KRIVIČNO PRAVO II KRIVIČNA DJELA PROTIV ŽIVOTA I TIJELA (Glava XVI KZ FBiH) Opće napomene Pravo na život je apsolutno, prirodno pravo čovjeka ograničeno samo u onim sustavima koji poznaju smrtnu kaznu kao kaznenu sankciju. Pravo na život ispred je svakoga drugoga prava. S njegovim nestankom nestaju i sva druga prava, svaki život, egzistencija čovjeka. Krivično pravo zaštićuje život čovjeka od njegova početka do kraja. Život, tjelesni integritet i zdravlje čovjeka objekti su zaštite od općeg društvenog značenja. U svim tim slučajevima štiti se čovječji život ili tjelesni integritet, ili zdravlje u vezi s nekim daljnjim zaštitnim dobrom (političkim, međunarodnim, sigurnosnim i sl.). Unutarnja sistematika krivičnih djela protiv života i tijela može se podijeliti na: 1. djela kojima se štiti život i 2. djela kojima se štiti tjelesni integritet. Nadalje, može se razlikovati: djela s posljedicom ugrožavanja i djela s povredom zaštićenih dobara. 2. UBISTVO (čl. 166. KZ FBiH) Osnovni oblik k. d. ubistva određen je st. 1. i čini ga ko usmrti drugog. Učinitelj može biti svaka osoba. Radnja k. d. određena kao usmrćenje drugog odnosno lišenje života druge osobe. Ubistvo može biti izvršeno činjenjem i nečinjenjem, ako je propuštena radnja za koju je postojala dužnost na činjenje. Do lišenja života može doći neposrednim djelovanjem samog počinitelja (npr. pucanje iz vatrenog oružja) i na posredan način (podmetanje otrova) itd. Sredstva izvršenja mogu biti fizička (tjelesna snaga, oružje, oruđe, otrov) ili psihička (izazivanje intenzivnog straha ili drugih psihičkih stanja) podobna da prouzrokuju smrt čovjeka. Objekt kprivičnopravne zaštite je ljudski život koji se štiti od rođenja do smrti. Nastupanje smrti je različito ovisno o tome radi li se o biološkoj smrti (stanje u kojem ni jedan dio tijela ili organ nema nikakvu životnu funkciju; o kliničkoj smrti (stanje u kojem dolazi do prestanka rada nekih vitalnih funkcija organizma); prividnoj smrti (stanje cerebralne kome); moždanoj smrti (stanje nastupanja smrti mozga). Danas je općeprihvaćeno da je trenutak nastupanja smrti onaj trenutak kada je došlo do smrti mozga. Posljedica krivičnog djela je smrt osobe koja je lišena života. Između poduzete radnje i nastupjele posljedice mora postojati uzročna veza. Za krivičnu odgovornost potreban je direktni ili indirektni umišljaj. Ž
3.1. Ubistvo na mah (čl. 167. KZ FBiH) U članku 166. st. 2. sadržani su oblici kvalificiranog ubistva. Teško ili kvalificirano ubistvo postoji u slučaju kada je umišljajno ubistvo počinjeno pod takvim otežavajućim okolnostima da zakon predviđa teže kažnjavanje. Teško ili kvalificirano ubistvo je samo ono koje takvim odredi zakonodavac. U krivičnom zakonu više je teških (kvalificiranih) ubistava koja se mogu sistematizirati prema različitim kriterijima, i to: 1) prema načinu počinjenja: tko drugog liši života na okrutan ili podmukao način; ili pri bezobzirnom nasilničkom ponašanju; i ako pri tome sa umišljajem dovede u opasnost život još nekih osoba; 2) prema pobudama ili motivima: tko drugog liši života iz koristoljublja, radi počinjenja ili prikrivanja drugog kaznenog djela, iz bezobzirne osvete ili iz drugih naročito niskih pobuda; 3) prema objektu zaštite: tko liši života službenu osobu pri obavljanju poslova javne ili državne sigurnosti i dr. Naravno, kažnjivost kod ovih djela nije samo u objektivnom elementu (da se radi o okrutnom načinu izvršenja, ili da osoba ima neko posebno svojstvo i sl.) već i u subjektivnom tj. da je sve to obuhvaćeno umišljajem, sviješću i htjenjem. Tek u kombinaciji objektivnog i subjektivnog dobijamo punu mjeru teškog zločinačkog sadržaja ovih krivičnih djela. Ukoliko se pri počinjenju jednog krivičnog djela ubistva stekne više kvalifikatornih okolnosti, sud će utvrditi svaku okolnost (ne radi se o stjecaju kaznenih djela, već o stjecaju kvalifikatornih okolnosti) i uzeti ih u obzir pri odmjeravanju kazne. Subjektivna strana kod teških (kvalificiranih) kaznenih djela ubistva uvijek mora biti ispunjena umišljajem. Svaka od okolnosti koja ubistvo čini težim, mora biti dio svijesti počinitelja i on tu okolnost redovno obuhvata svojom voljom, upravo to je ono što on hoće (pobude kao što je koristoljublje, bezobzirna osveta, ali i okrutnost, himbenost kod podmuklog načina izvršenja itd.). Kod ubistva službene osobe svijest mora obuhvatiti ne samo svojstvo objekta njegova napada (službena osoba), već i to da ubija tu osobu pri obavljanju odgovarajućih poslova javne ili državne sigurnosti itd.
Neka lišenja života čovjeka s umišljajem zakon izdvaja od ostalih ubistava i to tako da zbog određenih privilegirajućih okolnosti zakon predviđa za njih lakše kazne od kazne propisane za «obično» ubistvo. U našem pravu nalazimo dva takva kaznena djela: ubistvo na mah i čedomorstvo. U stranom zakonodavstvu nalazimo, ponegdje, kazneno djelo ubistva na zahtjev ili molbu ubijenog, koje se vezuje za pojam eutanazije. Ovdje se radi o kaznenom djelu protiv života i tijela - usmrćenju drugoga u pravom smislu riječi, gdje počinitelj postupa s umišljajem koji obuhvaća uzrokovanje smrti čovjeka. Pri tome umišljaj ne obuhvata momenat obrane, jer počinitelj napada na život drugog čovjeka. Da bi se utvrdilo da li se radi o privilegiranom kaznenom djelu najprije je potrebno točno utvrditi osnovno biće dijela, tj. da nema dvojbe da se radi o usmrćenju drugoga, a slijedeće pitanje koje se javlja je pitanje postojanja uvjeta za privilegiranje. Tada, usmrćenje drugoga za počinitelja ne smije biti jedini izlaz iz situacije, kao ni, po njegovom mišljenju, sredstvo da se spasi napadnuto pravno dobro, već nasuprot mora postojati očita nesrazmjer između počinjenog djela ubistva i napada, tako da se usmrćenje drugoga ne može označiti nužnim. Glavna karakteristika ovog kaznenog djela je momenat izazivanja, provokacije, koja se sastoji u napadu ili velikoj uvredi. Pod napadom podrazumijeva se samo napad na tijelo koji još nije dosegao intenzitet tjelesne povrede. Valja naglasiti da napad ili velike uvrede djeluju privilegirajuće samo onda ako su uzrokovale kod počinitelja jaku razdraženost ili prepast. Između napada i razdraženosti odnosno prepasti mora postojati uzročna veza, tako npr. počinitelj mora biti doveden u razdraženost napadom. Jaka razdraženost predstavlja subjektivni momenat u počinitelju izvan umišljaja koji ima za posljedicu stvaranje posebnog tipa počinitelja zajedno sa normativnim elementom. Posebno je potrebno utvrditi stupanj razdraženosti, jer pod pojmom jaka razdraženost zakon ne podrazumijeva pomućenje svijesti u manjem stupnju, nego stenični afekt koji ograničuje svijest ali je ne pomućuje. Uvođenjem pojma jaka razdraženost zakon u stvari zahtijeva neki srazmjer između napada odnosno veličine uvrede i razdraženosti, jer se i iz jačine razdraženosti može zaključivati na veličinu uvrede. Pri tome sud najprije utvrđuje postoji li uvreda, a potom veličinu uvrede za koje utvrđenje su odlučni subjektivni momenti tj. jačina razdraženosti. Kada se pokaže velika nesrazmjernost između jake razdraženosti i neznatne uvrede tada je potrebno eliminirati pitanje patološkog afekta (pomućenja svijesti).
4. Čedomorstvo (čl. 169. KZ FBiH) 3. PRIVILEGIRANA UBISTVA 2. TEŠKO UBISTVO (čl. 166. st. 2. KZ FBiH)
1
Ovo djelo zove se tipičnim krivičnim djelom žena (one ga jedino mogu počiniti i u svim statistikama samo žene čine 100 % tih djela). To je, može se reći, jedino «žensko krivično djelo» u kojem mušarci mogu sudjelovati samo kao predlagatelji ili pomagači. Zbog toga o tom djelu na ovom mjestu opširniji povjesni i aktualni prikaz. Ubistvo dijeteta kao kriminalna djelatnost pojavljuje se u povijesti na samom početku klasnog društva. Međutim, i u periodu, kada još nisu postojali vlasnički odnosi i klase, u doba plemenskih zajednica, postojala je ova pojava, ali ona tada nije ulazila u okvire nedozvoljenog i neuobičajenog ponašanja. Kroz povijest srećemo se prvo sa ubistvom dijeteta od strane oca, zatim od strane robovlasnika, pa onda od strane nezakonite majke ili njenih najužih članova obitelji i na kraju subjekt krivičnog djela postaje majka, pod uvjetom da se ubistvo počini za vrijeme porođaja, dok traje poremećaj izazvan porođajem. Prema tome, najsuvremenije postavke zbog kojih se ubistvo dijeteta od strane majke u mnogim zemljama manje ili više privilegira, prebacuju se na čisto biološki teren. Zakonodavac polazi od toga da majka može ubiti svoje dijete za vrijeme porođaja ili neposredno poslije porođaja ako je u momentu počinjenja krivičnog djela bila u stanju poremećaja izazvanog porođajem. Uzroci čedomorstva kao i svake druge inkriminirane djelatnosti zasnivaju se na čitavom nizu subjektivnih i objektivnih faktora. Subjektivni se nalaze u spletu individualnobiološko strukturiranih osobnosti ličnosti počinitelja krivičnog djela, a objektivni se nalaze u uvjetima života, u vanjskim faktorima.
Ovdje se ne radi o privilegiranom krivičnom djelu ubistva, kao što neki smatraju, već o jednom od dvije vrste ubistava koja se razlikuju prema subjektivnom momentu - krivnji. Razlike izmedu krivičnog djela ubistva iz nehata i teške tjelesne povrede s posljedicom smrti je u slijedećem: ubistvo izazvano iz nehata je djelo u cijelosti pokriveno nehatnim oblikom krivnje, dok je drugo navedeno djelo umišljajno u odnosu na tjelesnu povredu, a nehatno u odnosu na smrt. Krivično djelo nehatnog prouzrokovanja smrti može se počiniti i propuštanjem (nečinjenjem), ali samo ukoliko je počinitelj bio dužan, obvezan spriječiti nastupanje smrti. Najčešće su u pitanju povrede pravila dužne pažnje utemeljenih na iskustvu. Moguće je i da nehatno prouzročene smrti proizađe iz skrivljene zablude o biću krivičnog djela, npr. u slučaju lovca koji je ubio drugog lovca misleći da puca npr. u jelena ili skrivljene zablude o okolnostima koje isključuju protupravnost, npr. u slučaju počinitelja koji je zabunom usmrtio najboljeg prijatelja koji mu je noću pokucao na vrata s puškom preko ramena jer je mislio da ga ovaj napada. Prouzročenje smrti iz nehata supsidijarno je k. d. tj. primjenjuje se samo ako nisu ostvarena obilježja nekog drugog k. d. koje u svom biću također sadrži nehatno prouzročenje smrti. Takva su djela koncipirana kao k. d. kod kojih je smrt jedne ili više osoba, ako je prouzročena iz nehata, teža posljedica. Npr. vozač usmrti jednu osobu nepropisnom vožnjom iz nehata, odgovarat će za k. d. izazivanja prometne nesreće, a ne i za prouzročenje smrti iz nehata. U suvremenom društvu nehatna prouzrokovanja smrti su vrlo brojna, a smatra ih se, između ostalog, i cijenom tehnološkog napretka. Prouzročenje smrti iz nehata – «Tko prouzroči smrt drugoga iz nehata, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.»
žrtve i njenog odnosa sa počiniteljem. Ona je ukazala da između delikventa i žrtve postoje biopsiho-socijalne veze koje stvaraju takav odnos iz kojega proizlazi agresija. Ove interakcije su toliko složene da je često teško odrediti granicu i razlikovati onoga ko nanosi povredu od onoga ko je povrijeđen. Žrtva je aktivni sudionik u izvršenju ubistva zbog čega postoje široke skale interakcije između zločinca i njegove žrtve, kao i različiti tipovi žrtava. Ubistva su najčešće posljedica uzajamnih odnosa počinitelja i žrtve, a ponekad ponašanje žrtve prouzrokuje ubistvo kada su učinilac i žrtva spojeni činom ubijanja, tako da čine kazneno-pravni ili kazneni par. Velika pažnja u izučavanju ubistava koja vrše žene poklonjena je onim slučajevima kada žena žrtva postaje počinitelj zbog dugogodišnjeg maltretiranja i tiranije od strane muža. Odnos žene ubice i njene žrtve zajedno sa utjecajem koji je žrtva imala na izvršenje ubistva treba promatrati u sklopu ostalih etioloških faktora, prije svega socijalnih faktora i ličnosti žene ubice. U malom broju slučajeva žena izvršava ubistvo u nužnoj obrani, što znači da ponašanje žrtve može predstavljati samo jedan od niza faktora koji uvjetuju počinjenje ubistva. Na kraju za istaknuti je da ubistvo predstavlja složenu društvenu pojavu koju je potrebno suzbijati kako represivnim mjerama, tako i nizom preventivnih mjera. Velika društvena opasnost ubistava zahtijeva na planu prevencije angažiranje mnogih državnih i društvenih tijela i institucija. Osim toga, potrebno je i angažiranje znanosti i znanstvenih saznanja, jer su ubistva kao vrsta krivičnih djela i jedan od oblika ispoljavanja kriminaliteta, predmet izučavanja krivičnog prava i kriminologije. Pored teorijske obrade problema u okviru ovih znanosti, važna su i empirijska istraživanja, koja trebaju bliže ukazati na kriminogene faktore ubistava. Kao počinitelji k. d. ubistva javljaju se osobe oba spola i njihova društvena opasnost je podjednaka, bez obzira na kvantitativno manji broj žena ubica. Ipak, ženama ubicama u literaturi i istraživanjima nije bila posvećena dovoljna pažnja, tako da su mnoga pitanja vezana za etiologiju ubistava počinjenih od strane žena, ostala nerazjašnjena.
