Kao i u srednjovjekovnoj i renesansnoj knji evnosti, tako su mnogi motivi koji se stilistièki ponavljaju kroz ta razdoblja prisutni i u baroknoj. Za razliku od sred njovjekovne, koja se uglavnom bazira na religijskoj tematici i jednostavnoj bibl ijskoj etici (a u renesansnoj se nadograðuje uzvi enim humanistièkim idejama), barokna knjievnost obiluje bogatijim motivima koji su bli i ljudskom iskustvu, a temelje s e na kompleksnijim ljudskim osjeæajima koji se mogu shvatiti ako se shvati i razdo blje u kojem su djela stvarana. Tipièno za barok jest to da je sve kiæeno, nagla eno, èa k i pompozno. To se prije svega odnosi na slikarstvo, kiparstvo i arhitekturu, m akar postoje neka stilska obilje ja koja su prevladavala i u knji evnosti. Oni su na jèeæe izraeni u tematici i atmosferi, ali i stilskim sredstvima. Naime, za razliku od renesansne knji evnosti koja je optimistièna, slavi humanost i prosvjetljenje èovjeèanstva nakon mraènog razdoblja srednjeg vijeka, barok se vraæa neki m idejama koje su prevladavale u srednjem vijeku. Barokna knji evnost je èesto pesim istiènog predznaka, nemirnog duha, propituje teme ivota i smrti, kreposti i pokajan ja, grijeha i oprosta. Drugim rijeèima, propituje se uloga èovjeka u ivotu, katolièanst va na svijet (utjecaj Crkve na barokno stvarala tvo je snaan i prevladavajuæ), te kak o je èovjekov ivot nitavan i sam èovjek nemoæan pred vi im silama. Raspravlja se o smrti, odricanju i pripremi za zagrobni ivot. Samim stilom eli se pobuditi zadivljenost i drugi uzvi eni osjeæaji. Kao i u mnogim drugim stvarima, hrvatska knji evnost ne to kas ka za svjetskom tako da prije 17. stoljeæa nema autentiènih zapisa to bismo mogli naz vati baroknom umjetno æu i stilom. Tek pojavom Ivana Gunduliæa, ali i drugih mo emo nazv ati poèetkom baroka kod nas. Ivan Gunduliæ, pisac iz Dubrovnika, smatra se na im najveæim baroknim knji evnikom. Nje gova najveæa djela ukljuèuju Dubravku, Suze sina razmetnoga i Osmana, vite kog epa koj i je tiskan tek u 19. stoljeæu. Do tada je postojalo mnogo verzija pisanih rukom, a iz neutvrðenih razloga nedostaju dva pjevanja (14. i 15., od ukupno 20), koja je s vremenom nadopunio Ivan Ma uraniæ. Za inspiraciju pisanja Osmana treba potra iti u tadanjim dogaðajima. Naime, 1621. godine kod Hoæima dogodila se bitka u kojoj je turs ka vojska izgubila od poljske vojske, to je Osmana potjeralo u Carigrad gdje je s ljedeæe godine ubijen. Gunduliæ je poèeo pisati djelo kao prijevod "Osloboðenje Jeruzale ma" od Torquata Tassa, ali je inspiriran tim vijestima poèeo pisati o sultanu Osma nu. Radnju je naravno izmijenio s podacima koji nisu povijesni, ali s motivima k oji su karakteristièni za to razdoblje. Naime, tada je postojala opasnost prodiran ja Turaka i Mleæana na podruèja koja su bila kr æanska. Upravo je taj motiv glavni pokre taè cijele fame oko Osmana: u to vrijeme je postojala bojazan da Turci ne prodru d ublje u Europu, to bi dovelo do kulturnih i povijesnih promjena, buduæi da su Turci uvijek uni tavali sve pred sobom. Dakle, dominira osjeæaj straha za Dubrovnik. Veæina stihova opjevana je u osmercima, s unakrsnom rimom. A temeljno stilsko obilje je jest antiteza koja slu i za isticanje kontrasta. Najveæi motiv je upravo sukob vjera : kræanstva nasuprot islama (Zapad naspram Istoka). Sama radnja je