SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU EKONOMSKI FAKULTET U OSIJEKU
SEMINARSKI RAD IZ KOLEGIJA POSLOVNI INFORMACIJSKI SUSTAVI Tema: Etika u poslovanju poduzeća
Osijek, prosinac, 2009.
SADRŽAJ 1. UVOD....................................................................................................................................1 2. ETIKA U POSLOVANJU PODUZEĆA............................................................................2 2.1. Pozitivni primjeri poslovanja u svijetu i kod nas............................................................2 2.2 Primjeri neetičnog poslovanja u svijetu i kod nas...........................................................3 2.2.1 Enronovi aranžmani s HEP – om...................................................................................7 3. KORPUPCIJA KAO OBLIK NEETIČNOSTI U POSLOVANJU ................................9 3.1. Indeks percepcije korupcije..............................................................................................9 4. ETIČKA I MORALNA ODGOVORNOST MENADŽERA .........................................12 5. ZAKLJUČAK......................................................................................................................14 LITERATURA........................................................................................................................15
1. UVOD Ovim seminarskim radom pokušat ćemo detaljnije opisati etiku u poslovanju poduzeća.. Cilj je definirati etiku u poslovanju poduzeća, pokazati na konkretnim primjerima načine na koje se može etično ili neetično poslovati, ukazati na poteškoće s kojima se suočava RH (korupcija). Također će biti riječi i etičkoj i moralnoj odgovornosti menadžera. Literatura koju koristimo za ovaj rad su osnovni udžbenici iz teorije menadžmenta koji se koriste na fakultetima, ali i izvori s interneta. Također ćemo s služiti i Rječnikom stranih riječi kako bismo određene ternine i pojmove konkretnije definirali, ali sa jezičnog aspekta. Rad je podijeljen na 3 osnovne cjeline. Prva cjelina govori o definiciji poslovne etike, te navodimo konkretne primjere iz prakse kada je riječ o etičnom ili neetičnom poslovanju. Obradit ćemo primjere i sa stranog i sa domaćeg tržišta. Podatke za pojedine primjere ćemo preuzeti sa internetskih stranica, većinom relevantnijih novinskih kuća. Druga cjelina se bavi problemom korupcije. Navest ćemo definiciju korpucije te pokazati instrument kojim se mjeri razina percepcije korupcije u pojedinoj zemlji. Za kraj ćemo nešto reći o etičkoj i moralnoj odgovronosti menadžera, kao i osobinama koje etičan menadžer mora imati.
1
2. ETIKA U POSLOVANJU PODUZEĆA Etika dolazi od grčke riječi ethos što znači : običaj, navika, karakter, ozračje. Etika je ukupnost proučavanja smisla i ciljeva moralnih htjenja , temeljnih kriterija za moralna vrednovanja kao i zasnovanost izvora morala. Etika je ponašanje u skladu s pravilima morala, iz čega je jasno vidljivo da etika nije istoznačna moralu. Etika pita za opravdanje djelovanja u okviru neke teorije načela; u njoj promišljamo svoj vlastiti moralni čin da bismo vidjeli što je s našom moralnošću uopće i kako se ona uklapa u naše životne stavove. Moral možemo odrediti kao skup nepisanih i pisanih pravila koja upravljaju ljudskim djelovanjem Poslovna etika, kao ključni dio upravljanja poduzeća, ima izraziti utjecaj na poduzeće i njegovu okolinu. U poslovanju se etika može definirati kao sposobnost promišljanja vrijednosti u procesu donošenja odluka u korporacijama, da bi se odredilo kako te vrijednosti i odluke utječu na raličite grupe dionika i da bi se utvrdilo kako menadžeri mogu iskoristiti ta opažanja
u
svakodnevnom
upravljanju
tvrtkom1.
http://www.scribd.com/doc/2526414/poslovna-etika-skripta-200
Sve češći skandali u gospodarstvu pokazuju da je krajnje vrijeme da se preispitaju načela
poslovanja
i
razmisli
o
poslovnoj
etici.
Kada je svojedobno jedan mladi čovjek kazao austrijskom književniku i satiričaru Karlu Krausu da kani studirati gospodarsku etiku Kraus mu je duhovito odgovorio: „Morali biste se ipak opredijeliti za jedno ili drugo". Etika i ekonomija činile su se Krausu nespojivima. Kako su učestali financijski skandali, afere s podmićivanjem i prijevarama, što nisu samo naša, nego i globalna pojava, čini se da Krausov odgovor vrijedi i danas.
