Henrik Ibzen norveški je dramatičar i predstavnik dramskog simbolizma 19.stoljeda. Bio je ravnatelj pozorišta u Bergenu za koje je pisao dramska djela. U početku svoga stvaranja pisao je u djela u duhu romantike te historijske drame kojima je izražavao svoj nacionalni identite, a nakon toga uslijedile su psihološke drame u kojima smanjuje broj dramskih likova i scenski prostor na minimum, a drama raste u psihološkom smislu. Jedna od takve vrste drame je Lutkina kuda, kasnije nazvana Nora prema glavnom liku. Ibzen je smatrao da je pozorište javna govornica na kojoj autor izražava i bori se za svoje ideje bez obzira na mogude negativne reakcije društva. Takav stav vidi se u Nori u kojoj on potresno i strastveno analizira problem položaja žene u braku i društvu zalažudi se za ravnopravnost i slobodu žena. Nora, moralna pobjedica ovog dramskog djela, tek nakon osam godina provedenih u bračnoj zajednici otkriva da njen muž, Helmer, nije onakav kakav joj se činio. Autor se služi retrospektivnom metodom pa se tako prošlost, približavajudi se kraj drame, sve više otkriva. U početku je prikazana idilična obitelj: majka domadica koja odgaja dijete i brine se za kudanstvo te se trudi ugoditi mužu u svakom trenutku. On se prema njoj ponaša kao prema djetetu, tepa joj, nježan je prema njoj. Ipak, gledano sa Norine strane, nije sve tako idilično. Među njima postoji tajna koja narušava Norin mir, a koju je ona uspješno tajila sve dok se u njihov život ne umiješa Krogstadt kojega Helmer želi otpustiti. Krogstadt tada počinje sa prijetnjom da de Helmeru odati njezinu tajnu. U tom trenutku veliku ulogu ima Norina prijateljica, gospođa Linde, koja je ranije bila u vezi sa Krogstadtom i koja ga uspije nagovoriti da odustane od svoga nauma, ali tada je ved bilo kasno jer je Helmer ved pročitao pismo koje mu je ovaj poslao. Saznavši da mu je Nora lagala da je posudila novac koji je bio potreban za njegovo izlječenje od njenog oca, da je krivotvorila očev potpis, Helmer je shvatio da bi mu ta istina mogla ugroziti položaj u društvu i posao u banci. Zbog toga osuđuje njezine postupke i nju samu. Helmer nije uopde htio poslušati Norine razloge takvog postupka, nije mu značilo ništa ni to što je ona taj novac posudila zbog njega i time žrtvovala sebe i otkidala od sebe kako bi taj novac vratila. On nije uvidio njezinu ljubav, žrtvu i velikodušnost. Kada je primio drugo Krogstadtovo pismo u koje mu on kaže da de sve ostati tajna, Helmer je u istom trenutku promijenio svoj stav prema Nori. Ponovno joj se obrada s nježnošdu i zaštitnički, ali Nori nakon prethodnog muževog ponašanja ništa više ne znače njegove „slatke“ riječi. Shvatila je da je on suviše sebičan i da mu je u životu stalo do drugih vrijednosti. Shvatila je da uz njega nikad nede imati svoju slobodu i da de uvijek biti samo lutka kojoj de on upravljati. Kao slobodan čovjek kojeg vode razum i osjedaju, Nora ne prihvada više nikakve uvjete i mogudnost novoga ropstva u odnosu prema vlastitom mužu. Odlučuje napustiti obitelj te početi živjeti drugim stilom života. Ona ne želi više nikome polagati račune, pravdati svoje postupke i dati drugom da odlučuje umjesto nje. Želi imati vlastito pravo izbora i odlučivanja, želi samostalnost. Svjesna je toga da se mora suočiti sa posljedicom svoje prve samostalne odluke, osude društva. Ovakav završetak drame izazvao je prilično burne reakcije publike zbog čega su se prikazivane predstave u nekim njemačkim pozorištima prekidale, a neki redatelji morali su sami mijenjati završetak bez znanja autora. Od toga doba pa do danas stav društva se promijenio. S vremenom je došlo do emancipacije žena pa su one postale ravnopravne u tom društvu i dobile su željenu slobodu. Više nitko ne može ih osuđivati kada odluče misliti i na sebe. Trenutak izlijeva zlih misli i namjera dovoljan je da se otvori nešto što je dugo bilo zatrpano, prikriveno i da se odlučiš na nešto što de ti zauvijek ostati duboka rana, ali i odluka koja de te uputiti na ono što je ustvari nedostajalo tvom životu, samostalnost i stvaranje vlastite osobe, koja ima svoje ciljeve i svoje poglede na svijet, osobe koja je svakome potrebna.
