PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH
NASLJEDNO PRAVO SKRIPTA
WWW.BH-PRAVNICI.COM
[email protected]
WWW.BH-PRAVNICI.COM
PRVI DIO UVODNA RAZMATRANJA I OSNOVNI POJMOVI
I GLAVA 1.
O NASLJEĐIVANJU NASLJEĐIVANJU UOPŠTE, UOPŠTE, NASLJEĐIVANJE NASLJEĐIVANJE I NASLJEDNO PRAVO
NasljeĎiv NasljeĎivanje anje kao pravni pravni pojam pojam predstavlj predstavljaa prelazak prelazak odreĎenih prava i obaveza sa jedno jednogg na drugi pravni subjekat. U vrijeme kad su pojedina materijalna dobra pripadala pojedincu samo kao posjed i kad je to bilo
regulisano običajnom normom, moţemo govoriti o nasljeĎivanju. Kada je pojedinac na odreĎenim dobrima imao subjektivno graĎansko pravo i kad je to bilo regulisano pravnom normom iza koje je stajala drţavna prinuda, moţe se govoriti o nasljednom pravu. 2.
RAZVOJ NASLJEDNOG PRAVA
Do 1934.godine Kraljevina Jugoslavija nije donijela ni jedan propis kojim se regulišu odnosi u nasljedno-pravnoj oblasti. Godine 1934. prvo je donesen Uvodni zakon za Zakon o sudskom
vanparničnom postupku koji je sadrţavao kolizione norme koje su rješavale sukobe postojećih propisa o nasljednom materijalnom pravu. Iste godine donesene su jedinstvene procesne norme nasljednog prava u Zakonu o sudskom vanparničnom pos tupku.
Nakon II svjetskog svjetskog rata, razvoj razvoj nas naslj ljednog ednog prava prava u bivšoj bivšoj SFRJ SFRJ dijeli se na 3 faze: faze: 1. Od osloboĎenja do 1955.godine kada je donesen Zakon o nasljeĎivanju. U toj fazi nasljedno pravni odnosi regulisani su na osnovu pravnih pravila Kraljevine Jugoslavije, ali samo onih pravila koja nisu u suprotnosti sa novim pravnim poretkom. Sudska praksa je morala sama
izgraĎivati kriterije o tome koja pravna pravila nisu u suprotnosti sa novim poretkom, a ponekad ponekad je je i sama morala morala nal na laziti rješenj rješenja. a. Sve to učinilo učinilo je da sudska praksa u ovoj fazi bude glav glavni ni kreator nasljednog nasljednog prava. 2. Od 1955.-1971.godine. Druga faza počinje donošenjem saveznog Zakona o nasljeĎivanju. On
se smatra vrlo uspješnim zakonodavnim djelom. Osnovni principi na kojima je Zakon izgraĎen jedinstvenost st ( za cije cije lu zemlju zemlju na jedinstven edinstven način), način), ravnopravno ravnopravnost, st, ograničeni ograničeni krug krug su: jedinstveno zakonskih nasljednika (zaključno sa 5.nasljednim redom), ograničena sloboda testiranja (ustanovom nuţnog nasljednog prava), sticanje zaostavštine u momentu smrti ostavitel ja. ja.
3. Treća faza nastupa nakon 1971.godine, kada je ustavnim amandmanima zakonodavna
nadleţ nadleţnost nost prenesena prenese na na repub re publilike ke i pokra jine. jine. 3.
PRAVNI IZVORI NASLJEDNOG PRAVA
3.1. Nasljedno pravo robo robovlasničkog vlasničkog društva društva
Sve do početka nove ere, odnosno carskog perioda u Rimu, nasljedno pravo karakteriše slijedeće: 1. To je shvatanje o porodičnoj svojini. Ona je nastavak plemenske svojine na nekretninama. Za
članove porodice na koje imovina prelazi ne moţe se reći da nasljeĎuju u savremenom smislu riječi, jer pravo na imovinu očeva ili djedova ne stiču tek njihovom smrću, već samim svojim roĎenjem u porodici. Dijete, posebno muško, čim se rodi, kao porodični član postaje suvlasnik opće porodične imovine. Zato roditelji nemaju pravo da djecu liše porodične imovine. Na toj osnovi kćeri gube nasljedno pravo jer udajom prelaze u drugu porodicu.
2
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
2. Nasljednik Nasljednik se raĎa, a ne postavlja. postavlja. Nema potrebe potrebe za raspol r aspolaganj aganjem em mortis causa , niti u vidu legata niti niti u vidu v idu testamental testa mentalnih nih raspolaganj raspolagan ja, pa i negativnih. 3. Klasa robova je objekat pra va, pa i objekat nasljeĎivanja kao i sve druge stvari.
Temelje modernom nasljednom pravu udarilo je rimsko pravo, posebno u završnoj fazi, odnosno Justinijanovoj kodifikaciji. Najvaţnija dostignuća ovog prava su: a) Ono je uvelo sistem o društvenim mjerili ma srodstva kod formuliranja kruga i reda zakonskih nasljednika (descendenti, ascendenti i kolateralni srodnici), iz kojih je izveden sistem o blis blis kosti srodstva (romansko pravo) i parentelarni s istem (druge zemlj zem ljee Evrope); Evrope); b) Ono uvodi slobodu raspolaganja mortis causa i testament u modernom smislu riječi, s tim da se istovremeno javlja i ustanova nuţnog dijela ( portio legitim legitima a ), kao ograničenje te slobode; c) Rimsko pravo uvelo je nasljedno pravo bračnog druga, doduše nakon svih srodnika, a prije
drţave (fiskusa); d) Kategor ično je u stavu da dobra bez nasljednika pripadaju fiskusu, a ne da podlijeţu okupaciji. 3.2. Nasljedno pravo feudaln feudalnog og društva društva Bitne Bitne odlike nasljedn na sljednog og prava u feudalizm f eudalizmu u su: su : a) Posebni nasljedni reţimi za feudalce i kmetove. Raspolaganje pravnim poslom mortis causa
dozvoljeno je u načelu samo pokretnim dobrima, dok se nekretnine proglašavaju za tzv.porodični fideikomis. U nasljeĎivanju i raspolaganju uopšte pravi se razlika izmeĎu naslijeĎenog i stečenog. b) Tri su osnova pozivanja na naslijeĎe: ugovo o nasljeĎ ivanju, testament i zakon. To je i red
njihove pravne snage. U prvo vrijeme, ugovor o nasljeĎivanju je sklapan sa ţenidbenim ugovorom. c) U periodu novčane rente feudalci uvode porez na naslijeĎe (laudemium), koji zavisi od
vrijednosti naslijeĎa. d) Kmetovi n isu bili vlasnici zemlje, već samo pokretnih dobara. Bili su vezani za zemlju i
zajedno sa njom nasljeĎivani.
3.3. Buržoasko Buržoasko nasljedno nasljedno pravo pravo
Burţoasko nasljedno pravo znači recipiranje rimskog nasljednog prava u uvjetima formalne opće jednak jednakosti osti graĎana, ali i preuzimanje nekih ustanova iz feudalizma (ugovor o nasljeĎivanju), uz odreĎena prilagoĎavanja novim uvjetima. Ovo pravo kodificirano je u graĎanskim zakonicima, od kojih poseban značaj imaju: francuski Code civil iz 1804, austrijski Opći graĎanski zakon ik iz 1811, Njemački graĎanski zakonik iz 1896, Švajcarski graĎanski zakonik iz 1907. Nasljedno Nasljedno pravo graĎanskog društva društva je u stalno stalnom m mijenjanj mijenjanju, u, pa se moţe moţe go govo vorr iti o nekim nekim tendencijama razvoja: a) Ograničenja privatne svojine koja se ogledaju u nacionali zaciji pojedinih privrednih grana jesu
zakonomjerna pojava u razvitku kapitalizma, mada je ovo ograničenje različito u pojedinim zemljama; b) Mnogo efikasnije ograničenje nasljednog prava nastaje usljed učešća drţave u raspodjeli
zaostavštine putem poreza na nasljeĎe. U SR Njemačkoj krajem XIX vijeka najviša stopa
3
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
poreza poreza na nasljeĎe mogla mogla je iznosi iznositi ti 8%. Danas ta stopa iznos iznos i 60% vrijedno vrijednost stii nasljeĎa nasljeĎa,, što samo za sebe govori o kakvoj promjeni se radi. c) Postoji tendencija smanjenja kruga zakonskih nasljednika, a li u tome postoje razlike meĎu
pojedinim pojedinim drţavam drţavama. a. d) Sloboda testiranja putem testamenta i ugovora o nasljeĎivanju je u anglosaksonskom pravu neograničena, a ostale evropske zemlje poznaju ograničeno pravo raspolaganja. Tendencija je smanjen smanjenjja kruga nuţnih nasljednika. e) U većini zemalja uvedena je ravnopravnost polova u nasljeĎivanju, poboljšava ravnopravnost
bračnih bračnih drugova, drugova, a takoĎe takoĎe i poloţ poloţaa j vanbračne vanbračne djece. djece. 3.4. Nasljedno pravo u socijalizstičko socijalizstičkom m društvu društvu
Nasljedno Nasljedno pravo postojalo postojalo je i u socija socija lističko lističkom m društv društvu. u. Kada se u “Komuni “Komunističkom stičkom manifestu” govori o ukidanju prava nasljeĎa kao “mjeri koja bi mogla imati prilično opštu primjenu”, ne misli se na ukidanje nasljednog prava uopšte, već na ukidanje kapitalističkog nasljednog prava, tj.nasljednog tj.nasljednog prava čiji p redmet su sredstva za proizvodnju. II GLAVA GLAVA 1.
PRETPOS PRETPO STAVKE ZA NASLJEĐIVANJE NASLJEĐIVANJE
Da bi došlo došlo do nasljeĎivanja potrebno je postojanje slij s lijedeć edećiih pretpostavki: 1. 2. 3. 4. 5.
Smrt ostavitelja;
Postojanje ostavšti osta vštine; ne; Postojanje nasljednika; nasljednika;
Prijem i odricanje od nasljeĎa; Pr avni osnov pozivanja na nasljeĎe.
1.1. Smrt ostavitelja
Pod pojmom smrt ostavitelja podrazumijeva se prestanak pravnog subjektiviteta, tj. fizička smrt ili proglašavanj proglašavanjee nestale osobe osobe umrlom umrlom.. 1.2. Zaostavština Zaostavština
Kao pravni pojam, zaostavština nastaje tek kad fizička osoba o čijoj imovini se radi umre, odnosno kad prestane pres tane njen njen pravni pra vni subjektivitet. subjektivitet.
Pojam Pojam zaostavštin zaostavštine. e. Pojam zaostavštine najčešće se odreĎuje kao skup imovinskih prava i je og ograni raničč io imovinskih obaveza koje je ostavitelj imao u trenutku smrti. Sam zakonodavac je odgovornost nasljednika za ostaviteljeve dugove do visine prava koja je od njega naslijedio. Od
pravila pravila da zaostavštin zaostavštinuu č ine imovinska movinska prava i obaveze obaveze ostavite ostavitelj ljaa u trenutku trenutku s mrti postoje postoje odreĎeni izuzeci: -
Potomci i usvojenici koji su ţivjeli zajedno sa ostaviteljem i svojim radom, zaradom ili na drugi način pomagali pomaga li u privreĎ pr ivreĎiv ivan anju, ju, ima imaju ju pravo zahtijevati zaht ijevati da da im se iz zaostavštine zaosta vštine izdvoji dio koji odgovara njihovom doprinosu u povećanju vrijednosti ostaviteljeve imovine, prije nego što se zaostavština formira. Ostali nasljednici koji su ţivjeli ili privreĎivali u zajednici sa ostaviteljem mogu postavljati odreĎene zahtjeve u odnosu na odreĎene predmete iz zaostavštine. Sud moţe na zahtjev tih nasljednika odlučiti da im se ostave pojedine stva ri koje bi pr pr ipale ipale u di d io ostali osta lihh nas ljedni ljednika. ka. Nasljednik Nasljednik kome kome bi sud na takav način dosudio dosudio odreĎene stvari, bio bi duţan da u roku koji mu odredi sud, isplati novčanu protuvrijednost tih stvari drugim nasljednicima, kojima bi stvari inače pripale u naslje dni dio.
4
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM -
Preţivjelom bračnom drugu i potomcima koji su ţivjeli sa ostaviteljem u istom domaćinstvu pripadaj pripadajuu predmet predmetii do domaćinstv maćinstvaa koji s luţe za zadovoljavanje zadovoljavanje njih n jihovih ovih svakodnevnih svakodnevnih potreba potreba (namještaj, posteljina, suĎe itd) i oni ne ulaze u zaostavštinu. I zuzetak su predmeti znatnije vrijednosti (npr.skupocjeni stilski namještaj, pribor za jelo od plemenitih metala i sl). S druge strane, predmete iz ostaviteljevog domaćinstva mogu dobiti i ostali nasljednici na svoj zahtjev, ali će se ti predmeti uračunati u njihov nasljedni dio.
-
Pravo preče kupovine pokretnih stvari ne moţe se naslijediti ako zakonom nije drugačije odreĎeno.
U zaostavštinu mogu ući i neka neimovinska prava ili neka faktička stanja koja uopće nisu prava, te neka imovinska prava koja ostavitelj nije imao kod sebe u trenutku smrti. Nako npr: -
Po zakonu o autorskom pravu, nasljediva su i autorska prava (koja ne spadaju u imovinu autora);
-
Posjed, koji nije pravo već faktička vlast na stvari ipak ulazi u sastav zaostavštine jer u trenutku smrti ostavitelja on pre lazi az i na nasljednike; nasljednike;
-
Poklon ili legat koji je nasljednik dobio od ostavitelja uračunava se u njegov nasljedni dio, osim ako ostavitelj nije drugačije odredio. Kao poklon se smatra i oprost duga, odricanje od prava, kao i svako drugo raspolaganje ostavitelja bez naknade.
1.3. Posto 1.3. Postojanje janje nasljedni nasljednika ka
Nasljednik Nasljednik moţe moţe biti biti samo osoba osoba koja koja je u ţivotu ţivotu u trenutku trenutku otvaranja otvaranja nasljeĎa. Isto pravil praviloo vaţi za fizička i pravna lica (u našem pravu testamentarni nasljednici mogu biti i pravna lica). Posto je je izuzeci od ovog pravila. Dijete već začeto u trenutku otvaranja nasljeĎa smatra se kao roĎeno, ako se rodi ţivo. NeroĎeno začeto dijete moţe biti nasljednik u trenutku smrti ostavitelja, ali pod uvjetima: -
da je dijete začeto do trenutka smrti ostavitel ja; ja;
-
da se to dijete rodi ţivo.
Ovo pravilo se primjenjuje i kod zakonskog i kod testamentarnog nasljeĎivanja. Kod zakonskog nasljeĎivanja pravilo o nasciturusu primjenjuje se na sve zakonske nasljednike. Kod nasljeĎivanja nasciturusa moţe se postaviti pi tanje trenutka sticanja prava svojine na njegovom nasljednom dijelu. To moţe biti trenutak smrti ostavioca ili trenutak roĎenja nasciturusa. Češće je stanovište da začetak stiče pravo svojine na svom nasljednom dijelu u trenutku smrti ostavioca. To stanovište usvaja i naše nasljedno pravo, uz odreĎene uvjete: da se rodi ţiv, najkasnije 300 dana od smrti ostavitelja, odnosno 300 dana od dana sačinjenja testamenta. Sposobnost za naslj nas ljeĎ eĎiivanje izj iz jednačena ednače na je sa s a pravnom pravnom sposobnošć sposobnošć u. Sposobno Sposobnost st za nasljeĎivanje. asljeĎivanje. Sposobnost To vaţi i za fizička i za pravna lica. Nekim nasljedni nasljednicc ima moţe biti od oduzeta uzeta sposobnost sposobnost za Nedostojno Nedostojnost st za nasljeĎivanje. nasljeĎivanje. Neki nasljeĎivanje, ali samo u odnosu na konkretnog ostavioca. Takav nasljednik ne nedostojan za nasljeĎivanje. Nedostojan će biti nasljednik koji poduzima radnje kojima se ogriješio o ostavioca, a to su redovno protupravne radnje. Razlozi nedostojnosti izričito su navedeni Zakonu o nasljeĎivanju (ZN), pa je nedostojan onaj: 1. Ko je sa umišljajem lišio ili pokušao lišiti ţivota ostavitelja. Pri tome će nedostojan biti
neposredni ubica, saučesnik, podstrekač, pa i nasljednik koji je samo prikrio izvršenje ubistva ostavitelja, pod uvjetom da je to učinjeno sa umišljajem.
5
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM 2. Ko je prinudom ili prijetnjom natjerao, ili prevarom naveo ostavitelja da sačini ili opozove
testament ili neku odredbu testamenta, ili ga je spriječio da to učini. n amjeri jeri da spriječi ostvarenje posljednje volje 3. Ko je uništio ili sakrio ostaviteljev testament u nam ostavitelja, kao i onaj ko je falsifikovao testament. Pri tome slučajno uništen ili zaturen
testament nije razlog nedostojnosti. On će proizvesti dejstvo punovaţnog testamenta ako zainteresovano lice dokaţe da je testament postojao, da je bio sačinjen u zakonom propisanom obliku, da je uništen, izgubljen, sakriven ili zaturen, te ako dokaţe sadrţaj onog dijela testamenta na koji se poziva. Falsifikovanje se moţe učiniti na 2 načina: da se postojećem testamentu testa mentu nešto oduzim oduzimaa ili dodaje, ili da se s e sačini potpuno potpuno nov testament u ime ime ostavi ostav ioca.
4. Ko se teže ogriješio o zako nsku nsku
obavezu izdrţavanja prema ostaviocu, kao i onaj koji nije htio ukazati ostaviocu nuţnu pomoć. Zakon prepušta sudu da odluči koja povreda obaveze izdrţavanja se ima smatrati teţom. U svakom slučaju, teţom povredom ove obaveze smatraće se kada obveznik izdrţavanja izbjegava izvršenje obaveze duţi vremenski period (npr.godinu dana). Teţom povredom će se smatrati i izbjegavanje obaveze za kraće vrijeme, ako je ostavitelju to izdrţavanje bilo svakodnevno potrebno, a nasljednik je to izbjegavao iako je oba obavezu mogao izvršiti. Neukazivanje Neukazivanje nužne pomoći ostavitelju podrazumijeva nepruţanje pomo pomoćć i ostavitelju ostavitelju usljed usljed čega moţe moţe biti biti ozbiljno ozbiljno ug ugroţen roţen njegov njegov ţivot ţivot ili zdravlje, zdravlje, pod uvjetom da je to bilo moguće učiniti bez opasnosti za sebe ili druga lica. Razlogom nedostojnosti ne moţe se smatrati nepruţanje pomoći ostaviocu u pogledu spasavanja njegove imovine. U zakonu nije odreĎeno u kojim će slučajevima biti ozbiljno ugroţen ţivot ili zdravlje ostavioca ostavioca,, ako mu naslj nas ljednik ednik ne pruţi pru ţi nuţnu pomoć.
5.
GraĎanin koji je pobjegao iz zemlje da bi izbjegao osudu za teţe krivično djelo ili izbjegao vojnu obavezu, ili vršio neprijateljsku djelatnost protiv drţave, pa se do smrti ostavioca ne vrati u zemlju. Za nastupanje ovog razloga nedostojnosti potrebno je ispunjenje opšt eg i posebni posebnihh el e lemenata. Opšti e lement se sastoji u tome da se graĎani graĎa ninn BiH ne nalazi na teri ter itoriji BiH, bez obzira da li je teritoriju napustio legalno ili ilegalno. Posebnih elemenata ima 3:
izbjegavanje osude za teţe krivično djelo, izbjegavanje vojne obaveze i vršenje neprijateljske djelatnosti. Da bi nastupio razlog nedostojnosti potrebno je ispunjenje opšteg i bar jednog od posebnih elemenata.
Pravno dejstvo nedostojnosti pogaĎa samo nasljednika lično. Zbog toga njegova nedostojnost ne smeta njegovim potomcima, koji nasljeĎuju kao da je on umro prije ostavitelja. ZN daje mogućnost ostavitelju da nasljedniku oprosti sve razloge nedostojnosti osim onih iz tačke 5. O razlozima nedostojnosti (osim onog iz tačke 4) sud vodi računa po sluţbenoj duţnosti. Nedostojnost iz razloga datog u tački 4 utvrĎuje se isključivo na prijedlog zainteresovanog lica. Ukoliko taj prijedlog izostane, sud će smatrati da razlog ne postoji, pa makar i sam sud imao saznanja o n jegovom postojanju. 1.4. Prijem i odric odricanje anje od nasljeĎa nasljeĎa Sticanje nasljednog prava. Pravna teorija i zakonodavstvo poznaju 3 sistema sticanja nasljednog prava: 1. Po sili zakona; 2. Voljom Voljom nasljednika; 3. Kombinacijom Kombinacijom elemenata prva 2 sistema.
vaţio je sve do rimskog prava, a djelomično je zadrţan i u rimskom pravu. Lica koja su stekla objektivne pretpostavke za nasljeĎivanje postaju nasljednici Sticanje nasljednog prava po sili zakona
ostavioca u trenutku njegove smrti, bez obzira na svoju volju. Ovaj sistem sa aspekta uslova u kojima je oformljen i primjenjivan ne iskazuje se kao prinudan, već kao sasvim prirodan. Tu se
nije nije moglo mo glo ni postaviti pi p itanj tan je prijema prijema ili odbijan odbijanjja nasljeĎa, na sljeĎa, jer je naslj nas ljeĎ eĎiivanje prosto nastavljanje nasta vljanje porodi porodičnog čnog ognjišta. ognjišta.
