1. dio OSNOVE KONDICIJSKE PRIPREME (OPÆE TEME)
Dragan Milanoviæ, Igor Jukiæ, Sanja imek KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA
E M E T E Æ P O
KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Dragan Milanoviæ1, Igor Jukiæ1, Sanja imek2 Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu studentica poslijediplomskog poslijediplomskog studija na Kineziolokom fakultetu Sveuèilita Sveuèilita u Zagrebu 1
2
1. UVOD Kondicijska priprema je sloen i sveobuhvatan proces primjene razlièitih programa za razvoj i odravanje funkcionalnih i motorièkih sposobnosti i morfolokih obiljeja sportaa. Osnovna je zadaæa svih programa unapreðivanje treniranosti i sportskih rezultata podizanjem opæih, baziènih i specifiènih sposobnosti i osobina koje su neophodne za uspjeno obavljanje trenanih i natjecateljskih aktivnosti. aktivn osti. Kondicijski programi su nastali kao rezultat viegodinjeg praktiènog iskustva trenera i suradnika u velikom broju razlièitih sportova, kao i primijenjenih istraivanja o modeliranju i vrednovanju razlièitih raz lièitih postupaka kondicijske pripreme(Malacko 2002, Metvejev 2000, Platonov 1997). Kondicijsku pripremu prema Foxu (1977) treba shvatiti kao dugotrajan proces vjebanja u kojem se stalno izmjenjuju optereæenja i odmori, stres i prilagodba na napore. To æe uroditi kvalitetnom kondicijskom pripremljenoæu i stabilnim i visokim sportskim postignuæima. Kondicijska priprema i njeno sutinsko znaèenje mogu se predstaviti putem nekoliko vanih segmenata. To se prije svega odnosi na pojmovno odreðenje i strukturu, a nakon toga i na detaljizaciju problema vezanih uz: analizu sportske aktivnosti, analizu dimenzija sportaa, metodièke aspekte kondicijskog treninga te planiranje i programiranje kondicijskog treninga.
1.1. Pojmovno odreðenje i struktura kondicijske pripreme
10
Detaljnim uvidom u izvore informacija o kondicijskom treningu moguæe je zakljuèiti da ne postoje jedinstvena pojmovna odreðenja ovog aspekta sportske pripreme. Razlièiti autoriteti sportske pripreme u pojedinim svjetskim sredinama na svoj su naèin definirali i objanjavali proces kondicijske pripreme. U svrhu lakeg razumijevanja i praæenja teksta u ovom zborniku pokuat æemo ukratko pojasniti osnovne pojmove. Sportska treniranost je vrlo sloena kategorija, a predstavlja optimalno funkcioniranje stanja sportaa koje podrazumijeva optimalno zdravstveno stanje, najviu moguæu razinu funkcionalnih i motorièkih sposobnosti, maksimalnu tehnièku i taktièku efikasnost i odgovarajuæu psihièku stabilnost sportaa (Weineck 1988, Milanoviæ 2002). U strukturi treniranosti vano mjesto zauzima visoka razina funkcionalne i motorièke pripr emljenosti na koju se moe utjecati kvalitetno pripremljenim i provedenim programima kondicijske pripreme. Dijagnostika kondicijske pripremljenosti predstavlja objektivno utvrðivanje stupnja funkcionalnih i motorièkih sposobnosti i morfolokih karakteristika sportaa u svrhu definiranja dobrih i loih strana njegove pripremljenosti. Modelne karakteristike kondicijske pripremljenosti su rezultati koje vrhunski sportai postiu u testovima za procjenu kondicijskih sposobnosti, a koje slue kao kriterij za procjenu inicijalnog, tranzitivnih i finalnog stanja sportaa. Kondicijska priprema je dinamièan proces treninga i oporavka za razvoj i odravanje funkcionalnih i motorièkih sposobnosti, morfolokih obiljeja te unapreðenje zdravstvenog statusa sportaa. Rezultat ovog procesa je unapreðivanje i odravanje treniranosti i natjecateljskih rezultata. Keul (1984, prema Milanoviæ 1997) definira kondicijski trening kao proces sustavnog razvoja i stabilizacije kondicijske pripremljenosti sportaa (slika 1). Takav trenani proces dominantno djeluje na e nergetski, staniènostrukturalni i neuro-mentalni sustav. Primarni efekti provedenog kondicijskog treninga manifestiraju se kroz
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
usavravanje psihofizièkih sposobnosti, sposobnost odgaðanje reakcija umora, sposobnost ubrzavanja procesa oporavka te smanjenja broja i teine ozljeda sportaa. Upravo navedeni primarni efekti u najboljoj mjeri predstavljaju praktièni znaèaj kondicijskog treninga. Kondicijska priprema nikako se ne bi trebala promatrati izvan konteksta integralne sportske pripreme. Ona nije i ne moe biti sama sebi svrhom. Stvara pretpostavke za optimalnu kondicijsku pripremljenost, koja æe omoguæiti sportaima da uvijek i na najkvalitetniji moguæi naèin prezentiraju svoja specifièna motorièka znanja, z nanja, odnosno tehnièko-taktièka umijeæa. Svoju punu potvrdu kondicijska pripremljenost ostvaruje u realnim natjecateljskim uvjetima (Bompa 1994, Dick 1997, Gambetta 1998).
E M E T E Æ P O
Primarni cilj je: Razvoj i stabilizacija kondicijske (fizièke) pripremljenosti sportaa
Dominantno djeluje na Energetski sustav
Stanièno-strukturalni sustav
Neuro-mentalni sustav
Primarni efekti kondicijskog treninga su:
Usavravanje kondicijskih (funkcionalno-motorièkih) sposobnosti Odgaðanje reakcija umora Ubrzavanje procesa oporavka Smanjenje broja i teine ozljeda
Slika 1. Struktura i efekti kondicijskog treninga (Keul 1984, prema p rema Milanoviæ 1997)
2. ANALIZA SPORTSKE AKTIVNOST AKTIVNOSTII U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREME Bez obzira to se danas u okviru kondicijske pripreme mogu prepoznati èetiri osnovna tipa pripreme (viestrana , bazièna, specifièna i situacijska) svaka od njih temelji se na iscrpnim informacijama o zahtjevima konkretnog sporta (Jonath 1981, Weineck 1988). Buduæi je cjelokupni sustav sportske pripreme u vrhunskom sportu obiljeen visokom specifiènoæu adaptacijskih procesa, jednako takvi trebaju biti i dominirajuæi trenani podraaji. Temeljem ove èinjenice zadaæa je svakog struènog sportskog tima napraviti detaljnu analizu konkretnog sporta i u modeliranju kondicijske pripreme koristiti rezultate strukturalna, biomehanièke, funkcionalne, anatomske i motorièke analize sportske aktivnosti. Strukturalna analiza podrazumijeva utvrðivanje tipiènih struktura, substruktura i strukturnih jedinica sportske aktivnosti. Prema Bangsboou 1994, eljaskovu 2002 i Malacku 2002., potrebno je dobiti odgovore na pitanja o hijerarhiji i znaèajka ma tipiènih faza i podfaza poslova i detalja koji èine motorièki sadraj odreðenog sporta. Uvaavajuæi ove informacije kondicijski trener moe uspjenije definirati programe kondicijskog djelovanja. Biomehanièka analiza se dominantno koristi u dizajniranju programa tehnièke pripreme, ali je isto tako poznato da se ovaj tip analize koristi za unapreðenje unapr eðenje sadraja kondicijske pripreme. Poznato je, naime, na ime, da jedino biomehanièki optimizirana izvedba kondicijskih vjebi moe ostvariti eljene efekte na ciljana kondicijska svojstva. Tako npr. na temelju rezultata kinematièke analize bacanja diska (Tablica 1) mogu se identificirati dobre i loe strane tehnike pojedinih bacaèa koje mogu biti posljedica nedovoljne razine kondicijske pripremljenosti. Kontrola kuta izbaèaja nalazi se pod utjecajem koordinacije i ravnotee, a trajanje faze izba èaja i posebice poèetno ubrzanje sprave pod utjecajem brzinsko snanih svojstava atletièara bacaèa. Razumije se da kondicijsku pripremu treba usmjeravati u pravcu identificiranih nedostataka atletièara ukljuèenog u trenani proces.
11
Dragan Milanoviæ, Igor Jukiæ, Sanja imek KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA
E M E T E Æ P O
Tablica 1. Kinematièki parametri najboljih svjetskih (W1, W2, W3) i najboljeg hrvatskog bacaèa diska (HR1) (prema Milanoviæ i sur. 1997) PARAMETAR
W1
1. Visina izbaèaja (cm)
165
W2 205
W3 166
HR1 196
2. Kut izbaèaja
35.0
36.0
36.7
29.0 *
3. Brzina izbaèaja (m/s-1)
25.5
26.3
24.9
25
4. Trajanje poèetnog ubrzanja (s)
0.45
0.36
0.44
0.40
5. Trajanje bezpotporne faze (s)
0.12
0.02
0.09
0.05
6. Trajanje faze max.naprezanja (s)
0.20
0.21
0.23
0.22
7. Trajanje faze izbaèaja (s)
0.16
0.15
0.16
0.27 *
8. Promjene u brzini diska u bezpotpornoj fazi (m/s-1)
-0.88
-
1.52
-0.45
9. Promjene u brzini diska u fazi max.naprezanja (m/s-1)
2.23
2.44
3.07
-0.11
17.88
16.72
13.13
18.31
11.Ukupne promjene brzine diska ( T+D phase) (m/s-1)
20.01
19.16
16.20
18.20
12. Udaljenost baèenog diska (cm)
67.34
66.90
66.12
62.0
10. Promjene u brzini diska u fazi izbaèaja
(m/s-1)
Funkcionalna analiza prua informacije o strukturi i dominaciji energetskih procesa u pojedinim sportskim
granama. Uspjenim simuliranjem energetskih zahtjeva realnih natjecateljskih situacija tijekom treninga stvaraju se uvjeti za podnoenje situacijskih napora tijekom natjecanja.
) n i m / o ( a c r s a j i c n e v k e r F
prvo poluvrijeme
drugo poluvrijeme vrijeme (min)
Slika 2. Frekvencija srca tijekom nogometne nogo metne utakmice (a) i povezanost izmeðu FS i VO2 postignuta postign uta kod trèanja na pokretnom sagu jednog igraèa (b). Kod aritmetièke sredine FS od 171 o/min u prvom i 164 o/min u drugom poluvremenu postie se VO2 od 51,1 ml/mol/kg ml/mol/kg (78% VO2 max)u prvom i 46,2 ml/mol/kg (72% VO2 max)u drugom poluvremenu pri èemu kriterijska vrijednost za aerobnu pripremljenost (VO2max) vrhunskih nogometaa iznosi 65,3 ml/min/kg (Bangsboo 1994) Bangsboo (1994) konstatira da uspjeno nastupanje u nogometnoj utakmici trai visoko energetsko angairanje i visoku razinu funkcionalnih sposobnosti nogometaa (Slika 2.). Navedene funkcionalne kriterije moe ispuniti samo besprijekorno pripremljen nogometa koji je realizirao veliki broj kondicijskih treninga za r azvoj i odravanje funkcionalnih sposobnosti. Ako je poznato da vrhunski nogometa mora dostiæi 65,3 ml/min/kg relativnog primitka kisika kao pokazatelja aerobne pripremljenosti onda je sasvim razumljivo da to moe biti posljedica samo kvalitetnog modeliranja i provoðenja dugoroène kondicijske pripreme. Anatomska analiza prua
12
nam uvid u topoloke regije lokomotornog aparata koje su najodgovornije za realizaciju struktura gibanja u konkretnom sportu. Takoðer ovaj tip analize donosi i informacije o najugroenijim regijama tijela kada su u pitanju sportske ozljede. Temeljem Temeljem tih podataka kondicijski trener treba programirati postupke za unapreðenje aktivnog i pasivnog dijela lokomotornog aparata odgovarajuæih regija tijela (Knabel i sur. 1988).
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
I konaèno, analiza motorièkog djelovanja tijekom sportske aktivnosti ima zadaæu prepoznati koje su motorièke sposobnosti najodgovornije za uspjenu realizaciju struktura gibanja i struktura situacija. Ova analiza moe osigurati prepoznavanje zahtjeva sportske aktivnosti prema temeljnim sposobnostima (brzina, snaga, izdrljivost, koordinacija, fleksibilnost), ali i na kombinirana svojstva i svojstva nieg reda (npr. brzinska snaga, snana izdrljivost, brzinska izdrljivost, brzina frekvencije, eksplozivna snaga itd.). Tek prepoznavanjem ovih zahtjeva moguæe je odabrati odgovarajuæe metodske postupke za razvoj ciljanih sposobnosti (Jonath i Krempel 1981). Vjerojatnost postizanja optimalne kondicijske pripremljenosti pripremljenosti znaèajno se smanjuje ukoliko modeliranju treninga nisu prethodili analitièki postupci.
E M E T E Æ P O
3. ANALIZA DIMENZIJA SPORTAA U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREME Uspjenost sportaa odreðena je razinom razin om i strukturom velikog broja sposobnosti, znanja i osobina koje se mogu izmjeriti i analizirati, a potom odgovarajuæim sredstvima i metodama unaprjeðiva ti tijekom sportaeve karijere. Hijerarhijsku strukturu faktora uspjenosti u sportu moguæe je predstaviti na èetiri razine (baziène antropoloke karakteristike, specifiène sposobnosti i znanja, natjecateljska efikasnost i natjecateljski rezultat). U kontekstu kondicijske pripremljenosti pripremljenosti posebno zanimljivo stanje baziènih antropolokih karakteristika i specifiènih sposobnosti i znanja sportaa. Posebno vane informacije za potrebe kondicijske pripreme donosi faktorska struktura sporta, i to onaj njen segment koji govori o hijerarhijski definiranim motorièkim, funkcionalnim i morfolokim karakteristikama o kojima ovisi uspjeh u sportu. Snaga 20%
Izdrljivost 30%
Koordinacija 15% Gibljivost 10%
Brzina 25%
Slika 3. Faktorska struktura uspjenosti u nogometu u prostoru izabranih motorièkih sposobnosti (Milanoviæ i Jukiæ, 2002) Jednostavna struktura uspjenosti u nogometu definirana hijerarhijskim nizom od pet motorièkih sposobnosti ukazuje da se u kondicijskoj pripremi naroèita naroèit a panja i vrijeme treba pokloniti razvoju i odravanju izdrljivosti, brzine, snage, koordinacije i gibljivosti (slika 3.). S jedne strane, kondicijski trening se usmjerava prema najvanijim sposobnostima ali i prema sposobnostima u kojima sporta-i pokazuju neko zaostajanje odnosno deficit u odnosu na traene vrijednosti (Shnabel 1994). Do informacija o trenutnom stanju spomenutih dimenzija sportaa dolazi se putem razlièitih dijagnostièkih postupaka. Semenick (1994), Foran F oran (2001), Clark (2001) navode da svaki dijagnostièki postupak u sportu sadri vie zavisnih faza koje se moraju provesti na temelju zadanih metodolokih pravila, jer kao to je poznato dijagnostièki postupak je usmjeren na prikupljanje podataka o stanju pripremljenosti selekcionirane skupine sportaa i mora ponuditi trenerima to veæi broj korisnih informacija za definiranje i provedbu programa i potprograma kondicijske pripreme. U tom smislu dijagnostièki postupak sadri ove faze: - Selekcij Selekcijaa sportaa sportsk sportskee grupe koja koja æe biti ukljuèena ukljuèena u dijagnos dijagnostièki tièki postupak postupak - Izbor sposobnos sposobnosti ti i osobina osobina i znanja koje se ele dijagnosti dijagnosticirati cirati - Odabir mjernih mjernih instrumenat instrumenataa testova za procjenu procjenu sposobnosti sposobnosti,, osobina i znanja znanja sportaa sportaa - Postupa Postupakk mjerenja mjerenja testiranja testiranja (laboratori (laboratorijski jski ili ili terenski terenski uvjeti testira testiranja) nja) - Post Postupa upakk obrade obrade prikup prikuplje ljenih nih poda podataka taka - Prikaz dobive dobivenih nih rezultat rezultataa i njihov njihovaa interpreta interpretacija cija - Prezentir Prezentiranje anje dobivenih dobivenih rezultat rezultataa treneru i èlanovima èlanovima struènog struènog tima
13
Dragan Milanoviæ, Igor Jukiæ, Sanja imek KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA
E M E T E Æ P O
- Primjena rezultat rezultataa u planira planiranju nju i program programiranju iranju trening treningaa - Kontrol Kontrolaa efekata procesa sportske sportske pripreme (dijagnosti (dijagnostika ka treniranosti treniranosti ili finalnog finalnog stanja treniranosti) treniranosti) Moda najvaniji dio ovog postupka je naèin interpretacije dobivenih rezultata i primjereno prezentiranje dobivenih podataka trenerima koji ove podatke koriste u svakodnevnoj praksi. Najvrjedniji orijentacijski pokazatelji sportaeve pripremljenosti jesu modelne vrijednosti. To su u stvari konkretni testovni pokazatelji koji opisuju model pripremljenosti vrhunskog sportaa. Cilj kondicijskog treninga usmjeren je prema pribiliavanju testovnih vrijednosti naeg sportaa testovnim vrijednostima modela. ANTROPOLOKE VARIJABLE
MODELNE VRIJEDNOSTI
TESTOVNI REZULTATI NOGOMETAA X
1. Visina tijela
178.0
176.3
2. Teina tijela
74.0
72.0
3. Trèanje 30m leteæi
3.30
3.48
4. Trèanje 10×30m p15
40.0
43.2
65.0
56.7
6. Skok uvis iz kretanja
75.0
62.6
7. Zgibovi
10.0
7.0
8. Duboki èuèanj
111.0 kg (150% tjel. teine)
96.4 kg (134% tjel. teine)
9. Trèanje u slalomu bez lopte
8.60
8.80
10. Slalom s loptom
10.10
10.71
11. Primitak kisika VO2 ml/kg/min
68.00
62.78
5. Skok u vis iz mjesta
Bodovi
7 6 5 4 3 2
1
22
3
44
5
6
7
8
10 11 9 10 11 Osobine i sposobnosti
Slika 4. Modelne karakteristike i testovni rezultati nogometaa x i grafièki prikaz profila vrhunskog (crna linija) i naeg nogometaa x (siva linija) u 11 varijabli za procjenu kondicijske pripremljenosti (Milanoviæ 2002, 2 002, modificirano prema Vanom 1978). Na slici 4. prikazani su testovni rezultati koje postiu vrhunski nogometai (modelne karakteristike) i jedan konkretan nogometa koji je ukljuèen u trenani proces. Na temelju rezultata u testovima i prezentiranih profila moe se konstatirati da sporta x znaèajno zaostaje u pokazateljima brzine, eksplozivne snage, repetitivne snage ruku i ramenog pojasa i apsolutne snage donjih ekstremiteta. Na temelju ovih podataka trener æe program individualnee kondicijske pripreme usmjeriti na razvoj upravo utvrðenih nedostataka od kojih ovisi dobra individualn kondicijska pripremljenost. U tom smislu, potrebno je iz irokog spektra potencijalnih operatora kondicijske pripreme izabrati one koji imaju najveæu vrijednost u odnosu na razvoj navedenih sposobnosti sportaa.
4. METODIKA KONDICIJSKE PRIPREME Metodika kondicijske pripreme prouèava zakonitosti u svezi s naèinima, vrstama i formama raz voja i odravanja kondicijskihh svojstava. Ona zapravo predstavlja skup znanja koja omoguæavaju izbor sadraja, doziranje kondicijski optereæenja, odreðivanje metoda vjebanja i uèenja, odreðivanje organizacijskih i metodièkih oblika treninga, izbor lokaliteta treninga i trenane opreme.
4.1. Sredstva (sadraji) kondicijske pripreme 14
Sredstva (sadraji) kondicijske pripreme èine sustavi motorièkih aktivnosti (slika 5) i nemotorièkih sredstava to se primjenjuju tijekom treninga i oporavka, a u skladu su sa eljenim efektima kondicijske pripreme. Za kondicijske i sportske trenere posebno je vano raspolagati bazom podataka o vjebama koje se mogu u
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
pojedinim razdobljima koristiti u pojedinim razdobljima sportske pripreme u svrhu razvoja i odravanja funkcionalnih i motorièkih sposobnosti i morfolokih svojstava. Posebno je vano voditi raèuna o tome da se izbor trenanih vjebi temelji na informacijama o eljenim ciljevima treninga, dobnim i spolnim znakovitostima, te razini kondicijske pripremljenosti. pripremljenosti.
E M E T E Æ P O
MOTORIÈKA SREDSTVA
NATJECATELJSKA SREDSTVA
Natjecanja u izabranom sportu su nezaobilazna sredstva kondicijske pripreme
TRENANA SREDSTVA
VJEBE OPÆE PRIPREME VJEBE BAZIÈNE PRIPREME SPECIFIÈNE VJEBE SITUACIJSKE VJEBE
E B E J V E K S J I C I D N O K
Slika 5. Klasifikacija motorièkih sredstava (sadraja) kondicijske pripreme (Milanoviæ, 1997) Na slici 5. prikazana je jedna od moguæih klasifikacija sredstava odnosno sadraja kondicijske pripreme. S jedne strane se primjenjuju natjecateljska sredstva, odnosno natjecanja u izabranom sportu kojima se moe snano sna no utjecati na integriranu kondicijsku pripremljenost. S druge strane se primjenjuju trenana sredstva odnosno vjebe koje pripadaju programima opæe, baziène, specifiène i situacijske kondicijske pripreme. Vjebe opæe i baziène kondicijske pripreme najvie se primjenjuju u ranim fazama pripreme djece i mladih sportaa, a specifiène i situacijske vjebe postaju dominantne s razdobljem produbljene sportske specijaliza cije. U prvom dijelu godinjeg ciklusa puno je veæi udio vjebi opæe i ba ziène pripreme dok se vjebe specifiène spec ifiène i situacijske pripreme koriste u natjecateljskom razdoblju u vrijeme odravanja sportske forme. Na taj naèin se pojedini kondicijski programi nadopunjuju jer svaki prethodno proveden program stvara dobre pretpostavke za primjenu i efekte narednog (Müller 1999, eljaskov 2002).
4.2. Optereæenja u kondicijskoj pripremi Primjerenost optereæenja u najveæoj æe mjeri obiljeiti uèinkovitost i sigurnost kondicijske pripreme. Osnovna obiljeja optereæenja u kondicijskom treningu svakako bi trebala biti sukladna zahtjevima sporta te biolokim i psiholokim obiljejima sportaeva organizma. Posebno je vano da doziranje optereæenja ima postupan i progresivan karakter u svim svojim komponentama (intenzitet i ekstenzitet) i ciljanim sustavima (ivèanomiiæni i vegetativni). Odreðivanje strukture i razine optereæenja bitan su dio modeliranja programa kondicijske pripreme. Optimalan odnos svih karakteristika optereæenja èini onu mjeru doziranog rada koja moe osigurati visoku efikasnost trenanih operatora. Specifièna optereæenja se jako razlikuju od nespecifiènih jer su bliska tempu, jaèini i trajanju optereæenja koja nalazimo u natjecateljskim uvjetima. Za razvoj pojedinih funkcionalnih sposobnosti, odnosno energetskih kapaciteta primjenjuju se dozirana optereæenja sasvim jasne energetske usmjerenosti. U tehnologiji treninga jako se razlikuju parametri anaerobnih (nelaktatna i laktatna) od mijeanih i aerobnih optereæenja. U odnosu na velièinu optereæenja u kondicijskoj pripremi postoje jasno definirane granic e. Razvoj pojedinih kondicijskih sposobnosti moe se postiæi primjenom submaksimalnih i maksimalnih trenanih optereæenja, dok se srednja i nia optereæenja mogu koristiti u cilju regeneracije i pri koritenju rekreacijskih aktivnosti. 15
Dragan Milanoviæ, Igor Jukiæ, Sanja imek KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA
E M E T E Æ P O
KLASIFIKACIJA OPTEREÆENJA UUKONDICIJSKOJ PRIPREMI KLASIFIKACIJA OPTEREÆENJA KONDICIJSKOJ PRIPREMI
SPECIJALIZIRANOST
ENERGETSKA USMJERENOST
SPECIFIÈNO OPTEREÆENJE
AEROBNA
MJEOVITA
NESPECIFIÈNO OPTEREÆENJE
VELIÈINA
TOPOLOKA ANGAIRANOST
VISOKA
MAKSIMALNA 90-100
GLOBALNA (vie zglobnih sustava)
SREDNJA
SUBMAKSIMALNA 75-90
KOORDINACIJSKA SLOENOST
ANAEROBNA GLIKOLITIÈKA
NISKA
REGIONALNA (dva zglobna sustava)
MEDIJALNA 60-75 LOKALNA (jedan zglobni sustav
ANAEROBNA KREATINFOSFATNA
MINIMALNA 30-60
ANABOLIÈKA
Slika 6. Klasifikacija optereæenja u kondicijskoj pripremi (Milanoviæ, 2002)
4.3. Metode kondicijske pripreme U okviru kondicijskog treninga dominiraju metode vjebanja koje se koriste za razvoj i odravanje razlièitih kondicijskih sposobnosti. Takoðer tijekom svladavanja motorièkih znanja potrebnih za ostvarivanje ciljeva kondicijske pripreme, potrebno je primijeniti i metode uèenja. Izbor metoda kondicijskog treninga ovisi o: - spe specif cifièn iènos osti ti sports sportske ke grane grane - postav postavljeni ljenim m ciljevim ciljevimaa i zadaæama zadaæama kondi kondicijske cijske pripre pripreme me - stup stupnju nju kond kondicij icijske ske pripr pripremlj emljenos enosti ti - razvo razvojnim jnim znaèa znaèajkam jkamaa pojedini pojedinihh dobnih dobnih skupin skupinaa - uvjet uvjetima ima u kojim kojimaa se kondici kondicijski jski treni trening ng izvodi. izvodi. METODE KONDICIJSKE PRIPREME PREMA NAÈINU OPTEREÆIVANJA SPORTAA
KONTINUIRANA ILI TRAJNA METODA
A N D R A D N A T S
INTERVALNA ILI METODA RADA S PREKIDIMA
A N D R A D N A T S
A N L I B A J I R A V
A N L I B A J I R A V
PREMA METODIÈKIM FORMAMA (OBLICIMA) TRENANOG RADA
G N I N E R T I N È I N A T S E J A T S O P
G N I N E R T I N U R K I V O G U R K
I N R A L U K G R N I I C N - E I R R T A L U K R I C
I K S N O G I G L N I O P N - E I R N T O G I L O P
VARIJANTE
Slika 7. Klasifikacija metoda kondicijske pripreme (Platonov 1997, Johnson 1997, Gambetta 1998)
16
VARIJANTE
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
Na slici 7. prikazana je jedna od moguæih klasifikacija metoda kondicijske pripreme prema kriteriju optereæivanja sportaa i prema kriteriju metodièkih i organizacijskih oblika rada. Prema naèinu optereæivanja razlikuju se kontinuirani ili trajni i intervalni naèin trenanog rada sa veæim brojem inaèica. Danas se u tehnologiji kondicijskog treninga primjenjuje veliki broj razlièitih metodièkih postupaka kontinuiranog i intervalnog treninga sa standardnim i varijabilnim optereæenjem. Kvalitetan odabir metoda i precizno definirana optereæenja mogu osigurati znaèajne efekte u postupcima za razvoj i odravanje funkcionalnih i motorièkih sposobnosti (Kraemer 1994, Joch 1997). Jedan dio efekata se moe postiæi primjenom npr. kontinuirane metode s varijabilnim optereæenjem dok se drugi dio efekata moe postiæi primjenom intervalne metode sa standardnim optereæenjem. Svaka od potencijalno moguæih metoda kondicijske pripreme mora odgovarati jasno definiranim ciljevima koji se ele postiæi ili bolje reèeno precizno definiran cilj kondicijske pripreme trai primjenu sasvim odreðenog metodièkog postupka.
E M E T E Æ P O
4.4. Organizacijski i metodièki oblici kondicijske pripreme Kondicijski trening je posebno pogodan za primjenu najrazlièitijih metodièkih postupaka. Individualni trening s jedne strane, te individualizacija trenanih zahtjeva s druge, omoguæuju najsigurniji put prema eljenim promjenama u stanju kondicijskih svojstava. svojsta va. To ipak ne znaèi da se kondicijski trening ne moe organizirati organiz irati u formi skupnog ili frontalnog treninga. Kreiranje homogenih skupina u kondicijskom treningu sportskih ekipa pokazalo se naroèito pogodnim organizacijskim oblikom treninga. Na slici 7. nalaze se podaci o metodièkim i organizacijskim oblicima kondicijske pripreme. Danas je rasprostranjena primjena staniènog, krunog, cirkularnog i poligonskog naèina treniranja. U mnogim programima kondicijske pripreme koji se primjenjuju u treningu mlaðih dobnih kategorija i vrhunskih sportaa ovi naèini trenanog rada rutinski se primjenjuju i pokazali su visoku uèinkovitost u odnosu na oèekivani razvoj ra zvoj i odravanje funkcionalnih i motorièkih sposobnosti. Ovi oblici trenanog rada otvaraju beskrajne moguænosti za kreiranje trenanih jedinica.
4.5. Lokaliteti i trenana oprema Realizacija kondicijskog treninga u velikoj je mjeri ovisna o uvjetima trenanog tre nanog rada. Pri tome se jednako misli na uvjete za postizanje eljenih efekata, ali i na sigurnosne aspekte treninga. Suvremena sportska industrija u znatnom je dijelu svojih programa usmjerena na dizajniranje i proizvodnju trenane opreme za potrebe kondicijskog treninga. Ipak, temeljni uvjeti za realizaciju eljenih ciljeva kondicijskog treninga predstavljaju znanja, kreativnost i snalaljivost trenera u datim trenanim uvjetima.
5. PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE KONDICIJSKE PRIPREME U okviru planiranja procesa kondicijske pripreme potrebno je u pravilu operacionalno definirati ciljeve i zadaæe, vremenske cikluse (periodizacija) za njihovo postizanje kao i potrebite tehnièke i materijalne uvjete te kolovane kondicijske trenere koji su za ovaj sloeni struèni rad kvalificirani. S druge strane programiranje kondicijskog treninga orijentirano je na odreðivanje sadraja, optereæenja i metoda rada na razvoju kondicijskih sposobnosti. Programiranjem se vri izbor, doziranje i raspored trenanih operatora usklaðenih s ciljevima i zadaæama kondicijske pripreme (Metvejev 2000, Platonov 1997, Young 1991). Planiranje i programiranje kondicijskog treninga mogu se promatrati u kontekstu ciklusnih struktura razlièitog trajanja. Dugoroèna kondicijska priprema svoj smisao nalazi u stvaranju irokog spektra kondicijskih pretpostavki koje æe omoguæiti siguran, stabilan, i uèinkovit put ka stvaranju vrhunskog sportaa. irokom izobrazbom kondicijskih svojstava u prvim godinama bavljenja sportom omoguæit æe se jednostavniji prijelaz u fazu specijalistièkih programa sportske pripreme. Na slici 8. prikazan je odnos izmeðu pojedinih programa kondicijske kondicijske pripreme u pojedinim dobnim kategorijama. kategorijama. U skladu s miljenjem velikog broja autoriteta iz podruèja teorije i metodike sportskog treninga (Bangsboo 1994, Bompa 1994, Dick 1997, Joch 1997, Jonath 1981, Platonov 1997, Weineck 2000, eljaskov 2002) u prvim godinama puno je znaèajniji udio viestrano-bazièn viestrano-baziènee dok u kadetskoj a posebno u juniorskoj dobi dominantno mjesto zauzima specifièno-situacijska kondicijska priprema. O ovim odnosima se prilikom dugoroènog planiranja i programiranja mora voditi raèuna da bi se izbjegle sve negativne posljedice prerane sportske specijalizacije.
17
Dragan Milanoviæ, Igor Jukiæ, Sanja imek KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA
E M E T E Æ P O
O A N K A S È I J I M F I C E C A R E U P I T R P I S S P -
60
55
45
50
40
30
35
Slika 8. Odnos pojedinih programa kondicijske pripreme u pojedinim etapama dugoroène sportske pripreme Tablica 2. Osnovni elementi plana i programa treninga u mezociklusu (SUMP = sumarni pokazatelji rada u mjeseènom ciklusu)(Milanoviæ 2002) Tjedni Broj treninga Trajanje treninga
100
I 12 26
II 12 24
III 12 26
IV 12 24
24
8
4
6
6
Bazièna snaga
10
Primarni faktori brzine
6
Opæa izdrljivost
8
4 4
2 2 -
2 2 2
2 2 2
36
6
12
10
8
Eksplozivna i brzinska snaga Specifièna brzina –agilnost
20
Specifièna izdrljivost
10
4 2
6 2 4
6 2 2
4 2 2
32
8
8
8
8
4
-
1 1
2
2
2 1 1
1
-
-
1
-
Programi opæe i baziène fizièke pripreme
Programi specifiène i situacijske fizièke pripreme
Programi specifiène koordinacije i tehnike
Teorijska predavanja Broj natjecanja Broj nastupa Kontrola efekata treninga (izvan satnice)
18
SUMP 48
6
2
Slièan princip rasporeda razlièitih tipova kondicijske pripreme primjenjuje se i u manjim ciklusnim strukturama. U godinjem ciklusu treninga potrebno je definirati okvirni odnos razlièitih ra zlièitih programa kondicijske pripreme, dok se u okviru tekuæeg i posebice operativnog planiranja i programiranja proporcije pojedinih programa i potprograma odreðuju na detaljiziran naèin. U tablici 2. nalazi se detaljizirani program jednog mjeseènog ciklusa treninga u kojem je posebno definirana pozicija programa opæe i baziène pripreme (24 sata) i programa specifiène i situacijske fizièke pripreme (36 sati) s definiranim brojem sati za svaku od funkcionalnih i motorièkih sposobnosti. Sumarna kolièina rada u mjeseènom ciklusu rasporeðena je po tjednima. Ovi parametri trenanog tre nanog rada u mikrociklusima postaju osnovni izvor informacija za planiranje i programiranje kondicijske kondicijske pripreme u trenanim danima i pojedinaènim treninzima. Posebno vaan aspekt kreiranja kondicijskih programa jesu zakonitosti za konitosti i pravila u konstrukciji pojedinaènog treninga. Izbor operatora, njihov redoslijed, reim odmora i ukupna optereæenja odredit æe uèinke kondicijskog treninga.
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
6. ZAKLJUÈAK U ovom radu analizirana je kondicijska priprema pripre ma kao dugotrajan proces vjebanja koji je usmjeren usmjere n na razvoj i odravanje funkcionalnih i motorièkih sposobnosti i morfolokih obiljeja sportaa. Kondicijska pripremljenost se ne moe promatrati izvan konteksta integralne sportske pripreme kao to se niti kondicijska pripremljenost ne moe vrednovati izvan konteksta integralne inte gralne sportske pripremljenosti. Veliki broj citiranih autora naglaavaju da je za efikasno planiranje i programiranje kondicijske pripreme potrebno raspolagati s informacijama o karakteristikama sportske aktivnosti i posebno o faktorskoj strukturi sporta koja sadri podatke o najvanijim kondicijskim sposobnostima od kojih ovisi uspjenost u sportu. Metodièki postupak kondicijske pripreme podrazumijeva poznavanje zakonitosti prema kojima je moguæe izvriti izbor sadraja, doziranje optereæenja i odreðivanje metoda vjebanja i definiranje okvirnih i detaljiziranih planova i programa rada za razvoj i odravanje kondicijskih sposobnosti u pojedinim ciklusima sportske pripreme. O vrijednosti i uèinkovitosti programa kondicijske pripreme u najveæoj æe mjeri suditi ostvareni sportski rezultati. I u negativnom i u pozitivnom ishodu uèinci kondicijske pripreme æe od najire javnosti biti primjereno vrednovani. To samo znaèi da je, s jedne strane, kondicijska priprema integralni dio ukupne sportske pripreme, dok je, s druge strane, kondicijski trener sastavni dio struènog sportskog tima koji dijeli odgovornost za rezultatske uspjehe i neuspjehe.
E M E T E Æ P O
7. LITERATURA 1. 2.
Bangsboo,, J. (1994): Bangsboo (1994): Fitness Fitness Traini Training ng in Fotball. Fotball. Unive Universit rsityy of Copenhag Copenhagen, en, Denmark Denmark.. Bompa, T. (1994): (1994): Theory Theory and Methodology of Training Training (Third Edition). Kendall/H Kendall/Hunt unt Publishing Publishing Company Company.. Dubuque, Iowa. 3. Bridgman, R. (1991) . A Coach Coachss Guide to Testing Testing for for Athletic Athletic Attributes. Attributes. National Strength and Conditioning Conditioning Association Journal, vol. 13, No.3.Colorado Springs,USA 4. Clark, M.A. (2001): Integrate Integratedd Training Training for the New New Millenium. Millenium. NationalAcademy of Sports Sports Medicine, Medicine, Thousand Thousand Oaks, Oaks, Ca. Ca. 5. Dic Dick, k, F. F. (1997) (1997):: Sports Sports Trai Trainin ningg Princip Principles les.. A&C Blac Blackk Press. Press. 6. Foran, B. B. (Ed.) (2001) (2001):: High-Perfor High-Performance mance Sports Sports Conditi Conditioning. oning. Human Kineti Kinetics, cs, Champaign Champaign,, Illinois. Illinois. 7. Fox, E. E. (1977). (1977). Fiziè Fizièki ki trenin trening: g: metode metode i efekt efekti.i. Suvrem Suvremeni eni trenin trening, g, 2:23-30. 2:23-30. 8. Gambett Gambetta. a. V. V. (1998): (1998): The Gambett Gambettaa System. System. Gambetta Gambetta Sports Train Training ing Systems, Systems, Inc. Inc. Sarasota, Sarasota, Fl. 9. Joch Joch,, W. W. (1997 (1997): ): Spri Sprint. nt. GOP GOPAL AL d. d. d., d., Zagre Zagreb. b. 10.. Jonath 10 Jonath,, U., R. Krempel (1981). (1981). Konditions Konditionstrai training. ning. Rowohlt, Rowohlt, Verlag Verlag GmbH, GmbH, Reinbek Reinbek bei Hamburg, Hamburg, 1981 11.. Johnson, C. 11 C. A. Ed. (1997): (1997): NBA NBA Power Conditio Conditioning. ning. Human Human Kinetics, Kinetics, Champaign Champaign,, Il, USA. USA. 12.. Knabel 12 Knabel,, K., B. Herbeck, Herbeck, G. Hamsen (1988). (1988). Fussball Fussball funktionsgymna funktionsgymnastik. stik. Rowohit, Rowohit, Verlag Verlag GmbH, GmbH, Reinbek Reinbek bei Hamburg, 1988. 13. Mala Malacko, cko, J. (2002.) (2002.) Osnove Osnove sportsk sportskog og treninga. treninga. Sportsk Sportskaa akademija, akademija, Beogra Beograd. d. 14.. Metvejev 14 Metvejev,, L.P. L.P. (2000). (2000). Osnovi Osnovi suvremenog suvremenog sistema sistema sportivnoj sportivnoj trenirovk trenirovki.i. FIS, Moskva. 15.. Milanovi 15 Milanoviæ, æ, D. (1997). (1997). Osnove teorije treninga. treninga. U: Priruènik Priruènik za sportske sportske trenere. trenere. (Ur:D. (Ur:D. Milanoviæ). Milanoviæ). Fakultet Fakultet za fizièku kulturu. 483-599. 16.. Kraemer 16 Kraemer,, W. W. J. (1994): General General Adaptations Adaptations to Resistance Resistance and and Endurance Training Training Programs. Programs. In: Essentials Essentials of Strength Training and Conditioning (ed. (ed . R. Beachle) str.127-150. Human Kinetics, Champaign, Illinois. 17.. Milanoviæ, D., Mejovek, 17 Mejovek, . Hraski (1997). Kinematic Kinematic analysis analysis of a discus discus throw. throw. Proceedings Proceedings of 1st scientific scientific conference on Kinesiology- the present and the future. Dubrovnik, Croatia, 25-28 September 1997. 18.. Milanoviæ 18 Milanoviæ,, D. (2002). (2002). Predavanja Predavanja iz predmeta predmeta Teorija Teorija treninga. treninga. Kineziol Kinezioloki oki fakultet fakultet Sveuèilita Sveuèilita u Zagrebu. Zagrebu. 19.. Milanoviæ, D. (2002). Predavanje na seminaru 19 seminaru za nogometne nogometne trenere. HNS. Zagreb Zagreb 20.. Milanoviæ 20 Milanoviæ,, D., I. Jukiæ, Jukiæ, D. Vuleta Vuleta (2002). (2002). Programiranje Programiranje rada rada u podruèju sporta. sporta. Zbornik Zbornik radova 11. 11. Ljetne kole kole kineziologa. Rovinj.15-25. 21.. Müller 21 Müller,, E. i sur. sur. (1999.) (1999.) Science Science and Elite Elite Sport. Sport. E&FN Spon. Spon. London. London. 22.. Platon 22 Platonov ov,, V. V. N. (1997.) Obæaja Obæaja toerija podgotovki podgotovki sportsmeno sportsmenovv v olimpi olimpijskem jskem sporte. sporte. Olimpijska Olimpijska literatura literatura,, Kijev 23.. Schnabel, G. i sur. 23 sur. (1994.) (1994.) Traini Trainingswissen ngswissenschaft. schaft. Sportverl Sportverlag, ag, Berlin Berlin 24.. Semenick, D. 24 D. M. (1994): (1994): Testing Testing Protocols Protocols and Procedures. In: Essentials Essentials of Strength Training Training and and Conditioning Conditioning (ed. R. Beachle) str.258-273. Human Kinetics, Champaign, Illinois. 25.. Vani, Z. (1978): 25 (1978): Sistem sportsko sportskogg treninga. treninga. Partizan Partizan,, Beograd. Beograd. 26.. Vermei 26 ermeil,l, A., Helland, Helland, E. (1997): (1997): The Right Right Staff. Staff. Coaching Coaching and Sport Science Science Journal. Journal. 2(1), str. str.25-30. 25-30. 27.. Weinec 27 eineck, k, J. (1988). Optimales Optimales Training. Training. Perimed Perimed Fachbuch, Fachbuch, Verlag Verlag,, Geselsehalf Geselsehalf mbH, Erlangen, Erlangen, 1988. 28.. Young, W. 28 W. (1991). The The planning of of resistance resistance training training for power sports, sports, National National Strenght Strenght and Conditioning Conditioning Association Journal, 13(4)26-29. 29. elj eljasko askovv, C (2002) Osnovi Osnovi na sportna sportnata ta trenirov trenirovka. ka. NSA Press. Press.,, Sofija. Sofija.
