Sveučilište Jurja Dobrile u Puli Učiteljski studij: 2. godina Mentor: dr. sc. M. Radetić Paić, doc.
CEREBRALNA PARALIZA I DODATNA OŠTEĆENJA -
seminarski rad –
Studenti: Blažević Marina, Klančar Alen
Sadržaj 1. Uvod.................................................................................................................................1 2. Cerebralna paraliza...........................................................................................................2 2.1. Klasifikacija...............................................................................................................3 2.2. Uzrok cerebralne paralize i simptomi........................................................................4 2.3. Karakteristike.............................................................................................................4 2.4. Liječenje cerebralne paralize.....................................................................................5 2.5. Školovanje i cerebralna paraliza................................................................................6 3. Zaključak..........................................................................................................................8 Literatura...............................................................................................................................9
1. Uvod
Cerebralna paraliza je stanje (a ne bolest) nastala uslijed oštećenja mozga do kojeg može doći za vrijeme trudnoće, za vrijeme ili neposredno nakon poroda ili nakon prvog tjedna od poroda. Po Baxu (1964.) cerebralna paraliza je definirana kao neprogresivan promjenjiv poremećaj kretanja i držanja, uzrokovan ozljedom ili razvojnim poremećajem živčanog sustava u rano, razvojno doba. Postoji mnogo definicija o tome što je cerebralna paraliza no važno je zapamtiti da je cerebralna paraliza stanje, a ne bolest. Oštećenja se, ovisno o jačini, manifestiraju kroz slabije ili jače izražene teškoće pri kretanju i držanju. Redovitim i pravilnim vježbama može doći do faze u kojoj će dijete moći samostalno obavljati neke funkcije, no potpuno izlječenje ne postoji, štoviše, veća je mogućnost da će se s godinama djetetove mogućnosti smanjivati. Cerebralna paraliza pojavljuje se kod dvoje do petero djece na tisuću novorođenčadi i vrlo ju je teško uočiti u djetetovu ranom djetinjstvu. Cerebralna paraliza je doživotna, ali njezin stupanj ovisi o primjerenoj intervenciji. Terapija mora biti timska i integrirana u svakodnevni život
1
2. Cerebralna paraliza
Kao što smo već spomenuli cerebralna paraliza je stanje (a ne bolest) nastala uslijed oštećenja mozga do kojeg može doći za vrijeme trudnoće, za vrijeme ili neposredno nakon poroda ili nakon prvog tjedna od poroda. Kako postoji cijela lepeza motoričkih poremećaja, javlja se pitanje njihove uključenosti i isključenosti u samom predmetu cerebralne paralize. Zbog tog problema Mutch i Hagberg (1992.) postavili su određene kriterije uključivanja motoričkih poremećaja u ovaj entitet. Ti kriteriji su slijedeći: 1. cerebralna paraliza zajednički je naziv za skupinu motoričkih poremećaja, pokreta i/ili položaja te motoričkih funkcija; 2. rezultat je poremećaja funkcije mozga (motoričkoga korteksa, kortikospinalnih putova, bazalnih ganglija, cerebeluma i ekstrapiramidnih putova); 3. poremećaj se klinički očituje u ranome djetinjstvu, trajan je, ali promjenljiv; 4. oštećenje funkcije mozga posljedica je neprogresivnih patoloških procesa najčešće: vaskularnih poremećaja, hipoksije, infekcija, te razvojnih poremećaja mozga uključujući i hidrocefalus; 5. navedena oštećenja događaju se u nezrelome mozgu i/ili mozgu u razvoju. Cerebralna paraliza klinička je dijagnoza koja se temelji na kliničkoj slici, povijesti i tijeku bolesti.
