c Kroz ovaj seminarski rad dati će se uvid u osnove financijskih izvještaja, objasniti razliku između analiza, tehničkih i fundamentalnih, te više pažnje posvetiti na problematiku fundamentalne financijske analize. Analiza financijskih izvještaja je bitan čimbenik u poslovanju poduzeća i kao takva se provodi u određenom vremenskom razdoblju i razmacima. Sadrži osnovne financijske i ostale pokazatelje koji služe financijskim menadžerima za čitanje financijske situacije poduzeća kojim se i bave. Postoji nekoliko bitnih značajki koje se trebaju pri analizi iščitati te navesti kao osnovne financijske pokazatelje. U prvo dijelu seminarskog rada općenito će se definirati pojmovi kao što su financijski izvještaji, analiza izvještaja, podjela izvještaja, razlika između tehničke i fundamentalne analize, definicija fundamentalne financijske analize, zatim podjela fundamentalne analize na horizontalnu i vertikalnu, i zaključak na teorijski dio. U drugom dijelu seminarskog rada je primjer fundamentalne analize na primjeru poduzeća Ä koristeći se temeljnim financijskim izvještajima preuzetih sa web stranica Zagrebačke burze i podacima preuzetim sa web stranice Varteksa d.d. Analiza obuhvaća poslovni ciklus od četiri godine i to u periodu od 2005. do 2008. godine.
Financijski izvještaji rade se sa svrhom da olakšaju posao poduzetnicima, menadžerima i svim poslovnim subjektima koji su nadležni za područje financija unutar nekog poduzeća, korporacije, organizacije i šire. Temeljni financijski izvještaji su bilanca, račun dobiti i gubitaka, izvještaj o novčanom toku (tijeku), izvještaj o promjenama glavnice, te bilješke uz financijske izvještaje. Bilanca predstavlja financijski sažetak o rezultatima poslovanja poduzeća ne određeni period. Račun dobiti i gubitka predstavlja sumarno izvješće poduzeća odnosno njenu financijsku poziciju u danom trenutku. Izvještaj o novčanom toku daje informacije povećanju ili pak smanjenju neto imovine za vrijeme između dva datuma bilance. Bilješke uz financijske izvještaje sadrže sve detalje koji rasterećuju financijske izvještaje npr. izvještaj o strukturi i veličini zaliha, broj emitiranih dionica i sl. Znati čitati financijska izvješća znači značajnu pretpostavku kvalitetnog procesa upravljanja. Jedan od kriterija uspješne analize financijskih izvještaja je poznavanje cjelokupnog poslovanja poduzeća, primijenjenih računovodstvenih politika te postavljene strategije razvoja. Nadalje, iskustvo u sastavljanju i analiziranju financijskih izvještaja pozitivno utječe na kvalitetu tumačenja dobivenih rezultata, a samim time i na odluku donesenu na temelju analize. Financijski izvještaji predstavljaju vrlo važan informacijski potencijal za čitav niz različitih korisnika. U primjeru fundamentalne analize u drugom dijelu seminarskog rada, izvršena je analiza poduzeća Ä ¦ koji predstavlja vodeću modnu kompaniju u Hrvatskoj sa čak 90godišnjim iskustvom i preko 2000 zaposlenika, te čini jednog od najvećih poslodavaca sjeverne Hrvatske. Uz vlastite trendovske marke, posjeduje i prodavaonice i veliki svjetskih trendova, te također uz domaće tržište, kompanija vodi i izuzetno aktivnu izvoznu poslovnu politiku, te više od polovine prihoda ostvaruje na međunarodnom tržištu. Varteks u posljednjih desetak godina prolazi proces restrukturiranja u čemu je prioritet prilagodba tržišnim uvjetima te ostvarivanje konkurentske prednosti i pozitivnog poslovanja.
r Financijski izvještaji polaze od tri temeljne pretpostavke: prvo, od same osnovice nastanka poslovnog događaja, drugo, od neograničenosti trajanja poslovanja, te treće, od ± dosljednosti, a cilj im je pružiti svrhovite obavijesti o financijskom položaju, uspješnosti i o promjenama u financijskom položaju poduzeća širokom krugu korisnika koji donose poslovne odluke.1 To ne uključuje samo odluke o pribavljanju, već i odluke o kupnji, držanju ili prodaji ulaganja u glavnicu, odluke o mogućnosti poduzeća da plati i pruži ostale povlastice svojim zaposlenicima, te odluke o sigurnosti novčanih iznosa posuđenih poduzeću i sl.2 U tu svrhu sastavljaju se prikladni financijski izvještaji koji bi trebali pružiti relevantne informacije: a) a a , b)
a , c) a , te d) a a .3 Kvalitetna obilježja koja informacije iz financijskih izvještaja čine upotrebljivim za njihove korisnike su: 1) a , 2) , 3) i 4) .4 Kada se govori o vremenu sastavljanja financijskih izvještaja, onda može se reći da se oni sastavljaju za svaku poslovnu godinu koja je u nas izjednačena s kalendarskom godinom.5 Obveznici objavljivanja financijskih izvještaja su svi veliki poduzetnici i srednje veliki poduzetnici ako su organizirani kao dioničarska društva, dok svi ostali poduzetnici sami odlučuju dali će objaviti izvješća ili ne.6 Iznimno, poduzetnici koji obavljaju djelatnost sezonskog karaktera mogu financijska izvješća sastaviti za poslovnu godinu koja je kraća od kalendarske. Rješenje o tome izdaje ministar financija na zahtjev poduzetnika. Poduzetnik kod kojeg nastanu statusne promjene (spajanje, pripajanje) sastavlja financijska izvješća s datumom nastanka dotične promjene. Temeljna financijska izvješća sastavljaju se i prilikom stečajnog postupka i likvidacije trgovačkog društva. Prema Zakonu o računovodstvu (NN 109/07) oduzetnik je dužan sastavljati godišnje financijske izvještaje u obliku, sadržaju i na način propisan ovim Zakonom i na temelju njega donesenim propisima.7 Strukturu i sadržaj godišnjih financijskih izvještaja propisuje ministar financija na prijedlog Odbora i objavljuju se u »Narodnim novinama«. Financijska izvješća i godišnje izvješće predočavaju se vlasniku odnosno vlasnicima poduzeća ± društva i to do 30.05. u malim i srednjim poduzećima, a do 30.05. u velikim poduzećima, a predaju se u sudski registar nadležnog okružnog suda gdje je poduzeće registrirano. Rok za predaju financijskih izvješća je najkasnije devet mjeseci nakon isteka poslovne godine.8 Rezultati financijskih izvještaja upućeni su menadžerima tvrtki, vlasnicima, bankama, investicijskim fondovima, potencijalnim dioničarima i sl. Financijski izvještaji mogu se definirati i kao skup podataka organiziranih prema logičnoj i konzistentnoj računovodstvenoj proceduri. Dok svrha financijskih izvještaja je osiguranje razumijevanja određenih financijskih aspekata poslovanja tvrtke korisnicima financijskih izvještaja. 1
Z., Ivanović, G a a a Hotelijerski fakultet Opatija, 1997., str. 71. ë ibidem str. 72. 3 ibidem 4 ibidem 5 Grupa autora, º , RRIF, Zagreb, 1993., str. 4. 6 ibidem str. 14. 7 Fina. Hr, http://www.fina.hr/Default.aspx?sec=915, 07.04.2010. 8 ibidem str. 335.