ukratko prièa koja je uslijedila nakon poraza turske vojske kod Hoæima, kada Osman bje i natrag na Ist ok kako bi se vratio s veæom vojskom. Razmi lja i o nagodbi s Poljskom te o enidbi. N jegov podanik otme mladu djevojku Sunèanicu koja bi trebala postati Osmanova ena, d ok Sokolica, turska junakinja zaljubljena u Osmana, odlazi sprijeèiti taj brak. Ne dugo zatim dolazi do pobune u Carigradu, u kojoj svrgnu Osmana s vlasti i postav e Mustafu, dok Osmana zadave. Sam ep zapoèinje zazivanjem ljudske oholosti: "Ah, èijem si se zahvalila,/ ta ta ljuds ka oholasti?/ Sve to vie stere krila,/ sve æe paka nie pasti! " Radi se o refleksiji lj udske oholosti koja uvijek mora biti ka njena (nagovje taj kræanskog svjetonazora), a g lavna antiteza (sukob islama i kr æanstva, odnosno karakterizacije zla i dobra) se v idi kroz veæinu djela u opisnim primjerima. Utjecaj je to protureformacije (Triden tski koncil 1545. - 1563.) koji na sljedeæi naèin prikazuje sukob Istoka i Zapada: S istoka mu do zapada/sunce upisa zlatnim zracim/ime kojim slava vlada. Najpoznati ji antitetièki motiv proizlazi iz metaforièkog prikaza kola sreæe: Kolo od sreæe uokoli/ vrteæi se ne pristaje:/tko je gori, eto je doli,/a tko doli, gori ustaje. Radi se o zaigranom prikazu prolaznosti ljudskog ivota sa svom silom svoje nepredvidljivos ti. Sam Osman je u djelu opisan kao lijep i èestit èovjek, silan: Mlaðahan se car ponos i/ispod toga lip nad svima:/crne oèi, zlatne kosi,/a rumeno lice ima. //"U zelenoj t uj haljini,/zlato i biser ku nakiti,/ s podvitijem sprid kolini/sjedi Osman car èe stiti.//Veo na rusnoj glavi okolo/ snje an svit mu je u sto dijela,/ a u kamenu dr
agu oholo/ sunce sja mu vrh èela." Uz suprotnosti istoka i zapada, tu se koriste i motivi grijeh iskupljenje, du a-tijelo, nebo-pakao, to je samo jo jedan niz motiva tipiènih za barokno razdoblje. U nastavku mo emo vidjeti kako silan i hrabar car pad a ispred svoje vojske, èime se prikazuje nesklad izmeðu autoriteta kojeg je predstav ljao i njegovih dotada njih podanika koji mu okreæu leða: Nu sve rane srca moga/i muke su i alostis neposluha vite koga/i s vojnièke nevjernosti. Antitetièki su to motivi koji se ponavljaju kroz djelo u razlièitim oblicima, tako da osim sukoba Istoka i Zapa da, imamo i motive grijeha naspram iskupljenja, ivota nasuprot smrti (koja je opi sana u motivu kola sreæe), du a naspram tijela i nekih drugih. Sve u svemu, Gunduliæ je najistaknutije ime hrvatske barokne knji evnosti, k oja slijedi trendove europskog baroka. Osim antiteze, koja je najistaknutija, Gu nduliæ koristi hiperbole, personifikacije, metonimije, metafore, anafore, gradaci je, simetrièna nabrajanja i igre rijeèima. Osim kulturno-umjetnièkog, bitan je kao pov ijesni zapis razmi ljanja jednog vremena, koji u svakom pogledu odgovara naèinu razm iljanja ostatku Europe. Meðutim, Gunduliæ u svojim djelima, pa tako i u Osmanu, koris ti izraze iz narodne poezije, to dodatno daje na va nosti to se tièe hrvatske kulture.
LITERATURA: Osman - Gunduliæ, Ivan (priredili Slobodan P. Novak i Antun Pave koviæ), Matica Hrvats ka, Zagreb, 1991. Studije o Osmanu - Pavlièiæ, Pavao; Zavod za znanost o knji evnosti Filozofskoga fakult eta Sveuèili ta u Zagrebu, Zagreb, 1996. http://hrvatskijezik.eu/barok-u-hrvatskoj-knjizevnosti/ (pristupljeno: 4.12.2015 .)