2.1. implementacija poslovne etike 1
Sikavica, P., Bahtijarević – Šiber, F., Pološki – Vokić, N., Temelji menadžmenta, Školska knjiga, Zagreb, 2008. 2
„ Najvažniji preduvjet za implementaciju poslovne etike je postojanje svijesti o važnosti iste, nakon čega kreće strukturirani proces koji će stvoriti temelje za razvoj poslovno etičnog ponašanja, temeljen na poštivanju zakonskih odredbi. Koraci: • • • • •
Postojanje svijesti o važnosti poslovne etike Imati potporu Uprave Razviti konkretne ciljeve Odrediti tim osoba odgovoran za implementaciju Ustanoviti koje su vrijednosti tvrtke
• • •
Razviti Etički kodeks2 Edukacija zaposlenika o poslovnoj etici Svakodnevno praćenje etičnog ponašanja, rješavanje slučajeva povrede etike i sl.
•
Konstantno unaprjeđivanje i usavršavanje. “3
2.1 Pozitivni primjeri poslovanja u svijetu i kod nas Brojni su primjeri etičnog poslovanja u svijetu, međutim jedan od najboljih je poslovanje njemačke automobilske tvrtke Volkswagen i francuskog kozmetičkog diva tvrtke L'Oreal. Danas već postoji burzovno vrednovanje etičkih načela kojima se menadžment vodi u svojoj politici upravljanja kompanijom, zaštiti okoliša i socijalnim standardima. Naime, svjetski indeks Dow Jones uveo je Sustainabillity Indeks nazvan DJSI World kojim je obuhvaćeno 300 kompanija, svojevrsnih predvodnika u području etičkog poslovanja. Europski indeks DJSI Stoxx danas obuhvaća oko 167 takvih tvrtki. Među vodećima u ovom je indeksu, primjerice, Volkswagen koji se smatra vodećim u automobilskoj branši kada je riječ o zaštiti okoliša ili odnosu prema socijalnim pitanjima. To se tiče integracije invalida, koji danas čine 6,1 posto ukupno zaposlenih u Volkswagenu, na investicije u zaštitu okoliša, na testiranje novoga goriva kao što je Sun Diesel ili GTL-goriva pa do kooperiranja s kineskim vlastima i ustanovama zaduženima za poboljšanje kvalitete goriva. Među tako etički osviještene kompanije u Europi spada i L'Oreal ne samo zbog transparentnosti u financijskim izvješćima nego i standarda (pokusi) koji se primjenjuju na životinjama, inače neophodnim u kozmetičkoj industriji.
2
Etički kodeks je pisani dokument koji sadržava izjave, standarde i modele ponašanja, vrijednosti tvrtke, prema kojima neka organizacija nastoji poslovati. 3 Preuzeto: http://www.liderpress.hr/Default.aspx?sid=40566
3
S druge pak strane, u potrazi za pozitivnim primjerima poslovanja u Republici Hrvatskoj, nismo naišli na istaknut primjer. Ipak, odlučili smo se za vodeću hrvatsku farmaceutsku tvrtku Belupo d.d. Belupo aktivno sudjeluje u čitavom nizu društveno korisnih projekata, a financijski pomaže brojne
humanitarne,
socijalne
i
zdravtsvene
ustanove.
Podupire programe edukacije, sportska društva te brojne kulturne institucije. Pomaže djeci, bolesnima i nemoćnima, socijalno ugroženima, jednom riječju svima kojima je pomoć potrebna. Belupo je još 1997. među prvim hrvatskim tvrtkama ušao u sustav OHO za prikupljanje ambalažnog otpada u Hrvatskoj. Savjesno i u skladu sa zakonskim propisima tvrtka zbrinjava opasni otpad, a ostali otpad prikuplja i dalje plasira kao sekundarnu sirovinu na
reciklažu.
Kompanija svakodnevno nadzire otpadne vode koje odlaze u uređaj za pročišćavanje. Uloga Belupa kao proizvođača, a istodobno i čuvara okoliša, iznimno je zahtjevna. Svjetski trendovi očuvanja okoliša, primjerice bolje iskorištavanje energije, uklanjanje toksičnih i opasnih tvari te sprečavanje nastanka otpada i njegovo rješavanje na mjestu nastanka, dio su Belupove ekološke strategije4. Kao uspješna hrvatska tvrtka Belupo d. d je dobitnik brojnih značajnih priznanja, kako u kategoriji poslovne izvrsnosti tako i nagrada za doprinos ekološkoj svijesti i društveno odgovornom ponašanju. Iz niza nagrada izdvaja se nagrada „Hrvatska kuna“ za najuspješniju tvrtku u Koprivničko – križevačkoj županiji (zaposleno više od 250 zaposlenika), „Zeleni cvijet“ 2002., nagradu Hrvatske turističke zajednice u okviru ekološko – edukativne akcije Volim Hrvatsku, nagrada „Zlatni ključ“ za najuspješnijeg izvoznika u BiH itd. Iz svega navedenoga zaključujemo da se etičnost u poslovanju ogleda ne samo u odnosu prema zaposlenicima, načinu rada i drugo, nego i brizi za okoliš u ekološkom smislu, brizi za okolinu kroz društvenu odgovornost, ali i poticanju izvrsnosti na svim poljima djelovanja ove tvrtke.
