Opća lingvistika

OPĆA LINGVISTIKA ŠTO JE LINGVISTIKA  Lingvistika – znanost o jeziku  Jezik – sredstvo ljudskog izražavanja / ljudska sposobnost

DEFINICIJE JEZIKA (IZBOR) 1. Bit jezika je u priopdavanju. (H. Schuhardt) 2. Jezik je artikuliran, ograničen, u svrhu izražavanja organiziran glas. (B.Croce) 3. Jezik je sistem konvencionalnih (dogovorenih) znakova koji mogu u bilo kojem času biti proizvoljno proizvedeni. (E. A. Ebbinghaus) 4. Jezik je svaki izraz doživljaja nekog duševnog bida. (Eisler) 5. Jezik je postavljanje osjetilnih znakova za duhovno zahvadanje egzistencije (bîti). Materinji jezik je opdi oblik duhovnog oblikovanja svijeta. (Weisgerber) 6. Jezik je specifično ljudski i neinstinktivan način komuniciranja ideja, emocija i želja uz pomod svojevoljno proizvedenih simbola. (Sapir) 7. Jezik je sustav znakova za izražavanje ideja.(De Saussure) 8. Jezik je sredstvo ili instrument za komuniciranje misli, uključujudi ideje i emocije. (Pillsbury/Meader) 9. Jezik je na duhovnim procesima zasnovano, socijalno uvjetovano, povijesnom razvoju podložno sredstvo za izražavanje i razmjenu misli, predodžaba, spoznaja i informacija, kao i sredstvo za zapisivanje (u pismu) i prijenos (tradicijom) misli i znanja. U tom smislu jezik označava, s obzirom na vrstu, specifičan, samo ljudima svojstven oblik izražavanja, koji se od svih ostalih mogudih jezika, umjetnih i životinjskih, razlikuje: 1) kreativnošdu, 2) sposobnošdu pojmovne apstrakcije, 3) mogudnošdu metajezičnog razmišljanja. (Bussmann) 10. ... jezik je opisan u nekoj određenoj gramatici kao sveukupnost svih rečenica koje ta gramatika proizvodi. Ta ukupnost može u principu biti konačna ili beskonačna. Ali engleski i koliko se zna, svi ostali prirodni jezici, obuhvadaju neograničenu količinu rečenica jer u jezicima postoje rečenice i sintagme koje se se mogu neograničeno proširivati/povedavati a pritom ih još uvijek kompetentni govornici shvadaju kao potpuno normalne.(J. Lyons)  iz navedenih se definicija mogu iščitati neki podaci o mogudim funkcijama i manifestacijama jezika, kao i o samoj njegovoj strukturi  autori definicija iz različitih područja: lingvisti, filozofi, psiholozi, metodičari jezika



lingvistika proučava ljudski jezik u njegovim različitim funkcijama:

komunikaciji identifikaciji ekspresiji  u različitim aspektima njegova pojavljivanja: govorenje, slušanje (proizvodnja/primanje – produkcija/recepcija) usmeno, pismeno izražavanje  na svim razinama njegove unutarnje strukture: fonetika/fonologija morfologija sintaksa semantika

ODAKLE PROIZLAZI INTERES ZA JEZIK  Uloga jezika u ljudskoj zajednici - organizacija ljudskoga djelovanja - organizacija ljudske misli - tisude jezika i dijalekata koji supostoje u svijetu izražavaju mnogostrukost različitih pogleda na svijet - raznolikost usmenog i književnog stvaranja – različite kulturne tradicije - različitost u načinima života, vjerovanja, tj. ukupnoga životnoga iskustva koje posreduje se jezikom - želimo li saznati što su mislili oni koji su bili prije nas, najsigurnije možemo doprijeti donde dokle dopire jezik; iskustvo koje želimo prenijeti onima koji dolaze poslije nas, opet de se najpreciznije oblikovati u obliku jezičnih poruka

•

Jezik ima važnost i kao sredstvo koje de nam pomodi da razumijemo sebe same i društvo kojemu pripadamo;

•

Čini se da nijedno područje ljudskoga života nije izvan jezika, a najrazličitija od tih područja mogu imati koristi od proučavanja jezičnih činilaca.

