Raspravljački esej ŠTO JE ESEJ? Esej ili ogled posebna je vrsta rasprave, otvorena i prema znanosti i prema književnoj umjetnosti. Pisac nastoji razbistriti neke pojave, pojmove, probleme pa ih osvjetljuje s različitih strana iskorištavajući kako svoju stručnu upućenost i erudiciju tako i lakoću književnoumjetničkog izražavanja. ŠTO JE RASPRAVA? To je najzahtjevnija vrsta misaone djelatnosti jer nije dovoljno nešto identificirati, nego spoznatu pojavu valja dovesti u vezu sa svim drugim važnim pojavama ili okolnostima, uzrocima i posljedicama kako bi se otkrile vrijednosne silnice više ili manje odsudne za život pojedinca, čovječanstva ili čak i svemira. Temelj je kritička misao. Ponirući u srž pojava i predodžaba, raspravljačka djelatnost zahtijeva istraživački odnos prema svijetu. Raspravljajući udubljujemo se u predmet da bismo nešto novo otkrili, stekli novu spoznaju ili je bar osvijetlili s neke nove strane. Rasprava pretpostavlja tri stupnja: 1. postavljanje teze (otkrivanje problema) 2. dokazivanje teze (rješavanje problema) 3. potvrđivanje ili odbacivanje teze (prihvaćanje najboljeg rješenja).
ZAŠTO I KAKO CITIRATI? Za esej, ali i za ostale raspravljačke vrste potrebne su vježbe citiranja. Te se vježbe sastoje: 1. od traganja za citatima za određenu temu 2. od uporabe citata u tekstu i to a) tumačenjem citata b) uključivanjem citata u tekst za potkrepu vlastite tvrdnje. Citatom se može poslužiti: 1. za osnaživanje nečije misli navodom njegovih izvornih riječi 2. za potvrdu vlastite misli tuđim mišljenjem 3. za uvrštavanje slikovitog, sretnog izraza kojega pisca u svoj tekst 4. radi isticanja da su nečije riječi glavna teza autorova teksta 5. radi ilustracije specifičnosti nečijega stila. (priređeno prema Stjepku Težaku, Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 2, Zagreb, 2003) Raspravljački školski tip eseja od ove nastavne godine (2011./2012.) obavezno za svoje polazište ima književni tekst (prozni ili dramski ulomak, pjesmu i sl.), uz njega može biti ponuđen i neki drugi književni ili neknjiževni tekst koji je s polaznim tekstom povezan sadržajem, strukturom, idejom ili književnim kontekstom. Raspravljački školski esej, pa i onda kad je riječ o književnosti, nikako ne predviđa niti očekuje jedinstveni odgovor. Dapače od učenika se očekuje da predoči svoje osobno kulturno
iskustvo potkrijepljeno sjećanjima na pročitanu lektiru i pokaže sposobnost analiziranja i sintetiziranja teme koju propituje. (pripremljeno prema Najavama promjena u Ispitnome katalogu za Hrvatski jezik na državnoj maturi 2011./2012.) (poveznica na očekivane odgovore je na dnu stranice)
Homerski junaci Pred tobom je ulomak iz djela Europska knjiţevnost i latinsko srednjovjekovlje, Homerski heroji Ernsta R. Curtiusa. Raspravi o ponuđenim tezama i napiši esej. Tvoj esej treba imati 400600 riječi i biti oblikovan u tri dijela (uvod, razrada, zaključak). Pripazi na pravopisnu i gramatičku točnost, stil i uporabu jezika.Redoslijed ponuđenih smjernica ne obvezuje te u pisanju sastavka, no moraš odgovoriti na sve smjernice.
Epsku fabulu Ilijade pokreće gnjev Ahileja. Bez razgnjevljena junaka (Ahilej, Roland, Cid) ili boga (Posejdon u Odiseji, Junona u Eneidi) nema epa. Ahilej je gnjevan na Agamemnona, jer mu mora izručiti jednu robinju. On se povlači k brodovima, uskraćujući sudjelovanje u borbi. Poslanstvo, koje ga moli da se vrati, ne mogaše ga skloniti na to. Tek bol zbog Patroklove smrti, i ţeĎ za osvetom, tjera ga u bitku u kojoj ubija Hektora. Propast Troje bit će završetak ulančavanja radnje, koja počinje otmicom ţene kao i prethistorija trojanskoga rata. A ta je ulančanost motivirana značajem Ahileja. Njega Homer ocrtava promišljeno i umjetnički. Ahilej nije samo sklon gnjevu (9*, 254 i d.) već nesmotren, tako da ga Odisej mora sprečavati u prenagljenim vojnim mjerama (19, 155, i d. ), a stariji ga Patroklo mora voditi razboritim savjetom (11, 786) kao što mu je stari Feniks dodan kao odgojitelj. Svakako, Ahilej je najsilniji borac Ahejaca: svakako, njegova je sudbina tragična, jer mu je dosuĎena rana smrt, što oni i zna. Ali, idealni lik on za Homera nije. Ahilejevo oskrvnjivanje mrtvoga Hektora pjesnik ne odobrava. On je , doduše, primio boţji dar tjelesne snage (1, 178), ali pravom heroju pripada i mudrost, kao što je utjelovljuje Nestor, koji je , doduše, bog starosti slabiji, pa ipak vojnički neophodan, jer ne samo što zna vojvodama davati odlične savjete, već razumije i svoje ljudstvo, prema ustaljenim starim metodama, svrstati u bojni red (4, 294-310), tako te Agamemnon koleba bi li sebi poţelio još deset tako vrijednih savjetnika (2, 372) ili bi zaţelio da je Nestor opet mlad (4, 312). Svakako je, za voĎenje rata, vrlo vaţno što Nestor još uvijek moţe savjetom i riječima biti od pomoći (4, 323). Mudar je savjet isto toliko potreban kao i smjelo djelo. A takvu iskustvenu mudrost posjeduje samo starost. Mladost ima slabi uvid (23, 490 i 604). I Odisej pun dovitljivosti, stariji je od Ahileja, a svojim predviĎanjem usporediv sa Zeusom (2, 407). On odvraća Ahileja od nerazbora, kao što je nadmoćan i nerazumnome Menelaju (2, 212-224.) Ahilej postaje epskim junakom i tragičkom ţrtvom, svakako po sudbinskoj kobi, ali i zbog neobuzdana afekta. Homer smatra da je ravnoteţa snage i razbora ( 7, 288; 2, 202; 9, 53) optimalni vrhunac vrline. *brojevi u zagradama odnose se na stihove iz Ilijade na koje se poziva autor u svojim tvrdnjama, prvi broj je broj pjevanja, a drugi citirana stiha Ernst R. Curtius, Europska književnost i latinsko srednjovjekovlje
SMJERNICE
Je li te kad na djelovanje potaknuo gnjev? Moţe li razgnjevljen čovjek biti pouzdan pokretač dogaĎaja i moralni uzor? Slaţeš li se s tezom izrečenom u drugoj rečenici ponuĎena ulomka? Koje primjere izdvaja autor da bi obrazloţio svoju tezu? Prisjeti se zašto je gnjevan Posejdon u Odiseji i Junona u Eneidi i navedi svoje argumente u prilog tezi ili ju opovrgni. Kakav je, prema Curtiusu, za Homera idealni grčki junak? Čime se Ahilej opire tome idealu? S kojim Homerovim junacima usporeĎuje Curtius Ahileja i koje njihove osobine usporeĎuje? Kako si ti doţivio Ahileja i njegovu sudbinu? Moţeš li se sloţiti s tezom da mladost ima slab uvid te da se tek sa starošću stječe iskustvena mudrost? Vrijede li i danas iste zakonitosti i odnosi meĎu generacijama kao što ih je predstavio Homer svojim likovima? Kako se u današnjem svijetu gleda na starost i starenje? Što misliš o suvremenom imperativu vječne mladosti i ljepote? Što danas moţemo naučiti od homerskih junaka?
Antun Šoljan, Crni mačak ili Ne maljaj vraga na zid
Pozorno pročitaj ulomak iz teksta Antuna Šoljana Crni mačak ili Ne maljaj vraga na zid. Tvoj je zadatak napisati raspravljački esej. Svoj školski esej oblikuj u tri dijela (uvod, razrada, zaključak) i pripazi na pravopisnu, gramatičku, stilističku i rječničku točnost. Sastavak treba imati 400-600 riječi. Redoslijed ponuđenih smjernica ne obvezuje te u sastavljanju, ali na sve smjernice trebaš odgovoriti.
Ovih se dana* u izdanju zagrebačke Školske knjige pojavio Poeov Crni mačak i „druge uţasne priče“ u novim prijevodima – nekadašnji Ujevićevi prijevodi nisu bili osobiti, a i zastarjeli su. Prijevodi zastarijevaju kao i uţasi. Odjednom vidimo da neko strašne Poeove priče uopće više nisu strašne. Uţasi su stilizirani kao srednjovjekovni danse macabre na freskama, kao dekorativni friz u sajamskom tunelu strave. To je, moţemo reći, napredak. U lijepom predgovoru dr. Sonja Bašić kaţe da je upravo nevjerojatno da se Poe, onako sav vraţji, pun potajne jeze, mogao pojaviti u nespremnoj sredini puritanske, optimističke, napredne Amerike. Meni je stvar dakako jasna kao dan. Nije se mogao. Nije se ni pojavio. Pojavi se u liku Crnoga mačka, Vrag koji mu je prišaptavao što da piše i usput ga, jasno moralno i fizički upropastio što se od Vraga moţe i očekivati. To je ona karika koja nam nedostaje u objašnjenju Poea. Poe ga je čuo, ali nije u njega vjerovao. Pokušao se osloboditi toga šapta, pokušao se osloboditi i samih zidova tjeskobnog tunela u kojemu je ţivio i povjerovati u slobodu svojih optimističnih sugraĎana. Povjerovao je, kao i oni, kako su sve to samo praznovjerne priče i pokušao ih se pričom osloboditi: smislio je priču o ubojici koji u podrumu zazida mačka zajedno sa ţrtvom – ali nešto mu je šaptalo da to ne ide tek tako: i u njegovoj priči mačak se javi iz zida i doĎe mu glave.