2
2.1. Klasifikacija Pri klasifikaciji cerebralne paralize najčešće se primjenjuje podjela po topografskoj raspoređenosti i neurološkim simptomima s obzirom na posturalni tonus. Klasifikacija prema topografskoj raspoređenosti: monoplegija, diplegija, triplegija, tetraplegija. Za kliničku praksu prikladna je jednostavna klasifikacija koja razlikuje tri osnovna oblika: spastična, ekstrapiramidna i miješana. Najčešći oblik je spastična cerebralna paraliza koja uzrokuje krutost ili potpunu mlohavost parnih mišića u isto vrijeme, umjesto naizmjence kako je to kod zdravih ljudi te to onemogućava kretanje. Postoji više oblika spastične cerebralne paralize, među kojima razlikujemo: 1. Spastična hemiplegija: zahvaćena je samo jedna strana tijela. 2. Spastična diplegija: spasticitet je jače izražen kod donjih udova, a znatno manje kod gornjih. 3. Spastična kvadriplegija: spasticitet je izrazito jako izražen kod svih udova i obično je kod ovog oblika imamo mentalnu retardaciju, epilepsiju i mikrocefaliju (djetetova glava je neproporcionalno malena naspram tijela). 4. Spastična paraplegija: zahvaćeni su samo donji udovi. 5. Spastična monoplegija: zahvaćen je samo jedan ud. 6. Spastična triplegija: zahvaćena su tri uda. Ekstrapiramidna cerebralna paraliza obično je posljedica oštećenja motoričkog sustava. Prepoznaje se po nekontroliranim kretnjama, poremećaju ravnoteže, neuobičajenom tonusu mišića i sl. Oštećenja koja se javljaju na senzoričkom području najčešće uključuju: oštećenje vida, oštećenje sluha, poremećaj govora, poremećaj pažnje, poremećaj ponašanja, grčevi-konvulzije, hiperaktivnost i mentalnu retardaciju. 3
2.2. Uzrok cerebralne paralize i simptomi S obzirom na vrijeme nastanka oštećenja razlikujemo: 1. prenatalno oštećenje: uzrokovano nekom infekcijom tokom trudnoće kao što su rubeola, sifilis, hepatitis B, herpes i citomegalovirus. Povijest cerebralne paralize u obitelji, kromosomske abnormalnosti; konzumiranje alkohola, lijekova i pušenje također povećavaju opasnost od cerebralne paralize. 2. perinatalno oštećenje:
uzrokovano nedostatkom kisika u bebinom mozgu
prilikom poroda, teškim oblikom perinatalne žutice, konvulzije, meningitis i razni metabolički poremećaji. 3. postnatalno oštećenje: nedostatak kisika, oštećenje glave, infekcije te stvaranje tumora. Kod simptoma najčešće se uočava da nešto nije u redu kada je dijete staro već nekoliko mjeseci te bitno zaostaje u kretnjama i razvoju naspram svojim vršnjaka. Osim motoričkih tegoba neki od simptoma cerebralne paralize mogu biti: pretjerano slinjenje, poremećaji hranjenja, epileptični napadaji te usporen razvoj govora i teškoće pri učenju. Oštećenja se manifestiraju kroz slabije ili jače izražene teškoće pri kretanju i držanju. Sam problem nije u mišićima, već upravo u centru u mozgu koji zbog oštećenja ne može procesuirati informaciju kako bi dijete pomaknulo udove ili uzdiglo glavu. Na internetskom portalu Trudnice.hr savjetuje se buduće roditelje da ukoliko primijete neke od slijedećih simptoma da se obrate pedijatru: ako vaša beba nakon 12.-15. tjedna starosti i dalje ne pokušava samostalno držati glavicu u zraku; nakon navršeno 8.mjeseca starosti beba još ne može samostalno sjediti; dijete se ne smije; dijete ne proizvodi nikakve zvukove osim plača; jednu stranu tijela dijete slabije koristi; djetetovi mišići su ili izrazito mlohavi ili vrlo napeti.
2.3. Karakteristike Karakteristike motoričkog razvoja kod djeteta sa cerebralnom paralizom definira se u odstupanju od normalnog razvoja. Odstupanje može biti karakterizirano lokalizacijom oštećenja u 4
središnjem živčanom sustavu koje određuje tip oštećenja, topografsku raspoređenost i ostale poteškoće. Poremećaji posture i motorike kod cerebralne paralize uključuje sljedeće: poremećaji tonusa, zaostajanje primitivnih reakcija, nazočnost asociranih i patoloških reakcija, abnormalne obrasce pokreta. Može se javiti nedostatak: ekvilibrijskih reakcija, reakcija uspravljanja, zaštitnih reakcija, antigravitacijskih reakcija, obrazaca posturalne stabilnosti i mobilnosti.
