1.KONCEPCIJE VASPITANJA-zavise I razlikuju se prvenstveno po tome sto se uzima za izvor vaspitnih ciljeva.Ove koncepcije se sistematizuju,medjusobno konfrtontiraju I procenjuju pedagogiju.Nazivi pojedinih koncepcija su uzeti uslovno:invidualna I socijalna pedagogija,pedagogija pedagog ija,pedagogija pragmatizma,egzistencijalisticka pedagogija«Osnovne podele na koncepcije koncep cije vaspitanja moguce je razvrstati I prema njihovim osnovnim polazistima,odnosno po onome sto je kriterijum za odredjivanje ciljeva.Za neke je polazna tacka dete,za druge drustvo,za trece nasledna osnova,za cetvrte vrednosti van samog coveka(transcedentalna),za pete ideali svetlosyi I boga,a za seste sam pojedinac. Vaspitanje se odnosi na licnost. Vaspitanje je svesna aktivnost. Vaspitanje je celiskodna delatnost. Vaspitanje je intencionalna (namerna). Vaspitanje je sve slozenija I odgovornija delatnost. Vaspitanje je najsiri pedagoski proces I pojam. pojam. 2, 3. NASTAVNIK U ULOZI SOCIJALNE KLIME(Rzvoj socijalne klime u razredu)-znacajan faktor soc.klime u razredu presdavlja ponasanje nastavnika.Klima u razredu proizilazi iz vrste drustvene integracije koja se desava u razredu.Ova klima utice I razvija sve one koji ucestvuju ucestvu ju u nastavi.Stil ponasanja nastavnika formira se u interakcijskim odnosima unutar odeljenja,on je karatker relativno doslednog do slednog I trajnog modela ponasanja koji znacajno utice na formiranje soc.klime.Rot zakljucuje da ima tri bitne odlike nastavnika: 1.nastavnik ima poseban polozaj u odeljenju o deljenju ,on raspolaze odredjenim sredstvima koja ko ja mu omogucuju manju ili vecu moc I uticaj. 2.nastavnik ima izrazit uticaj na ucenike I na odeljenje u celini I taj uticaj je od o d velike vaznosti za odrzanje grupe I ostvarenja ciljeva grupe. 3.nastavnik obavlja aktivnosti rukovodjenja I ostvaruje ulogu koja se vezuje uz polozaj vodje. U prva istrazivanja ubrajaju se istrazivanja Andersona: 1.ponasanje nastavnika direktno utice na formiranje socijalne socijalne klime u razredu 2.jedno steceno ponasanje ima tendenciju t endenciju da postane praksa I to ponasanje odredjuje klimu medjuljudskih odnosa 3.integrativno ponasanje nastavnika podstice podst ice samostalnost, samostalnost, spontanost, stvaralastvo I inicijativu ucenika koji postaju dominantni pedagoski produkti 4.kada je u vaspitno-obrazovnom procesu prisutno dominantno ponasanje nastavnika, kod ucenika se pojavljuje rasejanost, povodljivost I osecanje odbacenosti. Postoje dva stila ponasanja nastavnika: 1.autokratski stil ± nezavisno odlucivanje I naglasavanje nag lasavanje licnog autoriteta 2.demokratski stil ponasanja ± dozvoljava vece ucesce ucenika u odlucivanju u vezi sa grupnim ciljevima. 4. : , , . . . , . . ,
. . , . . . 2 : . : (, , ), (, , , )« , , . . (.), (), ( ), (), ( ) 5. : : - Ä ³ - ( ) , - ij, Ä ³ - -... - , , :, , , ( ). ,, . - , ? , . , . , . -. 6. , . , . , , , ,. - ,.