2.2 Primjeri neetičnog poslovanja u svijetu i kod nas 4
www.belupo.hr 4
Primjere neetičnog poslovanja, nažalost, nije bilo teško pronaći. Potrebno je samo otvoriti dnevne novine, kliknuti mišem na portal ili pogledati vijesti. Kao školski primjer neetičnog poslovanja u svijetu navest ćemo američku tvrtku Enron, nakadašnjeg energetskog diva, koji je otvorio brojna osjetljiva i neugodna pitanja o tome kako posluju američke korporacije. Enron je ušao u krug najvećih korporacija 90-ih godina, kada je prestao biti kompanija koja se bavi samo prodajom plina. U svoje nove djelatnosti Enron je uključio trgovanje zalihama plina, te promet drugim proizvodima i uslugama - poput brzih internet veza i reklamnog prostora. Wall Street je pružao punu podršku toj kompaniji. Vrijednost njenih dionica do jeseni 2000. godine skočila je s 15 na 90 dolara. Danas jedna Enronova dionica ne vrijedi niti jedan čitav dolar, a na njujorškoj se burzi otišlo i korak dalje: dionice Enrona skinute su s popisa dionica s kojima se trguje na Wall Streetu. Enron je bila 18. najveća tvrtka u SAD-u, dominirala je energetskim sektorom u SAD-u, ali i u svijetu. Njenom propašću 4500 ljudi ostalo je bez posla, deseci tisuća investitora u Enronove akcije ostali su bez svog novca, jer je vrijednost tih akcija od 90 dolara po akciji u kolovozu 2000. pala na samo 26 centi u trenutku Enronove propasti, čime se na newyoršskoj burzi istopilo 60 milijardi investicijskih dolara. Oko 11.000 Enronovih sadašnjih i bivših zaposlenika ostalo je bez svojih mirovina, jer su propali svi Enronovi mirovinski fondovi, kojima je bilo zabranjeno da posjeduju bilo što drugo osim Enronovih akcija, pa ih nisu smjeli prodavati, te kupovati druge akcije, kako bi cijeli fond bio sigurniji. Dok je kompanija propadala, njeni vodeći ljudi povećavali su sebi plaće i bonuse. Predsjednik Enrona Kenneth Lay, čije je bogatstvo 2000. bilo procijenjeno na 123 milijuna dolara samo u akcijama, a ima još nekoliko desetaka milijuna u nekretninama i drugim vrijednostima, povećao si je 2001. plaću pa je samo te godine dobio još 25 milijuna dolara. Samo nekoliko dana prije konačnog bankrota 500 vodećih direktora i šefova Enrona podijelili su si bonuse u ukupnoj vrijednosti od 55 milijuna dolara. Sada se otkriva da je Enron godinama varao svoje investitore i poslovne partnere o uspješnosti svog poslovanja, u poslovnim knjigama prikazivao lažne podatke, dugove prebacivao na kompanije koje su njegovi vodeći ljudi osnivali s inozemnim partnerima, čije su knjige skrivane od neovisnih revizora. Na temelju tih lažnih podataka dobivao je kredite od banaka i financijskih fondova koje sada ne može vratiti. Enron je tako naglo propao početkom prosinca i zato što je kompanija Dynegy, koja je prošlih godina bila Enronov najveći konkurent, ali koja je pokazala spremnost na sjedinjavanje koje bi spasilo Enron, u posljednjoj
5
fazi
pregovora
otkrila
da
joj
Enronovi
pregovarači
taje
dugove.