Uopće, sklon sam mišljenju da je sve najmračnije priče, najcrnje zgode, najbesramnije anegdote, piscima koji su ih napisali prišaptavao Vrag. Zlo inače ne bi moglo imati taj publicitet koji ima, moţda ga ne bi uopće ni bilo. Potonulo bi u zaborav, u ionako mračnu prošlost. Ne govorim figurativno: mislim doslovno na Vraga. Osjećam stoga duţnost da se zbog toga ispričam manje praznovjernim čitateljima. Moţda i samom Poeu. Oni bi me onako znanstveno opsjednut, zacijelo prezreo zbog ove vraţje teze. Ali lako je moguće da je i njegova nevjerica djelo Vraga. Jer Vraga ima. Zašto bi se inače na sve strane trubilo – kaţe jedan moj prijatelj – da je Bog mrtav, a nitko ni da zucne – „Mrtav je Vrag!“ I drugi su se pisci zbog njega ispričavali: Dostojevski u Karamazovima, „Ima i u Goethea“, piše u pismu, „nemojte se zato ljutiti“. Ima ga u Dostojevskog, ima ga i u Bulgakova. Ima ga, kakav jest da jest, i u Šenoe i u Krleţe. Ima ga izgleda posvuda gdje ima pisaca. Nećemo ići tako daleko, kao neki, da ga od pisaca ne razlikujemo, ali moramo reći da je Vrag u nekom dosluhu s piscima. Vrag je, kao što znamo opsjednut mijenjanjem svijeta. On ga hoće mijenjati nagore. Ali, dakako, ne moţe to ni Vrag tek onako, na svoju ruku, samo zato što se sjetio. Mogli bismo reći staromodnijim rječnikom, da postoji neka vrsta manihejskog sporazuma, neki gentelemens' agreement s Bogom ili, suvremenijim rječnikom, ekološka ravnoteţa, svojevrsni détante izmeĎu njih dvojice. Netko će moţda reći da je svakako vrlo teško mijenjati svijet nagore, kad pogledaš kakav je, i da svaka promjena moţe biti samo nabolje. Ali to nije istina. Svijet je vrlo zgodan. Ţivjeti je lijepo. To svi zamo iz vlastita iskustva. To uostalom piše i u novinama. Tako da ja tvrdim da su sve vraţje sugestije za promjene samo obmane ili, da budemo još točniji, samo priče koje Vrag, iz tehničkih razloga emitira putem odreĎenih pisaca. Posrijedi je njegova poslovična prepredenost: ne bi bilo nimalo zgodno da Vrag ima, recimo, vlastitu radiodifuziju: „Pakao, na svim valovima! Govori Vrag!“ Nitko ga ne bi slušao, kao ni ostale govorancije, svi bi okrenuli na zabavnu glazbu. Vrag je, znamo isto tako, previše ruţan da bi se glavom mogao pojavljivati na televiziji. Stoga on radi uglavnom preko pisaca. To je općenito poznato. Ţdanov** se, na primjer, u svojem slavnom referatu najviše oborio na Ahmatovu*** zbog toga što spominje Crnoga mačka. Valjda je načas i nehotice zadrhtao, pomislio da upravo u njega „crn mačak gleda kao oko stoljeća“. Ali Vrag nije gledao njega, gledao je Ahmatovu – nju je navukao na tanki led, da piše, jer njemu trebaju priče, pjesme, drame. Njemu trebaju, jednom riječju, pisci. Antun Šoljan, Crni mačak ili ne maljaj vraga na zid * tekst je objavljen u časopisu Politika 1975. godine ** Andrej Ţdanov, ruski boljševik, (1896. - 1945.) *** Ana Ahmatova, ruska pjesnikinja, sljedbenica akmeizma, avangardnog pokreta, (1889. - 1966.) SMJERNICE Jesi li kada osjetio/la neki tajni unutarnji poriv da nešto napišeš mada to nije u skladu s trenutačnim shvaćanjima, ideologijom grupe ili općim očekivanjima? O čemu raspravlja Antun Šoljan u ponuĎenom tekstu? Izdvoji glavnu tezu teksta i svoj stav potkrijepi primjerima, citatima ili parafrazama. Kojim povodom je o svojoj tezi počeo razmišljati autor? Navedi neki zastario uţas kojim ćeš protumačiti rečenicu: Prijevodi zastarijevaju kao i užasi.
Razmisli i navedi koja su djela napisali pisci koje spominje Šoljan u tekstu da bi učvrstio svoju tezu i navedi slaţeš li se s njegovim tvrdnjama. Kako slavnu Nitscheovu rečenicu „Bog je mrtav!“ parafrazira u tekstu i zašto? Kojim tonom autor izlaţe svoju argumentaciju? Kakvu ulogu imaju ţargonizmi i kolokvijani jeziki pri iznošenju teze? Svoje tvrdnje potkrijepi primjerenom argumentacijom iz teksta. Kako ti vidiš ulogu današnju pisaca? Razotkrivaju li oni i danas svojim pisanjem „tajne uţase“, teme o kojima je govoriti zapravo „vraţje nagovaranje“ ili pak je za tebe pisanje i knjiţevnost stvar prošlosti i smatraš da konačno moţemo olakšano uzviknuti: „Vrag je mrtav!"