19
Cvetan eljaskov OSNOVE FIZIÈKE PRIPREME VRHUNSKIH SPORTAA
E M E T E Æ P O
OSNOVE FIZIÈKE PRIPREME VRHUNSKIH SPORTAA (TEORIJA, METODIKA I PRAKSA) Cvetan eljaskov Dravna sportska akademija V. Levski, Sofija, Bugarska U teoriji tjelesnog odgoja uravnoteeno stanje poveæane fizièke uèinkovitosti poznato je pod nazivom tjelesna pripremljenost (physical fitness), a obuhvaæa tri osnovne sastavnice: tjelesno zdravlje, tjelesni razvoj i tjelesnu uèinkovitost (Fleischman, 1965; Zatsiorski, 1966; Matveev, 1977; Thomas, 1982; Zhelyaskov&Dasheva, 2002). Kombinirane, te sastavnice odreðuju morfoloko-funk morfoloko-funkcionalni cionalni potencijal osobe za izvoðenje mnogobrojnih te kolièinom i intenzitetom raznolikih motorièkih aktivnosti. Sustavno djelovanje na te sastavnice specifiènim metodama i raznim oblicima poznato je kao razvoj fizièkih sposobnosti (physical development). Razina razvijenosti fizièkih sposobnosti jakosti, izdrljivosti, brzine, agilnosti i fleksibilnosti pokazatelj je uspjenosti toga djelovanja. Taj osnovni metodièki koncept obièno se u teoriju i metodiku treninga s kvalitetnim kva litetnim sportaima prenosi u obliku kondicijskog treninga. treninga. U èisto praktiènom smislu to znaèi znaèi primjenu mikro- i mezociklusa opæe i specifiène specifiène fizièke pripreme, nakon èega slijedi naglaavanje tehnièkog i taktièkog treninga te, na kraju, sudjelovanje u natjecanjima. Takav fragmentaran, rascjepkan pristup pripremi vrhunskih sportaa je, meðutim, neuèinkovit zbog neizbjenih gubitaka vremena i snage.
1. ODREÐENJE PROBLEMA Znanstveno rjeavanje problema moguæe je jedino ako se uporabi sustavna analiza u kojoj se kondicijski trening promatra kao kompleksan proces prilagoðavanja, adaptacije tijekom procesa razvoja i usavravanja fizièkih karakteristika uz striktno uvaavanje biodinamièkih i kinematièkih struktura odreðenog sporta. To se moe opisati kao jedna od najveæih filozofskih ideja naega n aega vremena, koju je definirao def inirao danski fizièar Niehls Bohr, kao naèelo subsidijarnosti (principle of the subsidiary - sposobnost da se olaka izvrenje osnovne radnje, op.prev.) ili nadopunjavanja (sinergizam suradnja razlièitih èimbenika u zajednièkom zaje dnièkom procesu kada se postie uèinak veæi od pukog zbroja ulaznih velièina). Prema tom naèelu, fizièko-motorièke karakteristike i navike valja promatrati kao komplementarne jedne drugima, kao jednako vane i kao neodvojive sastavnice motorièke funkcije, koje, tek promatrane zajedno, potpuno opisuju ontoloku prirodu motorièkog djelovanja sportaa. Ta metodièka definicija problema iznimno je vana za teoriju i praksu sportskoga treninga. Ona jasno otkriva univerzalnost prirode fizièke, kondicijske pripremljenosti i cjelovitost, kompleksnu strukturu trenanog procesa.
2. PRAKTIÈNI ASPEKTI KONDICIJSKOGA TRENINGA Na duge staze kondicijski se trening planira u tri glavne faze od kojih je svakoj svojstvena drugaèija dinamika s obzirom na karakteristike sporta. Prva se se faza faza sastoji od velike kolièine (ekstenzitet) trenanoga rada usmjerenoga na izgradnju tzv. osnovnih temelja (basic fundamentals), to zahtijeva velik udio opæeg, viestranog treninga (jakosti i èvrstine tenacity). Druga faza zahtijeva manju ukupnu kolièinu rada (ekstenzitet), ali veæi intenzitet treninga radi razvoja tzv. specifiènih temelja (specific fundamentals) odreðenoga sporta. 20
Treæa faza kondicijskog treninga izgraðuje specifiène sposobnosti i natjecateljske vjetine, kao i motorièka znanja, tj. one jedinstvene ivèano-miiæne funkcije koje zahtijeva odreðeni sport ili sportska grana. To su tzv.
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
diferencirane natjecateljske osnove (differentiated competition fundamentals), koje su poznate po svojoj visoko uèinkovitoj ivèano-miiænoj aktivnosti. U procesu sportske pripreme vrhunskih sportaa osobito mjesto je rezervira no za plan kondicijskog treninga u natjecateljskom dijelu godinjeg ciklusa. Karakteristike trenanog rada izvedene su iz pretpostavke kako su vrhunski sportai veæ izgradili baziène i specifiène temelje svoje fizièke pripremljenosti koje samo valja i dalje odravati na visokoj razini. Stoga se glavnina napora ulae u razvoj sportu svojstvenih fizièkih karakteristika kako bi se postigli visoki rezultati u natjecanju. U njima se oèituju sposobnosti tipa maksimalne ili dinamiène snage, jakosti ili brzinske izdrljivosti, maksimalne brzine i drugih sposobnosti o kojima ovisi uspjenost u sportu.
E M E T E Æ P O
Za postizanje toga cilja potreban je raznovrstan program treninga, sredstva koja koja se ugrubo mogu podijeliti na tri glavne skupine, u skladu sa strukturalnim i biomehanièkim obiljejima odreðenoga sporta: Vjebe opæe kondicijske pripreme ili opæepripremne vjebe (general preparatory exercises) za skladan i viestran razvoj osnovnih funkcionalnih i motorièkih ka rakteristika; Vjebe specifiène pripreme za izgradnju i odravanje sportu svojstvenih kondicijskih sposobnosti; Vjebe situacjske pripreme (specifièno natjecateljske vjebe) za diferencirani razvoj sposobnosti i znanja potrebnih za efikasno izvoðenje tehnièko-taktièkih zadataka u natjecateljskim uvjetima. ●
●
●
No, u svemu tomu najvaniji problem povezan je s primjenom raznovrsnih metoda, o kojima, pak, ovisi velièina, priroda i usmjerenost trenanog optereæenja. optereæenja. S tog aspekta valja raèistiti slijedeæa naèelna pitanja: Koje efekte na staniènoj razini izaziva primjena raznovrsnih trenanih optereæenja za razvoj triju osnovnih motorièkih sposobnosti: snage, izdrljivosti i brzine? Kojim je postotkom kondicijski trening trening raznih oblika zastupljen u godinjem ciklusu treninga? ●
●
Miiæna biopsija i ostale moderne istraivaèke metode otkrile su kako trenana optereæenja izazivaju inicijalne adaptacijske promjene na razini miiænih stanica, a onda te staniène promjene izazivaju adaptacijske promjene na razini srèano-ilnog sustava i krvi (Howald, 1989). Iz toga slijedi da miiæna aktivnost ovisi podjednako o molekularnoj strukturi i funkcioniranju kontraktilnih kontraktilnih proteina, kao i o primjerenoj opskrbi energijom i optimalnoj aktivaciji i koordinaciji ivèano-miiænog sustava. Promjene koje nastaju u tim dijelovima èovjekova organizma pod utjecajem raznih oblika i vrsta kondicijskog treninga tre ninga neizmjerno su vane za metodiku sportskoga treninga. N. Yakovlev (1983) je prikupio rezultate brojnih istraivanja o promjenama u skeletnim miiæima koje su nastale pod utjecajem trenanih operatora raznovrsnoga karaktera (tablica 1). Kao to se iz prikazanih podataka moe vidjeti, razlièiti trenani operatori (training ( training exercises) exercises ) izazivaju razlièite promjene u miiæima. Iz gore navedenoga slijedi da se svaki ljudski miiæ, zahvaljujuæi mozaièkoj kompoziciji raznih vrsta miiænih vlakana, moe adaptirati, priviknuti na trenana optereæenja raznih velièina i vrsta.
3. OSNOVNI MODELI KONDICIJSKOG TRENINGA Kondicijski trening vrhunskih sportaa vrlo je specifièan i ovisi o vrsti sporta i o sportaevom individualnom morfolokom i funkcionalnom statusu. No, neovisno o tome, u teoriji i metodici sportskoga treninga poznati su tzv. naèelni modeli kondicijskih treninga za pojedine skupine sportova koji su sliène motorièke i bio-energetske prirode. S tog aspekta razlikujemo tri skupine sportova unutar kojih se rabe sredstva i metode kondicijskog treninga vrlo sliènih parametara. Prva skupina sportovi sportovi i sportske discipline u kojima motorièku aktivnost obiljeavaju maksimalna koncentracija radnoga napora i stabilna biodinamièka struktura kretanja. Glavni energetski izvor je tjelesna prièuva kreatin fosfata. S obzirom na neke osobitosti biodinamike i kinematièkih struktura, ti se sportovi mogu podijeliti u dvije podskupine: aciklièni atletska atletska bacanja, sportska gimnastika i akrobatika, dizanje utega i drugi. ciklièni sprinterske sprinterske atletske discipline, plivanje, vonja bicikla i druge motorièke aktivnosti u trajanju do 20 25 s. ●
●
Osobitosti motorièkih aktivnosti u sportovima ove skupine odreðuju da prioritet u treningu imaju trenana optereæenja s naglaenim brzinsko-jakosnim karakterom, to izaziva trajne morfoloke, m orfoloke, biokemijske i fizioloke transformacije ivèano-miiænog sustava.
21
Cvetan eljaskov OSNOVE FIZIÈKE PRIPREME VRHUNSKIH SPORTAA
E M E T E Æ P O
Tablica 1. Mikrostruktura i biokemijske promjene u miiænim miiænim vlaknima nastale pod utjecajem treninga u kojemu su primijenjene razne vrste operatora (% promjene od poèetne po èetne razine, N. Yakovlev, 1983) Parametri
¹
1
Relativna miiæna masa, %
od ukupne tjelesne mase
2
Presjek, debljina debljina mi iænog
3
jediniènoj povrini presjeka motorièke jedinice
vlakna
Broj mitohondrija po
Vrsta vjebe Izdrljivost
Brzina
Jakost/snaga
9
32
39
0
24
30
60
30
-
5
54
60
7 23 0 40 12 80
63 57 18 58 58 70
68 30 59 53 38
0
15
53
23 230 10 53
40 100 56 45
20 28 20
Sadraj proteina:
4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15
Sarkoplazmatski retikulum (sarkoplazmatska mreica ili opna) Miofibrili Sarkoplazma Miozin Mioglobin CP Glikogen ++ Primitak Ñà preko retikuluma Fosforilaza Oksidacijski Oksidacijs ki enzimi Brzina glikolize Brzina oksidacije
Dakle, naglasci se u kondicijskom treningu temelje na rjeavanju dva glavna zadatka: U prvomu valja rijeiti problem svrhovite hipertrofije, uglavnom tetanièkih (brzo-kontraktilnih ili bijelih miiænih vlakana) koji pod utjecajem trenanih podraaja eksplozivnoga karaktera znatno poveæavaju svoju mehanièku i fizioloku uèinkovitost. Sadraj fosfata u njima je veæi i bogat energijom, a i veæa je aktivnost anaerobnih enzima koji odreðuju snagu (dinamiku) i kapacitet anaerobnih procesa. U drugom sluèaju dolazimo do problema optimizacije mehanizama ivèane adaptacije, tj. do poveæanja aktivnosti miiæa ili ukljuèivanjem veæeg broja motorièkih jedinica ili dodatnim snanijim podraivanje m veæ aktivnih motorièkih jedinica, kao i do problema nezaobilazne sinkronizacije aktivnosti razlièitih miiænih skupina, tj. do intramuskularne (unutarmiiæne) i intermuskularne (meðumiiæne) koordinacije. Za ilustraciju smo u tablici 2 predloili naèelni model godinjeg ciklusa kondicijskog treninga za vrhunske atletièare-bacaèe. Druga skupina ` sportovi sportovi i sportske discipline u kojima je motorièka aktivnost cikliènoga karaktera s oèitovanjem umjerene do submaksimalne snage. Osnovni izvori energije su opskrba kisikom i, do odreðene razine, glikolitièke prièuve. Ovoj skupini pripada jako puno sportova, a mogu se podijeliti u dvije podskupine: veslanje, plivanje (dionica do 400 m), biciklizam (cestovni) i neki drugi, u kojima se najvanija kvaliteta izdrljivost manifestira manifestira u èvrstoj vezi sa snagom, tj. svrha treninga je razvijati snanu izdrljivost (strength (strength endurance); maraton, trèanje na duge pruge, skijaki kros, klizaèke utrke na 5 i10 km, trèanje u prirodi (kros) i drugo. u kojima je izdrljivost povezana s brzinom, tj. svrha je kondicijskog treninga razviti brzinsku izdrljivost. ●
●
22
Usprkos nekim specifiènostima motorièkih aktivnosti koje razlikuju sportove iz tiih dviju podskupina, ipak je priroda prevladavajuæih sastavnica stanja fizièke pripremljenosti sportaa zajednièka, a moe se svesti na dva integralna pokazatelja poveæanje: energijskog potencijala tijela, racionalnosti energijske potronje i oporavka (Zhelyazkov&Iliev,, 1991). (Zhelyazkov&Iliev Struktura opisanog modela prikazana je na slici 1 (prema A. Polunin i G. Narskin, 1991).
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
Tablica 2. Model kondicijskog treninga za vrhunskog sportaa bacaèa kladiva Periodi
Pripremni Opæe
Stupnjevi
pripremni
Sati GPP SPP DP
E M E T E Æ P O
Natjecateljski
Specifièno
Rana natjecanja
pripremni
Glavna natjecanja
Prijelazni period
Σ
broj
%
broj
%
broj br oj
%
broj
%
broj br oj
%
broj
%
56 120 94
20,7 44,4 34,9
22 160 121
7,3 52,8 39,9
10 44 62
8,6 37,9 53,5
26 94 92
12,3 44,4 43,3
8 10 22
20,0 25,0 55,0
122 428 391
13,0 45,5 41,5
Σh % od ukupnog god. volumena
270
303
116
212
40
941
28,7
32,2
12,3
22,5
4,3
100
40 10 20 30 100
-
Relativan postotak rada na razvoju motorièkih sposobnosti – u %
Jakost/snaga Brzina Koordinacija
50 30 10 10 100
Izdrljivost Σ
%
40 40 15 5 100
30 45 25 100
15 50 35 100
GPP general physical preparation opæa fizièka priprema; SPP special physical preparation specijalna fizièka priprema; DP differntiated preparation specifièna natjecateljska priprema
Running Exercises for Speed and Strength 41-42 % Year volum volum e
A a
X
B b
43-44 %
C
D
c
XI
From General preparation
A
d
X II
I
a
II
F r o m S p e c ia ia l Winter Prep. Competitions
I Preparatory period
I C o m p e t i t i ve ve period
I II From GP
B b
6-7 %
C
D
c
IV
d
V
From SP
II Preparatory period
VI
D c
V II
Early competitions
d
V III From SP
IX
Basic Competitions
II Com petitive petitive period
Slika 1. Distribucija rada za razvoj brzine-sile (velocity-force)i i specifiènog trkaèkog rada za trkaèa na srednje pruge (prema A. Polunin i G. Narskin, 1991). Iz gore prikazanog je jasno da se specifièni trkaèki rad u aerobnom reimu (A), na razini anaerobnoga praga (B), u aerobno-anaerobnom reimu (C) te u anaerobnom reimu (D) nalazi u specifiènim proporcijskim odnosima sa svim oblicima opæe fizièke pripreme (GPC general physical conditioning) conditioning) (a), opæom fizièkom pripremom pripremo m (GPC) brzinsko-snanoga karaktera (b), GPC trèanja i poskoka (c) te GPC istrajna rada (maintaining work) brzinsko-snanoga karaktera (d). Stupnjevi koncentrirane brzinsko-snane pripreme (u treningu) opisani su u kvadratima. Postoci primjene pojedinih sredstava tijekom godinjeg godinje g ciklusa prikazani su u tablici 3.
23
Cvetan eljaskov OSNOVE FIZIÈKE PRIPREME VRHUNSKIH SPORTAA
E M E T E Æ P O
Tablica 3. Godinji program brzinsko-snane pripreme vrhunskih atletièara, trkaèa na srednje pruge Sredstva za trening snage
Mjeseci u godišnjem ciklusu treninga X 5
X XII 6
XII 2
I 0,5
II -
III 5
IV 5
V 1
VI 0,5
VII 0,5
VIII 2
IX -
Ukupno 27,5
1,5
2
4
1
0,5
2
4
4
2
2
2
0,5
25,5
Trèanje brdovitim
-
4
8
-
-
-
8
12
-
-
4
-
36
(km)
-
6
11
-
-
-
8
16
-
-
4
-
45
Daljinski skokovi
-
3
7
-
-
-
5
5
-
-
1
-
21
-
-
-
500
200
-
-
-
300
200
150
50
1400
5,5
4
4
-
-
5
2
-
-
-
-
-
20,5
2
2
2
1
2
2
1
2
-
1,5
-
-
19
14
18
20
2,5
2,5
14
21
19
2,5
2,5
8
1
125
11,2
14,4
16
2
2
11,2
16,8
15,2
2
2
6,4
0,8 0, 8
100
GPP (sati) Trèanje dionica (snana izdrljivost)
exc.(sati)
terenom (sati)
(ê m)
Daljinski poskoci (broj) Trèanje uz kosinu
(sati) Jakost cijelog tijela (sati) Ukupno vrijeme za razvoj skoènosti jaksoti (sat) % od godišnjeg volumena
41,6%
43,2%
6,4%
Treæa skupina sportovi sportovi kompleksne motorièke aktivnosti koje su intervalno-varijabilnoga karaktera s opskrbom energijom iz aerobno-anaerobnih izvora. Mogu se razdijeliti na dvije podskupine: sportske igre nogomet, koarka, odbojka, rukomet, hokej na ledu, ragbi, tenis i drugi. Motorièke aktivnosti su brzinsko-snanoga karaktera, a oèituju se trajanjem kroz dui period i manifestiraju se varijabilno u stanjima kompenziranoga umora (compensated ( compensated fatigue). Takva narav sportova odreðuje i cilj kondicijskog treninga stvaranje i razvoj brzinsko-snane brzinsko-sna ne izdrljivosti, kao i uèinkovite regulacije kretanja na iro koj aerobnoj osnovi (Zhelyazkov&Kulle, 1993). borilaèki sportovi hrvanje hrvanje (slobodnim stilom i klasièno), boks, borilaèke vjetine, maèevanje i drugi. Motorièka aktivnost je i u njima varijabilna i eksplozivnoga karaktera, ali traje relativno kraæe nego u prije opisanoj podskupini sportova. Potrebna energija za intenzivnu sportsku aktivnost dobiva se iz, primarno, glikolitièkih izvora. Iz navedenoga je vie nego oèito da je kondicijski trening za ovu skupinu sportova iznimno komple ksan. Na slici 2 prikazan je naèelni model kondicijskog treninga za sportske igre. ●
●
4. ZAKLJUÈAK Kondicijski trening sloeni je sustav specifiènih sredstava, optereæenja, metoda i oblika rada namijenjenih razvoju i unapreðenju specifiènog radnoga kapaciteta pojedinca. Taj je sustav èvrsto povezan (visoka korelacija) s glavnim faktorima uspjenosti (performance) u odreðenom sportu ili sportskoj disciplini. I ba je to razlog da se kondicijskom treningu daje vano mjesto u teoriji i metodici sportskoga treninga.
24
Igor Jukiæ, Dragan Milanoviæ, Duan Metiko
STRUKTURA KONDICIJSKOG TRENINGA
E M E T E Æ P O
STRUKTURA KONDICIJSKOG TRENINGA Igor Jukiæ, Dragan Milanoviæ, Duan Metiko Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu
1. UVOD Kondicijska priprema sportaa velikim je koracima ula u sustav sportske pripreme u drugoj polovici 20. stoljeæa. To se posebno odnosi na najpopularnije sportove poput sportskih igara, borilaèkih sportova, tenisa i drugih. Nakon razdoblja u kojem su dobrim dijelom iscrpljene rezerve tehnièko-taktièkog treninga, unapreðenje fizièkih svojstava dobiva na sve veæoj vanosti. Takav se trend nastavlja i u najnovije vrijeme. Zahtjevi suvremenog sporta mogu se promatrati kroz sportski i okolinski okvir. Natjecateljski stres u tjelesnom, emocionalnom, intelektualnom i senzornom smislu ozbiljno ugroava sportaev osobni integritet. Zgusnuti kalendar natjecanja, veliki broj kontinentalnih i interkontinentalnih putovanja, skraæeno vrijeme oporavka, sve izraenija i ujednaèenija konkurencija te niz drugih faktora razlozi su zbog kojih u suvremenom sportu opstaju samo najspremniji sportai. sportai. S druge strane rastu zahtjevi i oèekivanja ue i ire okoline prema ostvarivanju sportskih rezultata. Upravljaèke strukture sportskih klubova i selekcija, ulagaèi, sponzori, mediji i gledateljstvo s pravom od vrhunskih sportaa oèekuju znaèajna postignuæa. Zbog navedenih razloga struèni sportski timovi ele sustav sportske pripreme dovesti na najviu razinu. Bez optimalne kondicijske pripreme takvu je razinu teko ostvariti. Kondicijski trening se moe definirati kao proces unapreðenja motorièkih i funkcionalnih sposobnosti, morfolokih karakteristika, zdravstvenog statusa sportaa te za tu svrhu potrebnih motorièkih znanja. Kao i svaki transformacijski sustav, kondicijski trening ima hipotetièki definirane operator e koji iz nekog stanja Si trebaju sportaa X prevesti u eljeno stanje Sf. Razlika izmeðu stanja Si i Sf predstavlja efekte kondicijskog transformacijskog procesa. Kondicijska priprema pripr ema je sastavni dio globalnog sustava sportske pripreme. Zasebno promatrana, kondicijska priprema ostvaruje utjecaje prema temeljnim kondicijskim svojstvima. Ipak, osnovno promatranje i vrednovanje ovog tipa pripreme usmjereno je na povezanost s drugim segmentima pripremljenosti. Takvim vezama nastaje integralna sportska pripremljenost kao temeljni temeljni smisao sportskog treninga. U okviru integralne pripremljenosti kondicijska pripremljenost predstavlja pretpostavku za kasniju uspjenu manifestaciju natjecateljskih potencijala sportaa.
2. DOSADANJE SPOZNAJE O STRUKTURI KONDICIJSKOG TRENINGA
26
U novije vrijeme veæi broj autoriteta iz podruèja kondicijskog treninga postavili su razlièite sustave trenanog rada. Posebno interesantan segment ovog problema prepoznaje se u pristupu razlièitih autora (kondicijskih trenera) prema usmjerenosti kondicijskog treninga. Gotovo iznenaðuje broj razlièitih pristupa, a jedan broj takvih razmiljanja predstavljen je u ovom poglavlju. Gredelj i suradnici (1975) u eksperimentalno utemeljenoj strukturi motorièkih sposobnosti upuæuju na egzistiranje generalnog motorièkog faktora i njemu dva podreðena faktora (mehanizam za regulaciju gibanja i mehanizam za energetsku regulaciju). Prvi od njih se dijeli na mehanizam za strukturiranje gibanja (koordinacija ruku, nogu i cijeloga tijela, brzina izvoðenja kompleksnih motorièkih zadataka, reorganizacija stereotipa gibanja, agilnost, koordinacija u ritmu, brzina uèenja motorièkih zadataka zadata ka i brzina alternativnih pokreta) i na mehanizam za sinergijsku regulaciju i regulaciju tonusa (brzina jednostavnih pokreta, fleksibilnost, ravnotea otvorenim i zatvorenim oèima, te preciznost ciljanjem i gaðanjem). Drugi mehanizam drugoga reda dijeli se na mehanizam za regulaciju intenziteta ekscitacije (eksplozivna snaga i dinamometrijska sila) i na mehanizam za regulaciju trajanja ekscitacije (repetitivna snaga ruku, trupa i nogu, statièka snaga sna ga ruku, nogu i trupa). Putem kineziolokih transformacijskih procesa na ove sposobnosti je moguæe utjecati i time unapreðivati tjelesnu pripremljenost. Zatsciorskij (1977) svoj sustav razvoja fizièkih svojstava zasniva na brojnim znanstvenim istraivanjima iz razlièitih sportskih disciplina. Samoj strukturi svojstava koja je potrebno razvijati pripadaju sposobnosti snage,
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
brzine, izdrljivosti, okretnosti, okr etnosti, gibljivosti, sposobnosti relaksacije miiæa, ravnotee i osjeæaja za prostor. Autor posebnu pozornost usmjerava na zakonitosti utjecaja trenanog rada u odnosu na razinu treniranosti i velièinu optereæenja, te na metodiku razvoja osnovnih sposobnosti i njihovih kombinacija. Banister i sur. (1984) u Modeliranju trenanih zahtjeva kod sportaa uspostavljaju kibernetièki sustav za razvoj sportskih dostignuæa. Kao osnovni generator razvoja tjelesnih sposobnosti navodi se trening (generalnog tipa) koji, nakon to je primio utjecaje svih internih i eksternih faktora (ishrana, farmakologija, f armakologija, alkohol, puenje, umor uslijed treninga), efekte integrira s efektima tehnièko-taktièke i psiholoke pripreme, to konaèno proizvodi realna sportska dostignuæa. U podsustavu namijenjenom razvoju tjelesnih sposobnosti prepoznaju se segmenti koji se odnose na: kardiorespiratorni fitness, trening snage (strength) i brzinsko-ekspl brzinsko-eksplozivnih ozivnih svojstava (power), trening fleksibilnosti i trening motorièke koordinacije. Bridgman (1991) upuæuje na tjelesne karakteristike koje je u razlièitim sportovima poeljno testirati i unaprijeðivati. To su: brzina, jakost, miiæna izdrljivost, snaga, eksplozivnost, eksplozivn ost, agilnost, brzina reakcije, fleksibilnost, fleksibilnost, srèano ilna izdrljivost (aerobna), ravnotea, anaerobna izdrljivost, sastav tijela i kinestetièka percepcija. Brzycki i Brown (1993) dijele sustav tjelesne pripreme na trening snage (strength) i kondicioniranje (conditioning). Trening Trening snage ima dva osnovna pravca: smanjivanje moguænosti ozljeda i unapreðivanje sposobnosti. Kondicioniranje je takoðer podijeljeno u dva dijela: opæi i specifièni program. Opæi program podrazumijeva razvoj opæe (aerobne) izdrljivosti, dok specifièni program podrazumijeva razvoj anaerobne izdrljivosti. Zasebno je tretirana specifièna kondicija, koja je opisana skupom specifiènih kondicijskih vjebi na koarkakom terenu (uglavnom anaerobnog tipa). U dodatku se kao vaa n dio tjelesne pripreme koarkaa navodi program za razvoj fleksibilnost fleksibilnostii i osnovne odrednice u ishrani. Bompa (1994) razlikuje generalnu i specifiènu fizièku fiz ièku pripremu. U odnosu na pojedina biomotorièka svojstva, autor razlikuje trening snage (maksimalna snaga, sila i miiæna izdrljivost), trening izdrljivosti (aerobne i anaerobne) u okviru kojeg govori o treningu pojedinih energetskih sistema (trening tolerancije na laktate, trening maksimalnog primitka kisika, trening anaerobnog praga, trening fosfagenog sustava i trening aerobnog praga), trening brzine (vrijeme reakcije, apsolutna brzina i razbijanje brzinske barijere), trening fleksibilnosti fleksibilnosti i trening koordinacije. Wathen i Roll (1994) u svom sustavu trenanog rada na razvoju tjelesnih sposobnosti posebnu pozornost usmjeravaju na razvoj snage i snanih svojstava (hipertrofija, snana izdrljivost, bazièna snaga i sila), fleksibilnosti, te aerobnih i anaerobnih sposobnosti. Kraemer (1994) je postavio vrlo jednostavnu strukturu treninga za razvoj kondicijskih sposobnosti. Struktura se odnosi na razvoj sposobnosti kroz tri osnovna tipa treninga: aerobni trening (aerobne sposobnosti), anaerobni trening (anaerobne sposobnosti) sposobnosti) i trening s optereæenjem (snaga i sila). Bangsboo (1994) razlikuje nekoliko podtipova kondicijskog treninga: aerobni (regeneracijski, nisko i visoko intenzivni), anaerobni (brzina i brzinska izdrljivost), trening jakosti (bazièni i funkcionalni), trening brzinske i dugotrajne miiæne izdrljivosti, te trening koordinacije i fleksibilnosti. Weineck (1995) govori o slijedeæim oblicima kondicijske pripreme: treningu brzine, okretnosti, snage (brzinske i maksimalne) i izdrljivosti (aerobne i snane). Drabik (1996) kondicijsku pripremu temelji na razvoju koordinacije, izdrljivosti, brzine, snage i relaksibilnosti. Prema Brownu (1996) temeljem kondicijske pripreme unapreðuju se slijedeæa svojstva: antropometrijske karakteristike, brzina, eksplozivnost, jakost, snaga, agilnost, fleksibilnost, koordinacija, kardiorespiratorni fitness i vidne sposobnosti. Britenham (1996) u svom sustavu tjelesne pripreme koarkaa razdvaja znaèenje globalne pripremljenosti (physical fitness) i sportsku pripremljenost (athleticism). Kao osnovne komponente globalne pripremljenosti autor navodi: kardiorespiratorni fitness, miiænu snagu, miiænu izdrljivost, fleksibilnost i sastav tijela. Pod segmentom sportske pripremljenosti ubraja: brzinu, eksplozivnu snagu, agilnost i koordinaciju. Poseban segment ovog sustava je specifièni kondicijski trening koji se odvija u okviru individualnih i timskih vjebi na koarkakom terenu koje su bliske realnim uvjetima natjecanja. Posebna pozornost usmjerena je na testiranje sposobnosti, te na odreðivanje kriterija vrijednosti ostvarenih testovnih rezultata. Weatherly i Schinck (1996) sustavu individualne tjelesne pripreme koarkaa naglaavaju vanost razvoja eksplozivne (rad u teretani) i reaktivne snage (pliometrijski trening), razvoja anaerobnih energetskih mehanizama (intervalni sprinterski trening), razvoja fleksibiln fleksibilnosti osti i optimalizaci optimalizacije je sastava tijela. Trenanim programima za razvoj ovih obiljeja mora prethoditi testiranje i vrednovanje, a posebna se pozornost usmjerava prema farmakolokoj suplementaciji. Milanoviæ (1997) u okviru fizièke pripreme sportaa razdvaja trening funkcionalnih sposobnosti i trening motorièkih sposobnosti. Osnove metodike treninga funkcionalnih sposobnosti èini anaerobno i aerobno treniranje s temeljnim principima razvoja osnovnih funkcionalnih mehanizama. Trening motorièkih sposobnosti ukljuèuje sustave za razvoj i odrav anje snage,
E M E T E Æ P O
27
Igor Jukiæ, Dragan Milanoviæ, Duan Metiko
STRUKTURA KONDICIJSKOG TRENINGA
E M E T E Æ P O
brzine, izdrljivosti, gibljivosti, koordinacije i preciznosti, te kombiniranih motorièkih sposobnosti. Cjelokupnu kondicijsku pripremu autor dijeli na opæu, osnovnu i specifiènu. Vermeil i Helland (1997) razdvajaju èetiri osnovne komponente treninga. Prvu komponentu nazivaju radni kapacitet (work capacity), u okviru koje svrstavaju trening aerobnog i anaerobnog kapaciteta, snane izdrljivosti, baziène snage i fleksibilnosti, te unapreðenje sastava tijela. Druga komponenta ukljuèuje razvoj maksimalne, re lativne, statièke i ekscentriène snage. Treæa komponenta podrazumijeva razvoj tri razlièita tipa brzinske snage: startne snage, eksplozivne snage i elastiène snage. Posljednja, èetvrta komponenta treninga usmjerena je na razvoj manifestnih oblika brzine: akceleracije, apsolutne brzine, brzinske izdrljivosti i specijalne brzine. Kao zaseban dio cijelog sustava treninga navodi se prevencija ozljeda. Dick (1997) govori o zahtijevanim opæim tjelesnim karakteristikama koje je potrebno razvijati za visoka sportska dostignuæa. To su: snaga, snana izdrljivost, opæa ili srèana izdrljivost, brzinska izdrljivost, brzina, elastièna snaga i okretnost. Prije samog treninga spomenute sposobnosti je potrebno detaljno procijeniti, a po zavretku rada efekte treba vrednovati. Joch (1997) je postavio sustav razvoja fizièkih sposobnosti za sprintere. Sustav se sastoji od est dijelova: razvoja startnog ubrzanja i brzine trèanja, razvoja svih vidova snage, razvoja brzinske izdrljivosti, razvoja opæe izdrljivosti, opæe fizièke pripreme (globalna priprema lokomotornog aparata) i treninga koordinacije. Keul (1984. prema Milanoviæ, 1997) usmjerava djelovanje kondicijskog treninga na tri sustava: energetski sustav (osnovni energetski kapaciteti), stanièno strukturalni sustav (lokomotorni sustav) i neuro-mentalni sustav (psiholoke karakteristike). Kao primarni efekti sinergijskog djelovanja na ove sustave pojavljuju se: usavravanje psihofizièkih sposobnosti, odgaðanje reakcija umora, ubrzavanje procesa oporavka, te smanjenje broja i teine ozljeda. Fox (1980. prema Milanoviæ, 1997) kondicijski trening dijeli na dva podsustava. Prvi ukljuèuje kardiorespiratorni trening koji je usmjeren na razvoj funkcionalnih sposobnosti (aerobni trening, anaerobni trening i mjeoviti aerobno-anaerobni trening). Drugi podsustav predstavlja neuro-muskularni trening, usmjeren na trening motorièkih sposobnosti (izdrljivost, snaga, brzina, gibljivost te kombinacije sposobnosti kao to su repetitivne snage, eksplozivne snage, brzinske izdrljivosti, brzinske snage). Gambetta (1998) pod kondicijskim treningom podrazumijeva razvoj radnog kapaciteta, brzine, snage, jakosti, koordinacije i motorièkih znanja. Draowitch i Westcott (1999) pod kondicijskom pripremom podrazumijevaju: fitness (kardiorespiratorne sposobnosti), trening snage i jakosti i fleksibilnosti te unapreðenje fleksibilnosti i stabilnosti lokomotornog aparata. Hollman i Hettinger (2000) sustav kondicijske pripreme dijele na razvoj snage, brzine, izdrljivosti (lokalne i opæe), fleksibilnosti i koordinacije. Platonov (2000) kroz promatranje tjelesnih svojstava koja je potrebno razvijati fizièkom pripremom govori o: brzini, gipkosti, jakosti, ja kosti, koordinaciji, hipertrofiji i izdrljivosti. Kamen (2001) razlikuje trening miiæne jakosti, aerobne izdrljivosti, brzine, brzine reakcije, snage, fleksibilnosti i postupke za optimalizaci optimalizaciju ju sastava tijela. Kurz (2001) je postavio sustav kondicijskog treninga koji se zasniva na razvoju snage, brzine, izdrljivosti, kordinacije, agilnosti i relaksibilnosti. Clark (2001) razlikuje dva temeljna segmenta tjelesne pripremljenosti: motorièki i zdravstveno-morfoloki. U motorièki spadaju postupci za unapreðenje: snage, jakosti, izdrljivosti, fleksibilnosti, brzine, agilnosti i neuromuskularne kontrole. U zdravstveno-morfoloki dio pripadaju: srèano-ilna efikasnost, endokrina adaptacija, hipertrofija, smanjenje potkonog masnog tkiva, poveæanje metabolièke efikasnosti, unapreðenje mekih tkiva i poveæanje gustoæe kostiju. Foran (2001) u svoj sustav kondicijske pripreme ukljuèuje transformaciju slijedeæih svojstava: fleksibilnost, jakost, snaga, eksplozivnost, 3-D balans, stabilnost stabilnost trupa, agilnost i koordinaciju, ubrzanje i brzinu i aerobni kapacitet. Posebno vani dijelovi ovog sustava su specifièni kondicijski trening i rehabilitacija sportskih ozljeda. eljaskov (2001) je svoja razmiljanja o svojstvima na koja je kondicijskim treningom potrebno djelovati usmjerio prema jakosti, izdrljivosti, brzini, spretnosti i gibljivosti. Rezultati istraivanja i praktiènih spoznaja veæeg broja autora o strukturi kondicijskog treninga upuæuju na raznolikost pristupa ovom segmentu sportske pripreme. Iako postoje odreðene sliènosti izmeðu razlièitih pristupa, znakovito je da svaki od struènjaka predstavlja pojedine specifiènosti koje su odraz povijesnih, sociokulturalnih, znanstvenih i struènih znakovitosti okruenja u kojem navedeni eksperti djeluju.
3. STRUKTURA KONDICIJSKOG TRENINGA 28
Za kondicijskog trenera, ali i druge èlanove struènog tima, iznimno je vano odrediti se u kojem æe pravcu usmjeriti trenana djelovanja. djelovanja. Buduæi se iz prethodnog poglavlja jasno moe zakljuèiti zakljuèiti kako svjetska iskustva o strukturi kondicijskih svojstava nisu jedinstvena, prilikom kreiranja kondicijske pripreme potrebno je uvaiti
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
to veæi broj znanstvenih spoznaja i empirijskih iskustava.Temeljem dosadanjih spoznaja i iskustva autorskog tima, u ovom radu postavljen je sustav usmjerenosti kondicijskog treninga. Iz prikaza 1 je vidljivo da je kondicijski trening proces koji je usmjeren na unapreðenje motorièkih i funkcionalnih (energetskih) sposobnosti, morfolokih karakteristika, zdravstvenog statusa i motorièkih znanja sportaa. Prikazani sustav obiljeen je brojnim interakcijama razlièitih svojstava to upuæuje na postojanje integralne kondicijske pripremljenosti. Time se, zapravo, eli ukazati na vanost i vrijednost svake zasebne kondicijske karakteristike, ali prije svega u kontekstu stvaranja integralne kondicijske kondicijske kvalitete sportaa koja æe se ispoljiti u realnim natjecateljsk natjecateljskim im uvjetima. Svaka od karakteristika zavrijeðuje nekoliko rijeèi. Prema Zaciorskom (1975.) motorièke sposobnosti su oni oblici motorièke aktivnosti koji se pojavljuju u kretnim strukturama koje se mogu opisati jednakim parametarskim sustavom, koje se mogu izmjeriti istovjetnom skupinom mjera i u kojima nastupaju analogni fizioloki, bioloki i psihièki procesi, odnosno mehanizmi. Istraivanja motorièkih sposobnosti potvrdila su da ovaj segment nije opisan jednom ili s nekoliko latentnih dimenzija, veæ se radi o sloenoj strukturi kvantitativnih (snaga, brzina, izdrljivost) i kvalitativnih (koordinacija, fleksibilnost, fleksibilno st, preciznost ) svojstava (Meinel, 1981 prema Milanoviæ 1997) ili o hijerarhijsk hijerarhijskii ureðenom sustavu sposobnosti (Gredelj i sur. 1975). Dvije od navedenih motorièkih sposobnosti (relaksibilnost (relaksibilnost i vidne sposobnosti) ne pojavljuju se èesto u strukturama kondicijskih svojstava. Relaksibilnost je sposobnost sportaa da u odgovarajuæim vrlo kratkim vremenskim sekvencama ukljuèuju, ali i iskljuèuju djelovanje odreðenih miiænih jedinica. To se odnosi na agonistièke i antagonistièke miiæne skupine istog ekstremiteta, ali i na udaljene miiæne skupine, èija je relaksiranost vana za efektivnost konkretnog gibanja. Vidne sposobnosti opisuju niz vanih karakteristika koje vidni aparat manifestira u motorièkim gibanjima. U njih ubrajamo: vidnu koncentraciju, vidno podeavanje, vidnu memoriju, periferni vid, vidnu vremensku reakciju, fleksibilnost vidnog fokusiranja, dubinsku vidnu percepciju itd. Funkcionalne sposobnosti oznaèavaju uèinkovitost energetskih procesa u organizmu, a odnose se na uèinkovitost aerobnih i anaerobnih funkcionalnih mehanizama. Svaku sportsku granu moguæe je opisati dominacijom pojedinih energetskih mehanizama. Vrlo se èesto u kontekstu kondicijske pripreme povezuju termini izdrljivost i funkcionalne sposobnosti. Takva Takva povezanost je logièna s obzirom da su energetski kapaciteti uvjet za manifestacij manifestacijee izdrljivosti. Ipak, na temelju neto sloenije strukture izdrljivosti (biomehanièki, (biomehanièki, biokemijski, psiholoki pokazatelji), ova sposobnost s pravom pripada motorièkom prostoru. Morfololoke osobine opisuju graðu tijela sportaa na temelju veæeg broja antropometrijskih podataka. Osnovne èetiri morfoloke osobine su longitudinalna dimenzionalnost skeleta, transverzalna dimenzionalnost skeleta, volumen miiænog tkiva i potkono masno masn o tkivo. Buduæi je uglavnom nemoguæe trenanim trenani m putem utjecati na prve dvije karakteristike, kondicijski je trening usmjeren, okrenut ka optimalizaciji kolièine miiæja i potkonog masnog tkiva, sukladno zahtjevima konkretnog sporta. Konstitucijske karakteristike u jednadbi specifikacije razlièitih sportova imaju svoju poziciju, a èak se i u okviru pojedinih disciplina ili igraèkih pozicija (timski sportovi) govori o specifiènim zahtjevima u odnosu na morfoloka svojstva. Naporan reim ivota vrhunskih sportaa, koji ukljuèuje trening, natjecanja, putovanja, medijski pritisak i dr., iziskuje visoku razinu sportske pripremljenosti. Jedna od temeljnih pretpostavki i odlika sportske treniranosti je i optimalno zdravstveno stanje. Optimalizaciji zdravlja sportaa u velikoj mjeri trebaju doprinositi preventivni kondicijski programi. Njihov primarni cilj je smanjenje broja i teine ozljeda sportaa. Sastavnice ovih programa su postupci unapreðenja miiæa i vezivnog tkiva lokomotornog sustava sportaa, te njihove sposobnosti kvalitetnih motorièkih reakcija u urgentnim, po zdravlje opasnim, situacijama. Jednako vaan dio kondicijske pripreme je i rehabilitacija sportskih ozljeda, posebno njen zavrni dio koji nazivamo sportska faza rehabilitacije. U kondicijskoj pripremi posebno su vana motorièka znanja. Pod pojmom motorièkih informacija ili motorièkih znanja podrazumijevaju se formirani algoritmi naredbi, smjeteni u odgovarajuæim motorièkim motorièkim zonama CNSa koji omoguæavaju ostvarivanje svrhovitih motorièkih struktura gibanja (Mrakoviæ i sur. 1993). Bez odgovarajuæih motorièkih znanja, koja se prepoznaju kroz svladane tehnike kondicijskih vjebi, nemoguæe je zamisliti uèinkovito i sigurno treniranje. Motrorièka znanja se za potrebe kondicijske pripreme mogu odrediti kao znanja potrebna za unapreðivanje motorièkih sposobnosti, funkcionalnih sposobnosti, morfolokih karakteristika i zdravstvenog statusa sportaa. Svi znaèajniji postupci u okviru kondicijske pripreme zasnivaju se na dijagnostièkim postupcima kondicijskih svojstava. Ovim je postupcima namjera utvrditi stanje treniranosti u kojem se sporta trenutno nalazi, da bi
E M E T E Æ P O
29
Igor Jukiæ, Dragan Milanoviæ, Duan Metiko
STRUKTURA KONDICIJSKOG TRENINGA
E M E T E Æ P O
se na temelju takvih informacija pristupilo metodièkom oblikovanju i programiranju kondicijskog treninga. Pod dopunskim faktorima kondicijske pripreme podrazumijevaju se sve one motorièke i nemotorièke aktivnosti kojima se mogu unaprijediti sposobnosti, osobine i znanja sportaa, a koje ne pripadaju sustavu treninga i natjecanja u klasiènom smislu (metode oporavka, reim ivota, prehrana, organizacijski uvjeti itd.) VIŠESTRANO- BAZIÈNI KONDICIJSKI TRENING
SPECIFIÈNOSITUACIJSKI KONDICIJSKI KONDICIJSKI TRENING
KONDICIJSKI TRENING
SPOSOBNOSTI (MS)
FUNKCIONALNE SPOSOBNOSTI (FS)
MORFOLOŠKE KARAKTERISTIKE (MK)
SNAGA I JAKOST
AEROBNE SPOSOBNOSTI
OPTIMALIZACIJA SASTAVA TIJELA
MOTORIÈKE
KOORDINACIJA
PREVENCIJA OZLJEDA SPORTSKA FAZA REHABILITACIJE OZLJEDA
BRZINA IZDRLJIVOST
ZDRAVSTVENI STATUS (ZS)
AEROBNO-ANAEROBNE SPOSOBNOSTI
ANAEROBNE SPOSOBNOSTI
AGILNOST FLEKSIBILNOST RAVNOTEA MOTORIÈKA
ZNANJA
RELAKSIBILNOST
MS
VIDNE SPOSOBNOSTI DIJAGNOSTIKA KONDICIJSKIH SVOJSTAVA
FS
MK
ZS DOPUNSKI FAKTORI KONDICIJSKE PRIPREME
4. VRSTE KONDICIJSKE PRIPREME 4.1. Viestrana kondicijska priprema
30
Pod opæom (viestranom) pripremom podrazumijeva se razvoj irokog spektra sposobnosti, od kojih se neke u konkretnom sportu ne mogu direktno ispoljiti, veæ se javljaju kao èimbenik kasnijeg razvoja specifiènih i situacijskih svojstava. Opæa kondicijska priprema usmjerena je na poboljanje sposobnosti svih topolokih regija tijela, na podizanje efikasnosti svih organa i organskih sustava, na podizanje funkcionalnih f unkcionalnih sposobnosti kao i primarne jakosti, brzine, izdrljivosti i gipkosti (Milanoviæ, 1987). Ovim sustavom rada takoðer je vano orijentirati se na unapreðenje razlièitih vidova koordinacije. Kroz Kr oz sustav viestrane kondicijske pripreme nastoji se unaprijediti zdravstveni status sportaa putem preventivnih trenanih djelovanja. Pojedini P ojedini autori (Vermeil (Vermeil i Heland, 1997.) ovaj segment kondicijske pripreme nazivaju razvojem radnog kapaciteta, kao pretpostavkom za razvoj baziènih i specifiènih sposobnosti. Viestrana kondicijska priprema posebno je uèinkovita ukoliko se provodi u viegodinjem trenanom razdoblju. Ipak, ovaj tip pripreme egzistira u gotovo svakom godinjem ciklusu treninga vrhunskih sportaa. Tada je najèeæe rijeè o unapreðenju aerobnih sposobnosti (regeneracijskog i ekstenzivnog tipa), primarnih motorièkih sposobnosti, sposobnos ti, sastava tijela (odnos miiæne mase i potkonog masnog tkiva) tkiva) te zdravstvenog statusa koarkaa.
