Sadržaj Uvod ................................................................................................................................................... ........................................................................................................................................................ ..... 1 1.Tuzmni platni promet i banke .......................................................... ............................................................................................................ .................................................. 3 1.1.Osnovni oblici tuzemnog platnog prometa ......................................................... .................................................................................... ........................... 4 1.2. Instrumenti plaćanja i instrumenti osiguranja plaćanja ........................................................... ................................................................ ..... 5 1.3. Metode i postupci platnog prometa prom eta ................................................................... .............................................................................................. ........................... 9 .................................................................................................. .................................... 10 1.4. Međubankovni sustav plaćanja .............................................................. 2. Inozemni platni promet pro met i banke .................................................................. ...................................................................................................... .................................... 12 2.1. Banke u sustavu deviznog poslovanja ......................................................................... ....................................................................................... .............. 13 2.2. Instrumenti platnog prometa prom eta s inozemstvom ............................................................................. ............................................................................. 14 2.3. Problemi i rizici platnog prometa s inozemstvom ......................................................... ....................................................................... .............. 15 Zaključak ............................................................. ................................................................................................................................... ................................................................................. ........... 18 Reference ............................................................ ............................................................................................................................... ................................................................................. .............. 20
Ilustracije Tabela 1 Gotovinske platne transkacije t ranskacije u 2011. godini ..................................................... ............................................................. ........ 6 Tabela 2 Bezgotovinski platni promet u 2011. ....................................................... .......................................................................... ................... 7
ii
Uvod danas predstavljaju gospodarski sektor s najznačajnijom transformacijeom krajm dvadesetog stolijeća. Zapravo radi se o raznim fuzijama koje vode prema stvaranje bankarskih Banke
grupa ogromnih razmjera. S druge strane bankarstvo ima za posljedicu poduzimanje mjera radi smanjenja prekomjernih rizika koji su povezani uz krizu bankovnog sustava i kontrakciju
meĎunarodnih financija. Krize bankarskih sustava posebce su bile izraţene u posljednih nekoliko godina. Platni promet sastavni je dio bankarskog poslovanja, smatra se neutralnim bankarskim poslom a upravo se ovom problematikom bavi i ovaj seminarski rad. Predmet istraţivanja ovog rada je inozemni i tuzmni platni promet, njihove karakteristike, te postupci, problemi i
rizici koji se javljaju prilikom vršenja platnog prometa. Cilj seminarskog rada je prikazati povijesni razvoj samog platnog prometa u Republici Hrvatskoj, te reformu koju je platni promet doţivio tijekom posljednjih desetak godina, t e specifičnost meĎunarodnih plaćanja. Značajne promjenje u platnom prometu u Republici Hrvatskoj pratilo je uvoĎenje novih tehničko-tehnoloških rješenja (kao primjerice uvoĎenje standardiziranih obrazaca plaćanja, uvoĎenje odreĎenih regulativa i odredaba i sl.). Metode korištene pri izradi ovog seminarskog
rada su statistička metoda, komparativna metoda, povijesna metoda, analitičko sintetička metoda te metoda indukcije i dedukcije.
Rad je koncipiran u dva dijela, obzirom na osnovnu, općenitu podijelu platn og prometa na inozemni i tuzemni platni promet. Prvi dio govori tuzemnom platnom prometu,
obuhvaćajući njegove glavne oblike. Zatim se obraĎuju osnovni instrumenti plaćanja tuzemnog platnog prometa, kao i instrumenti osiguranja plaćanja te se navode metode i postupci prilikom vršenja platnog prometa. Na kraju prvog dijela navode se meĎubankarski sustavi poput Nacionalnog klirinškog sustava (NKS) i Hrvatskog sustava velikih plaćanja (HSVP). Značajnu ulogu u platnom prometu ima i Financijska agencija (FINA). Uloga FINE je obavljanje transakcija u platnom prometu, ali i pruţanje informacija i elektroničkih servisa. Osim u domaćem platnom prometu ovi sustavi značajni su i u obavljanju plaćanja s inozemstvom, posebice HSVP.
Drugi dio obraĎuje problematiku inozemnog platnog prometa , te se navodi značaj dobro organiziranog platnog prometa s inozemstvom. O tome ovisi brzina plaćanja, te korisštenje raspoloţivih deviznih sredstava, te na taj način platni promet utječe na platnu 1
bilancu zemlje. Dalje se opisuje poloţaj i značaj banaka u deviznom poslovanju te se analiziraju aktualni devizni propisi u Republici Hrvatskoj. U daljnoj razradi ovog dijela
navode se instrumenti plaćanja , te osnovni oblici platnog prometa s inozemstvom, te se poglavlje zaključuje s pro blemima i rizicima, ali i prednostima koje se javljaju kao posljedica globalizacije bankarstva ali i sve učestalije primjene suvremene tehnologije u bankarskom poslovanju.
Tematika platnog prometa unutar granica zemlje, ali i izvan obraĎena je samo parcijalno, te se javljaju brojne poteškoće prilikom pronalaţenja aktualne literature. Razlog tomu moţemo pronaći i u stalnim izmjena i dopuna zakonske regulative koji se odnosi na ovu problematiku, a sve u svrhu poboljšanja kvalitete samog platnog prometa.
2
1.Tuzmni platni promet i banke Bankarstvo predstavlja poslovanje koje obuhvaća drţanje depozita i pozajmljivanje novca . (Kandţija i Ţivko 2004, 17) Bankari zapravo posluju s dugom (svojim, ali i tuĎim), a moţemo reći da bankari stvaraju no vac. Organizacija i funkcioniranje suvremenog bankarstva temelji se na kreditima, a sustav kreditiranja i razvoj bankarstva meĎusobno su povezani. Banke su kroz povijest bile, a u ve ćini zemalja su i danas najvaţnije financijske posredničke institucije. Uz štedionice i štedno kreditne zadruge banka čini tzv. depozitno -kreditni kompleks koji predstavlja glavninu financijskog sustava svih zemalja. Banka novčana sredstva pribavlja primanjem depozita i plasira ih uglavnom u kredite. Banke se osim plasiranja kredita bave i
financijskim uslugama. Za prikupljene depozite banka plaća pasivnu kamatnu stopu, dok za dane kredite naplaćuje aktivnu kamatnu stopu. Platni sustav razvijao se stoljećima a s njim i oblik novca. Frederic S. Miskin navodi sljedeće oblike novca: robni novac, fiducijarni novac, čekovi, elektroničko plaćanje i e -novac (2010, 53). Prvi oblik novca bio je robni novac, no problem kod ovakvog platnog sustava bio je što je takav oblik novca bio teţak, te ga je bilo teško prenositi s mjesta na mjesto. Z atim je uslijedio papirnati novac koji se dalje razvio u fiducijarni novac, odnosno papirnati novac koji
je propisala drţava. Zatim su se javili čekovi koji su pruţali mogućnost plaćanja bez nošenja velikih količina novca. Razvitak tehnologije omogućio je razvoj elektoničkog plaćanja te pojavu e-novca. Bankovni poslovi su oni poslovi koje banka obavlja na zahtjev klijenta ili temeljem zakonskih propisa (Peršin, Šokman i Lovrinović 2001, 261) . Razlikujemo bankovne