2.4. Liječenje cerebralne paralize Kao što smo već napomenuli cerebralna paraliza se ne smatra bolešću već oštećenjem, pa ju stoga nije moguće ni izliječiti. No, uz pravilnu terapiju i lijekove koji u težim slučajevima smanjuju bolove i olakšavaju disanje moguće je ostvariti napredak. Uz odlazak pedijatru koji će usmjeriti dijete na daljnje liječenje, vrlo je važno uspostaviti odnos roditelji - dijete koji će djetetu pomoći da ostvari napredak. Sa liječnicima se treba savjetovati koje su igračke primjerene za dijete, koji je najbolji položaj za spavanje i držanje djeteta te koje su vježbe primjerene kako bi se stupanj hendikepiranosti smanjio na najmanju moguću razinu, kako maksimalno iskoristiti postojeće djetetove motoričke mogućnosti i kako ga potaknuti da koristi sva svoja čula i time ih razvija. Postoje tri pristupa terapiji: 1. mehanički tretman: temelji se na mišićnoj snazi, pokretljivosti zglobova, gravitaciji, masi i posturalnoj stabilnosti. 2. neurološki tretman: temelji se na različitim aspektima neurologije. Budući da nema dva ista djeteta s cerebralnom paralizom potreban je individualni program tretmana. Fizikalni terapeut, radni terapeut i govorni terapeut nastojat će poboljšati djetetov posturalni tonus, pokrete i govor. Učinkovitost fizikalnog tretmana ovisi o težini oštećenja mozga i o postojanju drugih oštećenja te o samom tretmanu tj. vremenu kada je započet, koliko je ciljan i kakvim se intenzitetom provodi. Potrebe djeteta, vještine terapeuta, socijalni, kulturni i financijski čimbenici odredit će koja je terapija prava za koje dijete. 5
Za fizioterapeuta su od velike važnosti senzorički poremećaji kako bi znao planirati i uključiti dijete u tretman. Timski rad sa djetetom oboljelim od cerebralne paralize, ima veliku važnost jer je to preduvjet za dobivanje dobrih rezultata u terapiji.
2.5. Školovanje i cerebralna paraliza Roditelji moraju prihvatiti svoje dijete kao osobu kojoj se dogodilo da ima cerebralnu paralizu, a ne kao cerebralno paralizirano dijete. Najvažniji terapeuti u tretmanu su roditelji. S rastom djeteta individualna terapija postaje nedovoljna. Dijete je podvrgnuto ići u vrtić, a kasnije u školu, te nastojati osigurati integraciji ovih osoba kroz osobni rad ili rad u različitim radionicama, a prema njihovim sposobnostima i mogućnostima. Potrebe djece i mladih s cerebralnom paralizom u osnovnom školovanju iste su kao i kod druge djece njihove dobi, no u sto postoje i dodatne potrebe uvjetovane razvojnim specifičnostima ove populacije učenika u području motorike, perceptivnih sposobnosti, razini intelektualnog,
socijalnog
i
emocionalnog
razvoja,
mogućnostima
glasovne
govorne
komunikacije i drugo. Specifičnosti u motoričkom razvoju najčešće su u populaciji osoba s cerebralnom paralizom. Očituju se različito: od blage motoričke nespretnosti do vrlo teških poremećaja pokreta i položaja tijela koji su naročito izraženi kod težih oblika spastične tetrapareze, atetoze i ataksije; i mogu uzrokovati potpunu ovisnost o pomoći druge osobe u obavljanju aktivnosti svakodnevnice. Pedagoški standard treba osigurati osnovne pretpostavke za uključivanje učenika s motoričkim smetnjama u školu kao što su: prilagodbu školskog namještaja, po potrebi osobnog asistenta, nabavu posebnih pomagala i sl. Učitelji u radu s učenicima s motoričkim smetnjama trebaju prilagoditi sadržaje, metode i sredstva rada njihovim posebnim potrebama: otežano kretanje, usporenost, nepreciznost, otežano grafičko izražavanje. Na početku školovanja treba omogućiti učeniku pisanje/crtanje sukladno s njegovim mogućnostima; ako učenik govori treba mu omogućiti da odgovara usmeno ili pismene zadaće diktira na kasetu, koje učenik čuva kao dokument, zadaću ili test. Ako učenik ima samo probleme pisanja (disgrafiju) računalo može biti 6