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
Osnovni metodièki parametri viestrane pripreme kreæu se u okviru upotrebe najireg repertoara trenanih sadraja, minimalnog i medijalnog intenziteta optereæivanja, znatnog trajanja podraaja te dovoljno dugog trajanja odmora koji mogu biti razlièiti od specifiènih energetskih zahtjeva konkretnog sporta.
4.2. Bazièna kondicijska priprema
E M E T E Æ P O
Osnovna ili bazièna kondicijska priprema podrazumijeva razvoj najznaèajnijih sposobnosti za uspjeh u konkretnom sportu putem primjene za tu svrhu najuèinkovitijih metodskih postupaka. Kondicijska svojstva koja su u jednadbi uspjeha konkretnog sporta visoko pozicionirana jesu u prvom planu usmjerenosti treninga. Iznimno je vano daljnje usavravanje funkcionalnih funkciona lnih i motorièkih sposobnosti u kontekstu stvaranja preduvjeta za razvoj specifiènih kvaliteta u podruèju izdrljivosti.U okviru baziène kondicijske pripreme metodièki parametri poprimaju neto drugaèije posebnosti. Izabiru se oni sadraji koji su najprimjereniji razvoju pojedinog svojstva: intenzitet optereæenja u rasponu je od medijalnog do maksimalnog, ekstenzitet ostaje naglaen, ali se prilagoðava usmjerenosti treninga, a karakter i trajanje odmora stavljaju sportae u sve zahtjevnije energetske situacije.
4.3. Specifièna kondicijska priprema Specifièna kondicijska priprema neposredno je vezana za izvedbu razlièitih struktura tehnièkih elemenata u kondicijskim uvjetima. Ovaj tip kondicijske pripreme, zapravo, integrira kondicijski i tehnièki trening. U okviru specifiène kondicijske pripreme broj svojstava koja elimo transformirati tra nsformirati se suava na one najvanije.Vaan preduvjet za kreiranje programa specifiène kondicijske pripreme je poznavanje tehnike konkretnog sporta. Realizacija ovakvih programa vezana je uz suradnju kondicijskog i glavnog trenera. Metodièki parametri specifiène kondicijske pripreme priblieni su realnim zahtjevima izvoðenja struktura gibanja u konkretnom sportu. Sadraji su iskljuèivo vezani uz tehniku, intenzitet se najèeæe kreæe od submaksimalnog do maksimalnog, ekstenzitet se znatno smanjuje u odnosu na viestranu i baziènu pripre mu, a karakter i trajanje odmora priblieni su realnim energetskim uvjetima sportske aktivnosti.
4.4. Situacijska kondicijska priprema Situacijska kondicijska priprema integrira taktièki i kondicijski trening. Kljuèna toèka koja razlikuje specifièni i situacijski kondicijski trening jesu uvjeti suradnje i suprotstavljanja. Naime, kondicijske vjebe se mogu opisati kao situacijske ukoliko se odvijaju u bilo kojim uvjetima suradnje i suprotstavljanja sportaa na sportskom terenu i u okviru dijelova ili natjecanja u cijelosti, uz pojaèan dinamizam ili trajanje aktivnosti ili uz poveæano vanjsko optereæenje. Metodièki parametri situacijske kondicijske pripreme nastoje se izjednaèiti s realnim natjecateljskim uvjetima ili èak neto uveæati. uve æati. Tom bi prigodom intenzitet trebao biti varijabilan, ekstenz itet jednak ili neto uveæan, a odmori jednaki ili kraæi od realnih. Vrlo èesto se situacijski kondicijski podraaji odvijaju u motorièko-energetski zahtjevnijim uvjetima nego to ih nameæe realna natjecateljska situacija. Ovaj vid kondicijske pripreme trebao bi realizirati glavni trener sa suradnicima uz konzultaciju s kondicijskim trenerom koji odreðuje energetske parametre. Situacijska kondicijska pripremljenost sportaa omoguæuje sportau neposrednu prezentaciju svih njegovih tehnièkih, taktièkih i psihièkih kvaliteta. Na kraju je vano spomenuti da je realni natjecateljski dogaðaj, moda i najznaèajniji kondicijski podraaj. Naime, vrlo je teko i u motivacijski idealnim trenanim uvjetima simulirati stvarne natjecateljske situacije obogaæene posebnim psihièkim stanjima. Iz ovog se razloga natjecanje treba promatrati i kao transformacijski podraaj, a ne iskljuèivo kao uvjet iznimnog iscrpljivanja sportaa.
5. ZAKLJUÈAK Razvojem sporta i sportskih znanosti pojavila se potreba redizajniranja strukture kondicijske pripreme. Razlog tome je istina da je smisao kondicijske pripreme udovoljavanje zahtjeva sportova prema kondicijskim svojstvima. Temeljem Temeljem dosadanjih svjetskih spoznaja o strukturi kondicijskog treninga, ponuðeno je razmiljanje autora o istom problemu. Ideja predstavljene strukture je integrirati sva podruèja u kojima kondicijska priprema nalazi svoje mjesto. Zbog toga je vano zakljuèiti da smisao kondicijskog treninga nije svladavanje posebnih motorièkih znanja niti dostignuæa vezana za izvedbu pojedinih vjebi. Tem Temeljni eljni smisao i znaèaj kondicijskog
31
Igor Jukiæ, Dragan Milanoviæ, Duan Metiko
STRUKTURA KONDICIJSKOG TRENINGA
E M E T E Æ P O
treninga usmjeren je na stvaranje psihofizièkih pretpostavki za manifestaciju tehnièko-taktièkih i psiholokih kvaliteta u realnim natjecateljskim uvjetima. Konkretni Konkr etni efekti kondicijskog treninga trebali bi se ogledati u : usavravanju psihofizièkih sposobnosti, odgodi reakcija umora, ubrzavanju ubr zavanju procesa oporavka i smanjenju broja i teine ozljeda sportaa (Keul, 1984., prema Milanoviæ, 1997).
6. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.. 10 11. 11. 12.. 12 13.. 13 14. 14. 15. 16.. 16 17.. 17 18. 18. 19.. 19 20. 20. 21.. 21 22.. 22 23. 23. 24.. 24 25.. 25 26.. 26 27. 27. 28.. 28 29.. 29 30. 30. 31.. 31 32.. 32
32
Bangsboo,, J. (1994): Bangsboo (1994): Fitnes Fitnesss Training Training in Fotball Fotball.. Universi University ty of Copenha Copenhagen, gen, Denmar Denmark. k. Banister, Baniste r, E. W., Good, P., P., Holman, Holman, G., Hamilton Hamilton,, C.L. (1984): (1984): Modelling Modelling the Train Training ing Response Response in Athletes. Athletes. Olympic Scientific Congress Proceedings, Eugene, Oregon. Human Kinetics Publishers, Champaign, Il. Bompa, T. (1994): Theory and Methodology Methodology of Training Training (Third Edition). Kendall/H Kendall/Hunt unt Publishing Publishing Company Company.. Dubuque, Iowa. Bridgman, R. (1991) (1991) . A Coach Coachss Guide to Testing Testing for for Athletic Athletic Attributes. Attributes. National National Strength and and Conditioning Conditioning Association Journal, vol. 13, No.3.Colorado Springs,USA Brittenham Brit tenham,, G. (1996): (1996): Compl Complete ete Conditi Conditioning oning for for Basketbal Basketball.l. Human Human Kinetics Kinetics,, Champaign, Champaign, Il. Brzycki,, M., Brown, S. (1993): Brzycki (1993): Conditi Conditioning oning for Basketbal Basketball.l. Masters Masters Press, Indianap Indianapolis, olis, IN. Clark,, M.A. (2001): Clark (2001): Integr Integrated ated Training Training for for the New Mille Millenium. nium. Nationa Nationall Academy Academy of Sports Sports Medicine, Medicine, Thousand Thousand Oaks, Ca. Dick, Dic k, F. F. (1997): (1997): Spor Sports ts Trai Trainin ningg Princip Principles les.. A&C Blac Blackk Press. Press. Drabik, J. (1996): (1996): Children Children & Sports Training. Training. Stadion Publishig Publishig Company Company,, Inc., Island Pond, Pond, Vermont. Vermont. Fulton,, K. T. (1992): Fulton (1992): Off-season Off-season Strength Strength Training Training for Basketball. Basketball. National National Strength Strength and Conditioning Conditioning Association Association Journal 14 (1), str.31-34. Foran, B. (Ed.) (Ed.) (2001): (2001): High-Perfor High-Performance mance Sports Sports Conditioning Conditioning.. Human Kinetics, Kinetics, Champai Champaign, gn, Illinois. Illinois. Gambetta. Gambett a. V. V. (1998): The Gambetta Gambetta System. System. Gambetta Gambetta Sports Training Training Systems, Systems, Inc. Inc. Sarasota, Sarasota, Fl. Gredelj,j, M., Metiko, Gredel Metiko, D., Hoek, Hoek, A., Momirovi Momiroviæ, æ, K. (1975): (1975): Model hijerarhi hijerarhiske ske strukture strukture motorièkih motorièkih sposobnosti sposobnosti.. Kineziologija, 5, 1-2, 7-82. Hollman, Hollma n, W. W. and T. T. Hettinger Hettinger.. Sportmedizin. Sportmedizin. Stuttgart Stuttgart:: Schattauer Schattauer,, 2000. Joch, Joc h, W. W. (1997): (1997): Spri Sprint. nt. GOP GOPAL AL d. d., d., Zagreb. Zagreb. Johnson, C. A. Ed. (1997): NBA Power Power Conditioning. Conditioning. Human Human Kinetics, Kinetics, Champai Champaign, gn, Il, USA. USA. Jukiæ, I. (2001): (2001): Strukturna Strukturna analiza analiza sadraja sadraja kondicijske kondicijske pripreme pripreme u koarci. koarci. Disertacij Disertacija. a. Kinezioloki Kinezioloki fakultet fakultet Sveuèilita u Zagrebu. Kamen,, G. (2001): Foundation Kamen Foundation of Exercise Exercise Science. Science. Lippincott Lippincott Willia Williams ms & Wilkins, Wilkins, Philadelphi Philadelphia, a, PA. PA. Kraemer,, W. Kraemer W. J. (1994): General General Adaptations Adaptations to Resistance Resistance and Endurance Endurance Training Training Programs. Programs. In: Essentials Essentials of Strength Training and Conditioning (ed. R. Beachle) str.127-150. Human Kinetics, Champ aign, Illinois. Kurz, T. T. Science of Sports Trainin Training. g. Island Pond, VT: VT: Stadion Publishing Company Company,, 2001. Milanoviæ, Milanov iæ, D. (1997): Te Teorija orija treninga treninga.. U: Priruèni Priruènikk za sportske sportske trenere. trenere. Mrakoviæ, M., Metiko, D., D., Findak, V. (1993): Teori Teorijski jski model klasifikacije motorièkih znanja. Zbornik radova 4. Ljetne kole pedagoga fizièke kulture, str.3-17. Platonov, V. N. (1997): Opæa teorija pripreme pripreme sportaa u olimpijskim sportovima. Olimpijska Olimpijska literatura, literatura, Kijev. Kijev. R. dos Remedios, Remedios, R. R. (1993): A Summer Strength and and Power Program Program for Basketbal Basketball.l. National National Strength Strength and Conditioning Association Journal, 15 (1). Semenick, D. M. (1994): (1994): Testing Testing Protocols Protocols and Procedures Procedures.. In: Essentials Essentials of Strength Training Training and and Conditioning Conditioning (ed. R. Beachle) str.258-273. Human Kinetics, Champaign, Illinois. Smith, R. R. B. (1996): (1996): The University University of South South FloridaS FloridaS Off-Season Off-Season Strength Training Training for for Basketball. Basketball. National National Strength and Conditioning Association Journal, 18 (2), str.74-76. Vermei ermeil,l, A., Helland, Helland, E. (1997): The Right Right Staff. Coaching Coaching and Sport Science Science Journal. Journal. 2(1), str.25-30 str.25-30.. Wathen, D., Roll, Roll, F. F. (1994): Training Training Methods Methods and Modes. In: In: Essentials Essentials of Strength Training Training and Conditionin Conditioningg (ed. R. Beachle) str.403-415. Human Kinetics, Champaign, Illinois. Weatherly eatherly,, J., Schinck, Schinck, C. (1996): Preparing Preparing a Basketball Basketball Player Player for NBA Camp. Camp. National National Strength and Conditioni Conditioning ng Association Journal, 18 (6), str. Weineck, J. (2000): Optimales Optimales training. training. Institut Institut fur sportwisse sportwissenschaft nschaft der Universit Universitat at Erlangen-Nurnber Erlangen-Nurnberg. g. Zatsciorskij, Zatscior skij, V. M. (1975): Fizièka svojstva sportist sportiste. e. SFKJ, SFKJ, Beograd. Beograd. eljaskov,, M. (2002). Osnovi na sportnata eljaskov sportnata trenirovka trenirovka.. Gera Gera Art OOD, Sofija.
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
PREGLED RAZVOJA KONDICIJSKE PRIPREME
E M E T E Æ P O
Zrinko Èustonja1, Zdenko Jajèeviæ2 student poslijediplomskog studija na Kineziolokom fakultetu Sveuèilita u Zagrebu 2Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu
1
1. UVOD Rijeè trening latinskog je podrijetla i potjeèe od glagola «trehere» to znaèi vuæi, izvlaèiti. izvlaè iti. Kao pojam pojavljuje se u starofrancuskom, a èini se da je zajedno s Normanima prela iz Francuske u Englesku. U Engleskoj se upotrebljava u konjièkom sportu gdje se oblikuje novo znaèenje izvoðenje konja iz tale s ciljem obuæavanja, poveæavanja sposobnosti, treniranja. Najvjerojatnije je iz konjièkog sporta pojam «trening» prenesen i u sport u cijelosti. Za sada nije moguæe ustanoviti kada je rijeè «trening» poprimila svoje dananje znaèenje u sportu (Reindell, Roskamm, Gerschler, 1964.). Rijeè «kondicija» vuèe etimoloke korijene takoðer iz latinskog jezika od rijeèi «conditio» to znaèi uvjet, uvjetovano stanje (Kureliæ 1967.). Osobine kondicijskog treninga, kao k ao jednog od vidova ili dijelova sportskog treninga, i njegov nje gov razvoj u prolosti bili su relativno rijetko u sreditu pozornosti povjesnièara sporta. Vjerojatno je vie razloga zato je to tako. Pokuavajuæi uæi u povijesna razmatranja raznih znaèajki kondicijskog treninga i kondicijske pripreme suoèili smo se s vjerojatno jednim od glavnih razloga, s problemom s kojim su se susretali i brojni drugi istraivaèi koji su pokuali dokuèiti i ponuditi odgovore na pitanja o povijesnom razvoju kondicijske pripreme. Povijest je znanost koja se temelji na izvorima i nedostatak pravih povijesnih vrela problem je koji povijesnu znanost gura u podruèje spekulacija i nagaðanja. Upravo mali broj izvora o kondicijskom treningu u prolosti pokazao se kao ozbiljan problem. Problem je bio zapravo u jednoj od glavnih osobina treninga, a to je da se trening dogaða u interakciji sportaa i trenera i kao takav ostaje zatvoren u tom uskom krugu. Rijetko nailazimo na zapise ili ostale tragove u vremenu koje su treneri, a jo rjeðe sami sportai ostavili o metodama, vjebama i naèinima rada sa svojim sportaima. Zbog toga je teko pratiti razvoj i osobitosti kondicijskog treninga tijekom povijesti. Tek u 19. stoljeæu pojavljuju se prvi ozbiljniji pokuaji biljeenja i prve preporuke o kondicijskom treningu 1 . Meðutim, uvijek nam ostaje utjena èinjenica da zavrni proizvod treninga, a to je natjecanje, odnosno, r ezultat sportsko postignuæe, kroz povijest relativno dobro moemo pratiti. S obzirom na to da ljudi koji su nastanjivali podruèja prvih civilizacija prije vie od 5000 godina nisu bili nimalo intelektualno inferiorniji no to smo mi danas, a tjelesno je vjebanje jedna od biotièkih potreba èovjeka, sasvim je izvjesno da su vrlo rano ran o uoèili svu korist i dobre strane tjelesnog vjebanja vje banja i sporta, ali i potrebu za sustavnim susta vnim bavljenjem sportom tj. redovitim vjebanjem - provoðenjem «treninga».
2. KONDICIJSKA PRIPREMA DO 19. STOLJEÆA Postoje dokazi o primjeni kondicijskog treninga (toènije treninga snage s optereæenjima) u mnogim ranim civilizacijama. Takav trening je bio vrlo raznolik i primjenjivao se kako za razvoj sposobnosti sportaa, tako i u vojne svrhe. (T.Todd, (T.Todd, 1985.) U Egipatskim grobnicama (oko 2500 g. pr. Kr) otkriveni su umjetnièki radovi na zidovima koji su prikazivali razne manifestacije snage i natjecanja u snazi. Tako postoje prikazi starih Egipæana kako podiu vreæe s pijeskom jednom rukom iznad glave. Stanovnici antièke Irske su se natjecali u bacanju kamena jo prije 3800. godina. Na drugoj strani svijeta u Kini upotrebljavali su se testovi snage za Sasvim je razumljivo da se tada jo ne pojavljuje «kondicijski trening» kao skupni pojam koji obuhvaæa «proces unapreðenja motorièkih i funkcionalnih sposobnosti, morfolokih karakteristika, za tu svrhu potrebnih motorièkih znanja te zdravstvenog stanja sportaa», veæ se govori o treningu odreðenih motorièkih i funkcionalnih sposobnosti koje prema dananjim podjelama sportskog treninga pripadaju podruèju kondicijskog treninga. Najèeæe su to snaga i izdrljivost. 1
33
Zrinko Èustonja, Zdenko Jajèeviæ PREGLED RAZVOJA KONDICIJSKE PRIPREME
E M E T E Æ P O
vrijeme dinastije Chou (1122.-255. g. pr. Kr.). Kr.). Sasvim je izvjesno da su mnoge civilizacije prije samih Grka ili Rimljana trenirali i koristili snagu u svrhu zabave ili vojnih potreba. Ono to nam danas nije poznato jesu metode treninga i programi koji su se koristili za poveæanje snage (W. Kraemer, 2002.). Prema W. W. Kraemeru u antièkoj Grèkoj zabiljeena zabilje ena su podizanja velikih tereta Bibona i Emastusa jo tijekom 6. st. pr. Kr. Takvi zadaci ukljuèivali su podizanja velikih kamenja razlièitih teina i velièina. Nisu koristili jednoobrazne naèine podizanja tereta. Moda je najèuveniji Grk poznat po svojoj snazi bio Milon iz Krotona iz 6. st. pr. K. Pripisuju mu zasluge za prvu upotrebu progresivnog treninga s optereæenjem. Tijekom 4 godine svaki dan je nosio najprije mlado tele na leðima leði ma sve dok bik nije dosegao svoju punu velièinu. Stari Sta ri Grci su koristili vjebe za razvoj snage i u vojne svrhe. Jedan od najranijih oblika natjecanja u bodybuildingu pronalazimo u podacima o grèkom polisu Sparti koja je bila poznata po svojem ustroju u kojem je sve, a najvie tjelesno vjebanje2 , bilo podreðeno izrazito vojnoj orijentaciji. Spartanci su paradirali goli i ocjenjivani su na temelju razvijenosti miiæne mase. Oni koji ne bi zadovoljili kriterije okrutno su kanjavani. Poznati grèki lijeènik Galen (129.-199.) vjerojatno je prvi lijeènik koji je govorio o uèincima treninga snage, promovira koritenje tereta i opisuje vjebe jaèanja (W. Kraemer, 2002.). Galen takoðer opisuje i ruène utege haltere, koje su grèki atletièari isprva koristili prilikom skoka u dalj, a kasnije su imali otprilike sliènu svrhu koju danas imaju jednoruèni utezi tj. buèice (T.Todd, (T.Todd, 1985.). Galen je mnogo radio s gladijatorima kojima je ivot ovisio o njihovoj snazi. Grci prvi organiziraju trening prema odreðenim razdobljima. Tako na olimpijskim igrama nisu mogli sudjelovati oni koji nisu mogli potvrditi da su se barem 10 mjeseci spremali za sudjelovanje na olimpijskim igrama. Takoðer su morali mjesec dana prije samog poèetka natjecanja na olimpijskim igrama boraviti u Olimpiji gdje tijekom tog razdoblja treniraju sa svojim trenerima, ali a li pod nadzorom sudaca. Bila je to prva primjena periodizacije u sportu, to nam svjedoèi o svjesnosti znaèaja duge pripreme koji je poprimio i odreðeni organizacijski oblik. (J. Pedemonte3 , 1986., Matveev, 1964.). Lucije Flavije Filostrat (170. 244/249.) napisao je djelo o grèkom sportu i antièkim olimpijskim igrama u kojem govori o svojevrsnim sportskim zvijezda ma onog doba, prikazuje naèin ivota i rada trenera i sportaa, kao i njihove meðusobne odnose. To djelo pod nazivom Gymnasticus (u grèkom originalu - Peri gynaeikhe) danas predstavlja vrlo vaan izvor za prouèavanje antièkog sporta. Filostrat, nam izmeðu ostalog, govori o tome kako trener koji prenosi svoja boga ta iskustva na svoje uèenike treba posjedovati i veliko znanje o trenerskoj trene rskoj znanosti «koja nije ni u èemu nieg reda od ostalih znanosti» znan osti» 4 (Filostrat, I) jer bez tih znanja i iskustava sigurno ne bi bilo napretka. Govori o naèinu treniranja koji se koristi u njegovo doba (prva polovica 3. stoljeæa) koje je prema njemu «nepravilan i bez snage» (Filostrat, II). U zadaæe trenera (u originalnom tekstu Filostrat govori o gimnastu 5 , ali prevoditelj, èini se samoinicijativno, gimnasta prevodi kao trenera) prema Filostratu spadaju: «oslobaðanje od suvinih materija (op.a. redukcija tjelesne teine), omekavanje otvrdlih udova (op.a. razvoj gibljivosti) ili pak debljanje (op.a. jaèanje) nekog ne kog od njih, odnosno njihovo preformiranje (op.a. razvoj r azvoj pojedinih miiænih skupina) kao i zagrijavanje spadaju u zvanje gimnasta. Pedotrib ili ne razumije ove stvari ili ih pogreno primjenjuje» (Filostrat, XIV) Iz navedenog citata sasvim je izvjesno da gimnasti predstavljaju antièke kondicijske trenere s gotovo istim zaduenjima i opisom djelatnosti kao i dananji kondicijski treneri. Pedotribi, kao treneri zadueni za tehnièku
Usp. Sinicin, S. D. (1947). Izvodi iz istorije fizièke kulture (G rèka i Rim). Beograd: Centralni odbor fiskulturnog saveza Jugoslavije. i Mudriniæ, M. (1932). Historija telesnog vebanja (I. dio). Zagreb: Tiskara C. Albrecht. 3 J. Pedemonte navodi prema Schurakowskij, E. N. ( 1940). Historical Summary of Pedagogy in the Ancient Time. Moscow.; Petrov, J. N. (1938). Historical Outline of Physical Culture. Moscow. i Lewden P. (1956). Lentraineur dathetisme. Paris. 4 Autori su prevod Bore Jovanoviæa prilagodili Hrvatskom jeziku 5 gimnasti su ljudi koji pripremaju natjecatelje u okviru atletike (agonistar h) ili hrvanja (ksistarh), no nisu bili usko specijalizirani jer se bave i teorijom gimnastike (tj. vjebanja; gimnastika na jeziku antièke Grèke znaèi vjebati gol, vjebati bez odjeæe) i povezuju je s drugim znanostima, a naroèito medicinom. Predstavljaju visokokvalificirani kadar u sportu antièke Grèke. Razlikuju se od pedotriba (pajdotriba) koji takoðer sudjeluju u treningu sportaa. Èini se da je pedotrib (grè. Tribo, trivo pripremati, pais, paidos djete) radio sa sportaima sportaim a mlaðih uzrasnih kategorija i to prije svega na tehnièkoj i takti èkoj obuci. «Pedorib upoznaje s hrvaèkim zahvatima, uèi pogodnim prilikama napadu i raspodjeli snage i kako se moe braniti ili kako moe svladati onoga koji se brani. Sve ovo moe uèiti i gimnast ukoliko atleta jo nezna.» (Filostrat, XIV). Aristotel takoðer dijeli pedotribe od gimnasta i kae da pedotrib brine za vjebanje mladih u odreðenoj disciplini, dok gimnast vodi brigu o generalnoj graði njihovih tijela. 2
34
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
i taktièku pripremu, rade po uputama i pod nadzorom nadzor om gimnasta koji su zadueni za kondicijsku pripremu, tj. brinu se o generalnoj graði tijela sportaa. Gimnasti su pratili i privatni ivot svojih sportaa, te su nerijetko i intervenirali. (usp. Filostrat, XXI-XXIV) Gimnasti moraju moæi prosuditi karakter svojih sportaa i detaljno ispitati graðu njihovog tijela, tj. «podvrgnuti vjebaèa pregledu u cilju utvrðivanja kakva mu je priroda i za to je sposoban» (Filostrat, (Filostrat, XXVI) prije poèetka zajednièkog treniranja. Filostrat navodi neke od metoda kondicijskog treninga koje su antièki sportai koristili: «trening se nekada sastojao u tome da su pojedinci vukli teke terete, drugi su se uputali u nadmetanje u brzini s konjima i zeèevima; drugi opet su ispravljali ispravlja li i krivili debele eljezne ploèe; drugi su uprezali pored snanog sna nog vola i vukli plug, neki su lomili biku vrat, pa ponekad èak i lavovima akaè Naksosa plivao je oko obale otoka iznoseæi ruke na puèinu (op.a. vjerojatno plivanje kraul tehnikom) èime je ujedno vjebao ruke i cijelo tijelo.» (Filostrat, XLIII) U antièkoj Grèkoj panja se posveæivala i prehrani sportaa, pa su postojali èak i struènjaci za prehranu alpiti. (Jajèeviæ, 1997., str. 15) «hrana im je bila nepeèen i bez kvasca jeèmeni kruh, goveðe, bivolje, ovèje, kozje meso otuda otuda su vjebali bez obolijevanja i kasno su starili neki su se natjecali na osam, a neki i na devet olimpija» (Filostrat, XLIII) Filostrat napominje da su u njegovo vrijeme sportai «netrenirani mekuci» (Filostrat, XLIV) i da je «maenje prodrlo u trenersku znanost. Medicina je bila prva koja je mazila». (Filostrat, XLIV) Filostrat govoti i o «trenerskom tetrasu» (Filostrat, XLVII): «Pod tetrasom podrazumijevamo niz vjebi koje se izvode tijekom èetiri uzastopna dana. Prvi dan priprema atletu, drugog se podie napor, treæeg sputa rad i najzad èetvrti ga dri u osrednjoj kondiciji. (op.a. govori se o intenzitetu rada tijekom èetiri dana) Pripremna vjeba sastoji se iz pokreta koji su kratkotrajno naporni i brzi, a koji pripreme atletu i usmjere ga na predstojeæi rad; napornija vjebanja su neumoljivo ispoljavanja snage koja se krije u samoj njegovoj (op.a. sportaevoj) prirodi; pr irodi; vjeba opadajuæe napornosti je takvo kretanje koje vraæa atletu u normalno stanje; onaj dan koji odrava atletu u srednjoj kondiciji, pouèava ga izbjegavanju protivnika, ali ne dozvoljava da on njemu (op.a. sportau) izbjegne.» (Filostrat, XLVII) Ovo su dokazi da se treningu u antièkoj Grèkoj pristupalo sistematski i da je postojao, barem jedan, razraðeni sustav treninga koji je bio u irokoj upotrebi. Èetiri opisana dana predstavljaju, upotrebljavajuæi dananju terminologiju, terminologi ju, jedan trenani mikrociklus koji se uzastopno ponavljao vie puta i bio je osnova treninga u antièkoj Grèkoj. Filostrat, protivnik takvog unaprijed planiranog plan iranog treninga, mislio je da trener mora slobodno vjebati svakog sportaa ovisno o njegovom psihièkom stanju i vremenskoj situaciji. Osim toga suci u Olimpiji tijekom kvalifikacijskog mjeseca nisu doputali doputa li primjenu tih metoda (usp. Filostrat, LIV), jer je r su drali da se na treningu ne smiju koristiti unaprijed planirane vjebe, veæ da treba uvijek raditi po programu koji se pripremi ovisno o trenutnom stanju sportaa. Razlikuje vrijeme natjecanja i vrijeme za pripremu za natjecanje (usp. Filostrat, XI). Znali su za moguænost i metode treninga za poveæanje miiæne mase. (usp. Filostrat, XIV, XLIII) Koriste kontinuirani i diskontinuirani (intervalni) trening. (usp. Filostrat, XLII) Razlikuju, prilièno detaljno, neke antropoloke osobine koje mora posjedovati sporta za pojedini sport (usp. Filostrat, XXIX-XLI) i koriste ih prilikom selekcije. Prate tijek treninga prema boji koe (usp. Filostrat, XXIX), a mogli su utvrditi i stanje pretreniranosti. (usp. Filostrat, LIII) Vrlo dobro su im poznate razne metode oporavka (masae, plivanje, saune, prehrana). Filostrat daje i niz preporuka za trening mladih sportaa (usp. Filostrat, XLVI) i kae: «èine i druge greke. Mladog atletu svlaèe i treniraju kao odraslog mukarca». (Filostrat, XLVI) Filostratovo djelo izvor je od neprocijenjive vrijednosti za prouèavanje i razumijevanje «trenerske znanosti» prije vie od 1800 godina. To su najstariji dokazi o postojanju promiljene i sustavne kondicijske pripreme sportaa, ali i o promiljanju trenerskog poziva kao znanosti i svojevrsne umjetnosti (usp. Filostrat, XXVIII) koju Filostrat stavlja u rang medicine ili filozofije. Koritenje vjebi za razvoj snage u vojne svrhe koristi se i u rimskom carstvu. Vojnici treniraju pod punom ratnom opremom. Rimski vojnici i gladijatori èesto su vjebali uvaavajuæi princip prema kojem optereæenje u vjebanju treba biti veæe nego to je u stvarnim uvjetima borbe, te su tako u trenane svrhe koristili maèeve tee od onih koje su koristili u borbi ne bi li ojaèali ruke i poboljali svoje vjetine baratanja maèevima. (T ( T.Todd, 1985., W. Kraemer, 2002.) Prema W. W. Kraemeru, slijedeæe razdoblje koje je znatno znatn o pridonijelo unapreðenju kondicijskog treninga (prije svega treninga snage) jest razdoblje renesanse. Znanstvenici iz toga razdoblja, Camerarius i Montaigne,
E M E T E Æ P O
35
Zrinko Èustonja, Zdenko Jajèeviæ PREGLED RAZVOJA KONDICIJSKE PRIPREME
E M E T E Æ P O
predlau koritenje tereta s ciljem poboljanja zdravlja, poveæanja snage i veæe uèinkovitost uèinkovitostii na bojnom polju. Korisnost takvih vjebi potkrepljuju najnovije spoznaje iz medicine tj. istraivanja istraiva nja ljudskog tijela. Kada je talijanski znanstvenik Galvani otkrio da je skeletni miiæ tkivo koje se moe podraiti elektricitetom zapoèela su otkrivanja temeljnih spoznaja o miiænoj sili.
3. KONDICIJSKA PRIPREMA U 19. I 20. STOLJEÆU STO LJEÆU Èini se da su nakon pada zapadnog rimskog carstva pala u zaborav dostignuæa «trenerske znanosti» staroga vijeka. U razdoblju nakon pada zapadnog rimskog carstva gotovo da i ne pronalazimo nikakve tragove kondicijskog treninga, iako su dogaðanja na podruèju tjelesnog vjebanja vrlo iva i raznolika, a izvori koji govore o tjelesnom vjebanju nisu rijetkost. Meðutim prije 19. stoljeæa ne nalazimo nalaz imo ozbiljnijih zapisa i razmiljanja 6 o kondicijskom treningu . Prvi pokuaji za sistematski i cjelovit trening poèetkom 19. stoljeæa bili su optereæeni konzervativnim principima vladajuæih gimnastièkih sustava Njemaèke, vedske, Francuske, panjolske, Èeke i drugih zemalja. (eljaskov i Daeva, 2002.) Svaki, pa i kondicijski, trening tada se shvaæa kao interes ljudi za tjelesnim vjebama koje im mogu poboljati zdravlje, moralno ih osnaiti i probuditi nacionalni duh, «povratiti snagu naroda oslabljenog bolestima». (Jajèeviæ, 1997., str. 45) Cilj je jaèanje tijela, ali primjenom, najèeæe, tipskih, ablonskih i krutih vjebi koje izvode velike skupine vjebaèa. Hoberman navodi nekoliko vrlo ranih radova koji govore o treningu s fiziolokog stajalita. Francuski fiziolog Pierre-Jean-Georges Cabanis (1757.-1808.) u svom djelu Reports on the Physical and Moral Aspects of Man (1802.) govori o ljudskom usavravanju i nunosti promjene reima ivota i navika ljudi. Naglaava vanost tjelesnog vjebanja, raspravlja o snazi miiæa i prenaglaenom atletskom razvoju koji moe biti tetan i tjelesno i mentalno. Sir John Sinclair u svom djelu A Collection of Papers, on the Subject of Athletic Exercises (London, 1806.) problematizira fenomen treninga i iznosi smjele konstatacije o tome da je umjetnost treninga u njegovo doba dosegnula razinu «gotovo nevjerojatnog savrenstva». Prema Hobermanu, Sinclair smatra trening ljudi i ivotinja poput konja ili borbenih pijetlova u svojoj biti istim procesom iako nema «generalnog pravila» u «dovoðenju ljudi ili konja do granica svojih sposobnosti». Iznosi i preporuke o davanju droge borbenim pijetlovima ili vojnicima kako bi «potaknuli neprirodnu i kratkotrajnu hrabrost», o nunosti koritenja «medicine u treningu», a spominje i upotrebu struje u svrhu poveæanja tonusa i stimuliranja miiæa. Èini se da je upotreba jakih droga bila uobièajena u Engleskoj tijekom 19. stoljeæa unutar sportskih krugova i nije iznenaðujuæa njihova upotreba u svrhu poboljanja ljudskih ili ivotinjskih dostignuæa. George Baker Winship, lijeènik s Harvarda, krenuo je 1859. godine na turneju sjevernom Amerikom pokazujuæi svoju snagu. George Baker Winship bio je jedan od pionira dizanja utega i prvi veliki promotor vjebanja s utezima. Nakon njega uslijedila su mnoga druga poznata imena poput: William Buckingham Curtisa, Richarda Pennela, Louisa Crya, Alberta Attile, Arthura Saxona, Eugene Sandowa, Bernarr MacFadden, Max Sick (Maxick)7 , George Hackenschmidt, Sigmund Klein, Milo Steinborn i mnogi drugi (T. Tood, Tood, 1985., W. Kreamer, 2002) koji su svojim izgledom, nevjerojatno popularnim i atraktivnim nastupima u cirkusima i brojnim publikacijama 8 promovirali na prijelazu u 20. stoljeæe rad s teretima i pozitivne uèinke tereta na snagu, tjelesnu graðu i zdravlje ljudi. Navedeni autori u svojim izdanjima predstavljaju cijele komplekse vjebi za pojedine miiæne skupine i daju savjete iz vlastitog iskustva o tome na koji naèin i koliko vjebati s utezima. Najèeæe se radi o progresivnom treningu s optereæenjem. Meðutim, najvie se prostora ipak posveæuje naèinu izvoðenja, Iako se, istini za volju, u literaturi, ali vrlo sporadièno, mogu pronaæi tragovi kondicijskog vjebanja i primjene metoda kondicijske pripreme. Tako na primjer amerièki dravnik Benjamin Franklin 1786. godine pie u pismu svom prijatelju: «ivim dinamièno, ne pijem vino i svakodnevno vjebam s buæicama.» Èini se da je s buèicama vjebao najmanje 14 godina kad pie ovu reèenicu u pismu prijatelju. (T. Todd 1985., prema Van Doren, Carl. (1938). Benjamin Franklin. New York: The Viking Press.) 7 promovirao trenani sustav koji se sastojao od izometriènih miiænih kontrakcija, tvrdeæi da trening s teretima us porava osobu (W. (W. Kraemer, 2002.) 8 Sandow, E. (1894) Sandows system of physical training. London: Gale & Polden.; Sandow, E. (1897) Strength and how to obtain it. London: Gale & Polden.; Attila. A. (1903). The art of weightlifting and muscular development. London: The Health Culture Publishing Co.; Saxon, A. (1910). Textbook of weightlifting. London: Health and Strength, Ltd.; Maxic k. (1911). How to become a great athlete. London: Maxick and Saldo.; MacFaddem, B. (1912). MacFaddens Encyclopedia of Physical Culture. New York: Physical Culture Publishing. (prema T. Todd, 1985.) 6
36
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
tj. tehnici koju treba svladati prilikom vjebanja s utezima. Jedan od utjecajnijih protivnika protivnika podizanja tekih tereta u svrhu poveæanja snage bio je i William Blaikie koji 1879. izdaje izda je knjigu pod naslovom How to Get Strong and How to Stay So, London: The Health Culture Publishing Co. i zajedno s dr. Dudley A. Sargentom9 promovira koritenje submaksimalnog optereæenja i upotrebu utega malih teina (T. Tood, 1985.) Daljnje oblikovanje, usavravanje i usustavljivanje treninga rezultat je kritièke analize praktiènih pokuaja i teorijskih rasprava koje se javljaju u dotadanjem dotada njem tijeku razvoja kondicijskog i cjelokupnog sportskog treninga. treninga . Osnovni sadraji treninga ipak su u svojoj osnovi bili jednostavni i koristile su se posebne vjebe specifiène za odreðeni sport koje se primjenjuju svega nekoliko tjedana prije natjec anja. Primjerice u knjizi Butowskija iz 1910. godine Course on the History and Metodology of Physical Exercises autor govore æi o veslanju tvrdi kako je 15 do 20 dana dovoljno za postizanje «takvog savrenstva, kakvog su samo oni sposobni dostiæi nastojali smo produiti vrijeme tog treninga na 5 do 6 tjedana, ali se uvijek pokazivalo da mladi ljudi bre slabe nego to jaèaju.» (J. Pedemonte, 1986., eljaskov i Daeva, 2002. i Matveev, 1964. prema Butowskij, A. D. (1910). Course on the History and Metodology of Physical Exercises. Moscow, str. 32) Prema eljaskovu i Daevoj razvoj treninga u 20. stoljeæu moe se podijelit podijelitii u nekoliko razdoblja, pa tako imamo:
E M E T E Æ P O
3.1. Razdoblje od 1900. do 1920. godine To razdoblje okarakterizirano je znaèajnim napretkom praktiène djelatnosti i trenera i sportaa. U tom razdoblju dominiraju problemi metodike treninga. Metoda kontinuiranog rada javlja se kao najznaèajnija metoda treninga u tom razdoblju. Prevladava razmiljanje da se na treningu moraju pretrèavati due staze nego na natjecanju, ako se ele postiæi veæi uspjesi. Vjerovalo se da se time stjeèe viak snage, koji ostaje kao rezerva za fini u utrci. Sve to se tada znalo proizlazilo je iz iskustva. Ono to je dovelo do uspjeha bilo je cijenjeno i podravano. (Reindell, Roskamm, Gerschler, 1964.) U plivanju dominira metoda daljinskog plivanja. U tom razdoblju tjedno se trenira 2 do 3 puta. M. Murphy u svojoj knjizi «Atletski trening» 1913. godine prvi ozbiljnije razmatra pripremno razdoblje u atletici: «Gotovo u svim vjebanjima sportai trebaju posvetiti 8 do 10 tjedana treningu nitko ne bi trebao naporno trenirati due od 8 do 10 tjedana.» (M.S. Murphy, Atletski trening, berlinsko izdanje 1924. godine, str. 15) Preporuèa za srednje i dugoprugae trening krosa, a tijekom zimskih mjeseci preporuèa upotrebu nekih specijalnih pripremnih vjebi. (Matveev, 1964., Pedemonte, 1986.) Usprkos nedovoljnoj razvijenosti sporta u carskoj Rusiji B. Kotov izdaje 1916. ili 1917. godine knjigu «Olimpijski sport» u kojoj se prvi put jasno govori o neprekidnosti i razlièitim razdobljima (periodizaciji) trenanog procesa. Podijelio je trening u tri etape: opæi trening, pripremni trening i specifièni trening. Opæi trening kod Kotova (prema Pedemonte, 1986., Matveev, 1964.) ima za cilj razvoj dinog sustava i jaèanje miiæa. Ne utvrðuje se precizno vrijeme njegovog trajanja. Pripremni trening (6 do 8 tjedana ili vie) treba razviti snagu i izdrljivost upotrebom razlièitih vjebi. Specifièni trening namijenjen je pripremanju za izabranu sportsku granu do savrenstva i podijeljen je u dva dijela: prethodni trening treni ng (oko 4 tjedna) i osnovni trening (u veæini sluèajeva 4 tjedna ili vie). Kao to se uoèava kod Kotova uistinu nema ogranièenog ciklusa treninga. U Kotovljevoj sistematizaciji opæi trening ne ponavlja se ciklièno, ciklièn o, tj. ne predstavlja razdoblje u ciklusu treninga, veæ ve æ je poèetni trening, baza za poèetnike koji se usmjeravaju u sport. Kotov problem neprekidnosti treninga rjeava u skladu s teorijom i praksom svog vremena. On nije toliko za cjelogodinju sportsku specijalizaciju, koliko za neprekidno bavljenje vjebanjem tijekom cijele godine izmjenjivanjem «ljetnih» i «zimskih» sportova i primjene nekih specijalnih vjebi u «meðuzoni», prijelaznim razdobljima. Kotov brani sportsku univerzalnost, ne odrièuæi u potpunosti sportsku specijalizaciju. Kotov je ovakvim stavovima istupio protiv iroko rasprostranjene prakse ignoriranja svestrane pripreme uvoðenjem uvoðe njem neprekidnog bavljenja sportom i time je odigrao vrlo znaèajnu znaè ajnu ulogu u razvoju kondicijskog treninga.