Miroslav Krleţa, Gospoda Glembajevi Pročitaj ulomak iz teksta Dramski ciklus Glembajevi danas Darka Gašparovića iz Dramatice krležijane i sastavi svoj školski esej pazeći na pravopisnu, gramatičku i stilističku točnost. Pripazi na trodijelnu kompoziciju i duţinu od 400 do 600 riječi. Redoslijed smjernica ne obvezuje te u oblikovanju eseja, no moraš odgovoriti na sva pitanja. Prva rečenica Leonea Glembaya kao da u sebi najavljuje i ujedno saţima svu mračnu i tešku tematiku glembajevskog kompleksa: "Mutno je sve to u nama, draga moja Beatrice, nevjerojatno mutno." Tako započinje teći pred nama blatnjava i mutna rijeka pojedinačnih usuda glembajevske obitelji, da bi se u društvenom smislu od prividna blagostanja na početku Gospode Glembajevih, preko očajničkog i uzaludnog batrganja izgubljenih individua u drami U agoniji, dovaljala do potpuna rasula i nestajanja u Ledi. Kad rekosmo da su glembajevski likovi dramaturški i scenski samodovoljni, da za razumijevanje njihovih odnosa nije nuţno potrebno poznavanje sve one goleme i glomazne biografsko-faktografske komparserije kojom je pisac opteretio ciklus, htjedosmo upravo reći da je sve to u njima implicite sadrţano, da oni sav taj svijet nose u sebi izraţavajući ga vlastitom umjetničko-teatarskom transformacijom i manifestiranjem. Iskazuje se to i u početnom dijalogu Leonea i Angelike, voĎenom izvanjski na visokoj intelektualnoj razini, gdje se stručno raspravlja o slikarstvu i teologiji, pa i eshatologiji, no izmeĎu redaka – a to jest ono bitno – neprestance struji fini, suptilni erotičan drhtaj suglasja u proturječnosti vanjski manifestiranih karaktera. Leone uistinu nema u sebi nikakvu čvrstu uporišnu točku mirnoće i sabranosti, ali je isto tako i famozna "qualitas occulta" sestre Angelike tek maska koju ona uporno ističe spram vanjskoga svijeta. A čitav je razgovor o slikarstvu tek sporedan poticaj kojim Leone stiţe do svoje ključne erotične reminiscencije, vezane uz Beatricin lik i njegov doţivljaj toga lika i te ţene: "LEONE promatrajući je, tiho i egzaltirano: Tvoje lice sjeća me jedne Holbeinove glave: mislim da sam je vidio u Baselu. Lice ovalno, lice jedne gracilne gejše, dječje, nasmijano, boja mliječna s prozirnim pastelnim preljevom! Oči holbeinske, inteligentne, svijetle, negdje duboko u jednoj transcendentalnoj nijansi sa jedva primjetljivim fosfornim svijetlom erotike." Darko Gašparović, Dramatica krležiana
SMJERNICE Slaţeš li se s Gašparovićevom tvrdnjom da prva rečenica drame Gospoda Glembajevi najavljuje i saţima tematiku glembajevskog ciklusa? Koje sve drame čine glembajevski ciklus i kako se tema, prema Gašparoviću, u njima razvija? Svoje tvrdnje potkrijepi primjerima i citatima/parafrazama iz drame. U ponuĎenu ulomku razmatra se odnos Leonea Glembaya i sestre Angelike. Što Gasparović ističe kao glavnu odliku njihova dijaloga? Pojasni ukratko u kakvim su rodbinskim odnosima Leone i s. Angelika? Nakon koliko se godina ponovno susreću i zašto? Što saznajemo o njihovim osobnim i profesionalnim interesima u drami? Razmotri trokut barunica Castelli – Leone – s. Angelika i svoje prosudbe o likovima potkrijepite citatima/parafrazama iz djela. Koje principe predstavljaju dva ţenska dramska lica? Kakav odnos zauzima Krleţa prema muško-ţenskim pitanjima u svojim dramama? Leone Glembay u svojoj se replici predstavlja i kao slikar. Kakvu vaţnost ima motiv slikarstva u Krleţinu stvaralaštvu? Potkrijepi primjerima. Što misliš kakva je sudbina Krleţina opusa danas: je li njegovo ime poznatije od njegovih djela i hoće li ona preţivjeti recepcijski sudar s 21. stoljećem? Antun Šoljan, Kratki izlet
Pozorno pročitaj tekst i napiši raspravljački školski esej slijedeći ponuđene smjernice za pisanje. Redoslijed smjernica ne obvezuje te u oblikovanju eseja, no očekujem da odgovoriš na sva postavljena pitanja. Pripazi na pravopisnu i gramatičku točnost. Školski esej oblikuj kao zaokruţenu cjelinu s uvodom, sredinom (razradom) i zaključkom. Tvoj sastavak treba imati 400-600 riječi. Prinio sam ustima vrč s vodom. U vodi je plivala zvijezda. Podigao sam pogled i kroz otvor na tavanici vidio zvijezdu na tamnomodrom nebu. Htio sam se nijemo pomoliti, ali nisam imao snage i nisam više znao kako. Razljutio sam se na vlastitu nemoć, i na zvijezdu, nedokučivu, ravnodušnu. Ništa ti nisi, zvijezdo, rekao sam joj. Vjerovali smo u tebe, zvijezdo, slijedili smo te u znoju lica svoga, nadali smo se. I što? Ako je ovo mjesto po komu sve što smo bili i sve što smo učinili treba mjeriti, ako ovime bivamo opravdani, iskupljeni, ako se ovdje vaţe naš ţivot, čime se onda moţeš pohvaliti, zvijezdo? Po kojem pravu onda očekuješ našu zahvalnost, poniznosti, posluh? Ako je sve ovo bilo uzalud, ova patnja, ova poniţenja, ovo puzanje po prašini, i ako od svega toga, na kraju, ostaje samo nekoliko okrhanih komada kamena i nekoliko razjedenih pljesnivih slikarija, onda ti se ništa više ne moţe prepustiti, zvijezdo. Jer si ravnodušna, nemilosrdna i neljudska. Zar je ovaj
starac ovdje bio potreban kao zavjetna ţrtva u tvoju diku i slavu? Zar smo ti mi, ovako sitni, nevaţni pohod, bili potrebni kao ţrtve paljenice? Nisi se nasitila stoljećima? O, kako mrzim tvoje pohlepno oko. Ići ćemo dalje, znao sam, ne zbog nje, nego usprkos njoj.
Antun Šoljan, Kratki izlet
SMJERNICE
Smjesti autora u knjiţevnopovijesno razdoblje i objasni njegovo mjesto u povijesti hrvatske knjiţevnosti i kulture. Odredi temu ulomka. Kakav stav zauzima pripovjedač prema izabranoj temi? Objasni intertekstualne veze koje prepoznaješ u tekstu i navedi autore koji su pisali o istoj problematici. Zauzima li pripovjedač afirmativan ili negacijski odnos prema tradiciji? Kakav tip teksta prepoznaješ u tekstu: opis, pripovijedanje ili raspravljanje? Koja je funkcija upitnih i uskličnih rečenica? Koje stilske figure prepoznaješ u tekstu? Koja je njihova funkcija? Prihvaćaš li ili odbacuješ sljedeću tezu pripovjedača iznijetu u posljednjoj rečenici ulomka: Ići ćemo dalje, znao sam, ne zbog nje, nego usprkos njoj. Za koje se ideje zalaţe pripovjedač u toj tezi.