•

( umjetnost, znanosti: humanističke društvene, ali i prirodne – npr. medicina)

•

Zanimanje za ulogu (uloge) koje jezik ima u ljudskom društvu sve više raste, kao i svijest o postojanju posebne akademske discipline koja se na adekvatan način bavi različitim aspektima složene jezične pojave.

POLOŽAJ LINGVISTIKE DANAS  Lingvistika se kao posebna sveučilišna disciplina ustalila 60-ih 20.st. godina (u svijetu, ali i kod nas) [19. st. – prvi komparatisti, mladogramatičari]  Moderna/suvremena lingvistika ima nedvosmislen identitet (nasuprot filologiji ili fonetici, npr.) određen:  vlastitim predmetom istraživanja  definiranim znanstvenim područjem koje obuhvada  odgovarajudim znanstvenim metodama koje koristi u svojim istraživanjima.  Višedimenzionalno, ovisno o opredjeljenjima i interesima lingvista  opda (teorijska) lingvistika - istraživanje opdih principa prema kojima funkcionira jezik, tj. pojava koje se mogu uočiti u bilo kojem ljudskom jeziku i vrijede univerzalno  deskriptivna lingvistika - proučavanje usmjereno na činjenice jednog konkretnog jezika

OPERATIVNA DEFINICIJA LINGVISTIKE •

Lingvistika proučava najraširenije, najrasprostranjenije i najupotrebljivije sredstvo ljudske komunikacije – prirodni ljudski jezik.

PRIRODNI LJUDSKI JEZIK  Jezik se u normalnim okolnostima usvaja prirodnim putem u ranom djetinjstvu, u približno istoj dobi, bez obzira o kojem se jeziku radilo  supostojanje različitih teorija koje nastoje objasniti porijeklo i razvoj ljudskoga jezika

TRI TEORIJE USVAJANJA JEZIKA 1) dijete uči jezik tako da u jeziku koji sluša otkriva formalne kategorije (gramatiku) koje su dio njegova urođenog znanja – NATIVISTI 2) dijete uči jezik/govor kroz uporabu jezika u komunikacijskoj situaciji, imitacijom – EMPIRISTI 3) na temelju opdih kognitivnih sposobnosti - spoznaja prethodi razvoju jezika - kombinacija nativističkih i empirističkih shvadanja – KOGNITIVISTI

USVAJANJE I/ILI UČENJE JEZIKA učenje (learning)

usvajanje (acquiring) urođenost - jezik (prvi, materinji) ne uči se, nego usvaja, nesvjesno, (bez objašnjenja, kao hodanje)

svjesno rezultat poučavanja: implicitnog i eksplicitnog, institucionalnog i neinstitucionalnog

UNUTRAŠNJA STRUKTURA JEZIKA  Velik broj različitih jezika na svijetu (2000, 4000, 6000?!) (o čemu ovisi taj broj?)  Na površinskoj razini različiti jezici svijeta zapravo su začuđujude slični u svojoj osnovnoj strukturi:     

glasovni sastav slogovi riječi rečenice ton / intonacija

POVRŠINSKA SLIČNOST ILI RAZLIČITOST - STRUKTURNA PODUDARNOST 

prezentska paradigma glagola »biti« - jesam-jesi-jest (sam-si-je):

stind. (sanskrt) - ásmi, ási, ásti stslav. jesmь, jesi, jestъ lat. sum, ēs, est hetitski ēšmi, ēšši, ēšzi; got. im, is, ist; armenski em, es, ē stlit. esmì, esì, esti

 sama izvanjska sličnost je nevažna, važne su sustavne/strukturne podudarnosti

hrv/engl. oko ~ eye uho ~ ear kdȋ ~ daughter ždrȃl ~ crane ( ie. poredbena lingvistika)