6
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Sticanje nasljednog prava voljom nasljednika. Kod ovog načina, pored isp unjenja objektivnih pretpostavki potrebna je i izjava volje nasljednika da prihvata nasljedstvo. Sticanje nasljednog
prava prol prolazi kroz kroz 2 faze: prva prva nastupa nastupa smrću ostavite ostavitelj lja, a, a druga nastaje nastaje davanj davanjem izjave izjave nasljednika da prihvata nasljedstvo. Ovu izjavu nasljednik treba dati u zakonom odreĎenom roku. Ta izjava volje je akt sticanja nasljednog prava. Ovaj način sticanja primjenjivan je u rimskom pravu, pravu, a bio bio je usv usvojen ojen u Austrijskom Austrijskom graĎansko graĎa nskom m zakoniku zakoniku iz 1811.godin 1811.godinee koji je primjenjiv primjenjivan an i na teritoriji BiH. Sticanje nasljednog prava kombinacijom elemenata prva 2 načina. Kod ovog načina nasljedno
pravo se stiče stiče po samom zakonu zakonu u trenutku trenutku ostavitelj ostaviteljeve eve smrti, a lice koje koje je po sili zakon zakonaa postalo nasljednik moţe izjaviti volju kojom se odriče tog nasljedstva. Ovaj način sticanja nasljednog prava prihvaće prihvaćenn je u skoro svi sv im modernim modernim graĎanski graĎa nskim m zakonicima, zakonicima, a usvaja ga i naše nasljedno nasljedno pravo. je izjava volje volje nasljednika nasljednika koju koju on da je nakon smrti ostavite ostavitelj lja, a, s c iljem iljem da Odricanje od nasljeĎa je ne naslijedi dio ili cijelu zaostavštinu tog ostavitelja. Odricanje nasljednik moţe izvršiti samo nasljedničkom izjavom. To je izričita, jednostavna, strogo formalna i neopoziva izjava volje privremeno privremenogg nasljednika nasljednika koju on u od odreĎe reĎeno nom m roku daje sudu u c ilju ilju neprihvatanja neprihvatanja zaostavštin zaos tavštinee svog ostavioca.
Da bi izjava bila pravno valjana, njen sadrţaj mora biti moguć, dozvoljen i odreĎen. Nije Nije moguće odri odrican canjje od nasljeĎa koje koje se očekuj očekuje. Tako Ta ko,, odricanje odricanje od nasljeĎa koje koje nij n ijee otvoreno bit i djelimično, djelimično, ni n iti pod uslovom. nema nikakvog nikakvog pravnog dejstva. dejst va. Odricanje Odricanje od nasljeĎa ne moţe bit Da bi nasljednička izjava bila odreĎena, nasljednik mora precizno navesti kojeg nasljeĎivanja se odriče – zakonskog, – zakonskog, testamentarnog ili nasljeĎa po oba ta osnova. Pored navedenog, nasljednička izjava mora ispunjavati i pretpostavke koje se traţe za valjanost pravnih pravnih poslova. Nasljedni Nasljednička čka izjava zjava koja koja bi sadrţavala mane volje bil b ilaa bi manjkava. manjkava. Nasljedn Nasljedniik moţe traţiti poništenje izjave ako je ona izazvana prinudom ili prijetnjom, ili je data usljed preva re ili u zabludi. Zahtjev za poništenje izjave podnosi se ostavinskom sudu u ostavinskom postupku. Ako su činjenice na koje se nasljednik poziva nesporne, odluku moţe donijeti ostavinski sud. U slučaju spora o činjenicama, ostavinski sud će nasljednika upu titi na parnicu, a ostavinski postupak će prekinuti do okončanja parnice. Ukoliko se zahtjev za poništenje izjave podnosi nakon okončan oko nčanjja ostavinskog ostavinskog postupka, onda se on rješava u parničnom parničnom postupku. Pored zahtjeva za poništenje, moţe se podnijeti i zahtjev za pobijanje nasljedničke izjave. Zahtjev za pobijanje moţe podnijeti samo nasljednikov povjerilac. U slučaju da sud prihvati zahtjev za pobij pobijanje, anje, nasljedni nasljednička čka izjava zjava gubi pravno de de jstvo samo samo u odnosu na na pobijača i to samo samo u obimu u kome je potrebno da se namiri njegovo potraţivanje. Nasljedni Nasljednička čka izjava zjava je neopoziv neopoziva. a. Mora se dati u od odreĎe reĎeno nojj formi i biti ovjerena ovjerena od nadleţnog nadleţnog organa i predata sudu, ili moţe biti data na zapisnik kod ostavinskog suda ili drugog osnovnog suda. Razlozi neopozivosti su razlozi pravne sigurnosti. Davanjem nasljedničke izjave nasljedno pravo sti stiču treća lica, pa je potrebn potrebnoo zaštititi zaštititi njihove njihove interese interese.. Pravilo o neopozivosti nasljedničke izjave narušeno je odredbom prema kojoj ako se nakon davanja izjave o odricanju od na sljeĎa pronaĎe imovina za koju se u vrijeme davanja izjave nije znalo da pripada zaostavštini, nasljednik koji je dao takvu izjavu moţe u roku koji odredi sud traţiti da mu se prizna pravo nasljedstva na dio novopronaĎene imovine koji mu po zakonu pripada.
7
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pravo na davanje nasljedničke izjave nije trajno. Izjava o odricanju od nasljeĎa treba da se da prije završetka rasprave o zaostavštini. Ovakvo odreĎenje roka je neprecizno. Izjavu o odricanju od nasljeĎa mogu dati kako nasljednik, tako i svaka druga osoba koja stiče neka prava od ostavitelja. Izjava se po pravilu daje poslije smrti ostavitelja, a testamentarni nasljednici
je je mogu dati dati i po po proglašenju proglašenju testamenta. testamenta.
NasljeĎa NasljeĎa se ne mogu mogu odreći: odreći: Nasljednik koji je je raspo ra spollagao cijelom cijelom zaostavštin zaostavštinom om ili njen im dije lom; 1. Nasljednik Nasljednik koji je je ostavinskom ostavinskom sudu sudu dao izjavu izjavu o pr pr ihvatanju hvatanju nasljeĎa; 2. Nasljednik 3. Opština kojoj pripada zaostavština bez nasljednika. Dejstvo odricanja je retroaktivno, te se smatra da takvo lice nikad nije ni postalo nasljednik.
su različite, u zavisnosti da li se radi o zakonskom ili testamentarnom nasljedniku. Ako se nasljeĎa odrekao testamentarni nasljednik , njegov dio zaostavštine pripašće zakonskim nasljednicima. Ostavitelj to moţe spriječiti ako u testamentu odredi zamjenika svom
Posljedice odricanja
testamentarnom testa mentarnom nasljedniku. nasljedniku.
Ako se nasljeĎa odrekao zakonski zakonski nasljedni nasljednik k , posljedice odricanja zavisiće od sadrţaja njegovog odricanja. Odricanje izvršeno bez ograničenja vaţi i za potomke onoga ko se odrekao nasljeĎa. Ako se zakonski nasljednik odr ekao nasljeĎa samo u svoje ime (odricanje sa ograničenjem), za njega vaţi fikcija da je umro prije ostavitelja. Dio zaostavštine koji bi pripadao njemu nasljeĎivaće se po principu predstavljanja.
jave o od odrr icanju canju od nasljeĎa nasljeĎa,, a takvu takvu Ukoliko bi nasljednik umro prije isteka roka za davanje iz jave izjavu nije dao, pravo davanj davan ja izjave prelazi na njegove njegove nasljednike. nasljednike. 1.5. Pravni osnovi osnovi naslje nasljeĎivanja Ďivanja
Naše naslj nasljedno pravo poznaj poznajee 2 osnova za nasljeĎiv nasljeĎivanje: anje: testament i zakon. zakon. Jaču pravnu snagu ima volja ostavitelja, odnosno testament. III GLAVA GLAVA NASLJEDNO-PRAVNI UGOVORI
spominje Zakon o nasljeĎivanju nasljeĎivanju treba shv shvat atiiti kao ugov ugovore ore sa Nasljedno- pravni ugovori koje spominje odreĎenim nasljedno -pravnim elementima, odnosno obvezno-pravne ugovore koji pored primarno predvi predviĎen Ďeniih i nam jeravanih pravnih efekata, sekundarno sekundarno proizvode proizvode i odreĎe odreĎene ne naslj nasljedno jeravanih obveznoobvezno- pravnih pravne efekte. 1.
UGOVOR O NASLJEĐIV N ASLJEĐIVANJU, ANJU, BUDUĆE B UDUĆEM M NASLJEDSTVU N ASLJEDSTVU ILI LEGATU
Ugovor o nasljeĎivanju je pravni posao mortis causa kojim se ugovornici meĎusobno odreĎuju za nasljednike ili jedan ugovornik odreĎuje drugog za nasljednika. On predstavlja osnov za pozivanje na nasljeĎe u onim pravnim sistemima koji ga ne zabranjuju. Dozvoljen je u većini evropskih pravnih pravnih s istema. U našem pravu takvi ugov ugovori ori su ništavi ništavi. Dak Daklle, ništav je ugov or kojim neko ostavlja svoju zaostavštinu ili njen dio svome suugovaraču ili trećem licu. TakoĎer je ništav ugovor kojim neko otuĎuje nasljedstvo kome se nada, kao i svaki ugovor o nasljedstvu trećeg lica koje je još u ţivotu. Ništavi su i ugovori o buduće m legatu, kao i ugovor kojim se neko obavezuje da u svoj testament unese ili ne unese neku odredbu.
8
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM 2.
UGOVOR O USTUPANJU I RASPODJELI IMOVINE IMO VINE ZA ZA ŽIVOTA
Ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za ţivota je dvostrani formalni pravni posao inter vivos koji se sklapa izmeĎu pretka i njegovih potomaka ili bračnog druga. Ovim ugovorom predak za ţivota ustupa i rasporeĎuje svojim potomcima cijelu svoju imovinu ili njen dio, ako se sa time saglase sva djeca i drugi potomci pretka koji će po zakonu biti pozvani na nasljeĎe. U slučaju da bračni drug ne bude obuhvaćen ustupanjem i raspodjelom, njegovo pravo na nuţni dio ostaje u potpunosti. U ovom slučaju ustupanje i raspodjela ostaju punovaţni, samo se prilikom utvrĎivanja vrijednosti zaostavštine radi odreĎivanja nuţnog dijela bračnog druga, ustupljeni dijelovi imovine smatraju kao poklon.
Ustupanje i raspodjela su punovaţni samo ako su se sa tim saglasili svi potomci koji će po zakonu biti biti pozvani na nasljedstvo. nasljedstvo. MeĎutim, MeĎutim, ustupanje ustupanje i raspodjela raspodjela ostaju ostaju na snazi snaz i i u slučajevima ako je potomak koji se nije saglasio umro prije ostavitelja, a nije ostavio potomke, ako se odrekao
nasljeĎa ili je isključen iz nasljeĎa kao nedostojan. Sporazum o ustupanju i raspodjeli imovine mora biti u pismenoj formi i ovjeren od strane suda.
Predmet moţe biti cjelokupna imovina ustupioca ili samo njen dio, ali samo sadašnja imovina ustupioca.
2.1. Pravna 2.1. Pravna dejstva dejstva ugovora ugovora
Bračni drug se moţe obuhvatiti ustupanjem i raspodjelom samo uz njegov pristanak. Ako ne bude obuhvaćen ustupanjem i raspodjelom, bračnom drugu ostaje pravo na nuţni dio. Prilikom ustupanja i raspodjele ustupilac moţe zadrţati pravo plodouţivanja na svim ustupljenim stvarima ili nekima od njih, ugovoriti doţivotnu rentu, izdrţavanje ili neku drugu naknadu. To moţe učiniti za sebe, bračnog druga ili treću osobu. Potomci izmeĎu kojih je razdijeljena imovina ne odgovaraju za dugove ustupioca, ukoliko ugovorom nije drugačije odreĎeno. Povjerioci ustupioca mogu pobijati ustupanje i raspodjelu putem putem tuţbe tuţbe actio pauliana. Kada predak koji je izvršio ustupanje i raspodjelu imovine umre, njegovu zaostavštinu će činiti samo imovina koja nije bila obuhvaćena ustupanjem i raspodjelom.
2.2. Prestana 2.2. Prestanak k ugovora ugovora
Ugovor se smatra nevaţećim ako se sa njim nisu saglasili svi potomci koji su ţivi u trenutku ustupiočeve smrti. Ugovor će biti ništav i u slučaju kad ustupilac dobije dijete poslije zaključenja ugovora ili ako se pojavi nasljednik koji je bio proglašen umrlim. U svim slučajevima kad je ugovor nevaţeći, svako ustupanje i raspodjela tretira se kao poklon nasljednicima za ţivota i uračunava se u njihov nasljedni dio. Najčešći Najčešći način prestanka prestanka ug ugov ovora ora je opozivanj opozivanje. e. Ustupil Ustupilac ima pravo opoziva opoziva ug ugovora ovora uk ukoli oliko ko je potomak potomak pokazao pokazao grubu grubu neblagodarno neblagodarnost st prema njemu njemu ili ako ne ne izvršava svo s vojje obaveze obaveze predviĎene predviĎene ugovorom o ustupanju i raspodjeli (izdrţavanje, plaćanje ustupiočevih dugova čija je isplata naloţena istim poslom). U slučajevima neizvršavanja obaveza (osim izdrţavanja), sud moţe
9
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
odlučiti da li ustupilac ima pravo da zahtijeva vraćanje date imovine ili da traţi prinudno izvršenje tereta.
Potomak koji je ustupiocu morao vratiti ono što je primio prilikom ustupanja i raspodjele moţe nakon smrti ustupioca zahtijevati zahtijevati svoj nuţni nuţn i dio, dio, ako a ko nije isključen ili se odrekao nasljeĎ nasljeĎa. a. 2.3. Pita 2.3. Pitanje opravdanosti ugovora o ustupanju i raspodjeli imovine za života u našem pravu
Kod nas u praksi izuzetno rijetko nalazimo slučajeve ustupanja i raspodjele imovine za ţivota. Vjerovatni razlog je postojanje ugovora o doţivotnom izdrţavanju koji na efikasniji način osigurava pretka i potomka. Jedino opravdanje ovog ugovora vidi se u namjeri pretka da
besteretnim besteretnim raspo ra spollaganjem ustupi svoju imovinu movinu za rad r ad sposobniji sposobnijim m i mlaĎim mlaĎim potomcim potomcima, a, što š to za njih znači znači zasnivanje samostal sa mostalne ne egzi e gzistencije. stencije. 3.
UGOVOR O DOŽIVOTNOM D OŽIVOTNOM IZDRŽAVANJU IZDRŽAVANJU
3.1. Pojam Pojam ugovora ugovora o doživotno doživotnom m izdržavanju izdržavanju
Ugovor o doţivotnom izdrţavanju je ugovor kojim se jedan ugovarač obavezuje da doţivotno izdrţava drugog ugovarača ili neku treću osobu, a drugi ugovarač izjavljuje da mu ostavlja svoju imovinu ili njen dio, u nasljeĎe. Dakle, u suštini se radi o običnom obligacionom ugovoru sa odreĎeni odreĎe nim m nasljednopravnim el e lementi ement ima. U praksi se javlja i ugovor kojim se jedan ugovarač obavezuje da doţivotno izdrţava drugog, a drugi mu za to pri zaključenju ugovora ustupa u vlasništvo odreĎeni dio imovine. Ovo nije ugovor o doţivotnom izdrţavanju, već obični dvostrani graĎanskopravni ugovor. Razlika je u tome što kod ugovora o doţivotnom izdrţavanju primalac izdrţavanja zadrţava vlasništvo nad imovinom do svoje smrti. Osim toga, ugovor o doţivotnom izdrţavanju koji se zaključuje po Zakonu o nasljeĎivanju mora biti zaključen u pismenoj formi, a ovaj drugi ne. 3.2. Karakteristike Karakteristike ugovora ugovora o doživotno doživotnom m izdržav izdržavanju anju
Ugovor je nastao kad su se ugovarači dogovorili oko njegove sadrţine, sastavili i potpisali pismenu ispravu o tome, te istu ovjerili od strane suda.
Ugovor o doţivotnom izdrţavanju ne moţe se zaključiti putem punomoćnika. MeĎusobno ga mogu zaključiti i lica koja su već po zakonu obavezna da se meĎusobno izdrţavaju (npr.djeca i roditelji). MeĎutim, dijete moţe putem ugovora na sebe preuzeti daleko veću obavezu, nego što bi inače po zakonu moralo. Ugovor o doţivotnom izdrţavanju moţe se zaključiti samo u pisanoj formi. On je dvostrano obavezan i ima el e lement aleatornosti, jer davalac izdrţavanja u trenutku zaključenja ugovora ne zna koliko dugo će davati izdrţavanje. Dakle, nije izvjestan ekonomski efekat posla koji stranke ugovaraju.
Davalac izdrţavanja svoje pravo moţe upisati u javnoj knjizi, čime ovom ugovoru d aje apsolutno dejstvo. Na ovaj način primalac izdrţavanja ne moţe izigrati davaoca prodajom ili poklonom predmeta ugovora. ugovora. 3.3.
Uslovi za zaključenje ugovora
Subjekti ugovora o doţivotnom izdrţavanju su davalac i primalac izdrţavanja. U pravnoj teoriji vlada mišljenje da primalac izdrţavanja moţe biti samo fizičko lice, jer je cilj zaključenja ugovora osiguranje egzistencije fizičkog lica. Primalac izdrţavanja treba biti poslovno sposobno lice. Kao zakonska ska obaveza obaveza izdr zdr ţavanja ţavanja primalac se ne bi moglo pojaviti ni maloljetno lice, jer posto ji zakon
10
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
maloljetnika od strane roditelja. Davalac izdrţavanja moţe biti svako fizičko i pravno lice (npr.”dom staraca”). Da bi ugovor bio pravno valjan, izmeĎu davaoca i primaoca izdrţavanja mora postojati saglasnost
volja. Ugovorne strane moraju tačno precizirati meĎusobne obaveze.
Uobičajene obaveze primaoca izdrţavanja su:
-
da stvar prenese u vlasništvo davaoca, odnosno da mu ustupi pravo na način kako je to odreĎeno ugovorom. Predaja imovine moţe biti odloţena do smrti primaoca izdrţavanja, a u meĎuvremenu davalac svoje pravo moţe osigurati upisom u javnu knjigu;
-
da primi izdrţavanje kako je to ugovoreno. U slučaju odbijanja prijema, primalac pada u zakašnjenje povjerioca i snosi posljedice tog zakašnjenja.
Obaveze davaoca izdrţavanja bi bile: -
davanje stana primaocu (ako je tako ugovoreno);
-
davanje hrane, pića i sl;
-
zadovoljenje zadovoljenje ličn ličniih i drugih drugih potreba primaoca (i ( izlasci, dţeparac dţepara c i sl);
-
njega, liječenje i rehabilitacija u slučaju bolesti;
-
sahrana poslije smrti primaoca izdrţa vanja prema odredbama ugovora i sl.
Prestanak ugovora ugovora o doživotn doživotnom om izdržavanju izdržavanju 3.4. Prestanak Ugovor najčešće prestaje: -
Smrću primaoca izdrţavanja. U slučaju smrti davaoca, njegove obaveze prelaze na bračnog druga i potomke koji su pozvani na nasljeĎe, ako oni na to pristanu. U suprotnom, ugovor se raski ras kida da i oni on i nemaju pravo traţiti naknadu za ranij ran ijee dato izdrţavan izdrţavanjje, osi os im u sluča sluča ju ako nisu u stanju preuzeti ugovorne obaveze. Tada mogu traţiti naknadu od primaoca izdrţavanja. Sud će jeni, uzimaju uzimajućć i u obzir obzir imovinsk movinskee prili pr ilike ke obiju strana. strana. naknadu ocijeniti po slobodnoj oc jeni,
-
Sporazumnim raskidom ugovora.
-
Na zahtjev zahtjev jedne jedne strane, i to u 2 slučaja: slučaja: 1. ukoliko ugovarači prema ugovoru ţive zajedno pa se njihovi odnosi toliko poremete da
zajednički ţivot postane nepodnošljiv. Pri tome nije vaţno ko je izazvao poremećaj odnosa, ali se mora utvrditi objektivno postojanje tog poremećaja i njegovi uzroci. Bez obzira na krivicu za raskid zajedničkog ţivota, primalac izdrţavanja ima pravo traţiti protuvrijednost naturalnih davanja na koje je obavezan davalac izdrţavanja prema ugovoru o doţivotnom izdrţavanju. U protivnom, s obzirom da je taj ugovor na snazi, davalac izdrţavanja bi se
neosnovano bogatio. 2. Kada nastupe promijenjene okolnosti zbog kojih je ispunjenje ugovora postalo znatno
oteţano, a stranke tu promjenu nisu pretpostavljale prilikom zaključenja ugovora (npr.znatan porast porast troškov troškovaa ţivo ţivota, ta, promj pr omjena ena zdravstven zdravstvenog og stanja stanja izdr izdr ţavanog ţavanog itd). P ri ovome ovome sud vodi računa rač una o svim svim okol oko lnosti nost ima. -
Svaka strana moţe traţiti raskid ugovora ako druga strana ne izvršava svoje obaveze. U slučaju raskida ugovora svaka strana zadrţava pravo da od druge strane traţi naknadu koja joj pripada pripada po općim općim pravilim pravilimaa imovinskog imovinskog prava.
11
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM 3.5.
