MILORAD DOKIĆ SLIV RIJEKE VRBANJE -resursi i ekologija-
Recenzenti: Prof. dr DRAGO BRANKOVIĆ, akademik Prof. dr IVAN ŠIJAKOVIĆ
Lektor i korektor: BILJANA JOVETIĆ
Kompjuterska obrada: SANJA STUPAR
Rješenje korica: SRðAN IVANKOVIĆ
2
Milorad Dokić
SLIV RIJEKE VRBANJE -resursi i ekologija-
Čelinac, 2009.
3
Recenzije Rukopis autora Milorada Dokića pod nazivom „Sliv rijeke Vrbanje (resursi i ekologirelevan tnom geografsko-ekološkom geografsko-ekološko m problemu. Ka ja)“ predstavlja cjelovit tekst o jednom relevantnom ko je i u samom nazivu knjige autor istakao riječ je o slivu rijeke Vrbanje, njenim resursima i ekologiji. Odnose resursa i ekologije teorijski je osmišljavao i istraživao veći broj autora na različitim geografskim područjima. Ono što čini specifičnost ove knjige jeste kritičko promišljanje odnosa te dvije varijable, ali što je još bitnije, empirijsko provjeravanje tih odnosa sa aspekta jednog veoma specifičnog sliva kakav je sliv rijeke Vrbanje. Ponuñeni rukopis funkcionalno je struktuiran u osam cjelina: 1. Hidrološke karakteristike sliva Vrbanje, 2. Prirodna bogatstva slivnog područja Vrbanje, 3. Udruženje „Vrbanjski biseri“ i opšti pristup p ristup zaštiti zaš titi voda, 4. Pregled zagañivača i dokumentaciona osnova istraživanja, 5. Dokumentaciona osnova istraživanja, 6. Saradnja Udruženja „Vrbanjski biseri“ sa drugim organizacijama i institucijama, 7. Šta i kako dalje, 8. Poruka i zaključci. Takvu strukturu rukopisa prati Rezime, Bilješka o autoru i Prilozi. Navedena poglavlja podjeljena su na manje meñusobno povezane cjeline što rukopisu daje izraženu preglednost, ali i informativni karakter. U prvom poglavlju „Hidrološke karakteristike sliva Vrbanje“ autor analizira veći broj relevantnih karakteristika sliva rijeke Vrbanje, a posebnu pažnju, sasvim opravdano, posvećuje hidrološkim karakteristikama, vremenskoj raspodjeli voda, trajanju voda (velikim i malim vodama), te tabelarno prikazuje srednjomjesečne i srednjogodišnje proticaje od 1946. do 2000. godine. U okviru poglavlja odreñenog kao „Prirodna bogatstva slivnog područja Vrbanje“ (drugi dio) autor precizno i argumentovano piše o vodnom bogatstvu i minerološkoj strukturi tla, mogućnostima privrednog razvoja na području sliva rijeke Vrbanje, šumskim bogatstvima, mogućnostima proizvodnje biološki zdrave hrane, voćarstvu, korištenju rudnih bogatstava (ugalj, manganova ruda, magnezit, krečnjak, dolomiti i šljunkovi), a zatim o vodnim resursima, sportsko-turističkim potencijalima (planina Vlašić, Mlinska rijeka, biciklističke staze, uskotračna željeznica), zimskom i rekreativnom turizmu. U trećem dijelu knjige „Udruženje „Vrbanjski biseri“ i opšti pristup zaštiti voda“ prvo su navedene metodološke komponente empirijskog istraživanja (predmet i ciljevi istraživanja; metod i tehnike istraživanja), a zatim predstavljeni rezultati terenskih istraživanja na jznačajnijih zagañivača (komunalni zagañivači, industrijski zagañivači), te ukazano na organizacione i kadrovske mogućnosti i mjere koje poduzimaju, ili trebaju poduzimati, lokalne zajednice. U okviru ovog dijela knjige ukazano je na funkcije i aktivnosti vaspitno-o brazovnih institucija i udruženja grañana na zaštiti z aštiti životne sredine u slivu rijeke Vrbanje. Četvrti dio knjige označen kao „Pregled zagañivača i dokumentaciona osnova istraživanja“ predstavlja ilustrovan prikaz zagañivača po mikrolokacijama: Opština Kotor Varoš (naselja: Šiprage, Grabovica, Obodnik, Vrbanjci i grad Kotor Varoš), Opština Čelinac (naselja: Babići, grad Čelinac) i dio grada Banja Luka koji pripada slivu rijeke Vrbanje. U petom dijelu knjige „Dokumentaciona osnova istraživanja“ navedeni su rezultati empirijskog istraživanja najvećih zagañivača na teritorijama pojedinih opština razvrstani po naseljima nas eljima i pritokama rijeke Vrbanje. Pored Por ed naziva naz iva i lokacije (naselja) tabelarno su prikazani i osnovni podaci o zagañivačima, ilustrovani fotografijama i obogaćeni komentarima autora. Upravo takav metodološki pristup ponuñeni rukopis knjige čini ne samo dokumentacionim već i veoma informativnim. U šestom dijelu knjige autor piše o jednom veoma specifičnom udruženju „Vrbanjski biseri“ i njegovoj saradnji sa drugim organizacijama i institucijama. 4
„Šta i kako dalje“ je naziv sedmog poglavlja. U ovom dijelu teksta autor Milorad Dokić futurološki procjenjuje mogućnosti revitalizacije raspoloživih resursa i unapreñivanja ekologije u slivu rijeke Vrbanje na područjima opština Kotor Varoš, Čelinac i dijela grada Banja Luke koji pripada slivu rijeke Vrbanje. U poslednjem dijelu rukopisa „Poruka i zaključci“ navedena su autorova razmišljanja o mogućnostima čuvanja resursa i unapreñivanju životne sredine koja imaju mobilizatorski karakter za sve grañane, organe i institucije koji žive ili ostvaruju privredne i druge aktivnosti u slivu rijeke Vrbanje. Rukopis knjige „Sliv rijeke Vrbanje (resursi i ekologija)“ autora Milorada Dokića predstavlja cjelovitu knjigu. Osnovna vrijednost knjige, sintetički kazano, ogleda se u iskazivanju spečifičnosti odnosa prirodnih resursa i ekologije na području sliva rijeke Vrbanje. Isto tako, vrijednost knjige čine i dobro odabrani problemi, njihova dokumentaciono utemeljena elaboracija i kritičko promišljanje rezultata vlastitih empirijskih istraživanja. Knjiga takvog tematskog okvira i stručne prezentacije odnosa resursa i ekologije kod nas do sada skoro da i nije bilo. Ponuñeni rukopis urañen je prema svim kriterijumima za izradu knjiga koje imaju informativni karakter. Ova knjiga obogatiće našu literaturu o prirodnim resursima i zagañivačima na području sliva rijeke Vrbanje i doprinijeti daljnjem razvoju ekološke svijesti grañana i povećanju odgovornosti institucija i organizacija na racionalnom korištenju resursa i ekološkoj zaštiti. Izdavaču predlažem da objavi knjigu „SLIV RIJEKE VRBANJE (resursi i ekologija)“ autora Milorada Dokića i time doprinese afirmaciji zaštite životne sredine i zdravlja ljudi i omogući svim zainteresovanim sticanje informacija i znanja o slivu rijeke Vrbanje, njenim resursima i ekološkim problemima. Prof. dr Drago Branković
5
*** Studija „Sliv rijeke Vrbanje – resursi i ekologija“ predstavlja veoma zanimljivo i korisno istraživanje koje je preduzeo autor Milorad Dokić. Studija je podjeljena na sedam poglavlja plus uvod i rezime. U uvodnom dijelu studije autor nas upoznaje sa idejom koja ga je vodila da pristupi ovom obimnom i korisnom istraživanju, a to je nedostatak ekološke svijesti kod grañana koji žive na području sliva rijeke Vrbanje. U prvom dijelu studije autor iznosi podatke o hidrološkim karakteristikama sliva rijeke Vrbanje. Tu su brojni podaci o vodnom potencijalu tog sliva. Posebno je značajna tabela u kojoj je dat pregled 45-godišnjeg praćenja protočnosti rijeke Vrbanje. U drugom dijelu studije susrećemo pregled i tumačenje potencijala prirodnog bogatstva na području sliva rijeke Vrbanje, kao što su vodna, minerološka, rudna, šumska i livadska bogatstva. Tu je autor analizirao mogućnost korištenja tih bogatstava i potencijalne koristi za privredni razvoj toga kraja za zapošljavanje stanovništva, kao i šire za ukupan razvoj Republike Srpske. Treći dio studije „Sliv rijeke Vrbanje – resursi i ekologija“ posvećen je prezentovanju istraživanja o stanjima resursa i ekološkom stanju na pomenutom području. Autor nam iznosi da je ovo istraživanje pokrenulo Udruženje „Vrbanjski biseri“ koje je formirano od strane preduzimljivih i zabrinutih grañana – entuzijasta tog kraja, sa ciljem da se pokaže stanje ekološke svijesti i nebrige za tako značajan potencijal kao što je sliv rijeke Vrbanje. Istraživanje je pažljivo urañeno i njegov glavni rezultat jeste to da je otkriveno i popisano, razvrstano i stepenovano 1.845 različitih zagañivača koji doprinose zagañenju i uništenju vodnog potencijala sliva rijeke Vrbanje. Tu su i napomene i prijedlozi šta se može učiniti na saniranju postojećeg stanja, od edukacije do aktivnosti grañana. U četvrtom dijelu studi je autor daje pregled svih zagañivača po područjima i naseljima (opštine, sela, zaseoci, mjesne zajednice). Pregled je detaljan, obuhvata sve zagañivače od industrijskih pogona do seoskih domaćinstava i stanovnika na tom području. Peto poglavlje ove studije donosi opširan tabelarni pregled i opis svih zagañivača na području opštine Kotor Varoš. Ovo poglavlje je bogato ilustrovano fotografijama raznih mjesta i prirodnih ljepota sa tog područja, kao i satelitskim snimcima sliva rijeke Vrbanje. Tu je i dosta snimaka aktivnosti Udruženja „Vrbanjski biseri“ koje svojim akcijama pokušava da probudi svijest i odgovornost stanovništva za očuvanje životne sredine na području sliva rijeke Vrbanje. Šesto poglavlje pokazuje saradnju Udruženja „Vrbanjski biseri“ sa drugim organizacijama i institucijama na području koje je predmet analize autora. Sedmi dio studije donosi dosta mišljenja, ideja i prijedloga kako „osloboditi raspoložive resurse“, iskoristiti privredni potencijal sliva rijeke Vrbanje, ali i kako odgovoriti na zvono ekološke uzbune koje već odavno zvoni u tom kraju. Studija „Sliv rijeke Vrbanje – resursi i ekologija“, autora Milorada Dokića, predstavlja veoma vrijedno istraživanje i analizu potencijala, mogućnosti i ekološkog stanja na području sliva rijeke Vrbanje. Studija donosi dosta podataka, dosta detalja, nepoznatih elemenata široj naučnoj i istraživačkoj javnosti kao i institucijama koje se bave ovim pitanjima. Ovo je vrlo vrijedna studija koja će biti korisna istraživačima i aktivistima na području p odručju ekologi je, zbog toga je sa zadovoljstvom preporučujem preporučuje m izdavaču za objavljivanje. Prof. dr Ivan Šijaković
6
PREDGOVOR Dugo godina šetao sam prirodom i posmatrao kako je priroda ljudima dala izobilje vrlo različitih dobara potrebnih za život i opstanak čovjeka na planeti Zemlji. Posmatrajući prirodna dobra, posmatrao sam istovremeno i ponašanje i odnos čovjeka prema prirodnim resursima. Kratko rečeno, odnos čovjeka prema prirodnim dobrima je veoma neodgovoran, štetan i kra jnje opasan po zdravlje zdravlje i život, život, kako čovjeka, čovjeka, tako i čitavog čitavog životinjsk životinjskog og i biljnog biljnog svijeta na Zemlji. Brzim razvojem nauke i tehnologije, naročito u dvadesetom vijeku, čovjek je izgubio skladan odnos, s jedne strane izmeñu dinamike razvoja i s druge strane potrebe usklañivanja svog odnosa u pogledu zaštite prirodnih dobara od njihovog ugrožavanja i uništavanja. Ovako burnim burnim i neskladnim neskladnim razvojem razvojem čovjek čovjek je ugrozio osnovna osnovna prirodna prirodna dobra pomoću pomoću kojih živi i opstaje, a to su voda, vazduh i tlo. Uvidivši da se baš odnos čovjeka prema prirodnim dobrima ne samo ne popravlja, nego se u mnogim slučajevima pogoršava, odlučio sam se i sa jednim brojem ljudi – entuzijasta, početkom 2007. godine formirao Meñuopštinsko udruženje „Vrbanjski biseri“. Osnovni programski cilj ovog Udruženja jeste istražiti sve izvore zagañenja na slivnom području rijeke Vrbanje, pokrenuti inicijativu sanacije tih izvora i stvoriti uslove za povratak života u rijeke i održiv život na obalama rijeka. Polazeći od ovako ambiciozno postavljenog programskog cilja, u drugoj polovini 2008. godine, Udruženje je sačinilo Projekat istraživanja svih izvora zagañenja na slivnom području rijeke Vrbanje. Ovaj naš Projekat je finansijski potpomognut na prvom javnom pozivu Fonda za zaštitu životne sredine Republike Srpske, za što im dugujemo posebnu zahvalnost. Formiran je istraživački tim, čiji je zadatak bio da neposredno na licu mjesta utvrde sve vrste zagañivača slivnog područja rijeke Vrbanje. Iako se moglo realno pretpostaviti da postoji veliki broj zagañivača ovog izuzetno lijepog sliva, dobijeni rezultati istraživanja istraživanja prevazišli su sva očekivanja. Istraživači na terenu su utvrdili postojanje ukupno 1.845 zagañivača. Pored ovog broja utvrñenih zagañivača, jednom sondažom utvrñeno je da se na slivnom području Vrbanje dnevno troši izmeñu 25 i 30 tona različitih sredstava za pranje i to bez industrijskih. Da bi se dobila potpuna slika zagañenosti ovog vodotoka, mora se računati da se na ovom slivnom području troše velike količine hemijskih ñubriva i sredstava za zaštitu bilja, koje zbog date konfiguracije terena, u velikoj količini završavaju u riječnim vodotocima. Sve ovo dovoljno govori da je već davno zazvonila ekološka uzbuna i da ovaj naš Projekat ima puno svoje opravdanje. Ovako postavljen i odrañen, ovaj Projekat zahtjevao je mnogo rada, truda i napora od naših istraživača, zbog čega im se ovom prilikom najiskrenije zahvaljujem. zahvaljujem. Posebnu zahvalnost ovom prilikom upućujem Prof. Dr. Miodragu Romiću, kao koordinatoru realizacije ovog Projekta, koji je svojim znanjem, radom i iskustvom veoma mnogo doprinio da se ovaj Projekat uspješno završi. Zahvalnost upućujem i mnogim drugim individualnim subjektima i institucijama koje nam pomogoše da ovaj važan Projekat uspješno realizujemo, a prije svega sledećim: MKD „Sinergija – plus“ D.O.O. Banja Luka, „EDA“ Banja Luka, Recenzentima prof. dr Dragi Brankoviću, akademiku i prof. dr Ivanu Šijakoviću, Izdavaču - Narodnoj biblioteci „Ivo Andrić“ Čelinac, Lektoru i korektoru Biljani Jovetić, Uredniku gosp. Borislavu Maksimoviću, Fondu za zaštitu životne sredine Republike Srpske, „Triglav – Krajina Kopaonik“ A.D. Banja Luka, Gospoñici Sanji Stupar za kompjutersku obradu, Predsjedniku UO Udruženja, gospodinu Samiru Skopljaku, • • • • • • • • • •
7
• • •
Potpredsjedniku Udruženja, gospodinu Dragi Milinkoviću i Članu UO Udruženja, gospoñi Muberi Čavka, te svim drugim koji su nam pomogli u realizaciji ovog našeg projekta, a koje ćemo po brojati na posebnom spisku u prilogu ove knjige. AUTOR
8
UVOD Čovjek i priroda se znaju već jedan, neki kažu i dva miliona godina. Dugo vremena su živjeli u potpunom skladu, bez nesuglasica. Čovjek se hranio onim što mu je ona nudila. Nevolje su počele onda kada se ljudski rod namnožio i počeo naseljavati nase ljavati cijelu planetu. Dugo vremena je bilo potrebno dok su ljudi konačno shvatili da za razna područja na površini Zemlje moraju postojati odreñeni kodeksi ponašanja, sa zahtjevima koje treba ispuniti, da bi se na njima bezbjedno živjelo. Brzim razvojem nauke i tehnologije, naročito u dvadesetom vijeku, čovjek je izgubio skladnost, s jedne strane izmeñu dinamike razvoja i s druge strane potrebe usklañivanja svog odnosa u pogledu zaštite prirodnih dobara od njihovog ugrožavanja i uništenja. Ovako brzim i neskladnim razvojem, čovjek je ugrozio osnovna prirodna dobra pomoću kojih opstaje, a to su voda, vazduh i tlo. Ova knjiga upravo čini bazu podataka za jedno konkretno područje, a to je područje sliva rijeke Vrbanje, iz koje se može sagledati do kakvog stanja je čovjek stigao svojim neodgovornim odnosom prema prirodi. Ova knjiga je nastala kao objektivna potreba da se sagleda stanje uopšte životne sredine, a posebno vodnog resursa na ovim prostorima, kako bi se što prije poduzele potrebne mjere zaštite i očuvanja voda na ovom području. Knjiga je nastala i kao rezultat autorovog dugogodišnjeg posmatranja ponašanja ljudi prema prirodnim dobrima, a zatim angažovanja jednog broja ljudi entuzijasta i snimanjem svih zagañivača na slivnom području. U knjizi su pored stanja zagañenosti vodotoka, enciklopedijski opisana i druga postojeća prirodna dobra na ovom području. U ovoj bazi podataka samo su dati podaci utvrñeni na terenu. Nije vršena nikakva posebna analiza nañenog stanja. Ovo daje solidnu mogućnost čitaocima ove knjige, da odaberu neki od navedenih prirodnih resursa i da se detaljnije bave njegovim istraživanjem. Inače, osnovna namjena ove knjige je da ukaže nadležnim organima lokalnih zajednica slivnog područja rijeke Vrbanje da je neophodno organizovati se, uraditi potrebne projekte i pristupiti sanaciji zagañenosti i zaštiti slivnog područja Vrbanje. Pored ovoga, sigurno je potrebno da resorni organi Vlade Republike Srpske pokrenu pitanje i uvedu predmet ekološka kultura i vaspitanje, kao obavezan predmet u svim školskim programima. Godinama, tačnije rečeno decenijama sam radio na istraživanju i eksploataciji mnogih prirodnih resursa resu rsa na širem području Bosne i Hercegovine, a najviše upravo na slivnom području rijeke Vrbanje. U ovom radu imao sam privilegiju da prirodu posmatram kako na površini, tako i u unutrašnjosti zemlje. Divno li je ovo sve vidjeti i posmatrati, kako je priroda čovjeku u svojoj ponudi dala izobilje različitih bogatstava. U svemu ovome posebnu draž i ljepotu čini posmatranje i svrsishodno korištenje bistre i čiste vode, bez koje nema života na planeti Zemlji. Eksploatišući jedan broj prirodnih resursa, imao sam priliku da neposredno vidim i shvatim kakav direktni uticaj prirodni resursi mogu imati na ekonomiju društva i shvatio sam da nije bogat onaj ko ima resurse, već onaj ko ih koristi. Iz ovog proizilazi da je bogatiji onaj ko bolje koristi resurse, a ne onaj ko ih ima više. Ako bi neko zatražio da se svi resursi koje nam je priroda podarila razvrstaju u dvije grupe, onda bi sigurno bilo najrealnije u prvu grupu staviti vodu, a u drugu grupu sve ostale prirodne resurse. Teško je u prirodi pronaći još takvih primjera resursa koji su od podjednakog i životnog značaja za svakog čovjeka, kao što je to voda bez koje bi život na Zemlji bio nezamisliv. Upravo zbog takvog značaja znača ja vode, čitav sadržaj ove knjige je prožet pro žet stanjem ovog resursa i neshvatljivim odnosom čovjeka prema ovom daru prirode na području sli9
va rijeke Vrbanje. Iako se nismo bavili istraživanjem, iz svakodnevnog očevida i na svim drugim slivnim područjima stanje vodotoka je isto ili slično. Radeći na snimanju broja i vrste zagañivača na ovom području, utvrñeno je da ih ima 1.845 koji direktno zagañuju ovaj vodotok. Kada se ovom doda da se na slivnom području dnevno utroši izmeñu 25 i 30 tona raznih hemijskih sredstava za pranje i ogromne količine hemijskih ñubriva i sredstava za zaštitu bilja s jedne strane, a sa druge strane utvrñenu količinu prosječnog protoka od 15,5 m3/s koji se u pojedinim periodima spušta i do 0,49 m3/s, onda se jasno vidi da smo sa stanjem zagañenosti ovog vodotoka stigli u neposrednu opasnost po život ljudi. Nekima će se, možda, učiniti da knjiga daje dosta depresivnu sliku stanja vodotoka Vrbanje, bez ikakve nade da se to stanje može popraviti. Kada bi se izvršila jedna detaljni ja analiza sadržaja ove knjige, onda bi se, sigurno, došlo do zaključka da se radi o “zaro bljenosti zdravog razuma“ kod naših ljudi. Jer kako je drugačije moguće shvatiti da naš čovjek sve što odbacuje od sebe, svoga domaćinstva ili firme, sve baca u vodotok. Vidio sam čovjeka koji prolazi pored kontejnera i vreće smeća baca u Vrbanju, ženu koja čisti zamrzivač i pokvarene piliće baca u Vrbanju. Čovjek gradi put i svu iskopinu istresa na obalu Vrbanje. Čovjek 5.000 litara pregorelog ulja istresa na plaži pored Vrbanje. A kao poseban primjer neka posluži to, da potpuno ispravan kolektor za prečišćavanje otpadnih voda ne radi, jer navodno, motor mu troši struju, a kao kruna svemu neka posluži ekscesni slučaj “Kožare“ Kotor Varoš, koja sve otpadne vode u sred ljetnje sezone kupanja ispušta u Vrbanju. I, nažalost, sve ovo se dešava na očigled naših mnogobrojnih i raznih inspekcija, koje uredno i na vrijeme primaju plate. Poslije svega ovog postavlja se jedno ključno pitanje, a to je, šta i kako dalje i kako riješiti ovo krupno pitanje? Autor ovog teksta smatra da je uslov svih uslova za rješenje ovih problema, osloboñenje zdravog razuma i uključenje umovanja zdravog razuma, pomoću čega bi se sačinio neo phodan program i uredila posebna zakonodavno-pravna regulativa i kodeks k odeks ponašanja pomoću čega bi se, bez odlaganja i lažne, gladne i prljave demokratije, odmah pristupilo sanaciji sadašnjeg stanja zagañenosti životne sredine, a posebno naših vodotoka. Jer, ako bismo sutra dobili obavještenje da smo primljeni u Evropsku uniju za stalnog člana i da u ponedeljak doñemo u Brisel na prozivku, mislim da nam je, ovakvim kakvi jesmo, dok se mi spremimo, očistimo i spakujemo, potrebno minimalno pet godina. Ovu pretpostavku potrebnog vremena, potvrñuje i činjenica, da je preko 60% od svih potrebnih uslova za ulazak u Evropsku Evrops ku uniju vezano za ekologiju, računajući raču najući da se u tome nalazi i poljoprivredna proizvodnja. Na kraju, kra ju, još jednom se s e može mož e konstatovati, kons tatovati, da nije bogat boga t onaj ko ima resurse, već onaj on aj ko ih koristi. Rijeka Vrbanja i sve njene pritoke na svojim izvorima su u potpunosti bistre i čiste, a na ušćima praktično neupotrebljive. Tu promjenu iz čistog i bistrog u mutno je napravio naš čovjek. I umjesto da ovaj prirodni resurs koristimo u rekreativne, turističke i proizvodne svrhe, mi smo se doveli do životne opasnosti. Vrlo teško za tumačenje.
