(IE) je proučavanje tokova materijala i energije kroz industrijske indu strijske sustave. Globalna industrijska ekonomija se može modelirati kao mreža industrijskih procesa koji vade resurse iz Zemlje i transformiraju te resurse u robu koja se može kupiti i prodati da bi se zadovoljile potrebe čovječanstva. Industrijska ekologija nastoji izmjeriti tokove materijala i dokumentirati industrijske procese na kojima funkcionira moderno društvo. Industrijski ekolozi su često zabrinuti utjecajem industrijskih aktivnosti na okoliš okoliš,, korištenjem prirodnih resursa i sa problemima gospodarenja otpadom. Industrijska ekologija je mlada, ali rastuća višedisciplinarna grana znanosti koja udružuje aspekte konstruiranja, ekonomije, sociologije, toksikologije i Industrijska ekologija
prirodnih znanosti. Industrijska ekologija je bila definirana kao "sustavno-zasnovan, višedisciplinaran diskurs koji nastoji razumjeti nepredviđeno ponašanje složenih integriranih ljudsko-prirodnih sustava". [1] Znanost prilazi pitanjima poput održivosti održivosti proučavajući proučavajući probleme iz više perspektiva, često uključujući aspekte iz sociologije, okoliša, gospodarstva i tehnologije tehnologije.. Naziv proizlazi iz ideje da
bi se trebali koristiti analogijom sa pirodnim pirodnim sustavima kao pomoć u razumjevanju kako konstruirati odr dustrijska ekologija se bavi promjenama industrijskih procesa sa linearnih (otvorena petlja)
sustava, u kojima resursi i kapitalna ulaganja putuju kroz sistem na kraju postajući otpad, na sustave zatvorene petlje gdje se otpad koristi u novim procesima.
Mnogo se istraživanja usredotočuje na sljedeća područja po dručja::[3]
Proučavanja tokova materijala i energije ("industrijski metabolizam")
dematerijalizacija i dekarbonizacija
tehnološke promjene i okoliš planiranje, konstrukcija i procjena životnog vijeka dizajn za okoliš ("eko-dizajn") dugotrajna odgovornost proizvođača
eko-industrijski parkovi (" ("industrijska simbioza" simbioza")
okolišna politika usmjerena prema proizvodu eko učinkovitost
Industrijska ekologija nastoji razumjeti način na koji industrijski sustavi (npr. tvornica, ekoregija ekoregija,, biosferom.. Prirodni ekosistemi nude ili nacionalna ili globalna ekonomija) međusobno djeluju sa biosferom metaforu za bolje razumjevanje kako različiti dijelovi industrijskog sistema međusobno djeluju, u "ekosistemu" utemeljenom na resursima i infrastrukturalnom kapitalu umjesto na prirodnom
kapitalu. Nastoji iskoristiti ideju da prirodni sistemi nemaju otpad i tako inspirirati održivi dizajn. Zajedno sa općim ciljevima očuvanja energije i materije te redifiniranjem robnih tržišta i relacija odlaganja/zbrinjavanja proizvoda strogo kao uslužne ekonomije, industrijska ekologija je jedan od četiri ciljeva prirodnog kapitalizma. Ova strategija obeshrabruje nemoralne kupnje koje proizlaze iz neznanja o tome što se događa u daljini i implicira političku ekonomiju koja visoko cijeni prirodni kapitalizam i oslanja se više na nastavni kapital da bi se konstruirale i održale jedinstvene industrijske ekologije.