Ugovor o doži d oživotnom votnom izdržavanju i sticanje sticanje stanarskog prava
U praksi se često dešavalo da se ugovor o doţivotnom izdrţavanju sklapa isključivo da bi se
osiguralo sticanje stanarskog prava. Naime, davalac izdrţavanja moţe na osnovu ugovora o doţivotnom izdrţavanju steći svojstvo člana porodičnog domaćinstva nosioca stanarsk og prava, ali pod pod uslovom uslovom da da je više od 5 go godina dina ţivio ţivio sa nosiocem nosiocem stanarskog stanarskog prava. prava. 3.6.
Uticaj ugovora o doživotnom izdržavanju na sastav zaostavštine
Osnovno dejstvo je da imovina koja je predmet ugovora o doţivotnom izdrţavanju ne spada u zaostavštinu. Kada ostavinski sud utvrdi da je ostavilac otuĎio svoju imovinu ugovorom o doţivotnom izdrţavanju, donijeće rješenje da se zaostavština ne raspravlja. Na osnovu ovog rješenja i ugovora davalac izdrţavanja će moći na sebe prenijeti pravo vlasništva na nekretn inama u zemljišno- knjiţnom uredu. Ukoliko nije sva imovina predmet ugovora o doţivotnom izdrţavanju, sud će ostavinski postupak provesti samo za imovinu koja nije obuhvaćena ugovorom, jer takva imovina ulazi u sastav zaostavštine.
12
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
DRUGI DIO ZAKONSKO NASLJEĐIVANJE 1.1. Redovno Redovno zakonsko zakonsko nasljeĎi nasljeĎivanj vanjee
Naš nasljedno nasljedno- pravni pravni sistem sistem spada u zatvorene zatvorene sisteme, sisteme, gdje se na nasljeĎe pozivaju pozivaju samo najbliţi srodnici. Da bi neko lice moglo biti potencijalni zakonski nasljednik ostavioca mora u trenutku smrti ostavioca sa njim biti povezano srodstvom (krvnim ili graĎanskim) ili bračnom vezom. 1.2. Krvno 1.2. Krvno srodstvo srodstvo sa ostavio ostaviocem cem
Po Zakonu o nasljeĎivanju BiH, ostavioca nasljeĎuju: 1. Svi njegovi potomci; 2. Od predaka samo rodite roditelji lji,, dede i nane; nane; 3. Pobočni srodnici, od kojih samo braća i sestre i njihovi potomci, te djeca od deda i nana ostavioca.
Vanbračno Vanbrač no krvno krvno srodstvo je je izjednačeno sa bračnim bračnim u pogledu naslj nas ljeĎ eĎiivanja. 1.3. GraĎansko srodstvo sa ostaviocem
GraĎanski srodnik ostavioca postaje se putem usvojenja. Usvojenik iz nepotpunog usvojenja zajedno sa svojim potomcima moţe naslijediti samo svog usvojioca, ali ne i njegovog bračnog druga i druge srodnike. U meĎusobnom nasljeĎivanju usvojenika i usvojioca uspostavljen je reciprocitet. Zato ako bi nasljeĎivanje usvojenika prema usvojiocu bilo ograničeno ili isključeno, reci rec ipročno bi bilo ograničeno ili isključeno isključeno naslj nas ljeĎ eĎivanje ivanje usvojioca prema pre ma usvojen usvojeniiku. Omogućavanje usvojiocu na naslijedi usvojenika iz nepotpunog usvojenja otvara problem konkurencije nasljednog prava usvojica i nasljednog prava prirodnih roditelja usvojenika, obzirom da kod nepotpunog usvojenja usvojenik ne raskida vezu sa svojim krvnim srodnicima. Zakon o
nasljeĎivanju BiH o tome ne daje rješenje.
Srodstvo potpunog usvojenja izjednačeno je sa srodstvom po krvi, te se odredbe nasljednog prava primjenjuju u skladu s tim.
1.4. Bračna veza sa ostaviocem Naš sistem, sistem, kao i drugi drugi moderni moderni pravni sistemi, sistemi, stavlj stav ljaa bračnog bračnog druga ostavioca ostavioca u isti naslj nas ljedno edno pravni pravni poloţaj sa najbliţim najbliţim srodnicima srodnicima ostavioca. ostavioca. Poloţa Poloţajj bračnog dr uga ostavioca imaju ono lice koja je u trenutku njegove smrti bilo sa njim u valjanom braku. Zato bračni drug neće imati pravo na nasljeĎe: 1.
Ako je ostavilac podnio tuţbu za razvod braka, a nakon njegove smrti se utvrdi da je tuţba bila bila osnovana;
2.
bude proglašen nepostoj nepostojećim ećim ili bude bude poništen nakon nakon smrti ostavioca ostavioca iz uzroka čije čije Ako brak bude je je postojanje postojanje preţivjeli preţivjeli bračni bračni drug drug znao znao u vrijeme vrijeme zaključenj zaključenjaa braka;
3.
Ako je njegova zajednica sa ostaviocem bila trajno prestala njegovom krivicom ili u sporazumu sporazumu sa ostaviocem. ostaviocem.
13
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
2. ZAKONSKI NASLJEDNI REDOVI
Potencijalni zakonski nasljednici nasljeĎuju po nasljednim redovima. Nasljednici bliţeg nasljednog reda isključuju iz nasljedstva lica daljeg nasljednog nasljednog reda. re da. Kao osnovica za razvrstavanje u zakonske nasljedne redov e naše nasljedno pravo uzelo je parenteralno linearni sistem. Taj sistem zasniva se na prirodnoj strukturi porodice. Svaka porodica
sastoji se od više parentela koje se mogu posmatrati u uzlaznoj liniji prema precima i silaznoj liniji prema potomcima. Gleda no prema precima, parentele najbliţe ostaviocu su one kod kojih je rodonačelnik jedne otac,
a druge majka. Tim parentelama pripadaju i njihovi potomci, tj.braća i sestre ostavioca. Slijedeće parentele parentele su one čiji čiji su rodonačelni rodonačelnicc i djed i baka po očevo oče vojj liniji i djed i baka po ma jčinoj liniji, liniji, dakle 4 parentele. Tim parentelama pripadaju potomci djedova i baka, a to su ostaviočevi stričevi, ujaci i tetke sa svojim potomcima.
Gledano prema potomcima, parentela najbliţa ostaviocu je ona čiji je on rodonačelni k. Toj parenteli pripadaju njegova djeca i njihovi potomci.
Prilikom formiranja nasljednog reda polazi se od kriterija da isti nasljedni red čine parentele ostaviteljevih srodnika koji su sa njim u jednako bliskoj vezi. Po pravilu, dok postoji nasljednik iz prethodnog nasljednog reda, nasljednici iz narednog nasljednog reda ne mogu biti pozvani na
nasljedstvo. Izuzetak je slučaj kada bračni drug ostane sam u prvom nasljednom redu. On tada ne moţe naslijediti cijelu imovinu, već se prebacuje u drugi naslje dni red i dobiva polovinu zaostavštine. Zakon o nasljeĎivanju odreĎuje koliko dio zaostavštine pripada svakom od nasljednika iz istog nasljednog reda. MeĎutim, ukoliko se desi da odreĎeni nasljednik iz jednog reda ne moţe naslijediti dio zaostavštine koji mu po zakonu pripada, onda pravila o konkurenciji odreĎuju kojem ili kojim nasljednicima pripada taj dio zaostavštine. MeĎu pravilima o konkurenciji su pravo predstavlj predstavljanja, anja, pravo pravo priraštaja priraštaja i uv uvaţavanj aţavanjee posebnih posebnih prilika prilika i potreba naslj nasljednika. 2.1. Pravo predst predstavljanj avljanja a Ukoliko bi neki od nasljednika umro prije ostavioca, ili iz nekog drugog razloga ne bi naslijedio
ostavioca, na njegovo mjesto stupaju njegovi potomci i nasljeĎuju dio koji bi pripao njihovom pretku. To pravo potomaka zove se pravo preds tavljanja. Tako predstavljanje rješava odnos konkurencije nasljednika istog nasljednog reda. Prednost se uvijek daje pretku, ali ako on nije u
mogućnosti mogućnosti da naslij nas lijed edi,i, onda će ć e ostavio ostavioca ca naslijed naslijediiti njegovi (nasljed (nasljednikovi) nikovi) potomci. Pravo predstavljanja djeluje samo izmeĎu srodnika (zaključno sa 3.nasljednim redom) i kod
zakonskog nasljeĎivanja. Primjenjuje se u slijedećim slučajevima: ako je potomak ostavioca umro prije prije ostavioca, ostavioca, ako je on u od odno nosu su na ostavioca ostavioca nedo nedostoj stojan, an, isključen iz nasljedstva nasljedstva i kad s e odrekao nasljeĎa.
2.2. Pravo priraštaja Ukoliko i potomkovi potomci ne mogu iz nekog razloga da naslijede, dio zaostavštine ostaviočevog potomka pripada nasljednicima koji su mu u tom nasljednom redu najbliţi. Npr. ako je je umro umro ostavilac ostavilac koji koji je imao dva sina, s ina, od kojih kojih jedan iz nekog razl raz loga oga nije nije moglo moglo nas lijediti, lijediti, a
nije imao svojih potomaka, njegov dio zaostavštine pripašće njegovom bratu, tj. drugom sinu ostavioca. To je pravo priraštaja.
14
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
2.3. Uvažavanje posebnih prilika i potreba nasljednika Zakon za svakog nasljednika u svakom nasljednom redu načelno odreĎuje nasljedničku kvotu koja
mu pripada iz zaostavštine. MeĎutim, zakonodavac istovremeno uvaţava posebne prilike u kojima se nalazi i posebne potrebe koje ima pojedini nasljednik, tako da moţe doći do uvećanja ili umanjenja unaprijed odreĎenih dijelova pojedinih nasljednika. Pošto je to izuzetak od pravila, on se moţe primijeniti samo ako je izričito predviĎen u zakonu. Ovi izuzeci se mogu primjenjivati samo u prvom i drugom nasljednom redu. 3. PRVI ZAKONSKI NASLJEDNI RED
Čine ga djeca ostavioca i njegov bračni drug. Kao djeca ostavioca u smislu nasljeĎivanja, smatraju se njegova djeca (bračna i vanbračna) i njihovi potomci (ostaviočevi unuci, praunuci itd), te ostaviočev usvojenik i njegovi potomci. Nasljednici prvog nasljednog reda nasljeĎuju jednake dijelove. Ukoliko u prvom nasljednom redu ostane samo bračni drug, on se prebacuje u drugi nasljedni red. U prvom nasljednom predu prvenstveno se primjenjuje pravo predstavljanja, a tek ako se ono ne
moţe primijeniti, primjenjuje se pravo priraštaja. U ovom nasljednom redu se uvaţavaju posebne prilike prilike i potrebe nasljednika, nasljednika, usljed čega če ga se s e dio nasljeĎa neko nekogg od nasljedn nasljedniika moţe pov p ovećati ećati ili smanjiti, bez obzira na pravilo da svi nasljeĎuju jednake dijelove.
3.1. Povećanje nasljednog dijela djece Ako djeca nemaju nuţnih sredstava za ţivot, mogu zahtijevati od suda da njihov nasljedni dio poveća poveća i za toliko toliko umanji umanji dio bračnog bračnog drug dr uga. a. Ukoliko Ukoliko je zaostavštin zaostavštinaa male male vrijednosti, vrijednosti, sud moţe moţe odrediti da ona u cjelosti pripadne djeci, što znači da se bračni drug u cjelosti lišava svog dijela zaostavštine. Ukoliko samo neko od više djece nema nuţnih sredstava za ţivot, ono moţe od suda zahtijevati da se poveća njegov nasljedni dio na račun nasljednih dijelova ostalih nasljednika (djece i bračnog druga).
Prilikom donošenja odluke, sud će uzeti u obzir sve okolnosti, a posebno imovinske prilike i sposobnost za privreĎivanje svakog djeteta i bračnog druga, trajanje bračne zajednice, te vrijednost zaostavštine.
3.2. Poveća Povećanje nje nasljednog nasljednog dijel dije la brač bračnog nog druga druga Ako je bračni drug u teškoj materijalnoj situaciji, on moţe traţiti od suda da se njegov nasljedni dio poveća na račun ostalih nasljednika koji imaju potrebna sredstva za ţivot. Kad je u prvom nasljednom redu na račun djece, a kad je u drugom nasljednom redu na račun nasljednog dijela roditelja, a moţe mu pripasti i cijela zaostavština. Sud donosi odluku, uzimajući u obzir okolnosti kao i u prethodnom slučaju. 4. DRUGI ZAKONSKI ZAKONSKI NASLJEDNI NASLJEDNI RED
U drugi nasljedni red redovno ulaze roditelji ostavioca i njihovi potomci, tj.braća i sestre
ostavioca. Osim njih, u ovom nasljednom redu moţe se naći i bračni drug ako ostane sam u prvom nasljednom redu. Ukoliko je bračni drug prešao iz prvog u drugi nasljedni red, nj emu automatski pripada pripada polovina polovina zaostavšti zaostavštine, ne, a drugu drugu polovinu polovinu nasljeĎu nasljeĎujju rodite roditelji lji u jednakim jednakim dije dije lovima. ovima. Ukoliko je jedan roditelj umro prije ostavioca, a nema nijednog potomka, njegov dio nasljeĎuje drugi roditelj. Ako su prije ostavioca umrla oba rod itelja, naslijediće njihovi potomci (braća i
15
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM sestre ostavioca). Ako su oba roditelja umrla prije ostavioca, a nemaju potomaka, cjelokupnu
zaostavštinu nasljeĎuje bračni drug ostavioca. U drugom nasljednom redu takoĎer moţe doći do povećanja i smanjenja n asljednih dijelova. Do povećanj povećanjaa moţe do doći ći samo kod roditelja roditelja i bračnog bračnog druga, a do smanjenja smanjenja ko kodd svih nasljednika nasljednika ovog nasljednog reda.
5. TREĆI TR EĆI ZAKONSKI NASLJEDNI RED U treći red spadaju dede i nane ostavioca i njihova djeca – amidţe, dajdţe, tetke os tavioca (pravo predstavlj predstavljanja anja je je ograničeno ograničeno samo na na njihovu njihovu djecu). I ovdj ovdje vaţe načela predstavl predstavljanja i pr pr iraštaja.
TREĆI DIO NUŽNO NASLJEĐIVANJE 1. UVOD
U većini savremenih prava sloboda testiranja (raspolaganja imovinom putem testamenta) nije
neograničeno, apsolutno načelo, za razliku od raspolaganja imovinom za ţivota. Sa historijskog
aspekta, osnov ograničenja slobode testiranja se tumačio potrebom da odreĎena dobra ostanu u porodici kao uslov njenog ekonomskog opstanka. Moderna teorija sklona je stanovištu da osnov ograničenja slobode testiranja leţi u duţnosti izdrţavanja članova porodice koja ne prestaje ni nakon smrti.
Sve drţave koje ograničavaju slobodu testiranja to čine posredstvom ustanove nuţnog nasljednog dijela. Ostavilac je duţan da odreĎenim licima iz kruga zakonskih nasljednika (u pravilu najbliţim zakonskim nasljednicima) ostavi odreĎeni dio zaostavštine. Ovi zakonski nasljednici kojima u svakom slučaju pripada dio zaostavštine nazivaju se nužnim nasljednicima, a dio koji im po zakonu pripada i kojim ostavilac ne moţe raspolagati naziva se nužnim dijelom. Dakle, nuţni nasljedni red u cjelini ima imperativni karakter.
Pravila nuţnog nasljeĎivanja su imperativna samo za ostavioca, ali ne i za nuţne nasljednike. Ukoliko u testamentu ostavilac čini raspolaganja preko granica raspoloţivog dijela, to za sobom ne povlači povlači ništavost ništavost testamenta. testamenta. Da li će takva raspolaganja raspolaganja proizvoditi proizvoditi pune pune učinke, učinke, zavisi od nuţnih nasljednika. Ako nuţni nasljednici ne traţe svoj nuţni dio, testamentalno raspolaganje ostaće u punoj punoj vaţnosti, vaţnosti, mada je je njime njime zahvaćen i nu nuţni ţni dio. dio. Ustanova nuţnog dijela bila je u suštini izgraĎena već u rimskom pravu. Preuzeo ju je i Francuski graĎanski zakonik, a zatim i druge zemlje evropske kontinentalne pravne tradicije. Anglosaksonske zemlje (V.Britanija i SAD), a i neke zemlje Juţne Amerike su na stanovištu apsolutne slobode testiranja, mada i u tim zemljama postoje tendencije ograničenja slobode testiranja u korist maloljetnih potomaka, lica koja je ostavilac izdrţavao, kao i u slučaju raspol ras polagan aganjja odreĎeni odreĎe nim m kategorijama kategorijama dobara (npr. poljoprivredn poljoprivredniim zemljištem). 2. PRAVNA PRIRODA PRAVA NA NUŽNI DIO U jednom broju zemalja koje su bile pod jačim uticajem romanskog prava (romanske zemlje, zemlje istočne Evrope, pa i BiH), pravo na nuţni dio dio shvata sh vata se kao naslj nasljedno pravo. pravo. U zemljama zemljama pod pod uticajem uticajem germanski germanskihh pravnih pravnih običaja, običaja, pravo na na nuţni nuţni dio smatra smatra se obligacionim obligacionim pravom pravom..
16
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
2.1. Pravo na nužni dio kao nasljedno pravo (pars hereditatis) Domaća nauka graĎanskog prava gotovo u potpunosti je saglasna da je pravo na nuţni dio nasljedno pravo, pravo, s lijedeć lijedećii pri tome tome dikciju zakonskih propisa (Čl (Č l.30 ZN Bi B iH nosi nos i naslov «Pravo na nuţni dio je nasljedno pravo»). MeĎutim, ostavilac moţe odrediti da nuţni nasljednik svoj dio primi u odreĎe odreĎe nim stvarima, pravima ili novcu. pravnoj prirodi prirodi prava na nu nuţni ţni dio d io je dispoziti dispozitivne vne Prema jednom shvatanju, odredba o nasljedno- pravnoj
prir prir od odee i ostavilac, ostavilac, od odreĎuj reĎujući ući da nuţni nasljednik nasljednik primi svoj nuţni dio u od odreĎe reĎeni nim m pravima, pravima, stavlja nuţnog nasljednika u poloţaj singularnog sukcesora, u poloţaj povjerioca zaostavštine. Prema drugom mišljenju, ostavilac testamentom ne moţe promijeniti imperativne norme i nuţni nasljednik ima poloţaj univerzalnog sukcesora, čak i ako su mu ostavljene pojedine stvari, prava ili gotov novac.
Pravo na nuţni dio nema u svim situacijama nasljedno - pravna pravna obiljeţja, obiljeţja, mada su on onaa u cjelini cjelini uzevši dominantna. Na ovakav zaključak ukazuju slijedeće činjenice: Nuţni Nuţni naslj nas ljedni ednikk ne stiče stiče uvijek uvijek prava iz zaostavštine zaostavštine neposredno, neposredno, u trenutku s mrti ostavioca. U slučaju pretjeranih testamentalnih raspolaganja, nuţni nasljednik ne postaje titular prava u trenutku smrti ostavioca, već ta prava stiče testamentalni nasljednik. Nuţni nasljednik u takvom slučaju stiče pravo na nuţni dio tek ukoliko ga u zakonom propisanom roku zatraţi. Ukoliko to ne učini, sticanje testamentalnog nasljednika je definitivno. Dakle, u ovom slučaju pravo na nuţni dio je preobraţaj preobraţajno no pravo, pravo, pravna pravna moć. moć. U domaćoj doktrini i praksi široko je zastupljen stav da je pravo zahtijevanja nuţnog dijela nenasljedivo, što protivrječi naslj nas ljedno edno - pravnoj pravnoj pr pr irodi prava na nuţni nuţni dio. dio. Ako zakonski ili testamentalni nasljednik do kraja ostavinske rasprave ne da nikakvu nasljedničku izjavu, to znači prihvat nasljedstva. S druge strane, ukoliko nuţni nasljednik kome je povrijeĎeno pravo na na nuţni dio ne zatraţi svoje pravo u zakonsko zakonskom m roku, smatra se da se tog prava odrekao. odrekao. S tim u vezi postavilo se pitanje da li u slučaju odricanja od prava na nuţni dio dolazi do priraštaja tog dijela ostalim nuţnim nasljednicima ili se povećava raspoloţivi dio. Mišljenja su podijeljena i u doktrini i u sudskoj praksi, ali se ispravnim čini da ne doĎe do priraštaja drugim nuţnim nasljednicima.
Odgovornost nuţnog nasljednika za dugove ostavioca praktično postoji samo ako je nuţnom nasljedniku ostavljeno više nego što iznosi vrijednost nuţnog nasljednog dijela. On nikada ne odgovara za obaveze na teret svog nuţnog dijela, jer ima pravo na neokrnjenu vrijednost nuţnog dijela i u tome se njegov poloţaj razlikuje od poloţaja drugih nasljednika. Drugačija su pravna sredstva zaštite nasljednog prava i prava na nuţni dio. Različiti su i rokovi u kojima se tuţbe mogu podići. IzmeĎu nuţnih nasljednika, kao i nuţnog nasljednika i drugih nasljednika ne uspostavlja s e nasljednička zajednica, jer nuţni nasljednici nisu zajedničari u pravu, već suvlasnici, budući da je poznat alikvotni dio koji im pripada.
2.2. Pravo na nužni dio kao obligaciono pravo Prema shvatanju zastupljenom u njemačkom i austrijskom pravu, pravo na nuţni dio je obligaciono pravo. Nuţni nasljednik ima pravo na odreĎenu novčanu vrijednost, a ne na realan dio zaostavštine. Ovo pravilo je dispozitivno i ostavilac nuţnom nasljedniku moţe ostaviti i realni dio zaostavštine.
