PANEVROPSKI UNIVERZITET "APEIRON" BANJA LUKA FAKULTET SPORTSKIH NAUKA
SEMINARSKI RAD IZ SKIJANJA TEMA: Važnost kondicionog treninga za razvoj skijaša
Mentor:
Student:
Milovan Bratić
Borislav Vujanović
Banja Luka, mart 2010. godine
SADRŽAJ
1. UVOD.....................................................................................................................................3 2. Osnovni segmenti za praćenje potencijalnog sportiste ( skijaša )...........................................4 3. Značaj razmatranja skijanja kao sporta ..............................................................................5 4. Važnost dugoročnog planiranja skijaškog treninaga..............................................................7 5. Primjer iz prakse koji objašnjava važnost dugoročnog planiranja .........................................9 6. Specifičnost skijaškog treninga ............................................................................................10 7. ZAKLJUČAK.......................................................................................................................12
2
1. UVOD
Svaki sport pa i skijanje ima određene zahtjeve tako da se u najranijoj mladosti djeteta treba posvetiti nekim osnovim segmentima koje dijete mogu pripremiti za bavljenje skijanjem. Obzirom da je skijanje veoma zahtjevan sport, pored osnovnih prirodnih predispozicija ( misli se na osnovne motoričke sposobnosti), djeca moraju biti i dobro kondiciono pripremljena da bi podnijela napore skijanja. Osim toga dobra kondiciona priprema je jedan od uslova da bi se izbjegle povrede tokom treninga odnosno skijanja. Međutim, nisu sva djeca sposobna za bavljenje skijanjem, pa ću u svom radu pokušati objasniti na šta bi se trebalo obratiti pažnja u radu sa djecom kroz škole sporta, da bi se moglo odrediti da li je dijete spremno za bavljenje skijanjem. Pokušaću obrazložiti osnovne segmente u radu sa djecom.
3
2. Osnovni segmenti za praćenje potencijalnog sportiste ( skijaša ) Danas je uglavnom postignut konsenzus o potrebi višestranog razvoja mladih sportista. Za mlade sportiste vrlo je važno da razviju cijeli niz temeljnih vještina koje će im pomoći da postanu uopšteno dobri sportisti prije nego počnu trenirati određeni sport. To se naziva višestrani razvoj i jedno je od najvažnijih načela treninga djece i mladih. Višestrani razvoj uobičajen je u istočno evropskim zemljama gdje postoje sportske škole koje nude temeljne programe treninga. Djeca koja pohađaju te škole razvijaju temeljne vještine kao što su trčanje, skakanje, hvatanje, bacanje, prevrtanje, ravnoteža. Djeca postaju izuzetno usklađena i usvajaju vještine koje su osnovne za uspješnost u različitim pojedinačnim i grupnim sportovima kao što su laka atletika, košarka, fudbal. U tom pogledu nema bitne razlike ni kod djece koja se namjeravaju baviti skijanjem. Višestrani razvoj omogućiti će im da kasnije uspiju iskoristiti sva motorička znanja koja su stekla i primjene ih u svom sportu – skijanju. O ovom problemu dugo se vodila velika rasprava i po tom pitanju su pogriješile mnoge skijaške nacije. Nijedan sport ne osigurava cjelokupan razvoj djeteta, niti plivanje, niti gimnastika, a niti skijanje. Pokušati od djeteta napraviti "fah-idiota" nije ispravan način postizanja vrhunskih sportskih rezultata, a da ne govorimo da nije pravilan način odgajanja djeteta, jer postavlja se pitanje – što ako dijete jednog dana odluči ne biti vrhunski sportista u nekom sportu, a mi smo čitavo njegovo djetinjstvo usmjeravali trenažni proces prema samo jednoj sportskoj aktivnosti i disciplini? Ali ipak u dječjem razdoblju važno je i skijanje iskoristiti za kondicioni trening više nego u kasnijoj dobi, jer se u to vrijeme mogu spajati učinci učenja tehnike i sticanje specifične psiho-fizičke kondicije, što omogućava lakši prelaz u razdoblje starije dobi. Autoriteti u području sportskog treninga djece i omladine predlažu da bi većina programa u koje su djeca uključena takođe mogla imati i plivačke komponente, jer plivanje pomaže djeci da razviju aerobne kapacitete, a istovremeno smanjuje preveliki pritisak na njihove zglobove. Ako ohrabrujemo djecu da razviju različite vještine, ona će vjerojatno iskusiti uspjeh u nekoliko sportskih aktivnosti, a neki od njih će pokazati sklonost da specijalizuju i dalje razvijaju svoju talentovanost. Da bi se treniranjem postao sportista svjetske klase trebaju proći godine i tim mladim sportistima koji teže vrhunskoj sportskoj izvedbi treba osigurati napredak sistemskim dugoročnim planom koji se temelji na poznatim načelima i principima.