10
PRVI DIO 1.0.1. Hidrološke karakteristike sliva Vrbanje Rijeka Vrbanja izvire na istočnim padinama planine Vlašić, na koti 1.520 m nadmorske visine. Teče pravcem jugoistok – sjeverozapad i u gradu Banja Luka utiče sa desne strane u rijeku Vrbas na koti 164 m nadmorske visine. Visinska razlika izmeñu izvora i ušća iznosi 1.356 metara. Ovakva visinska razlika ovoj rijeci daje planinski karakter, naročito na dijelu od izvora do Kotor Varoša. Na ovom dijelu sliva postoji veliki broj vrlo lijepih, izrazito planinskih pritoka, veoma povoljnih za z a razvoj raz voj turizma. Na lijevoj pritoci Duboka iznad sela s ela Kalamande, postoji vrlo atraktivan vodopad, visine oko 80 metara. Ova dionica toka vrlo je bogata plemenitim vrstama ribe, a naročito potočnom pastrmkom i lipljanom. Dijelom riječnog toka Vrbanje na dionici od Kotor Varoša do Čelinca i dalje do ušća u Vrbas u Banja Luci, Vrbanja teče relativno blagim padom riječnog dna, koje se kreće oko 5 o/oo. Na ovom dijelu toka, Vrbanja ima prosječni proticaj od 15,5 m3/s. Hidrološka istraživanja rijeke Vrbanje počinju još 1922. godine, kada je izgrañena vodomjerna stanica Vrbanja, koja uz prekide od 1993. do 1996. godine radi i danas. Uzorak srednje-mjesečnih i srednje-godišnjih proticaja formiran je za period 1946.-2000. godine i prikazan je tabelama u prilogu. Utvrñena prosječna izdašnost sliva Vrbanje od 15,5 m3/s, uporeñena je sa izdašnostima susjednih slivova (VS Derventa na rijeci Ukrina, VS Teslić na rijeci Usori i VS Obodnik na uzvodnom potezu rijeke Vrbanje) i konstatuje se vrlo dobar regionalni sklad. U prilogu daje se regionalna zavisnost specifičnog oticanja srednjih voda u funkciji nadmorske visine sliva, koja verifikuje prosječne vode na VS Vrbanja na rijeci Vrbanja, ali istovremeno ukazuje i na valjanu reprezentativnost i pouzdanost utvrñenog uzorka srednje-mjesečnih proticaja. Realnost utvrñene izdašnosti sliva Vrbanje potvrñuju i utvrñena specifična oticanja srednjih voda na samom Vrbasu (VS Kozluk uzvodno od Vrbanje – 21,2 m3/s i VS Banja Luka nizvodno od Vrbanje – 22,6 m3/s), iako se radi o znatno većim slivovima. 1.0.2. Vremenska raspodjela voda Dugogodišnji i srednjegodišnji proticaji voda rijeke Vrbanje u profilu VS Vrbanja na Vrbanji, u pojedinim godinama znatno odstupaju od srednje vrijednosti za duži niz godina. Najsušnija godina u razmatranom raz matranom periodu bila je 1990. sa godišnjim prosjekom pros jekom oticanja od 3 6,7 m /s, dok je najvodnija godina bila 1970. sa godišnjim prosjekom od 23,5 m3/s. Najveća velika voda na ovoj vodomjernoj stanici zabilježena je 20.06.2001. godine i iznosila je 641 m3/s, a nije obuhvaćena uzorkom pojavljenih maksimuma, što ukazuje da bi velike vode mogle biti i nešto veće u odnosu na sračunate. Vodomjerna stanica Vrbanja/Vrbanji
1 24,4
Srednjegodišnji Srednjegodišnji proticaji Q - m3/s 5 20 50 80 90 95 99 21,5 18,6 15,5 12,4 10,8 9,4 6,9
1.0.3. Unutargodišnji raspored voda Pored neravnomjernosti godišnjih proticanja, posebno značajno je sagledavanje neravnomjernosti protoka unutar godine. Unutargodišnji raspored protoka, uglavnom slijedi model rasporeda padavina. Karakterišu ga vlažni periodi od decembra do maja i sušni od 11
juna do novembra. Pojedine godine go dine značajno odstupaju od ovog rasporeda, r asporeda, što najbolje ilustruju rezultati statističke analize srednjomjesečnih proticanja, kako je to prikazano u narednoj tabeli i to u %. J F M A M J J A S O N D Godišnji protok u % 10,1 10,6 12,7 12,5 10,3 8,3 5,4 4,1 3,8 4,8 6,9 10,5
1.0.4. Trajanje voda Trajanje voda na rijeci Vrbanji veoma je značajno, posebno sa aspekta planiranja korištenja ovog prirodnog resursa, bilo sa aspekta proizvodnje hidroenergije, bilo sa nekog drugog privrednog, turističkog ili sportskog aspekta. Kriva trajanja proticanja za vodostanicu (VS) Vrbanja na Vrbanji, sračunata je za kompletan period raspoloživih srednjomjesečnih proticanja od 1946.-2000., bez godina 1991. i 1993.-1997. godine, kada nije bilo podataka. 1.0.5. Velike vode Velike vode na lokaciji VS Vrbanja na Vrbanji, sračunate su statistički na osnovu pojavljenih maksimuma u dugom nizu godina. Izdvajanjem niza maksimuma, po jednog iz svake godine, formiran je statistički uzorak maksimuma za period od 1946. do 1998. godine. Ovom empirijskom uzorku prilagoñena je funkcija raspodjele vjerovatnoća i sračunate su teoretske vrijednosti velikih voda povratnih perioda od 1000, 100, 20 i 10 godina, kako su date u sledećoj tabeli. Maksimalni protoci Q max - m3/s
Povratni period godina 1000 100 20 10 849 626 469 399
Najveća velika voda na ovoj vodomjernoj stanici zabilježena je 20.06.2001. godine i iznosila je 641 m3/s i nije obuhvaćena uzorkom pojavljenih maksimuma, što ukazuje da bi velike vode mogle biti i nešto veće u odnosu na sračunate.
1.0.6. Male vode Male vode su računate primjenom matematičke statistike na uzorku pojavljivanih maksimalnih proticaja iz perioda 1946.-1998. godine. Ovom uzorku empirijskih vrijednosti, prilagoñena je funkcija rasporeda r asporeda vjerovatnoće i sračunate su teoretske teore tske vrijednosti minimalnih proticanja za povratne periode 2, 5, 10, 50 i 100 godina kako su date u sledećoj tabeli. Minimalni protoci Q min - m3/s
Povratni period u godinama 2 5 10 20 50 100 2,07 1,43 1,15 0,96 0,77 0,66
Najmanji proticaj na rijeci ri jeci Vrbanji na VS Vrbanja izmjeren je 20. i 21.08.2000. godine 3 od 0,49 m /s, ali ova vrijednost nije obuhvaćena razmatranim uzorkom. Ova vrijednost značajno odudara od usvojene funkcije raspodjele vjerovatnoće i mogla bi joj se pripisati neka znatno manja vjerovatnoća pojave od one koja joj pripada po empirijskoj raspodjeli. Ako se uporede podaci najvišeg protoka, koji iznosi 641 m3/s i najniži protok od 0,49 m3/s, onda se dobije podatak od 1.300 puta razlike izmeñu ova dva pokazatelja. Ovi podaci 12
bi se dali koristiti u nekim posebnim studijama, koji bi dosta značili z načili kod detaljnijeg sagledavanja klimatskih karakteristika ovog područja.
1.0.7. Podloge Osnovne podloge za izradu poglavlja “Hidrološke karakteristike sliva Vrbanje“, predstavljali su podaci Hidrometeorološkog zavoda. Pored ovih podataka, razmatrane su bro jne studije i projekti, koji su tretirali hidrološku problematiku u slivu rijeke Vrbasa. Podaci u ovom poglavlju, korišteni su iz više studija, a najviše iz “Vodoprivredne osnove sliva rijeke Vrbas”, podataka Hidrometeorološkog zavoda, studija za izgradnju mini hidro-elektrana i drugi.
13
DRUGI DIO 2.1.0. Prirodna bogatstva slivnog područja Vrbanje 2.1.1. Opšti podaci Rijeka Vrbanja izvire na sjevero-istočnim padinama planine Vlašić. Površina slivnog područja Vrbanje Vrba nje iznosi 778 km2, a graniči se sa južne strane uzvodnim dijelom sliva rijeke Vrbas, sa sjevera slivom rijeke Ukrine i sa zapada dijelom rijeke Usore. Najviša kota vrbanjskog sliva iznosi 1.520 m, najniža je 164 m, dok je prosječna visina sliva oko 600 metara. Sliv je brdovit, s izuzetkom uskih dolina uz glavni tok i jedan broj pritoka (Jošavka i Kruševica), pravilnog i izduženog oblika. Dužina glavnog toka Vrbanje od izvora do ušća iznosi oko 84 km, dok je ukupna dužina toka sa svim pritokama veća od 300 km. Slivno područje se pruža u pravcu jugoistok – sjeverozapad. Položaj sliva Vrbanje dat je na posebnim kartama, geografskoj geografsko j i hidrološkoj, što čini sastavni dio ovog sadržaja. Slivno područje raspolaže sa vrlo različitim prirodnim bogatstvima. Kao najvažnija prirodna bogatstva navode se sledeća: vodna bogatstva i minerološka struktura tla, šume, meñu kojima su najzastupljeniji lišćari i četinari, rudna bogatstva, turistički potencijali, lov i ribolov, planinski pašnjaci i livade, vrlo povoljni za uzgoj stočarstva i ljekovitog bilja. • • • • • •
2.1.2. Vodno bogatstvo i minerološka struktura tla Slivno područje rijeke Vrbanje grañeno je od veoma različitih mineralnih elemenata. Jugozapadni dio sliva pretežno sačinjavaju dolomitsko-krečnjačke strukture. Jedan broj ovih nalazišta pogodan je za eksploataciju, što čini solidnu osnovu za projektovanje razvoja, naročito proizvoda potrebnih u oblasti grañevinarstva. Područja ovih kalcijum-karbonatnih struktura koje su prekrivene (utrapljene) tanjim ili debljim slojevima humusa, povoljne su za razvoj raznih vrsta biljne proizvodnje, jer je poznato da je kalcijum neophodan za proizvodnju biljnih proizvoda. Pošto ova geološko-minerološka struktura pripada sedimentnom porijeklu tla, ona je dosta specifična u pogledu vodo-sistema. Vode sa ovakvih struktura su veoma bogate kalcijumom, što je poželjan-potreban mineral u hemijskom sastavu vode. U dijelu ovih struktura tla, koje su sačinjene od dolomita, bogate su magnezijumom, što je takoñe potreban mineral, kako u hemijskom sastavu vode, tako i u biljnoj proizvodnji. U jugoistočnom području sliva rijeke Vrbanje, u gornjem toku, pa sve do Kotor Varoša, tlo je sačinjeno od krečnjačko-dolomitske strukture. Ovakva struktura tla nalazi se uglavnom pored desne obale korita Vrbanje, ponegdje u dubini i po nekoliko kilometara, a ponegdje po par stotina metara od korita rijeke. U dubini desne strane sliva, sve do kraja slivnog područja na planinama Borja i Uzlomac, minerološko-petrografska struktura tla grañena je od silikatno-rožnjačkih struktura. Pošto se autor ovog teksta dosta dugo (više od 20 godina) bavio geološko-rudarskim istraživanjima na širem prostoru i van sliva područja Vrbanje, raspolaže sa dobrim fondom podataka iz ove oblasti. Na području jugo-istočnog sliva Vrbanje, pored rožnjačkih formacija koje čine sastav najvećeg dijela ovog područja, postoje utvrñene vrlo značajne količine mrkog uglja (Maslovare) i rude mangana na više lokacija i to u Garićima kod Maslovara, Bilicama i na Zo14
viku (opština Kotor Varoš), te u Ostružnoj, Crnoj Rijeci i Kiku na području opštine Čelinac. Mrki ugalj u Maslovarama je najvišeg kvaliteta. Njegova kalorična moć se kreće od 4.200 do 4.500 kilokalorija. I ostali elementi hemijskog sastava ovog uglja, kao što su pe peo, sumpor, s umpor, vlaga i drugo, su vrlo povoljni. Zbog svih ovih o vih elemenata, maslovarski ugalj bio je najkvalitetniji meñu svim mrkim ugljevima u predratnoj Jugoslaviji. Kod maslovarskog uglja postoje drugi problemi, a to su: ovo nalazište uglja je vrlo duboko, tektonski je bilo aktivno, a prate ga mnogobrojne mnogobro jne negativne pojave, kao što su s u veliki pritisci, puno gasova metana, sumpor-dioksida i drugo. Poseban problem ovog nalazišta su podzemne vode. Sve ovo, maslovarski ugalj čini veoma skupom proizvodnjom. Neki stručnjaci smatraju da je ovaj ugalj povoljan za proizvodnju maslaca, zbog čega bi bilo interesantno izučiti korelaciju izmeñu ovog pitanja i naziva mjesta Maslovare. Svakako, neka ovo pitanje ostane za nekog drugog i za druga vremena. Što se tiče dijela ovog područja sliva na kojem se nalazi ruda mangan, ova ruda se nalazi na više lokacija na širem području. Ova ruda je istražena prospekcijski i geološko-rudarski i utvrñene su njene rezerve i kvalitet. Poznato je da se manganova ruda koristi u metalurgiji u procesu oplemenjivanja čelika i u baterijskoj industriji. Utvrñeno je, da se manganova ruda sa ovih područja može koristiti u baterijskoj industriji, koja zahtijeva mnogo veći sadržaj manganovih oksida, nego što to zahtijeva proces oplemenjivanja čelika. Mangan sa ovog područja eksploatisan je duži niz godina i ispitan je ne samo laboratorijski, nego i industrijski u vrlo velikim količinama. Kako se vidi iz prednjeg teksta i ovaj dio slivnog područja ima dosta heterogenu minerološku strukturu tla, što povoljno utiče na hemijsko-minerološki sastav vode na vrbanjskom slivu. Na donjem dijelu ovog područja, pa sve do Čelinca, se nalaze nalaz e značajne količine bijelog krupno-zrnastog mermera. Ova nalazišta, a posebno ona na lokacijama Skatovica, Topići i Brkan, dosta su istraživana geološko-rudarskim i geo-fizičkim metodama. Na ovim nalazištima utvrñene su značajne količine ovog ukrasnog kamena. Na lokaciji Skatovica i Topići vršena je dugogodišnja eksploatacija ove sirovine. Prvu eksploataciju je vršila Zemljoradnička zadruga Čelinac, a zatim je 1960. godine eksploataciju na ovom nalazištu preuzelo rudarsko istražno preduzeće “Mermer” Čelinac. Preduzeće “Mermer” je dobilo svoj naziv po ovoj mineralnoj sirovini. Vode koje protiču kroz strukture krupno-zrnastog krupno-z rnastog mermera mermer a su veoma kvalitetne, čiste i zdrave. Sledeći dio sliva rijeke Vrbanje je sliv rijeke Jošavke. Rijeka Jošavka je najveća pritoka Vrbanje. Ona izvire sa jugozapadnog dijela tunela Tromeña i skupa sa Staninkovom rijekom formira početak toka Jošavke. Dužina glavnog njenog toka, sa pomenuta dva izvorišta iznosi oko 23 kilometra. Ovo slivno područje počinje selom Markovac iznad Čelinca, pruža se istočnim padinama Opsječkog, preko Skatovice, Ravana, tunela Tromeña, zapadnog dijela Dubrave, preko brda Divan, Kurjačije brdo, veže područje Bandere na Crnom Vrhu i čitavom dužinom Crnog Vrha spaja se sa jugoistočnim padinama Krčmarica i Barakovca, gdje se spaja sa desnom obalom na ušću Jošavke u Vrbanju. Iz ovog opisa položaja slivnog područja pritoke Jošavke, vidi se da se radi o vrlo velikom slivnom području. U većem dijelu, ovo područje je umjereno brdovito, čija se nadmorska visina kreće od 170 do 430 metara. Rijeka Jošavka ima 17 direktnih pritoka, od kojih svaka njena pritoka ima svoje pritoke. Korito rijeke Jošavke je veoma neureñeno i neregulisano, zbog čega dolazi do čestih poplava njenog priobalja. Pored ove rijeke, sa obe strane se nalaze značajne površine dosta plodnog zemljišta, ali se ono slabo koristi zbog plavljenja. 15
Na ovom slivnom području, najveći dio površina pokriven je zemljom, što ih čini povoljnim za poljoprivrednu proizvodnju, o čemu će biti više riječi u narednom tekstu. Što se tiče minerološke strukture ovog područja, ona je dosta različita. Najveći dio ovog sliva grañen je od serpentinskih masa i krečnjaka. Pored ove dvije minerološke strukture, u manjem obimu su prisutni i rožnjaci. Područje koje se sastoji od serpentinskih struktura, a koje se prostire od jugozapadnih padina Dubrave, nizvodno od Staninkove rijeke, preko Mlinske rijeke, do željezničke stanice Jošavka, prožeto je rudom magnezitom. Ruda magnezit na području opštine Čelinac istraživana je dosta dugo. Utvrñene su značajne količine ove rude na ovim područjima. Kvalitet magnezita na području Dubrava, utvrñen je ne samo laboratorijski nego i industrijski. Po obliku, ova ruda se pojavljuje u žičanim naslagama, a po strukturi je školjkasta. Ovakva vrsta magnezita veoma je pogodna u proizvodnji vatrostalnih proizvoda i u elektro-industriji za proizvodnju visoko otpornih elektro-izolatora, šaltera i dr. Ovo područje je dosta bogato vodom, kako površinskim izvorima, tako i podzemnim akumulacijama. Poznato je da su vode koje protiču kroz magnezitske strukture vrhunskog kvaliteta, što im upravo čini visoki procenat prisustva magnezija. Što se tiče podzemnih voda, 2008. godine završen je projekat vodovoda Jošavke. Ovim projektom urañena su dva bunara bušenjem u kojima je pronañena voda izmeñu 70 i 80 metara dubine. Prilikom eksploatacije ovih bunara, ne bilježi se pad nivoa vode, što pokazuje da se radi o velikoj podzemnoj akumulaciji. Ovo slivno područje veoma je bogato šumama. Od šumskih vrsta, najzastupljeniji su hrast, bukva i grab od lišćara, a ima dosta bora, duglazije i ariša. Hrast se nalazi na područjima od tromeñe prema Brezičanima, kao i na čitavom kompleksu jugoistočnog dijela Crnog Vrha. Ovdje je potrebno istaći, da se dobar dio industrijskih plantaža u Dubravi nalazi na području ovog sliva, a obrastao je pomenutim četinarima. Sva druga šumska područja ovog sliva su obrasla mješovitim vrstama lišćara, sa manjim i većim enklavama plantažiranih četinara. U ovom dijelu treba kazati, da je za vrijeme Austro-Ugarske vladavine, u Jošavci Gornjoj, od 1903. do 1905. godine izgrañena Fabrika za mehaničku preradu hrastovine. Kapacitet ove fabrike iznosio je 26.000 kubika i zapošljavala je preko 200 radnika. Svi proizvodi ove fabrike prodavani su u izvoz. Kakvog je kvaliteta hrastova graña sa ovih područja, može se sagledati i iz podataka, da je sva graña za izgradnju šipova š ipova u Veneciji isporučena isporu čena upravo upr avo iz Gozne i Crnog Vrha. Vr ha. Da je ovo istina, pokazuje i podatak, da je za sanaciju i zamjenu šipova u Veneciji, izmeñu 1970. i 1980. godine prošlog stoljeća isporučeno u Veneciju više hiljada kubika hrastove oblovine sa ovih područja. Kao posebno zanimljiv, može se pomenuti jedan podatak, koji je objavila štampa Repu blike Hrvatske odmah poslije završetka poslednjeg rata. Jedan informativni izvor objavio je podatak, da je u borbama na području Slavonije 1991. godine porušen jedan manastir, u kojem je bio sagrañen sarkofag koji je bio obložen dragim kamenom proizvedenim u Jošavci Gornjoj. Prema hidrološkoj karti ovog slivnog područja, jugozapadno od tunela Tromeña postoji i jedan manji potok pod nazivom “Krasni potok”. Kada se malo detaljnije pogleda kamenje u koritu ovog potoka, jasno se vidi da u njemu ima vrlo interesantnih primjeraka kamena. Detaljnijim ispitivanjima ove lokacije, sigurno bi se dobili odreñeni rezultati. O drugim prirodnim bogatstvima ovog sliva, biće detaljnije rečeno u narednom poglavlju. (Ovo poglavlje je isključeno iz elektronske verzije, nalazi se u originalu, zainteresovani mogu kontaktirati autora)
16
TREĆI DIO Udruženje “Vrbanjski biseri“ i opšti pristup zaštiti voda 3.0.1. Uvod Meñuopštinsko udruženje “Vrbanjski biseri“ Čelinac, je nastalo kao rezultat razmišljanja jednog broja ljudi, entuzijasta, koji su pitanje ekologije i uopšte stanja zagañenosti životne sredine, shvatili veoma ozbiljno. U okviru ovog sektora ljudskih odnosa, a posebno odnos čovjeka prema prirodnim do brima, organizatori Udruženja opredjelili su se da svoju pažnju i aktivnost usmjere u pravcu identifikacije stanja zagañenosti i sanaciji naših vodnih resursa uopšte, a posebno utvrñivanje zagañenosti i njegove sanacije slivnog područja rijeke Vrbanje i njenih pritoka. Kao osnovni cilj i zadatak Programa Udruženja “Vrbanjski biseri“ je postavljen: “Vratiti život u rijeke i održiv život na obale rijeka.” Razmišljajući o tome, kao i na koji način ostvariti postavljeni cilj, Udruženje je 2008. godine sačinilo Projekat utvrñivanja svih zagañivača na slivnom području Vrbanje i izrade baze podataka o zagañivačima. Ovaj naš projekat je podržan od strane organa or gana Fonda za zaštitu životne sredine Republike Srpske. Da bi se prikazala cjelovita slika prirodnih dobara slivnog područja Vrbanje, autori ovog projekta su se opredjelili da s jedne strane utvrde sve izvore zagañivanja ovog vodotoka, a sa druge strane, da se makar retrospektivno prikažu i sva ostala prirodna bogatstva ovog područja kao ka o što su: zemljište, minerološka minerološ ka struktura područja, šume, turistički potencijali, kulturno-istorijski spomenici i dr. Ovako koncipirana i postavljena, ova knjiga sigurno će imati veliki značaj za sagledavanje realnih mogućnosti i odreñivanje pravca daljeg razvoja ovog kraja. Ovo će sigurno koristiti kako lokalnim zajednicama slivnog područja, tako i nadležnim organima Republike Srpske, kod opredjeljenja konkretnih razvojnih projekata iz pojedinih oblasti. 3.0.2. Predmet i ciljevi istraživanja Predmet istraživanja po ovom projektu je rijeka Vrbanja i sve njene pritoke. Da bi se dao cjelovit prikaz prirodnih resursa ovog područja i njihov značaj za razvoj ovog kraja, predmet istraživanja proširen pr oširen je, ali sa manje detalja i na sva druga dru ga bogatstva boga tstva ovog područja. 3.0.3. Metod i tehnike istraživanja Što se tiče metoda i tehnika istraživanja, za utvrñivanje i identifikaciju podataka na terenu, odabran je čisto empirijski i pragmatski metod istraživanja stvarnog stanja na terenu. Kod utvrñivanja izvora zagañivanja vodotoka, za svakog zagañivača na licu mjesta utvrñena je mikro lokacija, vrsta izvora zagañenja i obim zagañivanja. U ovom istraživanju, za svakog zagañivača su utvrñeni tekstualni i vizuelni podaci. Svi ovi podaci nalaze se u bazi podataka ovog projekta. Kod mineralnih sirovina ovog područja, korišteni su podaci autora ovog teksta koji su dobijeni njegovim višegodišnjim radom na istraživanju i eksploataciji mineralnih sirovina ovog kraja.