poslove po ročnosti (kratkoročne i dugoročne), po načelu funkcionalnosti (poslovi mobilizacije i koncentracije sredstava, kreditni poslovi, posredničko -komisijski poslovi, vlastiti poslovi, kontrolno upravni te administrativni poslovi) te po bilanično -analitičkom obiljeţlju. Brojni autori razlikuju pasivne, aktivne i neutralne poslove banke. Pasivni bankovni
poslovi su oni kojima banka prikuplja sredstva, stvarajući financijske obveze prema klijentu, a mogu biti kratkoročni (emisija novca, depoziti po viĎenju, zaduţivanje kod drugih banaka, blagajnički zapisi i druge zaduţnice, eskontiranje vlastitih mjenica) te dugoročni (emisija dionica, oročeni depoziti, dugoročni depoziti drţave, javnih ustanova i institucija, izdavanje obveznica, dugoročni krediti iz inozemstva). Aktivni bankovni poslovi dijele se na kratkoročne poput kontokorentni kredit, eskontno -diskontnih kredita, lombardnih kredita, 3
akceptnih
kredita,
avalnih
kredita, rambursnih kredita; te dugoročne (hipotekarni, investicijski-razvojni, potrošački-konzumni) bankovne poslove. Neutralni bankovni poslovi su primjerice depo poslovi, platni promet, kupnja i pordaja vrijednosnih
papira, deviza, valuta i dragocijenih kovina za tuĎi račun i slično. Mnogo je bankarskih poslova, a uobičajeno je da se oni svrstavaju u (Sefić et al. 2003, 159): a) b) c) d)
Pasivne ili mobilizacijske Aktivne ili kreditne Komisione ili neutralne Vlastite poslove
Pasivni poslovi su oni pomoću kojih banka dolazi do sredstava, tj gdje se ona pojavljuje kao duţnik. Aktivni poslovi su oni u kojima se banka pojavljuje u ulozi vjerovnika. Neutralni poslovi su oni u kojima banka ima ulogu komisionara, pri čemu se ona ne javlja niti kao duţnik niti kao vjerovnik, dok su vlastiti poslovi oni koje banka obavlja za vlastiti račun. Bankarsko polovanje je specifično, te je regulirano posebnim propisima i praksom. Djelatnot banaka u Republici Hrvatskoj regulirano je Zakonom o kreditnim institucijama iz 2009. godine, te podzakonskim aktima koje je donijela Hrvatska narodna banka (Briški et.al. 2011, 3). Prema tom Zakonu jedna od osnovnih financijskih usluga koje kreditna institucija obavlja jest i usluga platnog prometa u zemlji i s inozemstvom . Dakle, moţemo reći da platni
promet općenito djelimo na unutarnji ili tuzemni i vanjski ili inozemni platni promet. Tuzemni platni promet podraz umjeva sva gotovinska i bezgotovinska plaćanja izmeĎu pravnih ili fizičkih osoba unutar jedne zemlje, dok meĎunarodni platni promet podrazumjeva sva plaćanja i naplate izmeĎu fizičkih i pravnih osoba sa sjedištem u zemlji i osoba koja se nalaze u drugoj dr ţavi, bez obzira po kojoj osnovi se odvija plaćanje
1.1.Osnovni oblici tuzemnog platnog prometa Pod platnim prometom se podrazumevaju sv a plaćanja koja bezgotovinska) izmeĎu fizičkih i pravnih osoba, te izmeĎu
se vrše u novcu ( gotovinska i domaćih i s tranih osoba.. Do plaćanja izmeĎu pravnih i fizičkih osoba u platnom prometu dolazi na osnovi plaćanja roba i usluga, kao i plaćanja na osnovi financijskih transakcija. Platni promet manjim je dijelim gotovinski, a većim se dijelom obavlja knjiţnim prijenosom novčanih srddstava od duţnika vjerovniku. Platni promet nastaje onda kada se izvrši novčano plaćanje izmeĎu dvije fizičke ili pravne osobe, kada se jedan nalazi u ulozi platitelja, a drugi u ulozi primatelja (Srb i Matić, 2003, 147). Sustav platnog pro meta utječe na visinu potrebne količine novca. Ako je platni promet u zemlji neefikasan i usporen, to djeluje u pravcu povećanja potraţnje za novcem, odnosno za normalno obavljanje plaćanja potrebno je osigurati veću količinu novca Platni promet ima značajan utjecaj na financijsku stabilnost zemlje. Ukoliko bi došlo do poremećaja u funkcioniranju platnog prometa, to bi izazvalo prekid u plaćanjima obaveza sudionika u platnom prometu. Posljedica toga je gubitak poverenja na cijelom trţištu. Neefikasan i nep ouzdan platni promet moţe proizvesti veliki negativan utjecaj i na funkcioniranje cjelokupnog gospodarstva.
Platni promet moţemo klasificirati na više načina, no izdvaja se podijela na osnovi (Briški et al. 2011, 5): a) Načina plaćanja b) Vrste plaćanja c) Mjesta plaćanja 4
Obzirom na način plačanja razlikujemo neposredni i posredni platni promet, pri čemu neposredni platni promet podrazumjeva neposredno plačanje izmeĎu platitelja i primatelja, dok je kod posrednog platnog prometa, osim platitelja i primatelja uključena još jedna ili više organizacija preko kojih se vrši sama isplata, odnosno naplata. Obzirom na vrstu plaćanja razlikujemo
gotovinski
i
bezgotovinski
platni
promet.
Gotovinski
platni
promet
karakterističan je za mala poduzeća te za fizičke osobe, a vrši se pomoću gotovog novca, dok se bezgotovinski platni promet vrši prijenosom novčanih sredstava s jednog računa na drugi. Bazgotovinski pla tni promet moţemo razvrstati na ţiro, čekovni i klirinški. Obzirom na mjesto plaćanja razlikujemo meĎunarodni i unutarnji platni promet, a kriterij ovakve klasifikacije je mjesto gdje se nalaze osobe koje u njemu sudjeluju.
Što se tiče razvoja platnog prometa u suvremenoj Republici Hrvatskoj, moţemo reći da se on razvija od 1993. godine, kada je nekadašnja Sluţba društvenog knjigovodstva, transformirana u Zavod za platni promet(ZAP), s time da su u obavljanje unutarnjeg platnog prometa uključene i banke i stedno-depozitne institucije (Ora 2007, 123). 2002. godine ZAP se preustrojava u Financijsku agenciju (FINU). Uloga FINE je obavljanje transakcija u
platnom prometu, ali i pruţanje informacija i elektroničkih servisa. FINA je danas jedna od najvećih hrvatskih tvrtki. Prema Zakonu o platnom prometu nositelji tuzemnog platnog prometa su Hrvatska narodna banka i banke. Nedepozitne institucije mogu, na temelju ugovora, obavljati poslove
platnog prometa samo u ime i za račun depozitnih institucija. Regulativa i nadzor nad platnim prometom je u nadleţnosti Hrvatske narodne banke. Hrvatska narodna banka vodi račune svih banaka u zemlji, te obavlja platni promet po tim računima. Ostale banke pak vode račune poslovnih subjekata i graĎana i obavljaju platni promet po tim računima.
1.2. Instrumenti plaćanja i instrumenti osiguranja plaćanja Prema Zakonu o platnom prometu platni instrument jest svako personalizirano sredstvo ili
skup postupaka ugovorenih izmeĎu korisnika platnih usluga i pruţatelja platnih usluga koje korisnik platnih usluga primjenjuje za iniciranje naloga za plaćanja. Sredstva plaćanja u platnom prometu su (Briški et al. 2011, 96) : a) Gotovina b) Depozitni novac c) Prenosivi vrijednosni papiri
Gotovina obuhvaća kovani novac i papirne novčanice koji sluţe kao zakonsko srdstvo plaćanja u nekoj zemlji i ima svojstvo primarne likvidnosti. Pri definiranju novca dio je monetarnog agregata M1, uz depozitni novac čini novčanu masu. Prosječno obuhvaća 25% ukupnog novca u optjecaju, a ostatak čini depozitni novac. Razlikujemo a vista i po viĎenju depozitni novac. To su u potpunosti likvidna potraţivanja na ţiro, tekućim i sličnim transakcijskim računima. Depozitni novac sastavnica je novčane mase, a predstavlja nematerijalno sredstvo razmjene, i jednak je gotovom novcu. Depozitni novac predstavlja zakonito i definitivno sredstvo plaćanja. Prenosivi vrijednosni papiri, za razl iku od gotovine i
depozitnog novca imaju svojstvo sekundarne likvidnosti i nisu sredstvo konačnog izmirenja obveza. Vrijednosni papiri ne predstavljaju zakonito srtedstvo plačanja, ali pruţaju mogućnost izvršenja prodaje na trţištu kojom se vrijednosni pap iri pretvaraju u novac. Vrijednosni papiri manje su likvidni od gotovine.
Kada govorimo o instrumentima plaćanja potrebno je spomenuti i zamjenice novca, tj. novčane supstitute ili surogate. Oni u odreĎenim okolnostima mogu posluţiti umjesto valutnog novca kao sredstva prometa i plaćanja. Takvu primjenu imaju primjerice čekovi, 5
obveznice, blagajnički zapisi, certifikati o depozitu, porezne vrijednosnice i sl. Zamjenice u uţem smisli ne ovise o pokriću ili prethodno uplaćenoj svoti, nego imaju fiktivno pokriće u obliku kredita.