jedan od velikana sportske znanosti; veæ 1879. godine zajedno s William Blaikiem radi nekoliko istraivanja o uèincima raznih naèina vjebanja i duine trajanja (6 do 9 mjeseci) na neka antropometrijska obiljeja (usp. Blaikie, W. (1879). How to Get Strong and How to Stay So, London: The Health Culture Publishing Co.) 9
37
Zrinko Èustonja, Zdenko Jajèeviæ PREGLED RAZVOJA KONDICIJSKE PRIPREME
E M E T E Æ P O
3.2. Razdoblje od 1920. do 1939. godine Ovo razdoblje okarakterizirano je znaèajnim z naèajnim napretkom u svim podruèjima drutva, pa tako i u sportu. Da lje se razvijaju teorija i metodika treninga koje se sada u znatnoj mjeri obogaæuju znanstvenim istraivanjima, a sport ulazi u iu interesa i drugih znanstvenih disciplina kao to su medicina, fiziologija, psihologija i druge znanosti. Sve to rezultira pojavom cjelovitih kola i sistema treninga kojima u temelju stoji metoda intervalnog treninga. Naroèito se istièe finska kola trèanja na srednje srednj e i duge pruge predvoðena predv oðena P. P. Nurmijem i V. V. Ritolom.10 Finski teoretièar Lauri Pihkala 1930. godine u knjizi «Atletika» 11 koja je nastala kao rezultat suradnje grupe poznatih struènjaka razlièitih zemalja Europe po prvi put opisuje metodu treninga koja se moe shvatiti kao intervalni naèin treniranja12 : «poveæanje izdrljivosti i brzine kod trkaèa na dugim prugama pruga ma moe se postiæi ne samo na raèun dugotrajnog neprekidnog trèanja, nego i ponavljanjem trèanja na kraæim dionicama brzim tempom s prekidima za odmor» Javljaju se i prve ozbiljne rasprave o treningu. V. Gorinevski «Znanstvene osnove treninga», 1922. bila je knjiga od temeljne vanosti zbog novih ideja o treningu kao pedagokom procesu koji ima svoje zakonitosti koje treba potivati. Naroèito naglaava kondicijsku pripremu kao temelj za daljnju specijalizaciju. G. Birsin u knjizi «Osnova treninga» iz 1925. godine tvrdi kako treba trenirati sukladno vladajuæim fiziolokim zakonitostima, govori o potrebi poveæanja volumena rada sukladno principu «optimalnog podraaja» i suprotstavlja se prevladavajuæem miljenju tog vremena o tetnosti umora. (Pedemonte, 1986., eljaskov i Daeva, 2002.) Godinji fond trenanih sati raste na 250-300 sati, tako da najbolji sportai poèinju trenirati 4-5 puta tjedno. K. Grantin u svom radu «Sadraji i opæe osnove planiranja procesa sportskog treninga» 1939. godine potpuno ocrtava ciklus treninga i, izmeðu ostalog, promovira ideju o tzv. maksimalnim maksimalnim trenanim optereæenjima. Kao rezultat toga godinji obim treninga krajem ovog razdoblja raste ra ste i premauje 500 sati treninga godinje i po prvi put se javljaju i dva treninga dnevno. Meðutim, Drugi svjetski rat je na pragu i prekida trenane aktivnosti sportaa i trenera, barem na neko vrijeme. (Matveev, 1964., eljaskov i Daeva, 2002.)
3.3. Razdoblje od Olimpijskih igara 1948. do Olimpijskih igara 1956. godine Razdoblje nakon Drugog svjetskog rata dijele u nekoliko faza. Tako prvu fazu èini razdoblje od Olimpijskih igara 1948. do Olimpijskih igara 1956. koje je okarakterizirano, prije svega, pojavom novih metoda razvoja kondicijskih sposobnosti sportaa. vedski struènjak G. Holmer 1945. razvija novu individualnu metodu treninga nazvanu fartlek - kontinuirano trèanje promjenjivog intenziteta u prirodnim uvjetima. (Reindell, Roskamm, Gerschler, 1964., eljaskov i Daeva, 2002.) Emil Zatopek i njegov trener G. Kerssenbrock èine daljnji korak ka intervalnom naèinu treniranja na taj naèin da poèinju trèati samo veliki broj (20, 30, 40, 60, a izmeðu Olimpijskih igara u Helsinkiju i Melburnu èak i 100 puta) dionica od 400 metara metar a visokog intenziteta s oporavkom od 45 sekundi sek undi tijekom kojih kaska dionicu od 200 metara. Zatopek je iskustveno potvrdio princip intervalnog trening u redovitim izmjenama trèanja na 400 metara i kaskanja na 200 metara. «Osnova njegovog uspjeha lei u svakodnevnom treningu. Po vjetru, kii, snijegu, vruæini, tijekom cijele godine, bez prestanka.» (izjava trenera G. Kerssenbrock prema Reindell, Roskamm, Gerschler, 1964.) Takvim kondicijskim treningom treningom E. Zatopek osvaja na Olimpijskim igrama 1948. i 1952. èetiri zlatne medalje pobijedivi dva puta u trci na 10 i jednom na 5 kilometara, te u maratonu. (Reindell, Roskamm, Gerschler, 1964., eljaskov i Daeva, 2002.) Periodizacije je bila u drugom planu sve dok se treniralo samo povremeno, ali s porastom porasto m broja sati treninga godinje i rastezanjem treninga tijekom cijele godine periodizacija postaje, i jo uvijek je, vruæa tema sportskoznanstvenih krugova. Po prvi put u takvoj godinjoj periodizaciji treninga javlja se pripremno razdoblje u kojem izrazito dominira kondicijska priprema pripre ma sportaa. Volumen Volumen treninga dostie 900 sati godinje i veæ se uredno trenira dva puta dnevno. Sportski i kondicijski trening gubi osobine prakticizma i intuitivizma i poèinje prevladavati znanstveni pristup analizi problema kondicijskog treninga i od tada se rezultati rez ultati znanstvenih istraivanja primjenjuju u tehnologiji pripreme vrhunskih sportaa. usp. eljaskov, C. Daeva, D. (2002). Osnove sportskog treninga. Sofija: Gera art., str. 62. Krümmel, C. (1930). Athletik. Ein Handbuch der lebenswichtigen Leibesübungen. München. 12 eljaskov i Daeva, 2002., prema N. Volkov, 1995.
10
11
38
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
3.4. Razdoblje od 1958. do 1970. godine Navedeno razdoblje obuhvaæa Olimpijske igre 1960., 1964. i 1968. godine. Dolazi do diferencijacije i ue specijalizacije u kondicijskoj pripremi. Trae se nove i uèinkovite metode treninga snage, brzine i izdrljivosti. Poèinje se primjenjivati izometrijski trening koji nakon objavljenih radova E. Müllera i T. Hettingera 1953. postaje vrlo popularan. Razvija se i trening s teretima koji polako poèinje nalaziti iroku primjenu u brojnim sportovima, iako jo uvijek ima otpora radu s teretima tere tima zbog starih i uvrijeenih razmiljanja raz miljanja kako rad s teretima smanjuje 13 miiæe i sportai postaju sporiji . R. Morgan i G. Adams u svojoj knjizi «Kruni trening», London, 1959. po prvi put predlau kruni trening kao uèinkovit naèin razvoja maksimalne snage. H. Tistl i D. Kausilmen uveli su izokinetièku metodu razvoja snage koja je doprinijela novom kvalitativnom skoku u razvoju maksimalne snage i naroèito snane izdrljivosti. Jedno od najveæih dostignuæa ove etape razvoja u metodici kondicijskog treninga je istraivanje koje su objavili V. Gerschler, H. Reindel i H. Rockam 1962. godine «Das Intervalltrainning». Urodilo Ur odilo je uvoðenjem «klasiènog integralnog treninga», a intervalna metoda treninga se potvrðuje kao najznaèajnija metoda rada u kondicijskoj pripremi sportaa. U ovom razdoblju probija se i jedna nova metoda treninga tzv. «kompleksni trening» kojeg je prvi uvelike primjenjivao Australac P. Cerutty s trkaèima na srednje i duge pruge. To je sustav treninga graðen na visokim zahtjevima prema funkcionalnim kvalitetama sportaa. U njegovim temeljima nalaze se brdski tereni za trèanje, trèanje , bilo pijesak (australske pjeèane dine), bilo trava, koji se svladavaju trèanjem fartleka povezani sa specifiènim vjebama za razvijanje maksimalne i eksplozivne snage. Vrlo slièan sustav treninga s velikim obimom trèanja tzv. «maratonsko trèanje» po brdovitom travnatom terenu teren u primjenjuju i Novozelanðanin A. Lydiard. Australski i Novozelandski atletièari na Olimpijskim igrama 1960., 1964. i 1968 ostvaruju velike uspjehe 14 . S Olimpijskim igrama u Meksiku 1968. godine javlja se i metoda «visinskog treninga» koji se prije i nakon Olimpijskih igara 1968. intenzivno istrauje i poèinje se redovito primjenjivati, naroèito u pripremnim razdobljima godinje periodizacije treninga.
E M E T E Æ P O
3.5. Razdoblje od 1970. do 1986. godine Ovo razdoblje je okarakterizirano snanim uplivom politike u sport koji kulminira blokovskim bojkotima Olimpijskih igara u Moskvi 1980. i Los Angelesu 1984. godine. Matematièko-statistièke metode definitivno ulaze na velika vrata u svijet sporta i zajedno s biomehanikom i informatikom snano se utjelovljuju u sportskoj znanosti, a u kondicijskom treningu nalaze praktiènu primjenu. Praktièna znanja i iskustva su veæ vrlo velika, a i znanstvena podloga je solidna i omoguæuje daljnju finu diferencijacijuu i usku specijalizaciju diferencijacij specijalizaciju u svim podruèjima sporta, pa i kondicijs kondicijske ke pripreme. Optereæenje se razumije kao sloeni sustav meðusobno uvjetovanih djelovanja, a ne kao mehanièki skup pojedinih komponenata. Optimalizacija djelovanja tog sustava vodi ka tzv. «kompleksnoj» ili «integralnoj» pripremi. «Ovisno od karaktera pojedinog sporta ili discipline, ta priprema ujedinjuje odgovarajuæe proporcije razlièitih varijanti ravnomjernih, promjenjivih promjenjivih i intervalnih radnji s naglaskom na snane, brzinske ili eksplozivne kvalitete natjecatelja. Primjena treninga na raznim mjestima i njegov kompleksni karakter vodi do visokih dostignuæa u raznim sportovima» (eljaskov i Daeva, 2002.). Metode oporavka postaju brojne, vrlo su kompleksne, visoko sofisticirane i stalno se usavravaju. To se naroèito odnosi na farmakologiju èiji razvoj dovodi sport i sportske djelatnike do ozbiljnih etièkih dvojbi i, kao i uvijek, neki popuste izazovu te dolazi do negativnih pojava koritenja nedozvoljenih stimulativnih sredstava. Na kunju je stavljena etiènost svakog sportaa i njegovog trenera. Uèinci kondicijskog treninga mogu se znatno poveæati i granice osobnih moguænosti lako se probijaju! Razdo blje u razvoju kondicijske pripreme nakon 1986. godine traje i danas. Cijeli svijet sporta, pa tako i kondicijska priprema, u posljednjih 25 godina suoèeni su s vie pitanja èiji su odgovori moda malo tei, ne doreèeniji ili dvosmisleniji. Komercijalizacija sporta. Doping. Etika. Olimpizam. Fair play. Ljudska genetika i sport. Globalizacija usp. Todd. T. (1985). The myth of muscle-bound lifter. NSCA Journal, 7(3): 37-41. i Todd, T., Todd A. (2001). Pioneers of Strength Research: The Legacy of Dr. Richard A. Berger. Journal of Strength and Conditioning Research, 15(3):275-278. 14 usp. eljaskov, C., Daeva, D. (2002). Osnove sportskog treninga. Sofija: Gera art., str. 68. 13
39
Zrinko Èustonja, Zdenko Jajèeviæ PREGLED RAZVOJA KONDICIJSKE PRIPREME
E M E T E Æ P O
4. ZAKLJUÈAK Analizirati razvoj promjena u metodama treninga, u filozofiji i pristupu treningu, kao i primjena znanstven ih teorija u treningu zasluuju panju i dublje razmatranje. Formiranje i usavravanje kondicijske pripreme je rezultat kritièke analize praktiènih pokuaja, teoretskih postavki i primjene znanstvenih dostignuæa. «Povijesni kontekst omoguæuje otkrivanje promjena u sadraju i strukturi, ciljevima i zadaæama, sredstvima i metodama osnovnih zakonitosti i karakternih crta sportskog treninga u svakoj novoj etapi njegova razvoja.» (eljaskov i Daeva, 2002.) Da bi bolje razumjeli, usvojili i provodili dananje metode kondicijskog treninga neophodno je poznavati njegov povijesni razvoj. Ukoliko shvatimo skupove uzroèno-posljediènih veza koje proizlaze iz povijesti i prihvatimo povijest ne kao skup godina i èinjenica, veæ kao skup svih moguæih iskustava koja nam mogu znatno pomoæi u naem radu jedino æemo tada na ispravni naèin shvatiti sve to se dogaða u sadanjem trenutak, ali i znati se nositi s dogaðajima koji zbog uzroèno-posljediènih veza tek slijede. Samo izraena elja za napretkom u struci navodi nas na iscrpna povijesna istraivanja.
5. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 10. 11.. 11
40
Blaikie,, W. Blaikie W. (1879). (1879). How to to Get Strong Strong and How How to Stay Stay So, London: London: The Healt Healthh Culture Culture Publish Publishing ing Co. Co. Filostr Filo strat. at. (1928). (1928). O trener trenerskoj skoj nauci nauci (prijev (prijevod od Bora Bora Jovanoviæ Jovanoviæ). ). Budapes Budapest: t: Stephane Stephaneum. um. Hoberman, Hoberm an, J. M. History History of the Science Science of Human Performa Performance nce in Sport. U: Encyclopedia Encyclopedia of Sports Sports Medicine Medicine and Science, T.D. Fahey (urednik). Internet Society for Sport Science: http://www.sportsci.org/encyc/index.html. 8. sijeènja 2003. Jajèeviæ, Z. (1997.). (1997.). Kratka Kratka povijest povijest tjelesnog tjelesnog vjebanja i porta. porta. Skripta. Skripta. Zagreb: Zagreb: Fakultet Fakultet za fizièku kulturu. Kramer, Krame r, W. J., Hakkine Hakkinen, n, K. (2002). (2002). Strengt Strengthh Training Training for for Sport. Sport. Blackwell Blackwell Scienc Sciencee Ltd. Kureliæ, Kure liæ, N. N. (1967). (1967). Osnovi Osnovi sporta sporta i sport sportskog skog trenin treninga. ga. Beogra Beograd: d: Sportska Sportska knjiga knjiga.. Matveev Matve ev,, L. P. P. (1966). (1966). Problemi Problemi periodizac periodizacije ije sportskog sportskog treninga. treninga. Beograd Beograd:: Jugoslavensk Jugoslavenskii zavod za fizièku fizièku kulturu. kulturu. Pedemonte, Pedemont e, J. (1986). (1986). Foundation Foundation of training training periodizati periodization on Part I: historical historical outline. outline. NSCA Journal, Journal, 8(3): 62-65. 62-65. Reindell, Reinde ll, H., Roskam Roskamm, m, H., Gersch Gerschler, ler, W. (1964). (1964). Intervalni Intervalni trening. trening. Beograd: Beograd: Sportska knjiga. Zagreb: Sportsk Sportskaa tampa. Todd. T. T. (1985). The myth of musclemuscle-bound bound lifter lifter.. NSCA Journal, Journal, 7(3): 7(3): 37-41. 37-41. eljaskov,, C., Daeva, D. (2002). eljaskov (2002). Osnove Osnove sportskog sportskog treninga. treninga. Sofija: Gera art. art.
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
MOTORIÈKA ZNANJA U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREME SPORTAA
E M E T E Æ P O
Duan Metiko1, Igor Jukiæ1, Goran Markoviæ1, Damir Sekuliæ2 Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu Fakultet prirodoslovno-matematièkih prirodoslovno-matematièkih znanosti i odgojnih podruèja Sveuèilita u Splitu 1
2
1. UVOD Dobro je poznato da se sustavnim uèenjem i usavravanjem ma koje svrhovite kretne strukture, to gibanje izvodi sve racionalnije i postaje sve uèinkovitije u smislu svoje osnovne namjene. To pravilo vrijedi i za jednostavne i za izrazito sloene motorièke akcije i njihove razlièite kombinacije. U osnovi ovog fenomena je proces permanentnog usavravanja motorièkog znanja, koje se iskazuje kroz formiranje sve preciznijeg i racionalnijeg, ali i sve sloenijeg i sofisticiranijeg «algoritma naredbi» to ukljuèuje i iskljuèuje mnogobrojne motorièke jedinice i na taj naèin sve uèinkovitije ostvaruje odreðeno gibanje. Za formiranje ovakvih «algoritama naredbi» odgovorne su mnogobrojne strukture u SS-u , ali i moguænosti i kapaciteti mnogih drugih organskih sustava. U tom smislu posebno su zanimljivi kapaciteti onih organskih sustava koji se izravno eksploatiraju pri kreta nju, a èije krajnje moguænosti predstavljaju i osnovna ogranièenja u formira nju takvih programa. Grubi i povrni uvid u svu sloenost programa naredbi, prema kojima se aktiviraju motorièke jedinice i izvodi neko gibanje , moe se steæi veæ iz vizualne analize elektromiografskih zapisa, bilo koje, pa i najjednostavnije kretne strukture, osobito ako se prikae aktivnost veæeg broja miiænih skupina. Jasno se moe uoèiti da tijekom izvoðenja analizirane kretne strukture, razlièite miiæne grupacije u razlièitom dinamièkom redoslijedu mijenjaju intenzitet svoje aktivnosti i na taj naèin omoguæuju izvoðenje datog gibanja. To praktièki znaèi da se u svakoj miiænoj grupi, pri spomenutoj dinamici mijenja i broj aktiviranih i deaktiviranih miiænih stanica, èijim radom upravljaju njima pripadajuæe ivèane stanice. Kako je dobro poznato da veæ u jednostavnim dinamièkim kretnim strukturama strukturama sudjeluje znatan broj miiænih grupa u funkciji agonista, sinergista, fiksatora i antagonista, èiji se aktivitet mijenja tijekom izvoðenja datog gibanja, lako je moguæe zamisliti koliko mora biti sloen «program» prema kojem se u svakom pojedinom trenutku aktivira ogroman broj razlièitih motorièkih jedinica, kako bi se u svakoj ukljuèenoj miiænoj grupaciji, u potrebnoj dinamici razvijala toèno odreðena velièina miiæne sile. Naravno da je za svaki dalji stupanj sloenosti kretnih struktura nuno formirati viestruko kompliciranije programe, prema kojima se tijekom odvijanja aktivnosti istovremeno regulira aktivitet nevjerojatno velikog broja motorièkih jedinica. Ipak usprkos izrazite kompleksnosti motorièkih motorièkih programa gibanja, ljudska su biæa sposobna nauèiti vrlo veliki broj takvih programa. Tijekom procesa uèenja i usavravanja motorièki programi mijenjaju svoju strukturu, poèevi od konstrukcije grubih obrisa, «algoritma naredbi» preko èitavog niza sve potpunijih i boljih etapnih rjeenja, da bi kroz proces stabilizacije stabiliz acije dosegnuli razinu visoke usavrenosti. usavrenos ti. To se naravno dogaða samo uz pretpostavku dugotrajnog i sustavnog trenanog procesa, koje provode kompetentni uèitelji u povoljnim radnim uvjetima. Za takve motorièke programe, u struènom i znanstvenom podruèju postoji veæ i broj pojmova istog ili sliènog znaèenja, kao na primjer; automatiziarana motorièka znanja, dinamièki stereotipi gibanja, visoko usavrena tehnièka i/ili tehnièko-taktièka znanja, fleksibilni i kruti kinetièki ili motorièki programi, ili prosto vjetine i navike. Potrebno je takoðer uoèiti da tijekom procesa izgradnje i usavravanja motorièkih programa sudjeluju mnoge spsobnosti i osobine, i to razlièito u razlièitim razliè itim fazama napredovanja. Tako se u fazi poèetne izvedbe «grubog okvira» motorièkog programa snano ukljuèuju kognitivne fuznkcije i motorièki faktori vieg reda, a osobito generalni faktor koordinacije, tako da o njihovom djelovanju ovisi stupanj efikasnosti izvoðenja datog motorièkog programa. Tijekom usavravanja strukture motorièkog programa, utjecaj spomenutih faktora se postupno smanjuje, a dimenzije nieg reda iz razlièitih segmenata antropolokog prostora, a osobito iz prostora motorièkih,
41
Duan Metiko, Igor Jukiæ, Goran Markoviæ, Damir Sekuliæ
MOTORIÈKA ZNANJA U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREME SPORTAA
E M E T E Æ P O
funkcionalnioh i morfolokih obiljeja, sve snanije se aktiviraju i na taj naèin izravno utjeèu na rezultate motorièkog gibanja. Tek u fazi stabilizacije dobro nauèenog motorièkog znanja, zavrava se i konaèna preraspodjela utjecaja ralièitih sposbnosti i osobina, pa o toj zadnjoj strukturi ovisi i efikasnost izvoðenja steèene vjetine. Vano je istaæi da se samo u realizaciji ovakvih (izuzetno visoko nauèenih i usavrenih) motorièkih znanja mogu eksploatirati svi resursi i potencijali antropolokih dimenzija osobe koja posjeduje takva znanja. To praktièki znaèi da o stupnju razvijenosti ovih spsobnosti i/ili osobina koje su u najveæoj mjeri aktivirane tijekom realizacije nekog automatiziranog motorièkog programa ovisi i uèinkovitost izvoðenja takvog programa. Istovremeno je takvo, tehnièki usavreno motorièko znanje, najracionalnije to se tièe energetskog i informacijskog napora najuèinkovitije u odnosu na aktualnu namjenu takvog gibanja, ali i najmanje rizièno u odnosu na moguæe ozlijede. Zbog toga nije èudno to kompetentni treneri stalno nastoje poveæati fond vjetina i navika kod svojih sportaa, i to kako onih koje se izravno iz ravno koriste u natjecanjima, tako i onih koje se koriste u svim vrstama i oblicima trenanih aktivnosti.
2. NEKA OBILJEJA SADRAJA KONDICIJSKE PRIPREME
42
U fizièkoj (kondicijskoj) pripremi sportaa koristi se velik broj razlièitih vjebi, koje su odabrane po kriteriju njihove potencijalne uèinkovitosti u pogledu razvoja i/ili odravanja funkcionalnih, motorièkih i promjenjivih morofolokih obiljeja sportaa. Sve moguæe kretne strukture i njihove razlièite kombinacije koje se najèeæe koriste, mogu se, sa aspekta osnovne problematike obog rada, uvjetno razvrstati u dvije skupine koje se meðusobno razlikuju prema broju aktiviranih antropolokih mehanizama tijekom izvoðenja tih motorièkih aktivnosti. U prvu skupinu kineziolokih sadraja mogu se uvrstiti sve one kretne strukture str ukture i njihove kombinacije pri èijem izvoðenju se, u vrlo znaèajnom iznosu u odnosu na maksimalne potencijale, aktiviraju barem dvije ili vie dimenzija iz podruèja funkcionalnih, motorièkih i morfolokih obiljeja. obilje ja. Iako se pri izvoðenju takvih aktivnosti èesto u znaèajnoj mjeri aktiviraju i dimenzije iz drugih segmenata antropolokog prostora, kao to su na pr imjer, konativne ili kognitivne dimenzije, za ostvarenje ciljeva fizièke pripreme, nuno je da su takve motorièke aktivnosti snano saturirane djelovanjem mehanizama iz podruèja funkcionalnih, motorièkih i morfolokih obiljeja. Zajednièka karakteristika svih kineziolokih sadraja iz ove skupine jest njihov visoki kompleksitet, koji pak, otvara moguænost da se pod povoljnim trenanim uvjetima, ali i uz djelovanje prirodnih sila rasta i razvoja, osiguraju viestruki transformacijski efekti. Osim toga, samo se ovakvim sadrajima mogu poticati i ostvarivati promjene viih regulacijskih i integracijskih mehanizama u podruèju motorièkih spsobnosti. To su one motorièke dimenzije koje usklaðuju i aktiviraju aktivnost primarnih motorièkih spsobnosti pri realizaciji svih sloenih motorièkih reakcija, pa su zbog toga, naravno, od izuzetne vanosti i za najveæi broj sportskih disciplina. Kako je moguænost znaèajnijih promjena motorièkih faktora vieg reda najveæa u najranijem periodu ukljuèivanja djece u sportske aktivnosti (Weineck 2000), a takvo povoljno stanje traje samo do poèetka intenzivnih psihosomatskih pubertetskih proimjena (Malina i Bouchard, 1991), logièno je da se u kondicijskim treninzima s djecom sportaima dominantno upotrebljavaju sadraji visokog kompleksiteta. U ovu skupinu, prije svega, spadaju svi prirodni oblici kretanja i sve aktivnosti koje su zasnovane na tim kretnim strukturama, kao to su poligoni prepreka i sve tafetne i elementarne igre. Ovom skupu mogu se pridruiti i elementarni oblici kretanja iz razlièitih sportskih disciplina. Vrlo je vjerojatno da bi i primjena nekih «suvremenih» aktivnosti u kojima se izrazito snano aktiviraju faktori ravnotee i koordinacije (skijanje, klizanje, rolanje, vonja bicikla, romobila, skatea, i sl.) znaèajno doprinosilo ostvarenju bitnih ciljeva fiz ièke pripreme mladih sportaa. U drugu skupinu sadraja fizièke pripreme mogu se uvrstiti sve one kretne strukture i njihove kombinacije pri èijem se izvoðenju dominantno aktivira samo jedna primarna dimenzija, ireg ili ueg opsega regulacije, iz sfere funkcionalnih, motorièkih i promjenjivih morfolokih dimenzija sportaa. Pri izvoðenju ovih aktivnosti uèeæe manjeg ili veæeg broja ostalih antropolokih dimenzija je sekundarno i bez znaèajnijeg utjecaja na uèinkovitost izvoðenja vjebi. Zbog toga sve kretne strukture iz ove skupine mogu se tretirati kao motorièke aktivnosti niskog kompleksiteta. Ova zajednièka karakteristika osigurava moguænost da se dominantno aktivirana dimenzija iskoritava pri izvoðenju vjebi u cjelokupnom rasponu od male do maksimalne njene moguænosti i to po intenzitetu, ali i po trajanju. Upravo na tim moguænostima zasniva se uèinkovitost planiranja, programiranja i kontrole razvoja i/ili odravanja veæine funkcionalnih, motorièkih i promjenjivih morfolokih
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
obiljeja sportaa. U osnovi u ovoj se skupini nalaze vjebe koje su preuzete iz velikog broja najrazlièitijih sportskih disciplina (atletika, dizanje utega, sportske igre, i sl.), kao to su razlièiti oblici skokova, poskoka, sprinteva, promjena smjera i brzine kretanja, tehnika dizanja utega, bacanja i sl. Isto tako, u zadnje vrijeme sve se vie pojavljuju vjebe koje nisu karakteristiène za pojedine sportove i sportske discipline, ali koje zbog svojih kineziolokih, biomehanièkih i energetskih obiljeja, imaju potencijalnu transformacijsku moæ u pogledu kondicijske pripreme i ciljanog djelovanja na pojedine segmente motorièkog, funkcionalnog ili morfolokog prostora (razlièite platforme za odravanje ravnotee, swiss-ball lopte za vjebanje, trampolin, i sl.). Vano je napomenuti kako se vjebe preuzete iz sportskih disciplina i pojedinih sportskih igara trebaju potpuno metodièki upoznati, u èemu su bez sumnje najbolje educirani upravo treneri pojedinih sportskih disiplina. Stoga u tom pogledu treba od njih i nauèiti sve karakteristike pojedine vjebe te s njima neprestano izmjenjivati iskustva po pitanju tehnièke kvalitete usvojenosti pojedinog elementa koji se koristi. Danas je dobro poznato da se vrhunska sportska dostignuæa ne mogu niti zamisliti bez visoko razvijenih odreðenih funkcionalnih, motorièkih i morfolokih karakteristika, a upravo te se karakteristike mogu najefikasnije mijenjati primjenom vjebi niskog kompleksiteta. Kretne strukture niskog kompleksiteta koriste se relativno malo u fizièkoj pripremi djece sportaa u periodu njihova razvoja do puberteta. Osim u iznimnim sluèajevima, ove se vjebe, u pravilu, koriste na informativnoj razini, tj. s naglaskom na uèenje pravilne tehnike izvoðenja vjebi. Njihova znaèajnija upotreba zapoèinje u dobi puberteta, ali i tamo se volumen optereæenja, i to prvenstveno kod koordinacijskih kretnih struktura, odreðuje informacijskim, a ne energetskim komponentama. Tek se nakon puberteta vjebe iz ove skupine poèinju upotrebljavati za razvoj pojedinaènih antropolokih obiljeja, to im je i osnovna svrha. Tijekom èitave aktivne sportske karijere, dakle kroz relativno re lativno dugi vremenski period, upravo su vjebe niskog kompleksiteta glavni sadraji fizièke pripreme sportaa. Mora se, meðutim, istaknuti da su moguænosti organizma u pogledu brzine razvoja pojedinih spsobnosti i osobina relativno male. Stoga se znaèajniji razvoj sposobnosti moe ostvarivati samo pod uvjetom da se kroz dui vremenski period sustavno i u dugaè kom nizu vremenski bliskih trenanih jedinica dovoljno dugog trajanja te uz dovoljno visok intenzitet, stimulira svaka pojedina dimenzija koja se eli mijenjati. To zapravo znaèi da se u svakom pojedinaènom kondicijskom treningu samo manji broj dimenzija moe aktivirati uz dostatni volumen energetskog optereæenja (Zatsiorski, 1995). Iz svega iznesenog jasno proizilazi da se optimalni razvoj svih potrebnih dimenzija nekog sportaa moe ostvarivati samo kroz viegodinji struèno i racionalno programirani proces fizièke pripreme (Bompa ( Bompa 2000). Osim navedenih èimbenika koji ogranièavaju transformacijske efekte fizièke pripreme, postoje jo neki faktori koji bitno doprinose ili pak znatno ogranièavaju ukupne rezultate treninga. Jedan od takvih èimbenika, o kojem se èesto ne vodi dovoljno raèuna, iako moda u najveæoj mjeri utjeèe na velièinu moguæih kvantitativnih promjena antropolokih dimenzija, jest razina tzv. tehnièkog znanja izvoðenja vjebi.
E M E T E Æ P O
3. UTJECAJ TEHNIKE IZVOÐENJA VJEBI NA TRENANE EFEKTE FIZIÈKE PRIPREME Svim kineziolozima je dobro poznato da svaka svrhovita kretna struktura ima svoju optimalnu tehniku izvoðenja u kojoj se najracionalnije iskoritavaju sveukupni potencijali subjekta uz istovremenu izrazito visoku uèinkovitost u ostvarivanju ciljeva same aktivnosti. Zbog toga se u sportu neprestano radi na usavravanjuu specifiènih kretnih struktura, jer je tehnièka komponenta gibanja bitan èimbenik sportske uspjenosti. Potpuno na istim postavkama zasnovana su promiljanja o izravnoj vezi izmeðu stupnja usvojenosti tehnike izvoðenja vjebi koje se izvode u fizièkoj pripremi sportaa i njihove potencijalne ili aktua lne transformacijske moæi glede razvoja pojedinaènih, funkcionalnih, fun kcionalnih, motorièkih i morfolokih obiljeja sportaa. Neosporna je èinjenica da tijekom uèenja razlièitih vjebi namjenjenih razvoju odreðenih dimenzija rastu i kvantitativni pokazatelji uspjenosti u tim vjebama. To se u svim vjebama dogaða prije svega zato to se sustavnim iteracijama sve vie usavravaju motorièki programi gibanja koji, s jedne strane, sve vie racionaliziraju kako aktivitet u miiænom sustavu, tako i aktivitet onih antropolokih dimenzija koje nemaju znaèajni utjecaj utjec aj na dotiène vjebe, a istodobno omoguæuju sve snaniju aktivnost dominantnoj dimenziji. Tako se ostvaruje sve veæa moguænost da se pri izvoðenju svake pojedinaène vjebe sve intenzivnije aktivira i kroz rezultat manifestira upravo ona sposobnost ili osobina za koju je vjeba i oblikovana. Na temelju svega sve ga iznesenog, moguæe je zakljuèiti da se u samo tehnièki dobro nauèenim nauèen im vjebama mogu u dovoljnoj mjeri aktivirati ukupni potencijali pote ncijali pojedinaènih ciljanih antropolokih dimenzija. dimenz ija. Tako
43
Duan Metiko, Igor Jukiæ, Goran Markoviæ, Damir Sekuliæ
MOTORIÈKA ZNANJA U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREME SPORTAA
E M E T E Æ P O
44
se naprimjer visoki pa i maksimalni potencijal sustava za transport kisika, tj aerobnog kapaciteta, kapac iteta, mogu aktivirati samo u onim vjebama izdrljivosti aerobnog tipa koje se izvode na temelju visokoautomatiziranih motorièkih programa i koji maksimiziraju funkciju transporta kisika, a minimiziraju djelovanje svih restriktora te funkcije. Praktièki to znaèi da su u danom trenutku za razvoj izdrljivosti izdr ljivosti aerobnog tipa najbolje one vjebe iz skupa svih pogodnih sadaja koje vjebaè najbolje poznaje, tj. za koje ima najbolje motorièke programe. Naime, samo æe se u takvim vjebama moæi ostvarivati poticajni volumeni optereæenja uz najmanje popratne tetne posljedice. Za razvoj eksplozivne snage, u danom vremenu najbolje su one vjebe koje se izvode na temelju usavrenih motorièkih programa koji omoguæuju najveæu eksploataciju ukupnih potencijala eksplozivne snage subjekta, jer æe primjenom tih vjebi moæi znantno sigurnije ostvarivati dovoljan volumen optereæe nja koji je nuan za poticanje razvoja. Potpuno ista pravila vrijede i za sve ostale vjebe koje su namjenjene razvoju pojedinaènih funkcionalnih, motorièkih i morfolokih obiljeja sportaa. Tako na primjer vjebe za razvoj repetitivne snage trebaju zadovoljavati karakteristiène zahtjeve kao to su: I. maksim maksimalna alna ukljuèenost ukljuèenost svih svih miiænih miiænih skupina skupina koji aktivno aktivno sudjeluju sudjeluju u izvoðenju izvoðenju kretne kretne strukture strukture (agonisti, (agonisti, sinergisti i fiksatori) i II. krajn krajnje je minimizirat minimiziratii utjecaj antagonis antagonistièki tièkihh skupina u istim vjebama vjebama Kod vjebi fleksibilnosti (osim nekih PNF tehnika istezanja) treba voditi raèuna o tome da se se u svim razinama i poloajima istezanja postigne apsolutna iskljuèenost «refleksa istezanja», koja potom omoguæava postizanje maksimalnih amplituda pokreta i rezultira poveæanjem fleksibilnosti.Vjebe koje se koriste za razvoj brzine trebaju biti usvojene na izuzetno visokoj razini, ali isto tako treba zadovoljiti i kriterije koji su prethodno navedeni za vjebe repetitivne snage. Dakle, nuno je, ali na vioj i kompleksnijoj razini, pravilno ukljuèivati i iskljuèivati miiæne skupine koje sudjeluju u izvoðenju zadane kretne strukture. Sve ove konstatacije, naravno, ne znaèe da se u fizièkoj pripremi treba jako reducira ti broj vjebi, nego da se mora raèunati s tim da æe se znantna kolièina vremena trebati utroiti na procese uèenja i usavravanja tih kretnih struktura prije nego se one poènu upotrebljavati u razvojne raz vojne svrhe. To, meðutim, nije uzalud utroeno vrijeme kako bi se moglo pomisliti. Naime, tijekom procesa uèenja i usavravanja vri se proces adaptacije svih organskih sustava koji su ukljuèeni pri realizaciji konkretne vjebe, a to je takoðer nuna pretpostavka za primjenu te vjebe za trenane svrhe. U suvremenim trenanim procesima sve vie se tei uporabi to veæeg broja objektivnih pokazatelja koji pokazuju treneru i sportau koliki su parametri optereæenosti organizma tijekom treninga. Ova je tendencija neosporno izuzetno znaèajna i korisna, jer omoguæuje trenerima sve bolje uvjete za pouzdanije planiranje, programiranje i kontrolu tijeka trenanih procesa. Meðutim, u odreðivanju parametara volumena optereæenja najznaèajniju najznaèa jniju ulogu ima visoko struèno kompetentno kompetentno znanje trenera, njegovo struèno, ali i vlastito trenano iskustvo i sposobnost uoèavanja svih pokazatelja trenutaènog psiho-fizièkog stanja svih sportaa koji su na treningu. Zbog toga su, po miljenju autora ovog teksta, svi dostupni objektivni parametri koji neposredno pokazuju ili omoguæuju procjenu velièina energetskog optereæenja sportaa tijekom konkretnog treninga, samo grubi, mada bez sumnje izuzetno koristan teoretski «okvir» koji pomae treneru da to bolje kontrolira aktualnu optereæenost sportaa tijekom konkretnog treninga. U kondicijskim trenanim procesima na svakom pojedinaènom treningu i to u svim vrstama kondicijske pripreme znanje i iskustvo trenera je nezamjenjivi èimbenik u odreðivanju trenutaèno primjenjivih velièina svih parametara volumena optereæenja za svakog pojedinaènog sportaa. Kompetentni trener fizièke pripreme trenutaèno kontrolira i odreðuje visoke parametre volumena optereæenja na temelju potpuno subjektivnog kriterija, i to u prvom redu na temelju subjektivne procjene pravilnosti izvoðenja kretne struktrue koju trenutaèno izvodi sporta. Taj je kriterij posebno vaan u svim treninzima u kojima se planira dosezanje maksimalnih vrijednosti intenziteta intenziteta ili trajanja. U protivnom, zanemarivanjem tog kriterija ostvaruju se realne pretpostavke za moguæe tetne efekte. Naime, pri izvoðenju vjebi gdje se zahtjeva visok ili maksimalan intenzitet ili trajanje, realna opasnost od ozljeda maksimalno aktiviranih organskih sustava eksponencijalno raste s velièinom odstupanja od tehnièki ispravnog motorièkog gibanja. To praktièki znaèi da èim trener primjeti da se kod sportaa ispravnost tehnike poèinje naruavati, s daljim izvoðenjem vjebe treba prekinuti ili se parametri optereæenja trebaju nuno smanjiti. Ekspertno znanje trenera fizièke pripreme je najvaniji i najpouzdaniji instrumentarij za odreðivanje svih parametara volumena
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
optereæenja u svakom treningu. To stoga to se samo na osnovu takvog znanja mogu ostvarivati volumeni optereæenja koji su tog trenutka primjereni svakom sportau koji vjeba pod njegovom kontrolom. Naime, kondicijskii trener podeava optereæenja kod sportaa na temelju sveukupne integralne obrade svih informacija kondicijsk koje su relevantne za trenutaène moguænosti sportaa, a to je bez sumnje najvaniji èimbenik za usklaðivanje planiranih parametara parame tara volumena optereæenja s onima koji su u danom vremenu moguæi i poeljni. Trener mora, prije svega, dobro poznavati sportae i sve njihove moguænosti, a prije svakog treninga mora utvrditi u kakvom su trenutaènom stanju, uzimajuæi u obzir sve objektivne èimbenike, ka o to su npr. eventulane manje ozljede i moguæe posljedice prethodnih treninga, ali takoðer i subjektivnu spre mnost sportaa za trenane napore.Na kraju treba jo jednom naglasiti da je u fizièkoj pripremi sportaa, stupanj tehnièke ispravnosti izvoðenja vjebi najvaniji kriterij za odreðivanje parametara volumena optereæenja. To je ujedno i jedina univerzalna vrijednosna skala koja omoguæuje precizno rangiranje potencijalnih i aktualnih trenanih moguænosti svih sportaa, bez obzira na njihove meðusobne razlike u antropolokom statusu.
