobna jednadžba - tendencija jednog ocjenjivača da daje slabije (strogi ocjenjivač ) ili bolje ocjene ( blagi ocjenjivač). Većina nastavnika ima svoju osobnu jednadžbu pa veličinu znanja ili precjenjuju, ili podcjenjuju. Blaži nastavnici imaju tendenciju da precjenjuju učenikovo znanje, dok stroži nastavnici to isto znanje
podcjenjuju.
Osobna jednadžba znači neopravdano spuštanje ili dizanje kriterija ocjenjivanja Postoje i oni koji pokušavaju biti prosječni pa imaju tendenciju davati samo srednje ocjene. Halo-efekt - pojava da se pojedinačne karakteristike neke osobe ocjenjuju u skladu sa općom ocjenom te iste
osobe.
Ako o nekoj osobi nemamo općenito dobro mišljenje, skloni smo njene pojedinačne karakteristike shvatiti također negativno i obrnuto. U okviru odg- obraz. procesa dva su moguća oblika ove tendencije: tendencija nastavnika da procjenjuje znanje učenika u skladu sa svojim opć im stavom kojeg je stekao o tom učeniku (homo halo efekt).
nastavnik donosi odluku na temelju ocjena iz drugih predmeta. Tako će bolju ocjenu dati onom učeniku koji iz ostalih predmeta ima bolje ocjene, nego onome koji isto zna, a u ostalim predmetima ima lošije ocjene (hetero halo efekt) "Logička" pogreška - nastavnik subjektivno povezuje dva predmeta iako oni to objektivno ne moraju biti. Nastavnik procjen juje učenikovo znanje iz jednog predmeta na osnovu njegove uspješnosti u drugom predmetu. Primjer - Može se dogoditi da nastavnik iz t jelesnog veću ocjenu da onom učeniku koji trenira (kao izvanškolsku aktivnost ) npr. rukomet, nego onome koji uopće ne trenira, ali zaslužuje istu ocjenu kao i prethodni.
Pogreška sredine Neki nastavnici učenička znanja pretežno procjenjuju središnjim ocjenama. Ona nastaje vjerojatno zbog straha koji se javlja kod nastavnika da daje ekstremne ocjene jer misli da na taj način može učiniti grešku tj. on precjenjuje značenje tih krajnjih ocjena. Pogreška diferencijacije Ova je pogreška suprotna od pogreški sredine. Dakle, oči tuje se u tome da nastavnik ima tendenciju da diferencira učenička znanja pretjerano. Pogreška kontrasta Događa se kad nastavnik najprije ispita nekoliko najboljih učenika te prema njihovom znanju procjenjuje ostale. U ovom slučaju nastavnik će podcijeniti znanja slabijih učenika. Može se dogoditi i obrnuto - kad nastavnik na osnovu znanja slabih učenika ocjenjuje ostale. Tad će on precjenjivati znanje boljih. Takav način ocje njivanja također nije dobar jer referenična točka prilikom ocjenjivanja znanja učenika ne bi trebala biti znanje tih učenika nego neka standardna vrijednost.
Tendencija prilagođavanja kriterija ocjenjivanja kvaliteti učeničke skupine Ovaj je faktor u velikoj mjeri sličan pogrešci kontrasta, a razlikuje se u tome što se kao kriterij uzima prosječno znanje danog razreda. Posljedice takvog ocjenjivanja slične su kao i kod pogreške kontrasta. Slabije učenike će se podcjenjivati, a bolje precjenjivati. U boljim razredima nastavnik će više tražiti, a u lošijim manje. To znači da isto znanje nekog učenika može biti različito ocijenjeno ovisno o tome u kojem se razredu nalazi. FAKTORI KOJI OVISE O TEHNICI ISPITIVANJA I OCJ ENJIVANJA Dvije su glavne tehnike ispitivanja: Usmeno ispitivanje znanja Pismeno ispitivanje znanja Usmeno ispitivanje znanja Prednosti: Nedostaci:
Učitelj može reagirati na odgovore učenika i tako primjerenije ispitati stvarno znanje
učenika. Nastavnik može bolje ispitati razumijevanje učenika Tijekom ispitivanja znanja učitelj može uočiti i reagirati na odgovore koji su približno točni
Vremenski je neekonomično Subjektivno - nastavnik je mjerni instrument
ili one koji su potpuno apsurdni pa ukazuju na
različito reagira na različite učenike Učenici dobivaju i različita pitanja pa je teško usporediti znanje te ovise o sreći hoće li
antiznanje, što nije moguće u pismenom
dobiti pitanje na koje znaju odgovor
ispitu.