Gotovinski platni promet čine uplate i isplate u gotovom novcu, te stoga moţemo zaključiti kako je instrument ovog vida plaćanja gotovina. Gotvinski platni promet je razvijen unutar sektora stanovništva, te izmeĎu stanovništva i prav nih osoba. Tendencija je zamijenjivanja gotovinskog plaćanja polugotovinskim plaćanjem, kao što su primjerice kartice i čekovi. U meĎunarodnim plaćanjima gotovinsko se plaćanje iznimno rijetko koristi. U nastavku je dana tablica o gotovinskim platnim trans akcijama prema sluţbenim podacima podacima Hrvatske narodne banke. Tabela 1 Gotovinske platne transkacije u 2011. godini 01. 01. 201 1. - 31. 12. 2 011. (ukupno za 2011.)
Uplate/isplate preko treće strane
Uplate/isplate u Banci Vrijednost transakcija
Broj transakcija
u tisućama kuna
Broj transakcija
Vrijednost transakcija u tisućama k una
Uplate/isplate preko bankomata Vrijednost transakcija
Broj transakcija
u tisućama k una
UKUPNO - UPLATE
28.523.065
114.024.918,2
33.607.092
41.774.400,8
2.012.193
4.079.471,1
Uplate klijenata Banke - ukupno
17.476.336
100.107.274,9
18.680.135
33.676.352,1
2.012.193
4.079.471,1
7.256.750
19.085.824,3
915.182
774.403,3
1.670.279
2.681.262,0
10.219.586
81.021.450,6
17.764.953
32.901.948,8
341.914
1.398.209,1
7.879.629
8.709.899,6
14.877.867
6.122.642,6
0
0,0
336.446
1.132.242,9
210.004
58.534,8
0
0,0
7.543.183
7.577.656,8
14.667.863
6.064.107,8
0
0,0
Uplate u korist Banke
3.167.100
5.207.743,6
49.090
1.975.406,1
0
0,0
UKUPNO - ISPLATE
14.033.721
65.138.541,4
15.241.129
10.006.423,7
97.635.185
68.261.781,8
Isplate klijentima Banke - ukupno
13.448.789
56.640.762,8
7.107.136
7.689.445,1
84.691.714
58.095.408,0
12.367.107
45.451.501,5
6.329.860
2.236.474,0
82.403.522
54.362.153,7
1.081.682
11.189.261,3
777.276
5.452.971,2
2.288.192
3.733.254,4
43.597
121.704,1
7.934.484
462.806,2
12.943.440
10.166.361,0
43.597
121.704,1
7.925.539
442.796,4
6.610.411
5.013.371,2
0
0,0
8.945
20.009,7
2.972
2.479,9
541.335
8.376.074,4
199.509
1.854.172,3
31
12,8
Uplate klijenata Banke - građani Uplate klijenata Banke - poslovni subjekti Uplate klijenata drugih banaka - ukupno Uplate klijenata drugih banaka - građani Uplate klijenata drugih banaka - poslovni subjekti
Isplate klijentima Banke - građani Isplate klijentima Banke - poslovni subjekti Isplate klijentima drugih banaka - ukupno Isplate klijentima drugih banaka - građani Isplate klijentima drugih banaka - poslovni subjekti Isplate na teret Banke
Tablica se satoji od dva glavna retka uplate i isplate, te tri stupca. Prvi stupac Uplate/isplate u banci obuhvača uplate i isplate gotovog novca izvršene u poslovnim
jedinicama banke. Stupac uplate/isplate preko treće strane obuhvaća uplate preko institucije koje na temelju ugovora obavlja poslove platnog prometa u ime i za račun banke. Treći stupac su uplate i isplate novca izvršene preko bankomata u vlasništvu banke. Iz datih podataka moţe se vidjeti kako su uplate uglavnom veće od isplata, osim u slučaju sa bankomatima, što je i logično. Bezgotovinski platni promet je cilj svaklog razvijenog platnog prometa. Obavlja se
deponentnim novcem, preknjiţavanjem s računa na račun u institucijama platnog prometa. Depozitni novac je denominiran u novčanoj valuti, te se smatra sredstvom primarne likvidnosti 6
Imamo dvije grupe instrumenata bezgotovinskog platnog prometa
(Boţina, 2008,
108):
Duţnički Vjerovnički Kod duţničkih instrumenata platnog prometa inicijativa za plačanje dolazi od duţnika, i takav je instrument primjerice virmanski nalog . Kod vjerovničkih instrumenata inicijativu ima vjerovnik, a instrumenti su obračunski ček, mjenica, akreditiv, naplatni nalog, kreditna kartica itd. u nastavku slijede podaci o bezgotovinskom platnom prometu prema sluţbenim a) b)
podacima Hrvatske narodne banke. Tabela 2 Bezgotovinski platni promet u 2011. 01.01. 201 1. - 31.12. 2011. (ukupno za 2011.) Broj platnih transakcija Građani UKUPNO - prema načinu zaprimanja naloga za plaćanje* Obrasci - ukupno Obras ci zaprimljeni u Banci
Obrasci zaprimljeni preko treće strane Elektronički - ukupno
Poslovni subjekti
Udio
239.441.945
Udio
UKUPNO
100.814.417
7.454.308 100,00%
Udio
340.256.362
21.340.714 100,00%
28.795.022
100,00%
7.355.886
98,68%
10.820.693
50,70%
18.176.579
63,12%
98.422
1,32%
10.520.021
49,30%
10.618.443
36,88%
122.465.354 100,00%
72.337.143 100,00%
194.802.497 100,00%
33.437.881
27,30%
49.484.248
68,41%
82.922.129
42,57%
0
0,00%
4.298.796
5,94%
4.298.796
2,21%
- mobilni telefon
433.453
0,35%
58.472
0,08%
491.925
0,25%
- fiksni telefon
256.220
0,21%
131.540
0,18%
387.760
0,20%
0
0,00%
0
0,00%
0
0,00%
86.227.739
70,41%
3.741.323
5,17%
89.969.062
46,18%
2.110.061
1,72%
14.622.764
20,21%
16.732.825
8,59%
4 4.8 44 10 0,00 %
8 00 .1 81
1 00 ,0 0%
- Internet - telebanking
- transakcijski bankomat - POS (EFTPOS) - ostalo Na te melju zaprimljenih o snov a za plaćanje - ukupno
Sudska rješe nja, rješenja upravnih tijela i javnih ustanova Mjenice
Zadužnice Čekovi - ukupno Na teme lju ugovorne ovlasti - ukupno
755.337 1 00 ,0 0% 0
0
0
0
0
0
12
0,00%
44.513
99,26%
44.525
5,56%
894
0,12%
330
0,74%
1.224
0,15%
754.431
99,88%
1
0,00%
754.432
94,28%
7.005.526 100,00%
115.749.642
100,00%
108.744.116 100,00% 8.338.338
7,67%
169.676
2,42%
8.508.014
7,35%
Trajni nalog
20.358.889
18,72%
381.047
5,44%
20.739.936
17,92%
Ostale ugovorne ovlasti
80.046.889
73,61%
6.454.803
92,14%
86.501.692
74,73%
Direktni debitni transfer
Nerazvrstane platne transakcije
22.830
86.190
109.020