5. PROUZROČENJE SMRTI IZ NEHATA (čl. 168. KZ FBiH)
ULOGA ŽRTVE U POČINJENJU UBISTVA Pored izučavanja počinitelja krivičnih djela, viktimologija je ukazala na potrebu izučavanja
Motivi ubistva, kao psihološki činitelji koji pokreću na počinjenje ubistva, mogu biti različiti. Kod žena počinitelja k. d. ubistva naročito je zastupljen motiv otklanjanja dugogodišnjeg maltretiranja i zlostavljanja u bračnoj i izvanbračnoj zajednici, te uklanjanje
2
novorođenog dijeteta koji joj predstavlja teret. U osnovi nekih prevladavajućih motiva bile su emocije (mržnja, ljubomora, netrpeljivost, osveta), a neki motivi su imali za cilj da se ubistvom riješi spor oko stvari ili imovine (imovinskopravni odnosi). Dakle, za žrtve ubistava počinjenih od strane muškarca, uglavnom je karakteristično da su to rijetko osobe nepoznate počinitelju, a za žrtve žena ubica da su to rijetko osobe izvan braka i obitelji. Najveći doprinos žrtve počinjenju ubistva postoji u slučajevima poremećenih bračnih i obiteljskih odnosa. Valja reći da se sprečavanje činjenja ubistva još uvijek uglavnom provodi kroz primjenu represivnih mjera, putem strogih kazni predviđenih zakonom. Represivno djelovanje ne daje pozitivne rezultate - strah od kazne zapriječene zakonom potisnut je snažnim motivom da se djelo počini, a stav prema počinjenom djelu ogleda se u priznanju počinjenja krivičnog djela, ali ne i krivnje. KRIVIČNA DJELA PROTIV SLOBODE I PRAVA ČOVJEKA I GRAĐANINA (Glava XVII KZ FBiH) 1. Opće napomene Zaštitni objekt krivičnih djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina su osobne i političke slobode i prava, te gospodarska, socijalna i kulturna prava, koja se štite ne samo domaćim zakonodavstvom već i međunarodnim pravnim dokumentima. Sadržaj inkriminacija krivičnih djela počinjenih povredom slobode i prava čovjeka i građanina ima izravno izvorište u odgovarajućim odredbama Ustava i Deklaraciji o pravima čovjeka i građanina iz 1789. godine. Univerzalni karakter pitanja sloboda i prava čovjeka i građanina posebno je naglašen u Povelji Organizacije ujedinjenih nacija iz 1945. godine i Općoj deklaraciji o pravima čovjeka iz 1948. godine, te u Konvenciji Vijeća Europe o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, s odgovarajućim protokolima iz 1950 godine. Pored toga danas postoje i djeluju posebna međunarodna tijela za zaštitu ljudskih prava kao što su Europska komisija za ljudska prava i Europski sud za ljudska prava. U odnosu na ljudska prava krivično pravo ima posebnu ulogu koje propisujući krivična djela određuje one vrijednosti društvene zajednice koje zaslužuju krivičnopravnu zaštitu. Ovu zaštitu krivično pravo ostvaruje sredstvima kojima raspolaže, tj. kaznama odnosno krivičnopravnim sankcijama. Na taj se način zaštićuju ljudska prava oduzimanjem ili ograničavanjem od onih koji su ih zloupotrijebili na račun drugih ljudi, društvenog poretka, sigurnosti itd. Ograničavanjem prava delinkvenata putem krivičnopravnih sankcija omogućava se poštivanje ljudskih prava stvarnih i potencijalnih žrtava krivičnog djela.
postupku propisanom zakonom (Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. godine). Sloboda čovjeka je među najvećim vrednotama ustavnog poretka države čije se oduzimanje ili ograničavanje zabranjuje osim u slučajevima određenim zakonom o čemu odlučuje sud. Krivično djelo protupravno oduzimanje slobode čini ko drugog protupravno zatvori, drži zatvorena ili ga na drugi način liši slobode kretanja. Učinitelj ovog djela može biti svaka osoba. Radnja krivičnog djela alternativno je određena i to kao: 1) protupravno zatvaranje, 2. protupravno držanje zatvorenim ili kao 3) lišavanje slobode kretanja na drugi način. Protupravno zatvaranje je svako lišavanje slobode koje nije zasnovano na nekom pravnom osnovu. Držanje drugog zatvorenim pretpostavlja da je pasivni subjekt već bio zatvoren po nekom pravnom osnovu ali se njegovo zatvaranje protupravno produžava (npr. zatvoren i nakon isteka roka na koji je određen pritvor). Lišavanje slobode kretanja na drugi način može biti npr. oduzimanje nekih pomagala koja služe za kretanje. Oblik krivnje je umišljaj koji obuhvaća svijest o modalitetu radnje učinjenja, kao i svijest o protupravnosti takvog postupka kojim se druga osoba lišava slobode kretanja. Teži oblik protupravnog lišenja slobode postoji kad je protupravno oduzimanje slobode trajalo duže od trideset dana ili je učinjeno na okrutan način, ili je osobi zbog takvog postupanja narušeno zdravlje ili su nastupjele druge teške posljedice. Najteži oblik protupravnog lišenja slobode postoji u slučaju smrti osobe kojoj je oduzeta sloboda. 2. IZNUĐIVANJE ISKAZA (čl. 181. KZ FBiH) Ovo krivično djelo čini službena osoba koja u vršenju službe upotrijebi: silu, prijetnju ili drugi protupravan način s ciljem iznuđenja iskaza ili koje druge izjave od osumnjičenika, optuženika, svjedoka, vještaka ili koga drugoga.
4. NARUŠAVANJE NEPOVREDIVOSTI DOMA (čl. 184. KZ FBiH) Ovo krivično djelo čini ko neovlašteno prodre u tuđi dom ili zatvorene prostorije ili se na zahtjev ovlaštenika ne udalji iz tih prostora. Ovime se štiti nepovredivost doma ili zatvorenih prostorija. Ovom se inkriminacijom štiti pored stana odnosno prostora namjenjenog za stanovanje i drugi prostori koji su u toj funkciji (kamp prikolica, šator, hotelska ili podstanarska soba, brodska kabina itd). Pod zatvorenim prostorom smatraju se one prostorije koje nisu stan s tim da se u njih ne može ući slobodno, kao što su npr. garaže, podrumi, skladišta, tavani, a to su i uredi državnih tijela ili pravnih osoba, njihova skladišta, ograđena dvorišta itd. Učinitelj krivičnog djela može biti svaka osoba.
Učinitelj može biti samo službena osoba i to u vršenju službe. Radnja krivičnog djela je alternativno određena i to kao: 1. upotreba sile, 2. upotreba prijetnje i 3. upotreba nekog drugog protupravnog načina. Sila i prijetnja se javljaju kao sredstvo izvršenja. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj koji obuhvaća svijest o svojstvu izvršitelja, svijest o modalitetu poduzetih radnji izvršenja i svijest o pasivnom subjektu.
Skupina krivičnih djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina je vrlo heterogena sastavljena od nekoliko podskupina krivičnih djela koje su sve povezane istom zaštićenom vrijednosti. Protupravno oduzimanje slobode (čl. 179. KZ FBiH) Čovjekovu slobodu i osobnu nepovredivost jamče brojne odredbe Ustava, a u Općoj deklaraciji o pravima čovjeka i građanina naglašeno je kako svako ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost. Svako ima pravo na slobodu i na osobnu sigurnostnost osim u slučajevima i u
3. ZLOSTAVLJANJE U OBAVLJANJU SLUŽBE (čl. 182. KZ FBiH) Ovo krivično djelo čini službena osoba koja u obavljanju službe drugog zlostavlja, nanosi mu teže tjelesne ili duševne patnje, zastrašuje ga ili vrijeđa. Počinitelj može biti samo službena osoba u obavljanju službe. Radnja krivičnog djela je alternativno određena kao: 1. zlostavljanje drugog, 2. nanošenje težih tjelesnih ili duševnih patnji drugome, 3. zastrašivanje drugog ili kao 4. vrijeđanje drugog. Zlostavljanje podrazumijeva poduzimanje takvih radnji koje kod pasivnog subjekta uzrokuje određene tjelesne ili duševne patnje slabijeg intenziteta – laka tjelesna povreda – (npr. šamaranje, štipanje, povlačenje za uši, nos, kosu, ili ismijavanje, izrugivanje itd). Nanošenje težih tjelesnih ili duševnih povreda podrazumijeva poduzimanje takvih radnji kojim se teže narušava fizički ili psihički integritet neke osobe (npr. izlaganje velikoj vrućini ili hladnoći, zabranu spavanja, držanje druge osobe u određenom položaju itd.). Zastrašivanje izaziva strah kod pasivnog subjekta a vrijeđanje može biti verbalno, realno ili simbolično. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, koji mora ubuhvatati svijest o osobnom svojstvu učinitelja, svijest o modalitetu radnje učinjenja, te svijest da se zlostavljanje vrši u obavljanju službe.
Teži oblik djela postoji ako je iznuđivanje iskaza ili izjave praćeno teškim nasiljem ili ako su usljed iznuđenog iskaza nastupile osobito teške posljedice za osumnjičenika ili optuženika u krivičnom postupku. U odnosu na teško nasilje kao kvalificiranu okolnost potreban je umišljaj počinitelja, a u odnosu na osobito teške posljedice za pasivnog subjekta traži se nehat učinitelja.
Radnja krivičnog djela je alternativno određena i to kao: 1) neovlašteno prodiranje u tuđi dom ili zatvorene prostorije, ili kao 2. neudaljavanje iz doma ili zatvorenih prostorija na zahtjev ovlaštene osobe. Neovlašteno prodiranje u pravilu podrazumijeva nasilno ulaženje, upotrebu fizičke snage radi otklanjanja fizičkih prepreka ili savladavanja otpora ovlaštene osobe. Ono može biti i nenasilno jer se može izvršiti i na drugi način (upotrebom originalnog ključa do kojeg se došlo na prijevaran način). Kod drugog oblika radnje izvršenja pretpostavlja se da je učinitelj
3
ovlašteno ušao u stan ili zatvorene prostorije, ali se kasnije na zahtjev ovlaštene osobe nije udaljio. Pod ovlaštenom osobom podrazumijeva se npr. vlasnik stana ili zatvorenih prostorija, osoba u urednom statusu podstanara, gost hotelske sobe itd. Oblik krivnje je umišljaj, a obuhvata svijest o neovlaštenom prodiranju u tuđi stan ili druge zatvorene prostorije, odnosno svijest o neudaljavanju nakon što je takav zahtjev postavila ovlaštena osoba. Teži oblik ovog krivičnog djela postoji u slučaju ako djelo izvrši službena osoba u vršenju službe. Kvalifikatorne okolnosti su svojstvo učinitelja i okolnost da djelo vrši u obavljanju službe. U odnosu na te okolnosti mora postojati umišljaj učinitelja. 5. Neovlašteno otkrivanje profesionalne tajne (čl. 187. KZ FBiH) Ovo krivično djelo čini advokat, branitelj, javni bilježnik, doktor medicine, doktor stomatologije, ili drugi zdravstveni djelatnik, psiholog, djelatnik starateljstva, vjerski ispovjednik ili druga osoba koja neovlašteno otkrije tajnu koju je saznala u vršenju svog zvanja. Objekt krivičnopravne zaštite kod ovog krivičnog djela je pravo pojedinaca na osobnu tajnu, pravo koje se povređuje neovlaštenim otkrivanjem tajne koju je neka od osoba navedenih kao mogući učinitelji ovog krivičnog djela saznala u vršenju svog posla. Objekt krivičnog djela je profesionalna tajna koja je saznata u vršenju svog posla, odnosno zvanja. Otkrivanje mora biti neovlašteno. Ne ostvaruju se obilježja ovog djela ako je tajna otkrivena uz pristanak osobe koja je njenim otkrivanjem ugrožena ili kad postoji zakonska obveza da se saznata tajna otkrije. Za krivičnu odgovornost mora se utvrditi umišljaj koji obuhvata svijest da se otkriva nečija osobna tajna, za koju se saznalo u vršenju poziva, te da se to čini neovlašteno.
Radnja krivičnog djela alternativno je određena i to kao: 1. uskraćivanje prava građana na javno okupljanje ili 2. ometanje prava građana na javno okupljanje. Uskraćivanje podrazumijeva sprečavanje ili onemogućavanje sazivanja ili održavanja javnog skupa, dok ometanje znači stvaranje teškoća da se sazove javni skup i da se održi. Sredstva sprečavanja u zakonu nisu izričito navedena, ali su to obično primjena sile, ozbiljna prijetnja, obmana, a može biti i upotreba nekog drugog sredstva kao npr. isključenje električne energije, isključenje ozvučenja, skidanje plakata kojim se javni skup oglašava itd. Posljedica krivičnog djela sastoji se u neodržavanju javnog skupa ili u njegovom otežanom održavanju. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, kojim je obuhvaćena svijest o uskraćivanju ili otežavanju prava građana na javno okupljanje. Teži oblik ovog krivičnog djela postoji u slučaju da djelo izvrši službena osoba zloupotrebom svog položaja ili ovlaštenja. KRIVIČNA DJELA PROTIV BRAKA, PORODICE ILI MLADEŽI (Glava XX KZ FBiH) Opće napomene Brak i porodica spadaju u red najvažnijih društvenih vrijednosti, od društvenih odnosa u braku i porodici u velikoj mjeri zavisi kako će se odvijati društveni odnosi u široj društvenoj zajednici. Zaštitni objekt ove grupe krivičnih djela su brak, porodica i mladež. Brak i porodica pod posebnom su zaštitom društva obzirom da, kako je već istaknuto, spadaju u red najvažnijih društvenih vrijednosti, a pravni odnosi u braku i porodici uređeni su posebnim zakonom.
Odredbom stavka 2. ovog članka zakona propisan je poseban osnov isključenja protupravnosti, kada se radi o otkrivanju tajne u općem društvenom interesu ili u interesu druge osobe koji je pretežniji od interesa čuvanja tajne. U ovom slučaju radi se o izuzetku od principa čuvanja profesionalne tajne i zaštite privatne svojine koja je saznata u vršenju određenih profesionalnih djelatnosti.
Zakonski opisi krivičnih djela iz ove glave koriste se različitim pojmovima iz porodičnog prava što upućuje na zaključak obveze utvrđivanja njihovog značenja prema pojmovnom određenju u porodičnom pravu. Ova glava sadrži ukupno jedanaest krivičnih djela. Prema užem unutargrupnom objektu krivičnopravne zaštite sva k. d. dijele se na ona protiv braka (dvobračnost i omogućavanje sklapanja nedozvoljenog braka), na djela protiv porodice (promjena porodičnog stanja, povreda porodičnih obveza, nasilje u porodici i izbjegavanje uzdržavanja) i na krivična djela protiv mladeži (izvanbračna zajednica s mlađim maloljetnikom, oduzimanje djeteta ili maloljetnika, zapuštanje i zlostavljanje djeteta ili maloljetnika, napuštanje djeteta, sprečavanje i neizvršavanje mjera za zaštitu maloljetnika). 1. Dvobračnost (čl. 214. KZ FBiH) Krivično djelo čini onaj ko sklopi novi brak iako se u braku već nalazi. Učinitelj krivičnog djela može biti svaka osoba, nezavisno od spola, koja sklopi novi brak pod uvjetom da se već nalazi u braku. Radnja k. d. je sklapanje novog braka. Sklapanje braka je pojam koji se određuje prema važećim zakonskim propisima porodičnog zakonodavstva kojima je regulirano sklapanje braka. Tim propisima su uređena pitanja kada se brak smatra sklopljenim, kada je on važeći, kao i kada brak prestaje važiti. Objekt zaštite je monogamni brak muškarca i žene koji se štiti u većini zemalja u svijetu. Dvobračnost ili bigamija je krivično djelo za čiju je odgovornost potreban umišljaj koji obuhvaća svijest učinitelja o sklapanju novog braka iako se već nalazi u braku. Drugi oblik ovog krivičnog djela čini onaj ko sklopi brak s osobom za koju zna da se nalazi u braku. Učinitelj ovog djela može biti muška ili ženska osoba koja nije u braku, ali zna da zaključuje brak s osobom koja se već nalazi u braku. I kod ovog oblika k. d. umišljaj je jedini oblik krivnje, s obzirom na znanje određenih okolnosti vezanih za osobu s kojom se zaključuje brak.
2. Omogućavanje sklapanja nedozvoljenog braka (čl. 215. KZ FBiH) 6. SPREČAVANJE ILI OMETANJE JAVNOG OKUPLJANJA (čl. 190. KZ FBiH) Krivično djelo čini ko uskrati ili omete pravo građana na javno okupljanje. Učinitelj ovog djela može biti svaka osoba. Ovom inkriminacijom štiti se ustavno pravo građana na okupljanje i održavanje javnih skupova i njihova sloboda sastajanja i okupljanja na javnim skupovima, koji su propisani Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Krivična djela iz ove glave spadaju u tzv. vlastoručna krivična djela i njihov izvršitelj može biti samo određena osoba. Takav je slučaj npr. kod dvobračnosti, omogućavanja nedozvoljenog braka, zlostavljanja i zapuštanja djeteta ili maloljetnika, povrede porodičnih obveza, izbjegavanja uzdržavanja itd. Sva krivična djela ove glave mogu se učiniti samo s umišljajem. Kod nekih krivičnih djela pored umišljaja traži se i postojanje koristoljubive namjere. Pod određenim okolnostima pojedine inkriminacije kao npr. izbjegavanje uzdržavnja gube osnov kažnjivosti ako npr. učinitelj djela ispuni svoju zakonsku obvezu.