E M E T E Æ P O
4. ZAKLJUÈAK Iz svega navedenog moe se zakljuèiti kako se u osnovi primjene najrazlièitijih sadraja kondicijske pripreme sportaa, nalazi potreba za visokom razinom nauèenosti i usavrenosti svih trenanih sadraja koji su potencijalno korisni i od kojih se moe oèekivati odreðeni transformacijski efekt. Dakle, bez obzira o kojem se trenanom sadraju radi, osnovni preduvjet svrsishodne primjene nalazi se u visokoj razini usavrenosti kretne strukture (ili vie kretnih struktura) koja se nalazi u osonovi trenanog sadraja. Razlozi za ovu tvrdnju mogu se sagledati kroz slijedeæe toèke: a) Karakteri Karakteristika stika svih procesa procesa uèenja uèenja i usavravanja usavravanja motorièkih motorièkih znanja znanja je moguænost moguænost izravnog pozitivn pozitivnog og djelovanja na motorièke faktore vieg reda, ali i na motorièke sposobnosti koje se ge neralno nalaze u osnovi kvalitetnog «opæeg» motorièkog funkcioniranja, kao to su koordinacija, ravnotea i preciznost. Na navedene sposobnosti i dimenzije gotovo je iskljuèivo moguæe djelovati djelovat i samo primjenom sadraja visokog kompleksiteta, i to najefikasnije upravo u fazi njihovog usvajanja (uèenja) i usavravanja (uvjebavanja), to nesumnjivo ima samo pozitivne posljedice na ukupni razvoj sportaa. b) Samo visoka visoka postignuta postignuta razina motorièko motorièkogg znanja moe moe se potom primjenjiv primjenjivati ati u uvjetima uvjetima koji osiguravaj osiguravajuu trenanu uèinkovitost, u smislu ciljane transformacije pojedinih segmenata motorièkog, funkcionalnog, ali i generalno antropolokog statusa, jer se samo na taj naèin moe u punom rasponu angaiati ciljanu motorièku i/ili funkcionalnu spsobnost. c) Upotrebl Upotrebljavati javati trenane trenane sadraje sadraje na niskoj razini razini usvojenosti usvojenosti znanja znanja nije opravdano opravdano iz iz dva razloga: niska razina znanja limitirajuæi je faktor u moguænosti primjene odgovarajuæih volumena optereæenja od kojih se u kranjoj liniji mogu oèekivati transformacijski transformac ijski efekti; ukoliko se forsirana optereæenja koriste, a razina znanja nije zadovoljavajuæa, rizik ozljeðivanja sportaa je puno veæi. ●
●
5. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5.
Bompa T. (2000 Bompa (2000). ). Total Total train training ing for for young champ champions ions.. Human Human Kinetic Kinetics, s, Champa Champaign, ign, IL. IL. Findak, V. D. Metiko Metiko, , M. Mrakov Mrakoviæ, iæ, B. B. Neljak, Neljak, F. F. Prot (1998). Motor Motorièka ièka znanja. znanja. Zagreb, FFK. Malina, R., C. C. Bouchard Bouchard (1991). (1991). Growth, maturat maturation ion and physical activit activity. y. Human Kinetics, Kinetics, Champai Champaign gn , IL. Wein eineck eck,, J. (2000) (2000).. Optima Optimales les train training ing.. Spitta Spitta Verl Verlag, ag, Erlan Erlangen. gen. Zatsiors Zats iorski, ki, V. V. M. (1995). (1995). Science Science and practise practise of streng strength th training training.. Human Kineti Kinetics, cs, Champai Champaign, gn, IL.
45
Dragan Milanoviæ, Igor Jukiæ, Sanja imek INTEGRATIVNI PRISTUP U MODELIRANJU KONDICIJSKE, TEHNIÈKE I TAKTIÈKE PRIPREME SPORTAA
E M E T E Æ P O
INTEGRATIVNI PRISTUP U MODELIRANJU KONDICIJSKE, TEHNIÈKE I TAKTIÈKE PRIPREME SPORTAA Dragan Milanoviæ1, Igor Jukiæ1, Sanja imek2 Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu studentica poslijediplomskog studija Kineziolokog fakulteta Sveuèilita u Zagrebu 1
2
1. UVOD Tijekom natjecateljske aktivnosti kondicijska, tehnièka, taktièka i ostali dijelovi pripremljenosti sportaa Tijekom predstavljaju sloenu, integriranu cjelinu i nikada se ne ispoljavaju izolirano. tovie, svaki od dijelova pripremljenosti u nekoj mjeri ovisi od razine i strukture drugih pa na taj naèin svi zajedno utjeèu na postizanje visokih sportskih rezultata 3,4,6,7,9. Primjerice, tehnièka pripremljenost sportaa ovisi o razini funkcionalnih i motorièkih sposobnosti kao to su npr. snaga, brzina, izdrljivost, fleksibilnost, koordinacija i druge. Samo dobra tehnièka pripremljenost omoguæit æe potpuno ispoljavanje ovih kondicijskih sposobnosti u treningu i natjecanju. natjeca nju. Istodobno razina i struktura npr. specifiène izdrljivosti tijesno je povezana s ekonomiènoæu tehnike, s razvojem specifiènih psihièkih osobina kao to su tolerancija optereæenja i umora i sposobnoæu realizacije jednostavnih i sloenih taktièkih zadaæa u natjecateljskim uvjetima. Nadalje, efikasnost nauèenih taktièkih rjeenja uvjetovana je odgovarajuæim kondicijskim sposobnostima i s druge strane sposobnostima sportaa za prijem, obradu i koritenje taktièkih informacija, informacija, njegovom odluènoæu i brzinom pronalaenja odgovora na taktièke probleme igre. Integralna pripremljenost omoguæuje povezivanje svih sposobnosti, znanja i osobina tijekom natjecateljske aktivnosti. Usklaðivanje svih elemenata kondicijske, tehnièke, taktièke i psihièke pripreme predstavlja najvaniji dio sportske prilagodbe za uspjeno sudjelovanje na natjecanjima. Ne smije se dogoditi da se sposobnosti, osobine i znanja koje su funkcionirale u nekom odijeljenom segmentu pripreme ne pojave u natjecateljskoj aktivnosti, odnosno da nisu u njoj integrirane. Sintetièki odnosno situacijski naèin treniranja veæ tijekom treninga objedinjuje pojedinaène èinioce u jedinstvenu i neponovljivu natjecateljsku efikasnost. Zbog toga je ova metoda treniranja najbolji naèin integralnog usavravanja sportaa. Povezanost razlièitih vrsta pripremljenosti uvjetuje potrebu suvremenog pristupa u modeliranju metodièkih postupaka i programiranju kondicijske, tehnièke i taktièke pripreme u viegodinjem i jednogodinjem ciklusu treninga.
2. DEFINICIJE I KARAKTERISTIKE KONDICIJSKE, TEHNIÈKE I TAKTIÈKE PRIPREME 2.1. Kondicijska priprema sportaa
46
Kondicijska priprema sportaa usmjerena je na razvoj funkcionalnih funkc ionalnih (aerobne i anaerobne) i motorièkih (snaga, brzina, izdrljivost, gibljivost, koordinacija, agilnost, preciznost i ravnotea) sposobnosti 2,4,7,8. U programu kondicijske pripreme sportaa najveæu pozornost valja pokloniti onim kondicijskim sposobnostima od kojih najvie ovisi uspjenost u konkretnom sportu. Odgovarajuæi trening za razvoj tako definiranog kompleksa sposobnosti rasporeðen je u pripremnom i u natjecateljskom natjecateljsk om razdoblju u skladu sa zakonitostima prepokrivanja optereæenja i razvojnim karakteristikama sportske forme. O efikasnom izboru vjebi, optereæenja i metoda trenanog rada ovise konaèni efekti s tim da tako definiran program kondicijskog treninga mora uvijek odgovoriti na postavljene ciljeve svakog ciklusa. Na kondicijske sposobnosti moe se djelovati analitièki - usavravajuæi svaku posebno ili sintetièki objedinjavajuæi vie njih u jedinstvenu kondicijsku pripremljenost 4,8. Analitièki je opravdano djelovati ukoliko sporta ili skupina sportaa pokazuje izrazit deficit u razvijenosti odreðene sposobnosti ili kretne karakteristike, dok je u svakom drugom sluèaju daleko efikasnije ef ikasnije kondicijskom treningu pristupiti sintetièki.
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
Razvoj funkcionalnih i motorièkih sposobnosti sportaa treba stalno kontrolirati. Treneri moraju imati odgovarajuæu dokumentaciju o provedenim kondicijskim treninzima to æe osigurati ponavljanje uspjenih trenanih ciklusa i postignutih natjecateljskih rezultata.
2.2. Tehnièka Tehnièka priprema sportaa s portaa
E M E T E Æ P O
Zadaæa tehnièke pripreme sportaa svodi se na uèenje struktura kretanja u konkretnom sportu do razine stabilizirane i automatizirane izvedbe tehnièkih elemenata. Tehnièka pripremljenost javlja se kao rezultat primjene programa tehnièke pripreme. Ona se ne smije promatrati izolirano veæ kao nedjeljivi dio cjelokupnog trenanog procesa u kojem je tehnièka priprema i program njenoga razvoja u uskoj vezi sa sportaevim kondicijskim i psihièkim moguænostima, te s razinom njegovih taktièkih znanja 3,7,8. Proces uèenja tehnike u svezi je s prijemom, obradom i koritenjem osnovnih i dopunskih informacija. Ove informacije pomau stvaranju predodbe o izvedbi kretanja ili pruaju informacije o pogrekama koje su uèinjene tijekom izvedbe nekog tehnièkog elementa. Ponavljanje tehnièkih zadataka uz stalnu kontrolu izvedbe znaèajno doprinosi uèvræivanju potrebne razine tehnièkog djelovanja u konkretnom sportu.
2.3. Taktièka Taktièka priprema pripre ma sportaa Taktièka priprema je usmjerena na uèenje i usavravanje motorièkih znanja o vrstama, oblicima i naèinima djelovanja tijekom situacijskog treninga i natjecanja u jednostavnim i sloenim taktièkim situacijama. Kao rezultat taktièke pripreme javlja se taktièka pripremljenost koja sportau omoguæuje da prepozna taktièku situaciju i da pronaðe odgovarajuæa rjeenja za taktièke probleme. Ona mora biti u skladu sa individualnim osobitostima sportaa i vanjskim okolnostima u kojima se natjecanje odvija. Taktièko djelovanje u tijesnoj je svezi s kondicijskom i tehnièkom pripremljenoæu. Ove komponente sportske forme daju presudan peèat uspjenom taktièkom djelovanju.
3. POVEZANOST KONDICIJSKE, TEHNIÈKE I TAKTIÈKE PRIPREME Kondicijska, tehnièka i taktièka pripremljenost jednog sportaa su osnovni èinioci njegove ukupne efikasnosti. Èinjenica je da se slabosti u jednom podruèju vrlo teko mogu nadoknaditi odnosno kompenzirati viom razinom u drugom podruèju pripremljenosti. to je via razina sportske pripremljenosti manje se mogu nadoknaditi nedostaci u nekom od podruèja integrirane pripremljenosti. Kondicija, tehnika i taktika se mogu definirati, mjeriti i razvijati izolirano, ali u uvjetima natjecanja ove tri komponente sportaeve pripremljenosti nastupaju zajedno uvijek sinergijski to znaèi da ukupnu akcijsku efikasnost sportaa ne èini jednostavna suma ovih komponenata nego njihova interakcija daje kvalitetu vie.
3.1. Povezanost kondicijske i tehnièke pripreme Utjecaj kondicijskih sposobnosti na tehniku kretanja sportaa Funkcionalne i motorièke sposobnosti neophodni su preduvjeti za svaku vrstu ljudskog kretanja pa sukladno tome i za svaku vrstu sportske aktivnosti. Trajanje, kolièina, jaèina, broj ponavljanja razlièitih struktura kretanja odreðuju vanost pojedinih kondicijskih sposobnosti. to je sportska aktivnost sloenija u njoj nastupa veæi broj razlièitih funkcionalnih i motorièkih sposobnosti. Izvedba tehnièkih elemenata u pojedinim sportskim granama zahtijeva sasvim odreðenu razinu i strukturu kondicijskih sposobnosti 2,4. Tako naprimjer dobra pokretljivost trupa i snana muskulatura nogu omoguæuju izvoðenje uspjenih finti u sportskim igrama. Dobra pokretljivost skoènog zgloba omoguæuje precizniji i snaniji udarac u nogometu ili karateu. Veæa gibljivost u pojedinim topolokim regijama tijela i visoka razina opæih koordinacijskih sposobnosti omoguæit æe kvalitetnije izvoðen je sloenijih motorièkih aktivnosti s promjenom pravca i brzine kreta nja. Visoka razina eksplozivne snage tipa skoènosti, sprinta i bacanja utjecat æe na efikasnije izvoðenje struktura kretanja bez i s loptom u sportskim igrama, ali naravno i u atletskim skokovima i bacanjima. Opæa i specif ièna izdrljivost omoguæit æe efikasno suprotstavljanje umoru i utjecat æe na visoku efikasnost izvedbe tehnièkih elemenata u svim dijelovima tijeka natjecanja. Dobra kondicijska pripremljenost prolongirat æe pojavu lokalnih umora i umora CS-a pa tako i do smanjenja broja motorièkih pogreaka u izvoðenju tehnièkih zadataka. 47
Dragan Milanoviæ, Igor Jukiæ, Sanja imek INTEGRATIVNI PRISTUP U MODELIRANJU KONDICIJSKE, TEHNIÈKE I TAKTIÈKE PRIPREME SPORTAA
E M E T E Æ P O
Utjecaj tehnike na koritenje kondicijskih sposobnosti Tehnièka znanja omoguæavaju racionalno koritenje biolokih potencijala sportaa. To znaèi da kvaliteta trkaèeg koraka, skoka, bacanja, promjene pravca kretanja i drugih sportskih tehnika znaèajno doprinosi racionalnijem koritenja steèenih kapaciteta snage, brzine, agilnosti, gibljivosti, izdrljivosti i drugih kondicijskih sposobnosti. Razina tehnièke izvedbe pojedinih struktura kretanja ima veliki ve liki utjecaj na racionalno koritenje kondicijskih sposobnosti najèeæe u kasnijim fazama natjecanja kada se javlja umor. Poznato je, da je za dobro koordinirane i ispravno izvedene tehnike pojedinih motorièkih zadataka sportau potrebno znatno manje aktiviranje energetskih rezervi. Ukoliko sporta racionalno i efikasno koristi svoju tehniku onda moe u natjecanju sudjelovati sa puno veæim ulaganjem funkcionalnih i motorièkih sposobnosti. Vrijedi i obrnuto, visoka razina kondicijskih sposobnosti koju u tom trenutku nema suprotstavljeni sporta-i omoguæuje sportau efikasnije koritenje tehnièkih znanja i uspjeniju kontrolu tijeka sportske borbe. To znaèi da æe kondicijski visoko pripremljen sporta i u stresnim uvjetima natjecanja pod vidom pritiska vremena ili rezultata moæi zadrati visoku razinu koncentracije, sigurnosti i kvaliteta tehnièko-taktièkog djelovanja. Integrirajuæi rad na kondiciji i tehnici u pojedinom sportu moguæe je uspjeno provoditi program specifiène kondicijsk e pripreme
Specifièna kondicijska priprema Specifièna kondicijska kondicijska priprema integrira kondiciju i tehniku sportske grane pa je stoga usmjerena je na razvoj i odravanje najvanijih kondicijskih sposobnosti koje su usko povezane sa tehnièkim zahtjevima sporta 2,4,6,7,9. Za razliku od baziène, specifièna kondicijska priprema se provodi koritenjem vjebi koje su vrlo sliène ili identiène strukturama kretanja koje èine tehniku sportske grane. Po specifiènim vjebama odmah se moe prepoznati sport u okviru kojeg se provodi ovaj program kondicijskog treninga. S obzirom da je broj ispoljavanja pojedinih kondicijskih sposobnosti vrlo velik, njihovo usavravanje zahtjeva diferencirane metode. Primjerice, u usavravanju specifiènih brzinskih svojstava sportaa trener se susreæe s problemom poveæanja razine apsolutne brzine, brzine reakcije, startne brzine s usavravanjem specifiènih formi brzine pojedinih kretanja ciklièkog i aciklièkog karaktera. Poveæanje P oveæanje specifiène gibljivosti lokomotornog aparata povezano je s razvojem aktivne i pasivne fleksibilnosti u opæoj i baziènoj kondicijskoj pripremi. Razina specifiène eksplozivne snage tipa skoènosti, bacanja, udarca ili sprinta usko je povezana s ranijim razvojem primarne jakosti, apsolutne snage u programima opæe i baziène kondicijske pripreme. To se odnosi i na druga specifièna kondicijska obiljeja, najvie na dimenzije izdrljivosti, izdrljivosti, zatim na koordinacijske sposobnosti, sposobnosti, agilnost i preciznost. preciznost. Zakljuèno, specifièna kondicijska pripremljenost predstavlja razinu onih funkcionalnih i motorièkih sposobnosti koje se manifestiraju u uvjetima specifiènih energetskih procesa, vrsta kontrakcija miiæa i specifiènih modaliteta kretanja u konkretnoj sportskoj grani.
Obiljeja specifiènih kondicijskih vjebi5: Struktura zahtjeva
- potrebno potrebno je istodobno istodobno rijeiti vie vie glavnih zahtjeva zahtjeva koji se tièu kondicije, kondicije, koordinacije, koordinacije, tehnike tehnike i taktike, te psihièke pripreme - najvi najviee utjecati na najvanije najvanije sposobnost sposobnostii i one u kojim kojimaa su pojedini sportai sportai pokazali pokazali deficite deficite u odnosu na modelne karakteristike pripremljenosti. Optereæenje
- potrebno potrebno je ciljano dozirati dozirati optereæenj optereæenjaa koja se i u strukturi i u dinamici dinamici podudaraju podudaraju s tehnikom tehnikom sportske sportske grane - primjen primjenaa odreðenih odreðenih tipova tipova energetskog energetskog i ivèanoivèano-miiæno miiænogg optereæenja optereæenja - opasnost od postavljanja prevelikih zahtjeva zahtjeva koji se tièu jednostrano jednostrano optereæenih optereæenih miiæa, miiæa, tetiva, ligamenata, ligamenata, zglobova i kosti Djelovanje treninga
48
- usavravanje pojedinih kondicijsk kondicijskih, ih, koordinacijskih, koordinacijskih, tehnièkih, tehnièkih, taktièkih taktièkih i psihièkih sposobnost sposobnostii karakteristiènih za sport - podizanje specifiène specifiène izdrljivosti i sposobnosti sposobnosti specifiènog optereæenja u snazi, brzini i izdrljivosti. izdrljivosti. - spec specifi ifièna èna integra integracija cija kondi kondicij cijee i tehnike tehnike
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
Vrijeme
- preteno u pripremnom pripremnom (kasnij (kasnijee faze) i natjecateljsk natjecateljskom om periodu periodu - trening za razvoj specifiè specifiènih nih sposobnost sposobnostii te za postizanj postizanjee vrhunskih vrhunskih rezultata rezultata Primjeri
E M E T E Æ P O
- sloene sloene vjeb vjebee (tipiène (tipiène za za sportsk sportskuu granu) granu) - specifiè specifiène ne vjebe za kondiciju kondiciju i tehniku tehniku kretanja kretanja u obrani i napadu napadu te u individualnoj individualnoj taktici taktici - poseban specifièni specifièni trening trening za pojedine pojedine igraèe te te za dijelove dijelove ekipe u skladu skladu sa zahtjevima zahtjevima sporta sporta i obiljejima obiljejima njihove pripremljenosti.
3.2. Povezanost kondicijske i tehnièko-taktièke pripreme Utjecaj kondicije i tehnike na taktièku efikasnost Uspjenost taktièkog djelovanja u znatnoj mjeri ovisi o razini kondicijskih sposobnosti i razini izvedbe tehnièkih elemenata. To vrijedi jednako i za individualne i za ekipne sportove. Uspjeno taktièko djelovanje moguæe je samo ako za to postoji optimalna razina kondicijskih sposobnosti i tehnièkih znanja. Taktika Taktika igre ili bilo kojeg sportskog nadmetanja trai od sportaa veliko ulaganje energije i snage u zadanom vremenu. To znaèi da brzo, snano i dugotrajno taktièko djelovanje ne moe biti moguæe bez odgovarajuæih funkcionalnih i motorièkih sposobnosti. Kako se natjecanje pribliava kraju postoji moguænost da se zbog pomanjkanja npr. eksplozivne ili repetitivne snage ili aerobne izdrljivosti smanji efikasnost tehnièko-taktièkog tehnièko-taktièkog djelovanja 6,8. Zbog ogranièenja u kondicijskoj i tehnièkoj pripremljenosti mogu vrlo èesto i dobre taktièke odluke zavriti neuspjehom jer sporta nije u stanju taktièki zadatak izvesti dovoljno brzo, br zo, snano ili precizno pa dodanu loptu npr. moe oduzeti protivnik. Zbog svega nevedenog, sportski treneri moraju uvaiti odnos kondicije, tehnike i taktike te u provedbi trenanog procesa usmjeriti panju na njihov integrirani razvoj. Ovaj naèin najlake i najbolje je moguæe provesti kroz program situacijske kondicijske pripreme.
Situacijska kondicijska priprema2,3,5,9 Situacijska kondicijska priprema predstavlja skup programa za razvoj onih funkcionalnih i motorièkih karakteristika koje su usko povezane sa izvoðenjem struktura situacija koje èine taktiku u konkretnog sporta. U situacijskim uvjetima nastupa uvijek iroka lepeza funkcionalnih i motorièkih sposobnosti pa se zbog toga situacijska kondicijska priprema najvie pribliava modalitetima modalitetima integralne sportske pripreme. Valja Valja naglasiti a da se poveæani èesto prepokrivajuæi intenzitet i ekstenzitet optereæenja ostvaruju kroz situacijske vjebe parcijalnog ili globalnog tehnièko-taktièkog djelovanja. Usavravanje situacijske izdrljivosti jako je povezano s prethodno provedenim programima razvoja opæe, baziène i specifiène izdrljivosti i predstavlja finalizaciju razvoja ove vane sposobnosti. Najvia razina razvoja bilo koje motorièke sposobnosti se postie kroz situacijske modele treniranja. U situacijskim kondicijskim vjebama optereæenje koje je veæe od natjecateljskog moe se postiæi dodatnim vanjskim optereæenjem (prsluci, pojasevi, manete) ili podizanjem intenziteta kroz intervalni trening (8 × 5 minuta koarka ili 6 × 10 minuta rukomet) kao i produeno trajanje optereæ enja (4 × 15 minuta koarka i 2 × 40 minuta rukomet) u cilju prepokrivanja trajanja utakmice. Situacijske kondicijske vjebe simuliraju jednostavne i sloene taktièke zadatke pri èemu se nikada ne smije izgubiti iz vida razina aktiviteta protivnika jer se ove vjebe realiziraju rea liziraju u odnosima 1:1 ili uz sudjelovanje veæeg broja suprotstavljenih suprotstavljenih sportaa na naèin da protivnik u prvoj fazi djeluje poluaktivno, a kasnije sve aktivnije do najvieg intenziteta.
Obiljeja situacijskih kondicijskih vjebi5: Struktura zahtjeva
- tijek tijek vremena vremena i radnj radnjii kada je natje natjecanj canjee blizu blizu - stavlja stavljanje nje teita teita na oteavanje oteavanje natjecat natjecateljskih eljskih uvjeta putem: - poveæavanje ekstenziteta ekstenziteta optereæenja, optereæenja, reduciranja intenziteta intenziteta ispod intenziteta natjecateljskog natjecateljskog optereæenja optereæenja - poveæan poveæanje je broja i trajanja podraaja podraaja u tehnièko-taktiè tehnièko-taktièkim kim vjebama vjebama a
Veæi od natjecateljskog optereæenja
49
Dragan Milanoviæ, Igor Jukiæ, Sanja imek INTEGRATIVNI PRISTUP U MODELIRANJU KONDICIJSKE, TEHNIÈKE I TAKTIÈKE PRIPREME SPORTAA
E M E T E Æ P O
- poveæanje poveæanje intenziteta intenziteta kroz intervaln intervalnee naèine treniranja treniranja - poveæanj poveæanjee ukupno ukupnogg optereæenja optereæenja putem dodatn dodatnih ih vjebi Optereæenje
- Optereæen Optereæenje je trenanog trenanog rada je veliko velikogg opsega podraaj podraajaa ili intenzitet intenzitetaa èesto veæeg od natjecat natjecateljskog eljskog.. Djelovanje treninga
-
povezivanje pojedinaèn povezivanje pojedinaènih ih komponenata komponenata postignu postignuæa æa u integriranu integriranu pripremljenos pripremljenostt direktnaa fizièka, psihièka, direktn psihièka, tehnièka tehnièka i taktièk taktièkaa priprema priprema za zahtjeve zahtjeve natjecanja natjecanja doprinos dopri nos izgradnji izgradnji i stabi stabilizir liziranju anju natjecatelj natjecateljskih skih postignuæ postignuæa/rezu a/rezultata ltata ubrzavanjee sloenog ubrzavanj sloenog fizièkog i psihièko psihièkogg procesa postizanj postizanjaa i odravanja odravanja sportske sportske forme
Vrijeme
- kraj kraj pri pripre premn mnog og raz razdob doblja lja - pret preteno eno u natjeca natjecatelj teljsko skom m razdob razdoblju lju - tren trening ing za pposti ostizanj zanjee vrhunsk vrhunskih ih rezult rezultata ata Primjeri
- trening utakmic utakmice, e, s posebnim posebnim akcentom na pojedine pojedine faze igre igre - te-ta vjebanje vjebanje pod pod oteanim oteanim uvjetima uvjetima (npr. (npr. bez bloka, bloka, smanjeni smanjeni broj igraèa) igraèa) - te-ta vjebanje vjebanje s dodatnim dodatnim optereæenjima optereæenjima (npr. (npr. dopunskim dopunskim obrambenim obrambenim zadacima zadacima nakon uspjenog uspjenog zavretka napada protivnika, koritenje vanjskih optereæenja na tijelu igraèa (pojas, prsluk)) - poveæanj poveæanjee psihièkog psihièkog optereæenja optereæenja (npr. (npr. davanje prednosti prednosti u poenima poenima protivniè protivnièkoj koj - mom momèadi èadi na poèe poèetku tku uta utakmi kmice) ce) - poveæanje optereæenja optereæenja putem putem skraæivanja skraæivanja pauze nakon prekida prekida (npr. (npr. brzo ubacivanje ubacivanje sljedeæe lopte lopte od strane trenera umjesto servisa)
4. PRAKTIÈNE IMPLIKACIJE KONDICIJSKE I TEHNIÈKO-TAKTIÈKE PRIPREME I PRIPREMLJENOSTI SPORTAA U SPORTSKIM IGRAMA 4
50
Tijekom natjecanja izvode se razlièiti oblici obrambenih i napadaèkih aktivnosti. U njima nastupaju sve komponente treniranosti sportaa. to je situacija sloenija, tehnièko-taktièko djelovanje dobiva na vanosti. Bioloki potencijali potencijali sportaa dolaze u jednostavniji jednostavnijim m tehnièko-taktièkim akcijama do punog izraaja. I u sloenijim situacijama, ukoliko je izvedba dovedena do razine automatizma, ovi potencijali potenc ijali se takoðer u potpunosti iskazuju. Jednom rijeèju, i tijekom realizacije tehnièko-taktièkih tehniè ko-taktièkih zadataka i pri ocjenjivanju uspjenosti sportaa u njima nastupaju s odreðenim proporcijama i kondicijska i tehnièka i taktièka komponent a pripremljenosti. U praksi se mogu dogaðati vrlo razlièiti pristupi u poimanju i vrednovanju ovih komponenata. Pre tpostavimo da u drugom poluvremenu rukometne utakmice protivnièki igraè nekoliko puta izigra «na eg» igraèa. Jedan trener bi iz toga trebao zakljuèiti da je taktièka pripremljenost nedostatna i da ne postoji sposobnost pronalaenja odgovarajuæih taktièkih rjeenja na protivnikovu igru. Drugi, kondicijski trener u toj situaciji vidi pad izdrljivosti i ivèano-miiæne reaktivnosti iz èega zakljuèuje o nedostatku kondicijske pripremljenosti. Prema tome, prvi trener nakon utakmice odreðuje dodatnu tehnièko-taktièku pripremu sportaa u kojoj se koriste vjebe perfekcioniranja pojedinih obrambenih aktivnosti i njihova korekcija tijekom uvjebavanja. Nasuprot tome kondicijski trener æe primijeniti vjebe za poveæanje nelaktatne izdrljivosti i miiæne reaktivnosti primjenom kratkih i ponovljenih sprinterskih vjebi. U prvom primjeru glavni trener neæe dovoljno skrbiti o kondicijski kondicijskim m aspektima treninga, a u drugom kondicijski trener ne vodi dovoljno raèuna o tehnièko-taktièkoj efikasnosti igraèa. Znaèi da oba trenera analiziraju igraèevu efikasnost ef ikasnost tijekom utakmice i modalitete treninga nakon nje previe analitièki, sa velikim odstupanjem od stvarnih potreba koje igraèu mogu priskrbiti situacijsku uspjenost. Ove razlike u procjeni uèinka koje ovise o promatraèu (glavni i kondicijski trener) treba izbjegavati tako da se u vrednovanju uèinka igraèa i cijelog tima koristi integralni pristup koji istodobno uvaava sve elemente igraèeve pripremljenosti. Razlozi zbog kojih je «na» igraè bio vie puta izigran od protivnièkog igraèa ne mogu se promatrati izolirano, nego integralno jer njegova inferiornost moe samo ponekad biti posljedica pojedinog deficita, a mnogo èeæe je posljedica njegove nedovoljne globalne pripremljenosti.
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
5. POVEZANOST KONDICIJSKE, TEHNIÈKE I TAKTIÈKE PRIRPEME U VIEGODINJEM I JEDNOGODINJEM CIKLUSU 5.1. Viegodinji ciklus treninga (dugoroèno planiranje i programiranje) Tehnièko-taktièka priprema sportaa ima u razlièitim etapama viegodinje pripreme i u razlièitim periodima godinjeg ciklusa ima sasvim odreðenu dinamiku. Tijekom prve i druge etape viegodinje pripreme tehnièkotaktièko usavravanje nema primarno znaèenje. U funkciji razvoja treniranosti uèenje i stabilizacija motorièkih znanja kasnije dobiva na znaèenju. Tijekom kadetskog «staa» dolazi do ekplozije u primjeni programa tehnièko-taktièkog usavravanja. Tada dolazi do potpune simbioze kondicijske, tehnièke, taktièke i psihièke pripremljenosti (Slika 1.).
E M E T E Æ P O
X visoki visoki zahtj zahtjevi evi na sustav sustavee za prij prijem, em, preradu, zadravanje i koritenje motorièkih informacija. Konsekventni tehnièko-taktièki trening i razvoj koordinacijskih sposobnosti. Y Visok isokii zahtjevi zahtjevi na na energets energetske ke procese procese i razvoj funkcionalnih i motorièkih sposobnosti. Konsekventni kondicijski trening.
Program specifiène i
situacijske pripreme Program višestrane i baziène pripreme
X
Y
Slika 1. Novi model dugoroène sportske s portske pripreme (Milanoviæ, 2001, modificirano prema Martinu, Carlu i Lehnertzu, 1991) Kod razlièitih autora mogu se zamijetiti naglaene specifiènosti u modeliranju pojedinih etapa dugoroène sportske pripreme. Prvo se autori razlikuju u definiranju pojedinih etapa, a takoðer i u raspodjeli pojedinih programa kondicijske kondicijs ke pripreme kroz etape sportske karijere. Platonov (1997.) sportsku karijeru definira definira kroz pet glavnih etapa dugoroène sportske specijalizacije (slika 2.). U skladu sa zakonitostima dugoroènog planiranja i programiranja mijenja se odnos pojedinih programa kondicijske pripreme u pojedinim etapama. U prvim etapama najveæi je udio programa opæe i baziène pripreme. U funkciji pribliavanja etapi u kojoj sporta postie maksimalna sportska dostignuæa poveæava se udio programa specifièno-situacijske pripreme. Broj sati trenanog rada usmjerenog na razvoj i odravanje kondicijskih sposobnosti stalno se poveæava i postie vrijednosti koje znaèe da sporta u cilju postizanja vrhunskih sportskih rezultata mora prosjeèno dnevno kondicijski trenirati i vie od dva sata.
Slika 2. Raspodjela programa kondicijske pripreme u etapama viegodinjeg ciklusa treninga (modificirano prema Platonovu (1997.): 1. program opæe kondicijske pripreme, 2. program baziène kondicijske pripreme, 3. program specifiènosituacijske kondicijske pripreme
51
Dragan Milanoviæ, Igor Jukiæ, Sanja imek INTEGRATIVNI PRISTUP U MODELIRANJU KONDICIJSKE, TEHNIÈKE I TAKTIÈKE PRIPREME SPORTAA
E M E T E Æ P O
Imajuæi u vidu ovo poveæanje, moemo zakljuèiti da se poveæavanje ukupne kolièine trena nog rada u kasnijim etapama sportskog usavravanja ostvaruje na temelju znatnijeg prirasta specifièno-situacijskih sadraja kondicijske pripreme i naravno tehnièko-taktièkih priprema broja natjecanja.
5.2. Godinji ciklus treninga (kratkoroèno, tekuæe i operativno planiranje i programiranje) Planiranje i programiranje treninga u godinjem ciklusu temelji se na svim naèelima i pravilima u konstrukciji pojedinih perioda, etapa, mikrociklusa i pojedinaènih treninga. U godinjem ciklusu treninga najveæi broj sadraja, optereæenja i metoda kondicijske i tehnièko-taktièke pripreme rasporeðuje se u skladu s razvojnim stanjima treniranosti i sportske forme. U prvim fazama dominantnu ulogu imaju programi kondicijske pripreme, a u kasnijim fazama pripremnog perioda i tijekom natjecateljskog perioda glavnu ulogu imaju programi tehnièko-taktièke tehniè ko-taktièke pripreme. Tada se oblikovani i usvojeni tehnièko-taktièki programi prilagoðavaju uvjetima u kojima æe se odvijati sama natjecateljska aktivnost. Najvanije je da u zavrnoj fazi kondicijske i tehnièko-taktièke izobrazbe sporta moe uspjeno izvoditi i najsloenije natjecateljske zadatke u skladu sa dinamogenim i ergogenim karakteristikama sporta (slika 3). Sporta ulazi u sportsku formu i postie vrhunske rezultate na osnovu integriranog koritenja svojih kondicijskih, mentalnih, psihièkih, tehnièkih i taktièkih komponenti ukupne pripremljenosti. U pogledu krivulja optereæenja u prvim etapama godinjeg ciklusa dominira ekstenzitet optereæenja karakteristièan za programe opæe i baziène pripreme. U kasnijim etapama smanjuje se kolièina trenanog rada, poèinju dominirati intenzitet i uèestalost optereæenja u skladu sa specifiènim i situacijskim obiljejima sportske aktivnosti. Broj se natjecanja i nastupa poveæava jer je potrebno osigurati visoku razinu sportske forme u planiranim razdobljima natjecateljske sezone. U natjecateljskom periodu primjetan je daljnji pad ukupne kolièine trenanog rada. Poveæava se udio programa specifiène i situacijske kondicijske pripreme i rada na tehnici i taktici uz stalnu dinamiku izmjene optereæenja i rastereæenja to pozitivno djeluje na odravanje i tempiranje sportske forme za najvanija natjecanja. U odnosu na pribliavanje terminima glavnih natjecanja poveæava se komponenta specifiènoga optereæenja s naglaskom na na intenzitet trenanih vjebi koji je blizak natjecateljskim optereæenjima.
Slika 3. Proporcije kondicijske K (V-B-viestrano (V-B-viestrano-bazièna, -bazièna, Sp-Si-specifièno-situacijska) Sp-Si-specifièno-situacijska) i tehnièko-taktièke T (N-natjecateljska, D-dopunska) pripreme u godinjem ciklusu treninga.
52
U godinjem ciklusu treninga primjenjuju se razlièiti tipovi kondicijske pripreme sportaa. U programiranju se odreðuju proporcije pojedinih kondicijskih programa koji osiguravaju stabilnu kondicijsku pripremljenost na kraju pripremnog perioda i pretpostavke da se ona odri kroz veæi dio natjecateljskog razdoblja. Razvojni kondicijski program zastupljen je podjednako u svim etapama pripremnog perioda (45-60%) jer treba osigurati podizanje kondicijskih sposobnosti u podruèju funkcionalne i motorièke pripremljenosti. Odravajuæi kondicijski program
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
tijekom pripremnog perioda sve vie sudjeluje u ukupnoj kolièini kondicijskog rada. Najvie je zastupljen u natjecateljskom razdoblju (40%) kada je potrebno na zadanoj razini odravati steèene kondicijske sposobnosti. Preventivni kondicijski program ima zadaæu smanjivati broj i teinu ozljeda sportaa i ublaavati negativne reakcije na forsirana trenana optereæenja. Zato je ovaj program zastupljeniji u prvim (40%), u odnosu na kasnije etape (10-20%) godinjeg ciklusa. Regeneracijski kondicijski programi imaju zadaæu ubrzati procese oporavka nakon treninga i natjecanja. U interakciji s nemotorièkim sredstvima sportske pripreme iako relativno najmanje zastupljen, podjednako je rasporeðen u svim dijelovima pripremnog (5-10%), a neto vie u natjecateljskom (15%) razdoblju.
E M E T E Æ P O
Tablica 4: Proporcije zastupljenosti pojedinih tipova kondicijskih ko ndicijskih programa u godinjem cikusu (modificirano prema Jukiæ, 2002) Periodi Etape Preventivni kondicijski programi Razvojni kondicijski programi Odravajuæi
kondicijski programi Regeneracijski kondicijski programi
Natjecateljski period
Pripremni period Višestrana
Bazièna
Specifièna
Situacijska
40 %
25 %
20 %
10 %
20 %
50 %
60 %
50 %
45%
25 %
5%
10 %
20 %
35 %
40 %
5%
5%
10 %
10 %
15 %
6. ZAKLJUÈAK U strukturi kompleksnog djelovanja u natjecateljskim uvjetima kondicija, tehnika i taktika èine nedjeljivu cjelinu i nastupaju uvijek u interakcijskom odnosu. Uvijek je potrebno pronaæi prona æi najbolju proporciju pojedinih programa pripreme sportaa jer samo na taj naèin trenani proces moe dati potpuni uèinak. Proporcije pojedinih programa sportske pripreme i posebice potprograma kondicijske pripreme vano je uskladiti s osnovnim principima i pravilima periodizacije i razvojnih faza sportske forme u viegodinjem i jednogodinjem ciklusu. Za stvaranje potpune i visoke treniranosti sportaa valja koristiti sadraje, optereæenja i metode integralnog treniranja uz uvaavanje opæih i specifiènih znaèajki kondicijske, tehnièke i taktièke pripreme i broja i vrsta natjecanja. Integralna pripremljenost omoguæuje povezivanje svih sposobnosti, znanja i osobina tijekom natjecateljske aktivnosti. Usklaðivanje svih elemenata kondicijske, tehnièke, taktièke i psihièke pripreme predstavlja najvaniji dio sportske prilagodbe u viegodinjem i jednogodinjem ciklusu.
7. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.
Jukiæ, I. (2002). Jukiæ, (2002). Proporc Proporcije ije razliè razlièitih itih tipova tipova program programaa kondicijsk kondicijskog og treninga treninga u dugoroèn dugoroènoj oj sportsko sportskojj pripremi pripremi u sportskim igrama. Ljetna kola kineziologa, Rovinj, 2002. Malacko, Mala cko, J. (2002. (2002.)) Osnove Osnove sport sportskog skog treni treninga. nga. Spor Sportska tska akad akademij emija, a, Beogra Beograd. d. Metvejev Metv ejev,, L.P. L.P. (2000). (2000). Osnovi Osnovi suvreme suvremenog nog sistema sistema sport sportivno ivnojj trenirovk trenirovki.i. FIS, Moskva. Moskva. Milanoviæ, Milano viæ, D., D., D.Vuleta, D.Vuleta, (1998). Povezan Povezanost ost kondicijsk kondicijske, e, tehnièke tehnièke i taktièk taktièkee pripreme pripreme rukometa rukometaa. a. 22. Seminar Seminar za rukometne trenere, Zbornik radova, HRS, Pula, 29-44. Milanoviæ,, D. (2001). Predavanj Milanoviæ Predavanjaa iz predmeta Te Teorija orija treninga treninga.. Kinezioloki Kinezioloki fakultet Sveuèili Sveuèilita ta u Zagrebu. Müller Müll er,, E. i sur sur.. (1999. (1999.)) Science Science and Elit Elitee Sport. Sport. E&FN Spon Spon.. London. London. Platonov Platon ov,, V. V. N. (1997.) (1997.) Obæaja Obæaja toerija toerija podgotovk podgotovkii sportsmenov sportsmenov v olimpij olimpijskem skem sporte. sporte. Olimpij Olimpijska ska literatur literatura, a, Kijev Kijev Schnabel, Schna bel, G. i sur sur.. (1994.) (1994.) Tra Traini iningsw ngswisse issensch nschaft aft.. Sportver Sportverlag, lag, Ber Berlin lin eljasko elj askovv, C. (1988 (1988.) .) Osnovi Osnovi na sportna sportnata ta trenir trenirovka. ovka. NSA Press Press.,., Sofij Sofija. a.