. . .. ,,³ , , . . , , . , -, . 7. . , , , , . , , , , , . . , . . , . 8. : , , . . , - , , . . . : , , , , , - « 9.Konstitujisanje pedagogije kao nauke: Konstituisati jednu nauku znaci utvrditi najmanje 4 elementa: 1.odrediti predmet nauke (u ovom slucaju rec je o vaspitanju) 2.postojanje metodologije (postupci I metode tehnike I sredstva kojim ce se predmet nauke proucavati) 3.naucni system (stvara se od raspolozivih saznanja o predmetu nauke) 4.jezik nauke (jezicki aparat kojim se saznanja o predmetu mogu saopstiti drugima). Konstituisanje pedagogije kao nauke najcesce se veze za Johana Fridriha Herbarta. On je smatrao da je osnovni put za izgradjivanje I konstituisanje pedagogije jeste dedukcija. Po
njemu postoje 3 osnovna sredstva kojima se postavljeni cilj vaspitanja ostvaruje: upravljanje decom, nastava I disciplinovanje. On se najvise bavio problemima nastave. Prvi je poceo da predaje pedagogiju na univerzitetu kao samostalnu nauku. Pedagogija treba I mora da sagledava vaspitanje celovito. Samo tako ona ima perspektivu a potreba njenog razvijanja je sve veca. 10. : , , , , , . . , . , , . ± ,. . . , , . : , . . , , . , , (, , , , ...) , . , , . Vaspitanje je najsiri I najsveobuhvatniji pedagoski proces I pojam. Odnosi se na sve sto ljudi svesno, namerno, sistematski I organizovano preuzimaju na planu formiranja licnosti, sve sto organizuje drustvo u odnosu na vaspitanika, sto preduzima sama licnost koja se razvija I formira u okolnostima jednog konkretnog drustva. Obrazovanje predstavlja formativnu osnovu, aramturu I konstrukcionu osnovu vaspitanja. 11. : ± . , . , . , , ... , , . , , , . 12, 13. , (dolayi ili kao pedagogija I didaktika ili kao pedagogija I sva tri) , ± ,
. , ; , ; , . , , . : , ; , ; , , ... . 14. PET BITNIH CINILACA ZA RAZVOJ LICNOSTI 1. Upoznavanje samoga sebe-podrazumeva covekov rad na otkrivanju svojih sposobnosti,talenata,interesovanja..upoznavajuci sebe covek shvata smisao duznosti prema sebi,drugim ljudima I drustvenoj zajednici. 2.Biranje sebe-izabrati samoga sebe znaci biti ono sto pojedinac zeli I mzoe biti,znaci verovati u sebe I raditi na svom izgradjivanju,misliti svojom glavom I ne dozvoliti da bilo ko manipulise tobom. 3.Izradjivanje sebe-je jedna od osnovnih duznosti coveka prema sebi kao drustvenom bicu.Drustvo je duzno da coveku obezbedi uslove za razvoj. 4.Upravljanje sobom-je znacajna osobina licnosti I jedno od merila kvaliteta.Moralna snaga coveka da upravlja sobom predstavlja bitan cinilac covekovog zivota. 5.Ostvarivanje identiteta,integriteta I diginiteta svoje licnosti- ostvarenje identiteta integriteta i digniteta licnosti predstavlja posebnu vrstu testa koliko je licnost izborom sebe svojom izgradnjom i upravljanjem sobom ostvarila sebe kao prepoznatljivu personu.Bitne crte licnosti se razvijaju u procesu ucenja, rada i socijalne komunikacije. 15. Socijalizacija Socijalizacija je pojam koji obuhvata transformaciju biolokog oveka u drutveno bie. Vaspitanje je u tom procesu sredinja i najznaajnija akt ivnost jer podrazumeva, upravo, svesne, organizovane i metodine obrasce razvoja linosti. Primernom socijalizacijom pojedinac se identifikuje i povezuje sa roditeljima, lanovima porodice, vrnjacima i kulturom lokalne sredine. Sekundarnom socijalizacijom on prihvata institucionalne obrasce i uloge koje e imati u jednom visoko organizovanom drutvu. Pojedinac stalno nastoji da izbori autonomiju svoje linosti, ne otuujui se od svoje ue ili ire zajednice. Drutvo i vaspitanje su viestruko meuuslovljeni i zavisni. Nema vaspitanja van drutva, niti civilizovano drutvo moe opstati ili se razvijati bez vaspitanja. Vaspitanje je Ästalna drutvena funkcija³. Vaspitanje je izraz potreba i mogunosti tog drutva i odnosa u njemu. Krize drutva najee se prvo primeuju u podruju vaspitanja. Kriza vaspitanja deava se onda kada doe do nesklada u smeru i tempu drutvenog razvoja i razvoja sistema obrazovanja. Vaspitanjem se linost socijalizuje i uvodi u opteprihvaeni i trenutno vaei sistem normi i pravila ponaanja. Vaspitanje pojedinca osposobljava da se prilagoava, ali i da uestvuje u menjanju svog socijalnog okruenja. Vaspitanje je generacijska pojava i predstavlja vezu meu generacijama i ima