Čemu daješ prednost: humanizmu ili teizmu? Obrazloţi svoj izbor.
Umjetničko stvaranje i boţansko ludilo Pozorno pročitaj ponuđene tekstove i nakon raščlambe napiši sastavak u kojem ćeš usporediti oba teksta i napisati svoj stav o njima. Pripazi na pravopisnu i gramatičku točnost te stilsko i kompozicijsko oblikovanje svojeg sastavka. Tvoj sastavak treba imati 400 -600 riječi.
Ljepote traju vjekovima, i u njima odraţava se kroz vjekove ljudsko i zemaljsko u nama i upravo ova tendencija tog „ljudskog u nama“ da se nadţivi i potvrdi preko groba, da se opre zakonima nestajanja u vremenu i u smrti, taj nagon da se opire smrti, to je roditelj svake ţive umjetničke zamisli. Prelijevajući se uznemirenim preljevima tkanine ili plohe od bronce, od mramora ili od drva, te ţivotne ljepote, kao riječi zaustavljene u knjigama i na nadgrobnim natpisima, prenose kroz vjekove tragove ljudskih ruku i jalovih ljudskih napora da se to „vječno u nama“ ili „još uvijek suviše ljudsko u nama“ zaustavi u vremenu. Tajanstvena i na prvi pogled nejasna magija ljepote i umjetničkog stvaranja zamišljiva je samo u vremenu, i njeno je glavno i osnovno nadahnuće o početka: strah svega što ţivi pored nestankom u vremenskoj prolaznosti. Da nema u nama ljudske svijesti o smrti, ne bi bilo ni umjetnosti, a zašto se čovjek boji smrti, to je pitanje isto tako ljudsko kao i što: zašto čovjek zapravo ţivi. I čovjek, ljudoţder još i kosmat kao gorila, prestao je biti majmunom u altamirskoj diluvijalnoj spilji, zaustavivši vrijeme na stijeni kad je prvi put otisnuo svoju, od ljudske krvi još masnu ruku o kamen svog zvjerskog zaklona. Od tog slučajnog (po svoj prilici) krvavog otiska do toga da tu krvavu daktiloskopiju ponovi smolom ili čašom (materijalom solidnijim od ljudske krvi) razmak nije mnogo veći no što je od bilo kakvog izuma do otkrića. Kada je čovjek pomislio da je zemlja lopta, nije mu bilo više teško otkriti kontinente. Miroslav Krleža, Predgovor Podravskim motivima Krste Hegedušića
Umjetnost se moţe razumjeti na mnogo različitih načina. Podupirem ideju da je umjetnost bilo koje vrste uvijek povezana sa osjetilnim sustavom koji omogućuje ljudskom biću – bilo kojem ljudskom biću, ali samo njemu – da stvori prikaze stvarnosti. Umjetnost ne reproducira stvarnost; ona je predstavlja. I kazalište, čak i pod svojom najekstremnijom krinkom, to čini; čak i francuski redatelj Antoine koji je na početku dvadesetog stoljeća, kako bi zorno dočarao dekor za predstavu čija se radnja zbiva u klaonici, svaki dan kupovao svjeţe meso, čak je i on zauzimao estetsku distancu: s jedne strane pozornica, njezini oblici i boje; s druge strane publika. Jasno odvojeni svjetovi: jedan je bio slika stvarnosti; drugi stvarnost slike. Čak i prvi slikari koji su crtali bizone, lavove i druge ţivotinje na svodovima pećina, čak su i oni znali da postoji razlika izmeĎu stvarnosti i slikovnog predstavljanja: špiljski slikari predočavali su rogove i zube divljih ţivotinja u njihovom slikovnom otjelovljenju, bez straha - iako su prestravljeno bjeţali od svojih modela kad bi ih susreli na otvorenim ravnicama. Umjetnost je prikaz stvarnosti, a ne stvarnost, no koju to stvarnost ona prikazuje? Glazba organizira zvuk i tišinu u vremenu; slikarstvo organizira oblike i boje u prostoru. A kazalište organizira ljudska djelovanja u vremenu i prostoru. Augusto Boal*, Umjetničko stvaranje i božansko ludilo
SMJERNICE
Usporedi dva razmišljanja o smislu i podrijetlu umjetničkoga čina. Kako Krleţa i kako Boal odreĎuju smisao umjetničkoga stvaranja? Koja umjetnost je polazište za pisanje Krleţi, a koja Boalu? Utječe li vrsta umjetničkog čina na pisanje i promišljanje autora? Oba autora govore o roĎenju umjetnosti u pretpovijesnim spiljama. Izdvoji rečenice kojima ćeš to potkrijepiti i obrazloţi u kojem kontekstu Krleţa raspravlja o toj temi, a u kojem Boal? Kako autori objašnjavaju mogućnost nastajanja umjetničkih djela? Potkrijepi primjerima i citatima svoje obrazloţenje. Što ti misliš o činu roĎenje umjetnosti? Čije ti je poimanje bliţe?
*Augusto Boal (1931.-2009.) Tvorac forum-kazališta, kazališni redatelj, pisac i politički djelatnik, rođen u Rio de Janairu. Iako je u SAD završio studij kemije, štoviše stekao i doktora, vratio se u Brazil, u Sao Paolo i posvetio se kazalištu postavši tijekom 1950-ih i 1960-ih jednom od najistaknutijih ličnosti brazilskog, kulturno i politički vrlo angažiranog kazališta.