17
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
3. NUŽNI NASLJEDNICI NASLJEDNICI 3.1 . Krug nužnih nužnih nasljedni nasljednika ka
Osnovno pravilo je da je nuţni nasljednik ono lice koje bi u konkretnom slučaju bilo zakonski nasljednik da se raspored zaostavštine vrši prema pravilima zakonskog nasljeĎivanja. Tako su nuţni nasljednici rasporeĎeni u nuţne nasl jedne jedne redove redove uz dos dos ljednu ljednu primjenu primjenu pravil pravilaa parentelarno-linearnog sistema, što znači da je odnos izmeĎu nuţnih nasljednih redova odnos isključivosti. Primjena prava ograničena je u odnosu na zakonske nasljedne redove, jer je krug nuţnih nasljednika uţi od kruga zakonskih nasljednika, a takoĎer i primjena prava priraštaja. Prema našem nasljednom pravu, nuţni nasljednici su podijeljeni u 2 nuţna nasljedna reda. U prvom prvom su potomci ostavioca, usvojenici usvojenici iz potpunog potpunog usv usvojenj ojenjaa i nepotpunog nepotpunog usvojenja usvojenja sa širi širim m dejstvom (tj.ako meĎusobna nasljedna prava nisu isključena aktom o usvajanju), te bračni drug ostavioca. U drugom nuţnom nasljednom redu su bračni drug ostavioca (u slučaju da je jedini nuţni nasljednik u prvom nuţnom nasljednom redu), roditelji ostavioca, te njihovo prvostepeno potomstv potomstvoo (braća i sestre ostavioca). ostavioca). U ok okvi viru ru drugog nasljednog nasljednog reda pravo predstavljanja predstavljanja ograničeno ograničeno je samo na prve potomke potomke rodonače rodonačellnika, tj t j.roditelj .rodite ljaa ostavi osta vioca. oca.
3.2. Uslovi koje mora ispuniti nužni nasljednik U nasljednom pravu BiH postoje 2 grupe nuţnih nasljednika. Jedna grupa to svojstvo stiče pod
uslovom da ispunjava opće uslove za nasljeĎivanje, da su doţivjeli momenat delacije i da su dostojni, samo na osnovu činjenice da se sa ostaviocem nalaze u odreĎenim vezama (srodstvo, brak). Drug D rugaa grupa grupa nuţni n uţnihh nasljednika nasljednika to ne postaje postaje samom činj č injenicom enicom srod s rodstva stva sa s a ostaviocem, ostaviocem, već je potrebno da ispuni i odreĎeni dodatni uslov. Za one nuţne nasljednike koji to postaju po osnovu srodničke ili bračne veze sa ostaviocem kaţe se da nasljeĎuju prema objektivnom kriteriju, odnosno da su apsolutni apsolutni potencijalni nasljednici nasljednici.. Nuţni Nuţni nasljednici nasljednici koji mora morajju ispuniti i dodatne dodatne uslove, uslove, nasljeĎuju nasljeĎuju po objektivno objektivno -subjektivnom kriteriju, odnosno oni su relativni nužni nasljednici . Dodatni uslov formul isan je kao nesposobnost za rad i nemanje nuţnih sredstava za ţivot.
Red pozivanja na nasljeĎe je odreĎen opštim pravilima zakonskog nasljednog reda, a kada je po tim pravilima jedno lice pozvano na nasljeĎe, naslijediće nuţni dio samo ako u konkretnom s lučaju ispunjava i dopunski uslov.
Propisivanje dodatnih uslova za sticanje svojstva nuţnog nasljednika suţava krug nuţnih nasljednika. U BiH samo jedan uski krug lica nasljeĎuje po objektivnom kriteriju, a to su djeca ostavioca, usvojenik iz potpunog us vojenja i bračni drug ostavioca. Sva ostala lica iz kruga potencij potencijaa lnih nuţnih nasljedn nasljedniika mora morajju ispunjavati ispunjavati subjektivni subjektivni us us lov, tj. tj. da su nesposobni za rad i da nemaju nuţnih sredstava za ţivot.
3.3. OdreĎivanje O dreĎivanje veličine nužnog nužnog nasljednog dijela Veličina nuţnog nasljednog dijela odreĎuje se za svakog nuţnog nasljednika pojedinačno. Osnovica za izračunavanje je utvrĎeni dio zaostavštine koji bi pripao nuţnom nasljedniku kada bi se on u konkretnom konkretnom slučaju slučaju pojavio kao kao zakonski zakonsk i nasljedn nasljedniik. Na osnov osnovuu tako utvrĎenog utvrĎ enog zakonskog zakonskog nasljednog dijela se u procentu ili razlomku odreĎuje veličina nuţnog nasljednog dijela. Taj procenat procenat je razli različ it u uporednom uporednom pravu. pravu. U naslj nasljednom pravu BiH taj dio iznosi iznosi ½ zakonskog zakonskog nasljednog dijela, ukoliko se radi o nuţnim nasljednicima koji nasljeĎuju po objektivnom kriteriju. Za nuţne nasljednike koji nasljeĎuju po objektivno -subjektivnom kriteriju, taj dio iznosi 1/3 zakonskog zakonskog naslj nas ljednog ednog dij d ijee la.
18
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
4. UTVRĐIVANJE NUŽNOG DIJELA I SMANJENJE DOBROČINIH RASPOLAGANJA ZBOG
POVREDE NUŽNOG DIJELA U našem pravu odreĎena lica se štite od ostaviočevih pretjeranih raspolaganja ne samo pravom da im pripadne odreĎeni dio zaostavštine (npr.1/2 zakonskog nasljednog dijela), tj.zaštitom od pravnog pravnog iznas iznaslj ljeĎiv eĎivanja, anja, već i pravom da im pri pr ipadne odreĎena vrijednost zaostavštine (zaštita od vrijednosnog iznasljeĎivanja). To se postiţe ustanovom obračunske vrijednosti zaostavštine i mogućnosti da se na bazi obračunske vrijednosti zaostavštine doĎe do smanjenja testamentalnih raspolaganja i vraćanja poklona koje je ostavilac učinio za ţivota.
4.1. Obračunska vrijednost zaostavštine Osnovica za izračunavanje vrijednosti nuţnog nasljednog dijela nije čista vrijednost zaostavštine, već tzv.obračunska vrijednost zaostavštine.
Čista vrijednost zaostavštine dobiva se kad se od aktive zaostavštine oduzmu obaveze, troškovi popisa popisa i proc proc jene zaostavšti zaostavštine, ne, te troškovi troškovi sahrane ostavioca. ostavioca. je matematička matematička vrijednost vrijednost koja se do dobij bijee kada se na čistu čistu Obračunska vrijednost zaostavštine je vrijednost zaostavštine doda vrijednost poklona učinjenih za ţivota ostavioca. Pri tome se uzimaju u obzir samo pokloni do čijeg vraćanja moţe doći u slučaju povrede prava na nuţni dio. To su: pokloni uč uč injeni svim potencijalni potencijalnim m zakonskim zakonskim nasljedni nasljednicc ima u bilo bilo kom per periiodu ostavio ostaviočevog čevog pokloni ţivota; pokloni učinjeni učinjeni licima licima van kruga kruga potencij potencijaa lnih zakonskih zakonskih nasljednika nasljednika u pos pos ljednjoj ljednjoj godini pokloni ostaviočevog ţivota. Prilikom utvrĎivanja obračunske vrijednosti zaostavštine ne uračunavaju se manji uobičajeni pokloni, pokloni, pokloni pokloni učinjeni učinjeni od odreĎe reĎeni nim m kategori kategori jama jama pravnih pravnih lica lica (prema (prema ZN to su DPO, DPZ, samoupravne organizacije i zajednice), pokloni namijenjeni općedruštvenim ciljevima, te pokloni za koje sam zakon odreĎuje da se ne uračunavaju (npr.pokloni učinjeni na osnovu sporazuma izmeĎu ostavioca i potomaka o ustupanju imovine za ţivota ostavioca). Vrijednost poklona odreĎuje se prema stanju stvari u momentu kad je poklon učinjen, a prema vrijednosti u momentu smrti ostavioca ostavioca..
4.2. Smanj ma njenje enje testamentarnih raspolaganja i vraćanje vraćanje poklona pok lona besplatnim pravnim pravnim poslovim poslovimaa za ţivota ili testamentom testamentom raspol raspolagao preko granica granica Ako je ostavilac besplatnim rasoploţivog dijela, i ako ono što je ostalo nije dovoljno da se podmiri nuţni dio, nuţni nasljednik na raspolaganju ima odreĎena pravna sredstva kojima moţe otkloniti povredu prava na nu nuţn ţnii dio. dio. Nuţni Nuţni nasljednik nasljednik moţe traţiti traţiti smanj s manjenje enje testamentarni testamentarnihh raspol ra spolaganja. aganja. Testamentarna Testamentarna raspol raspolaganja aganja se umanjuju u mjeri u kojoj je to neophodno da bi se namirio nuţni dio, a smanjenje moţe ići do ja. Ako to nije nije do dovoljn voljnoo za namirenje namirenje nu nuţnog ţnog dije dije la, potpunog ukidanja testamentarnih raspolagan ja. nuţni nasljednik moţe traţiti i vraćanje poklona. Pokloni se vraćaju sukcesivno, obrnutim redoslijedom od reda po kome su učinjeni. Ako je više poklona učinjeno istovremeno, vraćaju se vrijednosti.. Poklo P okloni ni se vraćaju samo u onoj mjeri mjeri u kojoj kojoj je to potrebn potrebnoo da se se srazmjerno njihovo j vrijednosti namiri nuţni dio. U pogledu zahtjeva nuţnog nasljednika za naknadu zbog korištenja ili oštećenja stvari, kao i protuz protuzahtjev ahtjevaa poklonop poklonoprr imca za nakn naknadu adu troškova troškova koje koje je imao p ov ovodom odom stvari, poloţaj poloţaj poklonoprimca zavisi od njegove savjesnosti. Oboriva je pretpostavka ( praesumpti praesumptio o iuris) da je
poklono poklonoprimac primac bio bio savjestan do trenutka trenutka saznanj saznanjaa za zahtjev zahtjev za vraćanje vraćanje poklon poklona. a.
19
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
5. ZAŠTITA ZAŠTITA PRAVA NA NUŽNI DIO Tuţba za zaštitu prava na nuţni dio, tj tuţba kojom nuţni nasljednik traţi smanjenje testamentarnih raspolaganja naziva se actio supletoria . Rok za podizanje supletorne tuţbe je 3 godine. Mada zakoni govore o zastari, radi se u stvari o prekluziji, tj.potpunom prestanku prava zahtijevati smanjenje testamentarnih raspolaganja i vraćanja poklona. Sud na to pazi po sluţbenoj
duţnosti. Rok od 3 godine je objektivni rok i računa se od dana proglašenja testamenta, ako se traţi smanjenje testamentarnih raspolaganja, odnosno od dana smrti ili pravosnaţnosti rješenja o proglašenj proglašenjuu nestalog nestalog umr umr lim, ako se traţi vraćanje vraćanje poklona. poklona. Po pravilu, zahtjev za smanjenje testamentarnih raspolaganja pokreće se u ostavinskom postupku. Moţe se pokrenuti i u parnici, ako ostavinski postupak nije voĎen, ili je okončan ali se u njemu nije raspravljalo o ovom zahtjevu. Isto vaţi i za zahtjev za vraćanje poklona učinjenih zakonskim nasljednicima. Ako je zahtjev za vraćanje poklona usmjeren prema licima izvan kruga zakonskih nasljednika, zahtjev se mora posta viti u parnici, obzirom da ta lica ne učestvuju u ostavinskom postupku. Pasivno legitimirani su testamentarni nasljednik ili poklonoprimac i njihovi univerzalni sukcesori.
Prema nekim shvatanjima i presudama sudova, pravo na podizanje supletorne tuţbe nije nasljedivo, što se direktno protivi shvatanju prava na nuţni dio kao nasljednog prava. Prema drugačijem shvatanju koje prihvataju i neki sudovi, supletornu tuţbu u okviru zakonskog roka mogu podići i nasljednici nuţnog nasljednika koji za ţivota nije traţio svoj nuţni dio. 6. OPRAVDANA IZNASLJEĐENJA (RAZBAŠTINJENJA) (RAZBAŠTINJENJA) Zakon dozvoljava da ostavilac iznaslijedi (razbaštini) nuţnog nasljednika, ako za to postoje zakonom opravdani razlozi, ako bi se ostavljanje nuţnog dijela konkretnoj osobi pokazalo neopravdanim obzirom na njen odnos prema ostaviocu ili na društveno neprihvatljivo ponašanje. Naše, kao i većina savremenih savremenih prava, opzna opzna je 2 pravna pravna sredstva pomoću pomoću kojih ostavilac ostavilac moţe moţe oduzeti pravo na nuţni dio nuţnom nasljedniku: isključenje iz prava na nuţn i dio (exhereditatio nota causa ) i lišenje prava na nuţni dio u korist potomaka lišenog lica ( exhereditatio bona mente ).
6.1. Isključenje iz prava na nužni dio Nuţni Nuţni naslj nasljednik ednik moţe moţe biti biti isključen iz iz nuţnog nuţnog nasljednog nasljednog dijela: dijela: 1. Ako se povredom neke zako nske ili moralne obaveze teţe ogriješio o ostavioca, npr. ogriješio
se o obavezu izdrţavanja, pomaganja i vaspitanja koja postoji na strani roditelja, o obavezu na bračnu vj vjernost. 2. Ako je sa umišljajem učinio neko teţe krivično djelo prema ostaviocu ili njemu bliskom licu
(bračnom drugu, djetetu, roditelju). Da bi ovaj uslov bio ispunjen, mora postojati pravosnaţna osuĎujuća presuda u krivičnom ili graĎanskom postupku. TakoĎer je neophodno da je krivično djelo učinjeno sa umišljajem, a ne iz nehata, u nuţnoj odbrani ili stanju nuţde. Postavlja se pitanje pitanje koje koje krivično djelo se smatra «teţim» «teţim».. Prema Pre ma jednom mišljenju, mišljenju, to t o pi p itanje prosuĎuje prosuĎuje graĎanski sud kada odlučuje o razlogu za isključenje. Po drugom mišljenju koje se poziva na pravnu sigurnost, tj.j tj. jedi ed instveno postupanje sudova u sličnim situacijama, teţe krivično djelo je ono koje se goni po sluţbenoj duţnosti. Ovim razlogom za ekshereditaciju nije obuhvaćeno krivično djelo koje je već razlog za nedostojnost: umišljajno ubistvo ili pokušaj ubistva ostavioca. 3. Ako je potencijalni nuţni nasljednik učinio krivično djelo protiv osnova društvenog ureĎenja i
sigurnosti zemlje (formulacija u Zakonu je nešto drugačija i odgovara bivšem socijalističkom ureĎenju). TakoĎer je neophodno postojanje pravosnaţne sudske pr esude o tome.
20
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
4. Ako se nuţni nasljednik trajno odao neradu i nepoštenom ţivotu, npr.pijanstvu, kockanju,
prosj prosjačenju ačenju i s l. Sud oc oc jenjuje enjuje da li u konkretn konkretnom om slučaju slučaju postoji postoji ovaj razlog isključenj isključenjaa ili ne. Isključenje iz nuţnog nasljednog dijela, uz ispunje nje zakonskih razloga, zavisi od volje ostavioca koja mora biti izraţena u formi testamenta. Ostavilac moţe svog nuţnog nasljednika isključiti iz nuţnog dijela potpuno ili djelimično. To moţe učiniti izričito, ali i prećutno, “na nesumnjiv način”. Postojanje razloga za isključenje presuĎuje se prema trenutku pravljenja testamenta kojim se jedno
lica isključuje iz prava na nuţni dio. Prilikom isključenja jednog lica iz prava na nuţni dio, ostavilac ne odlučuje o sudbini nasljednog
dijela koji je trebao pripasti isključenome. Kome će taj dio pripasti zavisi od konkretne situacije i
rješava se prema opštim pravilima koja su u stvari pravila zakonskog nasljeĎivanja: primjenom prava predstavl predstavljanja, pr pr iraštaja uz izvjesna izvjesna ograni ograničenj čenjaa ili slijedoreda. slijedoreda. Potpunim isključenjem iz prava na nuţni dio lice gubi nasljedničko svojstvo i uopšte se ne uzima u
obzir obzir pri pr i raspravljanju zaostavštine, kao da nije ni n i postojao postojao u trenutku smrti s mrti ostav ostaviioca.
Ustanovu isključenja iz prava na nuţni dio treba razlikovati od ustanove nedostojnosti. Nedostoj Nedostojnost se od odno nosi si na sve vrste naslj nasljednika, a isključen sključenjje samo na nu nuţn ţnee naslj nasljednike. Za razliku od isključenja koje zavisi od volje ostavioca, nedostojnost nastupa ex lege, ispunjenjem zakonski propisanih uslova i sud na nedostojnost pazi po sluţbenoj duţnosti.
6.2. Lišenje prava na nužni dio u korist potomka lišenog lica Lišenjem ostavilac moţe otkloniti primjenu imperativnog nasljednog reda. On potpuno ili djelomično oduzima nuţni dio svom potomku, ostavljajući pritom taj dio njego vom potomku. Sa stanovišta stanovišta lišeno lišenogg nuţnog nasljednika, lišenje lišenje se moţe moţe ispoljavati kao kazna, kazna , meĎutim pr pr imarni cilj ove ustanove je da zaštiti odreĎene potomke lišenog lica. Ako na strani potomaka lišenog lica nisu ispunjeni zakonom propisani uslovi, ni lišenje neće proizvesti pravne učinke. Zakon izričito propisuje razloge zbog kojih jedno lice moţe biti lišeno prava na nuţni dio. Jedna grupa razloga odnosi se na ličnost nuţnog nasljednika, a druga na njegove potomke. Ostavilac moţe lišiti prava na nuţni dio svog potomka koji je rasipnik ili je prezaduţen. Lišenje moţe biti učinjeno samo u korist maloljetnih potomaka lica koje se lišava, ili u korist njegovih punolj punoljetnih etnih potomaka potomaka koji su nesposobni nesposobni za za rad. ra d. Lice Lice moţe moţe biti biti potpuno potpuno ili dje dje limično limično lišeno lišeno pr ava na nuţni dio. Da li je neko rasipnik ili je prezaduţen sud ocjenjuje u svakom konkretnom slučaju. MeĎutim, ukoliko je nekom licu ranijom odlukom suda ograničena poslovna sposobnost zbog rasipništva, sud ne mora utvrĎivati postojanje rasipništva. Lišenje se moţe vršiti u korist potomka bilo kojeg stepena srodstva sa lišenim licem. Lice koje se
lišava prava na nuţni dio mora ispunjavati opće uslove za nasljeĎivanje, ne smije biti nedostojno jer jer je u tom slučaju slučaju eli e liminisano minisano iz iz nasljeĎivanj nasljeĎivanja primj pr imjenom enom ove ustanove. TakoĎer, TakoĎer, potom potomcc i u č iju iju korist je izvršeno lišenje moraju ispuniti opće uslove za postajanje nasljednikom. Dio koji je trebao pripasti lišenom licu ostavilac moţe ostaviti jednom potomku lišenog, samo nekima od potomaka ili svima u jednakim ili nejednakim dijelovima, jer zakon takvom
raspolaganju ne postavlja nikakva ograničenja. Zakon je propustio normirati situaciju u kojoj lice ima više potomaka nesposobnih za privreĎivanje ili maloljetnih. U toj situaciji nuţno bi bilo odrediti da lišenj lišen je mora biti učinjeno srazmjerno u korist svih potomaka.
21
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Razlike izmeĎu isključenja i lišenja prava na nuţni dio postoje u razlozima za njihovu primjenu, karakteru karakter u jedne jedne i druge ustanove (kazneni i zaštitni), kao i nizu nizu drugih el e lemenata: emenata : - Ostavilac moţe iz nasljeĎa isključiti bilo kog nuţnog nasljednika, a lišiti moţe samo svoje potomke.
-
Uslovi za isključenje moraju postojati u trenutku pravljenja testamenta, a uslovi za lišenje kako u tom, tako i u trenutku smrti ostavioca. Izričita je zakonska odredba da lišenje gubi svoju vaţnost ako u trenutku smrti potomci u čiju korist je lišenje izvršeno nisu maloljetni ili nesposobni za pri pr ivreĎivanje.
ČETVRTI DIO TESTAM TEST AMENTARNO ENTARNO NASLJEĐIVANJE 4. POJAM POJAM TESTAM TESTAM ENTA Testament je jednostrani pravni posao mortis causa koj kojim ostavilac raspolaţe svojom imovinom.
Testamentom ostavilac odreĎuje nasljednike i njihove nasljedne dijelove, ali moţe vršiti i druga testameentarna raspolaganja. Sloboda testiranja načelno je ograničena ustanovom nuţnog dijela. Ako zavještalac nije sam učinio raspored svoje imovine za slučaj smrti, primjenjuje se zakonsko nasljeĎivanje. 2. OSOBINE TESTAMENTA KAO PRAVNOG POSLA
Da bi bio osnov za nasljeĎivanje, testament mora postojati u trenutku smrti ostavioca i imati sve osobine testamenta kao pravnog akta. a)
Testament je jednostrana izjava volje zavještaoca koja proizvodi pravno dejstvo, bez prihvatanja date izjave, jer testament nije pravni posao koji nastaje ponudom i njenim prihvatanj prihvatanjem. em. Pon P onudom udom i prihvatanjem prihvatanjem nastaje nastaje ugovor, ugovor, a ugovor ugovor po našem pra vu nije osnov za
nasljeĎivanje. b)
Testament je strogo lični pravni posao. Moţe ga sačiniti samo ostavilac, isključena je mogućnost zastupanja. Lica koja su nesposobna lično izraziti volju, ne mogu sačiniti testament. Testament po kazivanju ostavioca moţe sačiniti sudija i drugi organ, moţe se sačiniti u prisustvu tumača, ali prisustvo ovih lica kod pravljenja testamenta je samo u smislu pruţanj pruţanjaa pomoći i usluga, usluga, a nikako nikako kao kao davanje davanje izjave volje volje umjesto ostavi ostavioca. oca.
c)
Testament je izričita izjava volje. Moţe nastati samo izričitom izjavom volje ostavioca. U suprotnom suprotnom se smatra nepostoj ne postojećim. ećim.
d) Testament je opoziva izjava volje. Ostavilac ga moţe mijenjati potpuno ili djelomično sve do svoje smrti. e) Testament je strogo formalna izjava posljednje volje. Za proizvoĎenje pravnih posljedica
neophodno neophodno je kori kor ištenje neke od zakonom predviĎeni predviĎen ih formi testamenta. tes tamenta.