Povijest Industrijska ekologija je popularizirana 1989. u časopisu Scientific American u članku Roberta Froscha i Nocholasa E. Gallopoulosa. Froschova i Gallopoulosova vizija je bila "zašto se ne bi naši industrijski sustavi ponašali kao ekosustav, gdje otpad jedne vrste može biti resurs drugoj vrsti? Zašto ne bi izlaz jedne industrije bio ulaz drugoj, tako smanjujući uporabu sirovina, zagađenje i troškove za zbrinjavanje otpada? "[2] Značajan primjer predstavlja Danski industrijski park u gradu Kalundborg. Ovdje se mogu naći nek oliko poveznica nusprodukata i otpadne topline između brojnih subjekata kao velike elektrane, rafinerije ulja, farmaceutskog postrojenja, tvornice gipsanih ploča, proizvođača enzima, društva za otpad i samoga grada.[4] Znanstveno polje industrijske ekologije je brzo raslo proteklih godina. Dnevnik Industrijske Ekologije (Journal of Industrial Ecology) od 1997., Međunarodno Društvo Industrijske Ekologije (International Society for Industrial Ecology) od 2001., i Napredak u Industrijskoj Ekologiji (Progress in Industrial Ecology) od 2004. daju industrijskoj ekologiji jaku i dinamičnu poziciju u
međunarodnoj znanstvenoj zajednici. Principi industrijske ekologije se pojavljuju u različitim predjelima politike kao npr. koncept cirkularne ekonomije koja se promovira u Kini. Iako se
definicija cirkularne ekonomije još treba formalizirati, općenito se pažnja stavlja na strategije stvaranja kružnog toka materijala i kaskadnih tokova energije. Primjer ovoga bi bila upotreba otpadne topline od jednog procesa da bi se pokretao drugi proces koji treba niže temperature. Nada je da će ovakva strategija stvoriti učinkovitiju ekonomiju sa manje zagađivača i ostalih neželjenih nusprodukata.[5]
Principi Jedan od središnjih principa Industrijske Ekologije je stajalište da su društveni i tehnološki sistemi omeđeni unutar biosfere i da ne postoje izvan nje. Ekologija se koristi kao metafora zbog zapažanja da prirodni sistemi ponovno upotrebljavaju materijal i imaju u velikoj mjeri zatvorenu petlju curkulacije hranjivim tvarima. Industrijska Ekologija pristupa problemima sa pretpostavkom da korištenjem sličnih proncipa kao i prirodni sustavi, industrijski sustavi se
mogu poboljšati da bi se smanjio njihov utjecaj na prirodni okoliš. Tablica prikazuje opće metafore. Biosfera
Tehnosfera
Okoliš
Tržište
Organizam
Tvrtka
Prirodni Proizvod
Industrijski Proizvod
Prirodna Selekcija
Konkurencija
Ekosistem
Eko-Industrijski Park
Ekologijska Niša
Tržišna Niša
Anabolizam / Katabolizam
Proizvodnja / Gospodarenje Otpadom
Mutacija i Selekcija
Dizajn za Okoliš
Gospodarski Rast
Nasljeđe
Prilagodba
Inovacija
Hranidbena Mreža
Životni Vijek Proizvoda
Industrijski park Kalundborg je smješten u Danskoj. Ovaj industrijski park je poseban zato jer tvrtke međusobno ponovno upotrebljavaju otpad (koji onda postaje nusprodukt).Na primjer, energana E2 Asnæ proizvodi gips kao nusprodukt proizvodnje električne energije; taj gips postaje resurs za BPB Gyproc A/S koji proizvodi gipsane ploče .[4] Ovo je jedan primjer sistema inspiriranog metaforom biosfere-tehnosfere: u ekosistemima, otpad jednog organizma koriste drugi organizmi; u industrijski sistemima, otpad jedne tvrtke koristi kao resurs drugoj.
Osim izravne koristi sjedinjavanja otpada u petlju, korištenje eko-industrijskog parka može biti sredstvo stvaranja energana na obnovljive izvore energije, kao Solarni PV, više ekonomski i okolišno prijateljski. U suštini, to pomaže rastu industrije obnovljivim izvorima i koristima za okoliš koje dolaze zamjenom fosilnih goriva.[6] IE proučava društvena pitanja i njihove odnose sa tehničkim sistemima i okolišem. Kroz ovo holistično stajalište, IE prepoznaje da rješavanje problema mora uključivati poznavanje veza koje postoje između ovih sustava, različita stajališta se ne mogu sagledati u izolaciji. Često se promjene u jednom dijelu cijelog sustava mogu proširiti i uzrokovati promjene u drugom dijelu.Stoga, možemo samo shvatiti problem ako sagledamo njegove dijelove u odnosu na cjelinu. Temeljeno na ovom okviru, IE gleda na okolišna pitanja pristupom sustavnog razmišljanja.
Uzmimo grad za primjer. Grad se može podjeliti u trgovačku zonu, stembenu zonu, službenu zonu, uslužnu zonu, infrastrukturu, itd. Ovo su sve pod-sustavi sustava velikog grada. Problemi se mogu pojaviti u jednom pod-sustavu, ali rješenje mora biti globalno. Recimo da cijene kuća dramatično raste zato jer postoji prevelika potreba za kućama. Jedno rješenje bi bilo da se izgrade nove kuće, ali to bi dovelo do toga da više ljudi živi u gradu, vodeći do potrebe za više infrastrukture kao ceste, škole, više supermarketa, itd. Ovaj sustav je pojednostavljenja interpretacija stvarnosti čije se ponašanje može predvidjeti. U mnogim slučajevima sustavi sa kojima se bavi IE su kompleksni. Kompleksnost otežava shvaćanje ponašanja sustava i može dovesti do povratnog učinka. Zbog nepredviđenih promjena u ponašanju korisnika ili potrošaća, mjera poduzeta da se poboljša okolišni učinak ne dovodi do poboljšanja ili može čak i pogoršati situaciju. Na primjer, u velikim gradovima, promet može postati problematičan. Zamislimo da vlada želi smanjiti zagađivanje zraka i napravi politiku koja
kaže da samo auti sa parnim tablicama mogu voziti utorkom i četvrtkom. Auti sa neparnim tablicama mogu voziti srijedom i petkom. Ostalim danima je svim autima dopušteno na cestu. Prva posljedica bi mogla biti da ljudi kupe drugi auto, sa određenim zahtjevom za broj registarskih tablica, da se mogu voziti svaki dan. Povratni učinak je taj, da danima kada se svi auti mogu voziti neki stanovnici sada koriste oba auta (gdje su imali samo jedan auto prije
politike). Politika očito nije dovela do poboljšanja okoliša nego je još više pogoršala zagađivanje zraka. Nadalje, razmišljanje o životnom vijeku je vrlo važan princip industrijske ekologije.