17
3.0.4. Rezultati istraživanja Na početku realizacije ovog Projekta, Upravni odbor Udruženja formirao je tim od 12 članova čiji je zadatak tako postavljen da se obiñe čitavo slivno područje i na licu mjesta utvrdi svaki zagañivač. Za svakog zagañivača utvrñeni su podaci, naziv zagañivača, mjesto, vrsta i obim izvora zagañivanja. Ovako dobijeni podaci su dostavljeni u Udruženje, gdje su razvrstani po vrstama i sistematizovani u posebnoj bazi podataka. Iako je pretpostavljeno da postoje mnogobrojni zagañivači svih vrsta, od sekundarnih preko industrijskih do velikih komunalnih zagañivača, utvrñeno stanje na terenu prevazišlo je sva očekivanja. Kao osnovne zagañivače slivnog područja rijeke Vrbanje, tim aktivista Udruženja utvrdio je sledeći broj zagañivača: 1. Komunalnih zagañivača utvrñeno je ..................................... 1.743 2. Industrijskih zagañivača ima......................................................75 3. Ostalih zagañivača utvrñeno je...................................................27 Sveukupno je utvrñen broj zagañivača......................................1.845 Realno se može pretpostaviti da sigurno nisu utvrñeni baš svi zagañivači i da ih sigurno ima još. I ovaj utvrñeni broj zagañivača je izuzetno veliki i zabrinjavajući. Da bi ovo istraživanje imalo još ubjedljivije pokazatelje u kakvom se stanju nalazi životna sredina čovjeka, a naročito stanje zagañenosti naših vodotoka, Udruženje je jednim sondažnim primjerom samo na području opštine Čelinac utvrdilo da se svakog dana na ovom području utroši oko 4.500 kilograma raznih hemijskih sredstava sr edstava za pranje. p ranje. Ako se pretpostavi da se na području opštine Kotor Varoš, koja se svim svojim teritorijem nalazi na slivu rijeke Vrbanje i koja je mnogo veća od Čelinca, troši bar dva puta više, te doda dio sliva Vrbanje koji pripada teritoriji grada Banja Luka koji je gusto naseljen, onda se dobije podatak koji pokazuje da se na slivu rijeke Vrbanje dnevno troši preko 25.000 kilograma raznih hemijskih sredstava za pranje. Iz razloga nedostatka vremena i materijalnih sredstava, Udruženje se nije bavilo istraživanjem koliko se na slivnom području Vrbanje troši vještačkog ñubriva i hemijskih sredstava za zaštitu bilja u poljoprivredi. Čineći pretpostavku, sigurno se može kazati, da je potrošnja hemijskih sredstava u poljoprivrednoj proizvodnji na n a ovom području veoma ve oma velika. Kada se imaju u vidu podaci koji se odnose na konfiguraciju terena ovog sliva, a pose bno visinska razlika od izvora do ušća Vrbanje, onda se sigurno može zaključiti da postoje jako velika ispiranja i snošenja zemljišta u riječne tokove. Ova ispiranja sigurno snose i značajan dio utrošenih hemijskih sredstava i tako snažno doprinose zagañivanju ovog slivnog područja. Kod posmatranja ovog problema treba imati u vidu da je velika oscilacija protoka vode rijekom Vrbanjom i da se s e količina od najnižeg (koji iznosi 0,48 m3/s) do prosječnog protoka koji je utvrñen na višegodišnjem prosjeku od 15,5 m3/s mali i da su napri jed navedene utvrñene količine zagañenja vrlo velike i izuzetno opasne po život ljudi i ostalog živog i biljnog svijeta. U narednom tekstu ukratko su izneseni podaci ko su zagañivači na slivnom području i ko ih sačinjava.
3.0.5. Komunalni zagañivači Radom na terenu utvrñeno je da su najmnogobrojniji i najveći zagañivači slivnog područja komunalni zagañivači voda. NJih je ukupno utvrñeno 1.743. 18
U ovu grupu spadaju komunalne otpadne vode u opštinskim centrima Kotor Varoš i Čelinac, te Mjesna zajednica Vrbanja na području grada Banja Luka. Pored navedenih opštinskih centara, u ovu grupu zagañivača spadaju mnogobrojna prigradska i seoska gusto naseljena područja pored Vrbanje i njenih pritoka. Ovoj grupi zagañivača pripadaju i medicinske otpadne vode iz domova zdravlja i ambulanti, koje čine posebnu opasnost po zdravlje ljudi. Kao najmnogobrojniji, u ovu grupu spadaju seoska domaćinstva sa svim svojim objektima u domaćinstvu koja sav otpad ispuštaju i bacaju u riječne tokove. Veoma veliki broj domaćinstava svoje objekte, štale, svinjce, kokošinjce i drugo, je izgradilo na samim obalama ili u neposrednoj blizini vodotoka i tako sve otpadne vode i ñubre direktno ispuštaju ili bacaju u riječne tokove. Prema nañenom stanju na terenu, nameće se zaključak da u našem društvu ne postoji bilo kakva kontrolno-inspekcijska funkcija koja bi kontrolisala ponašanje grañana na terenu i sprečavala sp rečavala štetna ponašanja ljudi. Da bi se odnos naših ljudi, a posebno nadležnih organa prikazao u pravom stanju, dovoljno je kazati da se na čitavom slivnom području, osim u Zelenom Viru, ne prečišćava niti jedan kubik komunalnih otpadnih voda.
3.0.6. Industrijski zagañivači Radeći na snimanju stanja i broja zagañivača na terenu, utvrñeno je da na slivnom području Vrbanje ima 75 zagañivača ove vrste. Ovu grupu sačinjavaju sve firme iz oblasti industrije, preduzeća i pogoni za eksploataci ju šuma, preduzeća za mehaničku preradu drveta, klaonice, ribnjaci, mini hidro-elektrane, stočne farme, razni ugostiteljski objekti i trgovine. Svi ovi zagañivači grañeni su tako da sav tečni otpad ispuštaju neprečišćen direktno u riječne tokove, a manji broj njih koji imaju izgrañene ureñaje za prečišćavanje, te ureñaje ne održavaju, tako da od tih ureñaja nema nikakve koristi. Kao i u svim drugim oblastima, tako i u ovoj ima manjih i većih zagañivača, manje opasnih i više opasnih zagañivača. Kao najveći i najopasniji zagañivač na čitavom području sliva rijeke Vrbanje je “Kožara“ Kotor Varoš. Ovaj industrijski objekat već više godina radi na štavljenju sirove kože i otpadnu vodu direktno neprečišćenu ispušta u rijeku Vrbanju. Šta se sve koristi od otrovnih hemijskih sredstava u procesu štavljenja sirove kože i kakvu opasnost ovo čini po zdravlje ljudi i čitavog živog svijeta možemo samo pretpostaviti. Dovoljno je kazati da je 2007. godine samo za dva dana sezone kupanja u jednoj mjesnoj za jednici koja se nalazi pored rijeke Vrbanje, oboljelo od istih simptoma 23 djece. d jece. 3.0.7. Šumarstvo i šumski resursi U razvijenim zemljama svijeta, šumarstvo i šumski resursi čine stratešku djelatnost od posebnog društvenog i ekonomskog značaja. U ovim zemljama struka i nauka uključene su u punom kapacitetu u rad i gazdovanje šumskim bogatstvom. Osnovna karakteristika ovog prirodnog resursa jeste njegova obnovljivost. Ova mu oso bina daje poseban značaj. Uz dovoljno stručne i naučne uključenosti u ovu djelatnost, dugoročno stručno osmišljenim programima i projektima razvoja, ova oblast privrede realno može da postane dobra, sigurna i dugoročna okosnica razvoja svakog društva. Nažalost, ako pokušamo da sagledamo u kakvom se stanju ovaj sektor kod nas nalazi, onda zaista ako hoćemo kazati i priznati istinu, moramo reći da je to stanje jednom riječi rečeno, veoma, veoma loše i kao takvo više neodrživo. Ovo stanje karakteriše velika neorganizovanost, struka je na marginama zbivanja, a strateškim pitanjima rada i razvoja u ovoj oblasti odlučuju političari i nestručni ljudi, pa sve do toga, da je proizvodnja i prerada 19
u šumarstvu postala jedan od većih zagañivača, ne samo vodotoka nego i životne sredine uopšte. Poznato je da je struka dokazala da su šume vrlo uticajne na regulisanje obima i kvaliteta voda u prirodi. Radeći na istraživanju i registraciji zagañivača slivnog područja rijeke Vrbanje, Udruženje “Vrbanjski biseri“ je utvrdilo da su firme u šumarstvu i drvnoj industriji kod nas veći zagañivači vodotoka. Imajući u vidu da su šume u korelaciji sa sektorom voda, osnovni uslov za proizvodnju, život i opstanak čovjeka uopšte, krajnje je vrijeme da se svaki pojedini naš grañanin, a i društvo kao cjelina, u ovom sektoru moraju bitno mijenjati. Mi moramo sve učiniti da se ovom sektoru djelatnosti daje ono prirodno mjesto i uloga koja mu pripada i kako su to ri ješile druge razvijene zemlje u svijetu. Zar se može, treba i smije više tolerisati na svakom koraku i svaki dan viñena naša praksa, da se naše šume sijeku odreda, neplanski, nestručno, da se stvaraju čitavi kompleksi goleti, koje kiše i voda sapiraju i odnose u nepovrat, zagañujući tako riječne tokove i smanjujući izdašnost izvora voda? Pitanje stručne prerade i obrade drveta je posebno pitanje, o kojem bi se dale napisati posebne analize i knjige. Nije rijedak slučaj u jesen vidjeti naše ljude kako su prvu klasu drveta isjekli za ogrev i sve ovo posmatraju naši odgovorni i stručni ljudi i niko ništa ne preduzima da se ovakvom lošom praksom zauvijek prekine. I ovdje se jasno vidi nedostatak naše opšte vaspitanosti, za što smo svi pomalo odgovorni, a naši državni organi i struka najviše. Vrijeme je već davno prošlo za radikalne reforme u ovoj oblasti, koje bi morale poći od dobro i kvalitetno urañene zakonodavno-pravne regulative, koja bi pored jasno definisane strategije razvoja, morala da jasno reguliše obaveze proizvodnje – uzgoja, eksploatacije i prerade šumskih resursa, resurs a, a uz to i jasno definisati svačiju odgovornost u tom procesu. proce su.
3.0.8. Organizacione, kadrovske i tehničke mogućnosti lokalnih zajednica Kada se posmatraju organizacione i kadrovske mogućnosti lokalnih zajednica slivnog područja rijeke Vrbanje, one su dosta dos ta različite. Kao najorganizovanija lokalna zajednica u ovom području djelatnosti, svakako je grad Banja Luka. Ovo je sigurno rezultat veličine Banja Luke, njene ekonomske i kadrovske osposobljenosti. Što se tiče organizacije opština Čelinac i Kotor Varoš u ovom sektoru, i ove lokalne za jednice imaju uspostavljenu, Zakonom o zaštiti voda propisanu organizaciju i kadrovsku popunjenost. Sve tri ove ov e lokalne zajednice imaju jedan jeda n zajednički problem u oblasti ob lasti gazdovanja i zaštite vodnih resursa. Taj problem se nalazi u oblasti loše urañene zakonodavno pravne regulative u sektoru voda. v oda. U ovom dijelu ističemo samo dva d va loše pravno regulisana problema. Prema važećim zakonskim propisima, problem zaštite voda može se rješavati samo u Bijeljini, a problem čvrstog otpada u resornom ministarstvu u Banja Luci. Drugi primjer loše pravne regulacije jeste slabo ureñena subordinacija nadležnosti izmeñu inspekcijskih organa lokalnih zajednica i nadležnih organa Republike Srpske. Samo ova dva loše pravno regulisana primjera u sektoru voda jako mnogo otežavaju efikasan rad nadležnih organa u ovoj oblasti. Kada je u pitanju kadrovska osposobljenost i popunjenost organa i institucija koje se bave pitanjima korištenja, zaštite i nadzora vodnih resursa, može se kazati da je ovo stanje dobro. Danas u Republici Srpskoj postoje institucije – Direkcija za vode Republike Srpske, Vodoprivredni zavod Republike Srpske, Vodoprivredna inspekcija Republike Srpske, svaka lokalna zajednica ima vodoprivrednog inspektora, ekološku inspekciju i dr. Sve ove 20
institucije i organi popunjeni su sa uglavnom stručnim kadrovima. Kada sve ovo posmatramo sa formalno-organizacionog i kadrovskog aspekta, može se kazati, da je stanje dosta dobro. Meñutim, kada se posmatra stvarno stanje i zagañenost naših vodotoka, onda je veoma teško pronaći pravi izraz kojim bi se iskazalo stvarno stanje zagañenosti naših rijeka. Iako naši univerziteti danas sve češće organizuju specijalne smjerove studija koji se bave stručnim i naučnim problemima u sektoru voda, stvarno stanje odnosa naših ljudi uopšte prema prirodi, priro di, a posebno prema vodi kao uslovu svih uslova uslov a za život čovjeka i čitavog biljnog i životinjskog svijeta je neshvatljiv. Kako je moguće shvatiti one ljude, a njih je jako mnogo, koji sve što čovjek odbacuje bilo u procesu proizvodnje, bilo u porodici i domaćinstvu, odbacuje u vodotoke, pa čak i takve stvari kao što su pregorjela ulja, rane kiseline, uginulu stoku i sve ostalo što mu ne treba!? Dakle, može se kazati da imamo sve, potrebnu organizaciju, zakonske propise, kadrove, ali ipak stanje naših voda je do te mjere zagañeno, da je vrlo konkretno postalo opasno po život i zdravlje naših ljudi, a i čitavog životinjskog i biljnog svijeta. Autor ovog teksta, polazeći od saznanja koja su utvrñena snimajući zagañivače rijeke Vrbanje, kontaktirajući sa raznim institucijama i organima, kako na nivou lokalnih zajednica, tako i na nivou Republike Srpske, iznosi, da je ovakvo stanje odnosa čovjeka prema, uopšte, životnoj sredini, uzrokovano pored ostalog iz sledećih razloga: 1. nedostatak potrebne svijesti, a posebno ekološke kulture našeg čovjeka, 2. nedostatak potrebne, adekvatne i efikasne organizacije društva u sektoru zaštite i stručnog korištenja vodnih resursa, 3. neadekvatno i nekvalitetno ureñena zakonodavno-pravna regulativa u ovoj oblasti, 4. neodgovaran i neefikasan rad nadležnih organa na svim nivoima, a posebno izvršnih i inspekcijskih organa, 5. snažno prisustvo mita i korupcije izmeñu zagañivača s jedne strane i nadležnih izvršnih i inspekcijskih organa sa druge strane. U cilju potvrde gore navedenog, neka posluži samo jedan krupan primjer, a to je: na čitavom slivnom području rijeke Vrbanje ne prečišćava se niti jedan kubik industrijskih i komunalnih voda, osim u jednom manjem naselju koje se zove Zeleni Vir. Ako se u obzir uzme da se ipak izdvajaju velika sredstva po raznim osnovama za zaštitu voda, onda ovome nije potrebno bilo kakvo posebno obrazloženje.
3.0.9. Mjere koje preduzimaju lokalne zajednice Pored svih poteškoća i slabosti koje su prisutne u sektoru ekologije, a posebno u oblasti vodnog resursa, može se konstatovati da svakim danom sve više se u društvu jača ekološka svijest i ponešto se preduzima u sektoru zaštite, očuvanja i korištenja vodnog bogatstva. Stanje na području tri lokalne zajednice sliva rijeke Vrbanje je različito i u mnogom je zavisno od odgovornih institucija i kadrova u njima, a i od ekonomske mogućnosti svake od ovih opština. Grad Banja Luka je dosta dobro organizovao prikupljanje i odvoz čvrstog otpada. Ima dosta postavljenih kontejnera i redovan odvoz smeća na regionalnu deponiju u Ramićima. Grad ima organizovane i kadrovski dobro popunjene sve inspekcijske službe. Ima posebno organizovanu komunalnu policiju za čiji rad se ne može kazati ništa pohvalno. I pored činjenice da je Grad Banja Luka glavni grad Republike Srpske, da su u njemu smještene skoro sve institucije Republike, da je Banja Luka univerzitetski centar sa mnogobrojnim fakultetima, institutima i Akademijom nauka Republike Srpske, da je najveći zdravstveni, spo21
rtski i kulturni centar u Republici, mora se navesti krupna činjenica, a to je da se u Banja Luci danas ne prečišćava niti jedan kubik otpadnih industrijskih i komunalnih voda. Pored ove krupne činjenice, u gradu se još uvijek ne vrši razdvajanje čvrstog otpada po vrstama, a pitanje reciklaže prikupljenog otpada vjerovatno je još poprilično daleka budućnost. Opština Čelinac je još prije rata sagradila na desnoj strani rijeke Vrbanje vrlo savremen kolektor za prečišćavanje otpadnih industrijskih i komunalnih voda. Na ovaj kolektor spo jene su sve otpadne vode na desnoj strani Vrbanje. I pored potpune tehničke ispravnosti, ovaj kolektor uopšte ne radi. Na pitanje koje je upućeno odgovornim u izvršnoj vlasti Čelinca zašto kolektor ne radi, vjerovali čitaoci ove knjige ili ne, odgovor je glasio – “MOTOR TROŠI STRUJU”?!! Za dio grada i prigradskih naselja na lijevoj obali Vrbanje urañen je izvedbeni projekt za izgradnju kanalizacije i njeno prevoñenje na desnu stranu Vrbanje i priključenje na postojeći kolektor. Što se tiče sakupljanja i odvoza čvrstog otpada, u Čelincu je u drugoj polovini 2008. godine ovo pitanje pokrenuto sa mrtve tačke. Postavljen je na širem području opštine jedan broj kontejnera i dosta redovno se odvozi smeće s meće na regionalnu deponiju depon iju u Ramićima. Saniran je i jedan broj divljih deponija. Vidan je nedostatak i velika potreba da se nabavi još jedan veći broj kontejnera i da se oni postave na mjesta gdje ih sada nema, a i da se poveća njihov broj na mjestima gdje ih nema dovoljno. Po pitanju organizovanosti inspekcijskih službi i njihove popunjenosti, one postoje, pa i kadrovski su dosta popunjene. Meñutim, rezultati njihovog rada su veoma slabi. Najveći dio glavnog toka rijeke Vrbanje, Vrba nje, oko 54 kilometra, protiče područjem po dručjem koje pri pada opštini Kotor Varoš. Na ovom dijelu vrbanjskog toka postoji najveći i najopasniji broj industrijskih i komunalnih zagañivača Vrbanje. Kod opšine Kotor Varoš za razliku od Banja Luke i Čelinca postoji jedan krupan pro blem, a to je da d a opština Kotor Varoš Va roš još nije potpisala ugovor u govor o odlaganju čvrstog otpada sa regionalnom deponijom u Ramićima. Ovo je sigurno krupan komunalni problem, kojem se dodaje i činjenica da u ovoj opštini nema niti jednog prečistača otpadnih voda. Ovo su sigurno problemi koji prevazilaze realne mogućnosti lokalne zajednice da ih sama rješava, zbog čega je neophodno u rješavanju ovih problema uključiti i nadležne organe Republike Srpske. I ova opština ima organizovane i kadrovski popunjene sve inspekcijske organe, ali je njihov rad takoñe niske efikasnosti, efikasn osti, kao što je to u druge dvije lokalne zajednice sliva ri jeke Vrbanje. Na području opštine Kotor Varoš u oblasti zaštite životne sredine posebno su izražena tri problema, a to su: 1. nedostatak i potreba hitne izgradnje gradske kanalizacije i prečistača otpadnih voda, 2. trajno zatvaranje rada “Kožare“, 3. Problem divljih deponija i prikupljanje i odvoz čvrstog otpada na regionalnu deponi ju u Ramiće.