3. USLOVI ZA PUNOVAŽNOST TESTAMENTA 3.1. Sposobnost Sposobnost za pravljenje p ravljenje testamenta
Testament moţe sačiniti svako lice sposobno za rasuĎivanje koje je navršilo 16 godina ţiv ota. To je je posebna posebna testamentarn te stamentarnaa sposobn sposobnost, ost, nezavisna od opće opće graĎansko -pravne sposobnosti. Osnovni kriteriji na osnovu kojih se procjenjuje testamentarna sposobnost se tiču uzrasta i mentalne sposobnosti zavještaoca.
22
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Uzrast. Obzirom da je testament str ogo lični akt, zakonodavac je starosnu granicu odredio
relativno nisko da bi se i sasvim mladim licima pruţila mogućnost da izvrše raspored imovine za sluča slučajj smrti smrt i.
Sposobno Sposobnost st za rasuĎivanje rasuĎivanje,, kao subjektivni element, zavještalac ima ako je svjestan svojih postup postupaka aka i u mogućno mogućnost stii je je da shvati stvarni i pravni značaj značaj radnje radnje koju poduzima. poduzima. Nesposobno Nesposobnost st za rasuĎivanje moţe biti posljedica duševne bolesti, zaostalog duševnog razvoja, fizičkih nedostataka, uticaja alkohola i drugih drugih opojni opojn ih sredstava, sre dstava, te drugi drugih razloga biološke prirode. Za lica koja su dosegla traţeni uzrast prezumira se da su sposobna za rasuĎivanje, pa prema tome i za pravljenje testamenta. Eventualna suprotna tvrdnja se mora dokazati. Stoga testament koji je napravilo lice nesposobno za rasuĎivanje nije apsolutno, nego relativno ništav. Poništenje
testamenta iz navedenih razloga moţe traţiti osoba koja ima neposredan pravni interes i to u roku odreĎenom zakonom. Što se tiče punoljetnih lica kojima je oduzeta poslovna sposobnost, od pravosnaţnosti sudske odluke o oduzimanju poslovne sposobnosti takva lica se smatraju nesposobnim za rasuĎivanje, pa prema tome nemaju ni testamentarnu sposobnost. Sposobnost za pravljenje testamenta mora postojati u trenutku njegovog pravljenja. S tim u vezi, naknadni gubitak sposobnosti za rasuĎivanje (nakon što je testament sačinjen) ne utiče na njegovu
punovaţ punovaţno nost. st. 3.2. Način izjavljiv izjavljivanja anja volje volje
Izjava posljednje volje zavještaoca mora predstavljati njegovu stvarnu volju, izraţenu slobodno i svjesno svjesno,, a ne da je data u zabludi, zabludi, us ljed ljed prevare, prevare , pod pr pr ijetn ijetnjjom ili prinudom. (Testament (Testa ment je je pravni pra vni
posao, posao, pa je za njegov njegovuu punovaţno punovaţnost st potrebno potrebno da ispunjava spunjava opće opće uslove uslove za valjanost valjanost pravnog posl posla). a). U suprotn suprotnom om će testament testament bi biti ništav. ništav. 3.3. Forma 3.3. Forma testament testamenta a Testament je formalni pravni akt, pa je za njegovu punovaţnost uz ostale uslove potrebna i
zakonom predviĎena forma. Testament koji ne ispunjava uslove u pogledu forme je ništav i njegovo poništenje mogu traţiti lica koja imaju pravni interes.
4.
OBLICI TESTAMENTA TESTAMENTA
U savremenoj pravnoj teoriji i zakonodavstvu prihvaćena je podjela na redovne i vanredne, privatne i javne, usmene i pismene testamente. 4.1. Redovn 4.1. Redovnii testament testament
Redovni testamenti su oni oblici testamenta kojim se ostavilac u pravilu moţe sluţiti u redovnim okolnostima u svakoj prilici, koji ispunjavaju sve zakonom zahtijevane formalnosti za
punovaţ punovaţno nost st,, i čije čije je trajanje trajanje neograni neograničeno. čeno. Naše pravo predvi predviĎa više više oblika oblika redovnog redovnog testamenta i to: 2 oblika oblika privatno privatnogg testamenta (svojeručni i testament pred svjedocima), t e 3 oblika javnog testamenta (sudski, diplomatskokonzularni i meĎunarodni). je redovni, redovni, privatni privatni i pisani oblik testamenta. testamenta. Za njegov njegovu u Svojeručni Svojeručni (hologr (holografski) afski) testament testament je punovaţ punovaţno nost st potrebno je je da ga je zavještalac zavještalac napisao napisao svojom rukom rukom i potpisao. potpisao. Svoj Svo je ručno pisanje pisanje podrazumij podrazumijeva eva pisanje pisanje rukopisom rukopisom ili stenografskim stenografskim pismom, pismom, a li ne i pisanje pisanje pisaćom mašinom. mašinom.
23
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Testament moţe biti napisan maternjim ili stranim jezikom, ţivim ili mrtvim. Irelevantno je čime i na čemu je napisan, ali se redovno piše na papiru i uobičajenim sredstvima za pisanje. Testament mora biti svojeručno potpisan od strane ostavioca punim imenom i prezimenom, što je u skladu sa odredbama Zakona o ličnom imenu. No, većina pravnih teoretičara, a i sudska praksa smatra da se ne dovodi u pita nje punovaţnost testamenta ako je ostavilac u potpisu upotrijebio pseudoni pseudonim, m, nadi nad imak ili kor kor istio nazive kojim se označava odnos odnos zavještaoca zavještaoca prema nasljedni nasljednicc ima (otac, majka i sl).
Za punovaţnost testamenta nije nuţno da se označi datum njegovog sastavlj anja, ali se u Zakonu navodi da je korisno da datum bude naznačen. To je zaista korisno, posebno u situaciji kada se pojavi pojavi više više testam tes tamenata enata ili ili ako ako se pokuša pokuša ospori osporiti ti sposobno sposobnost st zavještaoca za njegov njegovoo sastavljanje. sastavljanje. Pisani testament testament pred pred svjedocima svjedocima (alografski testament) testament) spada u red redovnih i privatnih
testamenata, a u praksi se najčešće i koristi. Osobine ovog testamenta su: -
To je testament koji je po zahtjevu i kazivanju zavještaoca sastavilo drugo lice. Nije isključena i mogućnost da lice koje piše testament bude sam zavještalac, u slučaju da testament ne piše rukom, već koristeć koristećii pisaću mašinu ili drugo sli s lično čno sredstvo. sre dstvo.
-
Testament mora biti svojeručno potpisan od strane zavještaoca punim imenom i prezimenom. Sudska praksa ne isključuje isključuje ni n i potpisiva potpisivanje nje pseudo pse udonimom nimom pod kojim je zavještalac poznat. poznat.
-
Pored potpisa zavještaoca, uslov za punovaţnost testamenta je potpis 2 svjedoka. Svjedoci se potpi potpisuju suju na akt koji koji je je zavještalac zavještalac označio označio kao kao svoj testament. testament. Svjedoci Svjedoci ne ne moraju biti biti pri pr isutni sastavljanju testamenta, niti im mora biti poznat sadrţaj testamenta. U zakonu se ne traţi isticanje njihovog svojstva svjedoka, ali se u teoriji zastupa mišljenje da bi taj dodatak bio koristan.
privatnih je redovni, redovni, javni oblik oblik testamenta. U praksi praksi je manje manje prihvaćen od privatnih Sudski testament je oblika, moţda zato što zavještalac kod ovog oblika ne moţe sačuvati tajnost. Ovaj testament mogu praviti lica koja znaju čitati i pisati, odnosno lica koja pred sudom mogu je da li zavještalac zavještalac svoju svoju volj v oljuu izraţava izraţava izraziti svoju volju za pravljenje testamenta. Irelevantno je usmeno, mada se ovaj način najčešće koristi. U slučaju nijemih lica, to moţe biti učinjeno pisanim putem putem ili znacima znacima kojim kojim se sluţe sluţe nijema nijema lica, lica, uz pr pr isustvo tumača. tumača. Za sastavljanje sudskog testamenta nadleţan je svaki osnovni, odnosno općinski sud. Poslove oko sastavljanja testamenta vrši sudija pojedinac. Prva radnja prilikom sastavljanja sudskog testamenta je utvrĎivanje identiteta zavještaoca, što predstavlj predstavljaa uslov za za nj n jegov egovuu punovaţnost. punovaţnost. Identi Identitet sudija sudija moţe utvrdit utvrditii na na više više načina: načina: 1. Ako sudija lično poznaje zavještaoca po imenu i prezimenu, nema potrebe da traţi druge
dokaze o identitetu zavještaoca.
2. Ako sudija zavještaoca ne poznaje lično, identitet utvrĎuje na osnovu ličnih isprava i izjavom jetnog svjedok svjedoka, a, čiji č iji identi identitet tet utvrĎuje utvrĎuje na isti isti nač načiin (ličnim (ličnim poznavanj poznavanjem em ili putem putem jednog jednog punol punol jetnog
isprava). ZN je ograničio mogućnost utvrĎivanja identiteta samo ličnom kartom, pa je tako isključena sključe na mogućnost mogućnost utvrĎivanj utvrĎivan ja identiteta drugim javnim ispravama. 3. Ako zavještalac sudiji nije lično poznat i ako nema isprave, odnosno ličnu kartu, identitet
zavješta zavještaoca oca utvrĎuje utvrĎuje se izjav zjavom om 2 svj sv jedoka.
24
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
U zapisniku će se navesti način utvrĎivanja identiteta zavještaoca i svjedoka. Ovaj zapisnik moţe biti sastavljen nezavisno od zapisnika o sastavljanju testamenta.
Ukoliko se pred sudijom pojavi lice koje nema testamentarnu sposobnost, sudija neće utvrĎivati njegov identitet. Ako nakon utvrĎenog identiteta sudija posumnja u sposobnost zavještaoca za rasuĎivanje, duţan je poduzeti sve mjere da se to utvrdi. Ako se utvrdi nesposobnost za rasuĎivanje, sudija je duţan obustaviti sačinjavanje testamenta. Testament sudija sastavlja nakon usmenog kazivanja zavještaoca. Izuzetno, ako se radi o nijemim licima, to moţe biti učinjeno pismen o ili specijalnim znacima. Testator se prilikom usmenog izlaganja moţe sluţiti zabilješkama, ali ne moţe pročitati već napisan testament niti ga moţe predati sudiji da ga sudij sudija prenese u zapi zapisnik. Kada sasluša sasluša kazivanj kazivanjee zavještaoca, zavještaoca, sud sudij ijaa mora javu u zapisniku zapisniku uoblič uoblič iti kao testament. On je duţan zavještaoca zavještaoca upoz upozoriti oriti na njegovu iz javu eventualne nejasnoće, nepreciznosti, kontradikcije ili raspolaganja koja su protivna zakonu. Ako zavještalac i pored upozorenja sudije insistira na sastavljanju testamenta sa iznesenim sadrţajem, sudija je duţan da to učini jer kod ovog testamenta on samo formuliše i zapisuje volju testatora. U zapisnik se unose sve okolnosti koje bi mogle biti od uticaja na punovaţnost testamenta. Nakon sastavljanja testamenta pristupa se njegovom čitanju i potpisivanju. Ako se radi o slijepom
ili nepismenom licu, ili licu koje izjavi da nije u stanju pročitati testament, sudija će ga pročitati u prisustvu prisustvu 2 svjedok svjedoka. a. Pri P risutni sutni svjedoci svjedoci u takvoj takvoj situaciji situaciji će svojim svojim potpi potpiss om potvrdi potvrditi ti da je sudij a u njihovom prisustvu pročitao testament zavještaoca, kao i da je zavještalac u njihovom prisustvu to potpisao ili stavio rukoznak uz izjavu da je to njegov testament. Diplomatsko-kon Diplomatsko-konzula zularni rni testament. testament. Predstavlja redovni, javni i pisani oblik testamenta za koji
vaţe sve odredbe koje se odnose i na sudski testament. Specifičnost ovog oblika je što ga mogu koristiti samo drţavljani BiH, što nije slučaj kod sudskog testamenta, kao i u tome što se moţe sastaviti samo u zgradi diplomatsko-konzularnog predsta vništva izvan BiH. Sudski testament se moţe sačiniti i izvan sudske zgrade. je oblik redovnog javnog testamenta ko koji ji je u naše pravo uv uveden eden MeĎunarodni MeĎunarodni testament testament je Zakonom o ratifikaciji Konvencije o jednoobraznom zakonu o obliku meĎunarodnog testamenta, sa Prilogom. Konvencija je usvojena na Diplomatskoj konferenciji o jednoobraznom zakonu u
pogled pogleduu oblika oblika meĎunarodno meĎunarodnogg testamenta, testamenta, koja koja je odrţana odrţana oktobra oktobra 1973.godi 1973.godine ne u Vašington Vašingtonu. u. MeĎunarodni testament je punovaţan u pogledu oblika, bez obzira na mjesto g dje je napravljen, gdje se nalaze dobra, bez obzira na drţavljanstvo, prebivalište ili boravište zavještaoca, ako je napravljen u obliku testamenta a saglasno odredbama zakona. Ništavost meĎunarodnog testamenta ne utiče na njegovu eventualnu punovaţnost u pogledu oblika testamenta druge vrste. Npr. ako nisu ispunjeni zakonski uslovi u pogledu testamentarnih svjedoka, meĎunarodni testament kao takav će biti ništav, ali moţe vrijediti kao svojeručni testament ako ispunjava zakonske uslove za punovaţ punovaţno nost st ovog oblika oblika testamenta. testamenta. MeĎunarod MeĎunarodni ni testament će ć e biti biti punovaţan punovaţan ako su ispunjene spunjene slijedeći bitni elementi: -
ako je sačinjen u pisanom obliku (na bilo kom jeziku, rukom ili na neki drugi način – pisaćom mašinom i sl);
-
ako je zavještalac u prisustvu 2 svjedoka i lica ovlaštenog za testament izjavio da je pismeno njegov testament i da je upoznat sa njegovom sadrţinom, pri čemu zavještalac moţe ali ne mora sa sadrţinom testamenta upoznati ni svjedoka ni ovlašteno lice;
-
ako je testament potpisan u prisustvu svjedoka i ovlaštenog lica ili ako je prethodno potpisan,
-
onda zavještalac potvrĎuje potpis kao svoj. Ako zavještalac nije u stanju da se potpiše, saopštiće razl ra zlog og ovlašte ovlaštenom nom licu, koje će to zabiljeţiti zabiljeţiti na testamentu; te stamentu; ako su svjedoci i ovlašteno lice u prisustvu zavještaoca stavili svoje potpise na testament.
25
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Neispunj Neispunjenje enje jednog od ovih elemenata elemenata povlači povlači ništavost ništavost testamenta. Opozi Opozivanj vanjee testamenta podlij podlijeţe eţe redovnim redovnim propi pr opiss ima o opoziv opozivanju anju testamenta. Ovlašteno Ovlašteno lice za sastav s astavlj ljanje anje testamenta je je sudija osnovnog osnovnog ili općinskog suda, konzularni predstavnik ili diplomatski predstavnik koji vrši koonzularne poslove, te zapovjednik broda. Svjedoci pri sačinjavanju testamenta mogu biti poslov poslovno no sposobna sposobna punolj punoljetna etna lica lica koja koja razumiju razumiju jezik na ko kome me je zavještalac zavještalac izjavio zjavio da je pis pis meno njegov testament i da je upoznat upoznat sa njegovom njegovom sadrţinom. sadrţinom. Svj Sv jedoci ne smiju biti u srodstvu (do 4.stepena pobočnog pobočnog srodstva) ili bračnoj brač noj vezi sa zavješta zavještaocem. ocem. 4.2. Vanredni oblici testamenta testamenta Testament na brodu predstavlja javni i pisani testament koji se od redovnog sudskog testamenta
razlikuje po tome što se moţe sačiniti samo na brodu, što ga sastavlja zapovjednik broda i što mu je je trajanje trajanje ograničeno ograničeno na 30 dana od povratka povratka zavještaoca zavještaoca u drţavu drţavu 1 .
Vojnički testament. Za vrijeme mobilizacije i rata , po odredbama koje vaţe za sačinjavanje sudskog testamenta, licu na vojnoj duţnosti testament moţe sačiniti komandir čete ili drugi starješina njegovog ili višeg ranga ili neko drugo lice u prisustvu nekog od njegovih starješina, kao i svaki starješina od vojenog odreda. Ovaj testament predstavlja vanredni javni pisani testament. Prestaje vaţiti 60 dana po prestanku rata ili 30 dana po demobilizaciji. Usmeni testament. Zavještalac moţe svoju posljednju volju izjaviti usmeno pred 2 svjedoka, samo ako usljed izuzetnih prilika nije u mogućnosti da sačini pisani testament. Usmeni testament
prestaje prestaje vaţiti vaţiti u roku od 30 dana od prestanka prestanka izuzetnih zuzetnih prilika. Zakon Zakon ne navodi šta se podrazumij podrazumijeva eva pod izuzetnim izuzetnim pr pr ilikama ilikama i to će bi b iti stvar ocjene ocjene suda. U teoriji teoriji se zastupa mišljenje mišljenje da izuzetne prilike mogu biti opšte (rat, poţar, zemljotres, poţar i sl), ali i subjektivne (teška bolest sa lošim prognozama, teške tjelesne povrede, doţivljeni udes i slične situacije kada se moţe očekivati smrt). Svjedoci su duţni da bez odlaganja zapišu izjavu zavještaoca i da je što prije predaju sudu ili da je usmeno ponove pred sudom iznoseći kad, gdje i u kojim okolnostima je zavještalac izjavio svoju posljednju volju. 5.
SVJED SV JEDOCI OCI TESTAMENTA TESTAMENTA
Učešće svjedoka uslov je punovaţnosti pojedinih oblika testamenta. Naše pravo postavlja uslove od kojih zavisi da li je odreĎeno lice podobno da bude svjedok testamenta. S tim u vezi razlikuju se apsol a psolutna utna i relativna relativna nepodobnost testamentarni testa mentarnih h svjedoka. Apsolutna Apsolutna nepodobn nepodobnost ost testamentarnih testamentarnih svjedo sv jedoka ka. Prema čl.71, st.1 ZN BiH, svjedoci pri punoljetna lica sači sač injavan njavanjju pismenog pis menog testamenta pred svjedocima svjedocima i sudskog sudskog testamenta, mogu bi b it i punoljetna koja nisu lišena poslovne sposobnosti i koja znaju čitati i pisati, a kod sudskog testamenta i koja razumiju je zik zik na kome je testament testament sačinjen. sačinjen. Dakle, opšti uslovi su punoljetstvo, poslovna
sposobnost, pismenost i kod sudskog testamenta razumijevanje jezika na kome je sačinjen testament. Lica koja ne ispunjavaju ove uslove su apsolutno nepodobna, tj. uopće ne mog u biti testamentarni testa mentarni svjedoc svjedocii. Relativna Relativna nepodobnost nepodobnost testament testamentarnih arnih svjedoka. svjedoka. Prema čl.71 st.2 ZN BiH, svjedoci ne mogu biti
lica u srodstvu (krvnom i graĎanskom) sa ostaviocem i to u uspravnoj liniji bez ograničenja, a u pobo pobočno čnojj do do 4.stepena, 4.stepena, kao ni ni brač bračni ni drug drugovi ovi ostavioca. ostavioca. Ov Ovaa nepodob nepodobno nost st vaţi i za za sudije.
1
Gdje su nam brodovi?
26
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
SADRŽINA TESTAMENTA
6.
Sadrţaj testamenta moţe da se odnosi na: -
odreĎivanje nasljednika nasljednika i nasljednih nasljednih dijelova; isključenj sključe njee zakonsk zakonskog og nasljednika iz naslj nas ljedstva; edstva;
-
lišenje prava nasljednika na nuţni dio;
-
oproštaj nedostojno nedost ojnost stii;
-
ostavljan ostavljanjje legata; egata ;
-
postavlj postavljanje anje izvrš zvršioca ioca testamenta; testamenta;
-
testamentarn testa mentarnee odredbe odredbe neimo neimovinskog vinskog karaktera. karaktera .