Ovo krivično djelo čini ovlaštena osoba pred kojom se brak sklapa ili matičar koji obavljajući svoju službenu dužnost omogući sklapanje braka koji je po zakonu zabranjen, ništavan ili se smatra nepostojećim. Učinitelj ovog krivičnog djela može biti samo službena osoba. Radnja krivičnog djela sastoji se u omogućavanju sklapanja braka koji je po zakonu zabranjen, ništavan ili se smatra nepostojećim. Nedopušten brak je onaj koji je zakonom zabranjen, ništavan ili koji se smatra nepostojećim. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, koji obuhvaća svijest učinitelja da omogućava sklapanje nedopuštenog braka, kao i
4
svijest da se to čini obavljanjem svoje službene dužnosti. 3. ODUZIMANJE DJETETA ILI MALOLJETNIKA (čl. 217. KZ FBiH) Ovo kazneno djelo čini ko dijete ili maloljetnika protupravno oduzme: roditelju, usvojitelju, staratelju ili osobi kojoj je povjeren ili ko ga protupravno zadržava ili sprečava da bude s osobom koja ima to pravo ili ko onemogućava izvršenje izvršne odluke o staranju prema djetetu ili maloljetniku. Učinitelj krivičnog djela može biti svaka osoba. To mogu biti i roditelji u slučaju protupravnog oduzimanja maloljetne osobe od druge osobe kojoj je ona povjerena ili kada onemogućavaju izvršenje izvršne odluke o staranju prema djetetu ili maloljetnoj osobi. Pasivni subjekt je maloljetna osoba, s tim da to ne može biti maloljetna osoba koja je u braku, jer u tom slučaju ona ima status punoljetne osobe. Radnja krivičnog djela alternativno je određena, i to kao oduzimanje, kao zadržavanje ili sprečavanje maloljetnika da bude kod osobe koja na to ima pravo, odnosno kao onemogućavanje izvršenja izvršne odluke o staranju prema djetetu ili maloljetniku. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, koji obuhvaća svijest o protupravnosti poduzetih radnji izvršenja, jer je protupravnost posebno obilježje ovog krivičnog djela, zatim svijest o starosnoj dobi pasivnog subjekta, kao i svijest o pravnom statusu osoba od kojih se vrši oduzimanje maloljetnika. Teži oblik ovog krivičnog djela postoji u slučaju da je dijete ili maloljetnik napustio teritoriju Federacije odnosno teritoriju B i H. Učinitelj koji dobrovoljno preda dijete ili maloljetnika može se osloboditi od kazne. Ova je odredba stimulativnog karaktera i njezin je smisao u tome da se propisivanjem mogućnosti oslobođenja od kazne učinitelj potakne da, nakon počinjenja djela, dobrovoljnom predajom djeteta ili maloljetnika otkloni štetne posljedice.
NASILJE U PORODICI (čl. 222. KZ FBiH) Svaki čin ili propust u međusobnoj interakciji i dinamici međusobnih odnosa kojim se drugoj osobi nanosi fizičko ili psihičko zlo, fizičkom ili psihičkom silom, pojedinačno ili kolektivno, podrazumijeva nasilje u obitelji. Ovo krivično djelo pored osnovnog oblika ima i kvalificirane oblike. Krivično djelo čini onaj ko nasiljem, drskim ili bezobzirnim ponašanjem ugrožava mir, tjelesnu cjelovitost i psihičko zdravlje člana svoje porodice. Učinitelj djela može biti samo osoba koja je član porodice i koja svoju radnju poduzima prema članu porodice. Učinitelj i pasivni subjekt mogu biti samo članovi porodice. U smislu ovog zakona članovi porodice su bračni i izvanbračni drug, bivši bračni i izvanbračni drug, krvni rođak u ravnoj liniji, usvojitelj i posvojenik, rođak u pobočnoj liniji do trećeg stepena
zaključno i srodnik po tazbini do drugog stepena zaključno. Radnja učinjenja je alternativno određena i to kao: 1) nasilje, 2) drsko ponašanje i 3) bezobzirno ponašanje. Za krivičnu odgovornost traži se umišljaj kojim je obuhvaćena svijest o modalitetu radnje učinjenja i svijest o ugrožavanju zaštićenih vrijednosti člana svoje porodice. Teži oblik ovog krivičnog djela postoji kad se k.d. počini prema članu porodice sa kojim učinitelj živi u zajedničkom kućanstvu. Drugi teži oblik k. d. postoji ako je pri učinjenju djela upotrebljeno oružje, opasno oruđe ili drugo sredstvo prikladno za teško ozljeđivanje tijela i za narušavanje zdravlja. Treći kvalificirani oblik djela postoji ako je izvršenjem djela član porodice teško ozljeđen ili je zdravlje teško narušeno, a u pitanju su djeca ili maloljetnici. Četvrti kvalificirani oblik postoji ako je počinjenjem djela nastupila smrt člana porodice. Najteži oblik ovog k. d. čini onaj ko usmrti člana porodice kojeg je prethodno zlostavljao. IZBJEGAVANJE IZDRŽAVANJA (čl. 223. KZ FBiH) Djelo čini ko izbjegava davanje izdržavanja za osobu koju je na osnovu izvršne sudske odluke ili izvršne nagodbe sklopljene pred drugim nadležnim tijelom dužan izdržavati. Učinitelj ovog djela je nosilac obveze izdržavanja prema odredbama porodičnog zakonodavstva i to na osnovu izvršne sudske odluke ili izvršne nagodbe koja je sklopljena pred nadležnim organom. Radnja se sastoji u izbjegavanju davanja izdržavanja. To mogu biti različiti oblici činjenja ili nečinjenja s tim da se preko njih privremeno ili trajno onemogućava ispunjenje obveze davanja izdržavanja. To su npr. davanje otkaza, neprihvaćanje zaposlenja, učestalo mjenjanje radnog mjesta, otuđivanje imovine, mjenjanje mjesta prebivanja itd. U svakom konkretrnom slučaju utvrđuje se da li neki od ovih oblika predstavlja izbjegavanje izdržavanja. Djelo neće postojati ako nosilac obveze izdržavanja objektivno nije u mogućnosti da daje izdržavanje. Oblik krivnje je umišljaj koji obuhvaća svijest o radnji izbjegavanja izdržavanja i svijest da se to učini uprkos izvršnoj sudskoj odluci odnosno njenom ekvivalentu. Pri izricanju uvjetne osude sud može učinitelju odrediti obvezu urednog plaćanja izdržavanja, kao i da izmiri dospjele obveze. Neispunjenje tih uvjeta moglo bi dovesti do opoziva izrečene uvjetne osude. Zakonom je predviđena mogućnost oslobođenja od kazne učinitelja djela, ako je on svoju obvezu ispunio do okončanja glavne rasprave. Ova odredba je stimilativnog karaktera čiji je cilj poticajno djelovati na učinitelja kako bi otklonio štetne posljedice već počinjenog djela. KRIVIČNA DJELA PROTIV ZDRAVLJA LJUDI (Glava XXI KZ FBiH) Opće napomene Krivična djela protiv zdravlja ljudi spadaju u grupu općeopasnih krivičnih djela, jer su uglavnom usmjerena protiv zdravlja većeg broja individualno neodređenih osoba. Grupni zaštitni objekt ovih k. d. je zdravlje ljudi. Većina k. d. iz ove glave je blanketnog karaktera, što znači da se njihovim počinjenjem krše određeni propisi kojima se uređuje određena oblast vezana za zdravlje ljudi. Ti propisi su unutarnji zakonski i podzakonski akti kao što su npr. prenošenja zaraznih bolesti, nepostupanje po zdravstvenim propisima za vrijeme epidemije itd., ali dispozicija je ponekad pokrivena i međunarodnopravnim instrumentom kao što je to npr. kod neovlaštene proizvodnje i stavljanja u
promet opojnih droga. Kod većine ovih k. d. posljedica se ogleda u apstraktnoj ili konkretnoj opasnosti za zdravlje većeg broja individualno neodređenih osoba. Izuzetak su nesavjesno liječenje, samovoljno liječenje, nedozvoljeno presađivanje djelova ljudskog tijela i nepružanje medicinske pomoći kod kojih posljedica nastupa prema individualno određenoj osobi. Učinitelj nekih djela iz ove glave može biti svaka osoba, dok kod nekih to može učiniti samo osoba s određenim svojstvom. Oblik krivnje je umišljaj, ali kod određenih k. d. predviđen je i nehatni oblik kao što je npr. kod prenošenja zaraznih bolesti, zapošljavanja osoba oboljelih od zarazne bolesti, nesavjesnog liječenja, proizvodnje i stavljanja i promet škodljivih životnih namirnica itd. Krivično gonjenje za ova k. d. poduzima se po službenoj dužnosti. Za neka k. d. pored kazne primjenjuje se i sigurnosna mjera oduzimanja predmeta (proizvodnja i stavljanje u promet škodljivih namirnica, neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga i td.). Prema užem podgrupnom objektu krivičnopravne zaštite, sva k. d. iz ove glave mogu se razvrstati na krivična djela kojima se štiti zdravlje od zaraze, gdje spadaju prenošenje zaraznih bolesti, nepostupanje po zdravstvenim propisima za vrijeme epidemije, prenošenje spolne bolesti i zapošljavanje osoba oboljelih od zaraznih bolesti; zatim na k. d. kojim se štiti zdravlje ljudi od liječničkih propusta; zatim na k. d. kojima se štiti zdravlje od škodljivih namirnica i na k. d. kojima se štiti zdravlje ljudi vezano za alkoholna pića i opojne droge gdje spadaju služenje alkoholnih pića maloljetnicima, neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga i posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga.
2. PRENOŠENJE ZARAZNE BOLESTI (čl. 225. KZ FBiH) Prema odredbi stava 1. čl. 225. KZ FBiH k. d. čini onaj ko ne postupi po propisima ili naredbama kojima nadležni organ zdravstvene službe određuje preglede, dezinfekciju, odvajanje bolesnika ili drugu mjeru za suzbijanje ili sprečavanje zarazne bolesti kod ljudi, pa zbog toga dođe do opasnosti od širenja zarazne bolesti. Slijedom navedenog zaključuje se da je prenošenje zarazne bolesti k. d. blanketnog karaktera. Učinitelj k. d. može biti bilo koja osoba a to je u pravilu osoba koja je dužna da postupa po određenim propisima ili naredbama kojim nadležni državni organ nalaže određene aktivnosti. Radnja k. d. određena je kao nečinjenje, a sastoji se u nepostupanju po propisima ili naredbama
5
ovlaštenih organa zdravstvene službe. Ona može obuhvaćati različita činjenja ili nečinjenja. Činjenje podrazumijeva postupanje protivno propisima ili naredbama, a nečinjenje znači nepoduzimanje propisanih ili naređenih mjera. Propisi ili naredbe odnose se na suzbijanje ili sprečavanje zaraznih bolesti kod ljudi, a obuhvaćaju preglede, dezinfekciju, izdvajanje bolesnika ili neke druge mjere, kao što bi npr. bila zabrana ili ograničavanje kretanja ljudi, zabrana njihovog okupljanja, obavezno prijavljivanje slučajeva zarazne bolesti itd. Posljedica je izazivanje opasnosti od širenja zarazne bolesti, što znači da je usljed radnje nepostupnja po propisima ili naredbama nadležnog organa zdravstvene službe zaista i došlo do širenja zarazne bolesti. Radnja i posljedica moraju biti uzročno-posljedično povezane, pa je djelo dovršeno tek ako je došlo do nastupanja navedene posljedice. Radi se o stvarnoj i konkretnoj opasnosti kao obilježju djela koja se mora u svakom konkretnom slučaju dokazati, što znači da se mora dokazati da je nepostupanjem po propisima ili naredbama nastupilo stanje bliske i neposredne mogućnosti širenja zarazne bolesti. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj kada počinitelj zna da se radi o zaraznoj bolesti i da je svjestan da je svojim postupkom izazvao opasnost od širenja zarazne bolesti. Prema odredbi st. 3. ovog članka ovo se djelo kažnjava i za nehat.
neuobičajen po broju slučajeva, vremenu, prostoru i zahvaćenom stanovništvu. Posljedica ovog djela je apstraktna opasnost za život i zdravlje ljudi. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj koji obuhvaća svijest o nepostupanju po određenim naredbama ili odlukama koje se odnose na suzbijanje ili sprečavanje epidemije i svijest da se to čini za vrijeme epidemije. 4. NESAVJESNO LIJEČENJE (čl. 229. KZ FBiH) Ovo krivično djelo čini doktor medicine ili doktor stomatologije koji obavljajući svoju aktivnost primijeni očito neprikladno sredstvo ili očito neprikladan način liječenja ili ne primjeni odgovarajuće higijenske mjere, pa time prouzrokuje pogoršanje zdravstvenog stanja neke osobe. Učinitelj ovog k. d. može biti samo liječnik odnosno stomatolog koji pruža liječničku pomoć. Radnja krivičnog dijela alternativno je određena i to kao primjena očito neprikladnog sredstva liječenja, zatim primjena očito neprikladnog načina liječenja i kao neprimjenjivanje odgovarajućih higijenskih mjera pri pružanju liječničke pomoći. Te radnje obuhvaćaju različite oblike činjenja ili nečinjenja. O kojem se neprikladnom sredstvu ili načinu liječenja radi procjenjuje se u svakom konkretnom slučaju pri čemu sudu nužnu pomoć daju vještaci medinske struke.
mogu izazvati oštećenja zdravlja ili na drugi način ugroziti ljudski integritet u fizičkom, psihičkom ili socijalnom smislu. Objekt krivičnopravne zaštite je zdravlje ljudi. Posljedica k. d. je apstraktna opasnost za zdravlje ljudi. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj. Propisana kazna je zatvor od jedne do deset godina. Teži oblik ovog djela čini ko organizira grupu ljudi u cilju učinjenja ovog djela ili onaj ko postane članom takve organizirane grupe ljudi. Pod organiziranom grupom ljudi podrazumijeva se ili stvaranje novog ili iskorištavanje već postojećeg oblika zločinačkog udruženja od najmanje tri ili više osoba u cilju da neovlašteno proizvode, prerađuju, stavljaju u promet materije ili supstance koje su proglašene opojnim drogama. Odredbom st. 3. ovog člana Zakona propisan je poseban oblik ovog k. d. u kojem su inkriminirane određene pripremne odnosno pomagačke radnje za osnovni oblik djela i to kao samostalno k. djelo. Ovaj oblik djela čini tko neovlašteno izrađuje, nabavlja, posreduje ili daje na upotrebu opremu, materijal ili supstancu za koju zna da su namjenjene proizvodnji opojnih droga. Učinitelj ovog djela može biti svaka osoba. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj. Propisano je obavezno oduzimanje opojnih droga i sredstava za njihovo spravljanje, odnosno obavezna primjena mjere sigurnosti oduzimanja predmeta sukladno odredbi člana 78. st. 3. Krivičnog zakona.