 površinska razičitost → strukturna podudarnost

POVRŠINSKE RAZLIČITOSTI/STRUKTURNE SLIČNOSTI JEZIKÂ  JEZIČNA SRODNOST  KONTAKTNA - interferencije jezika koji nemaju zajedničko porijeklo, u dodiru - preuzimanje jezičnih karakteristika – glasovi, oblici, konstrukcije – jezični savezi tzv. balkanski jezični savez: albanski, rumunjski, makedonski, bugarski, a po nekim osobinama i novogrčki; karakteristike: nestanak ili redukcija deklinacije imenica i pridjeva, izražavanje padeža imenica i pridjeva pomodu padežnih oblika zamjenica, nestanak sintetičkog infinitiva (ponegdje nestanak infinitiva uopde ), analitička opisna komparacija pridjeva i priloga, tvorba futura pomodu konjunktiva  GENETSKA - zajedničko porijeklo, isti prajezik; jezične porodice Tipološka klasifikacija jezika – uspoređivanje dvaju ili više jezika i utvrđivanje stupnja podudarnosti među njihovim jedinicama

TEORIJE O PORIJEKLU I POSTANKU JEZIKA  MONOGENEZA jezika (svi su jezici nastali iz jednog zajedničkog izvora): kulturna evolucija (ili “Božja volja”)  očekivana sličnost  razlike kao posljedica odvajanja  POLIGENEZA (istovremeno pojavljivanje jezika u različitim dijelovima svijeta):  očekivana različitost  sličnost kao posljedica ograničenja govornika i konvergencije (uzajamni utjecaji zbog kontakata)

1) I reče Jahve, Bog: “Nije dobro da čovjek bude sam: načinit du mu pomod kao što je on. Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku, i predvede ih čovjeku da vidi kako de koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime. Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. 2) Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu, i tu se nastane. Jedan drugom reče: “Hajdemo praviti opeke te ih pedi da otvrdnu!” Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku. Onda rekoše: “Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime da se ne raspršimo po svoj zemlji!” Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji. Jahve reče: “Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa nede biti neostvarivo što god naume izvesti. Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije.” Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji, te ne sazidaše grada. Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji. BIBLIJA, STARI ZAVJET - Knjiga Postanka, Drugi izvještaj o stvaranju – Raj zemaljski 2,4 i Knjiga Postanka 11,1  Teorija zajedničkoga porijekla i sličnosti među jezicima ima brojne znanstvene potvrde (jezične porodice): • indoeuropska • semitsko-hamitska • ugrofinska • turkijska • dravidska • …  nostratička teorija – kompariraju se prajezici različitih porodica ne bi li se među njima otkrila genetska veza, tj. eventualan zajednički prajezik  U svakom (pojedinačnom) jeziku postoje elementi ili obilježja koji su zajednički svim jezicima  opravdanost ideje o postojanju jezičnih univerzalija:  konsonantski + vokalski glasovi  slogovna struktura (CV)  sintaktička struktura (elementarna rečenica) - morfološke i/ili sintaktičke kategorije: jednina/množina, lice; funkcije riječi u rečenici/uloge (N. Chomsky - univerzalna gramatika; *dubinska struktura)

JEZIČNE UNIVERZALIJE  Različita tumačenja postojanja univerzalija:  zajedničko porijeklo jezika  urođenost čovjekove sposobnosti da se služi jezikom  identičnost logičkih struktura  ostvarivanje jezika u govoru uz pomod istih ljudskih bioloških sposobnosti  analogna društveno-povijesna determiniranost

ZADADA LINGVISTIKE  na temelju prikupljenih podataka ustanoviti opda načela i zakonitosti koji upravljaju strukturom i razvojem jezičnoga sustava

 JEZIČNI OPIS = POPIS + PROPIS  U različitim se znanstvenim disciplinama jezik pojavljuje kao nezaobilazna činjenica: fizika (akustika), fiziologija (medicina), filozofija, psihologija/psiholingvistika, sociologija/sociolingvistika, povijest, povijest i teorija književnosti, klasična i neofilologije  ali, jedino je lingvistici jezik osnovni predmet znanstvenoga proučavanja (unutar lingvističke domene)

TEMELJNE PRETPOSTAVKE SUVREMENE LINGVISTIKE  primarna funkcija jezika je KOMUNIKACIJSKA  KOMUNIKACIJA predstavlja osnovnu društvenu funkciju jezične pojave  postoje i druge funkcije – identifikacijska, ekspesivna, ... poetska, mistifikacijska)  Jeziku je primarno prenošenje obavijesti, sporazumijevanje među ljudima