Sada izlazi na vidjelo i da je Enron bio vrlo blizak predsjedniku Bushu. Ta tvrtka osnovana je 1986. spajanjem dviju teksaških energetskih tvrtki, Houston Natural Gas, koji se bavio proizvodnjom i prodajom zemnog plina, te InterNorth, koji je posjedovao lokalne plinovode. No Enron, koji je počeo kao lokalna energetska tvrtka, brzo je izrastao u američkog i svjetskog energetskog diva, velikim dijelom zahvaljujući i pomoći Georgea W. Busha. On pak svoje političko napredovanje uvelike može zahvaliti Enronu, od kojeg je dobivao velik novac za svoje političke aktivnosti. Danas se američki komentatori pitaju “je li Bush stvorio Enron ili Enron Busha”. Otkrivaju se i bliske prijateljske veze između Busha i predsjednika Enrona Kennetha Laya, koje za Busha postaju vrlo neugodne, jer je on i kao guverner i kao predsjednik odlučno provodio politiku deregulacije energetskog sektora, i to uvelike po željama Enrona. Ta je politika omogućila rast Enrona, njegovo dinamično, ali vrlo riskantno poslovanje, te dovela i do njegova sloma, najvećeg bankrota u američkoj povijesti. Ubrzo se povela istraga koja je nastojala ustanoviti kako to da vladine službe, koje moraju kontrolirati poslovanje kompanija, kako bi zaštitile poslovne partnere, investitore i zaposlenike kompanija od ovakvih slučajeva, nisu uočile da je Enron pred kolapsom. Dano je do znanja da postoje sumnje kako Bushova administracija nije željela poslati inspekciju u Enron jer je Bush štitio svog
prijatelja
Laya
i
kompaniju
koja
mu
je
toliko
politički
pomogla.
Laya su do prije godinu dana hvalili kao najvećeg inovatora na energetskom tržištu. On se rodio 14. travnja 1942. na farmi u Missouriju, diplomirao ekonomiju i počeo se baviti poslovima. Specijalizirao se za energetiku. Početkom 80-ih postao je šefom energetske tvrtke na Floridi a 1985. je u Houstonu u Teksasu postao šef Houston Natural Gasa. Teksas je savezna država najbogatija naftom i zemnim plinom, ali sam energetski sektor nije donedavno bio osobito dinamičan. Budući da je energetski sektor strateški važan za funkcioniranje svake države, svuda u svijetu on je strogo reguliran. Lay je bio uvjeren da bi trebalo smanjiti, pa i ukinuti miješanje države u taj sektor, omogućiti energetskim kompanijama da same formiraju tržište i cijene. No trebalo je naći političare koji bi bili skloni promjeni zakona o energetici. On je 80-ih godina pronašao političara, koji je bio sklon takvim razmišljanjima, te mu je bio spreman pomoći. Bio je to George Bush, tadašnji američki potpredsjednik, budući predsjednik i otac današnjeg predsjednika. Bush je – prije nego što je postao političar – bio naftni poduzetnik u Teksasu, postao je milijunaš, a zbog takvih iskustava i kao političar bio je sklon energetskom i naftnom lobbyju. Taj je pak lobby podržavao Busha kad se 1988. kandidirao za predsjednika, pa je i
6
Lay novčano pomogao Bushovu predsjedničku kampanju sa 100.000 dolara. Tada je Lay još bio “mali igrač”, jer je Enron tek počeo rasti, što mu je omogućio i Bush, koji je uveo mjere deregulacije energetskog sektora. Lay, koji se otad jako zbližio s cijelom obitelji Bush, starijem je Bushu dao otprilike isti iznos dolara i za drugu predsjedničku kampanju 1992. No tada je Bush izgubio od Clintona. Lay je svoju zahvalnost Bushu i njegovoj administraciji pokazao zaposlivši u Enronu dva ključna ministra iz Bushove vlade, dotadašnjeg ministra vanjskih poslova Jamesa Bakera i dotadašnjeg ministra energetike Roberta Mossbachera. Iako je Bushov poraz bio neugodan udarac za Laya, on je počeo graditi mostove i prema Clintonovoj administraciji, čak je postao Clintonov partner u golfu. Ipak, Clinton je vodio mnogo
restriktivniju
energetsku
politiku
i nije
bio
sklon
općoj deregulaciji.
No po američkim propisima velik dio regulative energetskog sektora ionako nije u nadležnosti vlade u Washingtonu nego lokalnih vlasti u saveznim državama, pa je Lay sve više pažnje počeo posvećivati lokalnoj teksaškoj politici. Sprijateljio se s tadašnjom demokratskom guvernerkom Teksasa Ann Richards, no već u prvoj polovici 90-ih na teksaškoj političkoj sceni pojavio se George W. Bush, najstariji sin bivšeg predsjednika, a Lay je procijenio da je tu
njegova
velika
šansa.