Financijski pokazatelji su nositelji informacija o poslovnim rezultatima poduzeća koji predstavljaju podlogu za donošenje poslovnih odluka. S obzirom na vremensku dimenziju financijski pokazatelji se mogu svrstati u dvije osnovne skupine: a) one koji obuhvaćaju poslovanje unutar određenog razdoblja (najčešće godinu dana) b) one koji se odnose na određeni trenutak, koji se podudara s trenutkom sastavljanja bilance i koji govore o financijskom položaju poduzeća u tom trenutku. Ciljevi financijskog izvještavanja jesu pružanje informacija o financijskom položaju (bilanca), uspješnosti poslovanja (izvještaj o dobiti) i promjenama financijskog položaja subjekta (izvještaj o novčanom toku), što je korisno širokom krugu korisnika u donošenju ekonomskih odluka. Financijski izvještaji pokazuju rezultate upravljanja ili odgovornosti menadžmenta za povjerene im resurse. Korisnici informacija trebaju financijske izvještaje zbog ocjene efikasnosti menadžmenta kao i ocjene njihove odgovornosti. Financijski izvještaji služe za donošenje odluka, npr. treba li ulagati u neke poslovne subjekte, prodati ulaganje (dionice, udjele) subjekta ili ih zadržati, da li dati povjerenstvo menadžmentu poslovnog subjekta ili ga zamijeniti novim menadžmentom, itd. Investitori i vjerovnici trebaju informacije o budućem novčanom toku iz nekoliko praktičnih razloga. Investitori su zainteresirani hoće li vratiti uloženi iznos u budućnosti iz dividendi ili udjela ili kamata, i slično, a vjerovnici su zainteresirani za povrat plasiranih sredstava ili za naplatu potraživanja. Međutim, da bi se poduzeća mogla međusobno ocjenjivati i uspoređivati, te da bi država imala kontrolu nad ekonomskim aktivnostima i njihovim zakonitostima potrebno je bilo uspostaviti određenu razinu zajedništva, odnosno usuglašenost u poslovnim rezultatima iskazanim upravo u financijskim izvještajima. Financijski su izvještaji završna etapa računovodstvene obrade podataka, a daju informacije o financijskom položaju, uspješnosti, novčanom tijeku društva za jednogodišnje poslovanje, vlasnicima, menadžerima, poslovnim partnerima i državi. r Bilanca se izrađuje tako da olakša proučavanje likvidnosti i solventnosti poduzeća.9 Bilanca se također i naziva bilancom stanja, te predstavlja jedan od temeljnih financijskih izvještaja koji na određeni dan prikazuje vrijednost imovine poduzeća te prava vjerovnika i vlasnika na tu imovinu, predstavlja izvještaj o činjenicama, a ne mišljenje, čak i ako je sastavljena uz najstrožu primjenu računovodstvenih načela i uz uspješno poslovno prosuđivanje.10 Imovinske vrijednosti iskazane su u aktivi, a obaveze u pasivi bilance. Na pasivnoj strani posebno se označuje vlasnički kapital.11 Razlog što su ove dvije strane jednake nije u nekakvom magičnom činiocu, čak ni u pravilu dugovanja su jednaka potraživanjima, već proizlazi iz činjenice da vlastiti kapital, u smislu obaveza, ne predstavlja strogo određeni iznos, već smo višak imovine nad obavezama.12 Za bilancu se može reći da prikazuje financijski položaj i poslovanje poduzeće po završetku poslovnog dana u smislu kraja poslovne godine ili kraja nekog obračunskog razdoblja.13 9
Z. Ivanović, op.cit. str. 79. ibidem str. 70. 11 ibidem 12 ibidem 13 ibidem 10
Ocjena financijskoga potencijala tvrtke donosi se na temelju analize bilance stanja. Temeljno je obilježje bilance tzv. bilančna ravnoteža koja se očituje jednakošću aktive i pasive. Aktiva bilance sadržava imovinu (sredstva), a pasiva (vlasničku) glavnicu i obveze. Ona se nadalje dijeli na dugoročnu imovinu, odnosno dugoročne izvore, i kratkoročnu imovinu, odnosno kratkoročne izvore. Razlikovanje bilančnih pozicija omogućava procjenu financijskoga zdravlja tvrtke. Pokazuje kako su resursi tvrtke (imovina) osigurani kapitalom od kreditora (obveze) i vlasnika (glavnica). Bilanca je slika financijske situacije tvrtke na kraju računovodstvenog perioda. Slika 1. Osnovni prikaz bilance
Izvor: obrada autora Bilanca je sastavljena od osnovnih elemenata, a to su: a) a , b) i c) a predstavlja resurs koji poduzeće posjeduje i koristi kao rezultat prošlih poslovnih događaja. Od nje se očekuje priljev budućih ekonomskih koristi.14 predstavljaju aktualne obligacije poduzeća koje su proizišle iz prošlih poslovnih događaja i za čije se namirenje očekuje odljev resursa poduzeća koji utjelovljuju ekonomske koristi.15 predstavlja ostatak imovine poduzeća nakon odbitka svih njegovih obaveza.16 Zakon o računovodstvu (ZOR) čl.17 propisuje formu bilance. Bilanca kao temeljno financijsko izvješće obavezno se stavlja pri osnivanju trgovačkog društva i na kraju obračunskog razdoblja, tj. na dan 31.12. Mali poduzetnici sastavljaju bilancu po skraćenoj shemi, a mogu je sastavljati prema
ibidem str. 79. ibidem str. 80. ibidem
potpunoj shemi ako tako odluči uprava društva. Velika i srednje velika trgovačka društva obvezna su najmanje jednom godišnje objaviti rezultate financijskog poslovanja. U tom slučaju bilanca se, bez obzira na veličinu društva, sastavlja u skraćenom obliku te objavljuje u dnevnom tisku, strukovnim časopisima ili nekom drugom sredstvu javnog informiranja.17 r ! " ! # Račun dobiti i gubitka prikazuje sumarno prihode i rashode poduzeća za određeno vremensko razdoblje, kao što je mjesec ili godina dana. RDG18 naziva se još i izvještaj o uspješnosti poslovanja, koji kao vraćeni film prikazuje poslovanje poduzeća tijekom razdoblja. RDG sadrži vjerojatno najznačajnije pojedinačne informacije o poslovanju, kao što je neto dobit, izračunana kao razlika prihoda i rashoda. Ako su u izvještajnom razdoblju rashodi veći od prihoda, rezultat će biti gubitak tog razdoblja. Račun dobiti i gubitka može se definirati kao instrument koji izražava stupanj uspješnosti poslovanja poduzeća u izvjesnom periodu.19 On pokazuje npr, koliko se u promatranom periodu povećala ili smanjila masa kapitala poduzeća, ali ne i njeno stanje prije i nakon toga perioda.20 Znači može se reći da RDG iskazuje stupanj uspješnosti poslovanja u određenom periodu.21 RDG prikazuje prihode i rashode, efekte kamata i poreza te neto dobiti tvrtke