ouvavajuu i dinamiku ulogu. Menjajui ljude, vaspitanjem stvaramo i osnovni preduslov daljeg menjanja drutva u celini. Vaspitanje je viesmeran (vertikalan i horizontalan) komunikacijski odnos i uestvuje u kultivisanju samih tih odnosa.Vaspitanje se oitava kao tekovina drutvenog razvoja. Odnos vaspitanja i konkretnog drutva nije uvek idealan, kakvo e biti vaspitanje zavisi od tipa drutvene organizacije. 16. RADNO VASPITANJE Jedan od osnovnih pokazitelja ovekove vrednosti jeste njegov rad. Otudas sutinu radnog vaspitanja ini razvijanje interesovanja, volje za rad, negovanje ljubavi prema radu i radnom oveku, stvaranje potrebnih radnih navika. Stvaranje takve radne atmosfere koja e omoguiti da se individualni rad povee i uskladi sa kolektivnim. Znaaj: je u tome to doprinosi uklanjanju razlika izmeu umnog i fizikog rada, skladnom umnim i fizikom razvoju mladih, njihovom osposobljavanju da vladaju produktima tehnoloke revolucije. Radno vaspitanje ima iri obrazovni znaaj i stoga ne smemo svesti na obini manuelni rad ili na uski zanatski rad. Sredstva: nastavni predmeti, drutveno korisni rad, proizvodni rad uenika, rad uenika u porodici i drutveni ivot. Principi: prilagoavanje sadraja uzrasnim osobenostima uenika, sistematinosti i postupnost, oiglednosti. Metode: izlaganje, razgovor, demontracija predmeta sa objanjenjem. Zadaci: negovanje i razvijanje radne kulture, osposobljavanje za dalje obrazovanje, formiranje neophodnih navika i umenja, ovladavanje radnim vetinama i navikama, buenju i razvijanju uenikih interesovanja, potreba i sposobnosti, profesionalno informisanje i usmeravanje uenika. 17. MORALNO VASPITANJE Doprinosi izgraivanju moralne svesti i savesti, moralnih oseanja i interesa, moralnih stavova i uverenja, moralnog posmatranja i suenja. Ono potpomae razvijanje i nego anje humanih odnosa meu ljudima, negovanje prijateljstva i ovenosti. Bez obzira u kome se drutvu nalazili, strogo posluni, potpuno pokorni ljudi manje su drutveno aktivni, moralno vrsti i u moralnim akcijama efikasni od samosvesnih, samoodgovornih i aktivnih ljudi koji razumno primaju norme, nastoje da se samostalno i objektivno sude o maralnim i drutvenim problemima, svesno se opredeljuju za moralno kodeks. Izvoenje moralnog vaspitanja: programiranje rada, sadraj moralnog vaspitanja, praktino izvoenja moralnog vaspitanja .Principi: idejne smerenosti, svesne moralne aktivnosti, konkretnosti i oiglednosti, odmerenost uzrastu uenika i potovanje uenikove linosti.Metode: navikavanje, uveravanje, obuzdavanje i spreavanje, diskusije, kritike, predavanja i kanjavanja.Sredstva: nastava i uenje, proizodni, drutveno koristi rad i aktivnost, razna sredstva koja daje porodini ivot, ivot u koli i ivotu u drutvenoj zajednici.Zadaci: izgradnja moralne svesti, ospsobljavanje za doivljavanje moralnih postupaka, razvijanje i negovanje moralnih oseanja, razvijanje moralne svesti. Poljski pedagog Muinjski je vaspitanje ciljeva, ukluujui i ciljeve moralnog vaspitanja postavio i razradio ire, detaljnije i konkretnije. Izdvojio je 6 kategorija osnovni ciljeva: vrednosti, drutveni, interpersonalni-zajedniki ivot, interpersonalni-prema samom sebi, egzistencijalni i intelektualni.
