Skripta zdravstvena psihologija

Zdravstvena psihologija psihologija  - Skup specifičnih oprinosa psihologije kao zasebne iscipline, unapređenju i očuvanju

zravlja, sprečavanju i liječenju bolesti. Grana psihologije koja se bavi:  

Proučavanjem utjecaja psihičkih stanja i psihičkih procesa na nastanak i tijek tjelesnih bolest Utjecajem tjelesnih stanja i tjelesnih bolesti na psihički život pojeinca

Klinička psihologija  Psihijatrija

Pedijatrijska psih  Pedijatrija

Psihosomatika  Neurologija, endokri.

Bihevioralna kardiologija  Interna

Psihologija rehabilitacije  Fizikalna, reh.

Neuropsihologija  Neurologija

McKeown, McKeown, 1979

• 50% smrtnosti ko 10 najvedih uzroka smrti je zbog ponašanja • 75% smrtnosti ko svih formi karcinoma povezano je s ponašanjem Biomedicinski model – Fizičko zravlje ovojeno o psihološkog Biopsihosocijalni model – Zravlje i bolest posljeica su interakcije bioloških, psiholoških i socijalnih faktora WHO, WHO, 1964. Zdravlje je stanje potpune tjelesne, mentalne i socijalne dobrobiti.

a bi očuvala, poboljšala poboljšala ili zaržala Zravstveno ponašanje - Svako ponašanje ili aktivnost koju osoba pouzima a svoje zravlje, učinkovitije se liječila, te se prilagoila kroničnim bolestima. Oblici zravstvenog ponašanja     

Pozitivno zravstveno ponašanje – zrav životni stil Preventivno zravstveno ponašanje Bolesničko ponašanje ili ponašanje pri traženju pomodi – npr. olazak liječniku Ponašanje u ulozi bolesnika – npr. uzimanje lijekova Korištenje zravstvene zaštite

Zravstvena ponašanja imaju nisku postojanost, i nisu stabilna. Na kognitivne procese i percepciju utječu: Motivacijski faktori (razmišljanje po utjecajem motivacije) Emocionalni faktori

Moeli i teorije zravstvenog ponašanja: Model zdravstvenog vjerovanja  

Teorija promišljenog jelovanja/planiranog ponašanja



Teorija zdravstvenog lokusa kontrole i samoeefikasnosti   



Internalni lokus kontrole Eksternalni lokus kontrole Samoefikasnost

Model faza promjena (transteorijskii model)

Samoefikasnost Samoefikasnost - Osobe s višom samoefikasnošdu ustraju u oređenom ponašanju i veda je vjerojatnost

promjene. Osobe s niskom samoefikasnošdu imaju jače fiziološke ogovore na stresne situacije. Samoefikasnost se može poboljšati: 

Postavljanjem malih podciljeva



Poticanjem osobe da vjeruje u visoku samoefikasnost



Očekivane posljeice mogu biti naučene kroz vlastito iskustvo ili kroz opažanje ponašanja rugih osoba.

Blittner i Blittner i sur; 1978.

2 skupine, ovikavanje o pušenja, jenoj skupini je rečeno a su oabrani zbog snažne  volje i sposobnosti da kontroliraju svoje ponašanje, a rugoj a su slučajni oabir. Nakon 2 tjena, iz prve grupe 67%, a iz ruge 28%  je prestalo pušiti.

Transteorijski model: Prerazmišljanje Razmišljanje o promjeni 



Akcija





Oržavanje



Postavljanjem jenostavnih i lako ostižnih



Priprema

Preporuke za savjetovanje:

Početne faze 





Razgovarati o dobrobitima i rizicima

postojedeg ponašanja Mogudim obicima ili gubicima o promjene ponašanja Poidi osjedaj samoefikasnoti

ciljeva 

Bilježenjem ciljeva i rezultata



Pružanjem porške



Samonagrađivanjem

Kasne faze 

Sastaviti bihevioralni ugovor



Provoiti samoopažanje (vođenje bilješki)



Osvijestiti a se ponašanje sve više samo oržava



Cilj je pretvoriti ga u naviku

Načini poticanja promjene zravstvenog ponašanja:   

Strategija informiranja, Ley i Llewelyn, 1995. Motivacijski intervju, Miller, 1983; Rollnick, 1992. Pristup koji se temelji na rješavanju problema, Egan, 1975; 1990. 

Definiranje: Problema, cilja i strategije

Stres - T jelesna i psihološka reakcija na vanjske i unutarnje stresore. Stresor - Fizički, psihički ili socijalni poticaj koji može izazvati stres. 