Podrazumjeva se da svi utjecaji na okoliš prouzrokovani proizvodom, sustavom, i projektom tijekom njegovog životnog vijeka su uzeti u obzir. U ovom kontekstu životni vijek sadrži
Vađenje sirovina Obrada materijala Proizvodnja
Korištenje Održavanje
Odstranjivanje
Transport koji je potreban između ovih etapa je uzet u obzir, ako je bitno, dodatne etape kao ponovno korištenje, ponovna proizvodnja i recikliranje se mogu uzeti u obzir. Usvajanje pristupa životnog vijeka je suštinski u izbjegavanju utjecaja promjenjivog okoliša iz jedne etape u drugu. Ovo se često naziva prebacivanjem problema. Na primjer, tijekom rekonstrukcije proizvoda, može se odabrati da mu se smanji težina, tako smanjujući uporabu resursa. Međutim, moguće je da se lakšim materijalima korištenim u novom proizvodu teže raspolaže. Učinak na okoliš koji je proizvod spriječio u fazi vađenja sirovina se prebacuje na fazu zbrinjavanja. Sveukupnog poboljšanja za okoliš nema. Zadnji i važan princip IE je integrirani pristup ili multidisciplinarnost . IE uzima u obzir tri različita principa: društvene znanosti (uključujući ekonomiju), tehničke znanosti i znanosti o okolišu. Izazov je spojiti ih u jedinstven pristup.
Obnovljivi izvori Globalno posmatrano može se reći da je u svojoj energetskoj istoriji svijet došao do kraja jedne epohe, kada nafta ne može biti osnova za planiranje budućeg razvoja i kada se postavlja pitanje – šta dalje? Odgovor je u uvođenju novih izvora energije kao neodložne potrebe i poziv da se intenzivira rad na usavršvanju korištenja i pronalaženja novih - alternativnih izvora energije.
Svake godine svi ljudi svijeta potroše onoliko energije koliko bi se dobilo sagorijevanjem deset milijardi tona uglja (crna loptica). Sve svjetske rijeke daju količinu energije koja je jednaka količini energije koju svi ljudi svijeta potroše tokom jedne godine (tamno plavi krug), okeani daju duplo više energije (tirkizno plavi krug), iz geotermalnih izvora se može dobiti količina energije koja je pet puta veća od trenutne potrošnje energije (narandžasti krug), biogas i bioenergija mogu osigurati 20 puta više energije u odnosu na trenutnu potrošnju (smeđi krug), vjetar 200 puta veću količinu (svijetlo plavi krug) dok Sunce isija 2850 puta (žuti krug) više energije u odnosu na naše trenutne po trebe Ovo su samo teoretske cifre, ali ako uzmemo u obzir tehnologije koje su nam na raspologanju danas i razuman iznos instalacija širom planete, mogli bismo dobiti skoro šest puta više energije iz obnovljivih izvora (tamno plavi, tirkizni, narandžasti, smeđi, svijetlo plavi i žuti pravougaonik) u odnosu na količinu energije koju trenutno koristimo. To znači da bi realno mogli izbjeći iskorištavanje fosilnih goriva i nuklearne energije te u isto vrijeme i dalje imati obilje energije.
Obnovljivi izvori energije ne zagađuju okoliš u tolikoj mjeri kao neobnovljivi, ali nisu ni oni svi potpuno čisti. To se posebno odnosi na energiju dobivenu iz biomase koja kao i fosilna goriva prilikom sagorijevanja ispušta CO2. Ako izuzmemo energiju vode glavni problemi kod obnovljivih izvora su cijena i mala količina dobivene energije. Potencijali obnovljivih izvora energije su veliki, ali trenutna tehnološka razvijenost ne dopušta nam oslanjanje samo na njih. POTENCIJALI OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE U BIH
Dva osnovna obnovljiva izvora energije Bosni i Hercegovini su energija vode za proizvodnju električne energije i biomasa za proizvodnju toplotne energije. Hidropotencijal se iskorištava uglavnom u velikim hidroelektranama od strane tri bosanske elektroprivrede dok korištenje biomase podrazumijeva tradicionalno iskorištavanje drveta kao čvrstog goriva u domaćinstvima i lokalnim kotlovnicamo bez ikakve
kontrole
i
granica.