ostvarenu tokom izvještajnog razdoblja. Također je i slika financijskih performansi tvrtke, iskaz učinkovitosti tvrtke. Priprema se u skladu sa zakonom i općeprihvaćenim računovodstvenim načelima te usvojenim računovodstvenim politikama poduzeća. Račun dobitka i gubitka temeljno je financijsko izvješće koje krajem obračunskog razdoblja iskazuje uspješnost (profitabilnost) poslovanja trgovačkog društva. Utvrđuje se sučeljavanjem ostvarenih prihoda i nastalih priznatih rashoda tijekom obračunskog razdoblja. Prema tome, Račun dobitka i gubitka prikazuje prihode i rashode te financijski rezultat ostvaren u određenom obračunskom razdoblju. Obavljanjem poduzetničkih aktivnosti nastaju poslovne promjene koje mijenjaju vrijednost stanja i oblika imovine, obveza i kapitala. Tako nastaju rashodi kao smanjenje imovine ili povećanje obveza. Redoviti rashodi ili troškovi poslovanja nužna su ulaganja da bi se postigli korisni učinci: proizvodi, usluge i roba namijenjeni tržištu za zadovoljenje proizvodnih potreba, potreba stanovništva i javne potrošnje. Prema MRS-u 18 ± prihodi, poduzetnik ostvaruje prihode ako se prodani proizvodi, usluge i roba mogu izmjeriti po fer vrijednosti primljene naknade ili potraživanja, te da je prodavatelj prenio na kupca značajni dio rizika i koristi od prodanih proizvoda usluga i roba i da se troškovi u svezi s obavljenom prodajom mogu točno izmjeriti.22 Radi jasnijeg prikaza raznovrsnih čimbenika koji doprinose neto promjeni vlastitog kapitala u određenom periodu, te radi ispravne interpretacije pojedinih stavaka, račun dobiti i gubitak se
17
Grupa autora, op. cit. str. 353. Račun dobiti i/ili gubitka Z. Ivanović, op.cit. str. 96. 20 ibidem 21 ibidem ëë Grupa autora, op. cit. str. 353.
može podijeliti u dvije kategorije: 1) i 2) r $% &' (( )# (& Upotreba i praktična vrijednost a a a , ili kako se još naziva a , očituje se u tome što bi taj izvještaj svojim korisnicima treba: 1) ukazati na sposobnost poduzeća da generira pozitivne tokove novca, 2) ukazati na sposobnost poduzeća da ispuni svoje financijske obaveze i isplati dividende, 3) upozoriti na buduće potrebe poduzeća za vanjskim financiranjem, 4) razlučiti neto prihode i neto novčane tokove operativnih aktivnosti i 5) istaknuti učinke novčanih i nenovčanih investicijskih i financijskih djelatnosti poduzeća.24 Izvještaj o promjenama u financijskom položaju pruža informaciju o promjenama financijskog položaja tijekom obračunskog razdoblja.25 Izvještaj o novčanom toku (engl. cash flow statement, njem. Cashflow-Bericht), jedan od temeljnih financijskih izvještaja poduzeća (uz bilancu stanja i račun dobiti ili gubitka). Izrađuje se na osnovi promjene novca i novčanih ekvivalenata (ulaganja do tri mjeseca) u određenom razdoblju.26 Izvještaj o novčanom toku iskazuje neto novčani tok ostvaren poslovanjem u određenom razdoblju. Svrha ovog izvješća je osigurati informacije o tokovima novca vezanim uz poslovanje određenog subjekta, kao i informacije o investicijskim i financijskim aktivnostima subjekta tijekom tog razdoblja. Izvještaj o promjenama u financijskom položaju treba utvrditi porijeklo novčanih aktivnosti odnosno da li se radi o operativnim, investicijskim ili financijskim aktivnostima.27 Ovo izvješće jedno je od temeljnih izvješća koje računovodstvo. Korisnicima pruža informacije i osigurava saznanja o promjenama u financijskom položaju poduzetnika u tijeku obračunskog razdoblja za koje se sastavlja ovo izvješće. Sadržaj i oblik iskazivanja izvješća nije Zakonom o računovodstvu precizan, što može u praktičnoj izradi izazvati dosta problema i poteškoća.28 Izvještaj sadrži dijelove koji su:29 ! !
! r %# $)#$% Za ostvarivanje određenih poslovnih ciljeva koji zahtijevaju suptilniju financijsku analizu, poželjno je, uz financijske izvještaje poduzeća, sastavljati i određene financijske bilješke, te dodatne tablice koje moraju biti zasnovane ili izvedene na bilanci i za koje se očekuje da se čitaju: 1) s bilancom, 2) s računom dobitka ili gubitka i 3) s izvještajem o promjenama u ë
Z. Ivanović, op.cit. str. 104. ibidem str. 110. 25 Trgovačko društvo za reviziju, porezne i financijsko-računovodstvene savjete, http://www.fiba.hr/revizija4.htm, 07.04.2010. ë Limun hr., http://limun.hr/main.aspx?id=32753&Page=3, 07.04.2010. ë ibidem ë Grupa autora, op. cit. str. 405. ë Limun hr., http://limun.hr/main.aspx?id=32753&Page=3, 07.04.2010. 24
financijskom položaju.30 Bilješke trebaju pružiti informaciju o osnovici za sastavljanje financijskih izvještaja i o određenim računovodstvenim politikama koje su izabrane i primijenjene za značajne transakcije i poslovne događaje. Također trebaju objaviti informaciju koju zahtijevaju MRS-evi i IFRS-i koja još nije predočena u financijskim izvještajima, te pružiti dodatne informacije koje nisu dane u samim izvještajima, ali su nužne za fer predočavanje. Bilješke uz financijske izvještaje predstavljaju potanju razgradnju i dopunu podataka iz bilance, računa dobiti i gubitka i izvještaja o promjenama u financijskom položaju. Tek nakon podataka u bilješkama i obrazloženja možemo reći da li je zahtjevu o stvaranju takve slike udovoljilo poduzeće.31 Razlikuju se neka osnovna načela za sastavljanje bilješki, a to su: (svi zakonski propisani podaci i objašnjenja koji su za vanjske korisnike relevantni), (podaci prihvaćeni od revizora) i , te Bilješke uz financijske izvještaje sadrže dodatne i dopunske informacije koje nisu prezentirane u bilanci, računu dobiti i gubitka, izvještaju o novčanom tijeku i izvještaju o promjenama kapitala sukladno odredbama odgovarajućih standarda financijskog izvještavanja. Bilješke uz godišnji financijski izvještaj objavljuju se u punom sadržaju sukladno odgovarajućim odredbama standarda financijskog izvještavanja. Uz pretpostavku da su bilješke uz zadnji godišnji financijski izvještaj javno dostupne, bilješke u izvještaju za razdoblja tijekom godine sadrže samo objašnjenja poslovnih događaja koji su značajni za razumijevanje promjena financijskog položaja i uspješnosti poslovanja izdavatelja od posljednjeg godišnjeg izvještaja.