Nesavjesno liječenje je k. d. koje spada u delikte povrede, jer obuhvaćaju i nastupanje određene posljedice koja se ogleda u pogoršanju zdravstvenog stanja neke osobe. Objekt radnje je druga osoba, pacijent. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj ili nehat. Krivnja se utvrđuje u odnosu na poštivanje pravila medicinske struke i kad se radi o nehatnom počinjenju djela, jer se nehat mora utvrditi i u odnosu na radnju učinjenja i u odnosu na posljedicu. Posljedica se sastoji u prouzrokovanju pogoršanja zdravstvenog stanja neke osobe. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj ili nehat s tim da se ti oblici krivnje odnose i na nesavjesno postupanje kao radnju učinjenja i na prouzrokovanje pogoršanja zdravstvenog stanja druge osobe kao posljedicu djela. 3. NEPOSTUPANJE PO ZDRAVSTVENIM PROPISIMA ZA VRIJEME EPIDEMIJE (čl. 226. KZ FBiH) Ovo k. d. čini onaj ko za vrijeme epidemije kakve zarazne bolesti ne postupi po naredbama ili odlukama donesenim na osnovu propisa nadležnog organa kojim se određuju mjere za suzbijanje ili sprečavanje epidemije. Iz zakonske odredbe se vidi da se radi o djelu blanketnog karaktera. Učinitelj k. d. može biti svaka osoba. Radnja k. d. sastoji se u nepostupanju po naredbama ili uputama koje su donesene na osnovu propisa nadležnog organa. Ona može obuhvatati različite oblike činjenja ili nečinjenja. Djelo se može počiniti samo u vrijeme epidemije kakve zarazne bolesti, što znači da je vrijeme izvršenja kao modalitet radnje, bitno obilježje ovog k. d. Pod epidemijom se podrazumijeva porast oboljelih od kakve zarazne bolesti koji je
NEOVLAŠTENA PROIZVODNJA I STAVLJANJE U PROMET OPOJNIH DROGA (čl. 238. KZ FBiH) Krivično djelo čini ko neovlašteno proizvodi, prerađuje, prodaje ili nudi na prodaju, ili radi prodaje kupuje, drži ili prenosi ili posreduje u prodaji ili kupovini ili na drugi način neovlašteno stavlja u promet materije ili pripravke propisom proglašene opojnim drogama. Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga krivično je djelo blanketnog karaktera. Učinitelj k. d. može biti svaka osoba. Radnja k. d. je alternativno određena kao proizvodnja, prerada, prodaja, nuđenje na prodaju opojnih droga, kupovina radi prodaje, držanje ili prenošenje, ili kao posredovanje u prodaji ili kupovini kao i svako drugo neovlašteno stavljanje u promet opojnih droga. Predmet ovog k. d. su materije ili preparati koji su proglašeni za opojne droge. Opojnim drogama smatraju se supstancije prirodnog ili sintetskog porjekla čijom se upotrebom mogu stvoriti stanja ovisnosti koja
KRIVIČNA DJELA PROTIV PRIVREDE, POSLOVANJA I SIGURNOSTI PLATNOG PROMETA GLAVA XXII KZ FBiH Područje poslovanja je područje gdje se čine različita krivična djela, koja je teško odrediti, a kojima se ugrožava i napada sigurnost poslovanja. Opća bi definicija obuhvaćala ukupnu privrednu djelatnost koju samostalno obavljaju pravne odnosno fizičke osobe u procesu proizvodnje, prometa robe ili pružanja usluga na tržištu. Zajedničko obilježje svih krivčnih djela iz grupacije krivičnih djela protiv poslovanja je to da se tim djelima ugrožava i napada sigurnost poslovanja. Odredbama krivičnog zakona nastoji se osigurati privredno poslovanje, sigurnost platnog prometa i uopće odnosa u privredi, odnosno u što većoj mjeri smanjiti utjecaj društveno-negativnih i štetnih djelatnosti na integritet privrede neke zemlje. Umišljaj je jedini oblik krivnje kod ovih krivičnih djela. Neka k. d. imaju teže oblike zbog teže posljedice, kao što su na pr. nesavjesno privredno poslovanje i oštećenje povjeritelja, a neka zbog posebnih okolnosti kao što su npr. nedozvoljena trgovina zlatnim novcem i zlatom, nedozvoljena trgovina i td.
6
Kod nekih k. d. ove glave postoji i posebno subjektivno obilježje a to je postupanje s određenim ciljem, kao npr. da sebi ili drugom pribavi protupravna imovinska korist (kod izrade lažne bilanse, kod prijevare u privrednom poslovanju, krivotvorenja kreditnih i ostalih kartica bezgotovinskog plaćanja, krivotvorenja znakova za vrijednost itd. NESAVJESNO PRIVREDNO POSLOVANJE ( čl. 242. KZ F BiH. ) Kazneno djelo nesavjesnog privrednog poslovanja čini odgovorna osoba u pravnoj osobi, koja svjesnim kršenjem zakona ili drugog propisa o poslovanju očito nesavjesno posluje, iako svjesna ili je mogla i morala biti svjesna da usljed toga može nastupiti za tu pravnu osobu imovinska šteta pa ona i nastupi. Djelo ima karakter općeg gospodarskog kaznenog djela. Suština djela je u očigledno nesavjesnom postupanju odgovorne osobe u gospodarskom poslovanju općenito.Nesavjesno postupanje, kao radnja počinjenja, je element koji najbolje izražava pravnu prirodu ovog djela. Za ostvarenje bića kaznenog djela nesavjesnog privrednog poslovanja potrebno je da odgovorna osoba postupa do te mjere nesavjesno da je ta nesavjesnost očita. Nesavjesno postupanje može se ostvariti i nečinjenjem, uključujući i propuštanje dužnog nadzora nad radom drugih. Pod pojmom odgovorna osoba valja smatrati svaku onu osobu kojoj je povjereno obavljanje određenog posla i koja kao takva u okviru svoje nadležnosti odgovara za taj posao. Kazneno djelo nesavjesnog privrednog poslovanja zakonodavac je svrstao u tzv. vlastita kaznena djela (delicta propria), tj. takva za koja se traži posebno svojstvo subjekta. Kazneno djelo nesavjesnog privrednog poslovanja može se počiniti samo s umišljajem (direktnim ili eventualnim). Objektivno biće kaznenog djela sastoji se u očigledno neurednom postupanju ili u propuštanju činjenja dužnosti (nepridržavanja zakona ili propisanih pravila službe). Počinitelj kaznenog djela treba biti svjestan da očigledno neuredno postupa i da hoće ili pristaje da tako postupa, odnosno da je svjestan da se ne pridržava propisa i da hoće ili pristaje na takvo propuštanje. Za subjektivnu stranu navedenog kaznenog djela potreban je pored umišljaja i još jedan poseban subjektivni element protupravnosti, koji se sastoji u znanju počinitelja da iz njegovog ponašanja mogu nastupiti određene štetne posljedice.
promjeni prvobitnog pravno relevantnog sadržaja kartice (brisanjem, ispravljanjem, mijenjanjem, dodavanjem novih riječi i sl.), a kojim promjenama se mijenja dokazna snaga kartice odnosno dobija drugi smisao.
KRIVOTVORENJE KREDITNIH I OSTALIH KARTICA BEZGOTOVINSKOG PLAĆANJA (čl. 257. KZ FBiH)
Radnja počinjenja sastoji se od sklapanja štetnog ugovora. Ugovor je dvostrani pravni posao koji nastaje suglasnim očitovanjem volje najmanje dviju strana. Sklapanjem ugovora jedna ugovorna strana se obvezuje drugoj na određenu činidbu ovisno o kojoj vrsti ugovora se radi kao npr. kupoprodaja, zajam, zamjena, zakup, kredit itd. U obiteljskom, nasljednom, stvarnom i mnogim granama prava ugovor je valjan pravni akt s tim da je najtipičniji oblik pravnih odnosa u obveznom pravu gdje im je svrha nastanak, promjena i prestanak obveznih odnosa.
Ovo kazneno djelo podrazumijeva izradu lažne kreditne kartice ili druge kartice bezgotovinskog plaćanja, preinačenje prave kartice i upotrebu lažne odnosno preinačene kartice. Teži oblik ovog krivičnog djela je u slučaju kad se počinjenjem djela pribavi znatna imovinska korist a što ima za poljsdicu izricanje kazne zatvora u duljem trajanju. Pod lažnom karticom podrazumijeva se kartica koja ne potječe od onoga, koji je na njoj označen kao izdatnik. Izrada lažne kartice je dakle, obmana o osobi izdatnika pri čemu je nevažno je li ta osoba uopće ikada postojala. U pravilu je lažna kartica ona na kojoj je lažan potpis onoga koji je označen kao izdatnik. Kazneno djelo preinačenja kartice čini onaj tko preinači pravu karticu u namjeri da se takva isprava upotrijebi kao prava. Ovdje se predpostavlja postojanje prave kartice koja se preinači i time nastaje neistinita kartica. Radi se o
Djelo upotrebe lažne ili preinačene kartice ima za pretpostavku da je lažna kartica već sačinjena odnosno da je prava kartica preinačena. Djelo se sastoji u upotrebi takve kartice kad počinitelj zna da je jedna kartica falsificirana i stavlja je u promet. Pojam upotrebe podrazumijeva svako, s obzirom na sadržaj date kartice, pravno relevantno njezino korištenje. Tu se mogu razlikovati dvije situacije i to: kad radnju upotrebe poduzima osoba koja je sama počinila falsifikat kartice, i kad radnju upotrebe čini osoba koja je tu takvu karticu nabavila radi upotrebe.
može se počiniti i sklapanjem ugovora suprotno ovlasti.Šteta koja se ogleda u povredi prava ili interesa pravne osobe, može biti materijalna i nematerijalna. Teži oblik ovog djela čini zastupnik ili predstavnik pravne osobe ako sklapanjem štetnog ugovora prouzroči štetu veću od 200.000 KM a što ima za posljedicu strožu kaznu (kazna zatvora od jedne do deset godina). Štetnost se cijeni u vrijeme njegovog sklapanja. Osim počinjenja kaznenog djela na navedeni način, ovo kazneno djelo kojim se prouzrokuje šteta pravnoj osobi, može se počiniti i sklapanjem ugovora suprotno ovlasti zastupnika pravne osobe. Šteta koja se ogleda u povredi prava ili interesa pravne osobe, može biti materijalna i nematerijalna. Materijalna šteta se ogleda u umanjenju postojeće imovine odnosno izmakle koristi, dok se nematerijalna šteta očituje kroz gubitak reputacije odnosno ugleda pravne osobe. Počinitelj kaznenog djela može biti samo zastupnik pravne osobe. Šteta je obuhvaćena dolusom počinitelja, ali je uz namjeru (dolus), kao oblik krivnje, potrebno i znanje ovlaštene osobe da je ugovor štetan. Ovo stoga što možebitna štetnost nije dovoljna za ostvarenje bića ovog kaznenog djela. Kod ostvarenja kaznenog djela iz čl. 252. KZ F BiH mora postojati uzročna veza između sklopljenog ugovora i nastale štete, jer kada ovlaštena osoba sklopi posao u okvirima uobičajenog i u poslovnom svijetu dopuštenog rizika ne može se govoriti o sklapanju štetnog ugovora u smislu navedene zakonske odredbe.
KAZNENO DJELO NEDOZVOLJENA TRGOVINA (čl. 267. KZ F BIH) SKLAPANJE ŠTETNOG UGOVORA čl. 252. KZ FBiH
Ugovor se sklapa u ime pravne osobe u njezinoj gospodarskoj djelatnosti. Pravna odsoba u smislu Kaznenog zakona je trgovačko društvo, fond, ustanova, politička i društvena organizacija i udruženja građana, jedinica lokalne samouprave i uprave, te druga pravna osoba koja u okviru svog redovnog poslovanja stalno ili povremeno stvara ili pribavlja sredstva i njima raspolaže. Za ostvarenje obilježja kaznenog djela iz članka 252. KZ ugovor mora biti štetan čija se štetnost cijeni u vrijeme njegovog sklapanja. Osim počinjenja kaznenog djela na navedeni način, ovo kazneno djelo kojim se priuzrokuje šteta pravnoj osobi,
Svaka osoba koja neovlašteno kupuje, prodaje ili razmjenjuje predmete ili robu čiji je promet zabranjen ili ograničen, čini kazneno djelo nedozvoljene trgovine, ako time nije počinjeno neko drugo kazneno djelo za koje je propisana teža kazna. Tako je na primjer ostvareno obilježje kaznenog djela nedozvoljene trgovine u slučaju prometa cigaretama bez nadzornih markica Ministarstva financija koji je protuzakonit a time i ograničen u smislu odredaba Zakona o posebnom porezu na duhanske proizvode. Dakle, neovlašteno kupovanje, prodaja ili razmjena svih drugih predmeta ili robe ne predstavlja ovo kazneno djelo ako njihov promet nije zabranjen ili ograničen. Za stvari ograničene u prometu propisan je poseban postupak stavljanja u promet putem različitih restrikcija, odobrenja ili evidencije. Ovo kazneno djelo postoji i ako je kupovina, prodaja ili razmjena obavljena samo jedanput što znači da se za postojanje ovog kaznenog djela ne traži «bavljenje» trgovinom. Predmeti i roba nedozvoljene trgovine (instrumenta et producta sceleris) oduzimaju se. Ko neovlašteno kupuje, prodaje ili razmjenjuje predmete ili robu čiji je promet zabranjen ili ograničen ako time nije počinjeno neko drugo kazneno djelo za koje je propisana teža kazna,
7
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do tri godine. Predmeti i roba nedozvoljene trgovine oduzet će se. Sud u svim slučajevima, temeljem odredbe članka 78., a u svezi sa člankom 269 stavak 3. KZ od okrivljenih naložio oduzimanje i uništenje predmeta koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje kaznenog djela nedozvoljene trgovine. U sudskoj praksi treba primjenjivati sigurnosne mjere u svim slučajevima gdje se to ukaže nužnim i korisnim kako bi se umjesto kažnjavanja postigla njihova svrha, odnosno da se njihovom primjenom otklanjaju uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela. CARINSKA PRIJEVARA Ovo krivično djelo čini ko prenese preko carinske crte, izbjegavajući mjere carinskog nadzora, robu i to ko podnese carinskom organu krivotvorenu carinsku ispravu, uvjerenje ili drugi dokument koji je lažan. Učinitelj ovog djela može biti svaka osoba. Radnja izvršenja ovog krivičnog djela alternativno je određena i to kao pravljenje lažne carinske isprave, uvjerenja ili drugog dokumenta, odnosno kao podnošenje određenom carinskom organu krivotvorene carinske isprave uvjerenja ili drugog dokumenta. Upotreba podrazumijeva korištenje, tj.stavljanje u pravni promet takvih dokumenata. Upotrebu tj. podnošenje lažnih isprava može vršiti kako osoba koja je lažnu ispravu sačinila tako i bilo koja druga osoba. Ako bi upotrebu vršila ista osoba koja je i krivotvorila navedene dokumente, odgovaraće samo za podnošenje, a ne i za krivotvorenje jer je pravljenje samo pripremna radnja u odnosu na upotrebu. Posebno subjektivno obilježje za postojanje ovog k. d. je namjera da poduzetim radnjama učinitelj ili neko drugi izbjegne plaćanje carine ili drugih dažbina koje se plaćaju pri uvozu robe. Ako ova namjera ne postoji ne ostvaruju se obilježja ovog k. d. Za krivičnu odgovornost potreban je direktni umišljaj. Teži oblik ovog djela postoji u slučaju kad je veća obveza plaćanja koje se izbjegava. Kvalifikatorna okolnost je visina obveze čije se plaćanje izbjegava i ona mora biti obuhvaćena umišljajem učinitelja.
lažan novac. Da se takav novac stavi u opticaj, potrebno je postojanje posebne namjere (dolus specialis). Bez izmjene vrijednosti novca nema preinačenja, a preinačenje mora biti urađeno tako da se na prvi pogled ne može uočiti bilo kakva preinaka na pravome novcu. Samim preinačenjem s ciljem da se stavi u opticaj kao novac veće vrijednosti kazneno je djelo dovršeno.
KRIVOTVORENJE NOVCA
Kazneno djelo krivotvorenja vrijednosnih papira iz čl. 256. KZ, prema rasporedu pojavnih oblika kaznenog djela, načinu počinjenja i propisanoj kazni slično je kaznenom djelu krivotvorenja novca od kojeg se razlikuje samo po objektu zaštite (novac odnosno vrijednosni papir).
Kazneno djelo sastoji se od izrade lažnog ili preinačenja pravog novca, s ciljem da ga stavi u opticaj ili od stavljanja lažnog novca u opticaj. Objekt kaznenog djela je novac. Novac je kovano ili papirno sredstvo plaćanja. U bankarskom i financijskom poslovanju novac je svako općeprihvaćeno sredstvo koje može poslužiti kao sredstvo razmjene, plaćanja i podmirenja duga. Radnja počinjenja je izrada, preinačenje ili stavljanje lažnog ili preinačenog novca u opticaj.
Stavljanje u opticaj lažno izrađenog novca ili preinačenog pravog novca sastoji se od stavljanja lažnog novca u opticaj. Kako se kazneno djelo može počiniti samo s dolusom (namjerom), to je potrebno postojanje svijesti da se radi o lažnom novcu odnosno namjere da se stavi u opticaj kao pravi. Kazneno djelo stavljanje lažnog novca u opticaj dovršeno je traženjem u banci ili mjenjačnici da se takav novac zamjeni za neku valutu, pri čemu je nebitno je li zamjena obavljena. Kriminalizira se i pribavljanje lažnog novca radi stavljanja u opticaj kao pravoga. Pribavljanje se, kao radnja počinjenja sastoji od pribavljanja, prikupljanja lažnog novca na temelju nekog pravnog posla (otkupa strane valute, zamjene i sl.) ili na nekom drugom osnovu. Dolus obuhvaća postojanje cilja da se takav novac stavi u opticaj kao pravi.