18. ESTETSKO VASPITANJEPosebna je uloga estetskog vaspitanja u izgraivanju i negovanju sposobnosti za stvaralatvo. Estetsko vaspitanje doprinosi razvijanju i negovanju stvaralakih snaga koje ueniku omoguuju da u uoavanju, doivljavanju i ocenjivanju i stvaranju lepog nae smisao i uivanje i da se na taj nain razvija, oplemenjuje i obogauje svoj unutranji ivot.Izvori estetskog vaspitanja: estetsko u objektivnoj stvarnosti, subjektivno estetsko, umetnost Zadaci:Razvijanje sposobnosti za uoavanje i procenjivanje lepog,Razvijanje sposobnosti, potreba i navika za doivljavanje estetskih vrednosti,Razvijanje sposobnosti, potreba i navika za stvaranje lepog,Stvaranje uslova da se ivot i ljudski odnosi uine lepim, Osposobljavanje oveka za stvaranje lepog. 19.FIZIKO VASPITANJE: Potpomae zdrav i svestran razvoj mladei, razvijanje njihove telesne snage, otpornosti organizma i jaanje radne sposobnosti. Posebna uloga fizikog vaspitanja je u stvaranju uslova za aktivan odmor i zdravu razonodu.Zadaci: higijensko bioloki (razvijanje organizma oveka u celini, ouvanje i jaanje zdravlja), vaspitno-obrazovni (sticanje neophodnih znanja iz oblasti fizike i zdravstvene kulture), pripremanje mladih za aktivan odmor i zdravu razonodu (navikavanje oveka da pravilno koristi svoje slobodno vreme i navikavanje linosti da se tokom ivota bavi nekom granom fizike kulture) Postoje brojni oblici fizikog vaspitanja koji se iskoriavaju u vaspitno-obrazovnom radu. Njihovo iskoriavanje zavisi od uzrasta uenika, uslova u kojima kola radi, vrste kole i slino. Igre se koriste u osnovnoj koli od 1-3 razreda i neke jednostavne vebe. U vremenu od 3-4 razreda pored igara imamo i vebe oblikovanja tela. 6-8 razredsa vebe oblikovanja i razni sportovi. Metode: metoda izlaganja, kooperativne aktivnosti, objanjavanje, demostracije, simulacije. Od uenika zavisi koju emo metodu koristiti i kako emo ih kombinovati. INTELEKTUALNO VASPITANJE
Obuhvata sticanje znanja, vetina i navika. Povezivanje nastave sa ivotom teorije sa praksom.Posebno je znaajno negovanje kulture intelektualnog rada. Intelektualno vaspitanje pomae da se ogromne rezerve duhovne energije dobiju stalnu podlogu i poslue svestranom razvoju linosti. Zadaci: usvajanje naunih znanja, umenja i navika formiranje osnove za pogled na svet, razvijanje intelektualnih sposobnosti, motivacija za uenje, osposobljavanje uenika za samostalno sticanje znanja za samoobrazovanje. Sredstva: nastavnim predmetima, posrednim i neposrednim iskustvom i stvaralakim ostvarenjem koje mladi ine. Sva ova sredstva su meusobno povezana. Principi: vaspitne usmerenosti nastave (nastava ne daje samo znanja ve i razvija linost u celini), svesnosti i aktivnosti (od uenika se oekuje pravilan odnos prema ciljevima i zadacima nastave), oiglednost (demonstracije uenicima), sistematinost i postupnost i odmerenost nastave uzrastu uenika. Metode: demonstracije, ive rei, rad sa udbenikom i drugim tampanim materijalom. Naravno mi se retko koristimo samo jednom metodom zbog toga to kobinacijom vie njih postiemo bolje efekte. Teorija fomralnog obrazovanja: po ovoj teoriji umne sposobnosti su uroene i mogu se uvebavanjem usavravati. Zbog toga nije najvaniji sadraj na kome se veba nego vebanje kao takvo.