Fizički Psihološki



Socijalni



Uzroci:  

Eksteralni Interalni

Reakcije na stres - Fizičke i psihološke promjene i promjene u ponašanju o kojih olazi rai jelovanja stresora ili stresnog poražaja. Fiziološke Psihološke Promjene ponašanja   

Prema trajanju - Akutni i Kronični

Prema jačini:    

Mali svakodnevni stresovi

Kronični stresni ogađaji Veliki životni stresovi Traumatski životni stresovi

Teorije stresa:  Selyeova teorija stresa, 1956. 

Psihoanalitička teorija stresa, Franz Alexander  1950. Teorija “životnih ogađaja “, Dohrenwend , 1970.



Lazarusova teorija stresa, 1966.



Selyeova torija stresa, 1956.  Opdi Aaptacijski Sinrom (OAS) Nespecifičan sklop tjelesnih promjena koji nastaje kao ogovor na stresne poražaje započinje procese obnavljanja organizma.

 Aktivira

obranu i

STRES  FAZA ALARMA  FAZA OTPORA  FAZA ISCRPLJENJA *Objašnjenje psihofizioloških učinaka stresa (utjecaja hipofize i nabubrežne žlijeze na procese tijekom stresne reakcije),

okazi a stres smanjuje tjelesnu otpornost i važan je u nastajanju svih bolesti tj. a ugotrajno jelovanje stresa smanjuje imunološke funkcije.

Ljestvica životnih zbivanja, Holmes, 1973. 1. Smrt supružnika (100) 2. Razvod (73)

… 5. Smrt bliskog člana obitelji (63) Lazarusova teorija stresa, Transakcioni model, Richard Lazarus, 1966. - Stres je negativna emocionalna reakcija zasnovana na kognitivnoj procjeni situacije kao opasne ili prijetede. Stresor - situacija koju procjenjujemo a nas ugrožava. Moderatori stresa - Faktori koji mogu promijeniti utjecaj stresora i utjecati na stresne reakcije i načine

suočavanja sa stresom. 

Okolinske varijable Zahtjevi   

Ograičenja Socijalna porška



Osobine pojedinca Optimizam  Ekstraverzija  Savjesnost  

Samopoštovanje



Internalni lokus kontrole



Osobna čvrstoda

Tip ličnosti (tip a / tip b), Friedman i Rosenman, 1956. Istraživanje povezanosti ijete i bolesti srca (3000 ispitanika) Uočili su jenu poskupinu bolesnika koji su bili nestrpljivi, kompetitivni, užurbani i  skloni ljutnji - tip A

258 muškaraca je tijekom ispitivanja imalo infarkt:  

69% je pripadalo u skupinu, tip A 31% u drugu skupinu opuštenijih i ležernijih osoba, tip B

Psihoneuroimunologija - Interisciplinarno poručje psihologije, neurobiologije, endokrinologije i imunologije

koje se bavi proučavanjem interakcije psihičkih faktora sa živčanim, enokrinim i imunološkim sustavom. Akutni stres - Povedava se broj leukocita kao i aktivnost NK -stanica. Kronični stres - Imunosupresivno djelovanje, dovodi do pada broja granulocita, T i B limfocita u cirkulaciji, te

oslabljuje urođenu i staničnu imunost. Psihosomatske bolesti - Fizički simptomi ili bolesti koje su rezultat međusobnog jelovanja psihosocijalnih i

fizioloških procesa. Osobe TIP A - Natjecateljski usmjerene, ambiciozne, visoka očekivanja o sebe, savjesni, ogovorni, nestrpljivi,

stalno u vremenskoj stisci, stalno u žurbi, nastoje napraviti više stvari ojenom, visoka potreba za kontrolom, položni frustracijama, ljutnji, često žrtvuju obiteljski život rai posla i karijere, na poslu ostaju uže o rugih…  Bihevioralna kardiologija

Kognitivne tehnike - Uspostavljanje kontrole na sobom i situacijom, vratiti samopoštovanje i samopouzanje.



Ponovna kognitivna procjena Kognitivno restrukturiranje Kognitivne samoupute Tehnika otkrivanja alternativa



Tehnike mijenjanja pogrešaka u mišljenju

  

Tehnika biološke povratne sprege - BIOFEEDBACK - Tehnika koja omogudava osobi a svojom voljom nazire

fiziološke aktivnosti. 3 osnovna postupka: 1. Otkrivanje i pojačavanje signala koji su vezani za oređenu biološku funkciju (npr. pradenje mozgovne 2. 3.

aktivnosti pomodu EEG – biofeebacka ili aktivnosti mišida putem EMG biofeebacka) Pretvaranja tih signala u vine ili slušne informacije Prikaza poataka bolesniku o promjenama tjelesnih funkcija istovremeno ka se one ogađaju

Izravna metoda (glavobolje, povišeni arterijski krvni tlak, srčana aritmija, bronhalna astma, ulkusna bolest…). Neizravna metoda (mjeri opdi stupanj emotivne napetosti mjerenjem npr. psihogalvanskog refleksa).