izuzetno dobro pomagalo jer učenik poznaje slova (zna ih pročitati) na tipkovnici pa nam je osnovni problem da svlada autodiktat i nauči koristiti tipkovnicu i program za pisanje da bi mogao pisati, a ne mora znati ispisati grafem i snalaziti se u prostoru bilježnice što mu je osnovni problem. Kako bi učenicima s motoričkim poteškoćama bilo lakše u praćenju nastave neophodno je, osim sadržaja, prilagoditi i namještaj i pribor: a) radni stol/ploha: najpovoljniji bi bio radni stol kod kojega je moguće prilagođavanje visine i nagiba radne plohe, koji ima štitnike sa svih strane kojima se sprječava padanje knjiga/pribora i sl. b) sjedalica: može biti školski stolac, prilagođeni stolac ili kolica koja omogućavaju učeniku oslonac leđima na naslon; i sve ostale prilagodbe koje mu omogućavaju da se osjeća ugodno i osposobljeno za rad. c) pribor/pomagala za grafičke aktivnosti: u njih spadaju rukohvati na stolovima, proteze za učenika sa malformacijama ruku, bez (djela) ruku, pomagala za pisanje glavom ili nogom, pisači i crtaći pribor većeg obujma koji olakšava hvat; geometrijski pribor sa protu-kliznim trakama i sl. U radu s učenicima s cerebralnom paralizom kod kojih postoji značajno zaostajanje u intelektualnom funkcioniranju treba koristiti posebne programe za učenje, težom i teškom mentalnom retardacijom uvažavajući njihove motoričke, perceptivne, govorne, emocionalne, socijalne, vidne i slušne specifičnosti. Nastavnik treba učenika što češće dovoditi u situaciju uspjeha kako bi bio motiviraniji za daljnje usvajanje sadržaja, ojačao svoje samopoštovanje, čemu će potpomoći i maksimalna podrška u razvoju sposobnosti kojima je učenik obdaren.
7
3. Zaključak
Cerebralna paraliza je stanje koje se javlja u obliku oštećenja središnjeg živčanog sustava, te čiji je tretman mukotrpan i dugotrajan proces u kojem nema brzo postignutih rezultata već je potrebno uložiti puno strpljenja, ljubavi, znanja, optimizma i upornosti kako bi se postigli željeni rezultati. Ovom problemu se pristupa na temelju dobro postavljenog plana i programa terapije, te se treba pridržavati načela kontinuiranog djelovanja, praktičnosti, dobre organizacije timskog rada, imajući na umu sveukupni aspekt tretmana. Bitno je terapiju provoditi svakodnevno te se bazirati na ono što dijete umije raditi, a ne na ono što dijete ne može raditi. Pedagoški standard treba osigurati osnovne pretpostavke za uključivanje učenika s motoričkim smetnjama u školu, dok učitelji u radu s učenicima s motoričkim smetnjama trebaju prilagoditi sadržaje, metode i sredstva rada njihovim posebnim potrebama. Cerebralna paraliza utječe na cjelokupan razvoj djeteta kao i na njegovu okolinu, stoga je neophodno u terapijski program uključiti stručnjake iz svih područja.
8
Literatura 1. BesplatniSeminari: Cerebralna paraliza (http://www.besplatniseminarskiradovi.com/MEDICINA/Cerebralna-paraliza.htm) (25–05–2013) 2. CeDePe - Društvo osoba s cerebralnom i dječjom paralizom Zagreb: Novija klasifikacija cerebralne paralize (http://cedepe.hr/cerebralna-paraliza/hrvatska/sto-je-cerebralna-paraliza) (25-05-2013) 3. CeDePe - Društvo osoba s cerebralnom i dječjom paralizom Zagreb: Pristupi u terapiji cerebralne paralize (http://cedepe.hr/cerebralna-paraliza/hrvatska/sto-je-cerebralna-paraliza) (25-05-2013) 4. Kolarić, D. (2011). Riječ stručnjaka – Cerebralna paraliza. (http://hr.wikipedia.org/wiki/Citiranje_radova#.C4.8Clanak_u_.C4.8Dasopisu) (25-05-2013) 5. Udruga osoba s cerebralnom i dječjom paralizom Rijeka: Što trebamo znati o cerebralnoj paralizi (http://cdp-ri.hr/cerebralna-paraliza.htm#uzroci) (25-05-2013) 6. Wikipedia: Cerebralna paraliza) (http://hr.wikipedia.org/wiki/Cerebralna_paraliza) (25-052013)
9