Radnja počinjenja kaznenog djela krivotvorenja znakova za vrijednost iz čl. 258. KZ sastoji se od izrade lažnih biljega ili poštanskih maraka ili drugih znakova za vrijednost izdanih na temelju propisa ili u preinaci nekih od tih pravih znakova. Namjera počinitelja je da se krivotvoreni znakovi za vrijednost upotrebe ili drugome daju na upotrebu, ili sama upotreba lažnih znakova kao pravih ili ih se s tim ciljem pribavlja. Nije moguć stjecaj između pribavljanja i upotrebe lažnog znaka za vrijednost od strane iste osobe zbog odnosa supsidijariteta. Uklanjanje žiga sa znaka za vrijednost ili poduzimanje druge djelatnosti na već upotrebljeni znak za vrijednost u cilju dobivanja izgleda kao da nije upotrebljen odnosno upotreba već upotrebljenog znaka za vrijednost ili njegova prodaja kao da nije upotrebljen radnje su koje se inkriminiraju u st. 3. članka 258. KZ. Utiskivanjem žiga znaci za vrijednost se u pravilu poništavaju i time se onemogućava njegovo daljnje korištenje i u tome je značenje žiga. Kazneno djelo krivotvorenja znakova za vrijednost može se počiniti samo s dolusom (namjerom). Stavom 4. istog člana Zakona predviđeno je obvezno oduzimanje lažnih znakova za vrijednost kako je to propisano odredbom članka 78. KZ.
Inkriminira se i slučaj kad netko stavi u opticaj lažni novac koji je primio kao pravi, znajući ili saznavši da je lažno napravljen ili preinačen. Počinitelju se stavlja prigovor zato što je lažni novac stavio u opticaj iako je znao da nije pravi. Upućuje mu se prijekor da se poslužio nedopuštenim sredstvom plaćanja. U okviru sigurnosne mjere oduzimanja predmeta iz čl. 78. KZ lažni se novac oduzima.
ZLOUPOTREBA ČEKA I KREDITNE KARTICE (čl. 271. KZ FBiH) KRIVOTVORENJE VRIJEDNOSNIH PAPIRA ČL. 256. KZ FBiH
U cilju zaštite vrijednosnih papira od krivotvorenja u Kaznenom zakonu odredbom članka 256 predviđeno je kažnjavanje za djelo koje čini osoba koja izradi lažni vrijednosni papir koji se izdaje na temelju propisa s ciljem da ga stavi u opticaj kao pravi, ili ko preinači pravi na veću vrijednost s ciljem da ga stavi u opticaj kao pravi ili ga stavi u opticaj.
Izrada podrazumijeva proizvodnju predmeta ili stvari koja u svakom smislu imitira pravi novac. Novac treba biti napravljen tako da se na prvi pogled ne može odmah uočiti da nije pravi novac. Mora biti nalik pravoj novčanici u toliko da se od nje bitno ne razlikuje (tzv. imitatio vera). Kazneno djelo ne postoji ako je krivotvorina tako loše sačinjena da se lako uočavaju njezine karakteristike. Tko takvu krivotvorinu pokuša staviti u opticaj ostvaruje nepodoban pokušaj ovoga kaznenog djela, jer se tako nevješto izrađen novac ne može staviti u opticaj. Kazneno djelo je dovršeno izradom lažnog novca.
Krivotvorenje vrijednosnih papira čini ko izradi lažni vrijednosni papir koji se izdaje na temelju propisa s ciljem da ga stavi u opticaj kao pravi ili tko preinači pravi vrijednosni papir na veću vrijednost s ciljem da ga stavi u opticaj kao pravi ili tko takav lažni vrijednosni papir stavi u opticaj. Ovo kazneno djelo čini i ko pribavlja lažne vrijednosne papire s ciljem da ih stavi u opticaj kao prave. Ko lažni vrijednosni papir koji je primio kao pravi, znajući ili saznavši da je lažno načinjen ili preinačen, stavi u opticaj, ostvaruje obilježja ovog kaznenog djela.
Djelo se može počiniti samo s dolusom (namjerom) koji se sastoji od svjesti da se izrađuje
KRIVOTVORENJE ZNAKOVA ZA VRIJEDNOST – ČL. 258. KZFBiH
Prema motivu počinjenja kazneno djelo zloupotrebe čeka i kreditne kartice (č. 271.), sistematizirano je u djela zloupotrebe, dok je u odnosu na objekt zaštite sistematizirano u kaznena djela protiv imovinskih prava. Ovo se kazneno djelo sastoji od zloupotrebe čeka, kreditne ili bankomat kartice na čiju upotrebu počinitelj ima pravo, kojom je banka ili druga pravna osoba obvezana na isplatu iznosa za koji zna da nema pokrića, a koji je ugovorom o upotrebi čekova ili kartice izričito zabranjen. Kazneno djelo je modificirani oblik izdavanja čeka bez pokrića, koji sada pokriva i ostale suvremene oblike protupravnog korištenja povjerenja banaka i financijskih agencija pri izdavanju čekova ili kartica.Ček je vrijednosni papir (isprava) kojom izdavatelj (trasant) nalaže drugoj osobi (trasatu) da iz izdavateljeva pokrića isplati zakonitom imatelju (remitentu) određenu svotu novca. Valja napomenuti da je ček srodan mjenici, ali se ipak od nje dosta razlikuje. Mjenica je u prvom redu kreditni papir, dok ček služi kao zamjena za efektivnu isplatu neke novčane tražbine. Prema jednoj uobičajenoj izreci, mjenica se izdaje kad netko nema novca – dok se ček izdaje onda kad novca ima, pa se želi disponirati tim novcem koji se nalazi kod drugoga. Ček je novčani obveznopravni papir, jer ima za tražbinu određeni iznos novca. Može glasiti samo na novac, a ne i na neku drugu činidbu. Ček je prezentacijski vrijednosni papir. Trasat je obvezan isplatiti novac kad mu se ček predoči i to onome
8
ko mu ček predoči. Pravo iz čeka ne može se ostvariti ako se ček ne posjeduje. Čekovna obveza je apstraktna obveza: potpisnici čeka odgovaraju temeljem svog potpisa, neovisno o građanskopravnom odnosu u vezi s kojim je ček izdan. Ček je formalni papir, koji mora imati sastavne dijelove točno određene zakonom. Izprava koja ne sadrži sve propisane sastavne dijelove – nije ček.Za postojanje djela važno je da je ček bio bez pokrića u vrijeme izdavanja čeka, odnosno njegovog puštanja u promet. Pri tome nije mjerodavno stanje tekućeg računa u vrijeme izdavanja čeka, već se mora uvažiti i prispjela doznaka za odnosni tekući račun kad nije bila u spomenuto vrijeme proknjižena. Ne smatra se da se radi o čeku bez pokrića, iako postoji negativan saldo na odnosnom tekućem računu, ako je taj saldo u dopuštenom iznosu (do utvrđenog iznosa prema međubankarskom sporazumu o tekućim računima građana). Radnja izvršenja je stavljanje u promet čeka bez pokrića. Ona se može sastojati u podnošenju čeka na isplatu, ili u prenošenju čeka na drugoga. Kad se radi o izdavanju čeka bez pokrića dovoljan je eventualni umišljaj u odnosu na naplativost čeka. U slučaju stavljanja čeka u promet počinitelj mora znati da ček nema pokrića. Djelo će postojati i u slučaju kad počinitelj izda ček bez pokrića, iako je očekivao da će do podnošenja čeka na isplatu osigurati pokriće. Djelo postoji i u slučaju kad je u vrijeme podnošenja čeka na isplatu postojalo pokriće, samo što se u ovakvom slučaju ovakva situacija uzima u obzir kao važna olakotna okolnost, ali ne isključuje kažnjavanje počinitelja.
ZLOUPOTREBA U POSTUPKU PRIVATIZACIJE (čl. 248. KZ FBiH) Ovo k. d. predstavlja novinu u našem krivičnom zakonodavstvu čijim se odredbama inkriminiraju različiti oblici zloupotreba do kojih dolazi u postupku privatizacije prilikom utvrđivanja stvarne vrijednosti privrednih i drugih subjekata. Osnovni zakonski akti kojima se regulira proces privatizacije su: Zakon o privatizaciji poduzeća, Zakon o privatizaciji banaka, Zakon o privrednim društvima, Zakon o agenciji za privatizaciju itd. Ovo k. d. ima četiri oblika. Istaknut je osnovni oblik uz dva teža oblika s obzirom na visinu pribavljene imovinske koristi ili visinu prouzrokovane štete učinjenjem djela, a četvrti oblik odnosi se na odgovornost službenih ili odgovornih osoba u postupku privatizacije. Krivično djelo čini ko u postupku privatizacije s ciljem da sebi ili drugom pribavi kakvu korist, drugom nanese štetu ili teže povrijedi prava drugog, smanji kupoprodajnu cijenu ili omogući kupnju znatno ispod cijene pravne osobe u privatizaciji dajući netočne podatke ili skrivajući podatke o imovini, prihodima, teretima, rashodima i drugim pravima ili činjenicama od utjecaja na utvrđenje stvarne cijene. Učinitelj ovog k. d. u smslu zakonske odredbe može biti svaka osoba ali u pravilu to će biti osoba koja ima određena ovlaštenja u pravnoj osobi koja je u postupku privatizacije ili osoba koja sudjeluje u postupku privatizacije. Radnja učinjenja je alternativno određena: 1) davanje netočnih podataka i 2) skrivanje podataka o imovini, prihodima, rashodima, teretima i dr. činjenicama od utjecaja na utvrđenje stvarne cijene pravne osobe u privatizaciji. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj.
IZRADA LAŽNE BILANSE (čl. 249. KZ FBiH) Izrada lažne bilanse je novo kazneno djelo uvedeno reformom našeg krivičnog zakonodavstva. Smisao mu je suzbijanje raznih oblika zlopotreba koje se odnose na utvrđivanje uspješnosti poslovanja pravne osobe, odnosno za izradu bilanse poslovanja kojom se utvrđuje dobit ili gubitak pravne osobe u njenom poslovanju. Ovo kazneno djelo čini ko s ciljem da sebi ili drugom pribavi kakvu korist ili da drugome nanese štetu u pravnoj osobi izradom lažne bilanse. Radnja učinjenja se sastoji u izradi lažne bilanse kojom se utvrđuje dobit ili gubitak pravne osobe. Osim toga ovo djelo postoji i kad se u već postojećoj ispravi o bilansi vrši krivotvorenje određenih podataka ili pojedinih stavki. Tu se uglavnom radi o slučajevima kada se lažnom bilansom prikazuje veća dobit nego što je ona stvarno ostvarena u određenom izvještajnom periodu, da bi se učešćem u raspodjeli dobiti pribavila kakva korist. Izvještaj koji predstavlja lažnu bilansu mora se odnositi na one činjenice i podatke kojim se utvrđuje dobit ili gubitak pravne osobe ili se utvrđuje udio svakog člana pravne osobe u dobiti ili gubitku. Ako se taj izvještaj odnosi na neke druge podatke, tada se neće raditi o ovom k. djelu. Djelo treba biti učinjeno s ciljem da se sebi ili drugom pribavi kakva korist ili da se drugom nanese kakva šteta. Postupanje u navedenom cilju jasno govori da se djelo može počiniti samo s direktnim umišljajem.
Ko izrađuje, nabavlja, posjeduje, prodaje ili daje na uporabu sredstva za izradu lažnih znakova za vrijednost izdanih na osnovu propisa ili lažnih znakova za obilježavanje robe, te lažnih mjera i utega kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. Sredstva iz stava 1. i 2. ovoga članka oduzet će se.
IZRADA, NABAVKA, POSJED, PRODAJA I DAVANJE NA UPOTREBU SREDSTAVA ZA KRIVOTVORENJE-ČL. 260. KZ FBiH Ovim kaznenim djelom inkriminirane su određene pripremne radnje za počinjenje kaznenog djela krivotvorenja znakova za vrijednost (čl. 258. KZ) i krivotvorenja vrijednosnih papira (čl. 256. KZ). Radnja počinjenja sastoji se od izrade, nabavljanja, posjedovanja, prodaje ili davanja na upotrebu sredstava za izradu lažnih znakova za vrijednost izdanih na temelju propisa ili lažnog novca ili lažnih vrijednosnih papira izdanih na temelju propisa . Ovim kaznenim djelom zakonodavac je nastojao osigurati kaznenopravnu intervenciju u ranoj fazi njegova počinjenja. Kazneno djelo je nesamostalno, što znači da do kažnjavanja neće doći ako je počinitelj prešao u fazu počinjenja jednog od kaznenih djela kao što su krivotvorenje novca, krivotvorenje vrijednosnih papira i krivotvorenja znakova za vrijednost. Do primjene inkriminacije iz čl. 260. KZ može doći samo ako je djelatnost počinitelja jednog od navedenih kaznenih djela ostala u fazi pripremanja. Ko izrađuje, nabavlja, posjeduje, prodaje ili daje na uporabu sredstva za izradbu lažnog novca lažnih kreditnih ili ostalih kartica bezgotovinskog plaćanja ili lažnih vrijednosnih papira izdanih na temelju propisa, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do jedne godine.
KRIVIČNA DJELA IZ OBLASTI POREZA (Glava XXIII KZ FBiH) 1. Opće napomene Krivična djela iz oblasti poreza predstavljaju novinu u našem krivičnom zakonodavstvu iz više razloga. Novina je u sadržajnom smislu jer je pored porezne utaje koja je bila jedino k. d. vezano za poreze u ranijem zakonodavstvu, uvršeno još pet novih k. d. Novina je i u tome što je sada povećan broj inkriminacija koje su obuhvaćene u jednoj glavi iako imaju dodirnih točaka i zajedničkih karakteristika sa nekim krivičnim djelima iz drugih glava zakona Ovo posebno važi za k.d. sprječavanja poreznog službenika u obavljanju službene radnje jer su ta djela na neki način samo posebni oblici k. d. sprečavanja službene osobe u vršenju službene radnje iz čl. 358. KZ i napada na službenu osobu u vršenju poslova sigurnosti iz čl. 359. KZ koja su sistematizirana u grupu k. d. protiv javnog reda i pravnog prometa. Krivičnim djelima iz ove skupine štiti se porezni sistem kojim su obuhvaćena davanja vezana za plaćanje poreza i doprinosa socijalnog osiguranja koji državi služe za podmirenje njenih rashoda. Pod porezom se podrazumijeva dio prihoda ili imovine koji država na osnovu vlasti oduzima od fizičkih ili pravnih osoba za podmirenje svojih rashoda, s tim da fizičkoj ili pravnoj osobi ne vrši neku direktnu protučinidbu. Porez razrezuju državni organi i to predstavlja prinudno, a ne dobrovoljno davanje, i za to porezni obveznik ne dobija nikakvu neposrednu protučinidbu od države. Krivična djela iz ove glave zakona su blanketnog karaktera. Osnovni zakonski akti kojima se
9
upotpunjavaju blanketne dispozicije ovih k. d. kojima su regulirana plaćanja poreza, svojstvo poreznih obveznika, prava i obveze poreznih obveznika, vrste i nadležnost poreznih organa te vrste poreza i način njihovog plaćanja su: Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga i Zakon o sistemu indirektnog oporezivanja. Učinitelj najvećeg broja ovih k. d. može biti svaka osoba. To je u pravilu porezni obveznik ili osoba koja obavlja neke poslove za poreznog obveznika. Jedini izuzetak je k. d. nepravilnog izdvajanja sredstava pravnih osoba iz čl. 275. KZ čiji učinitelj može biti samo odgovorna osoba u pravnoj osobi koja je po poreznom zakonodavstvu u Federaciji naročito ili osobno odgovorna za porezne obveze pravne osobe. Sva k. d. iz oblasti poreza su umišljajni delikti. Ni kod jednog k. d. iz ove glave nije predviđena odgovornost za slučaj njegovog nehatnog učinjenja. Od šest krivičnih djela iz ove glave (porezna utaja, lažna porezna isprava, nepravilno izdvajanje sredstava pravnih osoba, podnošenje ležne porezne prijave, sprečavanje poreznog službenika u obavljanju službene radnje, napad na poreznog službenika u obavljanju službene dužnosti) kod četiri k. d. propisani su i teži oblici. Kvalifikatorne okolnosti su visina iznosa obaveze čije se plaćanje izbjegava, izdavanje većeg broja lažnih poreznih prijava, ugroženost naplate većeg iznosa javnog prihoda, vrijeđanje i zlostavljanje poreznog službenika, nanošenje lake ili teške tjelesne ozljede poreznom službeniku ili osobi koja mu pomaže ili prijetnja upotrebom oružja. Navedenoj skupni k. d. treba pridodati i krivično djelo neplaćanja poreza koje je propisano odredbom čl. 211. KZ BiH, jer ono po svojoj prirodi spada u ovu grupu krivičnih djela. 2. POREZNA UTAJA (čl. 273. KZ FBiH) Ovo kazneno djelo čini ko za sebe ili drugog izbjegne plaćanje davanja propisanih poreznim zakonodavstvom u Federaciji ili doprinosa socijalnog osiguranja propisanih u Federaciji, ne dajući zahtjevane podatke ili dajući lažne podatke o svom stečenom oporezivom prihodu ili o drugim činjenicama koje su od utjacaja na utvrđivanje iznosa takvih obaveza, a iznos obaveze čije se plaćanje izbjegava prelazi 10.000 KM. To je k. d. blanketnog karaktera. Učinitelj može biti svaka osoba koja je porezni obveznik, odnosno obveznik plaćanja doprinosa za socijalno osiguranje ili drugih propisanih doprinosa i koja na osnovu zakonito stečenog prihoda treba platiti porez. To može biti zakonski zastupnik ili punomoćnik poreznog obveznika, kao i osoba koja pod tuđim imenom obavlja neku poslovnu djelatnost koja ga obvezuje na podnošenje porezne prijave itd. Radnja krivičnog djela predstavlja prijevarnu djelatnost koja, obuhvaća činjenje i nečinjenje, a sastoji se u izbjegavanju plaćanja poreza ili doprinosa socijalnog osiguranja. Način na koji se to izbjegavanje plaćanja čini sastoji se ili u davanju lažnih podataka o svojim zakonito stečenim oporezivim prihodima ili o drugim činjenicama koje su relevantne za utvrđivanje poreza ili drugog propisanog doprinosa ili nedavanju zahtjevanih podataka, tj. u neprijavljivanju zakonito stečenog prihoda, odnosno predmeta ili druge relevantne činjenice za utvrđivanje navedenih obaveza.