30
ibidem str. 113. Grupa autora, op. cit. str. 456.
* Analiza financijskih izvještaja (engl. analysis of financial statements) je dio poslovne analize, provodi se sa svrhom upoznavanja ekonomske i financijske snage i mogućih perspektiva u položaju poduzeća. Osnovne su podloge te analize: a) bilanca kao prikaz imovine i obveza poduzeća na određeni dan, b) račun dobiti i gubitka kao prikaz prihoda, rashoda i njihove razlike za određeno razdoblje, c) izvještaj o novčanom toku kao prikaz primitaka, izdataka i njihove razlike za određeno razdoblje, d) izvještaj o promjenama vlasničke glavnice za određeno razdoblje, te e) bilješke uz financijska izvješća. Postupak analize sastoji se od primjene analitičkih pravila i tehnika na financijske izvještaje u namjeri da se kroz njihova mjerenja i međusobne odnose izvedu značajne i korisne informacije za donošenje financijskih odluka. Korisnici tih podataka mogu biti vlasnici, kreditori, revizori, država i dr. Analizom se utvrđuje sadašnje stanje poduzeća, iznose se realni i objektivni podaci o likvidnosti poduzeća, financijskoj stabilnosti, zaduženosti i rentabilnosti, definiraju se uzroci i simptomi financijskih problema u poduzeću. Sa stajališta korisnika razlikujemo eksternu i internu analizu financijskih izvještaja.32 Analiza financijskih izvještaja je vrednovanje prethodnog financijskog poslovanja nekog društva i njegovog budućeg potencijala. Ona promatra općenito stanje i rezultate poslovanja. Financijski management analizira izvještaje da bi utvrdio kakav je image društvo steklo u financijskoj sredini te koje korektivne mjere i politike se mogu poduzeti za smanjenje ili potpuno rješavanje financijskih problema. Utvrđuju se rizična područja i razmatraju sredstva kojima se imovina može učinkovito koristiti postići više zarade. Financijski položaj društva temelji se na omjeru cijena i zarada, kotiranju obveznica, trošku financiranja i raspoloživosti ratnih načina financiranja.33 Korist od financijskih izvještaja ovisi o njihovoj pouzdanosti i potpunosti u računovodstvenom smislu, te o sposobnosti samih korisnika da razumiju i ocijene značenje prezentiranih računovodstvenih podataka.34 Financijska analiza (engl. financial analysis, njem. Finanzanalyse) je značajno područje poslovne analize. Osnovni su mu ciljevi: a) tumačenje financijskih informacija, b) korištenje usporednih podataka, c) analiza financijskih tržišta. Tumačenje financijskih informacija odnosi se pretežito na ocjenu i tumačenje financijskih izvještaja i drugih financijskih podataka o poduzeću. Korištenje usporednih podataka omogućuje komparativnu financijsku analizu; najčešće se rabe usporedni podaci poduzeća iste djelatnosti, 32
WMD, http://wmd.hr/rjecnik-pojmovi-a/web/analiza-financijskih-izvjetaja/, 07.04.2010. Moj bankar, http://www.moj-bankar.hr/Kazalo/A/Analiza-financijskih-izvje%C5%A1taja, 07.04.2010. Z. Ivanović, op.cit. str. 119.
najjačih konkurenata i djelatnosti kao cjeline. Analiza financijskih tržišta obuhvaća istraživanje međuzavisnosti cijena dionica poduzeća, njegovih konkurenata i trendova na tržištu dionica.35 Slika 2. Prikaz temeljnih instrumenata i postupaka analize financijskih izvještaja
Izvor: L., Žager, K., Žager, r , Masmedia, Zagreb, 1999., str. 158. r ' )#+$, # (&' + # $ Financijska analiza je postupak u okviru kojeg se provodi: a) tumačenje financijskih izvješća, zbog procjene i predviđanja poslovnih rezultata i
vrijednosti poduzeća. b) upotreba usporednih podataka koji se dobivaju usporedbom s drugim sličnim poduzećima, u okviru iste gospodarske grane, analizom konkurencije i sl. c) analiza financijskog tržišta, koja podrazumijeva analizu kretanja i trendova na tržištu kapitala, novčanom tržištu, analizu pozicije poduzeća na financijskom tržištu i sl. Kada se govori o financijskim analizama, onda se moraju spomenuti neke od najvažnijih vrsta analiza koje se primjenjuju na osnovna financijska izvješća unutar nekog poduzeća ili poslovanja, ili pak šire. Ya jedna je od glavnih metoda u prosuđivanju pripremljenih financijskih izvještaja, te istražuje čitav niz različitih financijskih pokazatelja, prezentirajući njihovo općenito značenje. Pokazatelj predstavlja mjerilo i mjeru ekonomskih pojava i procesa 35
Limun hr., http://limun.hr/main.aspx?id=10419&Page=, 07.04.2010.