Konrad Paul Liessmann, Teorija neobrazovanosti
Paţljivo pročitaj ulomak preuzet iz knjige Teorija neobrazovanosti, Konrada Paula Liessmanna , a zatim i smjernice za pisanje školskog eseja ispod teksta. Redoslijed ponuđenih smjernica ne obvezuje te u tvom oblikovanju školskoga eseja. Svoj esej oblikuj kao zaokruţenu cjelinu (uvod, razrada, zaključak). Moţeš se posluţiti listom za koncept, a esej uredno prepiši u školsku zadaćnicu. Pazi da tvoj esej bude pravopisno i gramatički točan. Esej treba najmanje 400 riječi.
«Obrazovališta su za Nietzschea bila «suprotnost» spram ustanova ţivotne nevolje. Mjesta koja nisu obiljeţena oskudnostima i potrebitostima ţivota, mjesta slobode zbog toga što su oni koji se tamo nalaze kao poučavatelji i učenici slobodni od prisile ne korisnost, na relevantnost prakse, na relevantnost ţivota, na aktualnost – jednom riječju: bila su to mjesta dokolice. Na taj je način Nietzsche školi samo vratio prvotni smisao te riječi. Škola se preko latinskoga schola dade svesti na grčku riječ shole, a prvotno je značila «ustrajavanje u radu». Mudrost jezika često je veća nego što to naša zaboravljena jezična kultura moţe sanjati: škola koja je prestala biti mjestom dokolice, usredotočenosti, kontemplacije, prestala je biti školom. Ona je postala mjestom ţivotne nevolje. A u njoj zatim dominiraju projekti i praksa, iskustva i umreţenja, ekskurzije i izleti. Vremena za razmišljanje nema.
U središtu kontemplativnog obrazovališta za Nietzschea se meĎutim, ne nalaze sadrţaji, nego (u tome je on sasvim moderan) dvije «sposobnosti», danas zvane kompetencijama: govor i mišljenje. I tu su se po njegovu shvaćanju nalazili deficiti takozvanih obrazovališta njegova doba: «Sve u svemu: gimnazija se do sada propušta baviti prvim i najbliţim predmetom od kojeg počinje pravo obrazovanje: materinskim jezikom: zato joj nedostaje plodno tlo za sva ostala obrazovna nastojanja.»
Jezična kompetencija kod Nietzschea nema nikakve veze s time da mladenački subjekt smije artikulirati svoje neposredne potrebe u suţenom kodu, nego sa stilom, retorikom, pjesništvom, mjerom klasične literature i podvrgavanjem svemu tome, a sve to sa sviješću da je u jeziku i po jeziku pojedinac sa zajednicom povezan isto tako kao i s poviješću, s predmetom jednako kao i sa svojom nutrinom; tamo pak gdje se jezik kvari, kvare se i ti odnosi. Stoga i Nietzsche, anticipirajući Karla Krausa, gimnazijama svoga vremena podrugljivo moţe doviknuti: «Svoj jezik uzimajte ozbiljno!... Ovdje se moţe pokazati koliko visoko ili kako malo cijenite umjetnosti i do koje ste širine srodni s umjetnošću ovdje u obraĎivanju našega materinskog jezika. Ne vinete li se dotle da spram stanovitih riječi i izraza naših ţurnalističkih navika osjećate fizičko gaĎenje, okanite se teţnje za obrazovanjem…»
Teorija neobrazovanosti, Konrad Paul Liessmann
SMJERNICE ZA PISANJE Izdvoji temeljnu tezu F. Nietzschea o kojoj raspravlja Konrad Paul Liessmann.
Slaţe li se s tom tvrdnjom Liessmann ili je osporava? Dokaţi citatima. Slaţeš li se ti s mišlju današnja škola ne nudi učenicima vremena za razmišljanje. U kojim je svojim razmišljanjima o školi za Liessmanna Nietzsche posve moderan? Koje temeljne kompetencije po njemu već onodobne gimnazije zanemaruju? Smatraš li nastavne sadrţaje i samu nastavu materinjeg jezika dovoljnom i zadovoljavajućom? Otvaraju li ti se mogućnosti da spoznaš svijet oko sebe razumijevanjem jezika koji ti je dat (imanentan)?
Kakvu nastavu materinjeg jezika priţeljkuješ? Smatraš li i ti da se treba okaniti ţurnalizacije jezika i okrenuti klasičnim uzorima ili si ljubitelj suvremenih tehnologija i sms-komuniciranja? Zauzmi stav, obrazloţi i dokaţi da je tvoja teza točna i na najbolji mogući način oblikuje duhovni svijet mlada čovjeka i pruţa mu slobodu individualna razvoja i stvaralaštva.
Ivo Ţanić, Kako bi trebali govoriti hrvatski magarci?
Paţljivo pročitaj ulomak preuzet iz knjige rasprava Ive Ţanića „Kako bi trebali govoriti hrvatski magarci?“, a zatim i smjernice za pisanje školskog eseja ispod teksta. Redoslijed ponuđenih smjernica ne obvezuje te u tvom oblikovanju školskoga eseja. Svoj esej oblikuj kao zaokruţenu cjelinu (uvod, razrada, zaključak). Moţeš se posluţiti listom za koncept, a esej uredno prepiši u školsku zadaćnicu. Pazi da tvoj esej bude pravopisno i gramatički točan. Esej treba imati najmanje 400 riječi.
Sinkronizacija se često naziva totalnim prijevodom, jer je funkcija jezične prilagodbe dijaloga da se zapravo iznova napiše izvorno djelo ili iznova uspostave konotacijski sustav i sociokulturni imaginarij kakav posjeduje strani jezični varijetet. Sinkronizator zapravo ne prevodi, nego jezičnu baštinu jedne zemlje smješta u drugačiji poredak predodţbi, komunikacijskih praksi i jezičnih stavova. Novi se jezik umeće u sociokulturno različit kontekst koji odašilje drugačije percepcije i interpretacije stvarnosti, on prekodira ukupni znakovni sustav jedne kulture, odnosno, što bi rekao Umberto Eco, ne prevodi se riječ za riječ, nego svijet za svijet.