Lažni podaci treba da su dati ili podneseni mjerodavnom organu koji je nadležan za razrez poreza ili doprinosa bilo podnošenjem pisane porezne prijave, davanjem usmene izjave na zapisnik, stavljanjem knjigovodstvene dokumentacije na uvid itd. O poreznoj utaji može se govoriti samo ako iznos obveza čije se plaćanje izbjegava prelazi 10.000 KM u svakoj kalendarskoj godini. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj i to direktni. Teži oblik ovog djela postoji ako iznos obaveze čije se plaćanje izbjegava prelazi 50.000 KM. Najteži oblik porezne utaje postoji ako iznos obaveze čije se plaćanje izbjegava prelazi 200.000 KM.
Ovo je krivično djelo poseban oblik krivotvorenja isprave, a u ovoj se grupi k. d. smjestilo zbog pretežnosti objekta krivičnopravne zaštite. Djelo čini ko dostavi poreznom tijelu lažnu prijavu ili drugi lažni podatak čije se podnošenje po poreznom zakonodavstvu u Federaciji zahtjeva. Učinitelj ovog djela je u pravilu porezni obveznik ili druga osoba odgovorna za podnošenje porezne prijave i podataka čije se podnošenje zahtjeva po poreznom zakonodavstvu u Federaciji. Djelo je blanketnog karaktera što znači da je nužno upotpuniti njegovu dispoziciju odgovarajućim propisima u Federaciji iz oblasti poreznog zakonodastva, a to su prije svega Zakon o sistemu indirektnog oporezivanja u BiH i Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga. Radnja učinjenja sastoji se u dostavljanju poreznom tijelu lažne prijave ili drugog lažnog podatka. Lažnom prijavom smatra se prijava koja potječe od osobe koja je njen stvarni izdavatelj, s tim da su u njoj navedeni lažni podaci, jer je na pr. navedena u prijavi manja porezna osnovica ili su navedeni neki lažni podaci za oslobađanje plaćanja poreza, ili neki podaci koji se odnose na porezne olakšice itd. Lažna prijava je i ona koja ne potječe od osobe koja je naznačena kao njen stvarni izdavatelj. Suština je u tome da ona ne sadržava prave, stvarne i tačne podatke, već su u njima lažni ili netačni podaci. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj kojim mora biti obuhvaćena i svijest da se radi o lažnoj prijavi ili i nekom drugom lažnom podatku.
3. NEPRAVILNO IZDVAJANJE SREDSTAVA PRAVNIH OSOBA (čl. 275. KZ FBiH) Ovo krivično djelo čini odgovorna osoba u pravnoj osobi koja je po poreznom zakonodavstvu u Federaciji naročito odgovorna za porezne obaveze pravne osobe, a koja je odobrila izdvajanje sredstava pravne osobe u druge svrhe, a ne za plaćanje porezne obveze pravne osobe, pa je time prouzrokovana nesposobnost pravne osobe za blagovremeno podmirenje porezne obaveze. Učinitelj ovog djela može biti samo odgovorna osoba u pravnoj osobi koja je prema odredbama poreznog zakonodavstva naročito odgovorna za porezne obaveze te pravne osobe. Radnja učinjenja djela sastoji se u odobravanju izdvajanja sredstava pravne osobe za druge svrhe umjesto za plaćanje porezne obaveze te pravne osobe. Za postojanje djela nebitno je u koje je druge svrhe izvršeno izdavanje sredstava pravne osobe. To znači da će djelo postojati i kad su sredstva izdvojena za podmirenje drugih obaveza pravne osobe, za nabavku opreme ili za investicijska ulaganja. Za postojanje djela bitno je da je poreznim zakonodavstvom propisan prioritet uplate poreznih obaveza i da je učinitelj svjestan nastanka porezne obaveze za pravnu osobu. Ako je pravna osoba postala nesposobna za plaćanje poreznih obaveza iz nekih drugih razloga, a ne iz razloga preusmjeravanja sredstava u druge svrhe, tada se neće raditi o ovom krivičnom djelu. Ovo se krivično djelo može učiniti samo s umišljajem. 4. PODNOŠENJE LAŽNE POREZNE PRIJAVE (čl. 276. KZ FBiH)
KRIVIČNA DJELA PROTIV RADNIH ODNOSA (Glava XXIV KZ FBiH) 1. Opće napomene Krivičnim djelima iz ove glave štite se određena prava iz radnih odnosa kao i prava koja proizlaze iz socijalnog osiguranja. Krivična djela iz ove glave zakona blanketnog su karaktera. Sva krivična djela sa izuzetkom k. d. zloupotrebe prava iz socijalnog osiguranja i neizvršavanja odluke Suda o vraćanju na rad, izvršavaju se svjesnim nepridržavanjem propisa ili općih akata. Posljedica krivičnih djela protiv radnih odnosa je uskraćivanje ili ograničavanje prava koja pripadaju radniku. Učinitelj ovih djela redovno su osobe koje su po svom položaju u mogućnosti da odlučuju o nekom pravu radnika iz radnog odnosa. Kod k. d. neizvršavanja odluke o vraćanju na rad i nepoduzimanja mjera zaštite na radu kao učinitelji zakonom su izričito određeni službena osoba ili odgovorna osoba ili samostalni privrednik. Umišljaj je jedini oblik krivnje. Umišljaj obuhvaća i svijest o nepridržavanju zakona ili drugih propisa ili općih akata, čime se radniku ili uskraćuje ili ograničava pravo koje mu pripada iz radnog odnosa ili socijalnog osiguranja. Ova glava zakona sadrži sedam inkriminacija:1) povreda ravnopravnosti u zapošljavanju, 2) povreda prava iz radnog odnosa, 3) povreda prava za vrijeme privremene nezaposlenosti, 4) povreda prava iz socijalnog osiguranja, 5) zloupotreba prava iz socijalnog osiguranja, 6) neizvršavanje odluke o vraćanju na rad i 7) nepoduzimanje mjera zaštite pri radu. Prema kriteriju unutargrupnog objekta krivičnopravne zaštite sva djela iz ove glave mogu se podjeliti na ona kojima se štite prava iz radnog odnosa i ona kojima se štite prava iz socijalnog osiguranja i ona kojima se štiti pravo na zaštitu pri radu.
10
2. POVREDA PRAVA IZ RADNOG ODNOSA (čl. 280. KZ FBiH) Ovo k. d. čini onaj ko kršenjem propisa ili općeg akta ili kolektivnog ugovora o zasnivanju ili prestanku radnog odnosa, o plaći ili drugim primanjima, o radnom vremenu, o odmoru i odsustvu, zaštiti žena, mladeži i invalida ili o zabrani prekovremenog ili noćnog rada i time uskrati ili ograniči zaposleniku pravo koje mu pripada. Učinitelj ovog k. d. može biti svaka osoba ali će to redovno biti samo ona osoba koja je po svom položaju u mogućnosti da donosi odluke kojima se uskraćuje ili ograničava zaposleniku neko pravo koje mu pripada. Radnja k. d. je alternativno određena i to kao: 1) uskraćivanje zaposleniku prava koja mu pripadaju ili kao 2) ograničavanje zaposleniku prava koje mu pripada. Objekt krivičnopravne zaštite su prava iz radnog odnosa, kao što su ona koja se odnose na zasnivanje ili prestanak radnog odnosa ili koja se odnose na plaće i druga primanja, zatim na radno vrijeme, odmor i odsustvo, prava koja se odnose na zaštitu žena, omladine i invalida, kao i prava koja se odnose na zabranu prekovremenog ili noćnog rada. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, koji obuhvaća svijest učinitelja o njegovom kršenju propisa, općeg akta ili kolektivnog ugovora i svijest da takvim postupanjem uskraćuje ili ograničava radniku pravo koje mu pripada, tj. svijest da time povređuje pravo koje zaposleniku pripada. 3. POVREDA PRAVA ZA VRIJEME PRIVREMENE NEZAPOSLENOSTI (čl. 281. KZFBiH) Prema odredbi čl. 281. KZ, ovo k. d. čini ko kršenjem propisa ili općeg akta o pravima građana za vrijeme privremene nezaposlenosti drugom uskrati pravo koje mu po tom propisu ili općem aktu pripada. Učinitelj ovog k. d. može biti svaka osoba, ali će to u pravilu biti osoba koja je po svom položaju, odnosno funkciji u prilici odlučivati o pravu neke osobe za vrijeme privremene nezaposlenosti. I ovo krivično djelo je blanketnog karaktera, što znači da njegova primjena zavisi od propisa ili općeg akta o pravima građana za vrijeme privremene nezaposlenosti. Radnja krivičnog djela sastoji se u uskraćivanju nekoj osobi prava koja joj pripadaju za vrijeme privremene nezaposlenosti. Uskraćivanje navedenih prava ostvaruje se kršenjem propisa ili općeg akta o pravima građana za vrijeme privremene nezaposlenosti. To kršenje navedenih akata može obuhvaćati i djelatnosti činjenja i djelatnosti nečinjenja, i u tom smislu ta radnja je ista kao i kod krivičnog djela povrede iz radnog odnosa. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj koji obuhvaća svijest učinitelja o njegovom kršenju propisa ili općeg akta koji se odnose na privremenu nezaposlenost i svijest da time drugom uskraćuje neko pravo koje mu pripada za vrijeme privremene nezaposlenosti, tj. svijest da time povređuje pravo koje mu po tim propisima pripada. 4. NEIZVRŠAVANJE ODLUKE O VRAĆANJU NA RAD (čl. 284. KZFBiH) Prema odredbi čl. 284. KZ krivično djelo čini službena ili odgovorna osoba u pravnoj osobi ili samostalni privrednik koji ne postupi po pravomoćnoj odluci suda kojom je odlučeno o
vraćanju na rad radnika. Proizlazi da učinitelj ovog k. d. može biti službena osoba, odgovorna osoba u pravnoj osobi ili samostalni privrednik, odnosno osobe koje po svom položaju ili funkciji imaju mogućnost da odlučuju o povratku radnika na rad. Radnja ovog k. d. je nepostupanje po pravomoćnoj odluci o vraćanju radnika na rad. Radnja je negativno određena, i može značiti stvarno nečinjenje u smislu da učinitelj djela ne poduzima dužnu radnju koja bi se ogledala u vraćanju radnika na rad, ali može biti i činjenje u smislu da se poduzimaju radnje kojim se radnika udaljava s rada ili da se poduzimaju radnje kojima se sprječava njegov povratak na rad. Donošenje pravomoćne odluke o vraćanju radnika na rad podrazumijeva da je radnik već bio u radnom odnosu i da je iz određenih razloga izgubio status radnika u određenoj ustanovi ili oraganiazciji. Objekt krivičnopravne zaštite su prava iz rada.
Kod najvećeg broja k. d. iz ove glave učinitelj može biti svaka osoba, dok samo kod nekih k. d. učinitelj može biti osoba s određenim ličnim svojstvom, kao što je kod zloupotrebe povjerenja, lihvarstva i kod prijevare povjeritelja. Redovan oblik krivnje je umišljaj, dok se samo kod prikrivanja može raditi i o nehatu učinitelja.
2. KRAĐA (čl. 286. KZ FBiH) KRIVIČNA DJELA PROTIV IMOVINE (Glava XXV KZ FBiH) Opće napomene U takozvani klasični kriminalitet ubrajaju se kaznena djela protiv imovine, čiji se oblik i struktura kroz povjest mjenjao ovisno o razlikovanju pojma «imovina». Imovina se najjednostavnije određuje kao ukupnost prava koja pripadaju jednoj osobi, pri čemu se može govoriti o imovini kao pravnoj, gopodarskoj i knjigovodstvenoj kategoriji. Dakle, ukupnost prava koja pripadaju jednoj osobi određuje pojam imovine. Imovini pripadaju samo prava, a stvari i novac ulaze u i movinsku masu. Kako je imovina i pravna i gospodarska odnosno knjigovodstvena kategorija, često se mješaju razni pojmovi imovine prilikom izražavanja i to ne samo u običnom govoru, nego i u stručnoj literaturi i zakonodavstvu. U gospodarskom smislu imovina označava skup dobara koja pripadaju određenom subjektu, dok je imovina kao pravna kategorija skup subjektivnih imovinskih prava predstavljenih jednim nositeljem. Taj pojam ne obuhvaća ni stvari ni činidbe. Stvari ulaze u imovinu u obliku prava koje jedan subjekt ima na stvarima prema drugim subjektima. Imovina obuhvaća samo skup subjektivnih imovinskih prava jednog nositelja. Grupni objekt krivičnopravne zaštite krivičnih djela iz ove glave je imovina. Najveći broj krivičnih djela upravljen je na povredu pokretnih stvari, kao što je npr. slučaj kod krađe, zatim na povredu imovinskih prava, kao što je to kod prijevare, iznude i ucjene, dok su neka od njih upravljena na povredu imovinskih interesa, kao što je slučaj npr. kod zloupotrebe povjerenja. Krivična djela iz ove skupine čine se u pravilu, s ciljem prisvajanja sebi ili drugome protupravne imovinske koristi koja ne mora biti rezultat koristoljubive pobude počinitelja, s obzirom da može biti upravljena na zadovoljavanje neophodnih materijalnih potreba, da se vrati dug, nadoknadi šteta itd.