Energetski potencijali malih hidroelektrana BiH iznosi 1004,63MW snage i 3.520GWh elek trične energije
godišnje što predstavlja 12,64% ukupnog hidropotencijala BiH. Od toga je iskorišteno svega 1,59 snage, odnosno 2,44% električne energije u 8 izgrađenih od već izučenih 200 malih hidroelektrana. BiH ima zavidne potencijale biomase čemu ide u prilog i činjenica da je oko 50% teritorije BiH je pokriveno šumama pri čemu ne treba zanemariti i biomasu nastalu u poljoprivredi. Prema studiji koju je za Innotech HT GmbH, Berlin sproveo GTZ (Deutsche Gesselschaft für Tehnische Zusammenarbeit), neiskorišteni su potencijali rezidualnog drveta i drvnog otpada za 2003. godinu iznosli približno oko 1
milion m3/a što bi moglo osigurati toplotnu energiju za 130000 domaćinstava ili 300000 građana. Geotermalni potencijali Bosne i Hercegovine za grijanje prostora su procijenjene na oko 33 MWth.
Temperatura na lokacijama u Bosanskom Šamcu (85oC), Kaknju (54oC) i Sarajevu (58oC) je preniska za pokretanje proizvodnje električne energije što je glavni razlog zašto se ove rezerve uzimaju u razmatranje
samo
kada
je
u
pitanju
eksploatacija
toplotne
energije.
Teoretski potencijal solarne energije u BiH iznosi oko 74.65PWh što je 1.250 puta veća količina energije od ukupno potrebne primarne energije Federacije BiH u 2000. godini. Može se reći da BiH predstavlja
jednu od povoljnijih lokacija u Evropi kada je radijacija sunčeve energije u pitanju. Prema dostupnim
podacima sunce godišnje preda, na 1m2 horizontalne plohe, na sjeveru BiH oko 1.240 kWh energije, a na
jugu
zemlje
oko
1.600
kWh
energije.
U studiji sprovedenoj od strane GTZ-a se došlo do saznjanja da se 600MW električne energije može
dobiti iz energije vjetra do 2010 uz uslov da se izgrade odgovarajuća postrojenja za korištenje energije vjetra (vjetrenjače). Mjerenja koja su vršena prije rata su pokazala je prosječna brzina vjetra na ruti Trebinje –Mostar-Bugojno oko 10m/s.
PROPISI U OBLASTI PRIMJENE OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE U BIH
2002. godine, vlada Federacije Bosne i Hercegovine donijela je Zakon o električnoj energiji FBiH koji definira i regulira:
Elektroenergetski sistem
Razvoj tržišta električne energije i institucija nadležnih za tržište Opšte uslove opskrbe električnom energijom Planiranje, izgradnju i održavanje elektroenergetskog sistema Nadgledanje provođenja zakona relevantnih za elektroenergetiku Ulogu proizvođača i kupaca električne energije
Zakon o koncesijama definira način i uslove pod kojima pravna osoba može dobiti koncesiju za upotrebu prirodnih dobara te proceduru raspisivanja natječaja za koncesije. Cilj ovog zakona je uspostava transparentnog i nediskriminirajućeg pravnog okvira za dobivanje koncesija za iskorištavanje prirodnih dobara
Bosne
i
Hercegovine
te
poticanje
stranih
ulaganja
na
tom
polju.
Paralelno sa aktivnostima Vlade, gotovo svi kantoni su donijeli slične zakone koji regulišu pitanja dodjele koncesije. Kako federalni zakon izradnju elektrana snage do 5 MW stavlja u nadležnost kantona, kantonalni zakoni sadrže članove koji regulišu pitanje izgradnje malih elektrana. U 2004. godini vlada Federacije Bosne i Hercegovine donijela je: Odluku o metodologiji za utvrđivanje otkupne cijene za električnu energiju proizvedenu u postrojenjima koja koriste obnovljive energetske izvore, snage do 5 MW.
Utoku je izrada nacrta Pravilnika o metodologiji i postupcima za priključak korisnika na prenosnu mrežu naponskog nivoa 400, 220 i 110 kV. Nacrt pravilnika priprema Državna regulatorna agencija za električnu energiju.