Teorija materijalnog obrazovanja: ukazuje na to da se obrazovni nivo uenika ceni prema tome kolikom koliinom znanja raspolae. Zato se trai da se na uenika prenese to vea koliina znanja. Ovo je uslovilo veliko gomilanje gradiva i preoptereenje uenika. Principi: vaspitnost sadraja, prilagoavanje uzrastu uenika, konkretnost, oiglednost, svestranost, dostupnost i svesna aktivnost. Faktori: kola, porodica i drutvo a posebno razne organizacije i kulturne institucije, posebno sredstva masovne komunikacije. Metode: izlaganje, demonstracija, razgovor, vebanje i navikavanje, podsticanje i razvijanje stvaralatva. Sredstva: umetnost koja sadri mnoga znanja o prolosti, izvor je emotivnog doivljaja, uivanja isl... priroda kao sredstvo- ona je prvi vaspita detetau estetskom pogledu, ivot i odnosi-ovde deluje urbanizacija,naini stanovanja i odnosi u sredini. 20. , . , . , 3.. , . 3 : , . : , . . , , . ± . , , . . , , , . , , , , . () , . , , , , . , . 21. : , . .
. , . 22. TEORIJA NATIVIZMA-Nasledje je proizvod dosadasnjeg razvoja zivota ljudi I ono u genima obezbedjuje preduslove koji su osnova daljeg razvoja licnosti.Veliki broj naucnika je jednostrano precenjivao ulogu nasledja,apotcenjivao ulogu vaspitanja.Njihova shvatanja nazivamo nativisticka ili biologisticka.Oni su utvrdili da nije samo podrucje sposobnosti I temperamenata to sto se nasledjuje,vec I odgovarajuce crte licnosti koje su bitne za covekov uspeh u radu I njegovoj komunikaciji sa ljudima.Jedno od najstarijih nativistickih shvatanja je religijsko ucenje o urodjenom praadamovskom grehu prema kojem je dete na samom pragu zivota gresno bice.Teorija ³plave krvi´ pokusava da zastiti nasledno pravo plemica na posed.Teorija nativizma se cesto ispoljava u vreme epoha usporenog drustvenog razvoja.Najznacajniji predstavnici nativizma su Platon(svi su braca ali nisu svi podjednako sposobni za neke duznosti),Aristotel(rasna razlika-jedni su rodjeni da budu robovi a drugi da budu slobodni),Stenli Hol,Sopenhauer,Sigmund Frojd. Teorije nativizma u novije vreme-dublje se proucava struktura DNK I RNK sa nadom da ce se otkriti mogucnost modifikovanja naslednih karaktera I preduprediti geneticka opterecenja koja bi mogla negativno uticati na ljudski razvoj I ponasanje. Neki naucnici navode da nasledje utice na pojavu dusevnih bolesti a neki tvrde da od nasledja zavise mnoge ljudske karakteristike,neki smatraju da nasledje utice na mentalne sposobnosti a ne na neurozu. Kremer I eldon su zastupali misljenje da nasledje uglavnom odredjuje tokove I ishode razvoja licnosti,pa ih zbo toga njihove kolege stavljaju u predstavnike teorije nativizma.Kremerova tipologija licnosti je odbacena zbog toga sto je on rigidno zastupao misljenje po kojem postoji povezanost izmedju gradje tela I karaktera ljudi. 23. Empiristicka teorija: zastupnici teorije empirizma su pokusali pruziti dokaze iz kojih sledi da je u razvoju ljudskog bica presudan uticaj drustvene sredine. Dzon lok j tvrdio da je covekova dusa "tabula rasa" i da iskustvo,koje se stice u odredjenoj sredini,utice na celokupan razvoj licnosti.zato uslovi sredine i vaspitanja uticu na stepen i kvalitet razvoja . razlike koje kod ljudi nastaju u stepenu obrazovanja,osobinama i pogledima na zivot. Kako ce se covek ponasati,koje ce i kako poslove obavljati zavisi od uslova sredne u kojoj zivi i od vaspitanja koja stice,a kvalitet uticaja drustvene sredine zavisi od uslova sredine u kojoj zivi i od vaspitanja koja stice,a kvalitet uticaja drustvene sredine zavisi od geografsko-klimatskih uslova.,pprirodnih bogatstva,zdrave okoline ,nivoa razvoja civilizacije i kulture. Lok smatra da nista nema u intelektu sto predhodno nije proslo kroz cula 24. : , , ± , ... ± , . , , .