KOMUNIKACIJA (U KONTEKSTU LINGVISTIKE) = PROSTOR OSTVARENJA JEZIKA  Dvije osnovne orijentacije u određivanju sadržaja komunikacije:  1. inzistira na povezanosti komunikacije s informacijom i smatra da se u komunikacijskim procesima i porukama koje se u njima realiziraju nužno javlja neka informacija  2. svaku razmjenu poruka, bez obzira na postojanje informacije koju u sebi nosi, karakterizira kao komunikaciju

LINGVISTIKA KAO DIO TEORIJE OBAVIJESTI  ovakvim se stavom lingvistika svrstava u područje OPDE TEORIJE INFORMACIJA • koja proučava prenošenje obavijesti /informacije uopde, vrste informacija, medije koji to prenošenje omogudavaju  kao dio opde teorije obavijesti, lingvistika se može svrstati i u područje KIBERNETIKE • to je teorija koja se bavi sustavima prenošenja, pohranjivanja i prerade obavijesti u svrhu upravljanja i reguliranja obavijesti  specifičnost je lingvistike da proučava prenošenje informacija posebnim sustavom – prirodnim jezikom  jezična djelatnost obavlja se govorom

MODEL KOMUNIKACIJSKOG PROCESA (SHANNON,1948)

Izvor informacije – proizvodi poruku, komunikator Pošiljatelj – kodira poruku ovisno o mediju prijenosa Kanal – medij kojemu poruka treba biti prilagođena, signal prijenosa Primatelj - dekodira poruku iz signala (medija), rekonstruira je da bi mogla biti primljena Cilj – konačna, razumljiva forma poruke koja dopire do destinacije Model široko prihvaden u vedini humanističkih i informacijskih znanosti, smatra se klasičnim modelom komunikacije i njegova linearnost olakšava definiranje komunikacijskog procesa. U modelu nije u obzir uzeta potencijalna iskrivljenost percepcije i semantički nesporazumi, koji su u jeziku glavni razlog nesporazuma.

TRANSAKCIJSKI MODEL



simetričan model



sudionici u komunikaciji i proizvode i «konzumiraju» poruke: (uloge pošiljatelja i primatelja poruke – nisu čvrsto odvojene)



kominikacija «licem u lice»

PRENOŠENJE OBAVIJESTI – GOVORNI ČIN/AKT

 U komunikacijskom procesu nije dovoljno samo vladati jezikom komunikacije, potrebno je poznavati kôdove, kanale i izraze koji se mogu legitimno koristiti u komunikaciji sa različitim osobama i u različitim kontekstima.  Za izbor određene komunikacijske forme ključni su eksterni sociokulturni odnosi i situacijski čimbenici.  Proces komunikacije je socijalno označen kontekst ljudske interakcije i kao takav je optereden mnogobrojnim izvanjezičnim faktorima.

JAKOBSONOV KOMUNIKACIJSKI MODEL JEZIKA  Prema Jakobsonovom funkcionalističkom pristupu, komunikacija jest proces u kojem se jezična djelatnost povezuje pomodu vremenskih i prostornih koordinata s izvanjskim svijetom. (Škiljan, 2000)

JEZIČNE FUNKCIJE PREMA JAKOBSONU  REFERENCIJALNA ILI KOMUNIKACIJSKA FUNKCIJA - odnosi se na ono o čemu se govori  POETSKA FUNKCIJA - fokusira se poruka sama za sebe; kako?  EMOTIVNA ili EKSPRESIVNA FUNKCIJA - stav govornika prema onome što govori ili kome govori; tko?  KONATIVNA FUNKCIJA - odnosi se na one aspekte jezika kojima se ostvaruje željeni učinak kod slušatelja; kome?  FATIČKA FUNKCIJA - upotreba jezičnih sredstava da se održi veza među sudionicima komunikacije; čime?  METAJEZIČNA FUNKCIJA - odabir zajedničkoga kôda sa sugovornikom