ovoj su tablici iskazani podaci o platnim transakcijama izvršeni na teret transakcijskih računa platnog prometa u bankama, na temelju podnesenih naloga za bezgotovinsko plaćanje tijekom 2011. Platne transakcije iskazane su prema broju i prema načinu zaprimanja naloga za plaćanje. Upravo je najviše obrazaca zaprimljeno elektroničkim putem što potvrĎuje činjenicu da su tehnologija i mogućnosti koje ona pruţa sve više utkani u poslovni, ali i privatni ţivot. Nalozi za plaćanje razlikuju se prema obliku plaćanja (Gregurek i Vidaković 2011, U
159): a) Nalog za uplatu b) Nalog za isplatu c) Nalog za bezgotovinsko plaćanje
Nalog za uplatu jest instrument gotovinskog platnog prometa a sadrţava elemente: ime platitelja i primatelja, broj računa primatelja, svotu, opis plaćanja, šifru opisa plaćanja, poziv 7
na broj odobrenja, statističko obiljeţlje te datum uplate. Nalog je valjan ako sadrţi popunjene elemente ime platitelja, broj računa primatelja, svotu te datum uplate. Ostale elemente popunjava banka. Nalog se podnosi u dva primjerka, jedan zadrţava banka, a drugi potvrĎuje primitak uplate. Nalog za isplatu takoĎer je gotovins ki instrument platnog prometa a sadrţava sljedeće elemente: ime platitelja, broj računa platitelja, ime primatelja, svota, opis plaćanja, šifra opisa plaćanja, poziv na broj zaduţenja, statističko obiljeţje, datum isplate, ovjera platitelja te potpis primatelja. Nalog je valjan ako sadrţi broj računa platitelja, ime primatelja, svotu, datum isplate te ovjeru platitelja. Podnosi se u dva primjerka kai i nalog za uplatu. Danas se u platnom prometu koriste novi obrasci koji se nazivaju HUB 1 i HUB11(ibid., 164) Cilj je uvoĎenja ovih obrazaca bilo da u domaćem platnom prometu u upotrebi
budu jedinstveni prepoznatljivi obrasci, bilo da se radi o nalogu za bezgotovinsko plaćanje, nalogu za uplatu ili nalogu za isplatu. Danas se isti obrazac koristi za sve tri vrste naloga za
plaćanje, za uplatu, isplatu, te prijenos. Hrvatska udruga banaka zaštitila je obličje obrasca pri Zavodu za intelektualno vlasništvo. Obrasci imaju isto temeljno obličje, a pojavljuju se u dvije verzije. Temeljna razlika je što se HUB 1 namjenjuje ručnoj obradi, dok HUB 1 -1 strojnoj. Obrasci HUB 1 i HUB 1-1 sadrţavaju sve propisane elemente, a stručnjaci iz banaka, uz suradnju drugih zainteresiranih ustanova, kao što su FINA i Narodne novine, osmislili su izgled obrasca uzimajući u obzir vaţeće propise, kao i boje te papir primjeren za suvremenu tehnološku obradu u bakama. Specifični instrumenti plaćanja ali i osiguranja plaćanja su primjerice mjenica, bjanko zaduţnica i ček (Briški et al. 2011, 182). Mjenica je vrijednosni papir na odreĎenu svotu novca čija je primjena regulirana skupom mjeničnih propisa. Ona predstavlja novčani obligacijski papir, prezentacijski vrijednosni papir te formalni vrijednosni papir. Kao što je već spomenuto ona je instrument kreditiranja, plaćanja i osiguranja plaćanja. Karakterizira je široka i učestala primjena u suvremenom trţišnom gospodarstvu. Bjanko mjenica je mjenica koja je u vrijeme popunjavanja bila nepotpuna, a popunjava se naknadno prema sporazumu
stranaka. Bjanko mjenica najčešće se koristi kao instrument osiguranja, u slučaju kada korisnik kredita ne ispunjava ugovorene obveze. Prenosiva je indosamentom i cesijom. Glavni rizik je popunjavanje protiv sporazuma, pa se taj rizik izbjegava klauzulom.
Ček je vrijednosni papir kojim izdavatelj ili trasant nalaţe drugoj osobi, trasatu, da iz izdavateljeva pokrića isplati zakonitom imatelju ili remitentu odreĎenu svotu novca. Ček plativ u zemlji moţe se trasirati samo na banku, on se isplaćuje po viĎenju, a moţe glasiti na ime, po naredbi (kada su trasant i remitent sjedinjeni) te na donositelja. Izdavanje čeka bez pokrića se kaţnjava. Zaduţnica je instrument osiguranja plaćanja koji ima za cilj izvansudsko ostvarivanje traţbina vjerovnika. Ona je strogo formalni, pravni akt s javnopravnim učincima pravomoćnog riješenja o ovrsi, odnosno učincima ovršne isprave. Prednosti zaduţnice u odnosu na mjenicu su što zaduţnica ima svojstvo ovršne isprave, dok mjenica ima svojstvo vjerodostojne isprave; zaduţnica se moţe zadrţati ako se vjerovnik u cijelosti na namiri, dok mjenica ne; izjava jamca na samoj zaduţnici ima svojstvo i učinke ovršne isprave ; nema protesta ni pripadajućih troškova; naplata se provodi do potpunog namirenja vjerovnika. Razlikujemo običnu i bjanko zaduţnicu. Običnu zaduţnicu uobičajeno koriste duţnici fizičke osobe, jer je izdavanje bjanko zaduţnice dopušteno samo pravnim osobama. Reguliranje meĎusobnih plaćanja vrši se pomoću cesije, asignacije te prijeboja ili kompenzacije (Amon et al. 2002, 312). Cesija je pravni instrument reguliranja obveza i
potraţivanja izmeĎu tri ili više osoba ustupanjem tradţbine, odnosno prijenosom tradţbine na drugu osobu. Asignacija je prebijanje dugovanja i potraţivanja izmeĎu tri ili više pravnih i fizičkih osoba koje jedna drugoj potraţuju ili duguju novčane svote. Prijeboj ili kompenzacija je reguliranje meĎusobnih potraţivanja i dugovanja prebijanjem. Potraţivanja ptitom moraju biti istovrsna, dospijela i utrţiva. 8
1.3. Metode i postupci platnog prometa Svaki poslovni subjekt odreĎene banke, mora biti upisan u registru računa. Registar računa je evidencija svih računa poslovnih subjekata u odreĎennoj banci , dok je Jedinstveni registar računa evidencija svih računa za redovno poslovanje koju vodi HNB na temelju podataka koje joj dostavljaju poslovne banke. HNB je Odlukom o konstrukciji
računa u banci, vodećem bro ju banke, uvijetima i načinu otvaranja računa u banci i sadrţaju registra računa poslovnih subjekata u banci iz 2002. godine propisala sadrţaj registra, te odredila obuhvat pojma poslovnog subjekta. Sukladno tom propisu poslovni subjekti mogu biti pravne osobe, tijela drţavne vlasti, ti jela drţavne uprave, jedinice lokalne samouprave te fizička osoba koja obavlja registriranu djelatnost.