U Hrvatskoj je već u osamdesetima a televizijsko prikazivanje sinkroniziran niz klasičnih crtanih kratkih filmova, i to na standardni varijetet. Kako to zakonito biva s tim ţanrom, neke su replike ušle u opću uporabu, primjerice Joj, dečki, da me mama vidi! Eustahija Brzića (Blue Racer), najbrţe plave zmije u Meksiku, vjerojatno i na svijetu, ili (Tako mi mlijeka u prahu), kidam nalijevo! Lava Krezumice. I četvrt stoljeća potom lokalne novine članku o vozačima koji krše zabranu lijevoga skretanja daju naslov Kidam nalijevo (Zadarski list, 7. 2. 2009). Iako mlaĎi čitatelji ne razumiju sve konotacije, temeljna poruka ne samo što komunikacijski funkcionira nego i čuva ironijsku aromu, ritam i zaigranu kolokvijalnost. Popularna audiovizualna kultura uvelike politički i pedagoški oblikuje individualne i kolektivne identitete djece i adolescenata, te animirani filmovi nisu samo „nevina“, sociokulturno neutralna zabava i medij koji razigrava maštu, nego i vaţna mreţa znakova posredstvom koje se djeca socijaliziraju i inkulturiraju. Filmska sinkronizacija, i kada je provedena na standardnom varijetetu, u tu mreţu uključuje i jezične znakove, a posebno su, ne samo u Hrvatskoj, gledatelji postali svjesni toga aspekta kada su usporedo i ravnopravno s tim – ili čak bez njega – i filmski jezični krajolik uključe i nestandardni varijeteti. Utoliko je (sinkronizirani) animirani film kao medij jezične pouke preuzeo – za neke legitimno, za neke uzurpatorski, za većinu svakako prerano – znatan dio ovlasti, autoriteta i kulturne legitimacije obitelji i škole kao tradicionalnih institucija učenja o ljudskom društvu i situiranju u sustav njegovih vrednota. On je, ukratko, postao treća obrazovna ustanova, treći učitelj, treći sustav kojim se distribuiraju jezična znanja i znanja o jeziku. U toj se vizuri jezični identitet animiranog lika prevara u metaforu, neki leksem ili naglasak izrastaju u političke simbole, te se na takvoj podlozi aktiviraju jezični i regionalni stereotipovi. Kao posebno osjetljiva dimenzija postavlja se pitanje jezičnokomunikacijske socijalizacije predškolske djece. Pritom roditelji podrazumijevaju da njihova djeca imaju i moraju, barem unutar obitelji, imati jezični identitet istovjetan njihovu. Ne poznaju li roditelji varijetet koji se mimo njihove suglasnosti odašilje prema njihovoj djeci, uskraćena su im i graĎanska, ne samo roditeljska prava. Ivo Žanić, Kako bi trebali govoriti hrvatski magarci?, o sociolingvistici animiranih filmova, Algoritam, Zagreb, studeni 2009. Str.10, 17-18.
SMJERNICE Kojem knjiţevnom rodu i vrsti pripada ponuĎeni tekst? Zašto je problem koji tekst nudi izazovan i aktualan? Smatraš li ti da je romantičarska teza Wilhelma von Humboldta iznijeta u rečenici „Pravi je zavičaj, zapravo, jezik“ odrţiva u svijetu suvremene globalizacije i interkulturalizma? Ima li sinkronizacija tradiciju u hrvatskom filmskom i televizijskom prostoru? Poznaješ li animirane filmove iz osamdesetih o kojima je riječ drugom ulomku? Kakav odnos zauzimaš prema tezi da su neke uzrečice iz starih animiranih filmova ušle u svakodnevnu govornu praksu? Koje teze iznosi autor o ulozi popularne audiovizualne medijske kulture na identitete djece i adolescenata? Je li animirani film doista postao
novi medij jezične pouke? Uz koje si dugometraţne crtane i animirane filmove odrastao/la? O kojem je magarcu riječ u naslovu teksta? Znaš li kojim idiolektom on govori? Zašto se neki roditelji boje drugačijih idiolekta i jezičnih varijeteta u sinkronizacijama filmova? Slaţeš li se s iznijetom tezom da su odreĎenim izborima u sinkronizacijama ugroţena njihova roditeljska i graĎanska prava? Kakav je tvoj stav prema sinkronizacijama dugometraţnih crtanih i animiranih filmova – zalaţeš li se za isključivu uporabu standardnoga jezika ili jezičnu raznolikost unatoč mogućoj ideološkoj, političkoj ili bilo kojoj drugoj sociokulturnoj stereotipnosti? Obrazloţi i potkrijepi argumentima svoj izbor.
Pero Kvrgić, Glumački kostim
Paţljivo pročitaj tekst pred sobom, a zatim i smjernice za pisanje školskog eseja ispod teksta. Redoslijed ponuđenih smjernica ne obvezuje te u tvom oblikovanju školskoga eseja. Svoj esej oblikuj kao zaokruţenu cjelinu (uvod, razrada, zaključak). Moţeš se posluţiti listom za koncept, a esej uredno prepiši u školsku zadaćnicu. Pazi da tvoj esej bude pravopisno i gramatički točan. Esej treba imati najmanje 400 riječi.