Kad je Bush počeo pokazivati ambicije da se kandidira na guvernerskim izborima, Lay ga je snažno podržao, uvjerivši ga da bi kao guverner morao deregulirati teksašku energetiku jer će to donijeti velik prihod saveznoj državi Teksas. Osigurao mu je za guvernersku izbornu trku čak 500.000 dolara i Bush je na izborima pobijedio i deregulirao je tržište. Layova je ideja bila da se tržište potpuno deregulira, i to tako da konačni korisnik energenata može kupiti struju od bilo kojeg dobavljača, a da se dobavljač mora sam pobrinuti da preko prijenosnih sistema dostavi energiju potrošaču po najnižoj mogućoj cijeni. Bush je uklonio sve brane poslovanju energetskih kompanija, omogućio im da se šire u razne energetske sektore i razne sfere proizvodnje i prijenosa energije. Tako se Enron postao i veliki proizvođač i dobavljač električne energije, a potom se upustio i u vodoopskrbu, telekomunikacije, čak i u prodaju vrijednosnih papira. Bush i Enron jako su se trudili da Teksas bude primjer uspješne deregulacije tržišta, koji bi trebali slijediti i drugi, što se i počelo događati pa se Enron proširio i u druge savezne države. Budući da je deregulacija počela zahvaćati i Europu i Latinsku Ameriku, čak i Indiju, a posebno tranzicijske istočnoeuropske zemlje, Enron je širio i svoj međunarodni sektor. Ta je kompanija iz dobavljača energije prerasla u velikog trgovca energijom, ali i raznim drugim robama. Stvorila je najveće svjetsko trgovište energijom preko Interneta. U posljednje dvije godine preko Enronovih Internet siteova napravljen je promet od 880 milijardi dolara, a sam Enron, 7
uzimajući proviziju za te poslove, podjednako je zaradio Internet trgovanjem koliko i temeljnim
biznisom.
2.2.1 Enronovi aranžmani s HEP – om HEP je s Enronom sklopio za Hrvatsku nepovoljne ugovore o izgradnji Termoelektrane Jertovec i kupnji električne energijeAmerička tvrtka Enron prisutna je u Hrvatskoj od srpnja 1996. kada je potpisan Memorandum o razumijevanju kao prvi korak u izgradnji Termoelektrane Jertovec. Potkraj ožujka 1999. HEP i Enron su parafirali Ugovor o preuzimanju električne energije kojim je dogovorena izgradnja plinske termoelektrane kapaciteta 240 megavata, a cjelokupni se posao procjenjivao na oko 1,2 milijarde dolara. Ugovor je potpisao tadašnji direktor HEP-a Damir Begović, te Enronova savjetnica Zdenka Gast koja je tvrdila kako je riječ o poslu koji će u Hrvatsku privući i druge američke ulagače. Pritom nisu objavljeni glavni dijelovi ugovora, a to je obveza hrvatske strane da kupuje struju iz Jertovca po cijenama koje su trebali određivati Amerikanci. Ono što je prešućeno jest da je iza posla stajao Franjo Tuđman koji se nadao da će američki financijski lobiji osigurati njegov službeni posjet Washingtonu i susret s Billom Clintonom u Bijeloj kući. To se nikada nije dogodilo. Nakon pobjede na izborima Vlada Ivice Račana je u proljeće 2000. zatražila od Enrona raskid potpisanog ugovora. Uslijedili su mukotrpni pregovori okončani dogovorom u Houstonu, da bi u rujnu 2000. HEP i Enron potpisali pet ugovora, među kojima je najvažniji onaj o kupoprodaji električne energije. Premda su njima ublaženi negativni financijski efekti prvotnog ugovora, zbog poslovanja s Enronom HEP je povisio cijenu struje kućanstvima za 25 %. Neetično poslovanje, kako što je vidljivo iz brojnih napisa u novinama u velikoj je mjeri prisutno i u Republici Hrvatskoj. Prije spomenuti HEP, Podravka, Hrvatske ceste i brojne druge tvrtke koje je obilježilo različito špekuliranje, namještanje natječaja, poslova, davanje sumnjivih zajmova i kredita. Ipak, ovdje ćemo kao primjer istaknuti prehrambenu tvrtku Podravku koja se prije dva mjeseca našla usred skalndala kada su njezini glavni menadžeri uhićeni i dovedeni pred lice pravde, pod sumnjom da su napravili nezakonite radnje koje su tvrtku i njezine radnike dovele u neizlaznu situaciju. U javnost je procurio dokument kojim se dokazuje da je dio Podravkina menadžmenta, pod pokroviteljstvom dijela izvršne vlasti, namjeravao preuzeti, ne samo 25 posto udjela u 8
koprivničkom prehrambenom divu, već 75 posto Podravkinih dionica. Tvrdi se da je menadžment planirao tvrtku kupiti njezinim novcem na način da je 65 milijuna kuna kredita isplaćeno na račun SMS-a, pa je taj novac prebačen na račun varaždinske financijske grupacije Fima, a onda na račun Fimine tvrtke kćeri na Malti Fima Ami Ltd, koja ima 10,76% Podravkinih dionica i time je njezin najveći pojedinačni vlasnik. Ovaj plan je od strane Podravkinog menadžmenta nazvan Spice (začin). Nadalje, u javnost je procurilo da su akteri ovog skandala planirali kupiti još 15% Podravkinih dionica te da su tu kupnju planirali «pokriti» kreditnim aranžmanom s Meril Linchom, no nisu znali da se Podravka još prije obvezala otkupiti svoje dionice u vlasništvu Fime Ami Ltd te spomenutih 15% dionica. Nažalost ovo nije jedini primjer neeetičnog poslavanja u Hrvatskoj. Nadamo se da će, ukoliko se ovakve radnje ponove, zakon biti daleko rigorozniji nego do sada, naravno, pod pretpostavkom da afere nisu „blogoslovljene“ sa državnog vrha. Na kraju ovoga izlaganja možemo povući paralelu između inozemnog i domaćeg primjera. Karakeristične su dvije zajedničke osobine: većina snažnih tvrtki je u rukama malog broja imućnog sloja građana, koji upravljaju sudbinama velikog broja ljudi i druga je da malverzacije koje su prisutne često u takvim tvrtkama često budu odobrene ili prešućene od vodećeg sloja političke elite. Dakle, neetične radnje u poslovanju praktički su jednake u bilo kojem dijelu svijeta.