3.0.10. Rad vaspitno-obrazovnih ustanova i udruženja grañana U prednjem tekstu na više mjesta istaknuto je pitanje svijesti kada je u pitanju odnos čovjeka prema prirodnim dobrima uopšte, a prema vodi kao osnovnom uslovu postanka i opstanka čovjeka posebno. Razmatrajući i analizirajući stanje svijesti, a posebno ekološke kulture, nemoguće je sagledati i donijeti prave zaključke, bez sagledavanja mjesta i uloge vaspitno-obrazovnih ustanova u tim procesima. Za detaljno sagledavaanje ove uloge, bez posebne analize, nije 22
moguće dati siguran odgovor na ovo pitanje. Ali, makar i malo detaljnijim posmatranjem uloge obrazovno-vaspitnih ustanova na stanje opšte, a posebno ekološke kulture, dolazi se do zaključka da je taj uticaj odlučujući. Jedna od prvih aktivnosti Meñuopštinskog udruženja “Vrbanjski biseri“ je bio pokušaj da se “uñe“ u obrazovno-vaspitne ustanove Republike Srpske i da se postavi pitanje njihove uloge u stvaranju potrebne kulture kod naših grañana, a posebno kod djece i omladine. U ovom pokušaju nismo uspjeli, ali nismo ni odustali. Moglo bi se reći da slijedi obavezno ponovni pokušaj. Mi smo u svojoj namjeri planirali da postavimo pitanje: Da li je u radu vaspitno-obrazovnih ustanova kod nas, u takvom stanju u kakvom jesu, moguće postići veći rezultat obrazovanja i vaspitanja, nego što je to do sada postizano? Mi u Udruženju “Vrbanjski biseri“ ne samo da kažemo da može više, nego tvrdimo da može i to mnogo više. Samo malom reorganizacijom časova nastave stručnih predmeta biologije i psihologije, mogao bi se postići mnogo, mnogo veći rezultat u izgradnji svijesti i shvatanja kod naših ljudi, da se boljim i odgovornijim odnosom prema prirodi čini dobro i sebi, a i društvu kao cjelini. Mi smatramo da bi nastavne programe u našim školama, naročito u oblasti prirodnih i pedagoških predmeta, trebali postaviti tako da se dio tih gradiva predaje u učionicama, a drugi, po mogućnosti veći dio da se predaje u prirodi, i to u što praktičnijem smislu. Pokušajmo da pretpostavimo šta bi značilo i kakav bi efekat dobili kada bi svakoj našoj osmogodišnjoj i srednjoj školi dodjelili po jednu lokaciju, po mogućnosti sa izvorom vode i od tih škola tražili da ih ureñuju i održavaju kao njihov obavezan školski zadatak. Da na ovim lokacijama nastavnici stručnih predmeta drže praktični dio nastave i da im se ovo vrednuje kao uspjeh u nastavi. Za ove lokacije i njihovo ureñenje, morali bi da sačinimo posebne projekte ureñenja ureñen ja i održavanja, održ avanja, sa svim primjenjenim pedagoškim normama. nor mama. Neka cijenjeni čitaoci ove knjige pokušaju pretpostaviti kako bi izgledala ta mnogobrojna mjesta za tri do pet godina. Praktično gledano, mi bi čitavo područje naše Republike za par godina, programski imali ureñeno i održavano, a naša djeca sigurno bi bila bolje vaspitana i odgovornija u pogledu čuvanja i održavanja naše životne sredine. Sve ovo i još mnogo drugih pitanja htjeli smo da iznesemo našim predstavnicima u vaspitno-obrazovnim institucijama i ustanovama, ali i pored više od godinu i po dana našeg upornog nastojanja, to ipak nismo uspjeli. Na kraju ovog poglavlja poglav lja ipak se nameće n ameće neizostavan zaključak, da imamo sve potrebne vaspitno-obrazovne institucije, prostor, tehničku opremljenost, potrebne kvalifikovane kadrove, finansijsko-materijalne uslove i izvanrednu prirodu, a da ipak imamo tako loše stanje uopšte, a posebno ekološke kulture kod naših grañana. Ostaje na čitaocima ove knjige da sami zaključe do kada je uopšte moguće još tolerisati ovakvo stanje?
3.0.11. Rad udruženja grañana Danas, ne samo u Republici Srpskoj i u Bosni i Hercegovini, nego uopšte u svijetu ima, usuñujemo se kazati, pretjerano veliki broj razno raznih nevladinih organizacija i udruženja grañana. Ove organizacije, prema njihovoj ulozi koju bi trebale da imaju u društvu, su nepovezane i uglavnom su angažovane svaka u okviru svog projekta. NJihove djelatnosti su veoma različite i kreću se od raznih humanitarnih, preko pomaganja u realizaciji raznih projekata izgradnje manjih proizvodnih i uslužnih djelatnosti, pa sve do nekih nečistih poslova, koji ni po čemu nemaju humanitarni karakter. Ovo poslednje što se odnosi na nehumanitarne djelatnosti, nevladine organizacije i razna udruženja grañana, uglavnom koriste na lokaci23
jama i područjima gdje se dešavaju dešava ju razni ratni i grañanski sukobi. su kobi. Nažalost, i mi smo imali priliku u poslednjem ratu da iskusimo ovakva dešavanja. deš avanja. Polazeći od činjenice, da je priroda u kojoj i od koje čovjek živi, do te mjere danas na padnuta, članovi i organi Meñuopštinskog udruženja “Vrbanjski biseri“, svaka nevladina organizacija i udruženje grañana kod nas, prije svega, u svojoj djelatnosti bi moralo imati zaštitu i očuvanje životne sredine. Ovo iz prostog razloga, što nam svima priroda i njena dobra podjednako trebaju. Da bi snaga djelovanja bila jača i efikasnija, udruženja grañana morala bi biti mnogo bolje organizovana i više meñusobno povezana. Ovo pitanje posebno je izraženo na podrupodr učju tri lokalne zajednice sliva rijeke Vrbanje, gdje se nalazi veliki broj raznih udruženja grañana, a koja uopšte nisu povezana u meñusobnom radu i djelovanju. Odnos vlasti lokalnih zajednica ovog područja, malo je kazati da je slab. Ovo stanje odnosa mora se značajno popraviti, jer je sigurno da bi bolja saradnja lokalnih zajednica i udruženja grañana, mogla dati mnogo bolje rezultate, a naročito u sektoru očuvanja čiste i zdrave prirodne sredine.
3.0.12. Primjena pozitivnih pravnih propisa Kod posmatranja primjene pravnih propisa u oblasti zaštite životne sredine, a posebno zaštite i očuvanja vodnih resursa, ona je prije svega pravno loše ureñena. Osnovni pravni akt koji reguliše ovo pitanje je Zakon o vodama Republike Srpske. Pored ovog zakona ima veliki broj raznih podzakonskih akata u ovoj oblasti. Kada se posmatraju sve ove silne pravne norme sa funkcionalnog aspekta, onda se mora kazati da su ove pravne norme neusklañene, nesinhronizovane, te da su u pogledu pravne subordinacije vrlo loše postavljene. Kao ilustraciju navodimo samo jedan primjer lošeg pravnog rješenja. Da bi se riješio neki problem u oblasti zaštite voda, za rješenje istog morate ići u Bijeljinu. Da riješite jedan problem čvrstog otpada odloženog u neposrednoj blizini rijeke, koji zagañuje rijeku, za rješenje ovakvog problema morate ići u Banja Luku. Mi u udruženjima koji se praktično bavimo ovim problemima na terenu, smatramo, da rješenje jednog pitanja koje se odnosi na sektor voda, mora biti tako pravno ureñeno, da se ono može i mora riješiti na jednom mjestu. A to što je ekologija kao djelatnost u organizacionoj strukturi vladinih institucija Repu blike Srpske smještena na začelje jednog ministarstva, to samo s amo po sebi dovoljno govori koliki se značaj pridaje zaštiti životne sredine uopšte. Mi u Udruženju smatramo da pitanje ekologije kao veoma složenog i izuzetno važnog sektora, ne samo kod nas nego kao svjetskog problema uopšte, zaslužuje da u svakoj zemlju bude organizovan kao samostalna vladina institucija od posebne važnosti, kako za svakog čovjeka pojedinca, tako i za društvo kao cjelinu. Ne može mo že se završiti ova tema, a da se ne kaže da su s u i u ovom sektoru mito i korupcija ostavili jako snažnog svog nasljednika, koji se zove KRIMINAL i da on tako efikasno djeluje i da značajno obara dostizanje većih i boljih rezultata u ovom području odnosa čovjeka prema prirodi. Kao ilustraciju ovoj tvrdnji, navešćemo samo jedan primjer, pr imjer, a to je najveći zagañivač na slivu rijeke Vrbanje – “Kožara“ Kotor Varoš, koja radi već nekoliko godina po principu privremenog odobrenja od obrenja za rad i bez ekološke dozvole. Ovo samo po sebi dovoljno govori u kakvu krizu uopšte je društvo stiglo. Pošto je kroz čitav sadržaj ove knjige istaknuto pitanje krize morala i ekološke kulture kod većeg broja naših grañana, to je utoliko neophodno konkretnije i bolje regulisati ovaj sektor pravnim propisima. Ti propisi bi morali biti tako postavljeni, da tačno regulišu obavezu svakog pojedinca, da mora da se odgovornije odnosi u procesu korištenja i očuvanja 24
prirode i njenih dobara, koja su s u potrebna svim ljudima, bez obzira na boju kože, vjeru i naciju. Za današnje stanje svijesti i kulture uopšte, a posebno ekološke, propisana odgovornost za nepridržavanje propisa, morala bi biti veoma oštra. Popuštati bi se moglo samo onoliko koliko raste svijest ljudi, da se životna sredina mora čuvati i unapreñivati. Kao izrazito krupni i prisutni na čitavom području Republike Srpske, a i Bosne i Hercegovine su sledeći problemi: 1. nedostatak pravnih propisa koji regulišu imovinsko-pravne odnose u priobalju rijeka, što onemogućava pristup rijekama od strane grañana lokalnog područja, sportistima i turistima, 2. nedostatak reciklažnih postrojenja za preradu čvrstog otpada, 3. nedostatak spalionica za spaljivanje klaoničkog otpada, 4. neophodna potreba donošenja programa i izrade potrebne zakonodavno-pravne regulative za supstituciju korištenja plastične ambalaže.
25
ČETVRTI DIO 4.0.0. Pregled zagañivača i dokumentaciona osnova istraživanja Polazeći od osnovnog programskog cilja Meñuopštinskog udruženja “Vrbanjski biseri“ Čelinac, a to je “vratiti život u rijeke i održiv život na obale rijeka“ , Upravni odbor Udruženja formirao je tim aktivista od 12 članova. Zadatak ovog tima je bio snimiti sve izvore zagañivanja na području sliva rijeke Vrbanje. Po završetku višemjesečnog rada na terenu, tim je sakupljene podatke na terenu predao u Udruženje, na osnovu čega je formirana baza podataka o broju, mjestu, vrsti i obimu zagañenosti vrbanjskog sliva. Ovom aktivnosti utvrñeni su podaci o zagañivačima po područjima lokalnih zajednica sliva Vrbanje, i to posebno za područje Kotor Varoša, Čelinca i Banja Luke. U narednom pisanom tekstu obradićemo po sektoru svake od tri lokalne zajednice najkarakterističnije zagañivače i potkrijepiti jednim brojem vizuelnih sadržaja. Kod iskazivanja podataka po opštinskim područjima, krenuli smo od izvora prema ušću Vrbanje.
4.0.1. Zagañivači na slivnom području Kotor Varoši Radeći na terenu, aktivisti Udruženja su utvrdili da od izvora Vrbanje koji se nalazi na koti 1.520 metara nadmorske visine na planini Vlašić, pa do mjesta Kruševo Brdo sada nema zagañivača. Meñutim, iznad Kruševa Brda je sagrañena mini hidro-elektrana, uz koju je sagrañen ribnjak potočne i kalifornijske ribe pastrmke, sa mrijestilištem. Vlasnik ovog projekta, od lokacije MHE, pa do izvora, pohvatao po hvatao je svu vodu i u snopu velikog broja bro ja ci jevi sveo na objekat mini hidro-elektrane i ribnjaka. r ibnjaka. Gledano sa ekološkog aspekta as pekta ovo nije nikakvo zagañivanje vode, ali jeste stvoren problem bezvodnosti na ovom potezu, jer voda nije dostupna za potrebe životinja ili bilo kakve druge potrebe. Ovi proizvodni kapaciteti sa stanovišta ekologije nisu nikakav problem, pod uslovom da vlasnik istih strogo vodi računa da kod održavanja ne bi došlo do ispuštanja štetnih materija, kao što su ulja, tečna goriva i drugo u vodotok. Inače, ovo se može ocijeniti kao jedan od boljih načina kako se može koristiti vodni potencijal rijeke Vrbanje. Na relaciji toka od Kruševa Brda do Šipraga, najveći zagañivač vodotoka su šumska radilišta koja se bave sječom i izvlačenjem šumskih sortimenata. Ovaj posao eksploatacije šume se obavlja na krajnje neprihvatljiv način. Šumska stabla se sjeku, iskresavaju i režu na planirane dužine. Granje i nekomercijalni dio posječene mase se ostavlja na licu mjesta, bez poštovanja šumskog reda kako je to struka predvidjela. U ovom procesu proizvodnje, izvlačenje šumskih sortimenata, umjesto da se izvlači izgrañenim šumskim putevima, izvlačenje se obavlja niz potoke – vodotoke. Ovakav način transporta u šumarstvu, ne samo da muti i zagañuje vodotoke, nego u donjem dijelu ovih tokova, gdje izlazi riba na mri jest, praktično se sve uništava. Do koje je mjere ovaj problem stigao najbolje pokazuje intervencija ekoloških društava i ribolovaca u toku ljetne sezone, kada ovakav rad dovodi do zamućivanja čitavog toka Vrbanje. Nadležni inspekcijski organi morali bi ovom problemu posvetiti kontinuiranu i mnogo veću pažnju. Što se tiče drugih zagañivača na ovom području, to su seoska domaćinstva. Kod ove grupe zagañivača najveći problem je što nema kontejnera za smeće. Ovaj problem moguće je riješiti samo uz pomoć opštine Kotor Varoš. Na dijelu toka dionice od Šipraga do Obodnika, na ovom dijelu sliva ima dosta gusto naseljenih mjesta, u kojima se nalazi veliki broj raznih zagañivača Vrbanje, koje ćemo u narednom tekstu ukratko opisati. 26
4.0.2. “Fagus” - pogon za obradu drveta Šiprage Ovaj pogon za obradu drveta se nalazi na samom izlazu iz Šipraga prema Kruševom Brdu. Pogon je dosta velikog kapaciteta i nalazi se lociran neposredno na samoj lijevoj obali rijeke Vrbanje. U procesu svoga rada emituje dvije vrste zagañenja. Jedna vrsta zagañenja je piljevina, kora i sitni okorci, a druga vrsta je tečnost koja se kao jak kondenz formira u procesu sušenja drvne mase i koja se direktno ispušta u korito vodotoka. Čvrsti otpad koji se nalazi na samoj obali, u svakom većem vodostaju završava u Vrbanji. Pitanje ovog zagañivača neophodno je riješiti u skladu sa principima struke i pozitivnim zakonskim propisima za ovu oblast. 4.0.3. Ribnjak na rječici Crikvenica Objekti ribnjaka izgrañeni su solidno i ne bi trebali predstavljati problem zagañivanja Vrbanje. Jedino je moguće neodgovorno ponašanje kod dovoza hrane i odvoza gotovog proizvoda sa ovog objekta, ako bi došlo do rasipanja goriva i maziva i njihovog kontakta sa vodotokom. 4.0.4. Mjesna zajednica Šiprage Na području Mjesne zajednice Šiprage registrovan je veliki broj zagañivača, ne samo vodotoka Vrbanje, nego uopšte vrlo različitih zagañivača životne sredine. Ako se pokuša izvršiti njihova klasifikacija po vrstama zagañenja i ako se isključe privredni zagañivači, što je već i učinjeno, onda se može kazati da su komunalni zagañivači najveći izvor zagañenja. Kod ove grupe zagañivača, treba shvatiti da su kod njih najveći problem komunalne ko munalne otpadne vode i komunalni čvrsti čvr sti otpad. Na području pod ručju ove mjesne zajednice registrovan je veliki broj zagañivača, koji otpadne fekalne vode direktno ispuštaju u Vrbanju, a čvrsti otpad bacaju u korito rijeke ili ga ostavljaju neposredno na obali rijeka. U grupi trgovinskih i ugostiteljskih radnji registrovano je da ih ima ukupno sedam. Najveća deponija komadnog otpada registrovana je u centru ce ntru naselja izmeñu puta i Vrbanje. Slična situacija je kod Osnovne škole “Petar Kočić” gdje se na lijevoj obali Vrbanje nalaze dvije deponije komunalnog otpada. Na desnoj obali Vrbanje, kod pravoslavnog gro blja nalazi se velika deponija otpada. U koritu desne pritoke Vrbanje, rječici Demićka, registrovano je više odlagališta raznog otpada, koje prilikom viših vodostaja voda odnosi i duž čitavog toka Vrbanje “kiti“ drveće pored rijeke. Što se tiče pojedinačnih zagañivača, misli se na domaćinstva sa svim pratećim objektima koji čine jedno domaćinstvo, njih je najveći broj, ali najtačniji odgovor je ako se kaže da su svi. Ovo je stvarno veliki problem, pogotovo ako se ima u vidu da se radi o gornjem toku Vrbanje, gdje je prirodna voda manja i utoliko je relativna zagañenost vode veća. 4.0.5. Područje Mjesne zajednice Grabovica Na području ove mjesne mjesn e zajednice, koja počinje od granice gran ice sa mjesnom zajednicom Ši prage i obuhvata područje Grabovače rijeke, mjesto Grabovicu, Duboku rijeku, Kalamande, pa sve do Obodnika, situacija je potpuno ista kao i na području Šipraga, samo su imena zagañivača druga. Grañani nemaju stručno i organizovano riješene probleme kanalizaci je i odlaganja krutog otpada. Objekti se grade na samim obalama rijeka, bez bilo kakvih odobrenja i stručnih rješenja. Može se kazati, ništa novo, sve je isto kao i na drugim područjima. Nadležni organi za sva pitanja postoje, grañani plaćaju sve svoje obaveze, ali pro blemi postaju i ostaju, niko ih ne riješava. 27
Teritorija ove mjesne zajednice praktično je čitava napadnuta neureñenim divljim deponijama. Ove deponije se nalaze od zaseoka Brljića u kojem se nalazi velika deponija plastike, stakla, starog namještaja i drugo, preko deponije kod naselja Markovića most, lokacija Opaki vir, u LJojićima, kod kuće Stanimira Kalamande, deponija ispod kuće Miroslava Kalamande. Mještani sela Kalamande imaju dvije divlje deponije: ispod kafane “Libero“ postoje tri deponije, pa sve do d o kuće Gaje Lakića gdje postoje tri divlje deponije. Na ovom području postoji i veći broj ugostiteljskih i trgovinskih radnji koje sav otpad odbacuju u ri jeku i pored rijeke. U rijeci Duboka, u njenom nje nom gornjem toku postoji izuzetno izuz etno lijep vodopad visine preko 70 metara, a na vrhu planine koja je obrasla vrlo kvalitetnim vrstama drveta nalazi se trasa i jedan tunel austro-ugarske uske željeznice, što ovom kraju daje izuzetnu turističku atrakciju. Svemu ovome jako se umanjuje značaj, ako se ima u vidu da su svi izgrañeni objekti u dolini ove rječice urbanistički i komunalno neriješeni. Kompletne fekalne i otpadne vode iz kuća stanovnici ispuštaju direktno u korito ove rijeke. Sav čvrsti otpad odbacuje se, može se reći gdje ko prije stigne, a najviše u korito i na obale rijeke.
4.0.6. Područje Obodnika Za ovo područje može se kazati, da pored sličnosti stanja zagañenosti na gornjem, već opisanom dijelu toka Vrbanje, da je ovdje isto, sa izuzetkom jedne posebne činjenice. U ovom mjestu se nalazi ušće rijeke Kruševice koja izvire na planini Uzlomac i koja čitavim svojim tokom protiče kroz gusto naseljena područja. Na njenom toku nalazi se mjesto Maslovare o čemu će više biti riječi u narednom tekstu. Kada je u pitanju broj zagañivača, na području Obodnika ima ih mnogo, a u okviru ovog teksta navešćemo jedan broj. U neposrednoj blizini kafane “Libero“ postoje tri deponije komadnog otpada. Ispod kuće Gaje Lakića, koji ima prodavnicu, nalaze se dvije deponije otpada. Ispod ušća Kruševice u Vrbanju, nizvodno oko 30 metara, nalazi se velika deponija raznog smeća. Ova deponija posebno je opasna, obzirom da se nalazi u neposrednoj blizini škole. Na samom donjem kraju Obodnika, u polju, prolaznici iz automobila izbacuju smeće, što pored magistralnog puta Kotor Varoš – Teslić daje veoma ružnu sliku. Kod kafane “Ti amo”, vlasništvo Ognjena Jovanovića, na samom ušću Kruševice u Vrbanju formirana je deponija raznog smeća. Kako se vidi iz prednjeg teksta, na području Obodnika koje je relativno malo, postoji vrlo velika koncentracija, na više lokacija odbačenog smeća. Kada se ovome doda činjenica da sve otpadne lokalne vode otiču neprečišćene direktno u Vrbanju, onda se stvarno može jasno zaključiti koliki je i kakav obim zagañenosti ovog područja. 4.0.7. Rijeka Kruševica, desna pritoka Vrbanje U prethodnom poglavlju je navedeno da ova rijeka izvire iz planine Borje i da svojim tokom protiče kroz gusto naseljenu mjesnu zajednicu Maslovare. U svom gornjem toku ova rijeka protiče kroz izuzetno prirodom obdareno područje na kojem je moguće izgraditi vrlo različite rekreativne sadržaje. Dolazeći do Maslovara i protičući kroz Maslovare, ova rijeka je napadnuta sa velikim brojem zagañivača. Ako bi pokušali da sve zagañivače razvrstamo u pripadajuće vrste, onda bi dobili da se u suštini radi o dvije grupe zagañivača, a to su: 1. zagañivači koji se bave raznim biznisima, 2. komunalni zagañivači – domaćinstva. U prvoj grupi zagañivača, najveći su oni koji se bave eksploatacijom šuma i industri jskom preradom p reradom drveta. Kod eksploatacije šuma š uma problem je isti kao što je to opisano u te28
kstu koji se odnosi na gornji tok Vrbanje. Ne vodi se računa o šumskom redu, izvoz šumskih sortimenata se vrši niz vodotoke i tako se muti i zagañuje voda. Kod one grupe subjekata, koji se bave preradom i obradom drveta, u poslednje vrijeme stanje se popravlja. Sve više piljevina i drugih otpadaka u procesu proizvodnje se koristi za loženje u vlastitim kotlovnicama ili se odreñenom doradom pretvara u briket i ogrev. Jeste da su posljedice ponašanja ovih subjekata iz ranijeg perioda još uvijek vidljive na svakom koraku, a naročito na trasi starog makadamskog puta preko Borja. Na padinama Borja pored ovog puta ranije su izdeponovane hiljade kubika piljevine, kore i sitnih okoraka. Sve ovo u vrijeme velikih kiša sneseno je u riječne tokove. U drugom dijelu ove grupe zagañivača se nalaze svi ostali pravni subjekti, meñu kojima je najviše manjih i većih trgovinskih i ugostiteljskih radnji, škole, ambulanta i dr. Obzirom da je mjesna zajednica Maslovare dosta gusto naseljeno područje, komunalni zagañivači u koje spadaju i domaćinstva, čine velike izvore zagañivanja životne sredine, a posebno vodotoka. Niti jedna od navedenih grupa zagañivača nema odreñeno mjesto i organizovan način prikupljanja i odvoza smeća. Iz ovog razloga danas na području ove mjesne zajednice postoji veliki broj lokacija na kojima se odbacuje čvrsti otpad, od kojih ćemo u narednom tekstu navesti samo neke. Kod prodavnice “Boki“ nalazi se deponija smeća na koju sav otpad odlažu i okolna domaćinstva. Mještani u blizini pilane “Bubić” formirali su odlagalište otpada. Uzvodno oko 100 metara od Osnovne škole “Dragan Bubić” nalaze se formirane dvije deponije smeća. U neposrednoj blizini Uzlomačkog mosta grañani su formirali dvije deponije smeća. Na desnoj pritoci Kruševice, Crvenoj rijeci, nalazi se veća deponija stare piljevine i komunalnog otpada. Mještani sela Župljani formirali su deponiju smeća na raskršću za Stevanovinu. Izletnici i radnici “Šumarije“ su na obali Jankovca, lijeve pritoke Kruševice, formirali tri manje deponije. Ovo su samo neke od utvrñenih divljih deponija na ovom mjesnom području. Ako se ovom doda i činjenica da se sve komunalne i lokalne vode ispuštaju direktno u vodne tokove, onda se može realno pretpostaviti, koliko je ovako mala, planinska rječica zagañena.