«Krleţina Laura u noćnoj svaĎi s ljubavnikom Kriţovcem, nakon konzumirane ljubavi, imenuje ga kostimskom sintagmom «dobro skrojeni sako»Bokčilo se hvali u Drţićevom «Dundu Maroju» «kostumancijom» odnosno svojim hlačama «Nema ti našijeh bragešica, u kojijeh se oţenimo u tijezijeh nas i ukopaju.» Beckettov Nagg u «Svršetku igre» iz svoje kante za smeće priča supruzi Nell, koja ţivi u susjednoj kanti za smeće, vic o svijetu i hlačama: - Naţalost ni nakon tri mjeseca, do Cvjetne nedjelje, krojač nije uspio nekom milordu sašiti nove prugaste hlače. Milord sav očajan govori krojaču: «Goddam, Sir, to već zaista prelazi sve granice pristojnosti! U šest dana, znate li vi to, u šest dana Bog je obišao svijet. DA, gospodine, upravo tako, SVIJET! A vi niste u stanju da mi za tri mjeseca načinite hlače.» «Ali, Milorde, Milorde, pogledajte (s gaĎenje, kaţe Nagg) - taj svijet… a pogledajte (ponosno, pun ushita) – ove – HLAČE!». Ove tri kratke priče o hlačama i sakou, odnosno o kostimu govore o simbolici odjeće. Glumcu odjeća pomaţe u stvaranju lika – uloge, pri identifikaciji s likom ili ulogom-likom. Kolika je vaţnost glumačkog kostima govori i brojnost «kostimobriţnika»: glumac, redatelj, kostimograf, krojač, krojačica, garderobijer, garderobijerka ili rušničar i rušničarka (novi nazivi jednog teatra za stare garderobijere i garderobijerke). Ako dodamo da je postojao i obergarderobijer, tj. nadgarderobijer, spisak kostimskih duhobriţnika bit će potpun. U popis, naravno, nisu ušli njihovi asistenti. Glumački kostim ima i svoju posebnu prostoriju – odaju kostima , u kojoj se glumci prerušavaju ili travestiraju u kostime svojih uloga- garderobu ili, novoimenovanu, rušnicu. Samo preimenovanje i lingvistički otkaz staroj stogodišnjoj garderobi u ime čistoće jezika i rušnice u čijem se korijenu nalazi turski ruh, istočnjački boţanski duh: roah ili boţansko pravo «ja» - Ryochi, govori nam simbolično o duhu, duši ruha, odjeće – kostima. Samo stvaranje kostima – kreiranje, krojenje, šivanje ili izbor iz fundusa kostima poseban je problem. Kako npr. Izabrati – izmeĎu stotinjak ofucanih šešira – pravi šešir za Beckettovog skitnicu Didija, kako glumac «zna» da njegova glava nije za svaki šešir, a nijedan šešir nije za njegovu glavu? Kostimske probe glumca pred kostimografom- kreatorom kostima i krojačem koji na njemu reţe, špendla, krpa, mjeri skraćuje odjeću u nastojanju da bi postala «vidljiv oblik unutarnjeg čovjeka» ili «Vanjski simbol duha i uloge i sve to u odrazu velikog zrcala, pravo je mučenje. «Odjeća nam je podarila individualnost, različitost, društvenu istančanost, odjeća je od nas učinila ljude, ali prijeti da nas učini lutkama.», kaţe Carlyle. Na kraju svih glumačkih i kostimografskih pokusa, glumac na predstavi biva prerušen ili u Ţivog čovjeka u kostimu duha uloge ili u lutku glume i kostima. Na kraju predstave uvijek ima nekih klakera koji aplaudiraju i viču :»Bravo!» Kad predstava siĎe s repertoara, glumci napuste kostime svojih uloga. Napušteni kostimi tavore svoje naftalinske dane i noći u fundusu garderobe. Čekaju da ih kazališni krojači prekroje i «trevestiraju» u nove kostime za nove glumce: «dobro skrojeni sakoi» čekaju nove Kriţovce, stare bragešice nove Bokčile, stare pantalone novog Pantalonea, a dronjci ili canjeki novog Beckettovog Nagga da bi izrekao pohvalu hlačama: «Ali Milorde. Pogledajte (s gaĎenjem) ovaj svijet. A pogledajte (s ushitom) – ove hlače!» Pero Kvrgić, Glumački kostim, Rječnik Trećeg programa, Zagreb,1995., str. 141-142
SMJERNICE
Odredite knjiţevnu vrstu i temu ponuĎenog teksta. Kako tumačite funkciju uvodnih citata iz svjetske i hrvatske literature o odnosu čovjeka i odjeće -potvrĎuju li oni ili osporavaju tvrdnju da odijelo čini čovjeka? Kakav stav zauzima glumac Pero Kvrgić prema kostimografiji? Razmotrite ton kojim govori o «kostimobriţnicima». Slaţete li se s polazišnim tvrdnjama teksta? Izdvojite zanimljive misli i citate kojima ćete potkrijepiti svoje stavove. Izdvojite leksemski niz kojim autor imenuje osobe zaduţene za glumački kostim – koji od tih leksema pripadaju novotvorenicama (neologizmima)? Istraţite ulogu zaključnih homonimskih, antonimskih i sinonimskih igara i poveţite ih s pojmom "travestije" ili modernije "reciklaţe". Dokaţite da Kvrgićev stav o jezičnom čistunstvu nije uočljiv samo na sadrţajnoj, već i na razini jezične realizacije. Zauzmite vlastiti stav o jezičnom čistunstvu. Slaţete li se s mišlju Carlylea* izrečenu u tekstu: «Odjeća nam je podarila individualnost, različitost, društvenu istančanost, odjeća je od nas učinila ljude, ali prijeti da nas učini lutkama.». Koliku vaţnost pridajete odjeći? Što bolje predstavlja ljudsku osobnost - reciklirana odjeća kupljena na buvljacima ili paţljivo odabran modni trend? Potvrdite ili opovrgnite primjerima iz suvremenih medija – televizije, interneta, reklama…
*Thomas Carlyle (4. prosinca 1795 - 5. veljača 1881), škotski satirički pisac, esejist, povjesničar i nastavnik iz viktorijanskog razdoblja.