9
3. KORUPCIJA KAO OBLIK NEETIČNOSTI U POSLOVANJU Korupcija spada u pojmove kojima je teško denotativno odrediti sadržaj budući da se njeno značenje mijenja u različitom vremenskom društvenom i političkom kontekstu. Općenito pod korupcijom se podrazumijeva zloupotreba javne službe radi osobne koristi. Pojavom modernog i demokratskog društva sve se više ističe sustavna disfunkcionalnost korupcije. Ona se ne smatra samo moralno štetnom već jednim od uzroka neučinkovitosti države. Korupcija je dakle ponašanje koje je devijacija od normalnog obavljanja javne dužnosti radi osobne (ili druge: obiteljske, porodične, privatne klike, interesne grupe) koristi, ona je kršenje normi radi ostvarenja osobnog interesa. To uključuje djelatnosti kao što su podmićivanje (primanje novca ili druge beneficije čime se utječe na odluku javne vlasti), nepotizam (patronaža i primjenjivanje askriptivnih ili porodičnih kriterija u odlučivanju o javnoj stvari) te zloupotreba položaja za osobnu korist (ilegalno korištenje javnog dobra, usluge ili druge gratifikacije). Korupcija se također može smatrati posebnom situacijom razmjene u kojoj javni službenik smatra svoj položaj izvorom prihoda i želi uvećati osobni dobitak. U novije vrijeme osobito se naglašava ekonomska analiza fenomena i posljedica korupcije. U tom smislu korupcijom se smatra nastojanje da se radi osobne koristi maksimizira prihod od službe, što onda za posljedicu ima poremećaj u uvjetima tržišne utakmice i ukupnu racionalnost ekonomskog ponašanja. Korupcija je dodatni transakcijski trošak jer unosi neizvjesnost kod izbora alternativa, te zato izaziva neizmjerne štete po efikasnost gospodarstva. Korupcija u nekim zemljama predstavlja ozbiljan gospodarski i politički problem. To osobito, ali ne isključivo vrijedi za zemlje u razvoju i zemlje u tranziciji, kao što je RH. U posljednjih nekoliko godina na raznim razinama pokrenuta je politička akcija suzbijanja korupcije. Međunarodne organizacije, pojedine vlade, međunarodne nevladine udruge i organizacije te istaknuti pojedinci inicirali su izradu dokumenata i konkretne akcije za njeno suzbijanje. Korupcija je neprihvatljiva u normalnom tržišnom nadmetanju i treba je eliminirati. Činjenica postojanja svjetskog tržišta znači i to da ono prihvaća samo homogena i neproturječna pravila poslovanja. 3. 1. Indeks percepcije korupcije (CPI – Coruption Perception Index) CPI je poredak zemalja prema stupnju percepcije raširenosti korupcije među državnim službenicima i političarima. Sastavljen je od podataka dobivenih iz stručnih ispitivanja 10
vezanih za korupciju koje su provele razne ugledne ustanove. CPI odražava stajališta poslovnih ljudi i analitičara iz cijelog svijeta uključujući stručnjake iz ocjenjivanih zemalja. Transparency International objavio je izvješće s rezultatima Indeksa percepcije korupcije za 2008. godinu. Prema tom Izvješću Hrvatska je zauzela 65. mjesto s ocjenom 4,4 i nalazi se između Namibie koja je 64. i Samoe koja je 66. Za razliku od susjeda u izvješću, Namibie i Somoe, naši geografski susjedi Slovenci zauzeli su 29. mjesto s ocjenom 6,7. Ocjene indeksa korupcije prema Transparency Internationalu kreću od 0 potpuna korupcija do 10 nema korupcije. Smatra se da u zemljama koje su ocjenjene ocjenom nižom od 5 korupcija
ugrožava
razvoj
gospodarstva
i
društva
u
cjelini.