izraženu u obliku relativnog broja.36 Komparativni financijski izvještaji zapravo pokazuju usporedbu horizontalnih i vertikalnih ili pak drugih analiza koje se provode. ^ prati kretanja na tržištima kapitala, promjene cijena, volumene trgovanja, u određenim (odabranim) vremenskim periodima. Putem povijesnih kretanja cijena i količina TA37 izrađuje trendove te na osnovu dobivenih trendova pokušava predvidjeti i buduća kretanja cijena kao i količina. U pravilu TA se prikazuje nizom grafikona poput linija trenda, japanskih svijeća, karte točaka i sl. Tehnička analiza polazi od pretpostavke efikasnog tržišta (ili efikasnijeg) tj. da na tržištu nema investitora koji mogu samostalno (ili zajedničkim djelovanjem) formirati cijenu pojedine vrijednosnice te da su tržišne cijene fundamentalno opravdane i točno određene. Jedan od glavnih uvjeta TA je likvidnost - veća likvidnost vrijednosnice dovodi do preciznije tehničke analize.38 Tehnička analiza proučava tržišna kretanja, primarno korištenjem grafikona, u svrhu predviđanja budućih cjenovnih trendova. Tehnička analiza proučava tržišna kretanja, primarno korištenjem grafikona, u svrhu predviđanja budućih cjenovnih trendova. Tehnička analiza koristi grafove, a fundamentalna financijska izviješća. Tehnička analiza je kratkoročna, a fundamentalna dugoročna. ( $& #$ G a (engl. fundamental analysis) ili temeljna raščlamba je financijska analiza industrija i poduzeća temeljena na čimbenicima kao što su prodaje, imovina, zarade, proizvodi ili usluge, tržišta i menedžment ( temelji).39 Fundamentalna analiza predstavlja rezultate čitavih ekonomija, industrijskih grana i samih kompanija. Kao i kod većine analiza cilj financijske analize je predviđanje kretanja cijena dionica pojedinih kompanija kroz određeno vremensko razdoblje. Kada se spustimo na razinu pojedine kompanije, fundamentalna analiza predstavlja izračunavanje i istraživanje financijskih podataka, ocjenjivanje sposobnosti management, proučavanje poslovnih koncepata kompanija, itd. Za nacionalnu ekonomiju FA40 se bazira na makroekonomskim podacima koji nam kazuju o sadašnjem rastu nacionalne ekonomije putem kojih analitičari predviđaju stope budućeg rasta. Za predviđanje cijena dionica u budućnosti fundamentalna analiza kombinira makroekonomske i granske analize kao i analize samih kompanija. Fundamentalna analiza, kao i sve ostale analize, polazi od pretpostavke da tržište nije savršeno efikasno te da informacijama dobivenih fundamentalnom analizom investitor može pobijediti tržište. Financijski stručnjaci pretpostavljaju da FA djeluje na slabo razvijenim i srednje razvijenim tržištima dok na potpuno efikasnim tržištima ne vrijedi. Osnovni cilj fundamentalne analize jest da utvrdi ekonomsku cijenu dionice kompanije i da je usporedi sa njenom tržišnom cijenom. Ukoliko je ekonomska cijena ispod tržišne onda je ta
Z. Ivanović, op.cit. str. 121. Tehnička analiza 38 Credos d.o.o., http://www.credos.hr/default.aspx?id=21, 07.04.2010. Otp invest, http://www.otpinvest.hr/main.aspx?id=119, 07.04.2010. Fundamentalna analiza 37
dionica precijenjena, ali ako je ekonomska iznad tržišne onda je dionica podcijenjena. Pored ovog osnovnog cilja, ona treba da prepozna osobine analizirane kompanije, kao i njene slabosti, te treba steći dojam o vrijednosti analizirane kompanije, njene imovine i poslovnih procesa. Procjena vrijednosti svake kompanije se određuje prema procjeni njene zarade u budućnosti. Za procjenu potencijala buduće zarade se koriste fundamentalni pokazatelji kompanije, ali i vanjski faktori, poput likvidnosti tržišta, te makroekonomske i političke stabilnosti. Fundamentalna analiza teži gledati u budućnost, a naglašava aspekte poslovanja kompanije koji su kritični za njeno preživljavanje, a to su prije svega sigurnost i uspješnost. Fundamentalni pokazatelji su vezani uz sastav i način financiranja imovine, efikasnost, likvidnost i profitabilnost. Pokazatelji fundamentalne analize mogu se podijeliti u nekoliko vrsta, a to su slijedeći: a) = ± mjere sposobnost podmirivanja obveza analiziranog poduzeća b) = ± mjere sposobnost poduzeća da kontrolira svoje troškove te da generira odgovarajući povrat na inpute upotrjebljene u poslovanju poduzeća c) = ± daju nam informaciju o stupnju uspješnosti poduzeća u generiranju profitabilnosti d) = - mjere stupanj zaduženosti poduzeća tj. opterećenje aktive obvezama i sposobnost uzimanja dodatnih (novih) obveza '$ ' #$- & #$ & (#& $ - prati promjene vrijednosti pozicija financijskih izvještaja tijekom više obračunskih razdoblja. Kroz horizontalnu analizu uočava se tendencija i dinamika promjena pojedinih pozicija temeljnih financijskih izvještaja. Ključna varijabla u horizontalnoj analizi je vrijeme budući da se usporedbom elemenata financijskih izvještaja, iskazanih u novčanim jedinicama, između dva ili više razdoblja donosi zaključak o kretanju pojave kroz promatrano razdoblje na osnovu čega je moguće utvrditi problematična područja poslovanja. Horizontalnom analizom nastoje se sagledati tendencija i dinamika promjena pojedinih pozicija temeljnih financijskih izvještaja. Na osnovi sagledavanja tih promjena prosuđuje se koliko je uspješno i sigurno poslovanje promatranog poduzeća.41 Može se zaključiti da horizontalna analiza izražava odnose među dijelovima aktive i pasive između kojih postoji logična povezanost. Osnovni financijski pokazatelji horizontalne strukture su: a) koeficijent tekuće likvidnosti, b) koeficijent ubrzane likvidnosti, c) koeficijent obaveza. podrazumijeva analizu koja omogućava uvid u strukturu financijskih izvještaja, a temelji se na strukturnim financijskim izvještajima. Vertikalnom analizom bilance pojedine pozicije u bilanci se prikazuju kao postotni udjeli ukupne vrijednosti aktive, tj. pasive. U vertikalnoj analizi računa dobiti i gubitka vrijednost ukupnih
L., Žager, K., Žager, r , Masmedia, Zagreb, 1999., str. 159.