Obuhvaća manje gradiva
Učenici češće uče s razumijevanjem ukoliko očekuju usmeno ispitivanje Dva načina provođenj a usmenog ispitivanja: Pasivan tip - nastavnik koji je postavio pitanje šuti i čeka odgovor Kvaliteta odgovora učenika ovisi o znan jima ali i njegovoj sposobnosti da se aktivno izrazi Da oblikuje ono što zna O čuvstvenoj otpornosti u ispitnim situacijama Zbog svih tih razloga postoji tend encija da se podcijene učenička znanja, a precijene drugi faktori kao što su vještine i sposobnosti. Aktivan tip - nastavnik nakon što je postavio pitanje, različi tim dodatnim potpita njima i objašnjenjima navodi na točan odgovor.
U takvim okolnostima ispravnost odgovora ovisi o:
prepoznavanju sadržaja kao i o vještini detekcije onih dijelova sadržaja na koje nastavnik navodi. perceptivnosti učenika Zbog toga postoji tendencija da se znanje učenika precijeni Pismeno ispitivanje znanja PREDNOSTI
Ocjenjivanje je objektivnije jer se lako
izračunati postotak riješenih zadataka. Može obuhvatiti više gradiva. Vremenski je ekonomično jer se mogu u
Manji utjecaj subjektivnosti. Svim učenicima su postavljena ista pitanja.
Isti je režim rada isti uvjeti za sve.
jednom satu svi ispitati.
NEDOSTACI
Često se traži samo reprodukcija materijala, proces pamćenja i sjećanje činjenica
Ne uspijeva zahvatiti razumijevanje ili primjenu znanja
Objektivniji pristupi mjerenju znanja Test ≠ pisana provjera podrazumijeva standardizirane uvjete, a pojedini uradak vrednujemo s obzirom na populaciju
Moguće je uspoređivati postignuća istog učenika iz različitih predmeta
Nacionalni ispiti ZOT Zadaci objektivnog tipa Modeli: 1.zadaci s kratkim odgovorima 2.zadaci višestrukog izbora 3.zadaci alternativnog izbora 4.zadaci povezivanja, sređivanja, dopunjavanja, ispravljanja ili otkrivanja . 5. zadaci pojašnjavanja i interpretacije
pogrešaka
BLOOMOVA TAKSONOMIJA MISAONIH PROCESA Taksonomija = sustav klasifikacije odgojno - obrazovnih ciljeva
obuhvaća:
kognitivno afektivno psihomotoričko područje
BLOOMOVA TAKSONOMIJA 1. ZNANJE - oblici pamćenja (pamćenje formula, pjesama, sricanje rijeci, glavnih gradova...) 2. RAZUMIJEVANJE - razumijevanje ponašanja (sažimanje pročitanog, objašnjavanje vlastitim riječima...) 3. PRIMJENA - ponašanje kao što je uporaba informaci ja za rješavanje nesvakidašnjih problema 4. ANALIZA - npr. razbijanje velike količine informacija u manje grupe 5. SINTEZA - spajanje manjih elemenata informacija u opće izraze, sažetke... 6. (PR)OCJENA - ponašanje kao što je procjena "vrijednosti” osobe, objekta ili ideje
Način provođenja provjeravanja i ocjenjivanja određuje:
Kako učenici uče Kakva znanja i umijeća postižu Kakav odnos stvaraju prema učenju i znanju
tj. prema napredovanju Kritike procesa ocjenjivanja
Dehumanizira proces poučavanja
Unosi strah
Razvija nisko samopoštovanje
Kakva stajališta formiraju
Kako primjenjuju znanje
Kakve vrijednosne stavove izgrađuju
Stvara kod učenika lošu sliku o sebi Stvara natjecateljsku atmosferu, a to može nepovoljno djelovati na odnose u razredu. Utječe na snižavanje zadovoljstva školom Dugoročne posljedi ce - iako su metrijske karakteristike ocjena slabe, one imaju velikog utjecaja na život učenika Kak o nagrađivati zalaganje i napredak Pohvaljivati učenike Naučiti učenike da se uspoređuju sa samim sobom Naučiti učenike samopohvalama Koristiti suradničko učenje Sendvič tehnika kao povratna informacija ( + ) Počnite s pozitivnim Ono što mi se sviđa u tvom radu je ... (-) Ono što treba unaprijediti Ono o čemu možeš razmisliti je... Ono što bi mogao malo bolje / drugačije... (Navedite koji konkretan prijedlog, poziv na akciju)
(+)
Pozitivno Ja vjerujem u tebe...
Siguran sam da ćeš sljedeći put... Izbjegavajte rijeci:
Ali ... ne ... nije dobro ... ne valja ... ne znaš ... ti si loše ... Vi ste u krivu ... očajno... slabo ... katastrofa ... loše ... moj sin bi to bolje napravio ...