Vrste računa za obavljanje domaćeg platnog prometa su (Briški et al. 2011, 8): a) Račun za redovno poslovanje poslovnog subjekta b) Račun organizacijskog dijela poslovnog subjekta c) Račun za posebne namjene Svaki poslovni subjekt moţe imat otvorene račune kod više banaka, ali samo po jedan za redovno poslovanje i po jedan račun organizacijskog dijela. Račune za posebne namjene moţe imati više u jednoj istoj banci. U slučaju kada poslovni subjekt ima više računa izjavom odreĎuje koji mu je glavni račun, a ako ima samo jedan račun onda mu je to glavni račun. Na glavnom se računu izvršavaju nalozi za plaćanje zakonskih obveza, za naplatu vrijednosnih papira i instrumenata osiguranja plaćanja te nalozi za izvršenje sudskih odluka i drugih ovršnih isprava. Bitno je napomenuti kako banka ne moţe otvoriti račun za redovno poslovanje subj ektu koji ima neizvršenih plaćanja na glavnom računu. Postoji nekoliko načina i potupaka izvršenja plaćanja i osnova za plaćanje, ovisno o situaciji. Postupak izvršenja plaćanja u banci koja vodi glavni račun i koja je zaprimila osnovu za plaćanje je sljedeći.Ako na računu nema dovoljno sredstava banka blokira sve račune koje vodi, priljeve s tih računa usmjerava na glavni račun, te potom izvršava plaćanja. Podatak o blokadi unosi u Jedinstveni registar računa. Ako ni to nije dovoljno za izvršenje osno ve plaćanja račun ostaje u blokadi, te se najkasnije idući radni dan dostavlja drugim bankama zahtijev za blokadu njegovih računa. Odmah ser obavještava platitelja o provedenoj blokadi računa, a druge su banke duţne blokirati sve račune, podarak o blokad u nijeti u Registar, a platitelj je duţan isti, najkasnije idući radni dan dati dispoziciju za prijenos sredstava. U protivnom ćini prekršaj po zakonu. Ako je izvršeno plaćanje banka koja vodi glavni račun deblokira račune, unosi u registar podatak o deblokadi te obaviještava druge banke o deblokadi računa koje one vode, a one unose taj podatak i Jedinstveni registar računa. Postupak izvršenja plaćanja u banci koja ne vodi glavni račun, a koja je zaprimila osnovu za plaćanje izvršava se na način da se tereti račun na koji glasi osnova te drugi kunski i devizni računi koje ta banka vodi. U nedostatku sredstava za izvršenje plaćanja u cijelosti, osnovu za plačanje s podacima o datumu i iznosu djelomičnog namirenja banka dostavlja isiti ili najkasnije idući radni dan banci koja vodi glavni račun. Banka koja vodi glavni račun postupa na isti način kao i u prethodnoj situaciji. Sudske odluke takoĎer mogu biti osnova za izvršenje plaćanja na računima platitelja. Banka koja je zaprimila pravomoćnu sudsku odluku na teret računa koji nije glavni, provodi odluku do svote pokrića na računu platitelja (Barberić et al. 2010, 33). Ako nije bilo dovoljno sredstava, osnovu za plačanje s podacima o izvršenom plačanjau dostavlja banci koja vodi 9
glavni račun, meĎutim, banka koje ne vodi glavni račun ne moţe izvršiti plaćanje po nepravomoćnim sudskim odlukama
1.4. Međubankovni sustav plaćanja Temeljna zadaća financijskog sustava je realokacija resursa. Da bi financijski sustav ostavrio ovu zadaću, sustav se korsiti sa šest fun kcija: (Kandţija i Ţivko 2004, 30) a) Kliringom i platnim prometom kako bi se olakšala trgovina i proizvodnja b) Kumuliranjem i alociranjem tako akumulirane imovine i tijekova sredstava tako da svi projekti budu dostatno financiranu c) Transferiranjem ekonomskih resursa kroz vrijeme, prostor i gospodarske dijelatnosti d) Stvaranjem, akumuliranjem i širenjem informacija u svrhu donošenja odluka e) Iznalaţenjem metoda osiguranja od neizvjesnosti i kontrola rizika f) Iznalaţenjm načina na koji se moţe upravljati s nepostojani m, nedostatnim ili
asimetričnim informacijama. Ovih šest funkcija banke uspijšno obavljaju. Banka osigurava različita sredstva plaćanja, kao što su na primjer čekovi koji predstavljaju primarni novac u većini razvijenih suvremenih ekonomija. TakoĎer, banke osiguravaju i druga sredstva plaćanja, kao što su kreditne kartice i elektronički sustavi plaćanja. Banke obavljaju transfer sredstava prikupljajući sredstva iz različitih izvora (depozita i nedepozitnih izvora sredstava) te prikupljena sredstva posuĎuju klijentima, tvrtkama i vladi. HNB propisuje i nadzire sustave za obračun meĎubank ovnih platnih transakcija, te na čine namire ne računima banaka na osnovi plaćanja izvršenih preko tih sustava. Ona izdaje odobrenje za rad takvih platnih sustava, a ujedno moţe biti u vlasnik meĎubankovnih platnih sustava . Nacionalni klirinški sustav je sustav za obračun meĎubankovnih platnih transakcija na neto multilateralnom načelu. FINA je vlasnik u operativni upravitelj ovog sustava. Kliring je proces prihvaćanja naloga od banke pošiljatelja, kontrola podataka, evidentiranja plaćanja i slanja naloga banci primatelju uključujući izračun neto pozicija sudionika u sustavu(Boţina 2008, 164). Netiranje je pak dogovoreni postupak izmeĎu sudionika platnog prometa pogodan za prebijanje njihovih obveza. Netiranje u pravilu moţe biti bilateralno i multilateralno. Hrvatska je odabrala multilateralno prebijanje(ibid., 165) . Na taj se način prebijaju sve bilateralne pozicije jednog sudionika prema svakom drugoom sudioniku i dobiva se jedna neto pozicija prema svim drugim sudionicima sustava. NKS je namjenjen obračunu velikog
broja meĎubankovnih platnih transakcija koje glase na male iznose (do 100.000 HRK). Sudionici u ovom sustavu su banke, HNB, te treće strane, pri čemu pod treće stra ne podrazumijevamo institucije koje na temelju ugovornog odnosa dostavljaju platne transakcije u NKS radi obračuna u ime i za račun banke ili HNB -a i sidionike platnog prometa koji na temelju ovlaštenja banke ili HNB -a dostavljaju platne transakcije u NKS radi obračuna. Obračun platnih transakcija provodi se preko obračunskih računa banaka i HNB -a u NKS-u. poslovne banke imaju samo jedan račun u NKS -u dok ih HNB moţe imati više. Obračun
platnih transakcija se vrši, kao što je već spomenuto, prema neto multilateralnom načelu to jestkontinuirani obračun platnih transakcija zadanih na teret i u korist obračunskih računa tijekom obračunskog dana. Platne transakcije za koje ne postoji pokriće na obračunskom računu, stavljaju se u red čekanja do oisiguranja pokrića, najdullje do kraja obračunskog dana. Ukoliko nema pokirća na obračunskom računu do kraja dana, transakcije u redu čekanja vraćaju se podnositelju platne transakcije. Namira neto pozicija na obračunskim računima banaka obavlja se na kraju obračunskog dan a. NKS dostavlja HNB-u podatke o neto 10
pozicijama obračunskih računa na kraju obračunskog dana. HNB preko Hrvatskog sustava velikih plaćanja (HSVP) obavlja namiru na računima banaka u HNB -u. HNB izvješćuje NKS o provedenoj namiri, nakon čega završava obraču nski dan u NKS-u. Hrvatski sustav velikih plaćanja je sustav obračuna meĎubankovnih transakcija u realnom vremenu na bruto načelu. Sudionici su HNB i ostale banke: HNB je vlasnik i operativni upravitelj HSPV-a, te preko tog sustava vodi račune banaka. Banka ima otvoren jedan račun u HSPV-u. račun sudionika, otvoeren u HSPV -u naziva se račun za namiru te se preko njega obavlja obračun platnih transakcija. Platna je transakcija namirena nakon što je izvršeno terećenje računa za namiru sudionika zadavatelja platne transakcije i nakon što je izvršeno odobrenje računa za namiru sudionika primatelja platne transakcije. Platne se transakcije namiruju pojedinačno u iznosu na koji su zadane u realnom vremenu. Kako transakcije dolaze tako se izvršavaju zbog velikog r izika nelikvidnosti jer su iznosi jako veliki. HSVP omogućuje platni promet u zemlji i s inozemstvom, te je ustrojen po uzoru na svjetske standarde.
11
2. Inozemni platni promet i banke ovisi brzina plaćanja, a time i ekonomičnije korištenje raspoloţivih deviznih sredstava, što neposredno utječe na platnu bilancu zemlje. Platni promet i inozemstvom obavlja se preko računa u inozemstvu i preko računa samih banaka i drugih stranih osoba u H rvatskoj u okviru pozitivnih propisa (Lakić 2000, 95). Naplaćivanje i plaćanje u platnom prometu s inozemstvom obavlja se doznakom, akreditivom, inkasom dokumenata, čekom, kreditnim pismom i drugim instrumentima plaćanja u meĎunarodnom platnom prometu. Boţo Matić platni promet s inozmemstvom definira kao sveukupna meĎusobna plaćanja rezidenata dvaju različitih carinskih i valutno monetarnih područja Primjenom Zakona o platnom prometu jedinstveno se ureĎuje platni promet u O dobro organiziranom platnom prometu s inozemstvom
tuzemstvu i platni promet s inozemstvom, pa su prestale vrijediti neke odredbe Zakona o deviznom poslovanju. Prema tom Zakonu platni promet s inozemstvom dijeli se na
meĎunarodni i prekogranični. MeĎunarodni se platni promet odnosi na pruţatelja usluga u Hrvatskoj i u bilo kojoj drugoj drţavi uključujući i drţave članice EU. Nakon što Hrvatska postane punopravna članica EU, meĎunarodni platni promet odnosit će se na drţave koje nisu članice EU, a platne transakcije u sklopu drţava članica EU smatrat će se prekograničnim platnim prometom. Svi rezidenti moraju obavljati platni promet preko banaka, i to preko banaka koje imaju odobrenje HNB-a (banke s velikim ovlaštenjem) i hrvatska banka za obnovu i razivtak. Za RH platni promet s inozemstvom moţe obavljati i HNB. Ostali sudionici u proces u platnog
prometa s inozemstvom jesu FINA, vanjskotrgovinska poduzeća, inozemne banke i domaći kontrolni organi.