4.0.8. Mjesna zajednica Vrbanjci Području ove mjesne zajednice pripada veliki dio sliva Vrbanje. Ono počinje granicom sa Obodnikom pa vodi sve do mjesta na ulazu u zonu gradskog naselja Kotor Varoš. U ovom dijelu sliva nalazi se veći broj pritoka Vrbanje i vrlo gusto naseljena neka mjesta, kao što je centar mjesne zajednice Vrbanjci i naselje Večići. Ovom području mjesne zajednice pripada i desna pritoka Vrbanje Jezerka, koja izvire u selu Garići na južnim padinama planine Uzlomac. U samom gornjem toku Jezerke se nalazi sagrañena velika klaonica peradi. Ova klaonica nema prečistača otpadnih voda, ima samo izgrañene bazene za otpadne vode, tako da sve masnoće otiču u vodotoke. Ovaj kapacitet je registrovan kao veliki zagañivač vodotoka Vrbanje. Sve otpadne vode iz ove proizvodnje su veoma zamašćene, tako da je voda u Vrbanji čitavim svojim tokom jako zamašćena. Ovo se naročito vidi u toku ljetnog perioda, kada je vodotok rijeke Vrbanje mali, a sezona kupanja najveća. Na čitavom toku izuzetno pitome doline Jezerke postoji pos toji veliki broj seoskih domaćinstava sa velikim brojem objekata domaćinstva koji služe za uzgoj stoke. Mnogi od ovih objekata su sagrañeni neposredno ili pored same ove rječice, tako da mnogo ñubra i fekalija završava u koritu vodotoka. Na kraju ove doline, neposredno pored magistralnog puta Kotor 29
Varoš – Doboj, nalazi se mljekara “Vitmark”. I ovaj proizvodni kapacitet svojim otpadnim, neprečišćenim vodama zagañuje riječni tok Jezerke, a time i Vrbanje. Centar Vrbanjaca relativno je udaljen od korita Vrbanje, ali svojim kanalima ipak odvodi sve fekalne vode u Vrbanju. Na ovom dijelu se nalazi veliki broj neureñenih divljih de pinija smeća, što dobrim djelom na razno razne načine n ačine stigne u korito Vrbanje. Treba navesti da se u okviru ove mjesne zajednice nalazi i naselje Večići, koje je locirano na lijevoj obali Vrbanje. I u ovom naselju situacija sa otpadnim vodama i smećem je isti problem. Kao ilustraciju stanja izvora zagañivanja životne sredine, a posebno vodotoka, navodimo samo nekoliko primjera. Mještani sela Večići na udaljenosti od samo 300 metara odlažu smeće na pet mjesta. Skoro svaka kuća kanalizaciju je sprovela direktno u Vrbanju. Mještani čije su kuće izgrañene na putu za Soviće, otpad odlažu na tri divlje deponije. Kod samog mosta za Večiće jedna deponija se nalazi na desnoj, a druga deponija na li jevoj obali rijeke Vrbanje. Kako se vidi iz naprijed napisanog, i na području ove mjesne zajednice problematika u ovom sektoru, po svom karakteru je ista u potpunosti kao i na drugim područjima. Ne postoji organizovano prikupljanje čvrstog otpada, niti prečišćavanje otpadnih voda.
4.0.9. Područje grada i prigradskih naselja Kotor Varoš Na dionici slivnog područja rijeke r ijeke Vrbanje koje obuhvata teritoriju od mosta niže kamenoloma Kruševica, gradsko i prigradska područja Kotor Varoša, pa sve do Crne Rijeke, granice sa opštinom Čelinac, sigurno ima najveću koncentraciju izvora zagañivanja rijeke Vrbanje svih vrsta. U okviru ove dionice, aktivisti Udruženja, pored velikog broja svih vrsta zagañivača, otkrili su na ušću rijeke Bosanke u Vrbanju MINSKO POLJE. Gradsko i prigradska naselja broje izmeñu 12.000 i 15.000 stanovnika. Na ovom području prisutna je najveća koncentracija privrednih kapaciteta, komunalne infrastrukture i stambenih objekata. Svi ovi kapaciteti dnevno emituju ogromne količine smeća. Organizacija prikupljanja i odvoza smeća nije riješena. Sve količine čvrstog otpada otpa da deponuju dep onuju se na više desetina lokacija, od kojih dobar dio završava u Vrbanji i njenim pritokama. Što se tiče industrijskih i fekalnih voda, dovoljno bi bilo kazati, da se niti jedan litar otpadnih voda na čitavom toku rijeke Vrbanje na području opštine Kotor Varoš ne prečišćava. Sve ove količine otpadnih voda završavaju u rijeci Vrbanji. Da bi autori ove baze podataka bili još ubjedljiviji, u narednom tekstu navešćemo samo jedan broj zagañivača na području ove dionice sliva. 4.0.10. Privredni subjekti Na području sliva rijeke Vrbanje označenom na početku ovog poglavlja, postoji veliki broj privrednih subjekata, koji zbog neriješenog n eriješenog sistema prikupljanja i odvoza odvoz a otpada, u suštini su svi zagañivači životne sredine. Svi ovi subjekti mogu se podijeliti u dvije grupe, gledano sa aspekta opasnosti po život i zdravlje ljudi i čitavog ostalog živog i biljnog svijeta. U prvu grupu spadaju oni subjekti koji neposredno prijete životu i zdravlju ljudi i životinja. U ovu grupu na prvo mjesto svakako spadaju otkriveno minsko polje, a odmah iza ovog dolazi “Kožara“ Kotor Varoš. Kada je u pitanju minsko polje, odmah po njegovom otkriću, obavješteni su nadležni organi, koji su vjerovatno odradili ono što je u vezi sa ovakvim pitanjima. A što se tiče problema koji se zove “Kožara“ Kotor Varoš, mi u Udruženju mislimo da bi se na ovom primjeru moglo napisati veliko djelo o ponašanju naših instituci30
ja i odgovornih ljudi u njima. Slabosti koje su se pokazale u odnosima na ovom opasnom zagañivaču, satkane su od raznih vrsta, počev od pravne neureñenosti, slabe organizovanosti kontrolne funkcije i njene nekvalitetne kadrovske popunjenosti, niske ili nikakve efikasnosti nadležnih organa, pa sve do mita, korupcije i kriminala u ovom sektoru. Zar ovoj našoj konstataciji treba više od činjenice da “Kožara“ u svom tehnološkom procesu proizvodnje, koristi tako otrovna hemijska sredstva po život ljudi, da uopšte ne prečišćava niti jedan litar otpadne industrijske vode i da cjelokupnu količinu ispušta direktno u vodotok rijeke Vrbanje. Sve se ovo radi već više godina, uz znanje i prećutnu saglasnost svih inspekci jskih organa, kako lokalnih, tako i republičkih. Sve ovo održava se u radu pomoću nekakvih nezakonitih privremenih odobrenja za rad i bez ekološke dozvole, izdatih od strane nadležnih organa. Ovo se najkonkretnije može nazvati dilovanje nadležnih organa putem privremenih odobrenja za rad. Pošto su po ovom problemu odrañene više puta operativno i pismeno sve moguće intervencije kod nadležnih organa i da nije postignut kvalitetan rezultat, Udruženje “Vrbanjski biseri“ je napisalo peticiju sa preko 700 potpisa grañana, graña na, sa kojom se planira obustava obus tava sao braćaja na magistralnom putu, ako se trajno ne n e obustavi proizvodnja kod ovog zagañivača. zagañivača . Da odnosi oko ovog zagañivača budu još jasniji, navešćemo da ovaj zagañivač ima u svom sastavu sagrañen bazen za taloženje koji je van upotrebe. Čak su dovodi od ovog postrojenja do ovog bazena bili pokidani i pod našim pritiskom u 2008. godini su popravljeni. Koja je i kakva koncentracija otrovnih materija u otpadnim vodama ovog zagañivača, na jbolje se vidi na više CD-ova, sa kojih se vidi da je Vrbanja čitavim svojim tokom od obale do obale prekrivena pjenom. Pored navedenih problema i slabosti vezanih za ispuštanje industrijskih otpadnih voda iz “Kožare“ u Vrbanju, u krugu bivšeg preduzeća “Proleks” postoji nedaleko od obale Vrbanje na pliocenskoj vodopropusnoj podlozi deponija od preko 20.000 m3 čvrstog otpada stočnog porijekla. Na ovoj lokaciji danas se odlaže sve i svašta, a naši aktivisti su otkrili da se ovdje prosipa i staro pregorjelo ulje. Dakle, samo ono što je utvrñeno kao otpad u ovom krugu, bilo tečni ili čvrsti, dovoljno je da zagadi mnogo veći vodotok nego što je Vrbanja. U drugu grupu zagañivača svrstani su svi ostali zagañivači. Kao najveći i najsloženiji u Kotor Varošu je nedostatak gradske kanalizacije i prečistača otpadnih komunalnih voda. Aktivisti Udruženja, radeći na terenu, utvrdili su da na ovoj dionici Vrbanje ima 41 formirana divlja deponija. Čitav grad i prigradska naselja otpadne fekalne vode ispuštaju direktno u vodotok Vrbanje na 35 mjesta. Ostalih stihijno i nekontrolisano formiranih divljih deponija na ovom području ima sedamnaest. U Novom selu kao postoji gradska deponija, ali je ona, kako je to navedeno u izvještaju naših aktivista u katastrofalnom stanju. Kada se ovome doda utvrñeno stanje zagañenosti i opasnosti u naseljima Ripište i Izbjegličko naselje, te “okićenost” područja Bilica sa otpadom svih vrsta i veličina, onda se slika o ugroženosti životne sredine na ovom području u cjelosti upotpunjava. Ako se kod naselja Ripište i Izbjegličko naselje u obzir uzme konfiguracija, a posebno kontra-nagib terena u odnosu na ulaz u ova naselja s jedne strane, a sa druge strane emitovana količina fekalnih otpadnih voda, onda je pravo čudo kako do sada nije došlo do pojava raznih zaraznih bolesti epidemijskog obima. Što se tiče područja Bilica, ono je duž puta koji vodi iz samog naselja, pa sve do katoličkog i pravoslavnog groblja, sa obe strane puta praktično zatrpano smećem svih vrsta i veličina. Na ovom dijelu može se naći sve i svašta što čovjek odbacuje iz svoje upotrebe. Slika na ovom području, pored toga što vrlo ružno djeluje, ovo stanje je veoma opasno, a i pokazuje pravu svijest nas kao društva, dru štva, našu opštu, a posebno ekološku ekološk u kulturu. 31
Problem zaštite životne sredine, a posebno problem zagañenosti vodotoka Vrbanje na ovom području, realno gledano, po svom obimu i cijeni koju treba platiti da bi se ovo stanje dovelo u ekološki normalne uslove, prevazilazi stvarnu mogućnost lokalne zajednice Kotor Varoš. Da bi se ovi problemi riješili, u njihovo riješavanje mora se uključiti i šira društvena zajednica. Krivica i odgovornost zbog nedostatka potrebnih projekata i inicijativa, sigurno leži na organima i ljudima lokalne zajednice. Iako je dosta napisano oko problema zagañenosti na području Kotor Varoša, slika ne bi bila potpuna, p otpuna, ako se ne bi navela najveća deponija koja se nalazi pored magistralnog puta pu ta M-4 (krivina napuštenog starog puta nedaleko od Crne Rijeke). Ova problematika na području opštine Kotor Varoš utoliko je veća, što ova lokalna za jednica nema riješeno pitanje opštinske otpadne deponije, niti n iti je Opština potpisala potpis ala ugovor ugov or sa Regionalnom deponijom u Ramićima. Da bi se ova problematika u Kotor Varošu kvalitetno i trajno riješila, prvo je neophodno programski riješiti pitanja prikupljanja, odvoza i deponovanja čvrstog otpada. Mora se izraditi LEAP program Opštine. Za rješenje otpadnih voda neophodno je programski dugoročno riješiti problem gradske kanalizacije, kao i kanalizacije svih gusto sagrañenih naselja i prečišćavanje svih otpadnih voda.
4.1.0. Dio sliva Vrbanje na području opštine Čelinac Dio sliva rijeke Vrbanje koji se nalazi na području lokalne zajednice Čelinac je dosta veliki i ima odreñenu specifičnost. Ovaj dio sliva Vrbanje obuhvata na glavnom toku područje od naselja Zeleni Vir, do Crne Rijeke na granici sa opštinom Kotor Varoš. Ovom di jelu slivnog područja Vrbanje pripada i desna pritoka - rijeka Jošavka. Samo ova pritoka ima dužinu svog glavnog toka oko 22 kilometra. Ovaj dio sliva rijeke Vrbanje ima, za razliku od dijela sliva koji pripada gradu Banja Luka i opštini Kotor Varoš, dvije specifičnosti, a to su: Slivno područje koje prolazi kroz teritoriju opštine Čelinac ima izgrañene tri saobraćajnice i to: o magistralni put M-4, Banja Luka – Čelinac – Kotor Varoš – Doboj o regionalni put Banja Luka – Čelinac – Prnjavor o željezničku prugu Banja Luka – Doboj Druga specifičnost ovog područja je da je izgradnjom navedenih saobraćajnica logično došlo do bržeg sveopšteg naseljavanja ovog područja, a posebno do izgradnje velikog broja objekata za odmor i rekreaciju. •
•
Kada se ovom doda činjenica da je ovaj dio sliva blizu Banja Luke, da ima izuzetne prirodne ljepote, obrasle ogromnim brojem raznih vrsta šuma lišćara i četinara, te činjenicu da se na pravcu regionalnog puta Banja Luka – Čelinac – Prnjavor nalaze dva manastira koji su sagrañeni u trinaestom vijeku, onda se dobije cjelovita predstava o prirodnim bogatstvima i lje potama ovog kraja. Upravo na ovom pravcu nalazi se, kako je to detaljno detaljno naprijed opisano, jedan broj izuzetno izuzetno atraktivnih atraktivnih lokacija lokacija za sport i rekreaciju, rekreaciju, u koje spadaju Meñunarodni Meñunarodni izviñački centar Mlinska Rijeka, Jelovača, Mliješnica, Crni Vrh, Gozna i dr. Intenzivna gradnja i naseljavanje na ovom slivnom području, neminovno za sobom povlači veću opasnost od zagañivanja. Zbog toga neophodno je da nadležni lokalni i državni 32
organi, kao i ekološka i sportska udruženja, povedu mnogo više računa o zaštiti životne sredine ovog kraja. Kakvo je stanje životne sredine, a posebno vodotoka na ovom kraju, te kakvi su odnosi, posebno najodgovornijih u izvršnoj vlasti opštine Čelinac, pokušaćemo opisati opis ati u narednom sadržaju ove knjige.
4.1.1. Mjesna zajednica Babići Opštine Čelinac i Kotor Varoš graniče se na ušću Crne Rijeke u Vrbanju. U narednom tekstu opisa stanja zagañenosti, obuhvatićemo područje koje pripada Mjesnoj zajednici Ba bići. Ovo mjesno područje obuhvata teritoriju od ušća Crne Rijeke u Vrbanju, pa do kuće Lekanjić Momira. Na ovom dijelu korita rijeke Vrbanje, aktivisti Udruženja su utvrdili veliki broj raznih vrsta zagañivača, koji obzirom da su koncentrisani na kratkoj dionici korita Vrbanje i relativno malom prostoru, predstavljaju značajne zagañivače Vrbanje. Samo na ovom području postoji 13 privrednih subjekata, koji se bave raznim djelatnostima, počev p očev od proizvodnih, do raznih trgovinskih i ugostiteljskih radnji. 4.1.2. Privredni subjekti Prema utvrñenom stanju izvora zagañivanja, kod privrednih subjekata na području mjesne zajednice Babići, svi oni, osim “DM-komerca“, neki u manjem, a neki u većem obimu zagañuju vodotok. Ovu konstataciju potvrñuje činjenica, da niti jedan od ovih subjekata nema izgrañen prečistač otpadnih voda. U firmi “Flor” koja u svom procesu proizvodnje emituje razne vrste štetnih materija ko je negativno utiču na životnu sredinu, a posebno industrijsku vodu, fekalne vode, vode , buku, zagañenje vazduha, odlaganje otpada od kamena i slično. Kod ovog subjekta postoji sagrañen taložnik otpadnog mulja sa više komora, koji obzirom da se radi o kamenim česticama granita i mermera, čija je specifična težina velika, ako se ovaj taložnik redovno čisti i održava, daje dobre rezultate izbistravanja otpadne industrijske vode. Meñutim, najtačnije rečeno, ovaj taložnik se ne održava uopšte, tako da kada se napuni muljem, sledeći dotok mulja praktično samo prelazi preko ovog taložnika i u punoj koncentraciji otiče u Vrbanju. Ovome problemu treba dodati i činjenicu da se proizvodnja brusnih materijala koji se koriste za obradu kamena granita i mermera, proizvode pomoću raznih hemijskih vezivnih sredstava, zbog čega ispuštanjem ove otpadne vode se vrši pored fizičkog i hemijsko zagañenje riječnih vodotoka. Kako se reflektuje zagañenje vode ovom vrstom zagañivača, najbolje se vidi nizvodno od ove firme, naročito u ljetno doba kada je vodotok Vrbanje mali. Pored industrijskog zagañenja, ovo preduzeće, obzirom da ima veliki broj zaposlenih radnika, te da sve fekalne vode neprečišćene ispušta direktno u vodotok, je i po ovom osnovu veliki zagañivač vodotoka. Obzirom na specifične osobine materijala koji se koriste u procesu proizvodnje ovog su bjekta, te činjenicu da u otpadnoj vodi pored fizičke zagañenosti zagañe nosti postoje i hemijski elementi koji zagañuju rijeku, neophodno je shvatiti, da ovaj zagañivač mora sagraditi prečistač ukupnih otpadnih voda, kako industrijske, tako i fekalne vode. Kod ove firme postoji značajno zagañivanje prašinom, bukom i dimom, ali pošto ove vrste izvora zagañenja nisu direktni predmet našeg posmatranja, njega treba riješavati putem nadležnih inspekcijskih organa. U firmi “Maks komerc” u procesu proizvodnje, nema emisije otpada, koji bi se odlagao u prirodi, nego se sav otpad organizovano sakuplja i prodaje na tržištu sekundarnih sirovina. Kod ovog subjekta postoji problem što sve fekalne vode bez prečišćavanja su svedene 33
direktno u rijeku Vrbanju. Ovo preduzeće mora riješiti ovaj problem u skladu sa postojećim tehničkim i zakonskim rješenjima za ovu vrstu otpadnih materija. Praonica automobila kod Babića mosta čini značajan zagañivač vodotoka iako je grañena sa preljevnim komorama. Obzirom da su motorna ulja i goriva specifično lakša od vode, to u sistemu preljevnih komora prva otiču u vodu. Ovaj problem takoñe će morati biti riješen na način kako je to propisano pozitivnim zakonskim propisima. Svi ostali privredni subjekti u ovoj mjesnoj zajednici, sve otpadne vode neprečišćene direktno ispuštaju u vodotoke.