Kooperativno ili suradničko učenje
Suprotno kompetitivnim oblicima
Natječem se s drugima (protiv drugih)-kompetitivno Dajem svoj prilog/maksimum za postizanje zajedničkog cilja – kooperativno Bazira se na: teoriji malih skupina pozitivnom utjecaju iskustva na učenje (iskustveno učenje - osoba najuspješnije uči ako sama sudjeluje u stjecanju znanja)
pozitivnoj međuovisnosti Bolji rezultati nego kod individualnog učenja
Bitne prednosti: Razvoj sposobnosti rj ešavanja sposobnosti zaključivanja Preuzimanje odgovornosti Manje nediscipline
problema i
Razvoj kritičkog mišljenja Veća motiviranost za učenje Veća mogućnost za razvoj empatije
Razvoj humanih vrijednosti i interpersonalnih vještina (tolerancija, poštivanje drugih, prijateljski odnosi)
Podiže kvalitetu odnosa među članovima grupe, veće društvene kompetencije Pomaže razvoju samopoštovanja Međusobno pomaganje
osnova timskog rada:
zajednički cilj svi ulažu u postizanje cilja
Strategije sur adničkog učenja: Rad u paru Rad u malim skupinama
postignuti rezultati su uspjeh za sve
Teorija postignuća ciljeva Ciljevi su važno objašnjenje motivacije i ponašanja za postignućem (Ames, 1992) U nekoj situaciji posti gnuća (npr. učenje) ljudi imaju različite ciljeve Ciljevi su razlozi zašto se radi ta aktivnost CILJNA ORIJENTACIJA NA UČENJE: Ljudi se angažiraju u raznim ak tivnostima koje su usmjerene na postignuće iz dva glavna razloga koji utječu na
njihovu interpretaciju i na njihovu reakciju: 1. Iz razloga da ovladaju aktiv nosti gdje je fokus na učenju i stjecanju kompetencija - CILJNA ORIJENTACIJA
NA UČENJE Učenici usmjereni na učenje smatraju kako je glavni cilj š kolovanja postizanje kompetencije u onome što se u školi uči te su skloni biranju težih i izazovnijih zadataka. Kada dožive neuspjeh, smatraju kako njihova strategija učenja nije bila dobra i kako je treba promijeniti. U većoj mjeri koriste metakognitivne i li samoregulirajuće strategije učenja. Neće se prepustiti osjećaju bespomoćnosti jer vode računa o tome koliko mogu naučiti bez uspoređivanja s drugima. Shvaćaju učiteljicu kao osobu koja im može pomoći i dati korisne inf ormacije. Kad naiđu na neuspjeh pokušavaju i dalje tako da njihova motivacija pa i učinak rastu. CILJNA ORIJENTACIJA NA IZVEDBU: 2. Iz razloga da postignu uradak gdje je fokus na demonstraciji kompetencije u odnosu na druge, dobivanje visoke procjene od drugih, ili ekstrinzična nagrada – CILJNA ORIJENTACIJA NA IZVEDBU Učenici usmjereni na izvedbu su motivirani željom da dobiju pozitivnu ocjenu svog rada i brinu o tome hoće li dobiti dobre ocjene, biraju lakše sadržaje i izbjegavaju izazove. Kada naiđu na prepreke uglavnom brzo odustaju. S kloni su se prepustiti osjećaju bespomoćnosti jer ne vjeruju kako imaju šanse dobiti dobre o cjene. Vide učiteljicu kao suca koji ne vrednuje njihov individualni napredak nego ih uspoređuje s drugima. Ne promatraju svoj napredak na kontinuumu nego vjeruju da ako u svakom trenutku nisu uspješni da je to dokaz njihove nesposobnosti.
Samoregulirano učenje Učenici čije učenje je samoregulirano znaju što su efikasne strategije učenja, te kada i kako ih treba koristiti, motivirani su samim učenjem, a ne ocjenama ili pohvalama,spremni su raditi na dugotrajnom zadatku sve dok ga ne završe Faze samoreguliranog učenja: Faza prije samog učenja - ostvaruju se neophodni uvjeti za učenje. Učenik postavlja ciljeve, planira koje će
strategije koristiti i definira svoja vjerovanja. Faza učenja - uključuje procese koji se odvijaju za
vrijeme samog učenja kao što su održavanje pažnje,
samopoučavanje i samonagledanje. Faza nakon učenja - zbivaju se procesi koji predstavljaju reakciju učenika na učenje i rezultate učenja samovrednovanje, atribucije (uzroci uspjeha ili neuspjeha u učenju), vlastite reakcije i prilagođavanje.