Krađu čini ko tuđu pokretnu stvar oduzme drugome s ciljem da njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protupravnu imovinsku korist. Učinitelj krivičnog djela može biti svaka osoba. Radnja k. d. određena je kao oduzimanje tuđe pokretne stvari, a pod oduzimanjem se podrazumijeva činjenje koje se može ostvariti na različite načine. Posebno subjektivno obilježje djela je postupanje s ciljem da se prisvajanjem stvari sebi ili drugom pribavi protupravna imovinska korist. Taj cilj ukazuje na korsitoljubivi motiv oduzimanja i na osnovu tog subjektivnog elementa krađa se razlikuje od nekih drugih imovinskih k. d. kao što je npr. oduzimanje tuđe pokretne stvari. Postoje različita shvatanja o tome kada se ima smatrati da je krađa dovršena. Prema teoriji kontrektacije (contrektatio – dodirivanje), krađa je dovršena trenutkom dodirivanja stvari koja je predmet krađe. Prema teoriji ablacije (ablatio – odnošenje) krađa je dovršena kada je stvar prenesena sa jednog mjesta na drugo. Prema teoriji ilacije (ilatio – iznošenje), krađa je dovršena kada je stvar odnesena na sigurno mjesto na kojem je sakrivena. Prema teoriji aprehenzije (aprehendere – uhvatiti, ugrabiti), krađa je dovršena kada je ukradena stvar u detenciji učinitelja djela. U našoj teoriji i sudskoj praksi prihvaćena je terija aprehenzije i krađa se smatra dovršenom kada je ukradena stvar izdvojena od ostalih i kada se nalazi u vlasti učinitelja, što znači da za postojanje djela je neophodno da je stvar koja je predmet krađe iznesena iz određenog prostora ili sakrivena. Predmet krađe je tuđa pokretnina, odnosno tuđa pokretna stvar. Stvar mora biti tuđa, tj. da ne pripada onome ko je oduzima. Ona ne mora pripadati ni onome od koga je oduzeta već nekoj trećoj osobi, odnosno predmet krađe može biti i stvar koja je već prethodno bila ukradena. Vrijednost ukradene stvari može utjecati na kvalifikaciju krivičnog djela u smislu osnovnog,
11
lakšeg ili kvalificiranog oblika. Predmet krađe ne mogu biti napuštene stvari ili stvari za koje se ne zna kome pripadaju. Predmet krađe mogu biti i isprave kojima se ostvaruje neko pravo. Stvar koja je predmet krađe mora biti pokretna što podrazumijeva stvari koje se mogu premještati sa jednog mjesta na drugo bez oštećenja njihove supstance. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, pored kojeg mora postojati i cilj s kojim učinitelj postupa, a to je da se prisvajanjem stvari pribavi protupravna imovinska korist. Lakši oblik ovog k. d. postoji ako je ukradena stvar male vrijednosti, a učinitelj je postupao s ciljem pribavljanja imovinske koristi takve vrijednosti. “Stvar male vrijednosti” podrazumijeva iznos koji ne prelazi 500 KM. Mogućnost oslobađanja od kazne ako ukradenu stvar vrati prije nego što se sazna da je stvar ukrao (stvarno kajanje).
stvari koje se prikrivaju. Radnja izvršenja alternativno je određena i to kao: 1) kupovina stvari, 2) primanje stvari u zalog, i 3)pribavljanje, prikrivanje ili prodaja stvari na drugi način. Prikrivanje predstavlja stvarni doticaj s krivičnim djelom. Ona ima sličnosti s pomaganjem kao oblikom saučesništva, ali se od njega razlikuje po tome što nije uzročno-posljedično povezano sa posljedicom ranijeg krivičnog djela.
potreban je umišljaj kojim je obuhvaćena i svijest o protupravnom zadržavanju s ciljem pribavljanja imovinske koristi za sebe ili drugoga.
Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, koji obuhvaća svijest o prikrivanju upravo onih stvari koje su pribavljene krivičnim djelom. Lakši oblik ovog k. d. postoji ako je osoba djelo učinila, a nije znala da je stvar pribavljena krivičnim djelom iako je to po okolnostima slučaja mogla znati. Tu je u stvari inkriminirano nehatno izvršenje ovog krivičnog djela. Da bi se moglo smatrati da je djelo počinjeno u okolnostima slučaja kada je mogao znati da je stvar pribavljena krivičnim djelom, faktično je pitanje koje se mora utvrđivati u svakom konkretnom slučaju. Pro tome su od značaja okolnosti načina prodaje, mjesta prodaje, stvarna vrijednost stvari, prodajna cijena, osoba koja stvar prodaje itd.
6. PRIJEVARA (čl. 294. KZ FBiH) 5. UTAJA (čl. 290. KZ FBiH) 3. RAZBOJNIŠTVO (čl. 289. KZ FBiH) Ovo krivično djelo u njegovom osnovnom obliku čini ko upotrebom sile protiv neke osobe ili prijetnjom da će izravno napasti na njezin život ili tijelo oduzme tuđu pokretnu stvar s ciljem da njezinim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protupravnu imovinsku korist. Učinitelj k. d. razbojništva može biti bilo koja osoba. Ovo k. djelo sastavljeno je iz dvije djelatnosti. Prinuda i krađa – prinuda prethodi krađi u funkciji je krađe i služi kao sredstvo za izvršenje krađe. Obje radnje (prinuda i krađa) funkcionalno su povezane u jedinstvenu cjelinu. Pokušaj razbojništva postoji čim je primjenjena sila ili ozbiljna prijetnja, bez obzira što se još nije otpočelo sa radnjama krađe. Djelo je dovršeno kad je nakon upotrebe sile ili prijetnje došlo do oduzimanja stvari tj. do krađe. Sila ili prijetnja primjenjuje se prema osobi od koje se namjerava oduzeti stvar, a svrha im je da se eliminira očekivani ili stvarni otpor pasivnog subjekta. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, kojim je obuhvaćena svijest o krađi i svijest o primjeni sile ili ozbiljne prijetnje radi izvršenja konkretne krađe. Sa subjektivne strane potrebno je utvrditi i da je učinitelj postupao s ciljem da prisvajanjem tuđe pokretne stvari pribavi sebi ili drugom protupravnu imovinsku korist ili da tuđu pokretnu stvar protupravno prisvoji. Teži oblik ovog k. d. postoji kad je izvršenjem osnovnog oblika djela neka osoba s umišljajem teško tjelesno ozlijeđena ili je to krivično djelo izvršeno u sastavu grupe ljudi, ili ako je pri učinjenju djela upotrebljeno oružje ili opasno oruđe. Najteži oblik ovog k. d. postoji ako je pri učinjenju djela neka osoba s umišljajem usmrćena. 4. PRIKRIVANJE (čl. 300. KZ FBiH) Ovo k. d. čini ko stvar za koju zna da je pribavljena krivičnim djelom primi u zalog ili na drugi način pribavi, prikrije ili proda. Učinitelj ovog k. d. može biti svaka osoba osim one osobe koja je izvršila krivično djelo kojim su pribavljene
Počinitelj kaznenog djela utaje je osoba koja je po bilo kojem osnovu u detenciji tuđe pokretne stvari, pri čemu je bitno da temelj detencije sadrži stvarnu mogućnost nesmetanog raspolaganja u trenutku počinjenja kaznenog djela. Temelj detencije mora biti dopušten, jer detencija na tuđoj pokretnoj stvari stečena krađom, razbojništvom ili drugim kaznenim djelom isključuje postojanje utaje. Utaja se sastoji od prisvajanja tuđe pokretne stvari koja je povjerena počinitelju. Radnja počinjenja i objekt zaštite utaje isti su kao i kod kaznenog djela krađe. Počinitelj postupa sa utajenom stvari kao sa vlastitom tj. protupravno je prisvaja i upravo to protupravno prisvajanje je element kaznenog djela utaje. Počinitelj je osoba koja je po bilo kojem dopuštenom osnovu u detenciji tuđe pokretne stvari sa kojom može raspolagati. Nije detentor osoba koja trenutno odnosno privremeno drži stvar kad npr. razgleda i drži robu u prodavaonici gdje se prisvanjem pokretnih tvari čini kazneno djelo krađe, a ne utaje. Dakle, detencija mora biti utemeljena na stvarnoj mogućnosti nesmetanog raspolaganja u trenutku počinjenja kaznenog djela. Postojanje utaje isključuje se ako je do detencije došlo krađom, razbojništvom ili drugim kaznenim djelom. Kod utaje iz stavka 3. istog članka Zakona radi se o utajenoj stvari koja je od posebnog kulturnog, povjesnog, znanstvenog ili tehničkog značenja ili ako je utajena stvar velike vrijednosti. Kod utaje nađenih stvari do uspostave detencije dolazi se na izgubljenim stvarima čiji je vlasnik za počinitelja nepoznat. Kao stvari do kojih se slučajno došlo smatraju se stvari u detenciji bez pravnog temelja, ali ne i protupravno. Stvari koje su zaboravljene, izgubljene ili skrivene ne smatraju se napuštenima. Propisan je lakši oblik utaje ako je utajena stvar male vrijednosti a učinitelj je postupao s ciljem pribavljanja imovinske koristi takve vrijednosti. “Stvar male vrijednosti” – vrijednost ne prelati 500 KM. “Stvar velike vrijednosti” – vrijednost prelazi 15. 000 KM. Za krivičnu odgovornost
Krivično djelo u njegovom osnovnom obliku čini ko s ciljem da sebi ili drugom pribavi protupravnu imovinsku korist dovede drugoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini. Učinitelj ovog k. d. može biti svaka osoba. Radnja djela alternativno je određena i to kao: 1) dovođenje neke osobe u zabludu ili kao 2) održavanje u zabludi. Pod lažnim prikazivanjem činjenica podrazumijeva se tvrdnja učinitelja da neka činjenica postoji, a ona u stvari ne postoji. Tvrdnja se najčešće sastoji u uvjeravanju pasivnog subjekta da postoji neka činjenica, koja ne postoji, ali lažno prikazivanje činjenica može biti ostvareno i na drugi način kad se stvara takva situacija iz koje slijedi zaključak o postojanju neke činjenice, koja u stvari ne postoji. Kod prijevare učinitelj se koristi obmanom kao načinom odnosno sredstvom da se neko dovede u zabludu ili održava u zabludi, a to su lažno prikazivanje nekih činjenica ili prikrivanje stvarnih činjenica. Dovođenje u zabludu je ostvarenje kod pasivnog subjekta pogrešne predstave o nekim činjenicama. Održavanje u zabludi podrazumijeva da kod pasivnog subjekta već postoji pogrešna predstava o nekim činjenicama, koja se kod njega održava ili učvršćuje. Dovođenjem u zabludi pasivni subjekt se navede da nešto učini ili ne učini na štetu svoje ili tuđe imovine. Oblik krivnje je umišljaj, pored kojeg treba utvrditi da je učinitelj prijevarno postupao s ciljem da sebi ili drugom pribavi protupravnu imovinsku korist . Teži oblik k. d. prijavare postoji u slučaju da šteta nanesena prijevarom prelazi iznos od 30.000 KM, a učinitelj je postupao s ciljem pribavljanja imovinske koristi takve vrijednosti. Zakonsko obilježje “šteta male vrijednosti” u smislu ovog k. d. podrazumijeva štetu do 500 KM. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj kojim je obuhvaćena i svijest o visini štete koja se prijevarom nanosi prevarenoj osobi, a uz to se mora utvrditi da je počinitelj postupao s ciljem da izvršenjem djela pribavi protupravnu imovinsku
12
korist. Lakši oblik djela predviđen je st. 4. ovog čl. Zakona i postoji u slučaju kad se djelo čini samo da se drugome nanese šteta a bez cilja da se izvršenjem djela sebi ili drugom pribavi protupravna imovinska korist. Odsustvo koristoljublja kao motiva počinjenja ovog k. d. daje ovom obliku privilegirajući karakter, za koji je predviđena blaža kazna.
nesrazmjerne imovinske koristi. Ovaj se oblik najčešće izražava višekratnim davanjem novca na zajam uz ugovaranje nesrazmjrne imovinske koristi, ali se ovaj oblik djela može počiniti i jednokratnim davanjem novca uz namjeru učinitelja da se time i dalje bavi. Tu se počinitelj bavi pozajmljivanjem novca kao vidom zanimanja, tzv. kamatarenjem, pri čemu se ugovaraju visoke kamate za kratke vremenske periode, što je kasnije kod vraćanja glavnice i naplate kamata redovno praćeno ucjenama, iznudama, oduzimanjem nekretnina opterećenih hipotekom, itd. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj kojim je obuhvaćena svijest o ugovaranju nesrazmjerne imovinske koristi pri davanju zajmova, kao i namjera da se radnja davanja zajmova višekratno ponavlja.
8. LIHVARSTVO (čl. 298. KZ FBiH) 7. IZNUDA (čl. 295. KZ FBiH) Ovo krivično djelo čini ko s ciljem da sebi ili drugom pribavi protupravnu imovinsku korist silom ili ozbiljnom prijetnjom prisili drugog da što učini ili ne učini na štetu svoje ili tuđe imovine. Počinitelj ovog k. d. može biti svaka osoba. Imovinski karakter ovom djelu daje okolnost što se silom ili ozbiljnom prijetnjom djeluje na drugog da poduzme neku radnju na štetu svoje ili tuđe imovine i što počinitelj djela postupa s ciljem da na taj način sebi ili drugom pribavi protupravnu imovinsku korist. Radnja k. d. sastoji se u prisiljavanju drugog na neku radnju koja je štetna za njegovu ili tuđu imovinu. Sila ili prijetnja su sredstvo iznude. Cilj poduzimanja radnje preko sile ili ozbiljne prijetnje je da se pasivni subjekt dovede u poziciju da protiv svoje volje poduzme radnje štetne za njegovu ili tuđu imovinu. Između radnje prisiljavanja i iznuđenih radnji pasivnog subjekta mora postojati uzročna veza u smislu da iznuđenih radnji ne bi bilo da nema radnje prisile. Pri tome iznuđene radnje moraju biti štetne za pasivnog subjekta ili za nekog trećeg, u imovinskom smislu. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, uz poseban cilj zbog kojeg se postupa a to je da se poduzetom radnjom pribavi sebi ili drugom protupravna imovinska korist. Teži oblik ovog djela postoji u slučaju kad je pri izvršenju osnovnog oblika djela upotrebljeno oružje ili opasno oruđe, ili je pribavljena znatna imovinska korist ili je krivično djelo učinjeno u sastavu grupe ili zločinačke organizacije. Zakonsko obilježje “znatna imovinska korist” kod ovog oblika djela prema općem shvaćanju Krivičnog odjeljenja Vrhovnog suda FBiH, postoji kad vrijednost imovinske koristi prelazi 15.000 KM. Kvalifikatorne okolnosti su upotreba oružja ili opasnog oruđa, visina imovinske koristi, te djela koja je izvršilo više međusobno organiziranih učinitelja koji postupaju zajedno. Te okolnosti moraju biti obuhvaćene umišljajem počinitelja.