4.1.3. Seoska domaćinstva i vikendice Na području podru čju mjesne zajednice Babići, koja je po površini relativno re lativno mala, nalazi se vrlo veliki broj domaćinstava zbijenih u gusta naselja. Pored domaćinstava, obzirom da kroz mjesno područje po najdužoj liniji protiče rijeka Vrbanja, kao i činjenicu da je priroda ovog područja veoma lijepa, doprinijelo je vrlo intenzivnoj izgradnji velikog broja kuća za odmor. Vlasnici ovih objekata su uglavnom iz Banja Luke, a ima dosta i ljudi porjeklom iz Babića koji rade van ove regije. Sve ovo pokazuje da je očuvanje životne sredine od izuzetne važnosti, zbog čega je organizovanje prikupljanja i odvoza otpadnih materija nužno, a unutar toga pitanje prečišćavanja kako industrijskih otpadnih voda, tako i komunalnih fekalija nezaobilazna potre ba. Ovo je moguće postići samo dobrom organizacijom svih, kako nadležnih opštinskih organa, a posebno inspekcijskih, tako i organa mjesne zajednice i svih njenih grañana i vlasnika vikendica. Meñutim, kada se analiziraju snimljeni podaci od strane naših aktivista na terenu, onda je malo kazati da je stanje s tanje zaštite za štite životne sredine na n a ovom području vrlo v rlo loše. loš e. NajadekvaNajade kvatnije je reći da je u toku opšti napad i uništavanje svega onoga što nam je priroda podarila, a to je prije svega voda, vazduh, zelenilo i drugo. Kao ilustraciju ovoj tvrdnji, u narednom tekstu iznijećemo jedan broj primjera kako se zagañuje životna sredina kod nas. Odmah na početku teritorije mjesne zajednice, pored desnih pritoka Vrbanje, rječica Crne Rijeke i Ostružnice ima sagrañen jedan broj kuća, vikendica i drugih objekata domaćinstava, čije se otpadne materije direktno ispuštaju u vodotoke ili odlažu neposredno na obalama ovih rječica. Takva su tri domaćinstva Duška, Siniše i Anñelka DŽombića. Stambeni i drugi objekti u vlasništvu Zorana DŽombića kanalizaciju su sproveli direktno u vodotok. Vlasnik vikendice Miroslav DŽombić sagradio je poljski klozet na samoj desnoj obali Ostružne, a oko njega formirao divlju deponiju. Kanalizacija stambenih i drugih objekata Bore DŽombića sprovedena je direktno u Vrbanju. Isti slučaj je sa kanalizacijom stambenih i drugih pratećih objekata Nade Serdar. Nizvodo od Crne Rijeke, sa obe strane s trane Vrbanje, Vrba nje, sagrañen sagra ñen je vrlo veliki broj vikend viken d kuća, a ima dosta kuća mjesnih stanovnika koji sve otpadne vode ispuštaju direktno i neprečišćene u riječne tokove. Ovakvo stanje je sve do mosta na rijeci Vrbanji, preko kojega vodi put za Popovac. Nizvodno od mosta u Babićima, desnom stranom, postoje tri direktna ispusta otpadnih voda i to su već pomenuta auto praonica, “Maks komerc” i objekti Ace Maksimovića. Što se tiče lijeve strane Vrbanje, nizvodno od mosta u Babićima, pa sve do kraja ove mjesne zajednice postoji vrlo veliki broj izgrañenih kuća sa pratećim objektima u domaćinstvu, koji sve otpadne vode ispuštaju u Vrbanju. Pored ispuštanja komunalnih voda, vrlo česti su primjeri odlaganja čvrstog otpada na obali Vrbanje, a ponekad i direktno u Vrbanju. U donjem dijelu lijeve obale Vrbanje koji pripada mjesnoj zajednici, pored jednog 34
broja starih domaćinstava, postoji vrlo gusto izgrañeno iz grañeno vikend naselje. Problem ovog naselja je u tome što su objekti sagrañeni na samoj obali Vrbanje s jedne strane i s druge strane, osim malog broja njih, svi otpadne vode bez bilo kakvog prečišćavanja ispuštaju direktno u rijeku. Na području ove mjesne zajednice, u 2008. godini postavljen je jedan broj kontejnera za prikupljanje i odvoz smeća. Smeće se odvozi jednom sedmično, što sigurno nije dovoljno. Na putu prema Popovcu, već duže vremena, pored samog puta postoji formirana velika divlja deponija, na koju smeće ne odbacuju samo stanovnici Babića, nego tu smeće dovoze grañani sa raznih strana. Obzirom na stanje zagañenosti životne sredine ovog područja, a naročito njenih vodotoka, u narednom periodu potrebno je preduzeti sledeće: 1. povećati značajno broj b roj kontejnera i to za odlaganje smeća po vrstama – staklo, s taklo, papir, plastika i drugo, te povećati broj dana odvoza smeća, s meća, 2. imajući u vidu dinamiku naseljavanja ovog područja, neophodno je izraditi projekat i pronaći potrebna sredstva za izgradnju iz gradnju kanalizacije i prečistača otpadnih voda, 3. obzirom da se na području mjesne zajednice vrlo intenzivno gradi i vrše iskopi zemlje koja se neorganizovano odlaže i to vrlo često na obale i u Vrbanju, i to nažalost od strane vrlo odgovornih ljudi, potrebno je ovo pitanje organizovano i u skladu sa stručnim i pravnim normama razriješiti, 4. imajući u vidu stanje zagañenosti područja mjesne zajednice Babići s jedne strane i sa druge strane intenzivno naseljavanje, neophodno je tražiti bolji i intenzivniji rad organa mjesne zajednice i inspekcijskih organa opštine Čelinac.
4.1.4. Područje grada Čelinac U narednom tekstu obuhvaćen je sav preostali dio glavnog toka rijeke Vrbanje, koji je sa aspekta izvora zagañenja i stanja ugroženosti vodotoka i životne sredine uopšte nemoguće razdvojiti jer prirodno ovaj dio sliva Vrbanje čini jednu cjelinu. Ova dionica sliva obuhvata područje na lijevoj strani toka Vrbanje, koje počinje selima Voškari i Pašalići, veže se prigradskim naseljem Mali Lipovac, čitavo područje lijeve strane grada Čelinac, naseljena mjesta u mjesnoj zajednici Milaševo i to sela Dragojeviće i Marjanoviće, pa sve do restorana “Konoba”, vlasništvo porodice Jungić iz Čelinca, gdje je i granica opštine Čelinac i grada Banja Luka na lijevoj strani rijeke Vrbanje. Ovo je područje, kada je u pitanju obim i sruktura zagañivača uopšte, a posebno vodotoka, sigurno poslije Kotor Varoša najveći zagañivač. Desna strana Vrbanje počinje nizvodno od potoka kod kuća Lekanjići, sa selom Topića Bare, povezuje teritoriju sa naseljem Žitnjak i ulicom Mladena Dokića pored Vrbanje, vraća se pored magistralnog puta desno, ulazi duboko u naselja koja pripadaju mjesnoj zajednici Opsječko, pokriva čitav sliv Pejakovića Rijeke, pruža se preko sela Pejakovići i spušta se sve do lijeve strane potoka Balatin. Od naselja Žitnjak, preko naselja Laništa i slivom potoka Balatin prelazi u donji dio mjesne zajednice Markovac, obuhvata prigradska naselja Rudine, spaja se sa naseljem Brezik i lijevom stranom rijeke Jošavka spušta se na samo ušće Jošavke u Vrbanju. Na ovom sektoru dionice vrbanjskog sliva koja pripada opštini Čelinac, koncentrisana je skoro skor o sva privreda, veći dio objekata infrastrukture, infras trukture, škole, ško le, a posebno veliki dio stambenih zgrada i privatnih stambenih objekata. Kroz ovaj dio grada Čelinca, od raskršća za Jošavku, pa sve do vrha Opsječkog gaja prolazi magistralni put M-4 Banja Luka – Čelinac – Kotor Varoš – Doboj. Ovo je dosta veliki problem, posebno kada je bezbjednost saobraćaja u pitanju, jer ova magistrala prolazi kroz najgušće naseljeni dio grada Čelinca. 35
Za opštinu Čelinac, kada je u pitanju zaštita životne sredine, jedino što bi se moglo kazati da je pozitivno je to što je potpisan ugovor sa Regionalnim otpadom u Ramićima i što je, ali još uvijek nedovoljno organizovano prikupljanje pri kupljanje i odvoz čvrstog otpada. Za sve ostao stalo teško je pronaći pravi izraz da bi se opisalo koliko je loše stanje. Posebno je loše stanje u sektoru izgradnje komunalnih objekata, koji se odnose na prikupljanje i prečišćavanje otpadnih industrijskih i komunalnih voda i to na području čitavog grada i prigradskih naselja Čelinca. Čelinac se nalazi na dvije rijeke i to rijeci Vrbanji i rijeci Jošavci. Pored ovih dvi ju rijeka u kojima ko jima je nekada živjela riba mladica i potočna pastrmka, p astrmka, danas su do te mjere ugrožene i zagañene, da ako se brzo nešto konkretno ne preduzme, one će postati obični kanali otpadne vode i kao takve postati velika opasnost po zdravlje ljudi. Pored ove dvije rijeke, u samom gradu se ulijevaju dvije manje rječice, a to su Balatin i Pejakovića Rijeka, a nedaleko od Čelinca se nalaze, i u Jošavku utiču Velika i Mala Gozna. Nekada je u ovim rječicama bilo mnogo plemenite ribe i rakova, a danas dan as čine obične kanale otpadnih fekalija. Da bi se potvrdila prednja konstatacija da je stanje zagañenosti vodotoka u Čelincu i oko Čelinca u više nego lošem stanju, prije opisa izvora zagañenosti rijeka, navešćemo nekoliko primjera. U gradu Čelincu, na desnoj strani Vrbanje, nedaleko od ušća Jošavke u Vrbanju, nalazi se još prije rata sagrañen veliki i dobar kolektor za prečišćavanje svih, kako industrijskih, tako i komunalnih otpadnih voda. Zbog zastoja u radu u toku rata, ovaj kolektor je 1999. godine generalno remontovan, u što su uložena značajna donatorska sredstva. Nažalost, ovaj kolektor već duže vremena ne radi, tako da sve otpadne vode neprečišćene otiču u ri ječne tokove. Na ovaj kolektor spojena je sva kanalizacija desne strane Vrbanje, tako da ako bi kolektor redovno radio, zagañenost Vrbanje bila bi značajno smanjena. Ni Banja Luka, ni Kotor Varoš još nemaju sagrañena ovakva postrojenja. Kada smo postavili pitanje, zašto ovi ureñaji za prečišćavanje otpadnih voda ne rade, prvi čovjek izvršne vlasti u Čelincu odgovara i kaže “da kolektor ne radi zbog toga što motor troši struju“?!! Za svakoga ko je na odgovornoj funkciji zbog ovakvog odgovora na ovako danas važno i aktuelno pitanje, bilo bi dovoljno ne samo da bude smijenjen sa dužnosti koju obavlja, nego da mu se trajno zabrani bavljenje javnim funkcijama. Sledeći čelinački slučaj ili primjer koji bi se mogao nazvati “izumom 21-og vijeka“ su dogañanja poslednjih godina, koji se dogañaju pri asfaltiranju gradskih ulica. Opet odlukom prvog čovjeka izvršne vlasti i vjerovatno njegovog glavnog selektora, prilikom izgradnje i asfaltiranja gradskih ulica, spajaju se u jedno fekalne i oborinske vode. Kao ilustraciju ovom primjeru navodimo primjer iz Majdanpečke ulice i Fiskulturnu salu nedavno izgrañenu pored Srednjoškolskog centra u Čelincu. Kao treći primjer navodimo problem otpadnih voda i izgradnje kanalizacije u Čelincu na lijevoj obali Vrbanje. Još prije rata, za ovo područje sagrañen je izvedbeni projekat izgradnje kanalizacije u gradu na lijevoj obali Vrbanje i njeno prevoñenje preko donjeg mosta i spajanje sa postojećim kolektorom na desnoj strani. I pored velikog broja urgencija da se realizuje izgradnja ovog projekta, s čime bi se vrlo značajno doprinijelo smanjenju zagañenosti Vrbanje, do toga ipak nije došlo. Iako ćemo u narednom tekstu detaljnije iznijeti i mnoge druge zagañivače, neka ovih nekoliko primjera budu argumenti kakav je odnos najodgovornijih ljudi u Čelincu prema očuvanju i zaštiti životne sredine, a posebno naših vodotoka. Nastavljajući dalje opis izvora zagañivanja Vrbanje, nizvodno lijevom stranom od granice sa mjesnom zajednicom Babići, utvrñeno je da se ovom stranom rijeke Vrbanje dosta intenzivno grade kako seoske kuće, tako i vikendice. U ovoj gradnji konstatovano je da se 36
investitori ne pridržavaju pozitivnih propisa, te da se objekti grade na samoj obali ili nepro pisno blizu same Vrbanje. Slično ili isto kao i na drugim područjima, vidan je nedostatak inspekcijske kontrole i kontrole nadležnih organa lokalne zajednice. Objekti se grade toliko blizu obale ili na samoj obali, da je potpuno onemogućen prolaz ribara ili turista pored rijeke. Što se tiče otpadnih materija, prikupljanje i odvoz čvrstog otpada na ovom području je organizovan, iako je broj kontejnera nedovoljan. Potrebno je nabaviti različite kontejnere za razne vrste smeća, kao što su papir, staklo, plastika i dr. Kada su u pitanju otpadne vode – fekalije, većina kuća i vikendica na ovom terenu ima sagrañene septičke jame, čiji su prelivi svedeni direktno u Vrbanju. Takav je slučaj u naselju Bukovi sa kućama 10 domaćinstava, kućama Nevena Gligorića, vikendicom Bubića, stambeno-poslovnim objektima i domaćinstvom Radana Kuzmanovića, stambenim i drugim objektima Bore Kuzmanovića, Voje Sejmanovića i komšija oko njih. Grupa od 10 domaćinstava uz glavni put sagradila je lokalnu kanalizaciju, povezali su svoja domaćinstva i direktno sveli kanalizaciju u rijeku. Potpuno ista situacija je i sa grupom od desetak kuća u Vaškarima, zaseok Ostojići, grupe od sedam kuća kod Stanoja Kneževića, kao i kod tri vikend kuće kod Marinka Topića. Otpadne vode od stambenih i drugih objekata domaćinstva LJube Maksimovića direktno su sprovedeni u Vrbanju. Dalje prema Čelincu lijevom stranom rijeke, ulazi se u gusto naselje zvano Mali Lipovac. Na samom ulazu u ovo naselje nalazi se izgrañeno šest vikend kuća koje posjeduju izgrañene septičke jame, čiji se prelivi direktno ulijevaju u rijeku. Naselje Mali Lipovac broji preko 30 izgrañenih kuća, koje su meñusobno spojene internom kanalizacijom koja utiče u tri manja potočića i njima teče direktno u Vrbanju. Sa ovim naseljem počinje naprijed navedena problematika neriješenog projekta izgradnje kanalizacije na lijevoj obali Vrbanje u gradu Čelincu. Spuštajući se nizvodno, u neposrednoj blizini se ulazi u sam grad Čelinac na lijevoj obali rijeke, u kojem se nalaze objekti, sportski centar, hotel “Turist”, Dom zdravlja, zgrada izvršnih organa Opštine Čelinac, zanatski centar, pošta, poslovna zgrada privrede, veći broj stambenih zgrada i privatnih kuća. Svi ovi objekti i ustanove svoje fekalne vode ispuštaju neprečišćene direktno u rijeku Vrbanju. Kako se iz pobrojanih objekata vidi, u ovoj zoni grada se nalazi i Dom zdravlja koji u svom sastavu ima i laboratoriju koja sve otpadne vode direktno ispušta u rijeku. Koliku opasnost ovakvo stanje otpadnih voda ima po zdravlje ljudi, neka čitaoci sami ocijene. Opisujući stanje izvora zagañenja lijevom stranom Vrbanje koje se nastavlja od gradske zone Čelinca, na južnoj strani Krivog polja postoji veliki broj privatnih stambenih objekata. U dnu ovog polja, na samoj obali Vrbanje, postoje sagrañeni drvo-prerañivački kapaciteti preduzeća “Granit”. Izmeñu mosta na Vrbanji i osnovne škole u Miloševu postoji veći broj sagrañenih kuća za odmor. Uz Marjanovića potok sa obe strane takoñe postoji veći broj kuća, vikendica i raznih ra znih gospodarskih objekata. Svi pobrojani p obrojani otpadne vode iz svojih objekata, neki preko preliva septičkih jama, a neki direktno, ispuštaju u vodotok Vrbanje. Na lijevoj strani rijeke r ijeke Vrbanje, izmeñu pruge Banja Luka – Doboj i obale rijeke, a preko puta Zelenog Vira, nalazi se izgrañen niz stambenih objekata, koji takoñe preko preliva septičkih jama, otpadne vode ispuštaju u rijeku. U ovom naselju, blizu kuće Gostimira Božića, nalazi se formirana deponija smeća. Na kraju teritorije opštine op štine Čelinac na lijevoj strani Vrbanje, iznad ušća Bijelog potoka u Vrbanju, nalazi se izvanredno urañen restoran “Konoba“, vlasništvo porodice Jungić. Pored ovog restorana sagrañena je velika akumulacija koja je poribljena, i oko koje je vrlo lije po ureñen ureñe n teren i izgrañeno nekoliko atraktivnih objekata, mlin na vodu, pekara, mali zoo37
loški vrt, zasañeno razno parkovsko drveće i zelenilo. Iznad ove lokacije postoje izgrañeni fabrički kapaciteti. Lijep primjer kako se životna sredina može urediti. Kao posebna potencijalna opasnost da stvori mnogo problema na vodotoku Vrbanje jeste nizvodno od ušća Marjanovića potoka u Vrbanju oko 200 metara, locirana lokacija izgradnje dvije mini hidro-elektrane. Prema nedavno objavljenoj raspravi po ovim projektima u opštini Čelinac, predviñena je akumulacija sa betonskom pregradom Vrbanje, čija visina je oko 10 metara. Imajući u vidu da se na ovoj lokaciji nalazi veliki broj raznih infrastrukturnih objekata i to magistralni asfaltni put, regionalni vodovod Banja Luka – Čelinac, željeznička pruga sa nadvožnjakom preko magistrale, pumpna stanica, kompanija “Granit”, osnovna škola, trgovina i veći broj stambenih i vikend objekata, nesavladiva nesa vladiva prepreka prolaza ribe i drugo, ovakav projepro jekat ne bi smio dobiti podršku i odobrenje za gradnju. Ovo utoliko prije što bi izgradnjom ovog projekta značajno ugrozili samu rijeku Vrbanju, a i iz razloga što postoji projekat i studija izgradnje mini hidro elektrane na istom ovom mjestu, sa izgradnjom dovodnog kanala na MHE i bez akumulacije. Ovakvim projektom sigurno bi se postigao isti cilj, ali bez ikakvih posljedica. Pri razmatranju projekta akumulacionog rješenja, potrebno je imati u vidu tektonske karakteristike okolnog područja ove lokacije, jer se iz strukture tla, a i konfiguracije terena, jasno vidi da je ovo područje u prošlosti tektonski bilo vrlo aktivno. Na desnoj strani Vrbanje, neposredno blizu b lizu mosta u mjesnoj zajednici Miloševo, postoje izgrañeni objekti i to: benzinska pumpa “Savičić” sa kafićem, skladište grañevinskog materijala i to na samoj obali rijeke i niže kuće Predić imamo izgrañen, pored same obale, jedan prostor u kojem se često vide stare mašine i kamioni, kao k ao i deponije depo nije šljunka koji k oji se vadi v adi iz vode nedaleko od ovog prostora. Svi ovi objekti su zagañivači, gdje bi samo benzinska pumpa uz primjenu pozitivnih propisa, mogla ostati, dok druga dva navedena objekta, niti pod kojim uslovima ne bi mogli ostati tamo gdje su. Ovi objekti, pored toga što su zagañivači vodotoka i što su sagrañeni neposredno na obali Vrbanje, čine i vrlo lošu sliku i utisak na samom ulazu u Čelinac. Na ulazu u tunel iz pravca Čelinca, sa gornje strane željezničke ž eljezničke pruge, pa sve do d o potoka Barakovac koji se kod raskršća ulijeva u Jošavku, postoji veći broj izgrañenih stambenih objekata i jedan pogon za mehaničku obradu drveta, koji sve otpadne vode, preko septičkih jama ispuštaju u riječne tokove. Na kraju ovog ov og teksta koji se odnosi na opis stanja izvora zagañenja u Čelincu i neposrednoj blizini Čelinca, neophodno je još jednom istaći i podvući probleme koji se odnose na dvije desne pritoke Vrbanje i koje protiču kroz gradsko naselje Čelinca. To su riječice Balatin i Pejakovića (Vadića) rijeka. U gornjim dijelovima ovih rijeka, vrlo intenzivno se odvija gradnja, kako stambenih, tako i privrednih i vikend objekata. Gornji dio ovih tokova nema izgrañenu kanalizaciju, a imajući u vidu da su ovo vrlo mali vodni tokovi s jedne strane i s druge strane da su u njih svedene sve fekalne vode, ovi vodotoci su postali pravi kanali sa izvorom ogromnih opasnosti po zdravlje stanovništva. Balatin uz pomoć Direkcije za vode Republike Srpske još prije rata dobrim dijelom ima ureñeno korito. Ozidano je i dno i obale korita, ali se ovaj objekat ne održava, tako da je obrastao bio-masom i zaustavlja sve nečistoće koje u ovo korito dospijevaju. Imajući u vidu da se razvoj grada Čelinca upravo u pravcu ovih dviju riječica intenzivno razvija, problem izgradnje komunalnih objekata na ovom području svakim danom se zaoštrava.
38
4.1.5. Slivno područje Jošavke, desne pritoke Vrbanje Rijeka Jošavka je najveća pritoka Vrbanje. Glavni tok ove rijeke iznosi oko 21 kilometar. Jošavka ima 17 direktnih pritoka, a svaka od ovih pritoka ima od jedne do pet svojih pritoka. Korito glavnog toka ove rijeke, teče po ravnom terenu i nije ureñeno, tako da ovo korito ima mnogo krivina i da je veoma obraslo raznim vrstama drveća i šiblja. Pritoke ove rijeke izviru uglavnom na obroncima okolnih planina, Skatovice, Dubrava i Crnog Vrha, što većinu slivnog područja područja ovog ovog riječnog riječnog toka toka čini strmim strmim i u slučaj slučajuu velikih velikih kiša kiša ili naglog naglog otapanja otapanja snijega snijega dodovodi do jakih poplava. U ovakvim prilikama, pored šteta koje nastaju na području ovog sliva, posebno posebno velike velike štete štete nastaju nastaju na samom samom ušću ušću Jošavke Jošavke u Vrbanju Vrbanju i nekoli nekoliko ko kilom kilometara etara uzvod uzvodno. no. Kakve sve posljedice ostavljaju poplave, nema potrebe posebno opisivati, ali regulacija i ureñenje korita ove rijeke svakim danom postaje sve aktuelniji problem. Slivno područje Jošavke spada meñu naseljenija mjesta čitavog sliva Vrbanje. Izgradnjom željezničke pruge Banja Luka – Doboj i regionalnog puta Čelinac – Prnjavor, ovo područje značajno je povećalo intenzitet grañenja kuća i vikendica, a time i brže naseljavanje ovog kra ja. Na području području ovog sliva sliva nema većih industrijsk industrijskih ih zagañivača. zagañivača. Glavni zagañivači zagañivači na ovom slivu su domaćinstva sa svojim čvrstim otpadima, a posebno sa otpadnim vodama iz domaćinstva i izgrañenim objektima za uzgoj stoke, koji su sagrañeni pored vodotoka ili na samim obalama rijeka. Iz svih ovih kuća i ostalih domaćinskih objekata sve fekalije se ispuštaju direktno u Jošavku ili njene pritoke. Naročito velika koncentracija izgrañenih objekata čije otpadne vode nisu propisano prečišćene i riješene, nalaze se na području Jošavke Gornje, na dionici ušća Prlišnice u Jošavku, pa sve do Mlinske Rijeke. Dalje, Dalje, nizvodno od Jošavke Donje čitavim tokom do ušća Velike Gozne u Jošavku naseljenost je znatno velika, a time i zagañenje Jošavke izuzetno veliko. Kao krajnje veliko i neodrživo stanje zagañenosti korita Jošavke je na dijelu od ušća Velike Gozne do ušća Jošavke u Vrbanju. Na ovoj dionici Jošavke naseljenost stanovništva je veoma velika. Pored velike naseljenosti ovog dijela, na njemu se nalaze i dva privredna subjekta, koji su vrlo veliki zagañivači, ne samo vodotoka, nego i uopšte životne sredine. Ovi zagañivači su preduzeće “Mermer” koje u svom procesu proizvodnje obavlja drobljenje, klasifikaciju i finalizaciju kamena. Proces proizvodnje u ovoj firmi se obavlja po morkom i suhom načinu, tako da se u tim procesima emituju značajne količine otpadnog mulja i sitne lebdeće prašine. Ovim se vrši vrlo veliko zagañenje i vodotoka, a i vazduha. Pored ovoga, otpadna ambalaža, kao i ra bljena bljena ulja i pogon pogonska ska goriva, goriva, zbog neorganizo neorganizovanog vanog i neodg neodgovorn ovornog og odnosa odnosa rukovaoca rukovaoca i odgovornih u ovoj firmi, često puta završavaju u koritu Jošavke. Drugi subjekt je Željeznička stanica Čelinac. Sve fekalne vode iz poslovnog i stambenog dijela ovog objekta završavaju u vodotoku. Poseban problem na slivnom području Jošavke čine njene desne pritoke Mala i Velika Gozna i Mliješnica. U dolinama ovih pritoka, izgrañenost i naseljenost je vrlo velika, a i dalje se nastavlja intenzivna gradnja. Sa aspekta izvora zagañenja vodotoka, stanje je isto ili slično kao i na drugim područjima. Sve otpadne vode otiču jednim dijelom preko septičkih preliva, a drugim dijelom direktno u vodotoke.