25. CILJ VASPITANJA-Cilj vaspitanja je uvek bio drustveno-istorijski uslovljen I odredjen.Svako konkretno drustvo je kroz njega saopstavalo svoje interese u odnosu na proces razvoja I ponasanja ljudi ,a posebno u odnosu na pravce formiranja mlade generacije.Ranije su razlicita gledista o cilju vaspitanja obicno razvrstavana u 4 grupe: 1.Hedonisticko-licna srecamfizicko I duhovno uzivanje 2.ultralisticko-sticanje prakticnih,upotrebljivih I korisnih znanja I vestina 3.moralisticko-znati sta je moralno delo I ciniti dobra dela 4.socijalno glediste-licnost sposobna za aktivan drustveni zivot Cilj vaspitanja uvek predstavlja manje ili vise idealno zamisljeni generalizovan lik coveka,licnost odredjenih svojstava I sposobnosti. Opsti cilj vaspitanja I o brazovanja u nasem drustvu je slobodan,svestrano razvije na licnost.U savremenoj pedagoskoj praksi postoje dva nacina formulisanja I definisanja cilja vasp: 1.cilj kao gotova,staticna I udaljena slika I idealno zamisljen model koji je negde ispred nas 2.cilj kao odlika is vojstvo samog procesa kojim se doalzi do njega 26. DETERMINANTE VASPITANJA (KONKRETIZACIJA)-vazno je da ciljevi I zadaci vaspitanja budu formulisani I interpretirani tako da ih svi ucesnici prepoznaju kao svoje. Oni ne smeju biti apstraktni,nerealni I udaljeni od zivota I stvarnih ljudskih potreba.neophodna je konkretizacija ciljeva I zadataka vaspitanja. Ona se provodi na svim novoima I u svim podrucjima vaspitnog rada:prema nivou drustvene kompetentnosti,prema uzrastu,prema vrstama skola,prema nastavnim predmetima I programima..Te se osobine,a time I zdaaci,dele na tri sira podrucja:kongitivno,afektivno I psihomotorno podrucje. DETERMINANTE VASPITANJA-drustvena zajednica,karakter ljudskog rada,sistem vrednosti ideoloska I politicka shvatanja,saznanja o soveku I njegovoj licnosti,drustvena tradicija,razvijenost pedagoske nauke I sistema vaspitanja,potrebe,interesi,zelje I ambicije samih licnosti koje se vaspitavaju 27. KONGITIVNO PODRUCJE 1)Znanje-misli se na mogucnost ucenika da se seti I skaze pojedinacne cinjenice kao I opste pojove.od ucenika se trazi da reprodukuje sadrzaj koji se ispituje a)Znanje pojedinosti-mogucnost ucenika da se seti I reprodukuje pojedinosti:znanje terminologije,znanje specificnih cinjenica b)Znanje puteva I nacina tretiranja pojedinosti:misli se na metode ispitivanja.od ucenika se zahteva pasivna svest o karakteristikama tog sadrzaja c)Znanje opstih pojmova ili univerzalija u nekoj oblasti-poznavanje vaznijih sema ili modela za organizaciju pojava I ideja.to su osnovne strukture,teorije koje se upotrebljavaju u izucavaju I resavanju problema INTELEKTUALNE VESTINE I SPOSOBNOSTI -odnosi se na organizovane nacine uopstavanje tehnika koriscenja podataka I problema.obuhvata: 1)shvatanje-najnizi je nivo razumevanja na kome ucenik zna o cemu se govori I na neki nacin se moze koristiti nastavnim sadrzajem a da pri tome ne mora videti u kakvom su odnosu ti podaci sa drugim sadrzajem:prevodjenje,tumacenje,eksploatacija 2)Primena-podrazumeva ipotrebu apstrakcija u odredjenim I konkretnim situacijama.apstrakcije mogu biti u vidu opstih ideja,pravila ili postupaka koje ucenik mora pamtiti I primenjivati:
3)Analiza-podrazumeva rasclanjivanje saopstenja na njegove posebne delove.cilj je da saopstenje postaje jasnije,da se vidi njegov sastav I nacin na koji prenosi svoj informativno sadrzaj:analiza elemenata,analiza odnosa,analiza organizacionih nacela 4)Sinteza-obuhvata sastavljanje elemenata ili delova u novu celinu.ukljucuje izradu originalnog I samostalnog ozvestaja,izrada plana I izrda asistema apstraktnih odnosa 5)Evaluacija-procenjivanje vrednosti sadrzaja I metoda rada u jednom nastavnom premetu:evaluacija prema unutrasnjim I prema spoljasnjim kriterijumima. 28. AFEKTIVNO PODRUCJE: 1)Primanje(paznja)-podrazumeva se ucenikova osetljivost na postojanje nekih pojava I stimulansa. -osetljivost:ucenik je u odredjenim uslovima svestan necega bez diskriminacije -valjnost primanja:ponasanje koje se ogleda u zainteresovanosti -kontrolisana paznja:odnosi se na kontrolu paznje kojom ce trajnije biti obuhvacene odredjene drazi 2)Reagovanje-pasivno reagovanje,voljno reagovanje I reagovanje sa zadovoljstvom 3)Usvajanje vrednosti I stavova-usvajanje vrednosti,preferiranje vrednosti,postojanje uz vrednosti I stavove 4)Organizacija-2 nivoa:konceptualizaciju vrednosti I samu organizaciju sistema vrednosti.1-uceniku omogucava da sazna u kom su odnosu vrednosti koje je usvojio,2zahtevanje od ucenika da se poveze razlicite vrednosti I da ih sredi prema njihovim medjusobnim odnosima 5)Formiranje karaktera pomocu vrednosti I sistema vrednosti-pojedinac deluje u skladu sa usvojenim vrednostima pa s¶tim u vezi treba odrediti dve stvari-1,generalizaciju kontrole ponasanja,2.integraciju uverenja ,ideja I stavova u neku opstu filozofiju-a)opsta usmerenost,b)karakterizacija 29. KONKRETIZACIJA CILJEVA I ZADATAKA VASPITANJA-jedan opsti sistem zadataka vaspitanja je prema stranama vaspitanja svestrane licnosti,koju treba vaspitanjem izgradjivati: -Zadaci umnog I radnog vaspitanja:usvajanje naucnih znanja,formiranje neophodnih navika I umenja,negovanje I razvijanje umnih I logicko-saznajnih svojstava I sposobnosti licnosti,radne kulture,osposobljavanje za dalje obrazovanje -Zadaci drustveno:moralnog vaspitanja:izgradnja moralne svesti,osposobljavanje za dozivljaavanje moralnih postupaka,razvijanje moralnih osecanja,moralne savesti -Zadaci estetskog vaspitanja: razvijanje sposobnosti za uocavanje I procenjivanje estetskih vrednosti na osnovu stecenih znanja,razvijanje sposobnosti za dovivljavanje estetskih vrednosti,osposobljavanje coveka za stvaranje lepog -Zadaci fizicko-zdravstvenog vaspitanja:razvijanje organozma coveka u celini I svakog dela pojedinacno,sticanje neophodnih znanja iz fizicke I zdravstvene kulture,navikavanja coveka da pravilno koristi slobodno vreme,ososobljavanje I navikavanje coveka da se tokom zivota bavi sportom 30.Kritika predmeta pedagogije Treba istaci poznatog pedagoga Dzona Djuja koji izgradjuje posebnu pedagosku koncepciju ± pragmaticku pedagogiju. Dzon Djuj kritikuje Herbarta a dete stavlja u centar vaspitnog rada. Treba naglasiti da su na vaspitanju uvek uticale promene koje se desavaju u njegovom okruzenju.