Komponente samoreguliranog učenja 1. Strategije učenja - ponašanje ili mišljenje koje olakšava kodiranje informacija na način koji povećava njihovu integraciju i pronalaženje. Strategija dubokog procesiranja - temelji se na učeni kovom interesu za ono što uči. Njegov cilj je razumjeti gradivo i otkriti dublje značenje materije. Ovakav učenik puno čita, postavlja pitan ja, uspoređuje, povezuje s onim što već zna, raspravlja s drugima. Površinsko procesiranje - učenik doživljava uče nje samo kao sredstvo za p ostizanje nekog cilja. Pokušava
zapamtiti ono što uči ne razmišljajući previše i ne povezujući različite komponente istog zadatka, niti traže veze između različitih zadataka. Strategija samootežavanja - namjerno neulaganje truda kako bi se u slučaju neuspjeha taj isti neuspjeh mogao pripisati neučenju, a ne nedostatku sposobnosti.
2. Samodjelotvornost - procjena vlastite sposobnosti organizacije i provedbe neke aktivnosti. Vjerovanja o samodjelotvornosti mogu se podijeliti u tri kategorije: Uvjerenja o kontroli - opća očekivanja o mjeri u kojoj osoba može proizvesti željeni ishod (uspjeh u
učenju) Uvjerenja o vezi sredstvo - cilj – učenikova očekivanja o tome koja su sredstva djelotvorna u postizanju željenog uspjeha u učenj u (osobine ili vanjske okolnosti) Uvjerenja o akteru - učenikova opažanja u kojoj mjeri posjeduje sredstva za uspjeh u školi. 3. Ciljna orijentacija - dva suprotna cilja: usmjerenost na zna nje/ usmjerenost na izvedbu ili uključenost zadatak/ego-uključenost. Učenici koji su usmjereni na učenje, znanje ili zadatak žele u naprijediti svoje sposobnosti i razumijevanje gradiva. Učenje je za njih cilj sam po sebi. Učenici koji su usmjereni na izvedbu teže mogu demonstrirati svoje visoke sposobnosti i dobiti pozitivne procjene od strane drugih. Nicholls je identificirao i treći cilj - izbjegavanje truda. Učenici koji su usmjere ni na izbjegavanje truda
žele u učenje uložiti što manje moguće truda i nekako se provući. 4. Samopoštovanje - učenici s visoki m samopoštovanjem najskloniji su prihvatiti važnost ulaganja napora i usmjerenost na znanje i učenje. Oni s niskim samopoštovanjem izbjegavat će ulaganje napora i pokušaj una pređenja svojih sposobnosti jer je to za njih suviše riskantno. 5. Pristupi učenju - 3 pristupa učenju prema Niemvirtu. Intencionalni pristup - učenik je intrinzično motiviran i usmjeren na zadatak. Njegov cilj je što bolje naučiti i razumjeti ono što uči. Njegove strategije učenja temeljene su na dubokom procesiranju. Ima visoko samo poštovanje, uvjeren je da može postići uspjeh u učenju koji pripisuje ulaganju truda. Uspjeh vrednuje po vlastitim, unutarnjim standardima. Kad traži povratne informacije o uspjehu, te su informacije vezane obično uz to što je trebalo naučiti, a ne koliko je on kao učenik sposoban. Samojačajući pristup - osnovni motiv za učenje je napredovanje kroz pokušaj pokazivanja kompetentnosti. Učenik ne uči zato što ga to zanima i što želi razumjeti, nego zato što drugima želi pokazati kako je sposoban. Njegov cilj je pokazati drugima da je postigao uspjeh u u čenju, koristi svaku strategiju koja mu u tome pomaže (površinsko procesiranje). Ima visoko samopoštovanje, uvjeren je da može postići uspjeh u učenju koji pripisuje svojim sposobnostima. Samozaštitni pristup - cilj nije učenje ni samo po sebi ni kao sredstvo da pokaže svoju sposobnost. Učenik želi na najmanju moguću mjeru svesti ulaganje napora i mogućnost neuspjeha. Učenju pristupa pasivno. Strategije učenja temelje se na površinskom procesiranju. Ima nisko samo poštovanje, ne vjeruje da bi mogao postići uspjeh, a mogući uspjeh pripisuje vanjskim faktorima (sreći, ponašanju učiteljice).
K AKO POUČAVATI UČENIKE SAMOREGULIRANOM UČENJU
Učenici čije učenje je samoregulirano uspješni su zato što analiziraju za datak koji je učiteljica dala i postavljaju efik asne ciljeve za učenje, koriste adekvatne strategije da bi ostvarili te ciljeve, kontroliraju svoj napredak i mijenjaju pristupe učenju ako je to nužno 1. Poučite učenike anal iziranju zadatka i postavljanju adekvatnih ciljeva - j asno objasnite što se od učenja očekuje i razgovarajte s njima o kriterijima po kojima će se znati da su dobro obavili zadatak, provjerite jesu li učenici razumjeli zadatak i naglasite kako je pravi cilj učenje, a ne ocjena.