4
Slika 2. Predloženi dugoročni pristup specifičnom treningu (modifikovano prema Bompa 2000).
Slika prikazuje sekvencijalni pristup razvoja sportske talentovanosti tokom desetak godina. Iako će godine varirati od sporta do sporta i od pojedinca do pojedinca model pokazuje važnost progresivnog razvoja. Baza piramide koju možemo smatrati temeljem svakog programa treninga sastoji se od višestranog razvoja. Kada razvoj dostigne prihvatljiv nivo, sportisti specijalizuju određeni sport i ulaze u drugu fazu razvoja. Rezultat će biti visok nivo izvedbe. Djeca i omladina koja razviju različite vještine i sposobnosti lakše će se prilagoditi zahtjevima treninga ako ne budu podvrgnuti pritisku koji je povezan s ranom specijalizacijom.
3. Značaj razmatranja skijanja kao sporta Naravno, u svemu navedenom radi se o razmatranju skijanja kao sporta. Skijanje je sport u kojem značajnu ulogu igra vještina ili, drugim riječima – motoričko znanje. Ova je pojava vrlo karakteristična za skijanje, premda je i u mnogim drugim polistrukturalnim aktivnostima situacija vrlo slična. Monostrukturalne aktivnosti nisu tako zahtjevne u pogledu motoričkog znanja, mada i kod njih uticaj kvantitete usvojenih motoričkih znanja ne treba zanemariti. Ipak, još jednom treba ponoviti kako je skijanje u tom pogledu vrlo specifično jer se radi o "nepredvidivom" sportu, u kojem je praktički nemoguće uvježbati sve što skijaša na stazi može čekati. Kako je " nemoguće naučiti sve", potrebno je barem "naučiti što više".
5
Slika 3. Odnos razvojnog treninga i sportskog rezultata
Zamislimo tako područje RAZVOJ kao teglu koju punimo vodom – treningom. Što više napunimo tu teglu, možemo očekivati i veće rezultate. Drugim riječima, voda će podignuti ovu "drugu teglu" REZULTATA (koja je u nju "uronjena"), onoliko visoko koliko smo uložili u RAZVOJ. Naravno, odmah početi sa ogromnim opterećenjima i velikim volumenom treninga nema smisla, jer to organizam mladog sportiste ne može izdržati, ali postupno povećavati volumen treninga ima smisla. Ovaj pristup karakterističan je za dugoročno, ali i kratkoročno planiranje, i to u svim uzrastima. Naime, sportista i trener trebaju biti spremni na "žrtvu razvoju", koja može biti: - simbolička - frustracijska - stvarno shvaćena žrtva kod koje ne nastaje frustracija. Pojednostavljeno, često se događa da sportista i trener trebaju donijeti odluku o "žrtvovanju" nekog takmičenja. Drugim riječima, na takmičenje se dolazi kao na dio treninga i to tako da je prije samog takmičenja odrađen trening snage ili izdržljivosti ili se na takmičenje došlo u stanju nedovoljne kompenzacije. U tom trenutku nije bitno misliti na trenutni rezultat, već na budućnost. Bitno je isprogramirati trening i "pripremne" utakmice (takmičenje) za važni rezultat u važnom takmičenju.