Po hrvatskim propisima, sredstva plaćanja kojima se obavlja platni promet s inozemstvom su konvertibilne devize i domaća valuta. U poslovima s inozemstvom domaća će se valuta rabiti samo u onoj mjeri u kojoj to bude prihvatljivo stranim partnerima.iznimno se primjenjuje i prijeboj potrţivanja, kompenzacija, naplata u netransferabilnoj valuti i naplata u efektivnom novcu. Iznimka su i fizičke osobe kojima je dopušteno strane valute u inozemstvo radi plaćanja robe koju osobno unose u zemlju u ograničenim količinama i za vlastite potrebe. Zakon omogućuje da se platni promet s nekom zemljom obavlja i na drugi 12
način ako je s tom zemljom sklopljen plat ni sporazum ili neki drugi ugovor s kojim se meĎusobna plaćanja ureĎuju drukčije (Kovačić 2000, 79) Prijeboj ili prebijanje potraţivanja nuţan je slučaj kad inozemni partner ili njegova zemlja doĎu u teškoće zbog kojih je nestupila nemogućnost naplate. Na plata u netransferabilnoj valuti moţe se odobriti u odreĎenim slučajevima i uz pribavljanje odobrenja HNB-a. naplata u efektivnom stranom novcu dopuštena je Deviznim zakonom, a uvijet za odobrenje takve naplate da to zahtijeva priroda posla.
2.1. Banke u sustavu deviznog poslovanja Sva temeljnja pitanja vezane za devizno poslovanje odreĎene su Zakonom o deviznom poslovanju iz 2010. godine. Općenito, hrvatski devizni propisi imaju odredbe koje se odnose na rezidente, dakle na fizičke osobe koje legalno b orave u Hrvatskoj dulje od 183 dana, neovisno o tome čiji su drţavljani i na pravne osobe čije je sjedište u Hrvatskoj, a neovisno o tome tko im je vlasnik, i nerezidente.
Kada govorimo o poloţaju i funkciji banaka razlikujemo banke s velikim i banke s malim ovlaštenjem (Matić 2004, 55). Banke s velikim ovlaštenjem imaju dopuštenje za obavljanje platnog prometa s inozemstvom, te za uzimanje i odobravanje deviznih zajmova. Banke s malim ovlaštenjem su ovlaštene samo za obavljanje mjenjačkih poslova u zemlji .
Trţište stranih sredstava plaćanja nije jedno mjesto ili neka jedinstvena institucija unutar koje bi se dogaĎale sve kupoprodaje . Nasuprot tome, hrvatski devizni zakon definira trţište stranih sredstava kao sve poslove kupnje i pro daje stranih sredstava plaćanja, dok se u praksi te transacije obavljaju izmeĎu Ministarstva financija i HNB-a, HNB-a i ovlaštenih banaka, izmeĎu ovlaštenih banaka, te izmeĎu ovlaštenih banaka i svih drugih osoba. Deviza je sredstvo meĎunarodnih plaćanja. Predstavljaju potraţi vanje od druge zemlje koje glasi na stranu valutu, stečeno po bilo kojoj osnovi i bez obzira na način raspolaganja. I Hrvatska narodna banka svakog radnog dana, a na temelju ostvarenog prometa i tečajeva stranih valuta na trţištu stranih sredstava plaćanja, utvrĎuje vrijednost kune prema drugim valutama. Tako utvrĎeni tečaj se mora javni i objaviti.tečaj nacionalne valute je vaţna gospodarska varijabla i nema niti jedne zemlje na svijetu koja dopušta da se on formira potpuno slobodno. Zato je aktivan sudion ik na deviznom trţištu i HNB koja je zaduţena za čuvanje tečaja nacionalne valute i očuvanje devizne likvidnosti zemlje prema inozemstvu. Devizni reţimi predstavljaju skup propisa (ograničenja) kojima se , kroz kontrolu priljeva i odljeva deviza u zemlji, ţeli ostvariti uravnoteţena platna bilanca, bez promjena u visini deviznog tečaja valute zemlje. (Sefić et al. 2003 , 121). Tako je primjerice korištenje deviza u tekućim poslovima slobodno samo u okviru zakonskih propisa o trgovini robom i uslugama s inoze mstvom. Osim u slučajevima kad je to izričito ograničeno, slobodna su i ulaganja u kapitalne poslove ali ipak uz propisanu proceduru odnosno uz pribavljeno odobrenje HNB-a. Domaća poduzeća mogu u inozemstvu drţati devize samo uz odobrenje HNB-a. s druge s trane, banke s velikim ovlaštenjem moraju propisani iznos deviza drţati u
inozemnim bankama kako bi odrţale svoju deviznu likvidnost. Dakle, ključnu ulogu u kontroliranju deviznog poslovanja banaka ima upravo HNB. Ona se ne miješa u dogaĎanja na deviznom trţištu sve dok su ponuda i potraţnja, odnosno tečaj u granicama poţeljnog. Kad se granice probiju, HNB intervenira bilo da sredstvima iz deviznih pričuva nadoknadi manjak ponude ili da za pričuve otkupljuje višak ponuĎenih deviza.
13
2.2. Instrumenti platnog prometa s inozemstvom Po hrvatskim deviznim propisima u platnom prometu s inozmemstvom je dopušteno primijeniti sve uobičajene instrumente meĎunarodnog platnog prometa. U praksi se ipak najčešće rabe meĎunorodni dokumentarni akreditiv, bankovne doznak e i inkaso dokumenata (dokumentarna naplata), a rijeĎe drugi instrumenti plaćanja kao što su ček, mjenica i trgovačko kreditno pismo. Svaki od tih instrumenata sudionicima u plaćanju daje i odreĎenu razinu sigurnosti, a u skladu s tim ima i svoju cijenu. Za sigurnu je naplatu potrebno dobro
poznavati specifičnosti svih instrumenata platnog prometa. Za odluku o odabiru instrumenata plaćanja treba imati na umu cijeli niz okolnosti vezanih za odreĎenu transakciju. Za izbor instrumenata takoĎer je vaţno radi li se i gotovinskom plaćanju ili plaćanju na kredit, kolika je vrijednost vanjskotrgovinskog posla, kakava su dosadašnja iskustva u poslovanju s odreĎenim poslovnim partnerom , kakav je bonitet inozemnog partnera, postoje li u nekoj zemlji odreĎena ograničenja plaćanjate druge posebnosti svake vanjskotrgovinske transakcije. U meĎunarodnom platnom prometu najčešći i najsigurniji instrument je akreditiv. MeĎunarodni dokumentarni akreditiv je instrument plaćanja u kojem se neka banka na zahtijev i po nalogu svog komitenta (nalogodavca) obvezuje da će (Matić 2004, 348) : a) Isplatiti korisniku akreditiva ili nekoj trećoj osobi po njegovoj naredbi, odreĎeni novčani iznos (odnosno akceptirati, negocirati ili isplatiti mjenicu vučenu od korisnika) ili da će b) Ovlasiti neku drugu banku da obavi takvo plaćanje (odnosno akceptiranje, negociranje ili isplatu mjenice) pod uvjetom da korisnik, ili ta treća osoba, banci preda ugovorene dokumente i udovolji svim ostalim uvjetima akreditiva. Akreditivom, jednostavnije rečeno, nalo godavac stavlja korisniku na raspolaganje
preko banke odreĎeni iznos deviza, s tim da korisnik ispuni ugovorene uvijete za isplatu akreditiva. MeĎunarodni dokumetarni akreditivi rezultat su dugotrajne trgovačke i bankarske prakse.s obzirom na rok i način isplate akreditiva razlikujemo akreditive po viĎenju, akreditive uz odgoĎeno plaćanje, akreditivi s plaćanjem akceptnom mjenicom i akreditivi s isplatom mjenice ili dokumenata.