53
Luka Milanoviæ, Igor Jukiæ, Josipa Nakiæ, Zrinko Èustonja KONDICIJSKI TRENING MLAÐIH DOBNIH SKUPINA
E M E T E Æ P O
KONDICIJSKI TRENING MLAÐIH DOBNIH SKUPINA Luka Milanoviæ2, Igor Jukiæ1, Josipa Nakiæ2, Zrinko Èustonja2 Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu student poslijediplomskog studija Kineziolokog fakulteta Sveuèilita u Zagrebu 1
2
1. UVOD Trening mladih sportaa iz vie razloga zauzima posebno mjesto u sustavu sportske pripreme. Takav se trening znaèajno razlikuje od naèina na koji treniraju odrasli vrhunski sportai u istom sportu, ali i od naèina na koji se provodi tjelesno vjebanje mladih izvan sustava vrhunskog sporta. Da bi natjecateljski rezultat mladog sportaa bio odraz njegovih stvarnih potencijala potrebno je tijekom viegodinjeg procesa sportske pr ipreme na svakom stupnju njegove sportske specijalizacije planski utjecati na razvoj njegovih sposobnosti i osobina te ga pouè avati specifiènim motorièkim znanjima. Kontinuirani sportski razvoj koji æe minimizirati moguænost ozljeda i zastoja za stoja u sportskom razvoju, moguæ je jedino dobro organiziranom organizira nom sportskom pripremom i stalnom kontrolom efekata trenanog rada u sustavu natjecanja. Trening mladih sportaa viegodinji je proces tijekom kojeg treba uva avati: 1. opæe zakonitosti i individualne individualne posebnosti psihofizièkog psihofizièkog razvoja mladih sportaa 2. specifiène zahtjeve pojedine sportske grane i/ili discipline u odnosu na sportaeve konativne, kognitivne i motorièke sposobnosti 3. metodiku usvajanja tehnièko-taktièkih znanja pojedine pojedine sportske grane i/ili discipline 4. tijek i posebnosti svake pojedine faze cjelokupnog, a zatim i sportskog razvoja mladog sportaa
2. FAZE KONDICIJSKOG USAVRAVANJA USAVRAVANJA Tijekom pojedinih faza kondicijskog usavravanja potrebno je koristiti sadraje i modalitete treninga koji s najveæim stupnjem sigurnosti osiguravaju postizanje postavljenih ciljeva. Isto se odnosi i na doziranje optereæenja, gdje je potrebno uvaavati i posebnosti psihofizièkog razvoja sportaa i zahtjeve pojedine faze sportske pripreme. Poèetno razdoblje treninga djeteta ili inicijacija traje od 6. do 9. godine ivota. U tom bi razdoblju djeca trebala biti izloena treninzima niskog intenziteta s naglaskom na razvoj irokog spektra sposobnosti. Kardiorespiratorni sustav u ovom je razdoblju odgovarajuæe razvijen za veæinu aktivnosti, dok su anaerobni kapaciteti ogranièeni jer djeca imaju nisku toleranciju na mlijeènu kiselinu. U ovom je razdoblju potrebno naglasiti viestrani razvoj motorièkih i funkcionalnih sposobnosti sa irokim spektrom vjebi koje ukljuèuju trèanje, skakanje, hvatanje, ravnoteu , kotrljanje, itd. (Bompa, 2000). Drugim razdobljem moemo obuhvatiti razdoblje od 11. do 14. godine ivota. Ovo razdoblje Bompa naz iva oblikovanjem sportaa. Ova faza podrazumijeva postupno poveæavanje intenziteta intenziteta treninga, a jedan od razloga je i postupno poveæanje tolerancije na koncentraciju koncentra ciju mlijeène kiseline. Kondicijski trening sportaa ove dobi mora biti dominantno usmjeren k viestranoj i baziènoj sportskoj pripremi, uz poèetke specifiènih kondicijskih zahtjeva. Treæe razdoblje traje od 15. do 18. godine i naziva se specijalizacijom . U ovom su razdoblju sportai spremni podnijeti veæe zahtjeve treninga, te nakon kvalitetne viestrane i baziène pripreme, zapoèeti s kondicijskim vjebama koje su specifiène za odreðenu sportsku granu. U ovoj je fazi vano poveæati intenzitet specifiènih kondicijskih vjebi zbog poboljanja razine natjecateljske izvedbe.
54
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
3. METODIKA RAZVOJA KONDICIJSKIH SPOSOBNOSTI 3.1. Koordinacija Koordinacija je sposobnost upravljanja pokretima cijelog tijela ili dijelova lokomotornog sustava, a oèituje se brzom i preciznom izvedbom sloenih motorièkih zadataka, odnosno brzim rjeavanjem motorièkih problema (Milanoviæ, 1997). Hirtz (1985) pod koordinacijom podrazumijeva slijedeæe elemente: 1. rav ravnot notea ea 2. osj osjeæaj eæaj za ritam ritam 3. orijent orijentacija acija u prostoru prostoru 4. kinest kinestetièki etièki osjeæaj 5. reaktibi reaktibilnost lnost na vizualne vizualne i akustiène akustiène podraaje Tijekom rasta i razvoja, djeca prolaze kroz tzv., senzibilne senzibilne faze za razvoj sposobnosti, odnosno razdoblja kada je najpogodnije treningom utjecati na razvoj odreðenih sposobnosti. Senzibilna faza za razvoj koordinacije je izmeðu 7. i 14. godine, s najosjetljivijim razdobljem izmeðu 10. i 13. godine ivota. Razdoblja kada sustavi odgovorni za odreðenu sposobnost prolaze kroz najveæe promjene smatraju se najpogodnijima za primjenu treninga za razvoj iste sposobnosti. Senzibilne faze za razvoj pojedinih elemenata (vrsta) koordinacije su slijedeæi (Drabik, 1996): 1. Ravnot Ravnotea ea za djeèake izmeðu 10. i 11. godine, godine, a za djevojèi djevojèice ce izmeðu 9. i 10. godine. Prema Protasovoj Protasovoj (1984), ravnotea se potpuno razvije izmeðu 12. i 14. godine. 2. Adekvat Adekvatnost nost izbora pokreta (odabir (odabir adekvatnog pokreta pokreta pri obavljanju odreðenog odreðenog zadatka) od 8. do 13. godine, s najosjetljivijim razdobljem od 9. do 12. godine za djevojèice i djeè ake. 3. Kinestetièki osjeæaj (sposobnost (sposobnost razlikovanja oblika, oblika, prostornih i vremenskih udaljenosti, udaljenosti, te kolièina snage potrebna za izvoðenje nekog pokreta) od 6. do 7., te od 10. do 11. godine za djevojèice i djeèake. 4. Reaktib Reaktibilnost ilnost na vizualne vizualne i akustiène podraaje od 8. do 10. godine za djevojèice i djeèake. 5. Osjeæaj za ritam od 9. do 10. godine godine za djeèake, te od 7. do 9. godine za djevojèice. djevojèice. 6. Orijent Orijentacija acija u prostoru od 12. do 14. godine godine za djevojèice djevojèice i djeèake. 7. Sinkron Sinkronizacija izacija pokreta pokreta - u vremenu od 6. do 8. godine za djevojèice i djeèake Na koordinaciju utjeèe nekoliko faktora. Uz inteligenciju sportaa, sistematski trening i prethodno usvojena znanja i vjetine, na koordinaciju utjeèe utjeè e i razina ostalih motorièkih sposobnosti. Visoka razina brzine, snage, izdrljivosti i fleksibilnosti pozitivno æe djelovati i na razinu koordinacije. Naravno da, shodno tome i koordinacija ima pozitivan transfer na ostale motorièke sposobnosti. Koordinaciju moemo podijeliti podijeliti na opæu i specifiènu. Visoka razina opæe koordinacije omoguæuje brzo uèenje i uèinkovito izvoðenje zahtjevnih struktura kretanja, bez obzira na sportsku specijalizaciju. Opæa koordinacija predstavlja temelj za razvoj specifiène koordinacije. Postoji pet osnovnih principa vezanih uz razvoj svih elemenata koordina cije (Drabik, 1996): 1. Poveæavat Poveæavatii broj nauèenih struktura struktura kretanja od najranije najranije dobi. 2. Izlagati dijete zahtjevnim, ali odgovarajuæim odgovarajuæim vjebama, s obzirom na njegov bioloki bioloki razvoj, intelektualne sposobnosti i motorièka znanja. 3. Nepresta Neprestano no mijenjati mijenjati vjebe 4. Potivati tri razine zahtjevnosti zahtjevnosti vjebi za razvoj koordinacije koordinacije prvo uèimo tehniku tehniku izvoðenja neke strukture strukture kretanja, nakon toga slijedi izvoðenje istoga kretanja zadanom brzinom ili tempom, te na kraju prilagoðavanje kretanja u promjenjivim uvjetima. 5. Kvalitetno usvojene kretne strukture strukture izvoditi u promijenjenim promijenjenim uvjetima u odnosu na prostorna i vremenska vremenska ogranièenja, te samu tehniku izvoðenja. Promjene moemo izvriti na slijedeæe naèine: promjene u smjeru izvoðenja, promjene poèetnog poloaja, promjene zavrnog poloaja, poveæavanje opsega kretanja, promjena brzine izvoðenja kretanja, vremensko ogranièavanje, dodavanje novih novih kretnih struktura, dodavanje novih zadataka tijekom izvoðenja vjebe, promjene vanjskih optereæenja (visina prepreke, teina opreme,...), promjene okoline (velièina igralita, promjena podloge, opreme, partnera,...), ogranièavanje senzorne kontrole (vezanje oèiju, izbacivanje iz ravnotee,...), promjena vrste signala u vjebama koje zahtijevaju reakciju na signal i izvoðenje koordinacijskih vjebi u uvjetima zamora, nakon izvoðenja drugih vjebi.
E M E T E Æ P O
55
Luka Milanoviæ, Igor Jukiæ, Josipa Nakiæ, Zrinko Èustonja KONDICIJSKI TRENING MLAÐIH DOBNIH SKUPINA
E M E T E Æ P O
Metodiku razvoja koordinacije od 6. do 16. godine moemo podijeliti u tri faze (Drabik, 1996, prema Marciniak, 1990): 1. 6 do 9 godin godinaa - osig osigurati urati irok irokuu koordi koordinacij nacijsku sku osno osnovu vu - usavr usavriti iti osnovn osnovnee koordi koordinacijs nacijske ke sposo sposobnosti bnosti - osi osigura gurati ti dobru dobru osnov osnovuu tehnik tehnikee trèanja trèanja 2. 10 do 12 godina godina - poveæ poveæati ati razinu razinu osnovnih osnovnih koordin koordinacijs acijskih kih sposobn sposobnosti osti - razvi razviti ti koordinaci koordinaciju ju upotreblj upotrebljivu ivu u uèenju uèenju sportskih sportskih vjetina vjetina - poticat poticatii djecu da izvode izvode vjebe vjebe za razvoj koordin koordinacije acije i u slobodno slobodno vrijeme vrijeme 3. 13 do 16 godina godina - dal dalje je usavr usavravat avatii osnovnu osnovnu koord koordina inacij cijuu - kombi kombinirati nirati kvalitetn kvalitetnoo usvojenu usvojenu sportsku sportsku tehniku tehniku s vjebama vjebama opæe koordinaci koordinacije je Vjebe koordinacije zahtijevaju visoku koncentraciju. One utjeèu na ivèani sustav i brzo ga zamaraju. Upravo je zato najuèinkovitije trenirati koordinaciju na poèetku glavnog dijela, ili èak na kraju uvodnog dijela treninga. Vjebe je potrebno izvoditi intervalno, s odgovarajuæim vremenom za oporavak izmeðu ponavljanja. Nije preporuèljivo cijeli trening posvetiti razvoju koordinacije, veæ koordinaciju razvijati kroz kraæe, ali èeste trenane podraaje i to unutar treninga raznih ciljnih usmjerenosti. usmjere nosti.
3.2. Izdrljivost Izdrljivost je sposobnost sportaa da trenana ili natjecateljska optereæenja odreðenog intenziteta uspjeno svladava to dulje (Milanoviæ, 1997). Prije svega se odnosi na dugotrajno odravanje intenziteta i funkcionalne stabilnosti,, te odgaðanje umora. Osnovna podjela izdrljivosti je na opæu i lokalnu. Opæom izdrljivoæu stabilnosti smatramo optereæenja kod kojih stavljamo u funkciju vie od 30% ukupne miiæne mase, a nadalje ju moemo podijeliti na: 1. aerobnu a. kratkot kratkotrajna rajna optereæenja optereæenja u trajanju od 3 do 10 minuta minuta b. srednjet srednjetrajna rajna optereæenja optereæenja u trajanju od od 10 do 30 minuta c. dugotraj dugotrajna na optereæenja optereæenja u trajanju trajanju od 3 do 10 minuta minuta 2. anaerobnu a. kratkotr kratkotrajna ajna optereæenja optereæenja u trajanju od 10 do 20 sekundi sekundi b. srednjet srednjetrajna rajna optereæenja optereæenja u trajanju od 20 do 60 sekundi sekundi c. dugotra dugotrajna jna optereæenja optereæenja u trajanju trajanju do 2 minute
56
Kada govorimo o senzibilnim fazama za razvoj izdrljivosti zanimljivo je napomenuti da veæ od 3. do 7. godine ivota djeca ostvaruju velike pomake u izdrljivosti zbog visoke razine aktivnosti. Nadalje od 8. do 13. godine izdrljivostt se priblino jednakim tempom razvija kod djevojèica i djeèaka, s intenzivnom fazom razvoja od 8. izdrljivos do 10. godine. Razlike se poèinju pojavljivati pred kraj toga petogodinjeg razdoblja, kada djevojèice izmeðu 12 i 14 godina prolaze kroz najosjetljiviju senzibilnu fazu za razvoj izdrljivosti izdrljivosti.. Nakon 14. godine, djevojèice koje se ne bave sportom stagniraju i nazaduju u izdrljivosti. Za razliku od njih, djeèaci osim 8. do 10. prolaze kroz jo jednu intenzivnu fazu i to od 15. do 16. godine ivota u kojoj su izraz ito prijemljivi na podraaje svih vrsta izdrljivosti. Kada je rijeè o treningu izdrljivosti, potrebno je naglasiti njegove osnovne principe (Drabik, 1996): 1. Trening izdrljivosti potrebno je je zapoèeti opæom aerobnom aerobnom izdrljivoæu. izdrljivoæu. 2. Tre Trenirati nirati tijekom tijekom cijele godine, godine, s prilagoðavanjem prilagoðavanjem aktivnosti aktivnosti prema dijelu dijelu godine. Npr., skijanje i klizanje zimi, plivanje ljeti to spreèava monotoniju i ujedno pozitivno utjeèe na koordinaciju. 3. eljenu razinu izdrljivosti izdrljivosti postizati postizati postupno. Nove je vjebe vjebe potrebno izvoditi niskim niskim intenzitetom intenzitetom da bi sprijeèili ozljede i osigurali kontinuirani razvoj izdrljivosti. 4. Odravati postignut postignutuu razinu izdrljivosti. izdrljivosti. Ne dopustiti dopustiti da se u niti jednom trenutku trenutku ta razina spusti spusti ispod kritiènih vrijednosti.
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
5. Nauèiti djecu djecu da sluaju svoje svoje tijelo. Od samog poèetka poèetka nauèiti djecu da registriraju registriraju reakciju reakciju svoga tijela tijela na optereæenja (bol u miiæima, aritmièno disanje,...). 6. Prvo poveæavat poveæavatii trajanje, trajanje, a ne intenzitet intenzitet vjebe. 7. Ostavit Ostavitii dovoljno dovoljno energije za djetetov djetetov zdrav zdrav rast i sazrijevanje. sazrijevanje. 8. Mijenjat Mijenjatii uvjete treninga. treninga. Na razvoj æe pozitivno pozitivno utjecati promjena promjena podloge, podloge, partnera,... partnera,... 9. Odvrat Odvratiti iti pozornost pozornost od umora. Jedna od metoda odvraæanja odvraæanja panje je i ranije spomenuta spomenuta promjena uvjeta uvjeta treninga. 10. Iskoristiti senzibilne faze za razvoj izdrljivosti. izdrljivosti. 11.. Izmjenj 11 Izmjenjivati ivati cikluse optereæivanja, optereæivanja, oporavka i ciljanja sportske forme. Kontinuirano Kontinuirano poveæavanje poveæavanje optereæenja vodi prema pretreniranosti. 12. Istovremeno trenirati um i tijelo. Princip se odnosi na razvijanje snage volje, ali i na uèenje utjecaja treninga na sportaevo tijelo. 13. Zadrati ideju sporta sporta na prvom mjestu mjestu..
E M E T E Æ P O
Prema estom principu treninga izdrljivosti, poveæanje trajanja vjebanja je prvi korak u razvoju izdrljivosti. izdrljivosti. Da bi to uèinili potrebno je potivati slijedeæi redoslijed: 1. Poveæati frekvenci frekvenciju ju treninga treninga 2. Poveæati trajanje treninga a. poveæat poveæatii trajanje vjebi (istrèati (istrèati veæu udaljenost jednakom jednakom brzinom) b. poveæa poveæati ti broj ponavlja ponavljanja nja c. poveæa poveæati ti broj vjebi (vie (vie vjebi raznih dionica,...) dionica,...) Metode treninga za razvoj izdrljivosti su kontinuirana i intervalna metoda. Nadalje, kontinuiranu metodu moemo podijeliti na standardnu kontinuiranu i varijabilnu kontinuiranu metodu treninga. Kod treninga izdrljivosti mlaðih dobnih skupina kontinuirane metode pokazuju se izrazito uèinkovitima. Energetski mehanizmi (uglavnom aerobni) koji dolaze do izraaja izra aja u kontinuiranim metodama treninga najprihvatljiviji na jprihvatljiviji su u odnosu na razvojne karakteristike djece. Razina izdrljivosti dostignuta ovim metodama dugotrajnija dugotrajnija je od one koju bi dobili intervalnim metodama treninga. Vano je zapamtiti da djeca prije puberteta imaju smanjene moguænosti izvoðenja anaerobnih optereæenja, ali i da intervalnim metodama, posebno intenzivnim, mora prethoditi dugotrajna sistematska priprema djece kontinuiranim metodama treninga (Drabik, 1996).
3.3. Brzina Brzina je sposobnost izvoðenja jednog ili vie pokreta u to kraæem vremenu. Osnovne vrste ispoljavanja brzine su:: su 1. Brz Brzina ina reakci reakcije je 2. Brzina pojedin pojedinaènog aènog pokreta pokreta 3. Brzina frekvenci frekvencije je pokreta pokreta Da bi bili u moguænosti razviti brzinu moraju biti zadovoljeni odreðeni preduvjeti (Drabik, 1996): 1. Morfolo Morfoloki ki udio brzih miiænih miiænih vlakana je presudan faktor faktor kada je rijeè o brzini. Na brzinu negativno negativno utjeèe veliki udio vezivnog tkiva u miiæu, kao i velika viskoznost i loa prokrvljenost miiæa. 2. Energetski brzina najvie ovisi o anaerobnim alaktatnim alaktatnim procesima u kojima je resinteza ATP-a ATP-a osigurana razgradnjom kreatin-fosfata. Ovim se procesom osigurava energija za aktivnosti u trajanju do 10 sekundi. 3. Psiholoki znanja o uèincima uèincima vjebanja i koncentracija vani su psiholoki faktori u postizanju visoke razine brzine. 4. Tehnika i koordinacija koordinacija pravilna tehnika kretanja kretanja vrlo je vana za razvoj brzine, to ovisi prije prije svega o koordinaciji. Dakle, treningom koordinacije poboljavamo tehniku, a tehnikom brzinu. 5. Razina snage, izdrljivosti i fleksibilnosti visoka razina snage ima pozitivan utjecaj na ubrzanje i postizanje maksimalne brzine pokreta. Kada pokreti ne moraju biti samo brzi, nego i ponavljani kroz due vrijeme, potrebna je visoka razina brzinske izdrljivosti. Dobra fleksibilnost omoguæuje veæi opseg pokreta, veæu elastiènost i bre oputanje miiæa to je vrlo vaan preduvjet za brzinu. Senzibilne faze razvoja raz voja brzine kod djevojèica su izmeðu 7 i 11 godina. Razvoj brzine br zine kod djevojèica traje do 14. godine i nakon toga u sluèaju ne bavljenja sportom stagnira. Dinamika razvoja brzine kod djevojèica i
57
Luka Milanoviæ, Igor Jukiæ, Josipa Nakiæ, Zrinko Èustonja KONDICIJSKI TRENING MLAÐIH DOBNIH SKUPINA
E M E T E Æ P O
djeèaka vrlo je slièna do 14. godine. Djeèaci prolaze kroz intenzivnu fazu od 7. do 9. godine, prate krivulju razvoja brzine kod djevojèica, ali oni nakon 14. nastavljaju s razvojem brzine do 18. godine. Principi treninga za razvoj brzine: 1. Izvodit Izvoditii nauèene kretne strukture strukture bre od prosjeèn prosjeènee brzine 2. Prvo je potrebno trenirati trenirati brzinom manjom manjom od maksimalne. maksimalne. Kada je tehnika izvoðenja izvoðenja kretanja na visokoj visokoj razini, kretanje se moe izvoditi maksimalnom brzinom. 3. Tren Trenirati irati od jednostavnog jednostavnog prema prema sloenom, sloenom, od laganog prema teem, teem, od poznatog prema prema novom. 4. Povezati vjebe brzine brzine sa tehniko tehnikom m odreðenog odreðenog sporta. sporta. 5. Mijen Mijenjati jati vjebe za razvoj razvoj brzine brzine.. 6. Mije Mijenjati njati uvjet uvjetee u kojima kojima razvijamo razvijamo brzinu. brzinu. 7. Poveæavat Poveæavatii broj ponavljan ponavljanja, ja, ne i trajanje ponavlj ponavljanja. anja. 8. Koristi Koristiti ti dovoljno dovoljno duge pauze. Trajanje Trajanje pauze ovisi ovisi o optereæenju, optereæenju, ali kod razvoja razvoja brzine obièno traje traje od 1 do 3 minute. 9. Koristi Koristiti ti duga i temeljita temeljita zagrijavanja. zagrijavanja. Vjebama Vjebama za razvoj brzine brzine trebalo bi bi prethoditi prethoditi zagrijavanje zagrijavanje 15 20 minuta. 10. Iskoris Iskoristiti titi senzibilne senzibilne faze za razvoj brzine. brzine. Kod treninga brzine najèeæe se upotrebljava metoda ponavljanja koja podrazumijeva maksimalan intenzitet aktivnosti, s 5 8 ponavljanja uz produeno vrijeme aktivnog odmora od 4 6 minuta (Milanoviæ, 1997). Poèetnici bi trebali izvoditi vjebe intenzitetom koji nije maksimalan iz razloga to prerano treniranje maksimalnim intenzitetom moe uzrokovati tzv. brzinsku barijeru, odnosno stabilizaciju brzine. Poèetnike bi trebalo to due podvrgavati opæem i raznolikom treningu, s velikim udjelom opæih vjebi za razvoj brzinskosnanih svojstava. To znaèi da bi bilo poeljno odgoditi uporabu specifiènih i natjecateljskih vjebi za razvoj brzine kod mladih sportaa. Ovim postupkom stvaramo kvalitetnu bazu za daljnju nadgradnju i buduæe vrhunske rezultate.
3.4. Snaga Snaga je sposobnost svladavanja otpora ili sile (Zaciorskij, 1970). Postoji nekoliko vrsta akcijskog oèitovanja snage, a to su: 1. eksp eksploz lozivn ivnaa snag snagaa 2. mak maksim simalna alna snaga snaga 3. elast elastièna ièna snaga 4. repe repetit titivna ivna snaga snaga 5. sta statiè tièka ka snaga snaga Snaga moe biti i apsolutna i relativna. Apsolutna snaga kod djeèaka konstantno raste izmeðu 7. i 19. godine, dok njihova relativna snaga najvie raste izmeðu 13. i 14. godine. U razdoblju od 12. do 15. godine snaga djeèaka (posebno statièka) raste bre od snage djevojèica (Hettinger, 1964, prema Drabik, 1996), ali kada je rijeè o dinamièkoj snazi, do puberteta nema znaèajnijih razlika meðu spolovima. Nakon 15. godine razvoj snage djevojèica stagnira, dok djeèaci nastavljaju s razvojem. Vaan razlog tome jesu hormonalne promjene u organizmu djeèaka (testosteron). U vrijeme naglog pubertetskog rasta osobito treba biti oprezan u radu s vanjskim optereæenjima iznad glave (utezi), a isto tako je vano izbjegavati duga statièka optereæenja. Prema Drabiku postoji sedam osnovnih preduvjeta za trening snage: 1. Razvije Razvijenost nost ivèanog sustava. Vjebe snage uzrokuju promjene promjene u razini ekscitacije ekscitacije centralnog ivèanog sustava, a to ovisi o stupnju djetetovog razvoja. 2. Fizioloki presjek miiæa. Veæi Veæi presjek znaèi i veæi potencijal za razvoj snage. 3. Tip miiænih miiænih vlakana. Za razvoj snage vana je kolièina brzih miiænih vlakana. vlakana. 4. Kvaliteta sinkronizacije i broj aktivnih miiænih miiænih vlakana. 5. Biolo Bioloka ka zrelost zrelost.. 6. Hormona Hormonalna lna aktivn aktivnost. ost. 7. Tehn ehnika ika.. 58
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
Principi treninga snage: 1. Prije poèetka treniranja treniranja snage obaviti obaviti ortopedski ortopedski pregled 2. Naglasi Naglasiti ti opæi razvoj muskulature, muskulature, posebno dijela koji odrava posturu. posturu. 3. Provodi Provoditi ti trening snage po fazama, bez preskakanja preskakanja ili pourivanja. pourivanja. 4. Vjebe snage unapreðivati postupno. Od brzinske snage, preko snane iztrljivosti do maksimalne snage. 5. Vjebe snage primjenjivat primjenjivatii u odgovar odgovarajuæem ajuæem dijelu treninga. treninga. 6. Pravilno izmjenjivati izmjenjivati dijelove dijelove tijela koje optereæujemo. optereæujemo. 7. Prvo nauèiti pravilnu pravilnu izvedbu, izvedbu, a potom dodati optereæenje. optereæenje. 8. Osigura Osigurati ti dovoljno dug oporavak oporavak nakon treninga. treninga.
E M E T E Æ P O
Kada je rijeè o treningu snage djece, vano je naglasiti da djeca u predpubertetu mogu ostvariti znaèajan napredak u snazi, bez obzira na prisutnu kolièinu testosterona. Weltman i suradnici prouèavali su promjene dobivene nakon 14 tjedana programiranog treninga snage djeèaka u predpubertetu (Schafer, 1991). Primjetili su znaèajno poveæanje snage, vertikalne skoènosti, fleksibilnosti i maksimalnog primitka kisika. Ovakav napredak u snazi moguæe je postiæi dobro organiziranim i potpuno kontroliranim kontroliranim programom treninga. U radu s mladim sportaima vano je izbjegavati duga statièka optereæenja, te koristiti promjenjiva dinamièka optereæenja primjerena njihovoj dobi. U treningu snage djece i mladei potrebno je utjecati samo na razvoj repetitivne snage, i to primjenom dinamièkih vjebi. vje bi. Nekoliko je osnovnih metoda pogodnih za to: 1. Metoda niskih vanjskih optereæenja s velikim brojem ponavljanja ( do 30), s ciljem poboljanja otpornosti na umor. 2. Metoda srednjih srednjih vanjskih optereæenja, optereæenja, u obliku krunog treninga, s do 10 vjebi, te do 20 ponavljanja. 3. Metoda visokih visokih vanjskih optereæenja, optereæenja, s 810 vjebi, te 10 ponavljanja. ponavljanja. Pravila treninga snage upozoravaju nas da sustavni razvoj dimenzija snage treba zapoèeti tek onda kada aktivni i pasivni dio sustava za kretanje poprimi odgovarajuæu jakost, pri èemu posebno treba izbjegavati poloaje i situacije potencijalno opasne za ozljeðivanje slabih toèaka lokomotornog sustava.
3.5. Fleksibilnost Fleksibilnost je sposobnost izvoðenja maksimalne Fleksibilnost maksimalne amplitude pokreta u nekom zglobu ili nizu zglobova. Tri su osnovne vrste fleksibilnosti (Drabik, 1996): 1. dinamièka sposobnost dinamièkog izvoðenja pokreta s punom amplitudom u zglobu. 2. statièka pasivna sposobnost zadravanja odreðene amplitude u zglobu koristeæi svoju tjelesnu teinu ili snagu udova koji nisu podvrgnuti istezanju. 3. statièka aktivna sposobnost postizanja i zadravanja odreðene amplitude pokreta koristeæi samo snagu istegnutog dijela tijela. Kod djece predkolske dobi (2-5 godina) nije potrebno posveæivati vrijeme vjebama fleksibilnosti, za razliku od starije djece ili odraslih koji na fleksibilnost mogu utroiti 5-15 minuta po treningu. Djeca predkolske dobi su vrlo fleksibilna i veæ svakodnevnom igrom svojim tijelom izvode pune amplitude pokreta. U dobi od 6 do 10 godina smanjuje se mobilnost ramena i kuka, te je u toj dobi potre bno provoditi dinamièko istezanje istih zglobova. Kraljenica u dobi od 8 do 9 godina dostie svoju prirodnu maksimalnu fleksibilnost. U dobi od 6 do 10 godina potrebno je izbjegavati statièka istezanja iz razloga to je djeci teko zadrati koncentraciju i oputenost to je kljuèno kod ovih vjebi fleksibilnosti. U razdoblju od 10 do 13 godina vano je pojaèano primjenjivati trening fleksibilnosti jer poveæana aktivnost bez poveæane primjene istezanja moe ogranièiti amplitudu pokreta. U dobi ubrzanog rasta i razvoja kljuèno je primjenjivati primjen jivati vjebe za razvoj fleksibilnosti. Tada dolazi do ubrzanog rasta kostiju, koji miiæi i tetive teko mogu pratiti. Zbog toga se mogu javiti ozljede leða, bolovi u koljenu,... Treningom fleksibilnosti kritiènih toèaka moemo znaèajno umanjiti opasnost od ozljeðivanja. Nakon 16. godine moemo poèeti primjenjivati vjebe istezanja identiène vjebama odra slih. Osnovni principi treninga fleksibilnosti kod djece: 1. Trenin Treningg fleksibilnosti fleksibilnosti primjenjivati u umjerenom umjerenom opsegu. 2. Povezi Povezivati vati razvoj fleksibil fleksibilnosti nosti i snage. 3. Radit Raditii na fleksi fleksibilno bilnosti sti toèno odreðenih odreðenih zglobova. 4. U treningu djece djece primjenjivati dinamièke vjebe fleksibilnosti. fleksibilnosti.
59
Luka Milanoviæ, Igor Jukiæ, Josipa Nakiæ, Zrinko Èustonja KONDICIJSKI TRENING MLAÐIH DOBNIH SKUPINA
E M E T E Æ P O
Fleksibilnost djece najbolje se razvija ponavljajuæim metodama, i to nekoliko setova vjebi s otprilike 10 ponavljanja. Sharkey (1986) savjetuje da djeca i mladi trebaju izvoditi vjebe fleksibilnosti samo tri puta tjedno, dok neki drugi istraivaèi (Matveev, 1977, prema Drabik, 1996) preporuèuju svakodnevno izvoðenje vjebi dinamièkog istezanja.
4. DUGOROÈNO PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE KONDICIJSKOG TRENINGA Planiranje i programiranje provodi se razlièitim metodama i ima za cilj osigurati potpuni razvoj sportaa u viegodinjem i jednogodinjem ciklusu sportske pripreme. Planiranjem treninga odreðuju se c iljevi, uvjeti i vremenski ciklusi sportske pripreme. Programiranje treninga svodi se na izbor, doziranje i raspodjelu trenanih stimulansa u pojedinim ciklusima treninga.Trening mladih sportaa ponajprije treba biti orijentiran na viestrani razvoj psihofizièkih sposobnosti koje æe biti osnova za njegovu buduæu uspjenu sportsku karijeru. Osim razvoja baziènih motorièkih sposobnosti vana zadaæa trenanog procesa u poèecima sportske karijere je i motorièko uèenje. Pritom je vano da sportski treneri pri dizajniranju diza jniranju trenanih programa stalno imaju na umu ne samo kratkoroène nego i dugoroène ciljeve sportske pripreme. Naime, u elji da mladi sporta èim prije iskae svoj sportski potencijal i poène postizati vrhunske rezultate treneri vrlo èesto zapoèinju s ranom sportskom specijalizacijom i iznadoptimalnim optereæenjima. Na takav naèin mladi sporta zaista i postie daleko iznadprosjeène rezultate, vrlo èesto zapoèinje i natjecanje u seniorskoj konkurenciji, no poveæava se moguænost ozljeda, uèvræuju se neke tehnièke nepravilnosti, a u dugoroènom smislu ovakav naèin sportske pripreme limitira konaèno stanje sportaa u buduænosti (Milanoviæ, Jukiæ, Itoudis, 1994). Tablica 1: Proporcije razlièitih tipova kondicijske pripreme i razlièitih programa kondicijske pripreme u dugoroènom sportskom usavravanju (izraeno u postocima). 7-10 GODINA
11-14 GODINA
15-18 GODINA
VIŠESTRANA PRIPREMA
50
40
20
BAZIÈNA PRIPREMA
30
30
30
20
20
30
0
10
20
50
50
30
10
20
30
10
10
20
30
20
20
80/20
70/30
50/50
30/70
60/40
70/30
SPECIFIÈNA
PRIPREMA SITUACIJSKA PRIPREMA RAZVOJNI PROGRAMI OBNAVLJ. PROGRAMI REGENERAC. PROGRAMI PREVENTIVNI PROGRAMI VIŠESTRANO-BAZIÈNA/ SPECIFIÈNO-SITUACIJSKA TE-TA /KOND.PRIP.
60
U okviru dugoroènog sportskog usavravanja iznimno je vano odrediti proporcije zastupljenosti pojedinih tipova kondicijske pripreme i razlièitih programa kondicijske pripreme za svaku fazu usavravanja (tablica 1). Kada su u pitanju tipovi kondicijske pripreme, vidljivo je da se poèetna dominacija viestrane pripreme prema kasnijim uzrastima postupno gubi u korist baziène te specifiène i situacijske kondicijske pripreme. Takav trend se nastavlja i u seniorskoj dobi. Analizom proporcija razlièitih vrsta kondicijskih programa, moe se uoèiti dominacija razvojnih progr ama kroz gotovo cijelo razdoblje treninga u mlaðim uzrastima. Obnavljajuæi i regeneracijski programi svoju znaèajniju ulogu dobivaju u seniorskoj dobi, a posebnu vanost u gotovo cijeloj sportskoj karijeri, bez obzira na dob, imaju preventivni programi.
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
Konaèno, potrebno je kazati da viestrano-bazièni tip kondicijske pripreme dominira u kondicijskom treningu mlaðih dobnih uzrasta, a ukupna kolièina kondicijske pripreme se prema kasnijim sportskim godinama postupno smanjuje.
5. ZAKLJUÈAK
E M E T E Æ P O
Metodika kondicijskog treninga mlaðih dobnih skupina ima za cilj prilagoditi se biolokom i sportskom stupnju razvoja djece u pojedinim fazama sportskog usavravanja. Trening mlaðih dobnih skupina je viegodinji, organiziran proces razvoja i odravanja sposobnosti, znanja i osobina. Struktura, modaliteti i optereæenja trebaju stimulirati dinamièan razvoj antropolokih funkcija, motorièkih znanja i natjecateljskog uèinka, rukovodeæi se prije svega znanjima o senzibilnim fazama za razvoj motorièkih i funkcionalnih sposobnosti.
6. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.
Bompa, T. Bompa, T. (2000). (2000). Cijel Cijelokup okupni ni trening trening za mlade mlade pobjed pobjednike nike,, Hrvatsk Hrvatskii koarkak koarkakii savez. savez. Crisfie Cri sfield, ld, P. P. (2001). (2001). The Young Young Athlet Athletes es Handboo Handbook. k. Human Human Kinetic Kinetics, s, Champai Champaign, gn, IL. Drabik, Drab ik, J. J. (1996). (1996). Chil Children dren and sport sportss trainin training. g. Stadio Stadionn bublish bublishing ing compa company ny.. Hirtz, P. P. (1985). Koordinat Koordinative ive fahigkeiten fahigkeiten im schulspor schulsport.t. Berlin:V Berlin:Volk olk und Wissen Wissen Volkseig Volkseigner ner Verlag. Verlag. Milanoviæ, Milanov iæ, D., D., Jukiæ, Jukiæ, I. i Itoudi Itoudis, s, D. (1994) (1994).. Utjecaj Utjecaj programi programiranog ranog trening treningaa na promjene promjene u motorièkim motorièkim sposobn sposobnostima ostima mladih koarkaa. Kineziologija, 16 1-2:33-34 Milanoviæ,, D. (1997). Osnove teorije treninga Milanoviæ treninga.. U: Priruèni Priruènikk za sportske trenere. Fakultet za fizièku fizièku kulturu. Protasov Prot asova, a, M. (1984). (1984). Train Train for for balance balance.. Soviet Soviet Sports Sports Rewiew Rewiew,, vol. 25, 25, no. 4:1574:157-158. 158. Schafer,, J. (1996). Prepubescent and adolescent Schafer adolescent weight training: Is it safe? Is Is it beneficial beneficial?, ?, Training Training Youth. NSCA, str. 3-10.
61
Gordana Furjan-Mandiæ, Furjan-Mandiæ, Miran Kondriè, Nikola Rausavljeviæ, Boris Metiko
NEKE RAZLIKE U RAZVOJU KONDICIJSKIH SPOSOBNOSTI IZMEÐU DJEÈAKA I DJEVOJÈICA
E M E T E Æ P O
NEKE RAZLIKE U RAZVOJU KONDICIJSKIH SPOSOBNOSTI IZMEÐU DJEÈAKA I DJEVOJÈICA Gordana Furjan-Mandiæ1 Miran Kondriè2, Nikola Rausavljeviæ3, Boris Metiko4 ,
Kinezioloki fakultet, Sveuèilita u Zagrebu, 2Fakulteta za port, Univerze v Ljubljani 3Fakultet prirdoslovno matematièkih znanosti i odgojnih podruèja Sveuèilita u Splitu, 4Èasopis Moto puls 1
1. UVOD U sportskom treningu dijete se ne moe usporeðivati s odraslom osobom. Isto tako, programiranje treninga mlaðim dobnim kategorijama ne moe odgovarati odgovara ti smanjenju optereæenja u smislu smanjenja postotka u odnosu na odraslu osobu. Jednako je s pretpostavkom da djevojèica nije jednaka djeèaku. Naalost, u mnogim se sportskim granama to bezbroj puta zaboravlja. Mnogi treneri, koji rade s djeèacima i djevojèicama, u svom radu upotrebljavaju teoriju po kojoj je oko 70 do 80 posto snage djeèaka jednako snazi kod djevojèica. U godinjem planu i programu trenera, koji misle tako, moe se primjetiti da su pri treningu djevojèica intenzitet i optereæenje u trenanom procesu za 20 do 30 posto manji. Naalost, u treningu djevojèica se ne mijenjaju ni sredstva, ni naèini, kao niti metode trenanog procesa. Sve se svodi na smanjenje postotka optereæenja, kako bi se trening razlikovao od onog za djeèake. Takvi treneri si takvim pretpostavkama, zacijelo, olakava ju posao. Naalost, rezultat koji se postie takvim radom, èesto je porazan za djevojèice. Poznavanje zakonitosti kako tjelesnog tako i motorièkog razvoja djece treneru mora biti prvi korak pri planiranju i programiranju treninga. Podudarnost trenanog procesa i tjelesnog i motorièkog razvoja djece primarni su za kvalitetan i pravilno usmjeren trening koji æe dati eljene rezultate, ali i dijete zatititi od neeljenih ozlje da.
2. TJELESNI RAZVOJ U sportskom treningu, do desete godine ivota, gotovo nema razlike izmeðu djevojèica i djeèaka u antropometrijskim karakteristikama karakteristikama i motorièkim sposobnostima. Nakon, od prilike desete godine, poèinju se primjeæivati razlike u razvoju koje uzrokuju hormon rasta i spolni hormoni. Kod djevojèica pubertet najèeæe nastupa izmeðu 12. i 14. godine, a kod djeèaka dvije godine kasnije. Rast u visinu kod djevojèica dosee maksimum oko 14. godine. Zbog toga djevojèice vrhunske rezultate postiu ranije nego djeèaci (Fach, 1998.). Vano je znati da izmeðu 11. i 13. godine ivota, kotano-zglobni sustav jo nije potpuno razvijen. Ekstremna optereæenja, u toj fazi rasta i razvoja, ugroavaju kotano-zglobni kotano-zglobni sustav. sustav. Izgleda kako su djevojèice u manjoj opasnosti od akutnih i kroniènih ozljeda zbog veæe fleksibilnosti miiænog sustava.
3. KOORDINACIJA Poboljanje miiæne aktivnosti, preko centralnog ivèanog sustava, moguæe je vrlo rano uspjeno trenirati. Djevojèice dostiu najbolje rezultate u podruèju koordinacije izmeðu sedme i devete godine ivota, a maksimum oko jedanaeste godine Kod djeèaka se to dogaða dvije do tri godine kasnije (Fach, 1998.). To znaèi da je u toj dobi nuno postaviti kvalitetnu kvalitetnu bazu na podruèju koordinacije. Zapoène li se kasnije s treningom koordinacije, koordinacije, teko æe biti postiæi jednak rezultat. Zbog toga s razvojem specifiènih znanja treba zapoèeti prije puberteta. No, bitno je u trenig ukljuèiti to vie razlièitih kretnih struktura (baratanja s loptom, trèanja, poskoka, kotrljanja, penjanja) bez obzira o kojem se sportu radi.