6
4. Važnost dugoročnog planiranja skijaškog treninaga Vratimo se na dugoročno planiranje sportskog treninga. Važno je objasniti što je to "veliki volumen treninga"? Sportisti u djetinjstvu imaju mogućnost odrađivanja velike količine treninga. Njima nije nikakav problem trenirati i po pet – šest sati dnevno. Međutim, to je za njih igra. Intenzitet praktično ne postoji. U tom razdoblju važan je ekstenzitet. Dok ne počne polni razvoj, djeca imaju izuzetno malu potrošnju energije, jer im je i tjelesna masa mala. Aerobni kapacitet praktično im je neograničen i kroz igru mogu trenirati cijeli dan. Sva djeca imaju tu sposobnost, dovoljno je pogledati dječju igru u dvorištu i primijetiti kako se djeca ne umaraju jer rade malim intenzitetom, koji im u toj dobi odgovara. U sportu, treba praktikovati istu stvar. Djecu treba pustiti da se igraju trenirajući i omogućiti im da to rade malim intenzitetom. Kada intenzitet nije visok – nema ni volumena. To je razlog da djeca mogu trenirati vremenski mnogo, a da ipak govorimo o malom volumenu treninga. Možda je najjednostavnije ovaj problem predstaviti kroz produktivni model izračunavanja volumena opterećenja. Produktivni model volumena opterećenja inače se koristi kada je glavni cilj treninga unapređenje nekih sposobnosti i/ili osobina. Ovdje će se upotrijebiti kako bi se pojasnila problematika odnosa intenziteta (težine samog rada), ekstenziteta (trajanja rada) i ukupnog volumena opterećenja (ukupna količina rada). Poslužiti ćemo se primjerom dva treninga od kojih će jedan biti dug po trajanju (velikog intenziteta), a istovremeno malog intenziteta; a drugi trening bit će malog ekstenziteta uz istovremeno visoki intenzitet rada. Prije samog objašnjenja nije naodmet napomenuti kako trening može imati "nulti" intenzitet, ali ne može imati "nulti" ekstenzitet ("nulto" trajanje).
7
Slika 4. Produktivni model izračunavanja volumena opterećenja
Kada sada uporedimo ova dva (hipotetska) treninga vidimo kako trening 1 ima kud i kamo manji volumen od treninga 2, bez obzira što je prvi trening tri ili četiri puta duži od drugog treninga. Drugim riječima, izračunamo li površinu kvadra treninga 2 (VOLUMEN = INTENZITET x EKSTENZITET --> Površina = a x b) dobiti ćemo veću vrijednost nego ako izračunamo površinu kvadra treninga 1. Hipotetski, trening može imati volumen "nula" ukoliko je intenzitet "nula", bez obzira na sam ekstenzitet koji može biti i izrazito velik. Upravo ova ideja najbolje objašnjava mogućnost da djeca treniraju vrlo dugo, a da sam volumen ne raste bitno. Naime, glavni činilac koji definiše intenzitet kod djece jest njihova tjelesna masa. Ako je tjelesna masa mala, sve što dijete radi ima mali intenzitet, obzirom da se intenzitet svodi na "savladavanje vlastite težine" (barem je u skijanju takav slučaj jer skijaš skija "savladavajući vlastitu težinu"). Posebno u vožnji slaloma koja se u praksi vozi kroz vrata i kroz oznake prilagođene uzrastu (ne zglobni štapovi nego posebni dječji elastični štapovi, "stabi"). Naravno, kako djeca rastu, ubrzano se povećava njihova tjelesna masa i samim tim raste intenzitet rada čak i ako u njega nismo "iz vani" intervenisali. Tako ulaskom djece u pubertet, naglo raste tjelesna masa i samim tim naglo raste intezitet treninga, bez obzira što možda radimo treninge koji su identični treninzima prije godinu ili dvije dana. To sve skupa uslovljava nagli porast volumena treninga.