-
Obzirom na navedeno, sadrţina testamenta se moţe podijeliti na materijalnu, formalnu i sadrţinu neimovinske prirode. Formalna sadrţina obuhvata postavljanje izvršioca testamenta, sadrţina neimovinske prirode moţe biti npr.odreĎivanje mjesta sahrane, priznavanje vanbračnog očinstva i sl, a ostali osta li navedeni elementi spadaju u mater ijalnu ijalnu sadrţin sa drţinu. u. 6.1. Odredivanje nasljednika i nasljednih dijelova
Za nasljednika moţe biti odreĎeno svako fizičko ili pravno lice, osim lica nedostojnih za f actio passiva. passiva. Naslj nasljeĎivanje, dakle sva lica koja posjeduju testamenti factio Nasljednik moţ m oţee biti samo lice koje je ţivo u trenutku otvaranja nasljeĎa. Sposobnost za nasljeĎivanje ima i nasciturus (dijete začeto u trenutku otvaranja nasljeĎa). Nasljednik Nasljednik moţe moţe biti naveden naveden po imenu imenu i prezimenu prezimenu ( nominatio here h eredis dis ), a moţe biti postavljeno i lice koje treba da nastane (nasciturus ). Zavještalac moţe i posredni m putem odrediti nasljednika na način što će u testamentu ostaviti podatke na osnovu kojih se moţe utvrditi ko su nasljednici. Npr. zavještalac zavještalac moţe moţe ostaviti ostaviti nasljeĎe nasljeĎe licu koje pronaĎe pronaĎe lijek ijek protiv protiv neke bol bolesti est i. zaostavštini, ili na njenom dije dije lu. U tom smislu se Nasljednici mogu biti postavljeni na cijelo j zaostavštini, govori o univerzalnoj i singularnoj sukcesiji. Univerzalna sukcesija ( successio per universitatem universitatem) podrazumij podrazumijeva eva prije prije laz svih prava i obaveza zavještaoca zavještaoca na nasljednika, asljednika, a singularn singularnaa ( successio singularis) znači prelazak na nasljednika samo nekih zavještaočevih prava. Nasljedni dijelovi se mogu odrediti razlomkom ili procentualno. 6.2.
OdreĎivanje nasljednika uz izvjesna ograničenja ograničenja
Zavještalac moţe nasljednika odrediti sa ili bez ograničenja. Ograničenja pri odreĎivanju nasljednika mogu biti odreĎivanje supstitucije, odreĎivanje uslova, roka ili naloga (nameta), te odreĎivanje legata.
OdreĎivanje supstitucije (Institutione cum supstitutione). Zavještalac moţe testamentom odrediti lice kome će nasljedstvo pripasti u slučaju da odreĎeni nasljednik umre prije zavještaoca, ako se odrekne nasljeĎa ili ako bude nedostojan da naslijedi. Isto vaţi i za legate. Ovakva odredba u testamentu naziva se prostom ili vulgarnom supstitucijom ( supstitutio vulgaris ). Našim za konom nisu dozvoljene fideikomisarna i pupilarna supstitucija. Fideikomisarna podrazumijeva
imenovanje nasljednika svom nasljedniku. Kod pupilarne supstitucije zavještalac odreĎuje nasljednika svom maloljetnom djetetu u slučaju da ono umre prije nego posta ne sposobno za testiranje.
27
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
OdreĎivanje uslova, roka ili naloga. Zavještalac moţe u pojedinim odredbama testamenta postavi postaviti ti us lov ovee ili rokove. rokove. ZN ne sadrţi s adrţi odredbe o us us lovima ovima ili rokovima rokovima kod testamenta, pa pa se tu primjenjuj primjenjujuu odgovaraju odgovarajuće će odredbe odredbe Zakona o obligacionim obligacionim odnosi odnos ima (ZOO). (ZOO ). Uslov (conditio ) je ograničenje kojim se odreĎivanje nasljednika čini zavisnim od nastupanja,
odnosno nenastupanja neke neizvjesne činjenice. Uslov moţe biti suspenzivni ili rezolutivni, kauzalni, potestativni, mikstni, a firmat firmatiivni ili negat ivni.
Kod odreĎivanja rokova značajno je razlikovati suspenzivni rok (početni – dies a quo ), gdje je nasljednik odreĎen tako da postaje nasljednikom tek istekom odreĎenog vremena, te rezolutivni rok (završni – dies ad quem), gdje nasljednik prestaje biti nasljednikom protekom odreĎenog vremena.
Zavještalac moţe nekom duţnošću opteretiti lica kojima ostavlja neku korist iz zaostavštine. Za nalog (namet - modus) takoĎer vaţe odredbe ZOO. Bitne osobine modusa su: -
njime moţe biti opterećen ne samo nasljednik, već i legatar i svako drugo lice koje nešto dobiva iz zaostavštine;
-
nemogući, nedozvoljeni, nemoralni, nerazumljivi i protivrječni nameti se smatraju nepostojećim; lice koje modusom dobiva moţe svoje pravo realizovati kao povjerilac po pravilima
-
obligacionog obligacionog prava. pra va.
OdreĎivanje legata. Legat ili zapis (legatum) je odreĎena korist koju zavještalac ostavlja nekom licu, ali time ovo lice ne postavlja za svog nasljednika. Ostavljena korist moţe biti stvar ili pravo. Lice kome je nešto nami jenjeno jenjeno naziva se legatar. Legatar je po pravilu s ingularni ngularni sukcesor zavještaoca, te na osnovu testamenta ima samo obligacionopravni zahtjev prema licu opterećenom legatom. Ako je izvršenje naloţeno nekolicini lica, svako lice odgovara srazmjerno dijelu zaostavštine koji dobija, osim ako se iz testamenta moţe zaključiti da je zavještalac htio da tu odgovornost rasporedi na drugi način. Pravo na izvršenje legata zastarijeva za godinu dana od dana kad je legatar saznao za svoje pravo i bio ovlašten da traţi izvršenje legata. Legatar ima pravo traţiti izvršenje legata i kad je lice koje je po testamentu bilo duţno izvršiti legat umrlo prije zavješta zavještaoca, oca, odreklo se nasljeĎ nasljeĎaa ili je nedostojno da naslijedi. Nasljednik Nasljednik nije nije duţan izvrš izvršiiti u cje cje lini lini legate čija čija vrij vr ijednost ednost premašuje premašuje vrijedno vrijednost st raspoloţivog raspoloţivog dijela zaostavštine. Ovo vaţi i za legatara, ako namet koji treba izvršiti prelazi vrijednost legata. U takvim slučajevima svi legati i nameti se smanjuju u jednakoj srazmjeri, ako zavještalac nije odredio drugači je. je. Kao singularni sukcesor, legatar ne odgovara za dugove zavještaoca, osim ako je zavještalac naredio drugačije. U svakom svakom slučaju, slučaju, odgovornost legatara egatar a kreće se s e u granicama granicama vrijednosti vrijednosti legata. Legat moţe prestati usljed razloga na strani legatara i na strani zavještaoca. Kada su u pitanju razlozi na strani legatara, vaţenje legata prestaje ako legatar umre prije zavještaoca, ako se odrekne legata ili ako je nedostojan. S druge strane, legat moţe prestati i u slučaju kad je zavještalac za ţivota otuĎio ili potrošio predmet legata, ili je predmet legata prestao postojati ili je slučajno propao nakon smrti zavještaoca. je lice koje koje je ostavil ostavilac testamento testamentom m od odredio redio da se stara stara o izvršenju zvršenju Izvršilac testament testamentaa je testamenta testa menta u cjelini cjelini ili jednom dijelu. Izvrš ilac ilac moţe bi b it i jed jedno no ili više više lica. lica. To moţe moţe biti svako poslov poslovno no sposobno sposobno lice. lice. Lice Lice koje koje je od odreĎe reĎeno no za izvršio izvršioca ca testamenta ne mora mora se prihv prihvati atiti ti te duţnosti. Duţnost izvršioca odreĎuje sam zavještalac, a ako to nije uradio te duţnosti mogu biti: da se stara o čuvanju zaostavštine, da upravlja zaostavštinom, da se stara o isplati dugova i legata, da se stara da testament bude izvršen kako je zavještalac htio.
28
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Izvršilac je duţan poloţiti sudu račune o svom radu. Ima pravo na naknadu troškova i nagradu za svoj trud, koja će mu se platiti na osnovu odluke suda, a na teret raspoloţivog dijela zaostavštine. Sud po prijedlogu ili sluţbenoj duţnosti moţe opozvati izvršioca testamenta ako njegov rad nije u skladu sa zakonom ili voljom zavještaoca. 7.
OPOZIV OPO ZIVANJE, ANJE, ČUVANJE Č UVANJE I TUMAČENJE TESTAM TESTAM ENTA
je radnja radnja kojom kojom zavještalac zavještalac u cjeli cjelini ni ili dj d je limičn limičnoo povlači povlači svoju svoju izjavu izjavu Opozivanje testamenta je poslj posljedn ednjje volje. volje. Ovo povlačenje povlačenje se čini čini izjavom izjavom datom u bil b iloo ko kom m obliku obliku u ko kome me se po zakonu zakonu moţe moţe sač s ačiiniti testament. testa ment. Pisani testament se s e moţe moţe opozvati i uništenjem. Opoziv moţe biti izričit i prećutan. Izričit opoziv je pravljenje novog testamenta kojim se opoziva raniji. Ako se kasnijim testamentom izričito ne opoziva raniji, odredbe ranijeg ostaju na snazi ukoliko nisu u suprot nosti sa odredbama kasnijeg testamenta. Ako je zavještalac uništio kasniji testament, raniji ponovo dobiva snagu, osim ako se dokaţe da zavještalac to nije htio. Prećutan opoziv je u slučaju kada zavještalac kasnije drugačije raspolaţe odreĎenom stvari k oju je nekom zavještao.
Čuvanje testamenta. Pod čuvanjem testamenta podrazumijeva se čuvanje pismena o sadrţaju testamenta. ZN ne reguliše načine čuvanja testamenta, pošto je to prvenstveno stvar zavještaoca. Ipak, moţe se reći da postoje 4 načina čuvanja: od strane samog zavještaoca, od strane nekog drugog lica, kod depozitnih ustanova (banka, pošta i sl), te od strane suda. Zakon o nasljeĎivanju reguliše pitanje samo čuvanja testamenta u sudu. Zavještalac moţe svojeručni testament, pisani testament pr ed svjedocima i sudski testament predati na čuvanje nadleţnom sudu u otvorenom ili zatvorenom omotu, o čemu će sud sastaviti zapisnik, testament staviti u poseban omot koji će zapečatiti i čuvati u sudu. Za čuvanje testamenta nadleţan je je osn osnovni ovni (op ( općinski ćinski)) sud. U odreĎenim detaljima razlikuju se postupci oko predaje na čuvanje i preuzimanj preuzimanjaa sudskog sudskog testamenta, testamenta, svojeručno svojeručnogg testamenta testamenta i pisanog pisanog testamenta pred svj svjedocima. edocima. jera je Tumačenje testamenta. Tumačenje testamenta je iznalaţenje prave volje zavještaoca. Nam jera volja zavještaoca koja je manifestovana u testamentu na tačno odreĎeni način i koja objašnjava šta je je i zašto zavj zavještalac htio post postiići svojim svojim testamentom testamentom..
Ukoliko je zavještalac u testamentu jasno i konkretno izrazio svoju volju na način koji ne ostavlja mjesta sumnji, onda će se zavještaočeva volja tako i ostvariti shodno odredbi ZOO po kojoj se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase. U slučaju da nije moguće pronaći pravu volju zavještaoca, vaţi pravilo da se treba drţati onoga što je najp ovoljnije za zakonskog nasljednika ili lice kome je u testamentu naloţena neka obaveza. 8.
NIŠTAVOST NIŠTA VOST TESTAMENTA TESTAMENTA
Zakon kao osnovne uslove za poništenje testamenta navodi: -
nedostatak testamentarne sposobnost sposobnostii;
-
prijetnja, prinuda i zabluda;
-
nedostatak forme;
-
ostavljanje nečeg sudiji koji je testament sačinio, svjedocima pri njegovom sačinjavanju, kao i precima, precima, potomcim potomcima, a, braći, sestrama, bračni bračnim m drug drugovima ovima ovih ovih lica;
29
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM -
ostavljanje nečeg svjedocima pri sačinjavanju usmenog testamenta, njihovim bračnim drugovima, potomcima potomcima i precima, precima, srodnicima srodnicima u pobočnoj pobočnoj liniji zaključno zaključno sa 4.stepenom 4.stepenom srodstva i bračnim drugovima svih ovih lica.
Testament moţe biti ništav u cjelosti ili samo u pojedinim dijelovima. Poništenje moţe traţiti osoba koja ima pravni interes. O kojem licu se konkretno radi je faktičko pitanje koje sud ocjenjuje za konkretan slučaj. To mogu biti npr.zakonski nasljednici, nasljednici po ranijem testamentu, javni javni pravobranil pravobranilac ac u sl s lučaju zaostavštine zaostavštine bez nasljedn nasljedniika, javni tuţilac tuţilac u s lučaju učaju protivzak protivzakonitih onitih testamenata.
U slučaju poništenja testamenta, primjenjivaće se odredbe nekog ranijeg testamenta. Ako on ne postoji, postoji, pri pr imijeniće mijeniće se zakonsk zakonskoo nasljeĎivanj nasljeĎivanje. e. Isti princ princ ip primj pr imjenjuj enjujee se i u slučaju djelomičnog djelomičnog poništenj poništenja. a.
PETI DIO
POSEBNA ODREĐENJA O NASLJEĐIVA NAS LJEĐIVANJ NJU U U ZAKONIMA ZAKONIMA POJEDINIH REPUBLIKA
1.
NASLJEĐIVA NASLJEĐI VANJE NJE AUTORSKIH AUTORSKIH IMOVINSKIH IMOVINSK IH PRAVA
U Zakonu o nasljeĎivanju BiH dato je posebno odreĎenje autorskih imovinskih prava. Autorska imovinska prava umrlog nasljeĎuju njegova djeca, njegov bračni drug i njihovi roditelji. Ovi nasljednici podijeljeni su u 2 zakonska nasljedna reda: prvi-djeca i bračni drug, te drugi – roditelji i eventualno bračni drug. Primjenjuje se princip isključivosti izmeĎu nasljednih redova, a ni u jednom jednom nasljednom nasljednom redu ne moţe moţe do doći ći do pri mjene prava predstavljanja. Ukoliko nema ovih nasljednika, nasljednika, autorska a utorska imovinska prava postaju postaju “društvena svojina“ (čl.27 ZN BiH).
ŠESTI DIO PRAV PR AVNI NI POLOŽAJ NASL N ASLJEDN JEDNIKA IKA I ZAOST ZA OSTAV AVŠT ŠTINA INA BEZ NA N ASLJEDNIKA SLJEDN IKA 1.
PRAVNI POLOŽAJ NASLJEDNIKA
1.1. Sticanje naslj as ljed edstv stva a Nasljednici stiču zaostavštinu ostavioca po sili zakona u trenutku njegove smrti. Po zakonu o pravnim od odnosima nosima za sticanje sticanje stvarnih stvarnih prava traţe se 2 elementa: elementa: t itul tu lus i osnovnim svojinsko- pravnim
modus. MeĎutim, za sticanje stvarnih prava nasljeĎivanja dovoljan je samo titulus. Slično je odstupanje i u pogledu sticanja posjeda. Posjed se po tom zakonu stiče uspostavom faktičke vlasti na stvari. MeĎutim, nasljednik postaje drţalac u trenutku smrti ostavioca, bez obzira na to kad je stekao faktičku vlast na stvari.
Na nasljednika prelaze imovinska prava i obaveze ostavioca koja je ostavilac imao u trenutku
smrti, s tim što je odgovornost nasljednika za obaveze ostavioca ograničena do visine nasljeĎenih prava. Pored ov ovog oga, a, pravni poloţaj nasljednika nasljednika od odreĎuje reĎuje još niz prava i obaveza koja nastaju u trenutku smrti ostavioca, a nasljednici ih stiču zbog same činjenice da su nasljednici (npr.pravo traţenja nematerijalne šteteza povrede prava ličnosti od onog ko se ogriješio na časnu uspomenu
30
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
na ostavioca, obaveze snošenja troškova sahrane ostavioca, troškovi popisa i procjene zaostavštine itd).
Kada su nasljednici nepoznati ili nepoznatog boravišta, kao i u ostalim slučajevima kada je to potrebn potrebno, o, sud će postaviti postaviti privremenog privremenog staraoca zaostavšti zaostavštine ne koji je ovlašten da u ime ime naslj ednika podnosi podnosi tuţbu, naplaću naplaćujje potraţivanj potraţivanjaa i isplaćuje isplaćuje dugov dugovee , te da uopšte uopšte zastupa zastupa nasl nasljjedn edniike. 1.2. Nasljednička Nasljednička zajednica zajednica
Nasljedni Nasljednička čka zajedni zajednica ca se uspostavlj uspostavljaa nad zaostavšti zaostavštino nom m od trenutka trenutka smrti ostavioca ostavioca do podjele podjele njegove zaostavštine na nasljednike. Zajednica se uspostavlja samo izmeĎu nasljednika, bez obzira o kojim se nasljednicima radi (zakonski, testamentarni ili izmeĎu jednih i drugih). Ako ostavilac nije odredio izvršioca testamenta, a nasljednici se ne mogu sloţiti o upravljanju zajednicom, sud će na zahtjev jednog od njih postaviti upravitelja ili odrediti svakom nasljedniku dio nasljedstva kojim će on upravljati. Za upravitelja se moţe postaviti i neko od nasljednika. Upravitelj uz odobrenje suda moţe raspolagati stvarima iz zaostavštine ako je na to ovlašten testamentom testa mentom ili ako je to potrebno radi ra di isplate isplate troškova troškova ili otklanjanja štete šte te na nasljedstvu. nasljedstvu. Nasljednik Nasljednik moţe zaključiti zaključiti ugovor ugovor o otuĎenju otuĎenju svog naslj nas ljednog ednog djela i prije podjele podjele nasljedstva, nasljedstva, a obaveze iz ugovora izvršava nakon podjele ako je ugovor sklopljen sa licem koje nije nasljednik. Na sanaslj sanasljednike ednike nasljednik nasljednik moţe moţe prenijet prenijetii svoj svoj nasljedni nasljedni dio dio prije prije di d iobe ili pravosn pravosnaţnosti aţnosti rješen rješenjja o nasljeĎivanju. Redovan način raskida nasljedničke zajednice je podjela izmeĎu nasljednika. MeĎ utim, nasljednička zajednica moţe prestati i kad jedan sanasljednik stekne cijelo nasljedstvo putem pravnih pravnih poslova poslova sa ostalima, ostalima, te kad treća treća osoba osoba stekne cije cije lo nasljedstvo nasljedstvo putem putem pravnih posl pos lov ovaa sa sanasljednicima.
Podjelu nasljedstva moţe zahtijevati svaki sanasljednik. Pravo na podjelu je nezastarivo. Ništav je ugovoro kojim se nasljednik odriče prava da traţi podjelu, kao i odredba testamenta kojom se podjela podjela zabranj zabranjuje uje ili ograni ograničava. čava. 1.3. Odgovornost nasljednika za dugove Nasljednik za dugove ostavioc a odgovara samo do visine svog nasljednog dijela. MeĎutim, pored
dugova ostavioca, nasljednik odgovara i za dugove u vezi sa nasljeĎivanjem koji su nastali nakon smrti ostavioca: npr.troškove sahrane ostavioca, izvršioca testamenta, ostavinskog postupka i sl. sl. Dugovi se meĎu nasljednicima dijele srazmjerno njihovim nasljednim dijelovima, ako testamentom nije drugačije odreĎeno. Povjerioci ostavitelja mogu u roku od 3 mjeseca od otvaranja nasljeĎa zahtijevati da se zaostavština odvoji od imovine nasljednika. U tom slučaju nasljednik ne moţe raspolagati zaostavštinom dok se ne naplate povjerioci koji su traţili odvajanje. 1.4. Zastarjelost Zastarjelost prava prava na zahtjev zahtjev za predaju predaju zaostavštine zaostavštine
Pravo nasljednika na zahtjev za predaju zaostavštine zastarijeva prema savjesnom drţaocu za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za drţaoca (subjektivni rok), a najdalje za 10 godina od smrti ostavioca (za zakonskog nasljednika), odnosno proglašenja testamenta (za testamentarnog nasljednika). Prema nesavjesnom drţao cu ovo pravo zastarijeva za 20 godina. Savjestan drţalac zaostavštine je onaj koji zaostavštinu drţi po osnovu nasljeĎa, ali sa slabijim pravnim pravnim osnovom osnovom od od drugog nas naslj ljedni ednika ka ili je je pak u zabludi zabludi da ima pravni osnov za za naslj nas ljeĎiv eĎivanje. anje. Ostali drţaoci zaostavštine su nesavjesni.
31
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Kod zastarjelosti prava na zahtjev moţe doći do prekida i zastoja zastarjelosti, na koje se primjen primjenjjuju odredbe obligacionog obligacionog prava. pra va.
Drţalac protiv koga je podnesen zahtjev za predaju zaostavštine moţe na taj zahtjev staviti prigovor zastarjelosti prava. Ako sud usvoji prigovor, donijet će odluku da je podnosilac zahtjeva nasljednik ostavioca, ali će zbog zastarjelosti odbiti njegov zahtjev u pogledu predaje stvari iz zaostavštine zaostavštine ili nji n jihove hove proti prot ivvrijednosti. 2.
ZAOSTAVŠTINA BEZ NA SLJEDNIKA
re gulišu šu da zaostavštin zaostavštinuu ostavioca koji nema nema nasljednika nasljednika ( ili Savremeni nasljedno- pravni s istemi reguli
nasljednici ne mogu ili neće da naslijede), nasljeĎuje drţava. ZN BiH je odredio da zaostavština bez nasljed nasljednika nika postaje postaje društvena društvena svojina, koja koja se predaje predaje nadleţnoj nadleţnoj skupštini skupštini opć opć ine (u Zakonu se navodi skupština općine, što se vjerovatno odnosi na općinu kao DPZ).