prihoda postaje baza usporedbe. Vertikalna analiza omogućava uvid u strukturu financijskih izvještaja.42 Može se zaključiti da vertikalna analiza izražava strukturu aktive i pasive. G služe za ocjenu dugoročnog financijskog položaja, te se mogu grupirati u tri skupine: a) pokazatelji poluge, b) pokazatelji aktivnosti i c) pokazatelji profitabilnosti.43 = govore o podijeli imovine na vlastitu i tuđu. Odnos između obaveza i vlastitog kapitala naziva se a a, dok odnos između dugoročnih obaveza i vlastitog kapitala nazivamo a a44 Pokazatelji financijske strukture se nazivaju Äpokazateljima poluge¦, a značajni su osobito u procjeni sposobnosti poduzeća da podmiruje svoje dugoročne obaveze. Glavni pokazatelji poluge su: a) i b) Y predstavlja svako povećanje vlastitog kapitala poduzeća, bez obzira na to da li se radi o dodatnim ulozima inokosnih vlasnika ili partnera, novoj emisiji dionica ili o zadržavanju neto dobitka.45
ë
ibidem Z. Ivanović, op.cit. str. 136. 44 ibidem 45 ibidem
c. * * /. c/c 0 1 Fundamentalna financijska analiza na primjeru poduzeća Ä izvršiti će se kroz nekoliko godina i to u razdoblju od 2005. godine do 2008. godine uključujući i nju. Podaci o temeljnim financijskim izvještajima preuzeti su sa službenih web stranica Zagrebačke burze i Varteks poduzeća, te daju uvid u osnovna financijska izvješća. Na temelju njih provedena je fundamentalna analiza po ključnim pokazateljima financijskog poslovanja kroz četiri godine poslovnog ciklusa. Financijski izvještaji u narednim tablicama su izvještaji dioničarskog društva. Promatrano dioničarsko poduzeće svoje poslovanje financira najvećim dijelom emisijom vrijednosnih papira. Ä , odnosno sa sjedištem u Zgrebu, Zagrebačka 94, organizirano je po pravu Republike Hrvatske i upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Varaždinu.46 Poduzeće je svoju prvu kotaciju dionica i to u iznosu od 1.545.859 redovnih dionica, izvršila 2003. godine. " je najveći proizvođač odjeće u Hrvatskoj i jedan od vodećih u jugoistočnom dijelu Europe. Osnovne djelatnosti su proizvodnja i prodaja tkanina i odjeće te trgovina tkaninama, odjećom i galanterijom, a sporedne izdavačka i tiskarska djelatnost, ugostiteljstvo i špedicija. Između 55% i 60% poslovnih prihoda realizira se na međunarodnom tržištu. Ä 85-godišnji razvoj karakterizira dugovječna tradicija proizvodnje tekstila na ovim prostorima, koja je odgojila majstore privržene struci, čije ruke oblikuju vrhunske proizvode koji zadovoljavaju ukus milijuna domaćih i inozemnih kupaca. Društvo je utemeljeno koncem 1918. godine pod nazivom Tekstilna tvornica Varaždin, dioničko društvo. Proizvodnja je počela 1922. godine s proizvodnjom vunenog prediva i tkanina. Temeljni kapital Društva iznosi 384.161.400 kn i podijeljen je na 1.920.807 redovnih dionica, svaka nominalne vrijednosti 200 kn.47 Cijena dionice Varteksa u ožujku kretala se u rasponu od 26,00 do 33,50 kuna. U navedenom razdoblju protrgovano je sa 11.402 dionice prosječne cijene 28,74 kune, pri čemu je ostvaren promet od 325.973,58 kuna.48 Misija je nastaviti tradiciju proizvodnje i prodaje tekstila i odjeće, koja će zadovoljiti potrošače na način da budu ponosni što su lijepo i moderno obučeni, što su dobili izvrsnost u odijevanju uz prihvatljivu cijenu proizvoda, te osigurati trajnu lojalnost potrošača svojim proizvodima i uslugama. Varteks Grupu čineÄ i podružnica Intermarket Špedicija d.o.o., te deset povezanih društava u zemlji (NIK trgovina d.o.o.) i inozemstvu (dva trgovačka predstavništva u Sloveniji i Srbiji i Crnoj Gori, te po jedno u BiH, Makedoniji, Austriji, Velikoj Britaniji i Italiji). Ä sastoji se od četiri strateške poslovne jedinice (PJ Denim proizvodi, Varteks matica, PJ Varteks Tiskara, PJ Ugostiteljstvo), što znači da se na prvoj razini koristi kriterij divizijske podjele.
Zagrebačka burza (Prospekt), http://zse.hr/default.aspx?id=10006&dionica=VART-R-1 , 07.04.2010. Varteks d.d., http://www.varteks.com/hr/korporativno/osnovni-podaci, 07.04.2010. Varteks d.d., http://www.varteks.com/hr/korporativno/dionica ,07.04.2010.
Slika 4. Ključni financijski pokazatelji za 2008. i 2007.
Izvor: Varteks d.d., http://www.varteks.com/hr/korporativno/kljucni-financijski-pokazatelji, 07.04.2010. Slika 5. Ključni financijski pokazatelji za 2006. i 2005. godinu
Izvor: Varteks d.d., http://www.varteks.com/hr/korporativno/kljucni-financijski-pokazatelji, 07.04.2010.
r ( $ & " Na temelju podataka iz financijskih izvještaja za 2005. i 2006. godinu i to financijska godišnja konsolidirana izvješća, izvršena je fundamentalna analiza, sa najosnovnijim financijskim pokazateljima koji su predočeni u narednoj tablici. Napravljena je komparativna fundamentalna analiza koja uspoređuje dva financijska izvješća na temelju kojih su predočeni osnovni pokazatelji, a to su pokazatelji investiranja ili eksterni pokazatelji, pokazatelji profitabilnosti, ekonomičnosti, aktivnosti, likvidnosti i zaduženosti. G ##$ % G ##& % Kao temeljna tržišna cijena dionica uzet je prosjek najmanje i najveće postignute cijene na tržištu i to za 2005. i 2006. godinu koja je dobivena zbrajanjem obiju cijena te dijeljenjem na pola. Tako je za 2005. godinu dobiven iznos od 68,75 kuna, dok je za 2006. godinu dobiven iznos od 146,00 kuna. Iz navedene tablice koja slijedi vidi se analiza po pokazateljima koji su prikazani u apsolutnim iznosima. Prvo su prikazani pokazatelji investiranja, odnosno eksterni pokazatelji koji govore o poduzeću generalno, o broju dionica, općoj nominalnoj cijeni dionica, tržišnoj cijeni, ukupnom prihodu i rashodu iščitanom iz bilance poduzeća i ostale opće financijske pokazatelje. EPS predstavlja neto dobit po dionici i govori nam koliko su investitori zaradili po svojoj dionici. Po tome pošto je broj prikazan u tablici negativan, možemo zaključiti da je zarada bila slabija nego prošlih godina, tj. negativna. P/E predstavlja omjer cijene i zarade, tj. omjer tržišne cijene dionice, te prethodno dobivenog iznosa EPS-a. Ovi iznosi su također negativni i označuju negativne dobitke pri poslovanju tj. kupnji i prodaji dionica. Nadalje, slijede pokazatelji profitabilnosti koji označavaju postotak poslovanja tj. efikasnost i profitabilnost poslovanja poduzeća. ROA pokazuje što društvo može učiniti sa imovinom koju posjeduje. Obzirom da se dosta razlikuje od industrije do industrije ovaj pokazatelj je vrlo koristan pri usporedbi društava iz iste grane industrije. ROE Izračunava se kao dobitak nakon oporezivanja podijeljen sa iznosom dioničkog kapitala. U oba slučaja je negativan što ukazuje na slabo poslovanje i negativno poslovanje poduzeća. Bruto marža profita i neto marža profita su