8
5. Primjer iz prakse koji objašnjava važnost dugoročnog planiranja Jedan jednostavan primjer iz prakse vrlo dobro objašnjava sve navedeno. Djeca u uzrastu od 9 do 12 godina rastu i razvijaju se intezivno. Motorički programi koji su odgovarajući za dob od 9 godina nisu optimalni za dob od 12 godina. Primjer, kod vožnje slaloma za izvođenje likova zadanim postavom oznaka (staze) važna su dva elementa: 1. "MISAONO RJEŠENJE" u traženju optimalne putanje skija 2. Trenutne tjelesne mogućnosti samog skijaša Interakcija ovih faktora može se sagledati kroz naredni grafički prikaz. Slika 5. Interakcija faktora u rješavanju motoričkih problema u skijanju
Ovakav pristup rezultuje praktično neograničenim brojem mogućnosti odabira putanje, a to dovodi do formiranja sve savršenijih motoričkih programa u traženju rješenja u savladavanju postava staze. To nesumnjivo pozitivno djeluje na obogaćivanje kinetičke memorije, koja će u budućnosti omogućiti bržu adaptaciju na nove motoričke zadatke i uslove. Na ovaj način dobija se praktično savršena automatizacija pokreta koji su individualno biomehanički originalni i jedinstveni.
9
6. Specifičnost skijaškog treninga Međutim, skijanje je specifičan sport. Bez obzira na sve, ni danas se skijati ne može kroz cijelu godinu, kao što se može igrati košarka ili fudbal. Dakle, najveći je problem - osmisliti trenažni proces kroz cijelu godinu, bez obzira skijalo se ili ne. Ovaj fenomen treba poznavati jer je u skijanju izuzetno izražen. Naime, rijetki su skijaši koji imaju prilike skijati baš cijelu godinu (pogotovo u djetinjstvu). Naravno, limitirajući faktor je snijeg ili, drugim riječima novac. Upravo zbog toga, može se dogoditi da djete točno u razdoblju kada ne skija naglo poraste u tjelesnoj masi jer je ušlo u fazu ubrzanog rasta i razvoja. To bi bio puno manji problem kada bi se to dogodilo u razdoblju kada se skija. Tada bi se i dijete i treneri postupno privikavali na promjenu tjelesne mase i njen porast, a s time povezani porast inteziteta i volumena bio bi znatno bezbolniji. Međutim, dogodi li se to u razdoblju "suhog treninga" (trening izvan skijaških staza), ova promjena može imati dalekosežne, i to uglavnom negativne posledice. Kao prvo, javlja se poremećaj motoričkog programa. Naime, kada se dijete vrati na snijeg, ono upotrebljava motorički program skijanja koji je vrijedio za 5 ili 7 kg manju tjelesnu masu, jer je prije 5-6 mjeseci kada je zadnji put skijao, njegova masa bila za toliko manja. Taj motorički program jednostavno više ne vrijedi i treba ga modifikovati i nadopuniti novim informacijama koje će omogućiti jednako efikasno skijanje kao i u prošloj sezoni. Obzirom na ovaj problem skijanje je vrlo specifično, jer su vrlo rijetki sportovi u kojima postoji tako velika pauza u specifičnom treningu kao što je slučaj u skijanju. Zadatak kondicionog treninga u tom razdoblju života upravo bi trebao biti da omogući stvaranje novih i nadopunjavanje postojećih motoričkih programa koji će omogućiti ili barem olakšati prelaz na "nove uslove" (veća tjelesna masa). Dakle, kondicioni trening treba biti u funkciji skijanja, a ne "svijet za sebe". Neko će postaviti pitanje, kako se može "simulirati skijanje"? Naravno, to je nemoguće (premda danas čak i postoje različite kompjuterske simulacije, pa tako i simulacije skijanja). Međutim, mogu se "simulirati" pozicije i zadaci koje skijaš obavlja tokom skijaškog treninga. Najveći problem je ipak – inventivnost. Dakle, ove programe treba osmisliti, a to je nemoguće ukoliko se kondicioni trening ne nadovezuje na specifični skijaški trening. Samim tim, potrebno je neprestano razmišljati o programima treninga koji bi mogli biti potencijalno korisni u kondicionom treningu. Što je možda još važnije, potrebno je egzaktno pratiti koliko je koji sadržaj treninga, pa tako i kondicijskog utiče na sportistu, koliko je pojedini trenažni sadržaj plodonosan, koliko se na neki trenažni sadržaj može i treba osloniti, a koje sadržaje treba odbaciti i zamijeniti boljima i efikasnijima. Taj stalni nadzor i kontrola omogućili su neprestano unapređivanje i nadopunjavanje sadržaja kondicijskog treninga koji su uvijek bili u funkciji samog skijanja. Ovakav pristup omogućio bi i samim skijašima da se postupno navikavaju na sve veće zahtjeve kondicionog treninga, sve zahtjevnije i komplikovanije vježbe i sadržaje i konačno (vrlo vjerojatno) - da postižu sve bolje i bolje rezultate.