Nažalost, Hrvatska je ocjenjena ocjenom nižom od 5 i spada u grupu zemalja kojim je ugrožen razvoj. Indeksom percepcije korupcije ocjenjuju se sve razine rada tijela javne vlasti. Kod većine istraživanja ocjenjuje se koliko sam pravni okvir u nekoj zemlji onemogućava korupciju, a kod nekih se uzima u obzir koliko su pregledni i transparentni procesi izdavanja dokumenata u tijelima javne vlast. Pojedini skandali imaju malo utjecaja na indeks. Hrvatska mora poduzimati još odlučnije korake ukoliko želi suzbiti korupciju na razinu koja neće ugrožavati poštenu tržišnu utakmicu i daljnji razvoj u svim segmentima. pravednu raspodjelu društvenog bogatstva. Za to postoji više uvjeta, počevši od rada na zakonodavnom okviru pa do primjene preglednih procedura u radu tijela javne vlasti. Prema podacima Sveučilišta u Passauu, gdje se izračunava indeks percepcije korupcije, rast ocjene CPI od jednog boda rezultira rastom priljeva kapitala od 0,5 posto bruto domaćeg proizvoda zemlje i rastom prosječnog prihoda za čak četiri posto. Hrvatska je s ocjenom 4,4 na Indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala za 2008. godinu zabilježila najvišu ocjenu od 1999., kad je po prvi puta bila obuhvaćena ovim istraživanjem. Indeks percepcije korupcije Transparency International-a najopsežnije je svjetsko ispitivanje percepcije korupcije po kojem je udruga prepoznatljiva diljem svijeta. IPK se provodi od 1995., a ove godine obuhvaća rekordan broj od 180 zemalja. Rezultati Indeksa percepcije korupcije sastavljeni su na temelju ukupno 13 ispitivanja koja je provelo 11 nezavisnih ustanova, a ispitanici su bili poslovni ljudi i analitičari. Smatra se da u zemljama s ocjenom 5 i višom korupcija ne ugrožava daljnji razvoj gospodarstva i društva u cjelini. 11
Hrvatska je bila obuhvaćena s ukupno osam istraživanja, uz raspon stupnja pouzdanosti od 3,5 do 5,3. Pri ocjenjivanju Hrvatske korištena su istraživanja za 2008. koja su proveli Economist Intelligence Unit, nevladina udruga Kuća sloboda (Freedom House), Global insights (bivši Svjetski centar za istraživanje tržišta - World Market Research Centre) i Svjetski izvještaj o konkurentnosti. Od izvještaja za 2007. godinu bilo je korišteno te istraživanje Svjetski izvještaj o konkurentnosti Svjetskog gospodarskog foruma (World Economic Forum) , Bertelsmanovog tranzicijskog indeksa, Svjetski izvještaj o konkurentnosti Instituta za razvoj upravljanja te izvještaj Merchant International Grupe.
12
4. ETIČKA I MORALNA ODGOVORNOST MENADŽERA Menadžeri bi trebali imati „moralnu odgovornost“ da igraju aktivnu i konstruktivnu ulogu u društvenoj zajednici, služe ciljevima zajednice, posvete dio svoga vremena društvenim aktivnostima itd. „Problem morala, specifičan za menadžera, potječe od činjenice da su menadžeri institucija kolektivne grupe upravljanja organizacijom. Ali pojedinačno menadžer je samo jedan od zaposlenih radnika“ – riječi su jednog od najvećih teoretičara menadžmenta Petera Druckera. Menadžeri bi trebali biti moralne ličnosti sa izgrađenim i usvojenim unutrašnjim osjećajima koji se posebno odnose na moralnu odgovornost. Pored obrazovanja i smisla za upravljanjem, menadžer bi trebao imati i smisao za međuljudske odnose, sposobnost da spozna i razumije prirodno i društveno okružje, da pozna psihologiju ponašanja, mentalitet, etičke standarde i moralne sustave, sustave vrijednosti i duh vremena. Svaki menadžer se u svome životu susreće sa brojnim dilemama i nedoumicama i one čine srž svakog menadžerskog posla. Odstupanja od etičkih normi sve su izraženija, a moralne dileme sve češće. Karakteristična područja u kojima dolazi do najčešćih odstupanja od etičkih normi su: korupcija, konflikti interesa, zloupotreba medija, industrijska špijunaža, tajni dogovori, prijevare, ali i brojne druge pojave vezane za suvremeni razvoj društva kao što su diskriminacije i kulturne različitosti. 4.1. Menadžeri za moral Ipak i unatoč svim sumnjama i porugama pitanje etičkog poslovanja - po zakonu i pravilima - u nekoliko posljednjih godina postaje vrlo aktualnim trendom. U SAD-u je više od 90 posto kompanija uvelo etičke kodekse za svoje zaposlene, a njih 40 posto ima i dobro plaćene „menadžere za pitanje morala". Razlog tomu nije želja poslodavca da se odgoje radni kolektivi dobrih ljudi, nego nužda da se održe na tržištu i osiguraju temelji poduzetničke slobode
i
konkurentnosti
u
postindustrijskim,
globalnim
uvjetima.