4.2.0. Registrovano stanje zagañivača Vrbanje na teritoriji grada Banja Luke Dio vrbanjskog sliva koji pripada teritoriji grada Banja Luka, obuhvata područja na desnoj obali Vrbanje, počev sa naseljenim mjestom Zeleni Vir, naseljima Vrbanja i Česma i završava se sa ušćem Vrbanje u Vrbas. 39
Na lijev lijevoj oj strani, strani, teritori teritoriji ji grada grada Banja Banja Luka Luka pripada pripadaju ju područ područja ja lijeve lijeve strane strane Bijelog Bijelog Potoka, Potoka, čitavo područje mjesne zajednice Debeljaci, Kočićev potok, istočni dio Rebrovca, Medeno Polje, pa sve do ušća Vrbanje u Vrbas. Navedena Navedena područja područja i sa desne desne i sa lijeve strane strane Vrbanje Vrbanje su jako naseljena naseljena,, a postoji postoji tendencija i dalje stalnog naseljavanja. Prema najnovijim prijedlozima urbanističkih planova, na ovom području sliva Vrbanje i to na lokaciji bivšeg preduzeća “Cvjećar” i Medeno Polje, planirana je izgradnja velikih stambenih naselja. Pored ovog, u toku je izgradnja projekta gradskog groblja na lokaciji bivšeg vojnog strelišta u Vrbanji. Sve ove projekte neophodno je graditi uz puno poštovanje pozitivnih normi o zaštiti i očuvanju zdrave životne sredine, a posebno o očuvanju i zaštiti vodnih resursa, kojih je svakim danom sve manje i koji su sve više ugroženi. Što se tiče utvrñenog stanja zagañenosti na ovom dijelu sliva Vrbanje, ono je po karakteru isto kao što je na području opština Čelinac i Kotor Varoš, s tom razlikom što je zbog veće naseljenosti, koncentracija zagañenja mnogo veća. Na čitavom ovom području, osim naselja Zeleni Vir, koje je nedavno sagradilo kanalizacionu mrežu i prečistač, sva ostala naselja fekalne vode ispuštaju neprečišćene direktno u vodotoke. Neki koji su blizu Vrbanje, otpadne vode ispuštaju direktno, a oni koji su dalje od obala Vrbanje, vode ispuštaju indirektno putem kanala ili cjevovoda u vodotoke. Da bismo potkrijepili ovu našu tvrdnju, navešćemo samo nekoliko konkretnih primjera. Stanari u ulici Tome Podrugovića broj 51 fekalni otpad direktno ispuštaju u potok Meñaš i ovim potokom u Vrbanju. U istoj ovoj ulici stanari na brojevima 75, 82, 83 i 87 otpadne vode ispuštaju u potok Kruševac, koji se ulijeva u rijeku Vrbanju. Na desnoj strani rijeke Vrbanje, u naselju Vrbanja, sva domaćinstva su sagradila septičke jame i preko prelivnih cijevi sav fekalni otpad su direktno sveli u korito rijeke Vrbanje. U novom naselju iznad prodavnice “Neño“, mještani deset domaćinstava fekalni otpad sproveli su cijevima direktno u Duboki potok koji utiče u Vrbanju. Ovakvih primjera ima jako mnogo.
4.2.1. Industrijski zagañivači Na području području grada koje gravitira gravitira rijeci Vrbanji, Vrbanji, prije prije rata postojala postojala su preduzeća preduzeća “Incel”, “Žitoprodukt”, “Energopetrol” i “Cvijećar”. Privredna aktivnost ovih firmi iz poznatih razloga je obustavlj obustavljena, ena, tako da one danas ne čine nikakav nikakav značajnij značajnijii izvor izvor zagañenja. zagañenja. Preduzeće Preduzeće “Incel” je tehnološki u potpunosti devastirano. Trenutno je u pogonu samo fabrika “Celeks”, a ostali pojedini djelovi su izdati pod zakup raznim firmama. Sav tehnološki i fekalni otpad iz ovog kruga se sakuplja u “Incelov” kolektor i putem posebnog kanala se ispušta u Vrbas. Preduzeće “Žitoprodukt” je prestalo sa radom i trenutno nema nikakvog otpada. “Energopetrol” čija je djelatnost od osnivanja bila uskladištenje uskladištenje tečnih goriva i ulja, sada ne radi, niti ima uskladištenih goriva i maziva. Inače, preduzeće ima sagrañen uljni separator, a fekalni odvod je spojen sa kanalizacionim odvodom “Žitoprodukta“. Kada je u pitanju preduzeće “Cvijećar”, ono je ugasilo svu proizvodnju na lokaciji u Vrbanji i kako je naprijed rečeno, novim urbanističkim planom na ovoj lokaciji predviñena je izgradnja većeg stambeno-poslovnog naselja. 4.2.2. Komunalni otpad Što se tiče prikupljanja i odvoza čvrstog otpada na području sliva rijeke Vrbanje koji pripada teritoriji grada, gr ada, Gradska uprava je ovaj dio dosta do sta dobro organizovala. Smeće se redovno prikuplja u kontejnere i odvozi na Regionalnu deponiju Ramići. Kod postavljanja kontejnera još uvijek nisu obezbijeñeni kontejneri po vrstama otpada, kao što je staklo, plastika, karton i drugo. I pored relativno dobro organizovanog prikupljanja i odvoza smeća 40
na ovom području, jedan broj neodgovornih grañana, a i prolaznika vozilima, čvrsto smeće odbacuje na divlje deponije, kojih, nažalost, još uvijek ima. Na kraju, mora se kazati, da gradske vlasti u poslednje vrijeme vrše značajna ulaganja za izgradnju kanalizacione mreže, naročito na gušće naseljenim područjima, kao što su mjesne zajednice Vrbanja i Debeljaci. Iako je ovo sigurno dobro, ipak se u ovoj izgradnji ne vidi da je planirana izgradnja kolektora za prečišćavanje otpadnih voda. U slučaju da se u konačnom rješenju ne sagrade i prečistači otpadnih voda, puštanje u funkciju same kanalizacione mreže dovešće do koncentracije većih količina otpadnih voda, a time i do veće zagañenosti Vrbanje.
41
PETI DIO 5.0.0. Dokumentaciona osnova istraživanja U drugom poglavlju ove knjige, pod naslovom “Pregled zagañivača i dokumentaciona osnova istraživanja“ u prvom dijelu – zagañivači na slivnom području rijeke Vrbanje, opisani su najkarakterističniji zagañivači Vrbanje i to prirodnim slijedom toka rijeke, od izvora prema ušću. Opis je obrañen po dionicama koje pripadaju svakoj od tri lokalne zajednice na području sliva. U ovom dijelu poglavlja dva, prikazaćemo izvornu dokumentaciju o zagañivačima, koju su formirali istraživači Udruženja za vrijeme istraživanja neposredno na terenu i to po opštinama slivnog područja.
5.0.1. Područje opštine Kotor Varoš Obzirom da kroz područje opštine Kotor Varoš protiče najduži dio glavnog toka rijeke Vrbanje, radi potpunijeg sagledavanja stanja izvora zagañenja, njihovog obima i uticaja na životnu sredinu, u narednom tekstu daćemo osnovne podatke o položaju i veličini ove opštinske teritorije. 5.0.2. Položaj i veličina opštine Kotor Varoš Opština Kotor Varoš je smještena u jugozapadnom dijelu Republike Srpske, odnosno u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine. Spada u red brdsko-planinskih opština koje okružuju planine Uzlomac na sjeveroistoku (1.102 metra nadmorske visine), Vlašić na jugoza padu (1.739 metara nadmorske visine) i obronci planine Čemernice na zapadu (1.000 – 1.350 metara nadmorske visine). Zemljište se diže postepeno od sjeverozapada ka jugoistoku i to od kote 220 na kotu 1.739 metara nadmorske visine. Opština Kotor Varoš graniči sa opštinama Teslić, Čelinac, Kneževo i Travnik. Površina opštine iznosi 560,14 km2, odnosno 56.014 ha od čega: na šumsko zemljište otpada 32.699 ha ili 58,38% (u privatnom sektoru 8.091 ha i društvenom sektoru 24.608 ha) na poljoprivredno zemljište otpada 19.935 ha ili 35,59% na neplodno tlo otpada 439 ha ili 0,78% na vodne površine otpada 364 ha ili 0,65% na izgrañeno zemljište otpada 2.597 ha ili 4,60% • • • • • •
Planimetrijski oblik opštine je izdužen i formiran u pravcu toka rijeke Vrbanje, tako da je najveća dužina opštine u pravcu jugoistok jugois tok – sjeverozapad i iznosi oko 54 kilometra. Ako se prednjim podacima dodaju i podaci opisani u poglavlju “Privredni resursi“, onda se veoma lako može zaključiti da se radi o izuzetno bogatom i značajnom području za planiranje zdravog razvoja. Nažalost, naredni nare dni podaci poda ci o izvorima, obimu i strukturi zagañenja z agañenja životne ž ivotne sredine, a posebno zagañenosti naših vodotoka, jasno pokazuju kako je čovjek degradirao i obezvrijedio sve resurse koje nam je priroda podarila. Istraživački tim Udruženja “Vrbanjski biseri“ sastavljen od šest naših aktivista, snimio je čitavo područje sliva rijeke Vrbanje koje pripada teritoriji opštine Kotor Varoš Va roš i formirao bazu podataka o svim izvorima zagañenja. Svi zagañivači su razvrstani u tri grupe i to: industrijski, komunalni i ostali zagañivači. 42
Redosljed zagañivača na području ove lokalne zajednice, u narednom tekstu, daćemo po istom principu i redosljedu, a to je od izvora rijeke Vrbanje nizvodno sve do granice Kotor Varoša na mjestu ušća Crne Rijeke u Vrbanju, a to je granica sa opštinom Čelinac. Zbog obima i velikog broja zagañivača, u narednom dijelu daćemo izvorne podatke utvrñene na terenu.
5.0.3. Pregled zagañivača na području opštine Kotor Varoš 5.0.3.1. Industrijski i komunalni zagañivači
Na dionici sliva Vrbanje od izvorišta do Kruševa Kru ševa Brda i Šipraga, istraživači su utvrdili da su najveći zagañivači radilišta “Šumskog preduzeća Kotor Varoš”. Na ovim radilištima uglavnom se obavljaju poslovi izgradnje šumskih puteva, sječa šuma, izvoz šumskih sortimenata i drugi prateći poslovi. Pri izvoñenju navedenih poslova izvoñači se često neodgovorno ponašaju, izvozeći šumske sortimente niz same vodotoke, čime se voda muti, a uništavaju se i sva živa bića u vodi. Kod izgradnje šumskih puteva, kao i ogoljavanja većih površina šumskog zemljišta sjekući svu šumu, dovodi se do pojava odrona, često puta i većih razmjera. Prije nekoliko godina, usljed jakih kiša, dogodio se u Kruševu Brdu jedan ogroman odron, zbog čega je Vrbanja bila do te mjere zagañena, da je sva riba koja nije uspjela da se skloni u pritoke, uginula. LJudi su puna ručna kolica ribe prevozili u pritoke koje nisu bile toliko zamućene. Pored šumskih radilišta, na ovoj dionici postoji veći broj manjih i većih pogona za rezanje oblovine. Koji su to pogoni i gdje se tačno nalaze, vidi se iz narednih opisa svakog vodenog toka koji se ulijeva u rijeku Vrbanju, naziva, mjesto i djelatnost kojom se utvrñeni zagañivač bavi. (Ovo poglavlje je isključeno iz elektronske verzije, nalazi se u originalu, zainteresovani mogu kontaktirati autora)
5.1.0. Područje opštine Čelinac Na području opštine Čelinac, istraživači su koristili ko ristili satelitske snimke sa oznakama naselja i objekata, te posebno štampane obrasce koje su popunjavali sa podacima pronañenim na licu mjesta. Na satelitskim snimcima su označeni objekti sa brojevima, a na obrascima su upisani podaci o vlasnicima objekata, mjesto, djelatnost, a u rubrici “primjedba“ opisan je način kako su riješene otpadne vode vo de na pojedinim ili na grupi objekata. U sklopu ovog dijela, dati su izvorni podaci iz baze podataka, ispunjeni u posebnim obrascima uz koje se nalaze i satelitski snimci na kojima su brojevima označeni objekti. Svi zagañivači ovog dijela razvrstani su po vrstama zagañenja u tri grupe i to: 1. Komunalni zagañivači 2. Industrijski zagañivači 3. Ostali zagañivači U narednom tekstu prikazani su zagañivači na obrascima i satelitskim snimcima, izvorno kako su to utvrdili naši istraživači. (Ovo poglavlje je isključeno iz elektronske verzije, nalazi se u originalu, zainteresovani mogu kontaktirati autora)
43
5.2.0. Područje grada Banja Luka Naprijed u sadržaju sadrž aju ove knjige pod naslovom “Odnos “Od nos organa lokalnih zajednica slivnog slivno g područja prema zaštiti životne sredine“ opisano opis ano je šta i koliko je grad Banja Luka uradio na prikupljanju i odvozu čvrstog otpada i izgradnji kanalizacije. U narednom tekstu, u kratkim prikazima daćemo jedan broj pisanih i vizuelnih sadržaja, koje su istraživači Udruženja pronašli i konstatovali na terenu. Istraživački tim od tri člana je obišao cjelokupno područje sliva rijeke Vrbanje Vrb anje koje pripada teritoriji grada Banja Luka i pisanim putem konstatovao nañeno stanje, a neke primjere i fotografski snimio. Šta je sve pronañeno na terenu i kako to izgleda, vidjeće se iz narednog sadržaja. (Ovo poglavlje je isključeno iz elektronske verzije, nalazi se u originalu, zainteresovani mogu kontaktirati autora)
5.2.2. Najveći i najopasniji zagañivači rijeke Vrbanje Iz tekstualnog i vizuelnog sadržaja iskazanog u poglavljima 5.1., 5.2. i 5.3. jasno se vidi kakvo je stanje izvora zagañenosti životne sredine, ko su i kakvi su izvori zagañenja na slivnom području sve prisutni. Od svih zagañivača slivnog područja rijeke Vrbanje, u ovom tekstu navešćemo samo one najveće i najopasnije, a oni su: 1. Industrijski zagañivači, meñu kojima su najveći: “Kožara“ Kotor Varoš šumarstva sa industrijskom preradom drveta klaonice prerada mesa 2. Komunalni zagañivači, meñu kojima su najveći: komunalne otpadne fekalne vode u gradovima čvrsti otpad fekalni otpad iz vikend naselja i seoskih domaćinstava 3. Medicinski otpad, posebno otpadne vode iz laboratorija u domovima zdravlja i ambulantama • • •
• • •
Pošto je stanje izvora zagañenja na čitavom slivnom području rijeke Vrbanje neureñeno i apsolutno neorganizovano, za kvalitetno rješenje ovog za život vrlo važnog sektora nužno je postići zajednički dogovor sve tri lokalne zajednice sliva i programski progra mski pristupiti rješavarješa vanju pitanja zaštite prirodne sredine, a posebno ureñenja i zaštite sliva rijeke Vrbanje.
5.2.3. Uporedni pokazatelji prirodnih bogatstava i našeg odnosa prema njima U okviru poglavlja broj pet prikazan je jedan dio izvora zagañenja iz istražene baze podataka na slivnom području rijeke Vrbanje, a pod rednim brojem 5.2.1. navedeni su i na jveći zagañivači. U ovom dijelu iskazaćemo u slici i riječi šta nam je priroda pored opisanih resursa u poglavlju “Prirodni resursi“ ponudila kao biserni ukras na sve navedene resurse, s jedne strane i našu SRAMOTU i neodgovoran odnos prema datim nam prirodnim darovima sa druge strane. Kao dar prirode neka nam pokažu sledeće slike snimljene na licu mjesta, kao što su: vodopad “Skakavac” vodopad Vilina vrela vodopad na rijeci Bobas • • •
44
• • • • • • • •
netaknuta priroda rijeke Cvrcke bazen i izletište Luka kanjon na rijeci Cvrcka stari grad Kotor ðekanovića vis planina Borja motel “Hajdučke vode“ Borje meñunarodni izviñački centar “Mlinska rijeka“ i mnogi drugi.
(Ovo poglavlje je isključeno iz elektronske verzije, nalazi se u originalu, zainteresovani mogu kontaktirati autora)
45
ŠESTI DIO 6.0.0. Saradnja Udruženja “Vrbanjski biseri“ sa drugim organizacijama i institucijama Odmah po formiranju u martu mjesecu 2007. godine, Meñuopštinsko udruženje “Vrbanjski biseri“ Čelinac, otpočelo je saradnju sa drugim organizacijama i institucijama. Jedan pravac ove ov e saradnje usmjeren je prema organizacijama organiz acijama i udruženjima grañana koji se bave ekologijom i zaštitom prirode, a na drugoj strani, pokušali smo ostvariti saradnju sa lokalnim i republičkim resornim organima i institucijama. Kada je u pitanju saradnja sa organizacijama koje se bave ekologijom i zaštitom prirodnih resursa, do sada smo najbolju saradnju ostvarili sa Eko pokretom “Opstanak” Kotor Varoš, Ribolovnim društvom Kotor Varoš i Udruženjem “Eko-ušće“ Banja Luka. Kao na jlošiju saradnju i pored više naših pokušaja imali smo sa Ribolovnim društvom druš tvom Čelinac. Polazeći od velikog broja činjenica utvrñenih našim istraživanjem izvora zagañenja životne sredine i razloga zašto se naš čovjek tako neodgovorno ponaša prema prirodnim bogatstvima, a prije svega prema vodotocima, utvrdili smo da je problem nastao zbog nedostatka vaspitanosti i ekološke kulture kod naših ljudi. Zbog ovoga smo pokušali na više raznih načina da uñemo u naš obrazovno-vaspitni sistem i to od najviših do najnižih nivoa. Nažalost, to nismo uspjeli. Naš osnovni cilj u ovim pokušajima poku šajima je bio da ukažemo u kažemo na stanje u zaštiti životne sredine i potrebi da se programski, stručno i naučno dovoljno utemelji i uvede ekološko obrazovanje i vaspitanje u naš obrazovno-vaspitni sistem i to od najnižeg do najvišeg nivoa. Mi tvrdimo, ako bi se samo današnji čas biologije bolje i efikasnije organizovao, da bi sigurno dao mnogo veći efekat nego što to daje danas i to bez bilo kakvih dodatnih ulaganja. U naredom tekstu ovog poglavlja prikazaćemo izvorno jedan broj memoranduma naših prepiski sa raznim resornim organima, kako na nivou lokalnih zajednica slivnog područja rijeke Vrbanje, tako i organa Republike Srpske. Odmah po završetku registracije Udruženja kod nadležnog suda u Banja Luci, obratili smo se Stanici javne bezbjednosti Čelinac, čiji tekst u cjelosti prenosimo u originalu. (Ovo poglavlje je isključeno iz elektronske verzije, nalazi se u originalu, zainteresovani mogu kontaktirati autora)
46
SEDMI DIO 7.0.0. ŠTA I KAKO DALJE? U prednjem tekstu opisano je enciklopedijski, kao prvo raspoloživi prirodni resursi ovog područja i kao drugo, ekološko stanje, sa posebnim aspektom na zagañenost vodotoka sliva rijeke Vrbanje. Iz prikupljenih podataka, jasno se vidi da je stanje onečišćenosti i zagañenosti ovog područja vrlo veliko i da je dostiglo takav obim i nivo zagañenosti, da čini neposrednu opasnost po život i zdravlje ljudi i čitavog životinjskog i biljnog svijeta. Ovakvim stanjem zagañenosti ovog područja praktično su zarobljeni i svi prirodni resursi. Postavlja se logično pitanje ko će doći da investira u korištenje raspoloživih ra spoloživih prirodnih resursa, resurs a, ako zna da mu je životna sredina do te mjere zagañena, da čini neposrednu opasnost po zdravlje ljudi.