Pedagogija treba I mora da sagledava vaspitanje celovito. Samo takva pedagogija ima perspektivu a potreba njenog razvijanja sve je veca. 31. Pojavni oblici vaspitanja Vaspitanje je svesna briga o covekovom razvoju i ona je jedna od najrasprostranjenijih covekovih delatnosti. Postoje formalin i neformalni oblici vaspitanja. U vaspitanju kao delatnosti je stalna protkanost sretstava ciljevima sto nije karakteristicno za ostale covekove aktivnosti. Vaspitanje, aktivnost koja objedinjuje pojedinacne i drustvene ciljeve i interese ima nekoliko osnovnih uloga u svim sociosistemima bez obzira na nivo razvijenosti, nacionalnu, versku ideolosku i politicku, kulturnu i bilo koju drugu karakteristiku. 32. Forme vaspitanja Vaspitanje se javlja u razlicitim formama: kao process, kao medjuljidski odnos, kao drustvena delatnost, kao specifican socijalni prostor u kojem licnost moze da se ispolji, kao system, kao istorijska pojava I kao rezultat. Vaspitanje je proces formiranja I samoformiranja licnosti tj. ima formativni karakter. Vaspitanje je specifican medjuljudski odnos zasnovan na komunikaciji kojom se zeli ostvariti odredjeni uticaj jednih licnosti na druge. Vaspitanje predstavlja ukupnost uticaja I aktivnosti drustva kao celine, pojedine socijalne grupe, institucije, organizacije, porodice I pojedinca u teznji ka ostvarenju postavljenih ciljeva. Vaspitanje je I specifican socijalni prostor u kome licnost moze da se stvaralacki dokaze, genericki izrazi I drustveno afirmise. Pod vaspitanjem podrazumevamo I posebnu delatnost tj. posao koji ljudi obavljaju da bi zadovoljili odredjenu potrebu. Vaspitanje je istorijska pojava I civilizacijska kategorija Vaspitanje je I izraz kojim oznacavamo rezultat I odredjeni stupanj I nivo covekovog razvoja. 33. FAKTORI KOJI NEGATIVNO UTICU NA JACANJE LICNOSTIPorodica je faktor koji daje bazicnu kulturu.Ukoliko su u porodici nesredjene prilike,ukoliko je dete potcinjeno roditeljima,ne ispoljavaju dovoljno ljubavi ili preterana zastita dece uslovi su za slabljenje snage licnosti,teskoce u razvoju. Drustvena sredina vrsi utucaj na razvoj I ponasanje mladih-razne moralne deformacije,pojava birokratizma,nacionalizma,isticanje materijalne vrednosti.. Zbivanja u svetu-ratovi,glad,nezaposlenostmterorizam,razmi oblici nasilja,ugrozavanje covekove okoline negativno utice na razvoj licnosti. Polozaj ucenika u porodici,skoli I drustvu bitan je faktor jacanja licnosti .Posledice su uglavnom-soc.nezrelost,dvolicnost,sklonost negativnim vidovima isticanja,agresivnost,manipulacija,anksioznost. 34. Specijalna pedagogija Specijalna pedagogija proucava celokupnu vaspitnu problematiku dece sa raznim nedostacima. Oslanja se na opstu pedagogiju kao i na ostale njene discipline. Ona se razvila sa ciljem da osigura deci sa nedostacima skolovanje, profesionalno osposobljavanje i ukljucivanje u drustvo. Danas postoji veliki broj disciplina Specijalne pedagogije: surdopedagogija (gluvo-nema deca), tiflopedagogija (slepa deca), oligofrena pedagogija (umno nerazvijena deca), pedagogija besprizorne, psihopatske i neuropatske
dece, medicinska pedagogija, logopedija (deca sa govornim poremecajima) i ortopedagogija (deca sa invaliditetom). 35. , pais,paidos-, ago,agein-. . - , , , . , . , - - . paedogogus. , . , . , , . . 36. , , . . . , , . 37. PSIHOMOTROTNO PODRUCJE:obuhvata: 1.Refleksne pokrete-pokreti zasnovani na bezuslovnim I uslovnim refleksima 2.Vitalni pokreti-pokreti koji se sticu u 1 I 2 god 3.Perceptivne sposobnosti-a)Kinesteticke diskriminacije-ovladanost telesnim pokretima, b)Vizuelna d.-podrazumeva razlikovanje finijih detalja na prostornom objektu, c)Auditivna d.-deli se na primanje I razlikovanje zvukova, d)Taktilna d.-razlikovanje predmeta po dodiru, e)Koordinizirajuce sposobnosti 4)Fizicka spremnost-izdrzljivost,jacina,brzina kretenja« 5)Spretnost-pocetni,srednji I visi nivo 6)Nediskorzivna komunikacija-drzanje tela,kreativni pokreti«