pokazatelji pomoću kojih se izračunava omjer profitabilnosti. Navedeni iznosi su također negativni što govori opet o negativnom poslovanju i ne profitabilnosti poduzeća. Pokazatelji ekonomičnosti govore o odnosu prihoda i rashoda, koji su prikazani preko osnovnih pokazatelja. Bitno je da su dobiveni iznosi što veći jer to znači pozitivno poslovanje i isplativost, odnosno ekonomičnost poduzeća i upravljanja financijama. Pokazatelji aktivnosti računaju se na temelju odnosa prometa i prosječnog stanja. Upućuju na brzinu cirkulacije imovine u poslovnom procesu. Zbog sigurnosti i uspješnosti važno je da koeficijent obrta bude nešto veći broj, tj. da je vrijeme vezivanja ukupne imovine i pojedine vrste imovine što kraće. Pokazatelji likvidnosti su mjere sposobnost poduzeća u smislu podmirenja kratkoročnih obaveza. Koeficijent tekuće i trenutne imovine predstavlja istu veličinu, te treba biti manji od 2. U našem slučaju zadovoljava taj uvjet. Koeficijent ubrzane likvidnosti je također određen uvjetom da bude manji od 1 i u našem uvjetu je zadovoljen. Koeficijent financijske stabilnosti je mjera određena uvjetom da mora biti manji od 1 i u ovom slučaju uvjet je zadovoljen. Pokazatelji zaduženosti su prikazani sa namjerom da daju uvid u odraz strukture pasive i govore koliko je imovine financirano iz
vlastitog kapitala (glavnica) ,a koliko je imovine investirano iz tuđeg kapitala (obaveze) . U stvari to je odnos tuđeg kapitala i vlastitog kapitala. Koeficijent financiranja je odnos rezervi i kapitala, koeficijent zaduženosti odnos imovine i ukupnih obaveza, koeficijent vlastitog financiranja i ostali koeficijenti zaduženosti Daju informaciju koliki je dio imovine financiran iz vlastitih izvora a koliko je posuđenih sredstava. Slika 6. Fundamentalna analiza 2005. i 2006. godine c. ** /c 0 2 -
$& $3
' $ &$ $ ! 1. Pokazatelji investiranja c c !" # $ # 2. Pokazatelji profitabilnosti %& %# ( ! ) ! ) 3. Pokazatelji ekonomičnosti # * # # ) # 4. Pokazatelji aktivnosti + ) + ) * + ) + ) + ) ! + ) ! 5. Pokazatelji likvidnosti + ) + ) + ) ) 6. Pokazatelji zaduženosti + ) ) + ) ! + ) * ) , ! " $ - $ --
'4
( $ $& () ( +& # )#+$% $ 2
2005.
2006.
ë ë ë ë
ë ë ë ë ëë ë
' ' ' '
' ë ' ' '
ë ë
ë ë
ë
ë ë ë
ë
Izvor: Obrada autora
( $ & "
Na temelju podataka iz financijskih izvještaja za 2007. i 2008. godinu i to financijska godišnja konsolidirana izvješća, izvršena je fundamentalna analiza, sa najosnovnijim financijskim pokazateljima koji su predočeni u narednoj tablici. Napravljena je komparativna fundamentalna analiza koja uspoređuje dva financijska izvješća na temelju kojih su predočeni osnovni pokazatelji, a to su pokazatelji investiranja ili eksterni pokazatelji, pokazatelji profitabilnosti, ekonomičnosti, aktivnosti, likvidnosti i zaduženosti. G ##' % G ##( % Kao temeljna tržišna cijena dionica uzet je prosjek najmanje i najveće postignute cijene na tržištu i to za 2007. i 2008. godinu koja je dobivena zbrajanjem obiju cijena te dijeljenjem na pola. Tako je za 2007. godinu dobiven iznos od 242, 50 kuna, dok je za 2008. godinu dobiven iznos od 85,56 kuna. Iz navedene tablice koja slijedi vidi se analiza po pokazateljima koji su prikazani u apsolutnim iznosima. Prvo su prikazani pokazatelji investiranja, odnosno eksterni pokazatelji koji govore o poduzeću generalno, o broju dionica, općoj nominalnoj cijeni dionica, tržišnoj cijeni, ukupnom prihodu i rashodu iščitanom iz bilance poduzeća i ostale opće financijske pokazatelje. EPS predstavlja neto dobit po dionici i govori nam koliko su investitori zaradili po svojoj dionici. Po tome pošto je broj prikazan u tablici negativan, možemo zaključiti da je zarada bila slabija nego prošlih godina, tj. negativna. P/E predstavlja omjer cijene i zarade, tj. omjer tržišne cijene dionice, te prethodno dobivenog iznosa EPS-a. Ovi iznosi su također negativni i označuju negativne dobitke pri poslovanju tj. kupnji i prodaji dionica. Nadalje, slijede pokazatelji profitabilnosti koji označavaju postotak poslovanja tj. efikasnost i profitabilnost poslovanja poduzeća. ROA pokazuje što društvo može učiniti sa imovinom koju posjeduje. Obzirom da se dosta razlikuje od industrije do industrije ovaj pokazatelj je vrlo koristan pri usporedbi društava iz iste grane industrije. ROE Izračunava se kao dobitak nakon oporezivanja podijeljen sa iznosom dioničkog kapitala. U oba slučaja je negativan što ukazuje na slabo poslovanje i negativno poslovanje poduzeća. Bruto marža profita i neto marža profita su pokazatelji pomoću kojih se izračunava omjer profitabilnosti. Navedeni iznosi su također negativni što govori opet o negativnom poslovanju i ne profitabilnosti poduzeća. Pokazatelji ekonomičnosti govore o odnosu prihoda i rashoda, koji su prikazani preko osnovnih pokazatelja. Bitno je da su dobiveni iznosi što veći jer to znači pozitivno poslovanje i isplativost, odnosno ekonomičnost poduzeća i upravljanja financijama. Pokazatelji aktivnosti računaju se na temelju odnosa prometa i prosječnog stanja. Upućuju na brzinu cirkulacije imovine u poslovnom procesu. Zbog sigurnosti i uspješnosti važno je da koeficijent obrta bude nešto veći broj, tj. da je vrijeme vezivanja ukupne imovine i pojedine vrste imovine što kraće. Pokazatelji likvidnosti su mjere sposobnost poduzeća u smislu podmirenja kratkoročnih obaveza. Koeficijent tekuće i trenutne imovine predstavlja istu veličinu, te treba biti manji od 2. U našem slučaju zadovoljava taj uvjet. Koeficijent ubrzane likvidnosti je također određen uvjetom da bude manji od 1 i u našem uvjetu je zadovoljen. Koeficijent financijske stabilnosti je mjera određena uvjetom da mora biti manji od 1 i u ovom slučaju uvjet je zadovoljen. Pokazatelji zaduženosti su prikazani sa namjerom da daju uvid u odraz strukture pasive i govore koliko je imovine financirano iz
vlastitog kapitala (glavnica) ,a koliko je imovine investirano iz tuđeg kapitala (obaveze) . U stvari to je odnos tuđeg kapitala i vlastitog kapitala. Koeficijent financiranja je odnos rezervi i kapitala, koeficijent zaduženosti odnos imovine i ukupnih obaveza, koeficijent vlastitog financiranja i ostali koeficijenti zaduženosti Daju informaciju koliki je dio imovine financiran iz vlastitih izvora a koliko je posuđenih sredstava. Slika 7. Fundamentalna analiza 2007. i 2008. godine c. ** /c 0 2 -
$& $3
' $ &$ $ ! 1. Pokazatelji investiranja c c !" # $ # 2. Pokazatelji profitabilnosti %& %# ( ! ) ! ) 3. Pokazatelji ekonomičnosti # * # # ) # 4. Pokazatelji aktivnosti + ) + ) * + ) + ) + ) ! + ) ! 5. Pokazatelji likvidnosti + ) + ) + ) ) 6. Pokazatelji zaduženosti + ) ) + ) ! + ) * ) , ! " $ - $ --
'4
( $ $& () ( +& # )#+$% $ 2
2007.