7.0.1. Kako osloboditi raspoložive resurse? Savjest čovjeka, njegovo znanje i iskustvo, jedini su koji su pozvani da daju rješenje za izlaz iz ovakvog stanja u kojem se nalazimo. Način na koje je moguće izaći iz ovog stanja je da se uz pomoć struke i iskustva, sačine kvalitetni i dobri programi i projekti i da d a se putem njihove realizacije izañe iz ovog stanja. Meñutim, savjest nam je uspavana, voda nam je zagañena, a sa njom i svi ostali prirodni resursi praktično su zarobljeni. Pošto ekonomija verifikuje samo ono što se koristi, oslobañanjem resursa, to jeste, činjenjem svega što je potrebno da oni postanu dostupni onima kojima trebaju i koji ih najracionalnije koriste, stvoriće se potrebni uslovi za ugodan život na području ovog sliva. Iz ovog proizilazi da zagañenost životne sredine, a posebno naših vodotoka, nisu samo pitanja i problemi ekologije, nego su najdirektnije i pitanja ekonomskog razvoja ovog područja. Sigurno je, da ako bi čovjek – grañanin imao prije svega odgovorni, a zašto ne reći, i kulturni odnos prema prirodi i njenim dobrima, da bi sigurno i bolje ekonomski živio. Ovo se više ne može smatrati samo pitanjima volje, vo lje, nego je to prioritetna nužnost ljudi na ovim prostorima. Racionalno i svrsishodno korištenje resursa kojima raspolažemo, možemo vrlo značajno poboljšati sve aspekte života na ovim područjima. p odručjima. Samo dobrim projektima i organizovanom akcijom ljudi na sanaciji i čišćenju zemljišta i vode, te gašenjem svih izvora zagañenja, stvorili bi se dobri uslovi za korištenje ovih resursa. Daljom izgradnjom projekata raznih sadržaja stvorili bi uslove za dobru turističku ponudu ovog kraja, a time i pojavu interesa domaćih i stranih turista za korištenjem prirodnih bogatstava na ovom području. Sadašnje naše stanje daleko je od toga. Kao logično, postavlja se pitanje, šta se i kako mora prvo uraditi, ura diti, da bi se krenulo sa s a mrtve tačke? Ovo je osnovno pitanje, koje prožima čitavu ovu knjigu. Po mom mišljenju, kao glavni preduslov za ostvarenje svih ostalih uslova za sanaciju sadašnjeg stanja i organizovano korištenje raspoloživih dobara je da mi moramo probuditi svoju savjest i uključiti je u rješavanje naših problema. Kao prvo što moramo uraditi, to je da se moramo urbanistički dobro i kvalitetno organizovati i obezbijediti potrebne ljude i materijalna sredstva za efikasno prikupljanje i odvoz svih vrsta otpada na mjesta koja su za to odreñena. U tom pogledu, na osnovu utvrñenog stanja na terenu, daćemo konkretno potrebe šta je nužno uraditi na ovom području, da bi se ono ekološki sredilo i uredilo. Prije nego što kažem šta treba obavezno uraditi na području svake od tri lokalne zajednice slivnog područja, u ovoj knjizi nastojimo da ukažemo da su reforme u oblasti sektora 47
ekologije tek otpočele, da su neke institucije uspostavljene, ali da mnogi mehanizmi ne funkcionišu. U prvom krugu trebalo je stvoriti potrebnu zakonodavno-pravnu regulativu i kodeks ponašanja. Kao drugo, potrebno je bilo uspostaviti potreban institucionalni sistem za efikasno provoñenje promjene odnosa i ponašanja pon ašanja u sferi zaštite životne sredine. Formalno gledano, i prvi i drugi uslov je obezbijeñen, meñutim, stanje i dalje nije do bro. Postavlja se kao logično pitanje, zašto nam n am stanje nije dobro? I pored realne pretpostavke da urañena zakonodavno-pravna regulativa i uspostavljeni institucionalni sistem nisu dobro pogoñeni, ovako loše stanje u sektoru ekologije je i zbog nedostatka potrebnog nivoa svijesti, a zatim i zbog nedostatka političke opredijeljenosti da se ide u stvarne promjene u ovom sektoru. Uz sve ovo, tu su prisutne mnoge subjektivne slabosti i negativne pojave koje u današnje doba prate život i razvoj društva. Tu se prije svega misli na pojave mita, korupcije i kriminala. Upravo ove negativne pojave u društvu najviše doprinose da postojeće pravne norme i uspostavljene institucije u ovom sektoru ne daju planirane efekte. Da bi se ovo stanje promijenilo, potrebno je organizovano i planski pristupiti rješavanju otvorenih pitanja. Pošto je postojeći sistem kontrole pokazao nizak nivo efikasnosti, u budućim rješenjima, kontrola nad životnom sredinom i korištenjem njenih dobara, mora biti postavljen tako, da pored profesionalnih organa or gana tu kontrolu mora obavljati i svaki s vaki naš grañanin. Ovo bi bila b ila jedna specifična vrsta samokontrole u kojoj bi svako svakoga kontrolisao. Još jednom se mora istaći da ovo pitanje lošeg stanja odnosa čovjeka prema prirodnim dobrima nije nikakva specifičnost vrbanjskog sliva, nego je to posljedica stanja svijesti naših grañana na širem balkanskom području i nedostatka potrebnog nivoa ekološke svijesti i kulture kod naših ljudi. Šta i kako dalje i kako osloboditi i osposobiti od zagañenosti zarobljene resurse, daćemo, na osnovu utvrñenog stanja na terenu, za svaku lokalnu zajednicu slivnog područja ri jeke Vrbanje. (Ovo poglavlje je isključeno iz elektronske verzije, nalazi se u originalu, zainteresovani mogu kontaktirati autora)
48
Poruka i zaključci 8.0.0. Poruka Polazeći od rezultata dobijenih u procesu istraživanja po ovom projektu, prijetnji i opasnosti koje proističu iz prikupljenih podataka o zagañenosti životne sredine, a posebno obimu i vrsti zagañenja i tendenciji ubrzanog pogoršanja stanja zagañenosti životne sredine, a posebno zagañenosti z agañenosti vodotoka vodotok a slivnog područja rijeke Vrbanje, nameće se kao neophodno neophodn o izvlačenje osnovne poruke iz svih raspoloživih podataka. Ova poruka prema mišljenju autora ove knjige teba da glasi:
“UJEDINIMO SE SVI LJUDI, ORGANI I INSTITUCIJE NA SLIVNOM PODRUČJU RIJEKE VRBANJE U BORBI ZA OČUVANJE ZDRAVE ŽIVOTNE SREDINE I PROIZVODIMO ZDRAV ŽIVOT U NJOJ.”
8.0.1. Zaključci Rezultati istraživanja Projekta snimanja svih vrsta i obima zagañenja slivnog područja rijeke Vrbanje su pokazali da se radio jedinstvenom prirodnom području. Ovaj podatak nedvosmisleno pokazuje da je za kvalitetno rješenje ovog krupnog životnog problema neo phodna zajednička akcija svih faktora fak tora na slivnom području, počev od svakog s vakog grañanina po jedinačno, do svih organa i institucija sve tri lokalne zajednice na slivnom s livnom području. Da bi se ostvarili dobri rezultati sanacije svih postojećih izvora zagañenja životne sredine, a prije svega naših vodotoka, neophodno je donijeti i prihvatiti sledeće:
ZAKLJUČKE 1. Organizovati zajedničku sjednicu nadležnih organa sve tri lokalne zajednice slivnog područje rijeke Vrbanje – grada Banja Luke i opština Čelinac i Kotor Varoš i usvojiti zajednički kodeks ponašanja u procesu sanacije, zaštite i organizovanog korištenja prirodnih resursa, a posebno posebn o voda ovog slivnog područja. Razmišljanja po ovom pitanju idu tako daleko, da bi najpraktičnije bilo uraditi jedan LEAP za sve tri lokalne zajednice. Ako se ne bi radio zajednički lokalni ekološki akcioni plan, onda bi se moralo uskladiti njihovo istovremeno donošenje, a posebno bi se morala uskladiti njihova dinamika realizacije. 2. U cilju zabrane otvaranja novih zagañivača na ovom području, neophodno bi bilo donijeti zajednički stav i odluku od strane sve tri lokalne zajednice i zabraniti izgradnju pogona prljavih tehnologija na slivnom području rijeke Vrbanje. 3. Kako se vidi iz poglavlja “Prirodna bogatstva“ riječnog sliva Vrbanje, a posebno iz samo malog vizuelnog i ilustrativnog sadržaja ove knjige, postoji puna opravdanost izrade jedinstvenog Projekta razvoja turizma na čitavom slivnom području, koji bi u svom sastavu mogao imati više različitih manjih projekata. 49
4. Imajući u vidu vrstu i obim prirodnih bogatstava ovog jedinstvenog prirodnog prostora, postoje svi realni pokazatelji da se ovo područje uredi i isprogramira i kao takvo, uz pomoć nadležnih republičkih organa i institucija, stavi pod meñunarodnu zaštitu kao područje od posebnog ekološkog interesa, ne samo za lokalne, nego i za meñunarodne potrebe.
50
REZIME Knjiga „Sliv rijeke Vrbanje – resursi i ekologija“ je nastala kao produkt aktivnosti jednog jedn og broja bro ja ljudi ljud i – entuzijas entu zijasta, ta, okup okupljeni ljenihh u Udružen Udr uženju ju „Vrbanj „Vr banjski ski biseri“, bise ri“, čvrsto čvr sto opredjeljenih da se organizuju i programski pokušaju probuditi svijest kod nadležnih organa i grañana slivnog područja rijeke Vrbanje, kako bi se zaustavio trend lošeg ponašanja organa i grañana prema prirodnim dobrima ovog sliva. Za postizanje ovako ambiciozno postavljenog cilja, sačinjen je poseban Projekat snimanja svih zagañivača vodotoka na ovom području. Odmah po završetku rada istraživačkog tima na terenu, pristupilo se obradi istraživačkih podataka. Cjelokupan sadržaj ove knjige opisan je u uvodu u osam poglavlja. U uvodnom dijelu knjige kratko je opisano, od kada se čovjek i priroda poznaju, kako su u početku skladno živjeli, te kako su se odnosi izmeñu čovjeka i prirode tokom milenija razvijali. Kako je došlo do zarobljavanja „zdravog razuma“ kod čovjeka i kakve je sve posljedice čovjek proizveo svojim neodgovornim odnosom prema prirodi i njenim dobrima. U prvom dijelu ove knjige date su hidrološke karakteristike slivnog područja rijeke Vrbanje. Iz ovih sadržaja jasno se vidi sa kakvim i kolikim vodnim resursima ovaj sliv raspolaže i koje su osnovne osobine ovog slivnog područja. Drugi dio knjige čini enciklopedijski opis svih resursa na slivnom području. Iz ovog dijela se jasno može sagledati, sa kojim sve prirodnim potencijalima ovo područje raspolaže. Kod opisanih prirodnih resursa, jasno je prikazano da je prirodna ponuda bogatstava vrlo različita po asortimanu i veoma povoljna za projektovanje razvoja ovog kraja. Kao najvažniji prirodni potencijal ovog područja su izuzetno kvalitetne i obilne vode. Upravo polazeći od vodnog bogatstva, Meñuopštinsko udruženje „Vrbanjski biseri“ je formulisalo svoj dugoročni Program rada i razvoja. Pored vode kao najbitnijeg potencij pote ncijala, ala, iz teksta teks ta ovo ovogg poglavlj pogl avljaa jasno jasn o se vidi da postoje post oje i mnogi drugi drug i prirodni prir odni resursi na ovom području, kao što su mnoga rudna bogatstva, šume, turistički potencijali, potencijali, poljopri polj oprivre vredni dni resur r esursi si i drugo. drug o. U trećem dijelu ove knjige opisani su, ali samo u manjem dijelu istraženi rezultati izvora zagañenja. Iz prikazanih pokazatelja u ovom poglavlju, jasno se vidi da je stanje zagañenosti životne sredine uopšte, a posebno vodnih resursa dostigla vrlo zabrinjava jući nivo. nivo . U ovom poglavlj pogl avljuu jasno jas no se može sagledat sagl edatii stanje stan je odn odnosa osa nad nadležn ležnih ih organa orga na i institucija prema zaštiti životne sredine uopšte, što će predstavljati najteži dio posla u borbi borb i za promjenu prom jenu odno odnosa sa prema prem a ekologiji ekol ogiji.. Za uspješn usp ješnoo rješavan rješ avanje je ovih odn odnosa, osa, neo phodno phod no će biti uključiti uklju čiti obrazov obr azovno-v no-vaspi aspitne tne instituci inst itucije, je, jer je sigurno sigu rno ovak ovakoo negativa nega tivann odnos prema zaštiti životne sredine produkt prije svega nedostatka potrebnog nivoa svi jesti jes ti uopšt uo pšte, e, a posebno pose bno ekološk ekol oškee kulture ku lture kod naših naši h ljudi. lj udi. Četvrto poglavlje obuhvata pregled zagañivača i dokumentacione osnove. Podaci u ovom dijelu su sistematizovani, kako po lokalnim zajednicama, tako i po subjektima koji čine zagañivanje. Iako je u ovom poglavlju iskazan samo mali dio od ukupno utvrñenih izvora zagañenja, i iz ovoga se jasno može sagledati i zaključiti, da je stanje zagañenosti životne sredine dostiglo zabrinjavajuće razmjere. Zabrinutost je utoliko veća, što se vidi da nadležne institucije i ljudi koji bi morali biti odgovorni za ovo stanje, ne preduzimaju potrebne mjere da se ovo stanje mijenja. Jasno se vidi, da je za potrebe promjene prom jene ovak ovakvog vog stanja stan ja neop neophodn hodnoo obezb o bezbijed ijediti iti znača z načajna jna materija mate rijalna lna sredstva sred stva,, a posepose bno spremne, spr emne, odlučne odlu čne i vrije v rijedne dne ljude. ljud e. U društ d ruštvu vu je teško teš ko pronaći pron aći ovak ovakoo origi o riginala nalann prip rimjer koji ima za s vakog pojedinca bitan interes, kao što je to pitanje zaštite životne sre51
dine, a posebno vodnih resursa. I pored ove činjenice, čovjek – pojedinac, a i drušvo u cjelini, ovo važno životno pitanje, nekako drže na marginama ukupnih društvenih pitanja i problema. Vrlo teško za tumačenje i shvatanje zašto je to tako kako jeste. U četvrtom poglavlju opisano je stanje zagañenosti sa teritorijalnog aspekta, po lokalnim zajednicama, po manjim teritorijalnim cjelinama, pritokama i dr. U petom dijelu su iskazani podaci po teritorijalnom principu, ali mnogo detaljnije. U ovom dijelu, pored mjesta izvora iskazani su subjekti zagañivači i vrsta zagañenja, iz čega se lako može zaključiti ko su, gdje su i kakvi su zagañivači sve prisutni na ovom slivu. I ovdje je potrebno shvatiti, da je opisan samo jedan dio izvora zagañenja, dok se drugi dio nalazi u bazi podataka ove knjige. Takoñe, u ovom dijelu prikazan je jedan broj vizuelnih vizu elnih sadržaj sad ržaja, a, što još jasnije jasn ije daje sliku slik u o stanju stan ju eko ekologij logijee na ovo ovom m pod područj ručju. u. Na kraju kraj u ovo ovogg dijela dije la – poglavlja pogla vlja iskazan isk azanii su najveći naj veći zagañiva zaga ñivači či po vrstama vrs tama djelatno djel atnosti, sti, što još više pojašnjava ovo stanje kod nas. Kao poseban sadržaj u ovom dijelu dat je jedan broj fotografskih prikaza ljepota prirodnih resursa ovog područja, prije nego što stignu u ruke čovjeka, a posebno zanimljiv je dio sadržaja koji čine umjetničko viñenje problema prob lema ekologij ekol ogije, e, koje k oje su iskaz i skazali ali učeni u čenici ci jedne je dne srednje sred nje škole škol e u Banja Banj a Luci. Lu ci. U šestom dijelu ove knjige vidi se da je Udruženje pokušalo da ostvari saradnju sa više drugih udruženja i institucija. Osim malog broja ostvarenih kontakata, ne bi se moglo reći da je ova saradnja dobra. U ovom području aktivnosti ima još mnogo potreba i mogućnosti da se ova saradnja obogati i digne na viši nivo. U ovom dijelu ima ilustrativnih naših pokušaja da ostvarimo moguću i potrebnu saradnju, ali ostvareni rezultati nisu dobri. U sedmom dijelu postavljeno je konkretno pitanje, a to je „Šta i kako dalje?“. Pošto su nam prirodni resursi praktično zarobljeni, jer ih ne koristimo, a zarobljeni su jer nam je naša svijest svij est zaroblj zar obljena, ena, neop neophodn hodnoo je prvo prv o oslobodi oslo boditi ti našu naš u svijest, svije st, a onda sigurno sigu rno da će doći do oslobañanja prirodnih resursa. U ovom poglavlju stanje je opisano po teritorijalnom principu. Izradom obavezujućeg dokumenta LEAP-a svaka lokalna zajednica ovog sliva morala bi dati i programska rješenja prisutnih ekoloških problema. I na kraju ove knjige data je kratka poruka koja se temelji na prirodnom principu. Pošto sliv rijeke Vrbanje čini jedinstvenu i nedjeljivu prirodnu cjelinu, poručili smo svim individualnim, privrednim privrednim i društvenim subjektima subjektima na području sliva Vrbanje, da se udružimo i organizujemo u borbi za očuvanje zdrave životne sredine i da proizvodimo zdrav život u njoj. AUTOR
52
BILJEŠKA O AUTORU Milorad Dokić je roñen 1938. godine u Jošavci Donjoj, opština Čelinac. U Banja Luci živi od 1970. godine. Osnovnu školu je završio u Jošavci Gornjoj, Industrijsku školu u Sloveni ji, Višu školu za organizaciju o rganizaciju rada u Beogradu, studirao pravo pr avo na Pravnom fakultetu u Sarajevu. Završio Višu političku školu u Sarajevu. Za vrijeme služenja vojnog roka bio je član Odreda JNA u sastavu meñunarodnih oružanih snaga Ujedinjenih nacija na Sinaju u Egiptu. Bavio se profesionalno privredom više od 40 godina. Radio je u privrednim oblastima energetike, rudarsko-istražnim i eksploatacionim radovima i industriji grañevinskog materijala. Obavljao je dužnosti direktora rudarsko-istražnog preduzeća „Mermer“ Čelinac. U više mandata je bio generalni direktor Radne organizacije „Industrija grañevinskog materijala“ sa pet fabrika, koja se nalazila u sastavu Složene organizacije udruženog rada „Kozara“ Banja Luka. Autor je i realizator većeg broja privrednih projekata. Za vrijeme rada u privredi bio je član i predsjednik Komisije za investicione projekte u Privrednoj komori Bosne i Hercegovine osam godina i član Udruženja industrije grañevinskog materijala i nemetala Jugoslavije. Dio svog profesionalnog radnog angažovanja imao je u organima društveno-političkih organizacija u opštini Čelinac i regiji Banja Luka. U periodu od 1981. do 1982. godine obavljao je dužnost predsjednika Opštinskog komiteta SK Čelinac i delegat na XII Kongresu SKJ. Od 1986. do 1988. godine bio je na dužnosti predsjednika Izvršnog odbora Skupštine opštine Čelinac. U poslijeratnom periodu sa jednom grupom ljudi bio je osnivač Udruženja grañana „Sinergija“ koje je kasnije osnovalo mikrokreditnu organizaciju „Sinergija-plus“ čiji je član i predsjednik Upravnog odbora. od bora. Bio je član i predsjednik Upravnog odbora Privatizaciono-investicionog fonda „BLB-investment“ Banja Luka i član više upravnih odbora u akcionarskim društvima. Voli prirodu zbog čega je sa jednim brojem entuzijasta, zaljubljenika u prirodu, 2007. godine formirao Meñuopštinsko udruženje „Vrbanjski biseri“ čiji je rezultat rada pored ostalog i ovaj istraživački projekat. Kontakt sa autorom:
[email protected]
53
SADRŽAJ (Napomena: sadržaj ne odgovara elektronskoj verziji nego stvarnoj)
Recenzije PREDGOVOR UVOD
PRVI DIO Hidrološke karakteristike sliva Vrbanje Vremenska raspodjela voda Unutargodišnji raspored voda Trajanje voda Velike vode Male vode Podloge SREDNJEMJESEČNI I SREDNJEGODIŠNJI PROTICAJI (m3/s) DRUGI DIO Prirodna bogatstva slivnog područja Vrbanje Opšti podaci Vodno bogatstvo i minerološka struktura tla Mogućnosti privrednog razvoja na području sliva Vrbanje Opšte mogućnosti razvoja Privredni razvoj Planiranje razvoja na bazi šumskog bogatstva Plantažiranje šuma Mogućnosti razvoja biološki zdrave hrane Voćarstvo Mogućnost razvoja na osnovu rudnih bogatstava Ugalj Manganova ruda Ruda magnezit Krečnjaci, dolomiti i šljunkovi Značaj slivnog područja Vrbanje za razvoj turizma Vodni resursi Planina Vlašić Sportsko-izviñački centar Mlinska rijeka Izgradnja biciklističkih staza Druge turističke destinacije na slivnom području Vrbanje Uska željeznica Meñunarodni izviñački centar Mlinska rijeka Zimski i rekreativni turizam TREĆI DIO Udruženje “Vrbanjski biseri“ i opšti pristup zaštiti voda Uvod 54
Predmet i ciljevi istraživanja Metod i tehnike istraživanja Rezultati istraživanja Komunalni zagañivači Industrijski zagañivači Šumarstvo i šumski resursi Organizacione, kadrovske i tehničke mogućnosti lokalnih zajednica Mjere koje preduzimaju lokalne zajednice Rad vaspitno-obrazovnih ustanova i udruženja grañana Rad udruženja grañana Primjena pozitivnih pravnih propisa
ČETVRTI DIO Pregled zagañivača i dokumentaciona osnova istraživanja Zagañivači na slivnom području Kotor Varoši “Fagus” - pogon za obradu drveta Šiprage Ribnjak na rječici Crikvenica Mjesna zajednica Šiprage Područje Mjesne zajednice Grabovica Područje Obodnika Rijeka Kruševica, desna pritoka Vrbanje Mjesna zajednica Vrbanjci Područje grada i prigradskih naselja Kotor Varoš Privredni subjekti Dio sliva Vrbanje na području opštine Čelinac Mjesna zajednica Babići Privredni subjekti Seoska domaćinstva i vikendice Područje grada Čelinac Slivno područje Jošavke, desne pritoke Vrbanje Registrovano stanje zagañivača Vrbanje na teritoriji grada Banja Luke Industrijski zagañivači Komunalni otpad PETI DIO Dokumentaciona osnova istraživanja Područje opštine Kotor Varoš Položaj i veličina opštine Kotor Varoš Pregled zagañivača na području opštine Kotor Varoš Područje opštine Čelinac Područje grada Banja Luka Pregled snimljenog stanja odlaganja čvrstog otpada i fekalija na dijelu sliva Vrbanje koji pripada gradu Banja Luka Najveći i najopasniji zagañivači rijeke Vrbanje Uporedni pokazatelji prirodnih bogatstava i našeg odnosa prema njima Viñenje problema ekologije kroz umjetnički izraz ŠESTI DIO Saradnja Udruženja “Vrbanjski biseri“ sa drugim organizacijama i institucijama 55
SEDMI DIO ŠTA I KAKO DALJE? Kako osloboditi raspoložive resurse? Područje opštine Kotor Varoš Područje opštine Čelinac Dionica sliva koja pripada području grada Banja Luka Zajedničke potrebe i mogućnost djelovanja sve tri lokalne zajednice Zazvonila je ekološka uzbuna OSMI DIO Poruka i zaključci Poruka Zaključci REZIME PRILOZI: LITERATURA: SPISAK ORGANA UDRUŽENJA BILJEŠKA O AUTORU
56
Autor MILORAD DOKIĆ
SLIV RIJEKE VRBANJE -resursi i ekologija-
Izdavač NARODNA BIBLIOTEKA „IVO ANDRIĆ“ ČELINAC Za izdavača MOMČILO SPASOJEVIĆ Urednik BORISLAV MAKSIMOVIĆ Štampa „GRAFID“ BANJA LUKA Za štampariju BRANISLAV IVANKOVIĆ Tiraž 500 primjeraka
57
CIP - Katalogizacija Katalogizacija u publikaciji Narodna i univerzitetska univerzitetska biblioteka Republike Srpske, Banja Luka
627.152.1:620.92 (497.6 Vrbanja)
DOKIĆ, Milorad Sliv rijeke Vrbanje : resursi i ekologija / Milorad Dokić. - Čelinac : Narodna biblioteka "Ivo Andrić", 2009 (Banja Luka : Grafid). - 213 str. : ilustr. i ilustr. u bojama ; 23 cm Tira` 500. - Bibliografija : str. 209. ISBN 978-99938-606-9-3
COBISS.BH-ID 1252120
58
59