Ako u trenutku smrti ostavioca nije poznato da li postoje nasljednici, sud će oglasom pozvati lica koja polaţu pravo na nasljeĎe da se p rijave sudu u roku od godinu dana od dana objavljivanja oglasa u Sluţbenim novinama. Do isteka ovog roka sud obustavlja postupak i postavlja staratelja zaostavštine. Ako se do isteka roka ne pojavi ni jedan nasljednik, sud zaostavštinu predaje nadleţnoj skupštini općine. Zakon ne precizira koja je općina nadleţna. Po predaji zaostavštine općini, nasljednik koji bi se javio najkasnije u roku od 10 godina od predaje predaje zaostavštine zaostavštine ne lišava lišava se prava prava da mu mu se preda preda zaostavšti zaostavština ili ili dio koji mu pripada. pripada.
SEDMI DIO OSTAVINSKI POSTUPAK
1.
POJAM I NAČELA N AČELA OSTAVINSKOG POSTUPK PO STUPKA A
Ostavinski postupak predstavlja skup radnji kojima nadleţni organi vlasti – sudovi, utvrĎuju nasljednopravne posljedice smrti ostavitelja, te odreĎuju mjere i postupke za zaštitu zaostavštine i prava u pogl pogledu edu nje. U tom postupku postupku sud utvrĎuje utvrĎuje ko su nasljedni nasljednicc i umr umr log, koja koja imovina imovina čini čini njegovu zaostavštinu i koja prava iz zaostavštine pripadaju nasljednicima, legatorima i drugim licima. ZN BiH za ostavinski postupak upotrebljava termin «postupak za raspravljanje
zaostavštine». U pravnoj teoriji i sudskoj praksi koristi se termin «ostavinski postupak», jer je ostavinska ostavinska rasprava ras prava samo jedna jedna faza u ostavinskom ostavinskom postupku.
Ostavinski postupak čini dio graĎanskog sudskog postupka. Otuda je i osnovno pravilo da se u ostavinskom postupku primjenjuju pravila parničnog postupka, ako zakonom nije odreĎeno drugačije. S tim u vezi postoje i odreĎene specifičnosti procesa ostavinskog postupka.
Načelo oficijelnosti. oficijelnosti. Ostavinski postupak se pokreće po sluţbenoj duţnosti, čim sud sazna da je neko lice umrlo ili da je proglašeno umrlim. Ovo znači da je sud obavezan pokrenuti ostavinski postup postupak ak uvijek uvijek kad sazna za smrt s mrt nekog lica lica ko kojje je imalo imalo prebivalište prebivalište na njegovoj njegovoj teritoriji, teritoriji, bez obzira da li je to lice ostavilo neku imovinu ili ne.
Načelo neprekidnosti. neprekidnosti. Kada je već pokrenut ostavinski postupak, sud je duţan da ga dovede do kraja i donese odgovarajuće rješenje.
32
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Za razliku od parničnog postupka, gdje su stranke osnovni inicijatori izvoĎenja dokaza, ovdje je to sud, jer se postupak pokreće po sluţbenoj duţnosti. Sud u raspravi uzima u obzir kako dokaze koje su stranke podnijele, tako i one koje je sud pribavio. Odluka se moţe zasnivati i na dokazima koji nisu izvedeni pred sudijom koji donosi odluku. Odluke u postupku se donose u obliku rješenja, koja moraju biti posebno obrazloţena. Protiv
rješenja osnovnog suda dozvoljena je ţalba, ukoliko zakonom nije drugačije odreĎeno. Ţalba se izjavljuje u roku od 15 dana od dana prijema rješenja, a podnosi se osnovnom sudu čije se rješenje pobij pobija. a. Ţalba odlaţe izvršenje zvršenje r ješenja, ako a ko sud ne odluč odluč i drugačije. drugačije. Sud će odlučiti da ţalba ţalba ne odlaţe izvršenje naročito u slučaju ako su rješenjem utvrĎene mjere za obezbjeĎenje zaostavštine, a postoji opasnost da se usljed odlaganja izvršenje ovih mjera osujeti. U ţalbi ţalbi se mogu mogu iznos iznosiiti novi nov i dokazi i či č injenice, bez obaveze da ţalilac ţalilac obrazloţi zbog čega ih nije iznosio u prvostepenom postupku. Po ţalbi rješava Viši sud i to u pravilu samo po blagovremenoj ţalbi, ali moţe uzeti u obzir i neblagovremenu ţalbu ukoliko se time ne vrijeĎaju prava drugih lica zasnovana na rješenju. Prethodno, osnovni sud će utvrditi blagovremenost i dopuštenost ţalbe, te da li je izjavljena od strane ovlaštenog lica. Ako osnovni sud utvrdi da je ţalba dopuštena, moţe povodo povodom m ţalbe ţalbe novim novim r ješenjem preinačiti preinačiti ili stavi stav iti van snage ranije ranije r ješenje, ako se time time ne vrijeĎaju prava drugih lica zasnovana na prethodnom rješenju. Protiv rješenja višeg suda ne moţe se izjaviti revizija.
je troškove troškove koje je imala tokom ili povodom povodom postupka. postupka. Ako je bilo Svaka stranka snosi svo je zajedničkih troškova, sud će odrediti u kojoj srazmjeri će stranke snositi te troškove. Po prijedlog jedne jedne strank stra nke, e, sud moţe odlučiti da druga druga stranka nadoknadi troškove troškove koje koje joj je prouzrok prouzrok ovala očigled očigledno no nesavj nesa vjesn esniim postupanjem. post upanjem. 2. NADLEŽNOST NADLEŽNOST Za raspravljanje zaostavštine stvarno je nadleţan osnovni sud, a sve odluke u postupku donosi sudija pojedinac. Mjesno je nadleţan osnovni sud na čijem području je ostavilac u vrijeme smrti imao pre biva biva lište lište ili boravište. boravište. Ako ostavil ostavilac u trenutku trenutku smrti nije imao prebivalište prebivalište niti boravište boravište u BiH, nadleţan je osnovni sud na čijem području se nalazi sva ili preteţan dio njegove zaostavštine. Stranke ne mogu ugovoriti ni stvarnu niti mjesnu nadleţnost suda. 3. PRIPREMANJE OSTAVINSKE RASPRAVE
Prethodne radnje (radnje koje prethode ostavinskoj raspravi) su sastavljanje smrtovnice, popis i
procjen procjenaa imovine, imovine, privremene privremene mjere mjere za obezbj obezbjeĎenje eĎenje zaostavšti zaostavštine ne i postavljanj postavljanjee privremeno privremenogg staraoca zaostavštine. 3.1. Sastavljanj Sastavljanjee smrtovnice smrtovnice
Matičar koji je izvršio upis umrlog u matičnu knjigu umrlih duţan je da u roku od 30 dana osnovnom sudu dostavi smrtovnicu za umrlog. Ako nije u mogućnosti da pribavi potpune podatke za sastavljanje smrtovnice, dostaviće smrtovnicu samo sa onim podacima kojima raspolaţe (nepotpuna smrtovnica). Ako je lice umrlo izvan područja općine u kojoj je imalo prebivalište ili boravi boravište, šte, matičar matičar će osno osnovn vnom om sudu do dostaviti staviti izvod iz matične matične kn knjig jigee umr umr lih, lih, kao i podatke podatke kojima raspolaţe a koji mogu posluţiti za sastavljanje smrtovnice. Smrtovnica se sastavlja i u slučaju kad umrli nije imao nikakvu imovinu. Obavezni podaci koji se unose u smrtovnicu su:
lični podaci umrlog (ime i prezime, djevojačko prezime, ime roditelja, zanimanje, datu m roĎenja, drţavlj drţav ljanstvo); anstvo);
datum, mjesto i po mogućnosti sat smrti;
33
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
prebivalište, prebivalište, odnosno odnosno boravište boravište koje koje je umrli imao; imao;
podaci podaci o bračnom bračnom drugu drugu i djeci; djeci;
podaci o ostalim srodnicima koji bi mogli biti pozvani na nasljedstvo po osnovu zakona, kao i lica koja su pozvana na nasljedstvo po osnovu testamenta (imena, datumi roĎenja i
prebivalište, prebivalište, odnosno odnosno boravište); boravište);
pribliţna pribliţna vrijednost vrijednost nepok nepokretne retne i pr pr ibliţna bliţna vrij vr ijednost ednost pokretne pokretne imovine imovine umrlog umrlog..
Ukoliko nedostaje neki od navedenih podataka, smrtovnica je nepotpuna. Pored ovih podataka u
smrtovnicu se po mogućnosti navodi i gdje se nalazi imovina umrlog, da li ima imovine za čije čuvanje, drţanje ili prijavljivanje postoje posebni propisi, da li je ostavio testament itd. U smrtovnici će se posebno naznačiti da li se očekuje roĎenje djeteta umrlog i da li njegova djeca ili bračni drug drug ima ima ju staraoca. 3.2. Popis Popis i procjena procjena imovin imovinee
P opis opis i procjena pr ocjena imovine umrlog lica vrši se po odluci odluci ostav ostavinskog inskog suda suda :
kad se ne zna za nasljednike ili njihovo boravište;
jednicc i lica lica bez, ili sa ograničenom ograničenom pos pos lovnom sposob sposobnošću; nošću; kad su nasl jedni
kada zaostavština treba da se preda pravnom licu; u drugim opravdanim s lučajevima.
Sud će narediti da se izvrši popis i procjena i u slučaju kad to zahtijevaju nasljednici, legatari ili povjerioci umrlog. Popis i procjena imovine izvršiće se i bez odluke suda, prilikom sastavljanja smrtovnice, ako to traţi jedan od nasljednika ili legatara. Popis imovine obuhvata cjelokupnu pokretnu i nepokretnu imovinu koja je bila u posjedu umrlog u vrijeme njegove smrti, kao i imovinu umrlog koja se nalazi kod drugih lica. Kod popisa se uvijek
mora naznačiti kod koga se nalazi i po kom osnovu. U popis će se zabiljeţiti i potraţivanja umrlog, kao i njegovi dugovi, a posebno neplaće neplaćeni ni porez. Popis i procjenu imovine vrši nadleţni općinski organ uprave, ali je moţe izvršiti i radnik suda
kojeg sudija za to odredi. Vrši se u prisustvu 2 punoljetna graĎanina, a kada je to potrebno i uz prisustvo prisustvo vještaka. Popisu Popisu i proc proc jeni moţe moţe prisustvovati prisustvovati svako zainteresovano zainteresovano lice. Ako popis imovine nije izvršen, sud moţe na osnovu podataka zainteresovanih lica sam utvrditi imovinu koja ulazi u zaostavštinu. U popis se unose sve stvari prema stanju u trenutku smrti ostavioca, a ukoliko su neke stvari izmijenile izgled i stanje , to treba unijeti u zapisnik. Vrijednost popisane zaostavštine procjenjuje se uvijek prema stanju u trenutku smrti ostavioca. 3.3. Privremene Privremene mjere mjere za obezbjeĎenj obezbjeĎenjee zaostavštin zaostavštinee
Treba razlikovati privremene mjere za obezbjeĎenje zaostavštine od mjera za obezbjeĎenje zaostavštine zaostavštine koje sud odreĎuj odreĎ ujee tokom cijelog postupka raspravl ras pravljjanj an ja zaostavštine. zaostavštine. Ako se utvrdi da nijedan od prisutnih nasljednika nije sposoban da upravlja zaostavštinom, a nema zakonskog zastupnika, ili ako su nasljednici nepoznati ili odsutn i ili kada druge okolnosti nalaţu naročitu opreznost, nadleţni općinski organ uprave predaće u hitnim slučajevima imovinu ili njen dio na čuvanje pouzdanom licu i o tome će obavijestiti sud na čijem području se imovina nalazi. Ovaj sud moţe tu mjeru izmije niti ili ukinuti. Gotov novac, vrijednosni papiri, dragocjenosti, štedne knjiţice i druge vaţne isprave u takvom slučaju treba predati sudu na čijem području se
34
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
imovina nalazi. Ovaj sud je duţan da obavijesti ostavinski sud o svim mjerama za obezbjeĎenje zaostavštine. U toku cijelog ostavinskog postupka, sud moţe po vlastitom nahoĎenju ili na prijedlog zainteresiranih lica, odreĎivati mjere obezbjeĎenja zaostavštine. Cilj mjera je zaštita prava i interesa odreĎenih učesnika, a cilj moţe biti i zaštita opć ih interesa.
3.4. Postu 3.4. Postupak pak ostavinskog ostavinskog suda po prijemu prijemu smrtovnic smrtovnicee
Po prijemu smrtovnice sud će utvrditi da li je nadleţan za raspravljanje zaostavštine. Ako ustanovi da nije, dostaviće predmet nadleţnom sudu. Ako ustanovi da je za raspravljanje zaostavštine nadleţan nadleţan inostrani nostra ni organ, organ, sud s ud će se rješenjem oglasiti oglasiti nenadleţnim. Ako je ostavilac postavio izvršioca testamenta, sud će to saopštiti izvršiocu i pozvati ga da se u odreĎenom roku izjasni o prihvatanju te duţnosti. Ukoliko se prihvati, izvršilac testamenta će biti pozivan pozivan na na roči roč išta do d o kraja ostavinskog ostavinskog postupka. postupka. U praksi se r ijetko ijetko dešava da ostavilac ostavilac imenuje menuje izvršioca testamenta, vjerovatno zato što sve radnje oko izvršenja testamenta sud obavlja po sluţbenoj duţnosti duţnost i. Ako se očekuje roĎenje djeteta koje bi bilo pozvano na nasljeĎe, ostavinski sud o tome obavještava organ starateljstva. Ako organ starateljstva drugačije ne odredi, o pravima nasciturusa staraće se jedan jedan od njegovih njegovih roditelj roditelja. a. Ukoliko prema podacima iz smrtovnice umrli nije ostavio imovinu, ili je ostavio samo pokretnu
imovinu a niko od pozvanih na nasljeĎe ne traţi provoĎenje rasprave, sud će rješenjem odlučiti da se zaostavština ne raspravlja. O tome će obavijestiti organ starateljstva ako meĎu nasljednicima
ima lica koja nisu sposobna da se sama staraju o svojim poslovima, a nemaju roditelja. Sud ne
moţe uskratiti raspravljanje zaostavštine u slučaju kad je umrli u trenutku smrti imao imovinu. Stranke mogu inicirati ostavinski postupak ako imaju saznanja da je umrli imao imovinu.
Povjerioci ostavioca u roku od 3 mjeseca mogu traţiti odvajanje zaostavštine od imovine nasljednika. Prilikom podnošenja zahtjeva za odvajanje zaostavštine, povjerioci ostavioca moraju učiniti vjerovatnim da im je povjerilac nešto dugovao. To se moţe učini ti prezentiranjem npr.ugovora izmeĎu povjerioca i ostavioca i sl, što je dovoljno za odluku suda. Irelevantna je veličina potraţivanja i sl. U slučaju donošenja odluke o odvajanju zaostavštine od imovine nasljednika, nasljednik ne moţe raspolagati tom imov inom dok se ne namire povjerioci koji su traţili odvajanje. Povjerioci mogu traţiti odvajanje zaostavštine od imovine nasljednika i u slučaju kada se ne vodi ostavinski postupak. Svoja potraţivanja mogu naplatiti samo iz zaostavštine. 3.5. Postupak Postupak u slučaju slučaju u kome postoji testament
Organ koji sastavlja smrtovnicu provjeriće da li je umrli ostavio pisani testament, odnosno da li postoji postoji isprava o usmenom usmenom testament testa mentu. u. Testament koji koji je ostavio ostavio umrli u mrli dostaviće dostaviće se sudu zajedno zajedno sa smrtovnicom.
je lice lice koje koje je ostavilo testament umrlo umrlo ili je je proglašeno proglašeno umr umr lim, lim, otvor otvor iće nj n jegov Kad sud utvrdi da je testament bez povrede pečata, pročitaće ga i o tome sastaviti zapisnik. Otvaranje testamenta vrši se u prisustvu 2 punoljetna svjedoka, koji mogu biti i iz kategorije lica pozvanih na nasljeĎe. Proglašenju testamenta mogu prisustvovati nasljednici, legatari i druga zainteresovana lica i traţiti prepis testamenta.
Zakon razlikuje 3 slučaja proglašenja testamenta: proglašenje pisanog testamenta, proglašenje proglašenje nestal nesta log ili uništenog testamenta. tes tamenta. usmenog testamenta i proglašenje
35
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Zapisnik o proglašenju pismenog testamenta treba da sadrţi: -
koliko je testamenata naĎeno, koji datum nose i gdje su naĎeni;
-
ko je testament predao sudu ili sastavljaču smrtovnice; da li je testament predan otvoren ili zatvoren i kakvim je pečatom bio zapečaćen;
-
koji su svjedoci prisustvovali otvaranju i proglašenju testamenta.
Ako je prilikom otvaranja testamenta primijećeno da je pečat povrijeĎen ili da je u testamentu nešto brisano, precrtano ili ispravljeno ili ako se nešto drugo pronaĎe sumnjivo, to se mora zapisnički konstatovati. Zapisnik potpisuju sudija, zapisničar i svjedoci. Na proglašeni testament sud će stavi s tavitt i potvrdu potvrdu o nj n jegovom progl prog lašenj aše nju. u. Kod proglašenja usmenog testamenta moguće su 2 si tuacije, zavisno od toga dali su svjedoci potpi potpisali sali ispravu o postojanju postojanju posljedn posljednjje volje volje ostavioca ostavioca ili nisu. U prvom slučaju, slučaju, sud će sadrţ sa drţinu inu isprave koju su svjedoci svojeručno potpisali, proglasiti po odredbama koje vaţe za proglašenje pismenog testamenta. Ako takve isprave nema, svjedoci pred kojima je usmeni testament izjavljen
saslušaće se ponaosob o sadrţini testamenta, a naročito o okolnostima od kojih zavisi njegova punovaţ punovaţno nost. st. Zapi Zap isnik o saslušanju svjedok svjedokaa će se proglasiti proglasiti po odredbama odredbama za proglaše proglašenj njee pi p isanog testamenta. Ako stranka zahtijeva da se svjedoci saslušaju pod zakletvom, ili ako sud ustanovi da je je takvo takvo saslušanje saslušanje potrebno, potrebno, zakazaće zakazaće posebno posebno ročište ročište za saslušanje saslušanje ovih svjedoka svjedoka na koje koje će pozvati pozvati predlagače, predlagače, a ostala zainteresov zainteresovana ana lica lica samo s amo ako se time time ne bi od odugovl ugovlačio ačio postupak. postupak. Ukoliko je pisani testament nestao ili je uništen neovisno od volje ostavioca, a meĎu zainteresovanim licima nema spora o ranijem postojanju testamenta, obliku u kome je sastavljen,
sadrţaju kao i načinu nestanka ili uništenja, sud će o tome saslušati sva zainteresovana lica i po njihovim prijedlozima izvesti potrebne dokaze, pa će taj zapisnik proglasiti po odredbama koje vaţe za proglašenje pisanog testamenta. Ukoliko bi zaostavština da nije testamenta postala društvena svojina, sporazum zainteresovanih lica o ranijem postojanju testamenta vaţi samo uz saglasnost nadleţnog organa (javni pravobranilac). 4.
SLUČAJEVI U KOJIMA KOJIMA SE ZAOSTAVŠTINA NE RASPRAVLJA RASPRAVLJA
Zaostavština se neće raspravljati ako prema podacima iz sm rtovnice umrli nije ostavio imovinu ili je je ostavio ostavio samo sa mo pokretnu pokretnu imovinu, movinu, a nijedno od lica lica pozvanih pozvanih na nasljeĎe nasljeĎe ne traţi traţi da se provede provede rasprava.
Zaostavština se neće raspravljati ni u slučaju u kome je sud utvrdio da nema nasljednika, ili se ne zna da li ima nasljednika ali se u propisanom roku nije javio niko ko polaţe pravo na nasljeĎe. U oba slučaja sud rješenj rješe njem em preda pre dajje imovinu nadl nad leţnoj skupšti skupšt ini općine. 5.
RASPRAVLJANJE ZAOSTAVŠTINE
Za raspravu sud odreĎuje ročište, na koje poziva zainteresovana lica. Poziv se dostavlja lično zainteresovanom licu prema propisima za dostavljanje tuţbe u parničnom postupku. Na ročište se pozivaju pozivaju lica lica ko kojja bi mogla po zakonu zakonu polagati polagati pravo na nasljeĎe nasljeĎe,, lica lica ko kojja su eventualno eventualno testamentom odreĎena za nasljednike, te izvršioca testamenta ako ga je umrli postavio u testamentu.
U pozivu će sud zainteresovana lica obavijestiti o pokretanju postupka i postojanju testamenta (ako postoji) i pozvati da sudu s udu odmah odmah dostave pisan pisanii testament, odnosno ispravu o usmenom usmenom testamentu te stamentu
ako se kod njih nalazi, ili da naznače svjedoke usmenog testamenta. Sud u pozivu upozorava zainteresovana lica da do završetka postupka mogu dati sudu izjavu da li se prihvataju nasljeĎa ili se odriču, a ako na ročište ne doĎu ili ne daju izjavu, sud će o njihovom pravu odlučiti na osnovu podataka podataka kojim kojimaa raspo ras pollaţe.