Bankovne doznake jedan su od najstarijih i najmasovnijih instrumenata meĎunarod nog platnog prometa. Bankovna doznaka je instrument plaćanja, odnosno platnog prometa s inozemstvom kojim jedna banka po nalogu svog komitenta nalaţe inozemnoj banci korespodentu isplatu odreĎene svote korisniku (pravnoj ili fizičkoj osobi). U vanjskotrgovinskoj praksi bankovna se doznaka najčešće upotrebljava za plaćanje roba manjih vrijednosti unaprijed, plaćanje obavljenih gospodarskih usluga, plaćanje predujmova, otplatu kreditnih anuiteta te za druga nerobna plaćanja poput stipendija u inozemstvu, darovanja, nasljedstva, pomoći i slično. Razlikujemo sljedeće vrste bankovnih doznaka (Gregurek i Vidaković 2011, 217): a) b) c) d) e) f)
Nostro Loro Robna Nerobna Uvjetna Bezuvjetna
Dokumentarna naplata ili inkaso je takoĎer instrument plaćanja u meĎunarodnom platnom prometu, a nju koriste poslovni partneri na temelju čvrsto uspostavljenih poslovnih odnosa i meĎusobnog povjerenja . Prema vrsti dokumenata razlikujemo robni i nerobni inkaso. Kod nerobnog inkasa na naplatu se šalju vrijednosni papiri koji nisu vezani za otpremu r obe, 14
dok se kod robnog inkasa šalju robni dokumenti koji su predviĎeni u kupoprodajnom ugovoru.
U meĎunarodnim plaćanjima vaţnu ulogu ima i mjenica, te je vrlo rasprostranjena kao instrument kreditiranja i plaćanja (Santini 2010, 54). To proizlazi iz bitnih svojstava mjenice kao vrijednosnog papira. Zbog mjeničnog formalizma i lake prenosivosti mjenica u meĎunarodnom platnom prometu implicira njeno dobro poznavanje, a to se posebno odnosi na kolizijske norme koje su dane u Zakonu o mjenici iz 2010. Razlikujemo vlastitu i trasiranu mjenicu, a u meĎunarodnom platnom prometu mjenica se pojavljuje u akceptnom i
negocijacijskom akreditivu, te kao instrument osiguranja plaćanja u kreditnim poslovima. Ček je vrijednosni papir kojim izdatnik nalaţe trasatu da na č eku navedenu svotu isplati korisnku čeka ili osobi na koju on prenese ček. Ček u platnom prometu s inozemstvom se najčešće upotrebljava u putničkom prometu. Obzirom da propisi mnogih zemalja ograničavaju promet efektivnim valutama, primjena čeka pokazala se vrlo praktičnom. Osim putnih čekova razlikujemo još i bankovne čekove, dokumentarne čekove, osobne čekove, euročekove i druge. Kreditno pismo upotrebljava se kao poseban instrument u meĎunarodnom platnom prometu. Kreditnim pismom banka ovlašćuje svog k orespodenta u inozemstvu da osobi navedenoj u kreditnom pismu isplati iznos naveden u njemu. U suvremenom platnom prometu
pojavljuju se novi instrumenti koji su praktični i ekspeditivni. Oni su nastali kao posljedica masovnog putničkog i turističkog prometa. Kreditne kartice omogućuju plaćanje raznovrsnih usluga i podizanje gotovine.
Bankarske garancije su značajni instrument i u domaćem i u meĎunarodnom platnom prometu. Nastale su kao potreba osiguranja i izvršenja ugovornih obveza duţnika . Bankarska garancija je poseban instrument osiguranja plaćanja i izvršenja ugovornih oobveza. Bankarska garancija razvila se iz bankarskog jamstva
Sistem meĎunarodnih plaćanja, a unutar njega instrumenti platnog prometa, dosta je sloţen i specifičan, što proizlazi iz same prirode meĎunarodnih ekonomskuh odnosa. Vrijednosni papiri stoga imaju značajnu ulogu u meĎunarodnom platnom prometu. To se prije svega odnosi na mjenicu, ček, komercijalne papire i slično.
2.3. Problemi i rizici platnog prometa s inozemstvom Platni promet s
inozemstvom dakle obuhvaća naplate, plaćanja i prijenose izmeĎu rezidenata i nerezidenata u stranim sredstvima plaćanja i kunama. Riječ je zapravo o platnom prometu osoba različitih drţava. Problem koji se javlja je konverzija jedne valute u dru gu, a moţe se obavljati ili u devizama i kunama ili za zemlje s kojima nije utvrĎen način plačanja u konvertibilnim devizama. Kada govorimo o bankama koje posluju s inozemstvom, bitno je napomenuti da one
imaju mogućnost seljenja svog poslovanja iz jedne zemlje u drugu, te to moţe predstavljati problem prilikom reguliranja meĎunarodnog bankarstva. Regulatori banaka stoga pomno nadziru domaće poslovanje banaka u svojim zemljama, no obično nemaju znanja niti mogućnosti za pomno praćenje banaka u drugim zeml jama bilo da se radi inozemnim podruţnicama domaćih banaka ili o inozemnim bankama koje imaju podruţnice u njihovoj zemlji(Saunders i Cornett 2006, 338). Osim toga, kada banka posluje u mnogo zemalja, nije uvijek sasvim jasno koje bi nacionalno regulatorno tijelo trebalo imati primarnu odgovornost za sprečavanje te banke od izlaganja prevelikom riziku .(Mishkin 2010, 291 ). Zbog toga je 1999. godine Baselski odbor za nadzor banaka objavio nekoliko prijedloga za reformiranje orginalnog Baselskog sporazuma iz 1988. godine. Ti su napori rezultirali Baselom 2 koji se 15
temelji na tri stupa. Basel 2 nastoji snaţnije povezati kapitalne zahtijeve za velike banke koje posluju na meĎunarodnom trţištu sa stvarnim rizikom; usredotočen je na jačanje procesa nadzora, osobito pri ocjeni kvalitete upravljanja rizikom u bankovnim institucijama;
usredotočen je na povećanje discipline na trţištu pomoću objavljivanja detalja o kreditnoj izloţenosti pojedine banke, reazini njezinih rezervi i kapitala, te o djelotvornosti njezinog internog sustava dodjeljivanja rejtinga.
Svaku gospodarsku aktivnost prati i odreĎena neizvjesnost, opasnost od neuspijeha, a time i mogućnost nastupa odreĎene štete. Nejopćenitije rečeno takve se opasnosti nazivaju poslovni rizici. Bilo koji vanjskotrgovinski posao prati cijeli niz rizika. Sa stajališta kupca najveći je rizik hoće li mu biti isporučena dogovorena roba, odnosno hoće li biti isporučena roba one kvalitete i kvantitete koju je i dogovorio. S druge strane, sa stajališta prodavatelj a najveći je rizik naplata isporučene robe. Ovi rizici postoje u8 svakom poslu, no u poslovanju s inozemstvom oni su posebno izraţeni. Brojni autori na različite načine definiraju rizik, no mogli bismo reći da je rizik zapravo mogućnost nastupa odreĎene n epredvidive okolnosti, a koja za posljedicu ima naastanak odreĎene štete za kupca, prodavatelja ili obje strane. Rizici su brojni i cijeli je niz različitih kriterija za njihovu podijelu. Često se susreće podijela na prenosive i neprenosive, osigurljive i neosigurljive, subjektivne i objektivne te čiste i špekulativne. Kada govorimo o rizicima platnog prometa s inozemstvom uobičajeno mislimo na financijsk rizike. U meĎunarodnoj se praksi financijski rizicinčesto opisuju kao komercijalni i nekomercijalni. Komercijalni su oni koji proizlaze iz volje duţnika ili češće iz njegove nelikvidnosti, dok su nekomercijalni rizici oni čiji su uzroci u prirodi ili u društvu. Prema efektima koje rezultiraju financijske rizike dijelimo na (Matić 2004, 374): a) b) c) d) e) f)
Rizik cijene Rizik izvoznog kredita Riziik konvertiranja Rizik transfera
Tečajni rizik Rizik devalvacije i revalvacije
Rizik cijene čini opasnost naknadne promjene trţišne cijene predmeta kupoprodaje, bilo na štetu kupca ili prodavatelja. Rizik izvoznog kredita je opas nost da inozemni kupac prestane otplaćivati isporučenu robu, odnosno obavljenu uslugu. Rizik konvertiranja karakterističan je za zemlje nekonvertibilnih valuta. Taj rizik je iskljkučiv o objektivnog karaktera. Rizik transfera označuje nemogućnost ispunjenja naloga za plačanje u inozemstvo u skladu s preuzetim posljedicama. Tečajni rizik temelji se na činjnici kako tečajevi valuta nisu fiksni, a ovaj se rizik uobičajeno riješava klauzulama. Rizik devalvacije i revalvacije rizik je iznenadne i znatnije promje ne tečaja neke valute poradi odluke deviznih vlasti neke zemlje.