10
Što se ustvari pokušava napraviti s kondicionim treningom izvan skijaške sezone? Jednostavnim rječnikom rečeno, pokušava se "nadoknaditi skijanje". Pokušava se djelovati na one segmente antropološkog statusa koji su inače veoma aktivni tokom skijanja i na koje bi izostanak skijanja mogao najpogubnije djelovati. Pokušavaju se trenirati one motoričke sposobnosti koje su stimulisane upravo skijanjem. Nadalje, pokušavaju se unaprijediti one motoričke programe koji bi mogli biti najviše "narušeni" porastom tjelesne mase ili tjelesne visine, do čega tokom rasta i razvoja djeteta neminovno dolazi. Trenažnim sadržajima pokušava se dio godine u kojem nema skijanja napraviti korisnim i učinkovitim. Konačno, ne treba zaboraviti da je skijanje (pogotovo sa razvojem carving tehnike) postalo vrlo stresan sport. Stresnost je naročito izražena u negativnom djelovanju na zglobne sisteme oba koljena. "Vanskijaška" sezona može se itekako korisno iskoristiti i za korektivno-kompenzacijski trening, ali na tu značajku treba računati i treba je poznavati. To je još jedan razlog zašto kondicioni trening u skijanju treba biti u funkciji samog skijanja. Takav pristup kondicionom treningu u skijanju imaju i Cigrovski Matković (2003). Oni smatraju da (citirano): "Za uspješan kondicioni trening u skijanju od izuzetne je važnosti da bude pogodan i izvodiv u svim dijelovima godišnjeg ciklusa, te da na kraju dovede do adekvatne pripreme lokomotornog sistema skijaša za takmičarsku sezonu. Vrijednost svakog kondicionog treninga može se praktično testirati obzirom na postignute rezultate, a odličnu ocjenu dobivaju oni kojima se postižu vrhunski sportski rezultati, minimalizuju ozlijede i njihova težina, odgađa reakcija na umor, ubrzava oporavak nakon treninga i takmičenja te usavršavaju psihofizičke sposobnosti". Prema iskustvima skijaški trenažni proces započinje u uzrastu od 4 do 6 godina starosti djece. U prve dvije godine sportskog (skijaškog) staža djeca ne treniraju cijele godine, nego u 4 zimska mjeseca: 10 vikenda x 2 dana (s roditeljima), uz dodatnih 12 dana zimovanja. Radi se, naravno, o skijaškim danima. S napretkom sportskog (skijaškog) staža moguće je proširivanje opsega skijaškog treninga (na snijegu) i to isključivo tokom četiri zimska mjeseca. Najjednostavniji i najčešći način povećanja opsega skijaškog treninga jeste produženi vikend. Drugim riječima, djeca su do sada trenirala subotom i nedjeljom, a sada se kao skijaški trenažni dan uvodi i petak.
11
7. ZAKLJUČAK Ako se uzme u obzir sve navedeno postavlja se pitanje: kojim sadržajima treba obogatiti trenažni proces u djetinjstvu, obzirom da je skijaški trening razmjerno ograničen i ne provodi se cijele godine? Nesumnjivo radi se o sadržajima koji bi trebali biti raznoliki, bogati različitim kretnim strukturama, a istovremeno i učinkoviti u pogledu djelovanja na različite dimenzije antropološkog statusa. Čak i pod pretpostavkom da je riječ o djeci za koju još nije definisan "konačni izlaz", tj. nije definisano kojim će se sportom (i hoće li se uopšte) ozbiljno baviti u kasnijim fazama svog razvoja, bitno je djeci osigurati istovremeno zabavan i učinkovit trenažni proces. U najranijim fazama bavljenja sportom (okvirno oko pete godine života) za ovu su namjenu naročito pogodna biotička motorička znanja ili gibanja.
12