36
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ako se ne zna da li ima nasljednika, sud će oglasom pozvati lica koja polaţu pravo na nasljeĎe da se prijave sudu u roku od godinu dana od dana objavljivanja u Sluţbenom listu. Oglas će se istać i i na oglasnoj tabli suda, a po potrebi i na drugi pogodan način. Na isti način sud postupa i u slučaju kad je nasljedniku postavljen privremeni zastupnik zbog toga što je boravište nasljednika nepoznato ili zbog toga što se nasljednik nalazi u inostranstvu a dostavljanje se nije moglo izvršiti. Po isteku roka od godinu dana sud će raspraviti zaostavštinu na osnovu izjave postavljenog staraoca star aoca i podataka kojima kojima sud s ud raspolaţe. U postupku će sud raspraviti sva pitanja koja se odnose na zaostavštinu, naroči to o pravu na nasljeĎe, veličini nasljednog dijela i pravu na legat. Po pravilu sud o ovim pitanjima odlučuje nakon što od zainteresovanih lica uzme potrebne izjave. Sud nije duţan da u svakom konkretnom slučaju o pomenutim pitanjima zakazuje ročište. Dovo ljno je da u nekim od njih od zainteresovanih lica pribavi izjave u pismenom podnesku ili uzimanjem na zapisnik van ročišta. Ukoliko ni ovo nije neophodno, sud moţe o navedenim pitanjima odlučiti i bez uzimanja tih zakonu polaţe pravo na naslj nasljeĎe jedini edini ili naj na jbliţi izjava. Ako sud posumnja da je lice koje po zakonu srodnik umrlog, moţe saslušati i lica za koja smatra da bi mogla imati jednako ili jače pravo na nasljeĎe. Ta lica se mogu pozvat pozvatii i oglasom objavljenim u Sl.listu.
5.1. Nasljednička Nasljednička izjava izjava Lica pozvana na nasljeĎe izjašnjavaju se da li prihvataju nasljeĎa ili ga se odriču. Izjavu mora
potpi potpisat satii naslj nas ljedni ednikk ili nj n jegov zakonski zastupnik zastupnik.. Nasljednik Nasljednik koji se od odrr iče od nasljeĎa nasljeĎa u izjavi zjavi treba navesti da li se odriče samo u svoje ime ili u ime svojih potomaka. Izjava se ne moţe dati pod pod uslovom uslovom ni djelimično, djelimično, niti se jedno ednom m data izjava izjava o od odri ricanju canju moţe opozvati opozvati.. Izjava Izjava o odricanju od nasljeĎa ne mora biti data pred sudom, već je dovoljno da je ovjerena. U izjavi treba navesti da li se nasljednik prima, odnosno odriče dijela koji mu pripada na osnovu zakona, na osnovu testamenta ili se izjava odnosi na nuţni nasljedni dio. Potpis na izjavi koja je podnesena sudu, kao i potpis na punomoći moraju biti ovjereni. Jednom data nasljednička izjava ne vaţi za imovinu k oja je u vrijeme davanja izjave pripadala zaostavštini, ali se za nju nije znalo. U takvom slučaju nasljednik moţe u roku koji mu odredi sud, traţiti da mu se prizna pravo nasljedstva na dio koji mu po zakonu pripada na novopronaĎenoj imovini. Nasljednik moţe traţiti poništenje izjave date pod prijetnjom ili prinudom, usljed prevare ili u
zabludi. MeĎutim, nasljednik koji je dao izjavu o primanju nasljedstva na osnovu zakona, mada je znao za postojanje testamenta, ne moţe datu izjavu preinačiti u izjavu o primanju nasljedstva na osnovu testamenta, niti je više ovlašten da traţi nasljeĎe na osnovu testamenta. 5.2. Prigovor 5.2. Prigovor na na popis ili ili procjenu
Pitanje popisa ili procjene zaostavštine moţe se postaviti i u toku raspravljanja zaostavštine. Moguće su 2 situacije: 1. Ako popis ili procjena zaostavštine nije vršena u pripremnom postupku, sud moţe na osnovu podataka podataka zainteresov zainteresovanih anih lica lica sam s am utvrditi utvrditi imovi imovinu nu koja koja ulazi ulazi u zaostavštinu. zaostavštinu. 2. Ako je popis ili procjena zaostavštine izvršen, stranke mogu prigovoriti iz bilo k og razloga,
npr.da je izvršena pogrešna procjena vrijednosti. U tom slučaju sud moţe narediti da radnik suda ponovo izvrši popis ili procjenu, ali samo u slučaju kada ocijeni da je to potrebno. Stranka koja je prisustvovala popisu ili procjeni i potpisala zapisnik o tome, ne moţe staviti prigovor.
37
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
5.3. Spor u toku toku rasprave rasprave zaostavštin zaostavštinee
Spor o činjenicama činjenicama zbog kojih se upućuje upućuje na parnicu. parnicu. U slučaju spora izmeĎu stranaka o činjenicama od kojih zavisi njihovo pravo, sud će prekinuti raspravljanje zaostavštine i uputiti stranke da pokrenu parnicu pred sudom ili postupak pred organom uprave radi utvrĎivanja spornih činjenica. Sud će ovako postupiti samo u slučaju ako su sporne slijedeće činjenice: -
činjenice od kojih zavisi pravo na nasljeĎe, a posebno punovaţnost ili sadrţina testamenta ili odnos nasljednika i ostavioca na osnovu kojeg se po zakonu nasljeĎuje;
činjenice od kojih zavisi osnovanost zahtjeva preţivjelog bračnog druga i ostaviočevih potomaka potomaka koji su ţivje ţivje li sa ostaviocem ostaviocem u istom domaćinstvu, domaćinstvu, da im se iz zaostavštine izdvoje predmeti predmeti domaćin domaćinstva stva koji s luţe za zadovolj zadovoljavanje avanje svakodn svakodnevnih evnih potreba; potreba; činjeniice od kojih kojih zavisi zavis i veličina naslj nas ljednog ednog dijela, a posebno uračunavanje uračunavanje u nasljedni nasljedn i dio; dio; - činjen -
-
činjenice od kojih zavisi osnovanost isključenja nuţnih nasljednika ili osnovanost razloga za nedostojnost;
-
činjenice od kojih zavisi da li se neko lice odreklo nasljeĎa.
Ako je spor istovremeno i činjenični i pravni, o njemu treba da se odlučuje u parnici. Ako ne postoji postoji spor spor o činjeni činjenicama, cama, već samo o pri primjeni mjeni prava, odluču odlučujje se u ostavi ostavinsk nskom om postupku. postupku.
Upućivanje na parnicu zbog spora o pravu na legat ili o drugom pravu na zaostavštinu. Ako meĎu strankama postoji ovakav spor, sud će takoĎer uputiti stranke da povedu parnicu ili postupak pred organom organom uprave, uprave, ali neće preki prekidati dati raspravlj raspravljanje zaostavšti zaostavštine. ne. Upućivanje na parnicu zbog spora o primjeni prava ili o činjenicama. Ako se nasljednici spore o činjenicama ili o primjeni prava, sud će prekinuti raspravu i uputiti stranke da povedu parnicu pred sudom ili postupak pred organom uprave u ovim slučajevima: -
ako izmeĎu nasljednika postoji spor o tome da li neka imovina ulazi u zaostavštinu;
-
ako izmeĎu nasljednika postoji spor povodom zahtjeva potomaka ili usvojenika ostavioca koji su sa njim ţivjeli u zajednici da im se iz zaostavštine izdvoji dio koji odgovara njihovom dopr dopr inosu u poveća povećanju nju vrijednost vrijednostii ostaviočeve imovine. imovine.
Ovdje se radi o slučajevima kada se spor javi meĎu nasljednicima, a ne i drugim zainteresovanim licima. upka. Sud će na parnicu uputiti onu stranku čije Upućivanje na parnicu i trajanje prekida post upka. pravo se smatra manje vjerovatnim. Manje vjerovatnim se smatra pravo koje se zasniva na zakonu u odnosu na pravo koje se zasniva na formalno valjanim ugovorima i formalno valjanoj oporuci.
postupak, od odrediće rediće rok u ko kome me stranka treba pokrenu pokrenuti ti parnicu parnicu pred sud sudom, om, Ako sud prekine postupak, odnosno postupak pred organom uprave. Ako stranka nije parnicu u roku povela, pa je ostavinski postup postupak ak pravosnaţno pravosnaţno dovršen, o zahtjevim zahtjevimaa stranke moţe moţe se nakn naknadno adno raspraviti raspraviti u parnic parnic i povodo povodom m tuţ t uţbe. be. Ovo nije razlo ra zlogg da revizijski revizijski sud samo zbog tog t ogaa ukine ukine r ješenje ešenje o nasljeĎivanj nasljeĎivanju. u. Ako stranka u odreĎenom roku postupi po rješenju suda, prekid ostavinskog postupka trajaće dok parnica pred sudom, odnosno postupak pred organom uprave ne bude pravosnaţno završen.
Upućivanje na upravni postupak. U pravnoj teoriji postoji mišljenje da će se postupak pred organom uprave voditi uvijek kada rješenje spora zavisi od nekog prethodnog pitanja upravnopravne upravnopravne prirode.
38
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM 6.
RJEŠENJE O NASLJEĐIVANJU NASLJEĐIVANJU
Kada sud utvrdi kojim licima pripada pravo na nasljeĎivanje, donijeće rješenje o nasljeĎivanju
kojim se ta lica oglašavaju nasljednicima. Rješenje o nasljeĎivanju sadrţi: podaci o umr umr lom ( ime i prezime, prezime, ime roditelja, datum datum r oĎenja, oĎenja, drţavljan drţavljanstvo stvo i djevojačko djevojačko - podaci prezime za umrla udata ţenska lica); -
oznaka nekretnina sa podacima iz zemljišnih knjiga, kao i oznaka pokretnina sa pozivom na popis;
-
podaci podaci o nasljedn nasljedniiku ( ime i prezime, prezime, zanimanj zanimanje , prebivalište, prebivalište, odno odnoss prema ostaviocu, ostaviocu, da li nasljeĎuje kao zakonski ili testamentarni nasljednik, ako ima više nasljednika i dio u kome učestvuje u nasljeĎu);
-
ograničenja prava nasljednika (ograničenja rokom, uslovom, nalogom, pravom plodouţivanja i u čiju korist);
-
ime i prezime, zanimanje i prebivalište lica kojima je pripao legat, plodouţivanje ili neko drugo pravo iz zaostavštine sa tačnom naznakom tog prava;
-
odredbe o poljoprivrednom zemljištu koje prelazi propisani maksimum (?) pojedinog nasljednika, odnosno legatara.
Ako u postupku svi nasljednici sporazumno predlaţu podjelu i način podjele, sud će ovaj sporazum unijeti u rješenje o nasljeĎivanju. Sporazum predstavlja naslov (titulus) za upis prava u zemljišne knjige, odnosno izvršnu ispravu za predaju u posjed pripadajućih nekretnina, ako je unesen u izreku rj r ješenj eše njaa o nasljeĎi nasljeĎ ivanju. Ako predmet zaostavštine čine nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi, u ostavinskom rješenju moraju biti navedeni brojevi svih katastarskih parcela, pa navoĎenje samo broja zemljišnoknjiţnog uloška u kome je nekretnina upisana predstavlja bitnu povredu odredbe čl.354 st.2 ZPP, jer se ovakvoo rj ovakv r ješenj eše njee ne moţe izvrši izvrš iti. Ostavinski sud nije ovlašten narediti izvršenje (isplatu) legata, već samo utvrĎuje legatara, sadrţaj legata i lice koje je duţno da ga izvrši, pa ako ono ne udovolji svojoj obavez i, legatar svoje pravo moţe ostvariti samo u parnici. Rješenje o nasljeĎivanju dostavlja se svim nasljednicima, legatarima i licima koja su u toku postup postupka ka istakla zahtjev zahtjev za nasljeĎe, zbo z bogg toga što svi sv i oni mog m oguu ko korr istiti pravne pravne lijekove lijekove protiv rješenja o nasljeĎivanju. Pravosnaţno rješenje dostavlja se skupštini općine radi eventualne naplate poreza poreza na naslj nasljeĎe. eĎe . 6.1. Upisi u zemljišnu knjigu i predaja pokretnih stvari
Kada budu podneseni dokazi o izvršenju i obezbjeĎenju izvršenja obaveza koje su nasljedni ku naloţene testamentom u korist lica koja nisu poslovno sposobna ili za postizanje neke općekorisne svrhe, sud će narediti da se u zemljišnu knjigu izvrše potrebni upisi, kao i da se ovlaštenim licima predaju predaju pokretne pokretne stvari koje koje se nalaze nalaze na čuvanj čuvanjuu kod suda. 6.2. Mjere obezbjeĎen obezbjeĎenja ja kad kad je pravo pravo nasljedn nasljednika ika ili legata legatara ra uslovljeno uslovljeno
Kad je pravo nasljednika ili legatara odloţeno ili ograničeno usljed roka, uslova ili naloga, sud će po prijedlogu prijedlogu zainteresovani zainteresovanihh lica lica od odredi rediti ti privremene privremene mjere za obezbj obezbjeĎe eĎenj njee o dnosnog dijela zaostavštine po odredbama koje vaţe za izvršni postupak, ukoliko testamentom nije drugačije odreĎeno.
39
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM 6.3. Posebno Posebno rješenje rješenje o legatu legatu
Na zahtjev zahtjev legatara, legatara, sud moţ moţee i prije donošenj donošenjaa rješenja o nasljeĎiv nasljeĎivanju anju donijet donijetii posebno posebno rješenj rješenjee o legatu, ukoliko nasljednici ne osporavaju legat. U tom slučaju shodno će se primjenjivati odredbe o dostavljanju pravosnaţnog rješenja nadleţnoj skupštini općine, o upisima u zemljišnu knjigu i o predaji pokretnih pokretnih stvari koje koje se nalaze nalaze na čuvanj čuvanju kod suda. Rješenj Rješenjee o legatu mora biti obrazloţeno i protiv njega je dozvolj do zvoljena ena ţalba. 6.4. Rješenje Rješenje o predaji predaji zaostavštine zaostavštine skupštini skupštini općine općine Kada sud utvrdi da nema nasljednika ili se ne zna da li ima nasljednika, a u ostavljenom roku se ne
javi javi niko ko polaţe polaţe pravo na na nasljeĎe, sud će donijet donijetii rješenj rješenjee da se zaostavšti zaostavština na predaje predaje nadleţnoj skupštini općine. Ako se nakon ovog rješenja pojave nasljednici, ostavinska rasprava se ne otvara ponovo, ponovo, već već se s e naslj nasljedni ednicc i upućuju upućuju na na tuţbu. 6.5. Dejstvo pravosn pravosnažnosti ažnosti rješenja o nasljeĎivanj nasljeĎivanj u i legatu
Pravosnaţno rješenje o nasljeĎivanju ili legatu vezuje stranke koje su učestvovale u postupku raspravljanja zaostavštine, ukoliko im nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici. To rješenje vezuje stranke samo u pogledu prava i obaveza koje proizilaze iz osnova nasljeĎivanja. Pravosnaţno rješenje o nasljeĎivanju ne sprečava stranku koja je učestvovala u postupku ostavinske rasprave da u parnici ostvaruje svoj zahtjev na udio u imovini stečenoj tokom braka sa ostaviocem, pa čak i u slučaju da joj ostavinski sud nije priznao pravo da ovaj zahtjev ostvaruje u parnici. 7.
NASLJEDNOPRAVNI ZAHTJEVI POSLIJE PRAVOSNAŽNOSTI RJEŠENJA O NASLJEĐIVANJU
Zahtjevi se mogu odnositi na naknadno pronaĎenu imovinu, naknadno pronaĎeni testament ili novog novog nasljednika.
7.1. Nakn N aknad adno no pronaĎena imovina Ako se po pravosnaţnosti rješenja o nasljeĎivanju pronaĎe imovina za koju se u vrijeme donošenja rješenja nije znalo da pripada zaostavštini, sud neće ponovo raspravljati zaostavštinu, već će novim rješenjem ovu imovinu raspodijeliti na osnovu ranije donesenog rješenja o nasljeĎivanju. Ako zaostavština nije ranije raspravljena, sud će raspraviti zaostavštinu samo ako se pronaĎena imovina sastoji od nekretnina. Ako se pronaĎena imovina sastoji od pokretnih stvari, sud će raspraviti zaostavštinu samo na zahtjev zahtjev zai za interesovani nteres ovanihh lica. lica. Prije raspravljanja naknadno pronaĎene imovine sud će pozvati nasljednike koji su se odrekli nasljeĎa da se u odreĎenom roku izjasne da li ostaju kod odricanja ili traţe da im se prizna pravo na nasljeĎe na naknadno pronaĎenoj imovini. Rješenje kojim je raspodijeljena naknadno pronaĎena imovina sud dostavlja i nasljednicima koji su se odrekli nasljeĎa.
7.2. Nakn N aknad adno no pronaĎeni testament Ako se po pravosnaţnosti rješenja o nasljeĎivanju pronaĎe testament, sud će ga proglasiti i dostaviti prepis ostavinskom sudu. Ostavinski sud neće ponovo raspravljati zaostavštinu, već će zainteresovana lica obavijestiti o proglašenju testamenta i upozoriti ih da svoja prava na osnovu testamenta mogu ostvariti u parnici.
40
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
7.3. Novi 7.3. Novi nasljedni nasljednik k
Ako po pravosnaţnosti rješenja o nasljeĎivanju neko lice koje nije učestvovalo u postupku polaţe pravo na na zaostavštinu zaostavštinu kao nasljednik, nasljednik, ostavinski ostavinski sud neće neće ponovo ponovo raspravljat raspravljatii zaostavštin zaostavštinu, u, već će takvo lice lice uput uput it i da svoje pravo pra vo ostvari putem parni parnice. ce.
7.4. Ostvarivanje nasljeĎa i legata u parnici kad postoje uslovi za ponavljanje postupka
Ako postoje uslovi za ponavljanje postupka po pravilima parničnog postupka, postupak za raspravljanje zaostavštine neće se ponoviti, već stranke svoja prava mogu ostvariti u parnici. 8.
PRAVNI LIJEKOVI U OSTAVINSKOM POSTUPKU
Protiv rješenja osnovnog suda dozvoljena je ţalba u roku od 15 dana od dana prijema rješenja. Blagovremeno izjavljena ţalba po pravilu odlaţe izvršenje rješenja. Sud moţe odlučiti drugačije, naročito u slučaju da su rješenjem odreĎene mjere za obezbjeĎenje zaostavštine, a postoji opasnost da se osujeti izvršenje tih mjeraa usljed odlaganja. Ţalba se dostavlja osnovnom sudu čije se rješenje pobija. U ţalbi treba naznačiti rješenje koje se pobij pobijaa i sud koji ga je do donio nio.. Ţalba Ţalba se ne mora mora poseb posebno no obrazlagati obrazlagati,, već je do dovolj voljno no da ţalilac ţalilac ukaţe u kom pogledu je nezadovoljan rješenjem. U ţalbi se mogu iznositi novi dokazi i činjenice, bez obavez obavezee da ţalil ţalilac ac obrazloţi zbog zbog čega ih ih nije nije iznos iznos io u pr pr vo vostepeno stepenom m postupku. postupku. Lica ovlaštena da uloţe ţalbu ne mogu se odreći prava na ţalbu prije nego to im rješenje o nasljeĎivanju bude saopšteno. jena od strane Kad osnovni sud primi ţalbu, ispitaće da li je ţalba dopuštena i da li je izjavl jena ovlaštenog lica. Ako se utvrdi da ţalba nije dopuštena ili nije izjavljena od strane ovlaštenog lica, rješenjem će odbaciti ţalbu. U suprotnom, povodom ţalbe osnovni sud moţe novim rješenjem preinači preinačiti ti ili staviti van snage ranije ranije rj r ješenje, ešenje, ako ak o se ti t ime ne vrijeĎa vrijeĎajju prava drugih drugih lica lica zasnovana zasnovana na prethodnom prethodnom rj r ješenju. eše nju. Proti Pr otivv ovakvog rješenj rješe njaa stranke s tranke mogu uloţiti uloţiti ţalbu.
Nakon što osnovni osnovni s ud komplet kompletiira spise, spise, a ţalbu ţalbu ne odbaci niti izmijeni svoje svoje rješen rješenjje, dostaviće ţalbu zajedno sa spisima nadleţnom višem sudu. Viši sud po pravilu rješava samo o ţalbi koja je izjavljena blagovremeno, ali moţe uzeti u obzir i neblagovremeno izjavljenu ţalbu ukoliko se time ne vrijeĎaju prava drugih lica koja se zasnivaju na rješenju. Protiv rješenja višeg suda se ne moţe izjaviti revizija.
Od vanrednih pravnih lijekova, moţe se uloţiti još samo zahtjev za zaštitu zakonitosti. Moţe ga uloţiti javni tuţilac ako smatra da su prilikom donošenja pravosnaţne odluke bila povrijeĎena neka od posebno vaţnih procesnih pravilaili da su bile pogrešno primijenjene matarijalno pravne norme. Zahtjev se moţe podnijeti u roku od 3 mjeseca, a o njemu rješava Vrhovni sud. 9.
POSTUPAK KAD JE ZA RASPRAVLJANJE ZAOSTAVŠTINE NADLEŽAN INOSTRANI ORGA O RGAN N
Kad je za raspravljanje zaostavštine nadleţan inostrani organ, sud na čijem području je ostavilac umro izdaće po prijemu smrtovnice oglas, u kome će pozvati sva lica koja imaju zahtjeve prema zaostavštini kao nasljednici, legatari ili povjerioci, da u oglasnom roku prijave svoje zahtjeve jer će se u suprotnom pokretna imovina iz zaostavštine predati nadleţnom organu strane drţave, ili licu
41
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
koje taj organ ovlasti. Oglasni rok ne moţe biti kraći od 30 dana niti duţi od 6 mjeseci i teče od dana objavljivanja objavljivanja u Sl.li Sl. listu. stu. Ako se oglas ne izda, zaostavština se ne smije predati prije isteka 3 mjeseca od dana smrti stranog
drţavljanina.
42
WWW.BH-PRAVNICI.COM