Bilo kakav sustav plaćanja uključuje rizike. Općenito, postoji nekoliko vrsta rizika s kojima su suočeni sudionici bilo kakvog sustava plaćanja. Rizike u sustavu plaćanja moţemo podijeliti n a (Miller i Vanhoose 1997, 289): a) Rizik likvidnosti b) Kreditni rizik c) Rizik sustava kao cjeline
Rizik likvidnosti je rizik koji nastaje na temelju mogućnosti da jedno plaćanje, čak i ako se obavi u cijelosti, ne bude izvršeno na dan dospijeća. To znači da de pozitna institucija moţda neće primiti sredstva onda kad je na njih računala, pa stoga ta planirana sredstva neće biti raspoloţiva, a institucija će biti manje likvidna sve dok to zakašnjelo plaćanje ne doĎe. Odobravanje kredita nuţno podrazumjeva odreĎeni kreditni rizik za jednu od strana u transkaciji. Ekonomisti uobičajeno kreditne rizike dijele na trţišni rizik i rizik isporuke. Rizik 16
sustava u cjelini ili sustavni rizik odnosi se na meĎusobnu povezanost institucija u sustavu plaćanja Razvitak jeftinih računala i širenje interneta pojeftinjuju proces plčanja računa elektroničkim putem. Tehnologija elektroničkog plačanja zamijnenjuje ne samo čekove, već i gotovinu. Osim brojnih prednosti koje pruţa Internet bankarstvo, banke puno paţnje posvećuju zaštiti podataka korisnika, te osiguranju sigurnosti ovakvog vida poslovanja. Ti se rizici pokušavaju svesti na minimum primjerice šifriranjem, digitalnim potpisom, digitalnim cetifikatom te inteligentnim karticama.
17
Zaključak Definicija pojma banke zavisi od kriterija na osnovu kojih se pojam banke razdvaja od pojma
ostalih financijskih institucija. U povijeti banaka, banke su različito tumačene zbog različitih sustava u kojima su djelovale. Bankarski poslovi su kroz razvoj bankarstva tipizirani i klasificiranina manje ili više isti način u svim bankarskim sustavima. Bankarski poslovi
platnog prometa su neutralni bankarski poslovi. Neutralni ili posrednički bankarski poslovi najstariji su bankarski poslovi, a obuhvaćaju velik br oj poslova. Platni promet su dakle sva plaćanja izmeĎu fizičkih i pravnih, domaćih i stranih osoba, te sukladno tome razlikujemo domaći i inozemni platni promet. Moţemo reći kako se platni promet manjim dijelom obavlja gotovinski, a većim se dijelom obavlja knjiţnim prijenosom novčanih srddstava od duţnika vjerovniku. Tuzemni ili domaći platni promet u Republici Hrvatskoj definiran je Zakonom o kreditnim institucijama koji se primjenjuje od 2009. godine, te podzakonskim aktima koje je donijela Hrvatska narodna banka. Moţemo reći kako je platni promet u Republici Hrvatskoj
doţivio korijenitu reformu u posljednjih nekoliko godina u smislu funkcionalnosti i bolje infrastrukture. Stupanjem na snagu Zakona o platnom prometu 2009. godine jedinstveno se
ureĎuje platni promet u tuzemstvu i platni promet s inozemstvom, pa su tako prestale vrijediti neke odredbe Zakona o deviznom poslovanju. Inozemni ili meĎunarodni platni promet sa sobom povlači brojne rizike, a tu se posebice misli na financijske rizike. U suvremenim uvjetima poslovanja javljaju se novi trendovi. To su prije svega
tendecija da se gotovinski platni promet zamijeni bezgotovinskim, što je u inozemnom platnom prometu veoma čest slučaj. TakoĎer razvojem tehnologije pruţaju se nove mogućnosti koje reduciraju troškove banaka, ali i korisnika njihovih usluga, ubrzavaju postupak izvršenja plaćanja, omogućuju bankama da budu aţurnije i slično. Uz sve prednosti koje nam pruţaju nove tehnologije, javljaju se i brojne opasnosti, a duţnost je banaka, odnosno financijskih institucija zaštititi vlastite korisnike, bilo da se radi o pravnim ili fizičkim osobama. S druge strane, umreţenost banaka omogućuje promptne reakcije u potrebitim situacijama, te osigurava pravilno funkcioniranje financijskog sustava. Moţemo zaključiti kako je f unkcioniranje cjelokupnog platnog prometa veoma
značajno za gospodarstvo svake zemlje. Sustav platnog prometa utječe na visinu potrebne količine novca. Ako je platni promet u zem lji neefikasan i usporen, to djeluje u pravcu povećanja potraţnje za novcem, odnosno za normalno obavljanje plačanja potrebno je osigurati veću količinu novca . Platni promet ima značajan utjecaj i na financijsku stabilnost 18
zemlje. Ukoliko bi došlo do poremećaja u funkcioniranju platnog prometa, to bi izazvalo prekid u plaćanjima obaveza sudionika u platnom prometu. Posljedica toga je gubitak poverenja na cijelom trţištu. Neefikasan i nepouzdan platni promet moţe proizvesti veliki negativan utjecaj i na funkcioniranje cjelokupnog gospodarstva.
19
Reference Amon, Franjo, Marija Lulić, Hrvoje Momčinović i Ante Vidović. 2002. Osiguranje plaćanja: mjenica, ček, akreditiv, zadužnica, fiducija. Zagreb: RriF
Barberić, Maja, Marcela Kir, Dragutin Kovačić i Tomislav Mišić. 2010. Platni promet i ovrha na novčanim sredstvima. Zagreb: TEB
Boţina, Lovre. 2008. Novac i bankarstvo. Zagreb: Hadva tisak d.o.o Gregurek, Miroslav i Neven Vidaković. 2011. Bankarsko poslovanje. Zagreb: RRiF plus d.o.o Briški, Dalibor, Jadranka Brlić, Miljenka Cutvarić, Slavenka Došen, Danimir Gulin, Ivanka Jakir Bajo, Ţeljko Jakšić, Zoran Jurak, Iva Kopecki, Ivica Miličić, Jasna Nikić, Milan potkonjak, Nenad Šimunec, Darko Terek i Marija Zuber. 2011. Plaćanje i osiguranje plaćanja. Zagreb: Hrvatska zajednica računovoĎa i financijskih djelatnika Kandţija, Vinko i Igor Ţivko. 2004. Poslovna politika banaka. Mostar-Rijeka: Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci Kovačić, Marko. 2000. Računovodstvo, revizija i financije. Kuna u platnom prometu s inozemstvom. 46 (11): 77-81
Lakić, Marija. 2000. Računovodstvo, revizija i financije. Platni promet s inozemstvom preko računa stranih osoba u Republici Hrvatskoj. 10 (11): 93-97
Matić, Boţo. 2004. Međunarodno poslovanje. Zagreb: Sinergija Miller, Roger Leroy i David D. VanHoose. 1997. Moderni novac i bankarstvo. 3. izd. Zagreb: MATE
Mishkin, Frederic S. 2010. Ekonomija novca, bankarstva i financijskih trţišta. 8. izd. Zagreb: Mate Ora, Branko. 2007. Poslovno bankarstvo. Split: Sveučilište u Splitu Perišin, Ivo, Antun Šokman i Ivan Lovrinović. 2001. Monetarna politika. Pula: Fakultet ekonomije i turizma „Dr. Mijo Mirković“ Santini, Gustav. 2010. Vodič za razumjevanje poslovanja sa bankama. Zagreb: Riffin Saunders Anthony, i Marcia Millon Cornett. 2006. Financijska tržišta i institucije. Zagreb: MASMEDIA
20
Sefić, Nermin, Esad Čolaković, Branko Parać, Branko Blaţević i Ines Milohnić. 2003. Financije za poduzetnike i menadžere nefinancijaše. Rijeka – Zagreb: M.E.P. CONSULTING HITA Srb, Vladimir i Branko Matić. 2003. Bankarsko poslovanje. Osijek: Ekonomski fakultet u Osijeku
21