Tržišta ne mogu funkcionirati bez zakona i pravila. Razori li se njihova vjerodostojnost i izgubi li se povjerenje u njih, igra će postati tako nepredvidiva da se u nju više nitko neće željeti upustiti, upozoravaju mnogi ekonomski analitičari. Opasnost leži prije svega u
13
mogućnosti sloma burza dionica, jer će prosječni građanin zastrašen krahom neke kompanije zbog nemoralnog vođenja, početi tražiti druge mogućnosti ulaganja ili uopće neće ulagati. Analizirajući poslovanje 100 vodećih kompanija uvrštenih na Nasdaqovo tržište 2001., američki je analitičar John May došao do zaključka da su njihove iskazane dobiti premašivale stvarno stanje za više od 100 milijardi dolara. Ako se tome dodaju sve moguće druge prijevare, nije čudo da je povjerenje ljudi u gospodarstvo i njihove menadžere opasno uzdrmano. Mnogi danas smatraju da poslovodstva i menadžeri kompanija više ne upravljaju radi dobra potrošača, dioničara i zaposlenika kompanije, nego isključivo zbog vlastitog financijskog probitka i častoljublja. Prije dvije godine provedeno ispitivanje Gallupovog instituta u SAD pokazalo je da 90 posto Amerikanaca ne vjeruje u to da vrhunski menadžeri štite interese zaposlenih. Samo je njih 18 posto smatralo da kompanije posluju na dobrobit dioničara, a 43 posto drži da se menadžeri prije svega vode egoističnim motivima. Prema jednom drugom istraživanju u Britaniji, broj građana koji tako razmišlja dosegnuo je 95 posto, a u Zapadnoj Europi 87 posto. Ne čudi stoga da je etika poslovanja posljednjih godina postala tako aktualnom temom.
14
5. ZAKLJUČAK U posljednjih nekoliko godina poslovna etika je sve češće tema razgovora u poslovnim krugovima. Na popularizaciju i učestalije promišljanje o poslovnoj etici utjecalo je više motiva. Jedan od najvažnijih je poslovni neuspjeh ili gubitak ugleda te pad vrijednosti na tržištu nekih svjetski poznatih poduzeća. Neodgovorni pojedinci i same organizacije svojim odlukama i djelovanjem nanose velike gubitke. Praktično provođenje etičkih principa u poslovnom svijetu ključni je problem poslovne etike. Poslovnu etiku ne možemo izjednačiti s čistom etikom, jer je polje njenog djelovanje između težnje za dobiti i čistih etičkih principa kao što su istina, prijateljstvo i slično. Hrvatsko gospodarstvo i poduzetništvo još uvijek grca u loše provedenoj privatizaciji i teško zaustavljivoj korupciji. Poslove dobivaju oni koji ih mogu kupiti. Takav način poslovanja uništava one koji Etika ima svoje posebno mjesto unutar svake organizacije. Njeno polje djelovanja usmjereno je na unutarnje odnose, odnose prema kupcima, konkurenciji i okolini.
15
LITERATURA 1. Lamza – Maronić, M., Glavaš, J.: Poslovno komuniciranje, Studio HS Internet, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2008. 2. Sikavica, P., Bahtijarević-Šiber, F., Pološki-Vokić, N.: Temelji menadžmenta, Škoska knjiga, Zagreb, 2008 3. Anić, Vladimir., Goldstein, Ivo.: Rječnik stranih riječi, Novi liber, Zagreb, 2007. Internet: www.koprivnica.net (12.12.2009.) www.ijf.hr (10.12.2009.) www.filaks.hr (10.12.2009.) www.poslovnaizvrsnost.hr (09.12.2009) www. poslovni. hr (09.12.2009.) www.voanews.com (09.12.2009.) www. poduzetnik. info (09.12.2009.)
16