Somatopsihologija - Poručje koje se bavi utjecajem tjelesnih bolesti na psihička stanja. Reakcije na gubitak:   

Odbijanje gubitka Priznavanje gubitka Mirenje s gubitkom

Prilagodba na invaliditet: 1. Prilagodba vezana za bolest ili tretman (na simptome ili nesposobnost, na bolničko okruženje i meicinske procedure) 2.

Prilagoba vezana za opdenito psihosocijalno funkcioniranje (kontrola negativnih osjedaja i oržavanje optimizma u odnosu na buudnost, poržavanje samopoštovanja i samopouzanja, oržavanje obrih onosa s

obitelji prijateljima, priprema za nesigurnu buudnost). Faktori o kojima ovisi prilagodba na invaliditet , Livneh i Antonak , 1997.  Faktori vezani za sam invaliditet Faktori vezani za sociodemografske karakteristike   

Faktori vezani za ličnost Faktori povezani s fizičkom i socijalnom okolinom

Faze prilagodbe:  Šok Poricanje  

Sržba



Depresija



Prihvadanje

Hemiplegija - Ouzetost polovice tijela koja je nastala uslije oštedenja suprotne hemisfere mozga. Strategije i postupci u psihosocijalnoj rehabilitaciji:

U fazi šoka:

Česta komunikacija, oprezno tumačenje načina liječenja i rehabilitacije Pružanje emocionalne porške

U fazi depresije: Poticati ga a govori o svojim osjedajima Poticati samopoštovanje

Isticati bolesnikove sposobnosti, znanja, vještine Potaknuti usvajanje socijalnih vještina Uklanjati iracionalna vjerovanja

U fazi poricanja: Zauzeti neutralan stav

U fazi prihvadanja i prilagobe:

Dati mu istinite, ali nepotpune informacije

Kroz razgovor s bolesnikom omoguditi mu a

Usmjeravati ga prema buudnosti

preispita svoj sustav vrijednosti, da bolest ili

U fazi sržbe: Razumjeti, ali poticati preuzimanje odgovornosti Poučiti ga rugim oblicima reagiranja i načinima kontrole ljutnje

tjelesno oštedenje uklopi u novi sustav Poržati ga u preuzimanju ogovornosti za svoj život Ne poržati zanemarivanje invaliiteta

Stavovi prema osobama s invaliditetom kroz povijest , Špoljar , 1960. Stav - Stečena, relativno trajna i stabilna kombinacija pozitivnih i negativnih emocija, vrenovanja i reagiranja prema osobama, objektima i situacijama. Stavovi su otoporni na promjenu zbog : Selektivne percepcije  

Selektivnog pamdenja

 

Izbjegavanja Mentalne lijenosti

Stereotipije - Rigino i pristrano mišljenje ili vjerovanje o nekim situacijama, osobama, grupama i iejama. Predrasude - Mišljenje o nekim iejama, ljuima i grupama koje je češde negativno nego pozitivno, a stvoreno je bez objektivnih poataka o predmetu stava. Diskriminacija - Negativno, nepraveno ponašanje prema objektu prerasua.

WHO, 2001.  Invalidnost - Rezultat uzajamnog jelovanja fizičkog ili mentalnog stanja osobe i ruštvenog i fizičkog okruženja. Izvori negativnih stavova i predrasuda, Livneh,1991.



Sociokulturalno kondicioniranje Psihodinamski mehanizmi Estetska averzija



Doživljaj invaliiteta kao kazne za grijehe



Percepcija osoba s invaliditetom kao pripadnika n epoželjne manjine

 

Bol, Havelka, 1998. - Neugoan osjetilni i emotivni oživljaj povezan sa stvarnim ili mogudim oštedenjem tkiva

ili opisan u smislu takvog oštedenja. Bol, McCafery & Beebe, 1994. - Što go osoba koja je oživjela kaže a jest i postoji ka ona kaže a postoji. Vrste boli: I. Prevladavanje tjelesne ili afektivne kvalitete: Tjelesna bol - Nastaje zbog ozljee tkiva ili patološkog procesa Emotivna bol - Patnja koja se može očitovati i kroz tjelesne simptoma

II. Uzrok koji izaziva bol: Somatogena bol - Uzrokovana tjelesnim oštedenjem Psihogena bol - Uzrokovana emotivnim stanjima, slična boli koja nastaje zbog ozljee ili oštedenja tkiva III. Intenzitet i trajanje boli: Akutna bol - Intenzivna bol koja se javlja iznenada ali se smiruje za relativno kratko vrijeme. Kronična bol - Kontinuirana bol koja stalno postoji ili se ponavljano javlja u oređenim razmacima, traje ulje o 6 mjeseci, otporna je na terapiju.