2008.
ë ë ë ëë
ë ë ë ë ë
' ' ' '
' ë ' ' '
ëë
ë
ë ë
ë
ë ë
Izvor: Obrada autora
* c5 Na kraju može se zaključiti da financijska izvješće predstavljaju temelj poslovanja i bitnu osnovu za uvid i buduće poslovanje bilo koje organizacije, odnosno poduzeća u svijetu. Kako bi se dobio kompletan uvid u poslovanje, provode se mnoge kontrole i analize kroz financijska izvješća koja se zakonom moraju javno objaviti ako se odnosi to na srednje velike i velike poduzetnike, dok mali poduzetnici nisu dužni javno objaviti svoja financijska izvješća, ali ipak ih moraju sastaviti. Kroz taj proces vođenja računovodstvene politike menadžeri i osoblje unutar poduzeća treba pomoću svoje kompetencije obratiti pažnju na veliki broj financijskih pokazatelja koji se analiziraju i dalje preko analiza prikazuju u obliku tablica. Međutim, da bi se poduzeća mogla međusobno ocjenjivati i uspoređivati, te da bi država imala kontrolu nad ekonomskim aktivnostima i njihovim zakonitostima potrebno je bilo uspostaviti određenu razinu zajedništva, odnosno usuglašenost u poslovnim rezultatima iskazanim upravo u financijskim izvještajima. Financijski izvještaji pokazuju rezultate upravljanja ili odgovornosti menadžmenta za povjerene im resurse. Korisnici informacija trebaju financijske izvještaje zbog ocjene efikasnosti menadžmenta kao i ocjene njihove odgovornosti. Financijski izvještaji služe za donošenje odluka, npr. treba li ulagati u neke poslovne subjekte, prodati ulaganje (dionice, udjele) subjekta ili ih zadržati, da li dati povjerenstvo menadžmentu poslovnog subjekta ili ga zamijeniti novim menadžmentom, itd. Tako se razlikuje nekoliko vrsta analiza financijskih izvještaja, od kojih se može izdvojiti fundamentalna i tehnička analiza kao najzastupljenije. U ovom seminarskom radu detaljno je proučena i istražena fundamentalna analiza i to na primjeru poduzeća Ä . U obzir su uzeta izvješća sa Zagrebačke burze i to za razdoblje od 2005. do 2008., uključujući i 2008. godinu. Analiza koja je predočena prikazuje osnovne financijske pokazatelje koji su po standardima računovodstva i po priloženim informacijama iz financijskih izvještaja izračunati. Financijski pokazatelji su vodič i također baza u financijske izvještaje koji služe kao temelj za uspješno vođene i upravljanje poduzećima. Pomoću njih izračunavaju se mjere i odnosi koji se iščitavaju iz financijskih izvještaja i to bilance, računa dobiti i gubitka, izvještaja o novčanom toku i rijetko iz bilješka uz financijske izvještaje. Znati čitati financijske izvještaje značajna je pretpostavka kvalitetnog procesa upravljanja. Jedan od kriterija uspješne analize financijskih izvješća je poznavanje cjelokupnog poslovanja poduzeća, primijenjenih računovodstvenih politika te postavljene strategije razvoja. Nadalje, iskustvo u sastavljanju i analiziranju financijskih izvještaja pozitivno utječe na kvalitetu tumačenja dobivenih rezultata, a samim time i na odluku donesenu na temelju analize. Financijski izvještaji predstavljaju vrlo važan informacijski potencijal za čitav niz različitih korisnika. Korist od financijskih izvještaja ovisi o njihovoj pouzdanosti i potpunosti u računovodstvenom smislu, te o sposobnosti samih korisnika da razumiju i ocijene značenje prezentiranih računovodstvenih podataka.
* c 1. Z., Ivanović, G a a a Hotelijerski fakultet Opatija, 1997. 2. Grupa autora, º , RRIF, Zagreb, 1993. 3. L., Žager, K., Žager, r , Masmedia, Zagreb, 1999. 4. Fina. Hr, http://www.fina.hr/Default.aspx?sec=915, 07.04.2010. 5. Trgovačko društvo za reviziju, porezne i financijsko-računovodstvene savjete, http://www.fiba.hr/revizija4.htm, 07.04.2010. 6. Limun hr., http://limun.hr/main.aspx?id=32753&Page=3, 07.04.2010. 7. WMD, http://wmd.hr/rjecnik-pojmovi-a/web/analiza-financijskih-izvjetaja/, 07.04.2010. 8. Moj bankar, http://www.moj-bankar.hr/Kazalo/A/Analiza-financijskih-izvje%C5%A1taja, 07.04.2010. 9. Credos d.o.o., http://www.credos.hr/default.aspx?id=21, 07.04.2010. 10. Otp invest, http://www.otpinvest.hr/main.aspx?id=119, 07.04.2010. 11. Zagrebačka burza (Prospekt), http://zse.hr/default.aspx?id=10006&dionica=VART-R-1 , 07.04.2010. 12. Varteks d.d., http://www.varteks.com/hr/korporativno/osnovni-podaci, 07.04.2010.