Kazneno djelo lihvarstva čini, u njegovom osnovnom obliku, ko iskorištavajući nuždu, teške imovinske ili stambene prilike, nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili smanjenu sposobnost rasuđivanja druge osobe, primi od nje ili s njom ugovori za sebe ili drugog imovinsku korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što je on dao, učinio ili se obvezao dati ili učiniti. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da počinitelj može biti svaka osoba. Radnja k. d. alternativno je određena, i to kao: 1) primanje nesrazmjerne imovinske koristi, odnosno kao 2) ugovaranje za sebe ili drugog nesrazmjerne imovinske koristi. Za ostvarenje djela dovoljno je i samo ugovaranje nesrazmjerne imovinske koristi što znači da nije nužno da dođe i do stvarne realizacije tog ugovora. Nesrazmjerna imovinska korist može se ugovoriti na različite načine, kao npr. ugovaranje visokih kamata, naznačavanjem u ugovoru većeg iznosa od onog koji je stvarano pozajmljen itd., imovinska korist ne mora biti novčana, već to može biti bilo koja korist imovinske prirode. Nesrazmjernost imovinske koristi procjenjuje se zavisno od okolnosti svakog konkretnog slučaja. Nesrazmjerna imovinska korist može se ugovoriti kako za sebe tako i za drugog. Suština ovog k. d. ogleda se u tome što se ono čini pod okolnostima kada se iskorištava nevolja drugog (teške imovinske prilike, teške stambene prilike, lakomislenost, smanjenu sposobnost rasuđivanja). Sve navedene okolnosti su po prirodi takve da pasivni subjekt nema izbora i u stvari je prinuđen prihvatiti uslugu pod uvjetima koje mu nameće počinitelj djela, a koji su za njega izrazito nepovoljni. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, koji obuhvaća svijest o primanju ili ugovaranju nesrazmjerne imovinske koristi iskorištavanjem nevolje drugog. Teži oblik lihvarstva propisan je odredbom st. 3. navedenog čl. Zakona kojom je inkriminirano bavljenje davanjem zajmova uz ugovaranje
KRIVIČNA DJELA POTIV OKOLIŠA (Glava XXVI KZ FBiH) Zaštitom prirode ostvaruje se na određeni način i zaštita čovjeka, što podrazumijeva izradu i provođenje političke strategije očuvanja zdrave čovjekove sredine posebice imajući u vidu eklpoataciju bogatstva prirode i mogućnosti njene regeneracije odnosno očuvanje biološke ravnoteže. U određivanju objekta zaštite kod ekoloških kaznenih djela prostoje različiti pristupi. Po jednima ekološko kazneno pravo služi zaštiti života i zdravlja ljudi , a po drugima polazište je isključivo ekološko jer se štiti okoliš kao zaštićeno dobro kao vrijednost koje dobiva zaštitu samo po sebi ne dovodeći ga u vezi s čovjekom i ne polazi od ideje zaštite javnog zdravlja. Vladajuće je stajalište da se sredina ne štiti samo zbog nje same već zbog održavanja, očuvanja humanih čovjekovih životnih uvjeta tzv. humana ekologija. Po ovom utvrđenju bitan je odnos čovjeka i sredine tj. dvostruki odnos s jedne strane ekologija u njezinoj funkciji elementarnog prirodnog uvjeta za život ljudi i s druge strane sam čovjek, kvaliteta njegova življenja, njegov život i zdravlje. Ovdje valja naglasiti kvalitetu življenja jer se ne radi o tome da čovjek može živjeti u prirodnoj sredini već kako će živjeti. Ovakav dualistički pristup naglašava zajednički individualni i društveni inetres zaštite prirode.Ovo stoga što je za kvalitetni život elementarni uvjet zdravi prirodni okoliš (zaštićeno dobro). 2. ONEČIŠĆENJE OKOLIŠA (čl. 303. KZ FBiH) Ovo krivično djelo čini ko kršenjem propisa onečisti zrak, tlo, tekuću, stajaću ili podzemnu vodu, vodotok, more, morsko dno ili morsko podzemlje ili na drugi način ugrozi čistoću, kakvoću zraka, tla, vode, vodotoka ili mora, morskog dna ili morskog podzemlja ili prirodnog genetskog sklada biološke raznolikosti na širem području i u mjeri koja može pogoršati uvjete života ljudi ili životinja ili ugroziti opstanak šuma, bilja ili drugog raslinja, i tome izazove opasnost po život i zdravlje ljudi ili uništenje životinjskog ili biljnog svijeta većih razmjera. Ovo k. d. je blanketnog karaktera. Ovim se krivičnim djelom štiti okoliš u smislu njegove funkcije prirodnog preduvjeta za zdrav život i blagostanje ljudi. Učinitelj k. d. može biti svaka osoba. Radnja k. d. alternativno je određena i sastoji se u: 1) onečišćenju zraka, tla, tekuće, stajaće ili podzemne vode, vodotoka, mora, morskog dna ili
13
morskog podzemlja, ili u 2) ugrožavanju na drugi način čistoće zraka, tla, vode, tekuće, stajaće ili podzemne vode, vodotoka, mora, morskog dna ili morskog podzemlja ili prirodnog genetskog sklada biološke raznolikosti. Prema Zakonu o zaštiti okoliša onečišćenje predstavlja svaku radnju kojom se direktno ili indirektno uvode, kao rezultat ljudske aktivnosti, supstance, vibracije, toplota, mirisi ili buka u zraku, vodu ili tlo koje mogu biti štetne po zdravlje čovjeka, imovinu ili kvalitet života u okolišu. Ugrožavanje čistoće ili kakvoće pojedinih komponenti okoliša na drugi način je npr. upotreba, eksploatacija, skladištenje ili transport opasnih supstanci bez poštivanja propisanih sigurnosnih i zaštitnih mjera. Posljedica k. d. je onečišćenje navedenih komponenti okoliša ili njihovo ugrožavanje. Za krivčnu odgovornost potreban je umišljaj, kojim je obuhvaćena i svijest o kršenju propisa koji se odnose na zaštitu okoliša, tj. svijest o protupravnosti. Teži oblik ovog k. d. postoji ako je usljed umišljajnih djela nastupila teška tjelesna povreda neke osobe ili imovinska šteta velikih razmjera. Zakonsko obilježje “imovinska šteta velikih ramjera postoji ako je šteta veća od 100.000 KM. 3. NESAVJESNO PRUŽANJE VETERINARSKE POMOĆI (čl. 308. KZ FBiH) Ovo k. d. čini veterinar ili ovlašteni veterinarski pomoćnik koji pri pružanju veterinarske pomoći propiše ili primjeni očito neprikladno sredstvo ili očito nepravilan način liječenja, ili uopće nesavjesno postupa pri liječenju i time prouzrokuje uginuće većeg broja životinja. Učinitelj k. d. može biti samo veterinar odnosno ovlašteni veterinarski pomoćnik. Veterinar je osoba s diplomom veterinarskog fakulteta koja se bavi veterinarskom praksom, a ovlašteni veterinarski pomoćnik je veterinarski tehničar ili bolničar koji izvrašava poslove tehničke prirode prema pravilima veterinarske struke i po nalogu veterinara. Radnja k. d. alternativno je određena i to kao: 1) propisivanje očito neprikladnog sredstva ili očito nepravilnog načina liječenja, 2) kao primjena očito neprikladnog sredstva ili očito nepravilnog načina liječenja, i 3) kao uopće nesavjesno postupanje pri liječenju. Svi navedeni oblici radnje se vrše u pružanju veterinarske pomoći. Ta pomoć obuhvaća različite djelatnosti kao što su pregledi životinja, njihovo cjepljenje, liječenje itd., a vrši se prema pravilima veterinarske struke koja su sadržana u zakonskim i podzakonskim aktima. Posljedica k. d. je povreda koja se ogleda u uginuću životinja u većem broju. Krivično djelo je dovršeno kada je uslijed poduzimanja nekog od navedenih oblika radnje učinjenja došlo do prouzrokovanja navedene posljedice. Oblik krivnje je umišljaj, a st. 2. čl. 308. KZ propisana je odgovornost i za nehat.
5. PROTUZAKONITI LOV (čl. 319. KZ FBiH) 4. IZAZIVANJE ŠUMSKOG POŽARA (čl. 317. KZ FBiH) Izazivanje šumskog požara je novo krivično djelo u našem krivičnom zakonodavstvu. Objekt krivičnopravne zaštite je šuma kao dobro od općeg interesa sa svim njegovim ekonomskim, ekološkim, socijalnim i imovinskim značajkama. Odredbama ovog člana predviđen je osnovni, klalificirani i nehatni oblik ovog krivičnog djela. St. 1 ovog člana Zakona propisan je osnovni oblik djela, i čini ga ko izazove šumski požar zbog kojeg nastupi šteta velikih razmjera, ili istovremeno izazove više šumskih požara. Učinitelj djela može biti svaka osoba. Radnja izvršenja alternativno je određena i to kao: 1) izazivanje šumskog požara zbog kojeg nastupi šteta velikih razmjera, ili kao 2) istovremeno izazivanje više šumskih požara. Pod izazivanjem šumskog požara podrazumijeva se svaka djelatnost kojom se prouzrokuje velika vatra koja zahvati veće šumske komplekse i koja se nekontrolirano širi kao što su upotreba otvorenog plamena, ostavljanje u šumi neugašene vatre, bacanje opušaka cigareta itd. Pod šumom se u smislu ovog k. d. podrazumijeva zemljište prekriveno šumskim drvećem ili šumskim grmljem čija površina prelazi 500 kvadratnih metara i čija je širina najmanje deset metara. Za postojanje ovog oblika djela potrebno je da je zbog požara nastupila šteta velikih razmjera. Pojam “šteta velikih razmjera” podrazumijeva štetu koja prelazi 100.000 KM. Pod istovremenim izazivanjem više šumskih požara podrazumijeva se da je isti počinitelj u kratkom vremenskom intervalu izazvao više šumskih požara na različitim lokacijama. Pojam istovremenosti treba tumačiti nešto šire i uzeti da istovremenost postoji kada su požari izazvani u kraćem vremenskom slijedu koji je objektivno nužan da bi se požar izazvao na više različitih lokacija. Za krivičnu odgovornost traži se umišljaj, a prema odredbi st. 3. predviđena je odgovornost i za nehat. Teži oblik ovog k. d. čini ko izazove požar u zaštićenoj šumi, nacionalnom parku, voćnjaku ili drugoj šumi posebne namjene ili u žitnom polju.
Ovo krivično djelo čini ko protupravno ubije, rani ili uhvati za vrijeme lovostaja divljač u većem broju ili u veće vrijednosti, ili divljač čiji je lov stalno zabranjen ili ko neovlašteno iznese izvan zemlje vrhunski trofej veće vrijednosti ili vrhunske trofeje u većem broju, ili ko ulovi zaštićenu životinjsku vrstu. Ovom inkriminacijom štiti se divlajč kao dobro od općeg interesa koje uživa posebnu zaštitu. Protuzakoniti lov je k. d. blanketnog karaktera. Učinitelj k. d. može biti svaka osoba. Radnja k. d. alternativno je određena i to kao: 1) neovlašteno ubijanje, ranjavanje, hvatanje divljači u većem broju ili većoj vrijednosti za vrijeme lovostaja, 2) kao ubijanje, ranjavanje ili hvatanje divljači čiji je lov stalno zabranjen, ili kao 3) neovlašteno iznošenje u inozemstvo vrhunskog trofeja veće vrijednosti ili vrhunskog trofeja u većem broju ili kao 4) lovljenje zaštićene životinjske vrste. Lovostaj je vrijeme zabranjenog lova određenih vrsta divljači, što znači da se divljač zaštićena lovostajem može loviti samo u određenim vremenskim periodima, ali nikako za vrijeme lovostaja. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj i svijest o neovlaštenom postupanju, tj. svijest o protupravnosti djela koje čini. Teži oblik djela postoji ako se osnovni oblik djela učini sredstvima ili na način koji je zabranjen. Kvalifikatorne okolnosti su način i sredstva lova i one moraju biti obuhvaćene umišljajem učinitelja. Odredbom st. 3. ovog člana Zakona predviđeno je oduzimanje ulovljene divljači i sredstava upotrebljenih za lov tj. propisana je obavezna primjena mjere sigurnosti oduzimanja predmeta u smislu odredbe čl. 78. KZ.
14
3. OŠTEĆENJE ZAŠTITNIH NAPRAVA NA RADU (čl. 325. KZ FBiH) 2. IZAZIVANJE OPĆE OPASNOSTI (čl. 323. KZ FBiH) KRIVIČNA DJELA PROTIV OPĆE SIGURNOSTI LJUDI I IMOVINE (Glava XXVII KZ FBiH) Krivičnim djelima ove skupine štiti se opća sigurnost ljudi i imovine. Život i imovina ljudi zaštićeni su i drugim krivičnim djelima, a specifičnost ove grupe k. d. izražena je u posebnoj prirodi djelatnosti od kojih se štite život i tijelo i u individualnoj neodređenosti dobara koja su ovim krivičnim djelima ugrožena. Stoga su ova krivična djela općeopasna, a ta opća opasnost izražena je u općeopasnom karakteru radnje ili upotrebljenog sredstva, što uvijek ima za posljedicu ugrožavanje života ljudi ili imovine ili njihovu povredu. Opasnost koja nastaje izvršenjem ovih k. d. u pravilu se odnosi na veći broj osoba odnosno na veću imovinu, što znači da se k. d. iz ove glave štiti život i tijelo individualno neodređenog broja osoba odnosno sigurnost individualno neodređene imovine od raznih oblika općeopasnih djelatnosti i općeopasnih sredstava. Zajednička posljedica k. d. iz ove glave je opća opasnost za život ljudi i imovinu većeg obima. Ta opasnost se izražava u ugrožavanju navedenih dobara, bilo da se radi o konkretnoj ili apstraktnoj opasnosti. Kod konkretne opasnosti zaštićeno dobro je već ugroženo, ta opasnost je bliska i neposredna tako da daljim razvojem opasnosti može doći do povrede zaštićenog dobra. Ta opasnost je obilježje djela i njeno se postojanje uvijek mora dokazivati. Apstraktna opasnost nastaje samim poduzimanjem radnje izvršenja, ali ona kao mogućnost povrede zaštićenog dobra nije bliska i neposredna, već je udaljena. Ona nije obilježje djela i stoga se njeno postojanje ne mora dokazivati. S obzirom na posljedicu sva k. d. ove hlave mogu se podjeliti u tri grupe: 1) krivčna djela konkretne opasnosti (izazivanje opće opasnosti, oštećenje zaštitnih naprava na radu, nepropisno i nepravilno izvođenje građevinskih radova, nesavjesno čuvanje pasa i drugih opasnih životinj), 2) krivična djela apstraktne opasnosti (nepropisni prijevoz eksplozivnog ili zapaljivog materijala) i 3) krivična djela povrede (uništenje ili oštećenje važnih privrednih objakata ili javnih naprava i teška djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine.
Ovo krivično djelo čini ko požarom, poplavom, eksplozijom, otrovom ili otrovnim zračenjem, motornom silom, lektričnom energijom ili pucanjem iz vatrenog oružja ili kakvom općeopasnom radnjom ili općeopasnim sredstvom izazove opasnost za život ljudi ili za imovinu većeg opsega. Kod ovog k. d. represija dolazi iz preventivnih razloga. Učinitelj ovog djela može biti svaka osoba. Radnja k. d. je poduzimanje općeopasne radnje ili korištenje općeopasnog sredstva kojim se stvara opasnost za život ljudi ili imovinu većeg obima. Pod općeopasnim radnjama podrazumijevaju se radnje kojima se oslobađa sila koju učinitelj djela ne može držati pod svojom kontrolom, a pod općeopasnim sredstvima podrazumijevaju se ona koja zbog mogućnosti nekontroliranog širenja i djelovanja predstavljaju opasnost za život ljudi ili imovinu većeg opsega. Zakonski pojam “imovina većeg obima” prema pravnom shvaćanju Krivičnog odjeljenja Vrhovnog suda FBiH, postoji ako vrijednost djela prelazi 30.000 KM. Ovo k. d. može se izvršiti s umišljajem ili iz nehata. Umišljaj treba obuhvatiti svijest o opasnoj prirodi radnje, odnosno sredstva, i svijest o izazivanju opasnosti za život ljudi ili imovinu većeg opsega. Drugi oblik ovog k. d. čini službena ili odgovorna osoba koja ne postavi propisane naprave za zaštitu od požara, eksplozije, poplave, otrovnih plinova ili ionizirajućeg zračenja, ili te naprave ne održava u ispravnom stanju ili ih u slučaju potrebe ne stavi u rad ili uopće ne postupa po propisima ili tehničkim pravilima o zaštitnim mjerama, pa time izazove opasnost za život ljudi i imovinu većeg opsega. Ovo je djelo blanketnog karaktera. Učinitelj djela može biti samo ona službena ili odgovorna osoba u čiji djelokrug poslova spada staranje o postavljanju, održavanju i upotrebi zaštitnih mjera, odnosno vršenje nadzora u poduzimanju tih mjera.
Ovo k. d. čini ko u rudniku, tvornici, radionici ili na drugom mjestu gdje se obavlja rad, uništi, ošteti ili ukloni zaštitnu napravu i time izazove opasnost za život ljudi ili za imovinu većeg opsega. Ovim se k.d. štite uređaji koji služe za zaštitu u procesu rada, kao što je npr. zaštita od povreda, štetnih isparavanja, zračenja, udara električne energije itd. Ovom odredbom navedeno je i mjesto gdje se može djelo izvršiti. To su radnici, tvornice, radionice ili neka druga radilišta.Učinitelj ovog djela može biti svaka osoba. Radnja k. d. alternativno je određena i to kao: 1) uništenje, 2) oštećenje ili kao 3) uklanjanje zaštitnih naprava. Posljedica k. d. je konkretna opasnost za život ljudi ili za imovinu većeg opsega. Pojam “imovina većeg opsega”, prema pravnom shvaćanju Krivičnog odjeljenja Vrhovnog suda FBiH, postoji onda kada se radi o imovini čija vrijednost prelazi 30.000 KM. Oblik krivnje je umišljaj i nehat. Poseban oblik ovog k. d. propisan je odredbom st. 2. ovog člana Zakona i njega čini odgovorna osoba u rudniku, tvornici, radionici ili na drugom mjestu gdje se obavlja rad, koja ne postavi zaštitne naprave ili ih ne održava u ispravnom stanju ili ih u slučaju potrebe ne stavi u rad ili uopće ne postupa po propisima ili tehničkim pravilima o zaštitnim mjerama i na taj način izazove opasnost za život ljudi ili imovinu većeg opsega. Stavom 4. navedenog člana Zakona pri izricanju uvjetne osude sud može učinitelju koji je odgovorna osoba, odrediti obavezu da u određenom roku postavi zaštitne naprave. Neizvršavanje navedene obveze može dovesti do opoziva uvjetne osude u smislu odredbe čl. 66. KZ.
Krivično djelo može se izvršiti sa umišljajem i iz nehata. Odredbom st. 3. ovog člana Zakona propisan je teži oblik djela kad je izazivanje opaćeopasnosti izvršeno u mjestu gdje je okupljen veći broj ljudi.
15