Havelka, 1998. - Arbitrarna podjela: 

Duševna bol (emotivna bol)



Tjelesna bol uzrokovana ozljedom tkiva



Tjelesna bol psihogeno uzrokovana (psihogena bol) Tjelesna bol

 

 

Dobro locirana Povedava se ko pokreta, pritiska

Često prisutna nodu Jenako često učestala u cijelom tijelu

Psihogena bol  

Slabo locirana Slabo reagira na dodatne



poražaje Rijetko prisutna nodu Učestalija u glavi



Mijenja se s promjenama



raspoloženja Ublažavaju je psihofarmaci



Ozljeda bez boli: Analgezija - Ozljeda bez boli. Bol bez ozljede: Psihogena bol Hiperalagezija - Spuštanje praga boli Bol nesrazmjerna težini ozljee - Zubobolja, kamenac Bol nakon izlječenja ozljee - Kauzalgija - Ozljeda živaca Fantomska bol - Amputacije Prag boli - najmanja jačina poražaja koji izaziva bol. Algezimetri - Instrumenti za mjerenje praga boli, zaaju se poražaji topline, hlanode, električne struje it. Tolerancija na bol - najjača bol koju pojeinac može trpjeti. Do osjeta boli dolazi zbog toga što se u tkivu izlučuju kemijske tvari koje utječu na nastanak bolnog poražaja. Uz ozljee tkiva izlučuju se: 

Histamin



Bradikinin



Serotonin



Prostaglandi

Teorije boli:



Teorija posebnih prihvatača, Max von Frey , 1890. Teorija sumacije i koiranja živčanih impulsa, Goldscheider , 1890. i Livingstone, 1943. Teorija kontrole prolaza (“gate-control” teorija), Melzack & Wall , 1965.  Najraširenija



Teorija neuromatrica

 

Osobine ličnosti: Ekstrovertirane osobe - Lakše ponose bol Introvertirane - Imaju viši prag tolerancije boli Osobe s internalnim lokusom kontrole - Mnogo se učinkovitije nose s boli Osobe s eksternalnim lokusom kontrole - Slabije se nose s boli Neurotične osobe, sklone anksioznosti i epresiji, histeriji i hipohonriji - Imaju jači subjektivni oživljaj boli     

Mjerenje boli:  Prosudbene ljestvice  Verbalne

Grafičke  Numeričke Upitnici o boli  Bondov upitnik o boli  McGill - Melzackov  Najpoznatiji Crtanje boli 



  

Protokoli za opažanje ponašanja Fiziološki pokazatelji

Psihološki postupci za suzbijanje boli: Biofeedback   Relaksacija i distrakcija Kognitivna terapija  Bihevioralna terapija   Placebo Hipnoza 

Uobičajene reakcije na hospitalizaciju - Strah, bespomodnost, nezaovoljstvo, epresija… Najteže hospitalizaciju ponose mala jeca. Skloni povedanoj zabrinutosti  Žene u obi o 40goina, mlađi muškarci koji uzržavaju obitelj, bolesnici primljeni zbog pretraga, osobe koje boluju od malignih bolesti, itd.

Najčešde žalbe bolesnika onose se na komunikaciju sa zravstvenim osobljem  Premalo obavijesti o bolesti. Institucionalna neuroza  - Sinrom koji uključuje sva neželjena psihička stanja izazvana hospitalizacijom ili životom u nekoj rugoj instituciji (zatvor, vojska, om umirovljenika, samostan it.) . Barton, 1969. - Rješenje problema: Učiniti ustanove sličnima v lastitom domu. Reakcije djece na hospitalizaciju: • Faza protesta: Prvih dana - Obijanje nove sreine, plač, hiperaktivnost, traže majku . • Faza očajanja: Smiruju se, poslušnija, epresivne reakcije (slab apetit, san, tiho jecanje, monoton plač) • Faza privine prilagobe: Nakon užeg boravka pokazuju interes za okolinu, surađuje, čini se ravnoušno na odlazak majke nakon posjete, ali nakon dola ska kudi osjedaju se posljeice. Hospitalizam - Psihički i fizički poremedaji uslije ugotrajnog borav ka u bolnici ili drugoj instituciji uzrokovani nezaovoljenjem potrebe koju pruža onos s majkom .

O bolnici, liječenju i zravstvenom osoblju treba govoriti pozitivno a ijete olazak u bolnicu ne bi shvatilo kao kaznu ili opasnost.

Elisabeth Kuebler-Ross  Bolesniku treba objasniti ijagnozu čim je utvrđena, e treba redi a umire nego a je

teško bolestan i a de se učiniti sve što je mogude a bi mu se pomoglo i na upite o tome koliko je vremena preostalo treba redi a se to ne zna. Cjenkanje Emotivne teškode: 

 

Odbijanje ili nepriznavanje bolesti Ljutnja i pobuna

 

Potištenost Prihvadanje