62
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
4. SNAGA Hormon testosteron brine za rast i snagu muskulature. Meðutim, u odnosu na djeèake, koncentracija testosterona je kod djevojèica mnogo nia, a u pubertetu jedva primjetna. Posljedica toga je da su djeèaci jaèi od djevojèica. Za mlade djevojke je trening snage nuno potreban. Kod djevojèica bi s treningom snage na trenaerima trebalo poèeti u pubertetu. Opaanja Opa anja kod nekih mladih igraèica tenisa, odbojkaica i koarkar ica ukazuju na to, da slabije razvijena muskulatura ramenog pojasa ogranièava gibanje u predjelu grudnog dijela kraljenice (npr. pri izvedbi poèetnog udarca). Kod djeèaka to nije toliko izraeno (Bompa, 1994.). Kod djevojèica su, u odnosu na djeèake, slabije razvijeni i miiæi nogu, to se primjeæuje u sprintevima, i skokovima. Izmeðu 11. i 13. godine ivota moguæe je sistematskim i dobro planiranim trenanim procesom neposredno utjecati na snagu lokomotornega sustava, a tako i na dranje tijela (jaèanjem trbune muskulature, leða i ramena). Nije ni potrebno napominjati da je vrlo vano da trening planira i provodi iskusna struèno osposobljena osoba, jer æe samo takav trenani proces dovesti sportaa do uspjeha.
E M E T E Æ P O
5. IZDRLJIVOST U dobi kad djeèaci i bez mnogo rada na razvoju izdrljivosti postaju sve bolji, kod djevojèica djevojèica æe se poboljanj poboljanjee na polju izdrljivosti jedva primjeæivati. Ukoliko Ukolik o se treningu opæe izdrljivosti, kod djevojèica, u dobi od 14. do 16. godine, ne posveti dovoljno vremena, doæi æe do pada aerobnih sposobnosti. Kako su funkcionalne sposobnosti vrlo vane u svim sportovima u smislu brze regeneracije organiz ma, vano je dobro planirati taj dio trenanog procesa. Razvoj izdrljivosti je nuno pratiti te po potrebi mijenjati plan i program treninga. Testiranje i povremene kontrole stanja srèno-ilnog sustava s monitorima frekvencije srca i mjerenjem laktata pomau treneru u planiranju, programiranju i modificiranju trenanog procesa. Formula TTT (test trening test) je najbolja pomoæ u radu trenera s mladim sportaicama.
6. ZAKLJUÈAK U sportu su tjelesna optereæenja iz godine u godinu sve veæa a kalendar natjecanja sve naporniji za mlade sportaice. Potrebe za atletski razvijenim sportaicama su nune u veæini sportova. Time se poveæava odgovronost trenera u radu sa enskom populacijom. Za razvoj sportske grane te kvalitetno i struèno planiranje i programiranje trenanog procesa, izmeðu ostalog najvanija je selekcija talentiranih djevojèica i pravilni trening od samog poèetka njihove sportske karijere. Zbog toga trening mora biti provoðen profesionalno i pod nadzorom kvalitetnog struènog tima, kojeg pored trenera, èine struènjaci iz svih dodirnih podruèja sporta.
7. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.
Bompa, O.T. Bompa, O.T. (1994): (1994): Theory Theory and methodol methodology ogy of training training.. Kendall/ Kendall/Hunt Hunt publis publishing hing compan company y, Dubuque. Dubuque. Delavier, Delavi er, F. (2001): (2001): Muskel Guide. Münche München: n: BL BLV Verlags Verlagsgesels geselschaft chaft mbh. Furjan-M Furj an-Mandi andiæ, æ, G., F. F. Prot i D. Metiko Metiko (1995) (1995).. Primjena Primjena aerobi aerobike ke u treningu treningu sportaa sportaa.: .: Zbornik Zbornik radova radova meðunarodnog savjetovanja Fitness i sport, Zagrebaèki sajam porta, str: 81-85. Zagreb. Furjan-Mandi Furjan -Mandiæ, æ, G., B. Metiko Metiko i Z. Domaæinaov Domaæinaoviæ iæ (1996). (1996). Fitness Fitness programi programi u funkciji funkciji fizièke fizièke pripreme pripreme sporta sportaa.: a.: Zbornik radova meðunarodnog savjetovanja o fitnessu, Zagrebaèki sajam porta, str: III - 13-16. Zagreb. Fach, H.H. H.H. (1998). (1998). Traini Trainingsbuch ngsbuch Bauchmu Bauchmuskulat skulatur ur.. Reinbek Reinbek bei Hamburg: Hamburg: Rowohl Rowohltt Taschen Taschenbuch buch Verlag Verlag GmbH. GmbH. Kondriè, M., G. Furjan-M Furjan-Mandiæ andiæ (2002). Fizièka priprema stolnote stolnotenisaèa. nisaèa. Zagreb: Zagrebaè Zagrebaèki ki portski portski savez, Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu. Kondriè,, M., Kondriè M., G. Furjan Furjan-Mandi -Mandiææ (2002). (2002). Trening Trening za razvoj razvoj trebune trebune muskula muskulature. ture. Ljublj Ljubljana: ana: Namiznot Namiznotenika enika zveza Slovenije.Topspin . t.2, str. 09 11.
63
Sanja imek, Josipa Nakiæ, Tatjana Trot IZBOR I OPIS VJEBI SPECIFIÈNE KONDICIJSKE PRIPREME SKIJAA
E M E T E Æ P O
SPECIFIÈNOSTI KONDICIJSKOG TRENINGA SPORTAICA Sanja imek1, Josipa Nakiæ1, Tatjana Trot2 1
studentica poslijediplomskog studija Kineziolokog fakulteta Sveuèilita u Zagrebu 2studentica na Kineziolokom fakultetu Sveuèilita u Zagrebu
1. UVOD Iako ene sudjeluju na vanim sportskim natjecanjima od drugih olimpijskih igara 1900. godine, tek u posljednjih 25 godina zapaena je nagla progresija rezultata. Do toga je dolo zbog poveæanja broja sudionica na natjecanjima i istraivanja koja su se bavila ba vila utjecajem niza faktora na uspjenost sportaica. Time je omoguæena kvalitetna implementacija najnovijih spoznaja spoz naja u kondicijski trening ena. ena . To se posebno odnosi na primjenu intenzivnog treninga snage. Uvaavanjem razlika meðu spolovima koje se oèituju u morfolokom, motorièkom i funkcionalnom segmentu antropolokih dimenzija, moguæe je unaprijediti trening koji je kreiran za sportae. Pokazalo se da anatomske razlike kao to su ira zdjelica i nestabilniji zglob koljena èine ene podlonijim ozljedama. Amenoreja (izostanak menstruacije), prehrambeni poremeæaji (anorexia nervosa i bulimia nervosa) i osteoporoza (gubljenje kotane mase veæa lomljivost kostiju) spominju se kao tri najèe æa problema koja se javljaju kod sportaica (Female athlete triad) i uz prevencijske programe specifiènih ozljeda (koljeno, r ame) zahtijevaju posebnu panju. Shvaæanjem razlièitosti graðe i funkcije enskog organizma, zahtjeva konkretne sportske grane i slabije razvijenih kondicijskih sposobnosti pojedine sportaice, proiziæi æe i razlike u programima kondicijske pripreme.
1.1. Specifiènosti graðe i funkcije enskog organizma izdvaja se èitav niz obiljeja po kojima se ene razlikuju od mukaraca i upravo su one primaran uzrok razlika u ispoljavanju motorièkih i funkcionalnih sposobnosti. ene su prosjeèno 13 cm nie i 14-18 kg lake od mukaraca (Wilmore, Costill 1997). Odnos trupa prema nogama je veæi, a rameni pojas je ui i slabije razvijen, a bokovi iri (slika 1)(Medved, 1987). Zdjelica ene je znatno ira i drukèije graðena to odgovara njezinoj ulozi u trudnoæi (slika 2). ira zdjelica smanjuje kut izmeðu vrata i trupa bedrene kosti, to mijenja odnos poluga i prijenos snage miiæa u podruèju zdjelice i nogu. U morfolokom prostoru
Slika 1. Razlike u graði tijela kod mukarca i ene. 64
Slika 2. Graða zdjelice mukarca (a) i ene (b)
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
Q-kut predstavlja kut koji zatvaraju pravci od sredine patele i toèke crista illiaca anterior superior i sredine patele i tuberculum tibie (slika 4). Poveæani kut èesto kod ena uzrokuje x-noge, bol kod patele te èeæe ozljede prednjeg krinog ligamenta. Fizioloke x-noge i x-laktovi koje se javljaju kod ena (slika 3 i 5) uvjetuju i drugaèiju statiku udova.
Slika 3. Poveæani kut izmeðu podlaktice i nadlaktice kod ena (lijevo)
Slika 4. Q - kut
E M E T E Æ P O
Slika 5. Donji dio tijela kod ena (lijevo) i drugaèije smjetena patela.
Kosti su njenije graðe, tj. tanje su, lake i neotpornije dok su zglobne veze slabije i zato su u ena èeæe ozljede zglobova. Na kraljenici je èesto jaèe izraena iz raena lumbalna lordoza i zbog toga treba biti oprezan oprez an kod izvoðenja kretnji koje izazivaju hiperekstenziju kraljenice unatrag i veliku panju posvetiti prevenciji ozljeda ovog dijela tijela. Miiæje je ena, u odnosu na njihovu tjelesnu teinu, slabije razvijeno nego u mukaraca. Kod mukaraca 40% tjelesne teine opada na miiæe, a kod ena samo 33% (prema nekim autorima i 23%). Posljedica toga je manji radni uèinak uz razmjerno veæi potroak energije. ener gije. Po svojoj kakvoæi ensko je miiæje mekanije, rastezljivije i elastiènije (Medved, 1987). Velièina miiænih vlakana je manja, a postoje razlièita istraivanja koja pokazuju da je broj miiænih vlakana kod ena u odreðenim miiæima manji nego kod mukaraca ili jednak (Miller i sur 1992, Alway, Grumbt, Gonyea i Stray-Gundersen 1989). ene imaju 6-10% vii relativni postotak masnog tkiva, koje je i drugaèije rasporeðeno (grudi i glutealna regija). Postoji razlika izmeðu ena i mukaraca i u kolièini masti u miiæu. Miiæi kod ena imaju veæu kolièinu masti izmeðu snopova miiænih vlakana (Miller i sur 1992, Prince, Hikida, Hagerman 1977). No to ne utjeèe na razlièitost u treniranju pojedinih miiæa. Miiænim biopsijama kod mukaraca i kod ena u istim sportovima pronaðe n je slièan udio pojedinih tipova vlakana, sporih u odnosu na brza miiæna vlakna (Wilmore, Costill 1997). Hormonalne razlike oèituju se u luèenju spolnih hormona. Estrogen kod ena uzrokuje poveæanje masne komponente ukupne tjelesne mase, a testosteron kod mukaraca je znaèajan faktor dimenzionalnosti skeleta i veæe miiæne komponente ukupne tjelesne mase. Mukarci u mirovanju imaju 10 puta veæu koncentraciju testosterona u krvi nego ene, a istraivanja su pokazala da ene sa genetski veæom koncentracijom testosterona imaju predispozicije za generiranje generira nje veæe sile i snage miiæa (Hakkinen i sur, 1992).Gubitak krvi kod ene tijekom menstruacije izaziva promjene u koncentraciji eljeza pa se javljaju poznate razlike sadraja eljeza u krvnom serumu (mukarci 100-120grama%, kod ena 80-100grama%). Teite enskog tijela je nie i zato sportaice savladavaju veæi otpor pri svim radnjama koje su povezane s dizanjem, noenjem ili pokretanjem vlastitog tijela. To je vidljivo i u rezultatima skokova i trèanja. trè anja. Prosjeèna frekvencija srca kod ena 77 otk/min, a kod mukaraca 68 otk/min. Vrijednosti maksimalnog primitka kisika su 8-12% (Wilmore, (Wilmore, Costill 1997) ili 15-30% (Saltin i Astrand, 1967) manje kod ena. Mukarci i ene mogu imati priblino istu maksimalnu kolièinu laktata u krvi to znaèi da oba spola imaju priblino iste moguænosti iskoritenja metabolièkih moguænosti do krajnje granice zamora (Saltin i Astrand, 1967).
65
Sanja imek, Josipa Nakiæ, Tatjana Trot IZBOR I OPIS VJEBI SPECIFIÈNE KONDICIJSKE PRIPREME SKIJAA
E M E T E Æ P O
Menstruacijski ciklus traje prosjeèno 28 dana i moe se podijeliti u tri faze: 1. Folikularna faza (kada jajace
sazrijeva), 2. Ovulacijska faza (kada se jajace otputa) i 3. Lutealna faza (kada se endometrij maternice priprema za primanje oploðenog jajaca). Ako se primanje oploðenog jajaca ne desi, endometrij se ljuti i dolazi do pojave menstruacije. Zapaeno je da prva menstruacija nastupa u prosjeku neto kasnije u sportaica nego kod nesportaica, obièno izmeðu 13. i 14 godine (Medved, 1987) dok je prosjek zagrebaèkih uèenica 12,6 godina (Prebeg, 1975, prema Medved 1987). Poremeæaji menstruacijskog ciklusa, od nekoliko ne koliko menstruacija manje do potpunog izostanka (amenoreja), su èesti i kod sportaica i nesportaica oko 20 godina. Neredovita menstruacija javlja se kod sportaica u 1-66%, u usporedbi sa 2-5% kod obiène populacije (Burrows i Bird 2000) ili je 20 puta èeæa kod sportaica nego kod nesportaica (De Cree 1998). Kod nekih ena ukljuèenih u intenzivan kondicijski trening, primjeæene primjeæ ene su promjene u menstruacijskog ciklusu (Kraemer, Fleck 1997). Poremeæaji su se pokazali èeæim kod ena ukljuèenih u snane tjelesne aktivnosti (Prior, Vigna Vigna i McKay 1992). U istraivanju 199 dizaèica utega 25% ih je imalo neredovitu menstruaciju (Liu, Liu, Qin 1987). Iako podataka nema mnogo, èini se da su sportaice ukljuèene u trening s optereæenjem izloene veæem riziku menstruacijskih potekoæa. Od drugog dana iza poèetka menstruacije opaa se porast sposobnosti s vrhuncem u prvom tjednu pa do ovulacije. U disciplinama koje zahtijevaju brzu reakciju opaeno je da ene i za vrijeme menstruacije postiu svoje osobne rekorde. Meðutim na vjebe koje zahtijevaju mirnoæu, koncentraciju i sigurnost (vjebe na spravama) menstruacija loe utjeèe (Medved, 1987). Èini se da je najnepovoljnije razdoblje za postizanje vrhunskih rezultata vrijeme prije menstruacije, a najpogodnije vrijeme nakon menstruacije. Aktivne sportaice imaju manje problema sa predmenstrualnim i bolovima tijekom menstruacije (Prior, Vigna i McKay 1992), a javljaju se rjeðe kod sportaica nego kod ostalih ena. Olimpijskee medalje su osvajale sportaice tijekom svih faza menstrualnog ciklusa, a utjecaj na uèinkovitost na Olimpijsk natjecanju nije posve jasan i vjerojatno je vrlo individualan. Sudjelovanje na treningu (ili natjecanju) natjec anju) tijekom menstruacije ne treba zabranjivati i nema nema negativan efekt na zdravlje. Korisno Korisno je paziti na redovitost redovitost menstruacijskog ciklusa i uvaavati individualne karakteristike sportaica kojima bi se trening u vrijeme menstruacije prilagodio.
2. SPECIFIÈNOSTI TRENINGA ZA RAZVOJ POJEDINIH KONDICIJSKIH SPOSOBNOSTI Razlike iz prethodnog poglavlja uzroci su drugaèijih uglavnom slabijih manifestacija kondicijskih sposobnosti kod ena. Gotovo da i nema istraivanja vezanih uz to kako i koliko drugaèije treba izgledati kondicijski trening sportaica, kakvi su efekti trenanih programa i razlike u adaptaciji na trenana optereæenja. Relativno je najbolje istraeno podruèje snanih sposobnosti, utjecaj testosterona na hipertrofiju, dok je podruèje npr. brzine i ravnotee gotovo zapostavljeno. Polazna osnova za drugaèiji trening su zahtjevi konkretne sportske grane, deficiti sportaica u kondicijskim sposobnostima vanim u tom sportu, te ukupno manja razina optereæenja koja je uvjetovana antropolokim razlikama (vie masnog tkiva, manje miiæne mase).
2.1. Snaga U kondicijskom treningu snaga zauzima najvanije mjesto. Gotovo da i ne postoji sport u kojem za kvalitetnu izvedbu ili uspjenost nije potreban neki oblik snage. Posljednjih nekoliko desetljeæa nadvladane su zablude o tetnim uèincima treninga snage na enski organizam. organiz am. Pogreno se mislilo da æe trening s optereæenjem utjecati utjec ati na smanjenje fleksibilnosti i pretjerano poveæati muskuloznost kod ena (Wilmore i sur. 1974). Istraivanja su pokazala da pravilno programiran trening s optereæenjem nema negativan utjecaj na fleksibilnost, dok hipertrofijski adaptacijski efekt nije u prevelikoj mjeri prisutan kod ena, a osigurava pretpostavke za bolji natjecateljski rezultat. Kod ena, primarno zbog manjeg tijela, slabije su i moguænosti ispoljavanja razlièitih oblika snage. Velika Velika razlika u snazi izmeðu spolova je rezultat velikog broja razlièitih jednozglobnih i viezglobnih pokreta koji se izvode i gornjim i donjim dijelom tijela; i razlika u distribuciji miiæne mase u razlièitim dijelovima tijela. U istraivanjima, da bi se to vie izjednaèili mukarci i ene radi vjerodostojnije usporedbe, optereæenja se izraèunavaju relativno 66
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
ne samo u odnosu na tjelesnu teinu veæ i u odnosu na nemasnu masu tijela ili popreèni presjek miiæa. Wilmore (1974) navodi da je kod ena 1RM bench pressa 37% od 1RM kod mukarca. Ako se bench press izrazi relativno prema teini tijela ili nemasnoj masi, ene pokazuju 46% i 55% snage mukaraca. Maksimalna izometrièka sila kod ena u nonom potisku je 73% od one kod mukaraca, dok ako se izrazi relativno prema pre ma teini i nemasnoj masi tijela iznosi 92% i 106% snage mukarca. Iz ovog se moe vidjeti da se, izraeno relativno, ene se u snazi donjeg dijela tijela gotovo izjednaèavaju sa mukarcima, dok u snazi gornjeg dijela tijela dosta zaostaju. Usporedba dizaèa utega olimpijaca olimpijaca pokazuje da je za potpunu fazu vuèenja kod trzaja ena ispoljila (relativno (relativno u odnosu na teinu tijela) 65% muke snage (Garhammer (Garhammer,, 1989). Efikasnost mukaraca kod snanih svojstava je opæenito bolja nego kod ena, ena , a èini se i da razlike u nemasnoj masi tijela ne mogu u cijelosti objasniti razlik e u ispoljavanju snage. Manja koncentracija testosterona utjeèe na slabije hipertrofijske uèinke. Iako je kod nekih ena muskluoznost jaèe naglaena, pokazalo se da opæenito kod ena nije moguæa hipertrofija u onim razmjerima koji su moguæi kod mukaraca. To je zbog tri razloga: ene imaju 10 puta manju koncentraciju testosterona (Taylor 1985.), due tetive u odnosu na miiæe (Darden 1983.), veæi udio masne komponente i drugaèiju distribuciju u odnosu na mukarce (Wilmore, 1982). Maksimalni vertikalni skok i skok udalj s mjesta su u velikoj mjeri uvjetovani moguænoæu ispoljavanja snage. Kod ena se vrijednosti kreæu od 54-73% u vertikalnom skoku i 75% u skoku udalj s mjesta, od vrijednosti kod mukaraca (Colliander i Tesch 1989). U istraivanjima se èesto postavlja pitanje postiu li se kondicijskim treningom isti efekti kod ena kao i kod mukaraca?
E M E T E Æ P O
35 30 e 25 n e j 20 m o r 15 p %10
ene Mukarci
5 0
Leg press
Pregib podlaktice
Benc Benchh pres presss Hvat Hvat šak šakom om
Slika 7. Promjene u jakosti kod mukaraca i ena nakon 10 tjednog programa treninga (prema Wilmore 1974) Kada provode identièan trening s optereæenjem, ene razvijaju snagu jednako ili bre od mukaraca (Wilmore 1974). Maksimalni primitak kisika (VO 2) kod ena se poveæava 8% od prosjeka kao rezultat 8-20 tjednog krunog treninga s teretima, dok se kod mukaraca poveæao 5% u istom periodu (Gettman and Pollock 1981). Nakon 10 tjednog (Slika 7) programa treninga s optereæenjem ene su razvijale jakost jednakom brzinom kao mukarci ili i bre (izraeno relativno u % poveæanja). Postoje neki pokazatelji da kod poveæanja jakosti u ena nakon 3-5 mjeseci treninga dolazi do platoa, i rezultati ne progrediraju dalje kao kod mukaraca (Hakkinen i sur. 1991). Èesta je pojava u istraivanjima da se usporeðuju netrenirani pojedinci (i mukarci i ene). U takvim radovima nerijetko se dobiju veæi efekti treninga kod ena, jer se u stvari i usporeðuju sa relativno aktivnijim mukarcima. To To se posebno odnosi na rad miiænih skupina gornjeg dijela tijela, koje ene tijekom svakodnevnog ivota puno manje koriste nego mukarci. U rijetkim istraivanjima treniranih osoba, a posebno vrhunskih sportaa efekti treninga slijede sliènu krivulju napretka i kod ena i kod mukaraca efekti su u tim sluèajevima puno sporiji i manji. Nakon intenzivnog ekscentriènog treninga (pregib podlaktice) kod mukaraca i kod ena pokazao se jednak gubitak snage. Takoðer se javlja slièan intenzitet boli i dinamika miiænog oporavka (Roetert, 2000). Iako postoje ovakva istraivanja, praksa u velikom broju sluèajeva pokazuje da je kod ena ipak potrebno vie vremena za oporavak.
67
Sanja imek, Josipa Nakiæ, Tatjana Trot IZBOR I OPIS VJEBI SPECIFIÈNE KONDICIJSKE PRIPREME SKIJAA
E M E T E Æ P O
Kako je jakost pokreta esencijalna komponenta velikog broja sportova, a istraivan ja su pokazala da su ene u tom pogledu inferiornije, potrebno je obratiti panju na razvoj snage cijelog tijela, a posebno gornjeg dijela.Trenani programi uvjetuju jednake uèinke u poveæanju jakosti kod mukarca i kod ena, a zahtjeve za jakost miiænih skupina diktirati æe sportska grana. gra na. Cilj kondicijskog treninga usmjerenog na razvoj raz voj snage je poveæati snagu miiæa potrebnih za uspjeh u odreðenoj sportskoj aktivnosti.
2.2. Izdrljivost
68
Da bi se optereæenja u treningu i natjecanjima natjeca njima uspjeno svladala kroz odreðeno vrijeme uz odgaðanje odgaða nje pojave umora, sporta mora posjedovati sposobnost izdrljivosti. Ona je izmeðu ostalog determinirana aerobnim i anaerobnim kapacitetom sportaa. Otkad se ene natjeèu u sportovima aerobne izdrljivosti (trèan je na duge staze) primjeæen je znantan porast rezultata, i to je dovelo do pretpostavki da æe se u skoroj buduænosti vrijeme vrijeme potrebno za trèanje kod mukaraca i ena izjednaèiti. (Drinkwater, 2000). Istraivanja sa ultra-maratoncima potvrðuju ovu hipotezu. Prouèavajuæi jednako trenirane ene i mukarce dolo se do zakljuèka da su na udaljenostima veæim od 42,2km razlike izmeðu spolova zanemarive, a da kod udaljenosti veæim od 70km ili 90km ene bi mogle postiæi bolje rezultate od mukaraca. Jedan od razloga za to je vjerojatno i èinjenica da ene tijekom disciplina dugotrajne izdrljivosti oksidiraju vie lipida (masnih kiselina), a manje ugljikohidrata. (Tarnopolsky (T arnopolsky 2000). Izdrljivost je determinirana sloenom integracijom veæeg broja fiziolokih pokazatelja, kao to su maksimalni primitak kisika (VO 2max), ekonomiènost kretanja i laktatni prag. Na ove komponente utjeèu morfoloke i funkcionalne karakteristike (velièina srca, koncentracija hemoglobina, udarni volumen) koje su do neke mjere genetski uvjetovane. Zbog opæenito manjeg organizma i srce je manje, pa time i udarni volumen, volumen krvi, koncentracija hemoglobina, manja kolièina kisika dolazi do stanica itd. Prosjeèna vrijednost maksimalnog primitka kisika (VO 2max) trkaèica na druge pruge se kreæe oko 55mlkg-1 minn-1 (Drinkwater, 1984, prema Drinkwater, 2000) i do 67-68 mlkg-1 min-1 (Daniels, Daniels 1992; Bunc, Heller, mi 1993, prema Drinkwater, 2000). Ovaj napredak je vjerojatno uzrokovan uz rokovan promjenama u trenanoj tehnologiji tijekom vremena. Najèeæe zabiljeene vrijednosti VO2max kod sportaica su 8-12% (Wilmore, Cordill, 1997) ili 10-15 % (Joyner, 1993, prema Drinkwater, 2000) nie nego kod sportaa. Veæa kolièina masne mase kod sportaica èesto je uzrok manjeg aerobnog kapaciteta mjerenih u sportovima nekog oblika izdrljivosti i sa velièinom srca 99% determinira manji primitak kisika (Mittleman, Zacher, 2000, prema Drinkwater, 2000). Vrijednosti laktatnog praga su slièni izmeðu jednako treniranih mukaraca i ena (Weyand (W eyand 1994, prema Drinkwater, 2000), ako se vrijednosti izraze relativno u % od VO2max, ne u apsolutnim vrijednostima. Prag je èini se povezan sa naèinom testiranja i ovisan o individualnom stupnju treniranosti. Prema tome, ne oèekuje se razlika izmeðu spolova. Uèinkovitost odnosno ekonomiènost kretanja èesto se definira kao primitak kisika potreban za odravanje odreðene brzine kretanja (Joyner 1993, Coyle 1995, prema Drinkwater, 2000). Istraivanjima su dobiveni razlièiti rezultati vezani uz to koliko ekonomiènost e konomiènost kretanja utjeèe na sposobnost izdrljivosti, i kakve su razlike izmeðu mukaraca i ena: kod nekih nema razlika, negdje se mukarci kreæu ekonomiènije, a negdje ene. Kod submaksimalnih i maksimalnih optereæenja u treningu nisu pronaðene razlike ra zlike u pokazateljima izdrljivosti sposobnosti tijekom razlièitih faza menstruacijskog ciklusa (Burrows i sur. 2000). Shakhlina (1999) tvrdi da drugaèija razina hemoglobina u krvi u razlièitim fazama menstruacijskog menstruacijskog ciklusa odreðuje razlièit kapacitet za kisik u krvi. Ta razina je najnia u predmenstrualnoj i menstrualnoj fa zi, a via funkcijska sposobnost dinog sustava u postmenstrualnoj i fazi nakon ovulacije odreðuje veæi radni kapacitet. Za jednak rad trenirane ene postiu jednak minutni volumen srca u usporedbi s treniranim mukarcem samo je frekvencija srca veæa a udarni volumen manji (Wilmore i Costill, 1997). Pokazalo se i da je frekvencija disanja kod ena via odnosno ene diu bre (kada treniraju na jednakom apsolutnom radu ene su na vioj razini od VO 2max) (Wilmore i Costill, 1997). Pri submaksimalnim optereæenjima (80% od max FS) znaèajan je porast adrenalina u postmenstrualnoj fazi (Prashad i sur. 1999), to moe biti jedan od razloga poveæanih sposobnosti u toj fazi. Uz kontrolirane morfoloke karakteristike odnosno izraavanje vrijednosti testova relativno u odnosu na kolièinu nemasne mase nisu pronaðene razlike izmeðu spolova u anaerobnom testu 300 jardi, 20 jardi sprint, T-agilnost testu i vertikalnim skokovima (Martin i sur. 1999).
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
Prema miljenju trenera vrhunskih sportaa, uz individualne individua lne razlike, postoje male ali znaèajne razlike u procesu proce su oporavka kod sportaa i sportaica nakon treninga s maksimalnim optereæenjima optereæenjima (Seiler, 1996), odnosno sportaice se sporije oporavljaju nakon vrlo intenzivnih treninga a erobne ili anaerobne izdrljivosti.
2.3. Koordinacija
E M E T E Æ P O
U pregledu neurofiziologije motorièkih vjetina u sportu kvalitetne koordinacijske sposobnosti su vrhunac procesa motorièkog uèenja (Henatsch i Langer 1985, prema pre ma Drinkwater, 2000) i nezaobilazna sposobnost za ostvarenja rezultata na natjecanju. Raspravlja se o tome da je kod ena veæi postotak ozljeda uzrokovan upravo smanjenim koordinacijskim sposobnostima i neadekvatnim kretnjama, ili manje kvalitetnim trenanim procesom. Istraivanja su pokazala razlike izmeðu spolova u izvoðenju razlièitih koordinacijskih motorièkih zadataka (Nicholson i Kimura, 1996, prema Drinkwater, 2000), koje Kimura (1992) objanjava utjecajem spolnih hormona tijekom faze razvijanja modanih struktura. Opæenito, pokazalo se da su ene bolje od mukaraca u «finoj» motorièkoj koordinaciji (Hall i Kimura, 1995, prema Drinkwater, 2000) i u brzini stvaranja motorièkih programa. Mukarci su pokazali bolje rezultate u testovima motorièkih vjetina preciznosti preciznosti (Kimura, 1992, prema Drinkwater, 2000). Istraivanja su pokazala bolju koordinaciju ruku kod ena tijekom lutealne faze menstruacijskog ciklusa (Hampson i Kimura, 1988, prema Drinkwater, 2000) to i dalje podupire hipotezu o utjecaju spolnih hormona na motorièke vjetine. Iako su istraivanja ovog podruèja vrlo zanimljiva, nije posve jasno stvaraju li sportaice drugaèije motorièke programe. Potrebno je daljnje prouèavanje ovog podruèja koja æe objasniti utjecaj na ozljede i ispoljavanje koordinacijskih sposobnosti.
2.4. Fleksibilnost Pokazalo se da su, u pravilu, ene fleksibilnije od mukaraca (Buis i Harris 1986, prema Alter, 1996). Iako za to jo ne postoje èvrste èinjenice, nekoliko faktora utjeèe na razlike meðu spolovima u fleksibilnosti. Jedna od anatomskih prednosti za fleksibilnost kod ena je graða zdjelice. Kod mukarca su npr. kosti zdjelice tee i grublje, rubovi nisu zaobljeni i unutranjost je manje prostorna. Opæenito zbog irih i pliæih kukova , ene imaju veæi raspon pokreta u zdjeliènom podruèju. No i izmeðu ena postoje razlièiti raz lièiti oblici zdjelica koji imaju drugaèiji utjecaj na raspon pokreta. U populaciji ena javljaju se èetiri osnovna oblika zdjelice, koje prema svojim karakteristikama olakavaju ili oteavaju raðanje, odnosno omoguæuju veæu ili manju fleksibilnost. Razlièiti oblici zdjelice takoðer uzrokuju veæu ili manju lumbalnu lordozu. Corbin (1980), prema Drinkwater (2000) sugerira da djevojèice nakon puberteta imaju veæi potencijal za fleksibilnost u podruèju trupa zbog nieg poloaja centra teita tijela i kraæih nogu u odnosu na trup. No, razlikama u fleksibilnosti su moda doprinijele i razlike u svakodnevnim tjelesnim aktivnostima. Zbog promjena u organizmu tijekom trudnoæe poveæava se fleksibilnost (Brener i Hinson 1978, prema Drinkwater, 2000), nestabilnost zglobova i posebno se olabavljuju ligamenti zdjelice. Uz razlike zdjelice kod ena je èesta pojava naglaena ekstenzija lakta. To To se javlja zbog kraæeg nastavka na olekranonu nego kod mukarca (Galabert 1966, prema Drinkwater, 2000).
3. PREVENCIJA SPECIFIÈNIH OZLJEDA SPORTAICA Moguænost ozljeðivanja postoji u kontaktnim i nekontaktnim situacijskim uvjetima, a uèestalost je proporcionalna vremenu u kojem je sporta izloen igri. Kowal Kowa l (1980) je promatrao pojavu ozljeðivanja kod 400 ena, dobi 18-29 godina, koje su bile ukljuèene u 8 tjedni trening (5- 6×tjedno, 1 sat) baziène pripreme u vojsci. Tijekom pripreme 54% ena zatrailo je medicinsku pomoæ, dok je kod istog broja mukaraca bilo 26% ozljeðenih. Pokazalo se da su ene izloene veæem riziku od ozljeðivanja u treningu i natjecanju. Razlog tome su antropoloke karakteristike ena kao to su ira zdjelica, slabije razvijena jakost, veæa pokretnost u zglobovima itd. Tako su i ligamentne strukture slabije i nepripremljene na nagle pomake i istezanja. Redovnim sudjelovanjem u prevencijskim kondicijskim programima za poboljanje snage i stabilnosti miiænog tkiva i potpornih struktura moe smanjiti broj sportskih ozljeda (Stone, 1990). Sa pravilnom primjenom i progresijom, jednogodinji program kondicijskog treninga s optereæenjem, kao i trening agilnosti i ravnotenih sposobnosti zbog poboljanja kontrole miiæne aktivnosti, pokazao se kao veoma
69
Sanja imek, Josipa Nakiæ, Tatjana Trot IZBOR I OPIS VJEBI SPECIFIÈNE KONDICIJSKE PRIPREME SKIJAA
E M E T E Æ P O
koristan. Ne preporuèuju se produena razdoblja neaktivnosti (npr. izvan sezone) koji vode gubitku snage i kardiovaskularne kardiovasku larne izdrljivosti. Iako su potrebne detaljne medicinske analize za smanjenje moguænosti ozljeðivanja, predlau se prevencijske mjere: mjere : prvo dijagnostika riziènih podruèja i godinji program treninga s optereæenjima te treninzi usmjereni na fleksibilnost i agilnost, zatim pravilno zagrijavanje, noenje kvalitetne odjeæe i obuæe, te optimizacija unosa kalorija.
3.1. Posebna briga koljeno Istraivanja su pokazala da su kod sportaica nekontaktne ozljede prednjeg krinog ligamenta 2-3 puta èeæe nego kod sportaa (Rochman, 1996). Bilo je dosta spekulacija u znanstvenim i struènim krugovima vezanih uz irinu zdjelice i specifièni kut natkoljenice (x-noge) kod ena i njihovom doprinosu uèestalosti ozljedama koljena. Takoðer se raspravljalo o tome da ene imaju manje èvræe miiæne i zglobne strukture. strukture . Posljedièno tome, èini se da ene tendiraju hiperfleksibilnosti sa prateæom smanjenom stabilnoæu. Za donoenje konaènih zakljuèaka potreban je jo velik broj istraivanja. Koljenska struktura sigurno zasluuje posebnu panju u prevencijskom kondicijskom treningu sportaica, a miiæi stranje strane natkoljenice, abduktori i aduktori nogu specifièno jaèanje. Program jaèanja sklopa noge/ kukovi ukljuèuje viezglobne (noni potisak, èuènjevi, mrtvo dizanje, ispad) i jednozglobne (pregib potkoljenice, ekstenzija potkoljenice, adukcija, abdukcija, ekstenzija ekste nzija i fleksija u kuku, podizanje na prste, fleksija stopala) vjebe. Posebno se u treningu sportaica treba obratiti panja na pregib potkoljenice, s ciljem smanjenja prethodno navedenog deficita. To se moe postiæi veæim brojem ponavljanja (12-15) te vjebe, ili odreðivanja omjera 2:1 serija pregiba potkoljenice prema nonoj ekstenziji. ekstenz iji. Ovakvo doziranje æe ojaèati miiæe i vezivna tkiva koljena, a na proksimalne i distalne strukture koje podravaju podr avaju koljeno moe se djelovati proprioceptivnim vjebama, izometrijskim treningom i slièno. U sportovima koji ukljuèuju skokove (koarka, odbojka..), treba naglaavati pravilnu poziciju tijela i amortizaciju kod doskoka, te redovito provoditi vjebe agilnosti. Kada su noge u adukciji i/ili ravne prilikom doskoka, poveæana je moguænost istegnuæa ligamenta ili hiperekstenzije kao uzroka uz roka ozljeda vezivnog tkiva ili meniskusa. Pliometrijski trening nieg intenziteta moe prevenirati ozljede ozlje de koljena kod sportaica ukljuèenih u sportove skoènosti (odbojka). Istraivanja su pokazala da se takvim treningom poveæala stabilizacija koljena tijekom doskoka, ujednaèila ravnotea miiæa kvadriceps-hamstrings te poveæala visina skoka (Hewett i sur. 1996). Kod ire zdjelice patela se pomièe i uzrokuje bolove u svezama ispod patele. Neke vjebe (nona eksten zija, èuènjevi, potisak nogama) pogoravaju ovo stanje. Treba odravati jakost unutarnje strane natkoljenice i fleksibilnost stranje loe. to je veæa fleksibilnost stranje strane natkoljenice, pritisak sa patele se smanjuje. (Fahey, Hutchinson, 1992).
U svrhu prevencije ozljeda specifiènih za sportaice, neke vjebe fleksibilnosti bi trebalo koristiti s oprezom. Prikazane su, prema Thorndyke (1996), vjebe koje u nepovoljan poloaj dovode zglob koljena i lumbalni dio kraljenice. 70
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
3.2. Prevencija ozljeda ramena Veæi kut izmeðu nadlaktice i podlaktice kod ena èini se da je uzrokom veæeg broja ozljeda ramena. Iako su to pretpostavke, savjetuje se primjena preventivnih programa koji æe ojaèati muskulaturu ruku. Vjebe koje treba provoditi su varijante podizanja ruku naprijed, u stranu sa unutarnjom i vanjskom rotacijom podlaktice, propriocepcija ruku i ramenog pojasa (balans daske, na fitball-u ili medicinki).
E M E T E Æ P O
4. ZAKLJUÈAK Zahtjevi koje postavlja konkretni sport jednaki su za sportae i sportaice. Isto tako se ne razlikuju trenane metode. Zbog toga æe osnova za programiranje kondicijskog treninga biti tipiène struktu re i zahtjevi konkretnih sportskih aktivnosti. Radi razlika meðu spolovima (u morfolokom, motorièkom i funkcionalnom segmentu antropolokih dimenzija) proizlaze razlike u kondicijskom treningu, koje se najèeæe odnose na doziranje optereæenja. S ciljem optimizacije natjecateljske efikasnosti i smanjenja moguænosti ozljeðivanja treneri moraju razumjeti specifiènosti graðe i funkcije enskog organizma i trening prilagoditi sportaicama. Kako je snaga esencijalna komponenta velikog broja sportova, a istraivanja su pokazala da su ene u tom pogledu inferiornije, potrebno je obratiti panju na razvoj snage cijelog tijela, a posebno gornjeg dijela. Zbog nepovoljnog odnosa miiæne mase u odnosu na teinu tijela, slabijeg ligamentarnog sustava i nepovoljnijeg odnosa poluga udova, pokazalo se da su ene podlonije ozljedama, pa je potrebno velik dio treninga usmjeriti u pravcu prevencije ozljeda. Specifiènosti menstrualnog ciklusa su dosta individualne, ali je vano uvaavati vrijeme menstruacije i kada je potrebno, trening prilagoditi moguænostima optereæivanja sportaica ili ga izostaviti. Nekada se trening treba organizirati prema fazama menstruacijskog ciklusa i u odnosu na njih distribuirati trenano optereæenje: ekstenzitet, intenzitet i usmjerenost treninga na pojedine sposobnosti. Uvaavanjem nekih postavki navedenih u radu moguæe je prilagoditi i unaprijediti kondicijski kondicijski trening, odrati zdravlje, poveæati sposobnosti i produiti sportsku karijeru sportaica.
5. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.. 10 11. 11. 12.. 12 13.. 13 14. 14. 15.. 15
Alway, S.E.. i sur, Alway, sur, (1990). (1990). Muscle cross-sect cross-sectional ional area area and torqu in resistanc resistance-trained e-trained subjects. European Journal of Applied Physiology, 60:86-90. Beachle, T. T.R., R., Earle, Earle, R.W. R.W. (2000):Essentia (2000):Essentials ls of Strenght Strenght Training Training and and Conditioning, Conditioning, (Second Editioning Editioning).Human ).Human Kinetics, Champaign, I1, USA. Burrows, Burrow s, M., M., i Bird, S., (2000). (2000). The physiolog physiologyy of the highly highly trained trained female endurance runner. Sports Medicine 30(4): 281-300. Colliander.. E.B.. i sur. Colliander sur. (1989). Bilater Bilateral al excentric excentric and concentric torque of quadriceps and hamstrings hamstrings in females and males. European Joumal otApplied Physiology 59:227-232. DeCree, C., (1998). (1998). Sex steroid steroid metaboli metabolism sm and menstrual menstrual irregula irregularities rities in the exercising exercising female: female: a review. review. Sports Medicine 25 (6):369-406. Garhammer Garham mer,, J. (1989). (1989). Weight lifti lifting ng and trainin training. g. In Biomech Biomechanics anics of Sport, Sport, 169211. Boca Raton: CRC Press. Gettman, Gettma n, L.R. i Pollock, Pollock, M.L. (1981). Circui Circuitt weight weight training: training: A critical critical review of of its physiolog physiological ical benefits. benefits. Physici Physician an and Sports medicine 9:44-60. Hakkinen, K., i Hakkinen, A.,(199 A.,(1991). 1). Muscle Muscle cross-secti cross-sectional onal area, area, force force production production and relaxat relaxation ion characterist characteristics ics in women at different ages. European Jounal of Applied Physiology 62: 410-414. Harmon, K.G., (2002). Evaluati Evaluating ng and treating exerciseexercise-related related menstrua menstruall irregularit irregularities, ies, The The physician physician and Sportsmedicine 30(3). Hewett,, T.E., Hewett T.E., A.L. Stroupe, Stroupe, T.A. T.A. Nance, F.R. F.R. Noyes (1996). (1996). Plyometric Plyometric training training in female athletes. athletes. American American Journal of Sports Medicine 24(6):765-773. Kowal,, D.M., Kowal D.M., (1980). (1980). America Americann Journal Journal ofSports ofSports and and medicine medicine 8:130-1 8:130-140. 40. Kraemer, Kraeme r, Fleck Fleck (1997). (1997). Designing Designing resistance resistance training. training. Human Human Kinetics. Kinetics. Champaig Champaign, n, I1, USA. USA. Liu, H., Liu, P., P., i Qin, X, (1987). (1987). Investigation Investigation of menstrual menstrual cycle in female female weightlifter weightlifters. s. Beijing. Beijing. Department Department of Exercise Physiology, National Institute of Sport Science. Medved, R. i suradnici (1987). Sportska medicina. Zagreb: Jugoslavens Jugoslavenska ka medicinska medicinska naklada. Miller,, A.E.J. i sur. Miller sur. (1992). (1992). Gender Gender differences differences in strength strength and muscle muscle fibre characteristi characteristics. cs. European Journal Journal ofApplied Physiology 66: 254-62. 71
Sanja imek, Josipa Nakiæ, Tatjana Trot IZBOR I OPIS VJEBI SPECIFIÈNE KONDICIJSKE PRIPREME SKIJAA
E M E T E Æ P O
16.. 16 17.. 17 18.. 18 19. 19. 20.. 20 21.. 21 22. 23.. 23 24.. 24 25.. 25 26. 26. 27.. 27 28.. 28
72
Prashad, D., D., Deane, Deane, R., Chowdrey H. (1999). (1999). Towards Towards an understandi understanding ng of biogenic biogenic amine amine release over the menstrual cycle in women. Proceedings Procee dings of 4th annual Congres of ECSS, Rome, 14-17 14-1 7 July. Prince. F.P F.P.,., Hikida, R.S. i Hagerman, F.C. F.C. (1977). Muscle fiber types in women athletes and non-athletes. Pflugers Archives 371:161-65. Prior,, J.C., Vigna. Prior Vigna. Y.M.. Y.M.. i McKay, McKay, D.W. D.W. (1992). Reproduction Reproduction for the athletic athletic female: new understandings understandings of physiology and management. Sports medicine 14:190-99. Rochman, Rochma n, S. (1996). (1996). Gender Gender inequit inequity. y. Trai Training ning and condit conditioning ioning.. 6(5):10-20. 6(5):10-20. Roetert ( 2000). Muscle Muscle soreness soreness in men men and women. women. NSCA Journal. Vol 22., No No 6. 66. Saltin B., B., Astrand, Astrand, P.O.(19 P.O.(1967). 67). Maximal Maximal oxygen uptake uptake in athletes. athletes. Journal Journal of applied applied physiology physiology 23, 353-258. 353-258. Seiler Seil er S. (199 (1996) 6) http://hom http://home.hi e.hia.no a.no/~st /~stephe ephens/g ns/gende enderr.htm Shakhlina Shakhli na (1999). Hormonal Hormonal cycling, cycling, its its role in the athletic athletic training training of females. females. Proceedings Proceedings of 4th annual annual Congres of ECSS, Rome, 14-17 July. J uly. Stone, M. (1990). Musscle Musscle conditioning conditioning and muscle injury injury.. Medicine and Science in Sport and and Exercise 22:457462. Tarnopolsky arnopolsky,, M.A., (2000). (2000). Gender differen differences ces in metabolism: metabolism: Nutirition Nutirition and supplements. supplements. Preolimpic Preolimpic Congress Congress of Sports Medicine and Physical Education, Congress on Sport science. 7-13.Sept.Brisbane, Australia.7 Thorndyke, M.A. (1996). (1996). A brief look look at contraindi contraindicated cated exercises. exercises. Strength and conditioning conditioning Journal.30-3 Journal.30-32. 2. Wilmore, Wi lmore, J.H. J.H. (1974), Altemati Altemations ons in strength, strength, body composition, composition, and antropomethric antropomethric measurements measurements consequent to a 10-week vveight training program. Medicine and Science Scien ce in Sports 6:133-38. Wilmore. Wi lmore. J., J., Costill, Costill, D. (1997). (1997). Physiology Physiology of sport and and exercise. exercise. Champaign, Champaign, IL: Human Human Kinetics. Kinetics.
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
OSOBITOSTI KONDICIJSKE PRIPREME ASTMATIÈARA
E M E T E Æ P O
Romiæ Goran1, Macan Jelena2 Zagrebaèki portski savez Institut za medicinska istraivanja i medicinu rada, Zagreb 1
2
1. UVOD Astma je kronièna upalna bolest dinih puteva koja se manifestira iznenadnim napadajima guenja praæenog stezanjem i sviranjem u prsnom kou, te suhim kaljem. U podlozi ovih simptoma je izrazito izra zito i naglo stezanje i suenje veæih dinih putova (bronhospazam) koje nastaje kao posljedica kompleksne upalne reakcije. Prema uzroku upale dinih puteva, astma se dijeli na alergijsku i nealergijsku. Astma je bolest djece i adolescenata, a njezina uèestalost u opæoj populaciji procjenjuje se na 3-4% (1). Posljednjih 30-tak godina, naroèito u industrijskii razvijenim zemljama, primjeæen je znaèajan porast oboljelih od astme èija se uèestalost sada kreæe industrijsk oko 10% (na primjer, u Finskoj je u periodu izmeðu 1966. i 1989. godine uèestalost astme porasla èak 22 puta) (2). Astmatièni napad mogu izazvati brojni èimbenici od kojih su najèeæi hladan zrak, virusne i bakterijske infekcije dinih puteva, udisanje alergena i dinih nadraljivaca, te tjelesno optereæenje (TO). Uvrijeen naziv za astmatièni napad uzrokovan tjelesnim optereæenjem je exercise-induced astma sa kraticom EIA.
2. EXERCISE-INDUCED ASTMA (EIA) Procjenjuje se da se fenomen EIA javlja u 75-90% osoba s astmom. Noviji podaci, meðutim, pokazuju da se EIA javlja kod èak 40% osoba oboljelih od alergijske upale nosne sluznice (na primjer, peludne hunjavice), te u 3-11% zdravih osoba (3,4). Obzirom na to, u literaturi se sve vie koristi termin bronhospazma uzrokovanog TO ili exercise-induced bronhospazam (EIB) koji podrazumijeva i pojavu astmatskih simptoma uzrokovanih TO u neastmatièara. Za EIA karakteristièna je pojava astmatiènog astmatiènog napada (guenja, kalja, stezanja u prsima) 10-15 minuta nakon izrazitijeg TO, koji spontano prolazi unutar 60 minuta. Simptomi se u pravilu ne javljaju javljaju tijekom TO. Nakon to se simptomi povuku nastaje tzv. refrakterni period koji traje izmeðu 40 minuta i 3 sata. TO izvreno u tom periodu ne moe provocirati provoc irati nove simptome EIA. Kod 10-50% osoba sa pozitivnim poz itivnim EIA fenomenom moe nastati kasna reakcija, tj. ponovna pojava simptoma EIA 4-6 sati nakon inicijalnog TO. Mehanizam nastanka EIA nije do kraja razjanjen, ali se smatra da vanu ulogu ima hlaðenje i suenje dine sluznice uslijed hiperventila hiperventilacije. cije. Intenzitet nastalih simptoma ovisi o vie èimbenika: 1. Trajanju i intenzitetu TO: intenzitet simptoma raste s poveæanjem intenziteta i trajanja tjelesne aktivnosti. 2. Vrsti napora: simptomi æe biti jaèi kod napora s konstantnim optereæenjem, nego kod napora s postepenim poveæanjem optereæenja ili kod napora kod kojeg se izmjenjuju intervali manjeg i veæeg optereæenja ( na primjer, trèanje izaziva tee simptome od tenisa ili nogometa). 3. Okolinim èimbenicima: hladan i suh suh zrak dovodi do jaèih simptoma od toplog i vlanog; vlanog; izloenost peludima na otvorenim prostorima ili grinjama i plijesnima u zatvorenim prostorima u kojima se trenira ili natjeèe moe pogorati simptome. 4. Periodu zagrijavanja zagrijavanja i hlaðenja: hlaðenja: postepeno postepeno zagrijavanje zagrijavanje prije treninga treninga ili natjecanja, natjecanja, kao i postepeno smanjenje intenziteta rada na kraju treninga ili nakon natjecanja smanjuje jaèinu simptoma. 5. Karakteris Karakteristikama tikama osobe: - nivou opæe tjelesne tjelesne pripremljenosti: osobe s bolje razvijenim kondicijskim kondicijskim sposobnostima sposobnostima imaju manje izraene simptome; - jaèini bazalne bazalne upale dinih puteva: puteva: slabije su izraeni simptomi simptomi u osoba s manjom reakcijom bronha bronha u mirovanju, tj. blaim ili prikladno lijeèenim oblicima astme;
73
Romiæ Goran, Macan Jelena
OSOBITOSTI KONDICIJSKE PRIPREME ASTMATIÈARA
E M E T E Æ P O
- dodatnim dodatnim oboljenjima dine dine sluznice: na primjer, primjer, bolesti bolesti vezane sa zaèepljenoæu zaèepljenoæu nosa smanjuju filtraciju, filtraciju, grijanje i vlaenje udisanog zraka, te pojaèavaju simptome EIA. Dijagnoza EIA postavlja se na osnovi anamnestièkih podataka o tipiènim simptomima, te standardiziranim laboratorijskim provokativnim testom s TO (spiroergometrija) u kojem se mjeri promjena pluæne funkcije pola sata iza optereæenja (u intervalima od 5-10 minuta) u odnosu na vrijednosti prije TO. Pad pluæne funkcije za 10% (u sportaa) ili 15% (u nesportaa) smatra se znakom EIA ili EIB (3,4,5).
3. EIA I VRHUNSKI SPORT Astmatièari danas nisu rijetkost meðu vrhunskim sportaima. Objavljene su dvije studije o zastupljenosti astmatièara u olimpijskom timu iz SAD-a, 1984. i 1996. godine. Studija uèinjena za vrijeme Olimpijskih igara 1984. godine pokazala je èak 11% (67/597 natjecatelja) sudionika sportaa s pozitivnim EIB fenom enom od kojih je 61% (41/67) tada osvojilo olimpijsku medalju (6). U studiji iz 1996. utvrðeno je oko 10% astmatièara u amerièkom olimpijskom timu koji su ravnopravno s neastmatièarima osvajali medalje. Astma je tada bila uèestalija u ena i u nekim sportovima kao to su biciklizam, plivanje, jedrenje i kajak (7). Iako je, dakle, neupitno ukljuèivanje astmatièara u sport, treba naglasiti velik znaèaj pravilnog odabira sportske discipline kod astmatièara (8).
3.1. Odabir sportskih disciplina astmatièara 3.1.1. Sportovi visokog rizika Sportovi koji su povezani sa prolongiranom hiperventilacijom na otvorenom (trkaèi dugoprugai, biciklisti, veslaèi), sportovi vezani uz hladnoæu (skijanje, (skijanje, skijako trèanje, hokej na ledu, klizanje) podvodne discipline (ronjenje), discipline i aktivnosti vezane uz visoke nadmorske visine (alpinizam, padobranstvo) , te moto-sport nisu pogodni za astmatièare. Podaci iz literature govore u prilog tvrdnji da su sportske discipline povezane s prolongiranom hiperventilacijom hiperventilacijo m na hladnom zraku (skijako trèanje, hokej na ledu i sl.) riziène za nastana k EIB fenomena kako u astmatièara, tako i u zdravih osoba bez anamnestièkih podataka za astmu ili alergiju. Utvrðena je, naime, znaèajno veæa uèestalost EIB fenomena u hokejaa, klizaèa, skijaa trkaèa, biciklista i trkaèa dugoprugaa nego u koarkaa, sprintera, te u odnosu na opæu populaciju (9,10,11,12).
3.1.2. Sportovi umjerenog rizika Sportovima umjerenog rizika za astmatièare smatraju se ekipni sportovi (naroèito odbojka i koarka) u kojima postoje izmjene aerobnog i anaerobnog optereæenja, te discipline koje se provode u mjeanim anaerobnoaerobnim uvjetima ispod 5 minuta (borilaèki sportovi, neke atletske discipline - npr. trèanje na 1500 m).
3.1.3. Sportovi niskog rizika Sportovima niskog rizika smatraju se svi sportovi koji ne zahtijevaju izraeniju hiperventilaciju, kao to je maèevanje, ritmièka gimnastika, streljatvo, atletska bacanja. Visoki udio astmatièara nalazi se meðu plivaèima jer se radi o sportu koji se redovito preporuèa takvim osobama radi tople i vlane okoline u kojima se odvijaju treninzi i natjecanja (8).
3.2. PREVENCIJA EIA
74
Osim pravilnog odabira sportske discipline, trening astmatièara potrebno je prilagoditi uvoðenjem mjera koje æe prevenirati pojavu EIA fenomena. Preventivne mjere uobièajeno se dijele na nefarmakoloke i farmakoloke. Nefarmakoloke preventivne mjere su: 1. rano prepoznavanje prepoznavanje i dijagnosticiranje dijagnosticiranje problema koje zahtijeva zahtijeva edukaciju trenera i sportaa, te usku suradnju sa sportskim lijeènikom; pri tome ne treba podcjenjivati bilo kakve tekoæe sa disanjem nakon optereæenja, a naroèito uporan, suhi kaalj, kao ni glavobolju vezanu uz osjeæaj stezanja u prsnom kou i opæu slabost nastalu nakon TO, to sve mogu biti prvi znakovi pojave EIA; 2. period zagrijavanja pred trening ili natjecanje koji ukljuèuje 5-10 minuta visokog intenziteta optereæenja radi izazivanja refrakternog perioda (uobièajen je intenzitet > 85% maksimalne srèane frekvencije);
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
3. postupno postupno smanjivanje smanjivanje intenziteta optereæenja optereæenja pri kraju treninga; 4. pokrivanje nosa i usta pri izvoðenju aktivnosti na otvorenom uz izloenost hladnom zraku, peludu ili nadraljivcima (smog); uvijek kada je moguæe aktivnost izvoditi izvoditi u toplim i vlanim prostorijama; 5. pravovr pravovremeno emeno i ispravno suzbijanje suzbijanje infekcija infekcija dinih puteva; 6. redovite lijeènièke kontrole stanja upale u dinim putevima uz pravilan odabir i uzimanje antiastmatiène terapije.
E M E T E Æ P O
Prilikom planiranja treninga potrebno je imati na umu da je trèanje, koje je èest dio kondicionih priprema za mnoge sportove, visoko rizièna disciplina za izazivanje EIA. Sporta koji treninge u svojoj disciplini podnosi bez pojave EIA, moe tegobe imati tijekom trèanja (3,8). Farmakoloke preventivne mjere svode se na kontroliranu upotrebu odreðenih lijekova prije trenanog ili natjecateljskog TO, a koji imaju dokazan preventivni uèinak na pojavu EIA. Najèeæe se koriste agonisti beta-2 adrenergièkih receptora (salbutamol, salmeterol), kromoni i kortikosteroidni hormoni u obliku aerosola za inhalaciju, te antagonisti leukotrienskih receptora (montelukast) u peroralnoj primjeni (3,13). Navedeni preparati i oblici primjene su dozvoljeni prema vaeæim antidoping pravilima, ali se njihova upotreba mora pismeno prijaviti nadlenom medicinskom timu od strane lijeènika reprezentacije ili tima. Na Olimpijskim igrama, sportai koji pismeno zatrae dozvolu za inhaliranje dozvoljenih beta-2 adrenergièkih agonista ili kortikosteroida bit æe pregledani od strane nezavisnog medicinskog tima Meðunarodnog olimpijskog odbora.Treba naglasiti da antidoping pravila zabranjuju sistemsku (intravensku, intramuskularnu, peroralnu i rektalnu) upotrebu beta-2 agonista agonista adrenergièkih receptora i kortikosteroida (14,15) (Tablica 1).
TABLICA 1. Anti-doping pravila Medicinske komisije Meðunarodnog olimpijsko olimpijskogg odbora za lijekove (14,15).
antiastmatske
VRSTA LIJEKA
ZABRANJENI
DOZVOLJENI
KORTIKOSTEROIDNI HORMONI
Svi oralni, rektalni, intravenski, intramuskularni oblici
Iskljuèivo inhalacija**: beklometazon - Becotide budesonid - Tafen flutikazon - Flixotide
SELEKTIVNI BETA-2 ADRENERGIÈKI AGONISTI
Svi oralni, rektalni, intravenski, intramuskularni oblici; fenoterol - Berotec* i u inhalaciji;
KROMOLINI NESELEKTIVNI ADRENERGICI
Iskljuèivo inhalacija**: salbutamol - Ventolin salmeterol - Serevent terbutalin - Bricanyl* natrijev kromoglikat* nedokromil*
e fe d r i n p s e u d o e fe d r i n izoprenalin*
ANTIMUSKARINSKI BRONHODILATATORI
ipratropij - Atrovent
ANTAGONISTI LEUKOTRIENSKIH RECEPTORA
montelukast - Singulair
TEOFILINI
aminofilin - Aminophyllin teofilin - Teolin, Teotard
* - lijekovi koji nisu registrirani u Hrvatskoj; * * - uz pismenu lijeènièku prijavu prijavu i s dozvolom nadlenog medicinskog medicinskog tima;
4. EIA I SPORT U svijetu postoji opæe suglasje o tome da astmatièari, bilo da se r adi o djeci ili odraslim osobama, moraju biti ukljuèeni u sportsko-rekreativne aktivnosti. Tjelesna aktivnost je korisna kako za pravilan rast, razvoj i opæu kondicijsku pripremljenost, pripremljenost, tako i za psiholoki status astmatièara. Ukljuèenjem u sportske aktivnosti oni sebe prestaju doivljavati kao ozbiljno bolesne osobe i postaju samopouzdaniji (8). Podaci iz literature pokazuju da astmatièna djeca mogu postiæi podjednake vrijednosti maksimalnog primitka kisika (VO 2max) kao zdrava
75
Romiæ Goran, Macan Jelena
OSOBITOSTI KONDICIJSKE PRIPREME ASTMATIÈARA
E M E T E Æ P O
djeca, te da je stupanj kondicijske pripremljenosti, a ne ventilacijska funkcija pluæa, glavni èimbenik tolerancije tjelesnog optereæenja djece s kontroliranom astmom (16). Kao to je veæ navedeno, loa kondicijska pripremljenost moe pojaèati intenzitet i uèestalost pojave simptoma EIA, tako da se upravo redovita umjerena tjelesna aktivnost aktivnost sa svrhom poboljanja i odravanja aerobnog kapaciteta smatra vanom preventivn preventivnom om mjerom pojave EIA. Optimalnim se smatra trening intenziteta 75% maksimalne srèane frekvencije u trajanju tra janju od 30 minuta tri puta na tjedan (17,18). Naravno, pri ukljuèenju astmatièara nesportaa u sportsku aktivnost vrijede sva pravila navedena za sportae, pa treba voditi raèuna o pravilnom odabiru sportske discipline i ukljuèenju mjera prevencije u trenani proces.
5. ZAKLJUÈAK Fenomen EIA ili EIB sve je èeæe prisutan u opæoj populaciji, naroèito u djece i mlaðih odraslih osoba. Neprepoznat i nekontroliran moe znaèajno zna èajno utjecati na kvalitetu ivota smanjujuæi nivo tjelesne aktivnosti u opæim i profesionalnim uvjetima, te bavljenje sportom. Ukljuèivanje osoba, a naroèito djece sa ovim fenomenom u rekreativnim i natjecateljskim sportskim aktivnostima od velikog je znaèaja za zdravlje znaèajnog dijela opæe populacije, kao i za postizanje vrhunskih vrhunskih sportskih rezultata. Zato je nuna suradnja prosvjetnih, kineziolokih kineziolokih i medicinskih struènjaka koja moe rijeiti problem ukljuèivanja astmatiènih osoba u sportske aktivnosti, te od bolesnog djeteta ili adolescenta stvoriti sretnu, sportski uspjenu i drutveno prihvaæenu osobu.
6. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.. 10 11.. 11 12. 12. 13.. 13 14.. 14 15. 15. 16.. 16 17.. 17 18.. 18
76
European Allergy White Paper Paper.. Allergic Allergic diseases diseases as a public health health problem. problem. Brussels: Brussels: UCB Institut Institutee of Allergy Allergy,, 1997. Haahtela Haah tela T, T, Lindholm Lindholm H, Bjorkst Bjorksten en KK, Laitin Laitinen en LA. Preval Prevalence ence of asthma asthma in Finnish Finnish young young men. BMJ BMJ 1990; 1990;301:2 301:26666268. Macan J, J, Klepac Klepac T, T, Buljeta Buljeta I, Plavec D, Kanceljak-M Kanceljak-Macan acan B. Bronhospa Bronhospazam zam izazvan izazvan tjelesnim tjelesnim optereæenj optereæenjem em i njegova prevencija. Lijeè Vjes 2000; 122:239-245. Tan RA, Spect Spector or SL. SL. Exercise Exercise induc induced ed asthma. asthma. Sport Sportss Med 1998;2 1998;25(1) 5(1):1:1-6. 6. Brusasco Brusas co V, V, Crimi Crimi E. Allergy Allergy and sports: Exerci Exercise-indu se-induced ced asthma. asthma. Int J Sports Sports Med Med 1994;15:S1841994;15:S184-S186. S186. Voy RO. The The US Olympic Olympic Committe Committeee experience experience with with exercise-induce exercise-induced d bronchospasm. bronchospasm. Med Med Sci Sports Sports Exerc Exerc 1986;18:328-330. Weiler JM, JM, Layton T, Hunt M. Asthma Asthma in United States Olypmic athletes who participated participated in the 1996 Summer Summer Games. J Allergy Clin Immunol 1998;102:722-726. Del Giacco Giacco SR, SR, Manconi Manconi PE, PE, Del Del Giacco Giacco GS. Aller Allergy gy and sports sports.. Allergy Allergy 2001; 2001; 56: 215-22 215-223. 3. Helenius IJ, Tikkanen Tikkanen HO, Haahtela Haahtela T. T. Exercise-induc Exercise-induced ed bronchospasm bronchospasm at low temperature temperature in elite elite runners. runners. Thorax 1996;51:628-629. Leuppi JD, JD, Kuhn M, Comminot Comminot C, Reinhart WH. High High prevalence prevalence of bronchial bronchial hyperrespons hyperresponsiveness iveness and and asthma in ice hockey players. Eur Respir J 1998;12:13-16. Helenius IJ, IJ, Tikkanen Tikkanen HO, Haahtela T. Associationa Associationa between between type of training training and risk of asthma asthma in elite elite athletes. athletes. Thorax 1997;52:157-160. Mannix ET ET, Farber MO, MO, Palange Palange P et al. Exercise Exercise induced induced asthma asthma in figure skaters. skaters. Chest Chest 1996;109:3121996;109:312-215. 215. Kyle JM, Walker Walker RB, RB, Hanshaw SL, SL, Leaman JR, JR, Frobase JK. JK. Exercise-in Exercise-induced duced bronchospa bronchospasm sm in the young athlete: athlete: guidelines for routine screening and initial management. Med Sci Sports Exerc 1992; 24(8):856-859. Olympic movement anti-dopi anti-doping ng code. Appendix A. Prohibited Prohibited classes of substances substances and prohibite prohibited d methods 2001-2002.Substitutes appendix appe ndix A of the OMAC 1999. Laussane, 1 September 2001. Harries Harri es M. Pulmona Pulmonary ry limitatio limitations ns to performanc performancee in sport. sport. BMJ BMJ 1994;309:113 1994;309:113-115. -115. Santuz P, P, Baraldi E, Filippone Filippone M, M, Zacchello Zacchello F. F. Exercise performance performance in in children with with asthma: is it different different from from that of healthy controls? Eur Respir J 1997;10:1254-1260. Cochrane LM, LM, Clark Clark CJ. Benefits Benefits and problems of physical training training programme programme for asthmati asthmaticc patients. Thorax 1990;45:345-351. Varray A, Prefaut Prefaut C. Importa Importance nce of physical physical exercise exercise training training in asthmatics. asthmatics. J Asthma 1992;29:229 1992;29:229-234. -234.
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
E M E T E Æ P O
FIZIOLOKI TEMELJI KONDICIJSKE PRIPREME SPORTAA U VISINSKIM UVJETIMA Stjepan Heimer Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu
1. UVOD Kada se govori o djelovanju visine na èovjeèji organizam treba svakako imati na umu nekoliko sliènih, ali i razlièitih pojmova povezanih s aktualnom nadmorskom visinom, vremenskim prilikama i trajanjem boravka. Ti su pojmovi s jedne strane u uskoj vezi s fizièkim karakteristikama faktora okoline, a s druge s akutnim i kroniènim reakcijama podeavanja i prilagodbe fiziolokih mehanizama samog organizma. U svakom sluèaju treba posebno naglasiti da se u podruèju fiziologije sporta, sporta , a to znaèi i u podruèju visinske pripreme, misli na nadmorsku visinu iznad 2000 metara (reakcijski prag), iz razloga to tek iznad te visine snienje atmosferskog tlaka (hipobarièni uvjeti) odnosno proporcionalno snienje parcijalnog tlaka kisika u atmosferskom zraku (hipoksièni uvjeti) izazivaju poeljne fizioloke reakcije i promjene. Sukladno reakcijama organizma na visinske uvjete dobro je razlikovati nekoliko funkcionalnih zona (Wilmore i Costill, 1999). Od razine mora do otprilike 2000 m n/m praktièki nema specifiène reakcije organizma na visinu, pa se ta zona naziva indiferentnom. Izmeðu 2 i 4 km n/m podeavanja i prilagodbe fiziolokih mehanizama u potpunosti kompenziraju hipobariène i hipoksiène uvjete, pa se govori o zoni potpune kompenzacije. Od 4-7 km n/m adaptacijski mehanizmi organizma proporcionalno s porastom visine nedostatno i sve slabije kompenziraju prisutnu hipoksiju, pa se taj visinski raspon naziva zona nepotpune kompenzacije. Kritiènim se pragom preivljavanja smatra visina od 7 km n/m iznad koje se nalazi tzv. smrtonosna zona. Od te visine na dalje fizioloki mehanizmi i dobro adaptiranih osoba ne zadovoljavaju za dovoljavaju niti osnovne potrebe organizma za kisikom.
2. PROMJENE FIZIÈKIH KARAKTERISTIKA ATMOSFERE S POVEÆANJEM NADMORSKE VISINE Buduæi da fizièke karakteristike atmosfere predstavljaju podraaj za aktivaciju fiziolokih mehanizama prilagodbe koju se visinskim pripremama eli postiæi, prikazat æe se ukratko promjene tih velièina s porastom nadmorske visine (Guyton, 1995). atmosferski tlak (tlak zraka) parcijalni tlak kisika gustoæa zraka okolna temperatura parcijalni tlak vodene pare u zraku intenzitet sunèanog zraèenja. ●
●
●
●
●
●
2.1. Atmosferski tlak i parcijalni tlak tl ak kisika (pO 2) Buduæi da i zrak ima svoju teinu, on tlaèi svaku toèku povrine Zemlje ovisno o visini stupca zraka iznad te toèke. Dakako, stupac zraka najveæi je iznad razine mora (dakako, ne raèunajuæi depresije iznad kojih je jo veæi stupac zraka), a smanjuje se s porastom visine, pa sukladno tome s visinom opada i atmosferski tlak i parcijalni tlakovi pojedinih plinova u zraku. Ono to nas u fiziolokom smislu posebno zanima je, dakako, parcijalni tlak kisika, jer o njemu ovisi i tlak kisika u pluæima (alveolarni tlak), velièina difuzije kisika u krv, zasiæenost krvi kisikom, i na koncu opskrba tkiva kisikom, posebno mozga i miiæa, pa prema tome i fizièka odnosno sportska sposobnost.
77
Stjepan Heimer
FIZIOLOKI TEMELJI KONDICIJSKE PRIPREME SPORTAA U VISINSKIM UVJETIMA
E M E T E Æ P O
2.2. Temperatura Temperatura okoline okolin e Za svakih 1000 metara nadmorske visine pad temperature je za oko 6.5 ºC. Treba, meðutim imati na umu, da se temperature mijenjaju s promjenom vremena, dnevno danju i noæu, te sezonski tokom godine. U odreðenim uvjetima, posebno pri odreðenim toplim vjetrovima moguæa je i inverzija temperature, odnosno pojava vie temperature na vioj nadmorskoj visini. U odnosu na fizioloke mehanizme sniena temperatura u visinama zahtijeva znaèajnije zagrijavanje prije sportske aktivnosti. Uobièajena praksa koritenja liftova ili kabina u zimskim sportovima znaèajno i u velikoj mjeri poveæava poveæa va zdravstveni rizik.
2.3. Gustoæa zraka Porastom nadmorske visine opada broj molekula zraka koje se nalaze u jedinici volumena. Time se, dakako, s visinom smanjuje i gustoæa zraka, to doprinosi smanjenju otpora prilikom disanja, pa time i smanjenju rada dine muskulature potrebnog za ventilaciju odreðene kolièine zraka. Zbog smanjene turbulencije zraka u dinim putovima tokom napornog rada maksimalni minutni volumen disanja pri nioj gustoæi zra ka moe iskazati veæe vrijednosti (i do 200 L/min) nego na razini mora. Smanjena gustoæa zraka doprinosi i manjem otporu pri kretanju tijela u prostoru, to dozvoljava postizanje veæih brzina, posebno kod intenzivnih kratkotrajnih optereæenja tipa sprinta i skokova.
2.4. Parcijalni tlak vodene pare u zraku (pH (p H2O) Porastom nadmorske visine i dodatno opadanjem temperature znaèajno opada i parcijalni tlak vodene pare u atmosferskom zraku. to je zrak hladniji to je manje vode u zraku u obliku vodene pare. Na primjer, kada je zrak i 100% zasiæen vodenom vode nom parom, a temperatura zraka zra ka iznosi 0 ºC, on sadri jedva 5 g vode v ode po m3. Pri temperaturi od 10ºC 100% vodenom parom zasiæeni zrak gotovo da i ne sadri vodenu paru. Udahnuti se zrak u dinim putovima mora ne samo zagrijati, veæ i ovlaiti, jer je vlaga u alveolarnom podruèju (43 g H2O/ O/m m3 zraka) bitna za normalnu difuziju dinih plinova izmeðu alveola i krvi. Pri udisanju hladnog i suhog zraka reagira sluznica dinih putova luèenjem poveæane kolièine sluzi u cilju osiguranja vlanosti alveolarnog zraka. Pri tome postoji opasnost suenja sluznice i stvaranja podraaja npr. na kaalj. Takvo stanje obièno nestaje nakon 3-4 tjedna boravka na visini iznad 2500 m uslijed poveæanja prokrvljenosti sluznice.
2.5. Sunèano zraèenje Vie je razloga to sunèano zraèenje raste s nadmorskom visinom. Na veæoj visini sunèane zrake prolaze kroz manji sloj atmosfere, pa je i manja njihova apsorpcija, posebno ultravioletnih ultraviole tnih zraka. Tome doprinosi i smanjena koncentracija vodene pare, koja sa svoje strane dodatno apsorbira odreðenu kolièinu sunèevih zraka. Ako je planina pokrivena snijegom zraèenje se reflektira i time dodatno pojaèava.
3. REAKCIJA ORGANIZMA NA BRZI USPON NA SREDOGORJE I VISOKO GORJE Brdske uspinjaèe (ièare, kabine) omoguæuju ljudima brzi uspon u sredogorje, pa i u visoko gorje. Nagli dolazak neadaptirane osobe u promijenjene uvjete prvenstveno niskog atmosferskog pO 2, izaziva u organizmu, zbog odgovarajuæeg pada pO2 u krvi, odreðene fizioloke reakcije (de Marées, 1996). Bez obzira na nadmorsku visinu, odreðeni rad zahtijeva odreðenu energiju, pa prema tome i odreðenu kolièinu kisika. Na veæim se visinama zbog znaèajnijeg snienja pO2 u atmosferi, alveolarnom zraku i u krvi javlja opasnost nedostatne opskrbe stanica kisikom. U tom bi sluèaju znaèajno opao i fizièki radni kapacitet, a u krajnjem bi sluèaju nedostatak kisika doveo u opasnost i zadovoljenje potrebe stan ica za kisikom i u mirovanju. Takvo se stanje naziva hipoksijom, koja zavisno o njenom trajanju moe biti akutna i kronièna (brzi uspon na visinu iskazuje se akutnom hipoksijom). Lagani se oblik hipoksije javlja dolaskom na visinu od 3000 m, a simptomi koji se mogu pojaviti na toj i veæim visinama oznaèavaju se kao planinska ili visinska bolest (prvenstveno nedostatak zraka i lupanje srca, bljedoæa i znojenje, promjena raspoloenja, neprimjereno reagiranje, poremeæaj svijesti). Na hipoksiju organizam reagira nizom fiziolokih podeavanja koje prvenstveno zahvaæaju funkcije disanja i cirkulacije. 78
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
4. FIZIOLOKI ODGOVORI ORGANIZMA NA BORAVAK NA VISINI Fizioloki odgovori koji nastaju kao reakcija organizma na boravak na visinama unutar zona kompenzacije mogu se podijeliti u reakcije podeavanja (kraæi boravak - akutna reakcija) i reakcije prilagodbe (dui boravak kronièna reakcija), o kojima æe podrobnije biti rijeèi kasnije u ovom tekstu. Sve te promjene zbivaju se prvenstveno u organskim sustavima odgovornim za prijenos kisika iz atmosfere do stanica, pa i u samim stanicama koje se prilagoðuju nedostatnoj dostavi kisika. Dominantne promjene mogu se naznaèiti kao: respiracijski odgovor krvni odgovor srèano-ilni odgovor stanièni odgovor.
E M E T E Æ P O
●
●
●
●
4.1. Respiracijski odgovor na visinu Dolaskom i boravkom na nadmorskoj visini iznad reakcijskog praga snieni atmosferski, pa time i alveolarni i krvni pO2 aktivira sustav mehanizama za akutno podeavanje zasiæenja krvi kisikom preko kemoreceptora u glomus caroticumu, to za posljedicu ima proporcionalnu hiperventilaciju. Pojedinci se razlikuju raz likuju u osjetljivosti perifernih receptora i centra za disanje na hipoksemiju, te se mogu razlikovati osobe sa slabijom ili jaèom reaktivnosti. Tokom produenog boravka na reaktivnoj visini ventilacija i dalje raste osiguravajuæi porast arterijskog pO 2 i primjereno zasiæenje krvi kisikom. ovaj oblik podeavanja naziva se ventilacijska aklimatizacija. Posljedica je to podeavanja receptora i neurona dinog centra. Povr atkom u nizinu poviena se reaktivnost zadrava najmanje tjedan dana. Pozitivni uèinak podeavanja hiperventilacijom svakako je povienje alveolarnog pO 2, no negativna strana je snienje alveolarnog i krvnog pCO 2, to uzrokuje odgovarajuæu respiracijsku alkalozu, koja se moe potpuno ili djelomièno kompenzirati bubrenim izluèivanjem bikarbonata. Na visini od 2000 m normalizacija nastupa za otprilike 24 sata, dok je na veæim visinama (4000 m) zbog nepotpune bubrene kompenzacije alkaloza trajnije izraena. Odreðene se promjene zbivaju i na razini alveolarne difuzije. Naime, porastom visine, zbog snienja alveolarnog pO2 smanjuje se koncentracijski gradijent za kisik izmeðu alveola i krvi. S druge strane, zbog hipoksièke vazokonstrikcije vazokonstrikcije dijela malih pluænih arterija i posljediènog slabijeg protoka krvi kroz njihove kapilare takoðer se smanjuje prijenos kisika iz alveola u krv. No, usmjeravanjem pulmonalnog krvotoka u dio proirenih arteriola, smanjenje prijenosa kisika znatnim se dijelom moe kompenzirati.
4.2. Krvni odgovor na visinu Gotovo cjelokupni prijenos kisika u krvi odvija se njegovom vezanjem na pigment hemoglobin (Hb) u eritrocitima. Kolièina prenesenog kisika ovisi s jedne strane o afinitetu af initetu Hb prema kisiku, a s druge o ukupnoj kolièini Hb u krvi.
4.3. Akutne promjene podeavanja Zbog znaèajnih promjena pH, pCO2 (Bohrov efekt) i metabolita 2,3-difosfoglicerata (2,3-DPG) u eritrocitima dolazi do znaèajne promjene afiniteta Hb prema kisiku, odnosno sposobnosti vez anja kisika u krv u pluæima i otputanja kisika iz krvi na periferiji. Visinska alkaloza i snienje koncentracije CO 2 u krvi (hipokapnija) imaju u pluæima povoljan utjecaj na vezanje kisika na Hb, dok na periferiji prisutna acidoza, povienje koncentracije CO2 (hiperkapnija), poviena temperatura radnih miiæa i poveæanje koncentracije 2,3-DPG pogoduju otputanju kisika s Hb. Velièina promjena ovisi, dakako, o aktualnim karakteristikama vanjskih visinskih faktora u atmosferi. U sredogorju se stoga u pravilu malo mijenjaju unutranji faktori (pH, 2,3-DPG). Na veæim visinama raste uèinak alkaloze i 2,3-DPG, to omoguæuje pomak disocijacijske krivulje Hb u lijevo, a time i odranje afiniteta Hb prema kisiku gotovo istovjetnog onom u nizini. Na ekstremnim visinama alkaloza znatno premauje poveæanje 2,3-DPG i znaèajno poveæava afinitet Hb prema kisiku, pa se time usprkos niskom pO2 u arterijskoj krvi jo uvijek znaèajno odrava zasiæenost krvi kisikom. Ubrzo nakon dolaska na visinu smanjuje se volumen plazme, poveæava se hematokrit, èime se kompenzira smanjeno vezanje kisika na Hb. Poveæava se gustoæa (viskozitet) krvi, a time i optereæenje srca. Stoga se poveæava i minutni volumen srca (vidi kasnije), to sa svoje strane premoæuje vrijeme do uèinkovite eritropoeze i privremeno na taj naèin poveæava prijenos kisika i njegovu dostavu tkivima.
79
Stjepan Heimer
FIZIOLOKI TEMELJI KONDICIJSKE PRIPREME SPORTAA U VISINSKIM UVJETIMA
E M E T E Æ P O
4.4. Trajnije Trajnije promjene prilagodbe u krvi na visinu (aklimatizacija) Najznaèajnija i u planinarstvu i u brojnim aerobnim sportovima najpoeljnija promjena uslijed boravka na visini je poticanje stvaranja i poveæanje ukupnog broja eritrocita i ukupne kolièine Hb. Nju regulira hormon eritropoetin (EPO), èime se znaèajno poveæava prijenosni kapacitet krvi za kisik umnaanjem krvnih prastanica u kotanoj sri u smjeru eritrocita. Prema raspoloivim podacima svakako treba posebno naglasiti, da boravak u sredogorju, kao to je kod sportskih visinskih priprema, èak i nakon nekoliko tjedana ne stvara nikakve ili jedva zamjetljive promjene u poveæanju ukupnog Hb. Tek na veæim visinama tokom vie tjedana poveæavaju se broj eritrocita i kolièina Hb.
4.5. Odgovor srèano-ilnog sustava na visinu Pri dolasku na veæu visinu, uslijed akutne hipoksije dolazi do kompenzacijskog poveæanja minutnog volumena srca (MVS) u mirovanju i pri submaksimalnim optereæenjima, dok se maksimalni MVS smanjuje uslijed akutnog smanjenja ukupne radne sposobnosti. Boravkom na visini vremenom se MVS u mirovanju i pri submaksimalnim optereæenjima vraæa prema normalnim vrijednostima, a maksimalni MVS je i dalje snien. Poznavanje ponaanja promjena FS od bitnog je znaèaja za provoðenje treninga na visinskim pripremama. Snienje maksimalne FS i maksimalnog MVS moe se smatrati zatitnim mehanizmom protiv prekomjernog optereæenja u hipoksiji. Akutna hipoksija, barem u sredogorju, ne mijenja arterijski krvni tlak (RR) u mirovanju, dok su na veæim i ekstremnim visinama i sistolièki i dijastolièki tlak povieni. Ta se promjena pripisuje perifernoj vazokonstrikciji i povienoj koncentraciji noradrenalina. Pluæna se i periferna cirkulacija u hipoksiji ponaaju razlièito. Dok velike pluæne arterije gotovo ne reagiraju na hipoksiju, male se arterije i arteriole kontrahiraju, te time poveæavaju pluæni krvni tlak. Stupanj te vazokonstrikcije proporcionalan je aktualnoj hipoksiji. Pluæna vazokonstrikcija podeava perfuziju alveola sukladno promjeni ventilacije, to dovodi do snienja razlike u pO2 izmeðu alveola i kapilara. Preraspodjela krvne struje moe dovesti do preoptereæenja krvnih ila i izazvati pluæni edem. Fizièko optereæenje dodatno poveæava pluæni krvni tlak, to takoðer pogoduje stvaranju pluænog edema.
4.6. Stanièni odgovor na visinu Snieni pO2 u organizmu aktivira brojne zatitne mehanizme koji mijenjaju staniène funkcije. Stanice razlièitih tkiva i organa prilagoðuju se smanjenoj ponudi kisika, prvenstveno zatitnim mehanizmima èuvanja energije i prevencije oteæenja ili smrti stanice.
4.7. Prilagodba miiænih stanica na hipoksiju Osim promjena u prijenosu i opskrbi stanica kisikom, u sportu poseban interes izazivaju hipoksijom izazvane promjene u miiænim stanicama. Duim boravkom na visini poveæava se koncentracija mioglobina u miiænim stanicama, èime se poveæava i u njima prisutan kisik. Usto se poveæava aktivnost enzima energetskih mehanizama i umnaanje i poveæanje mitohondrija koji su mjesto zbivanja oksidacijskih energetskih procesa. Uèinkovitost mehanizama aklimatizacije oèituje se sposobnoæu prilagoðenih alpinista da i na nadmorskim visinama iznad 8000 m mogu bez dodatnog kisika obavljati submaksimalni rad, odnosno penjati se.
5. RADNA SPOSOBNOST U SREDOGORJU I VISOKOM GORJU
80
Navedeni adaptacijski mehanizmi nisu dovoljni za popunu nadoknadu snienog pO 2 na odgovarajuæim nadmorskim visinama. Snien je maksimalni primitak kisika, ali i anaerobno oslobaðanje energije pri radu. Radna je sposobnost na veæim visinama zadrana za optereæenja maksimalnog trajanja do dvije minute. Sposobnost za opæu aerobnu izdrljivost smanjuje se veæ na visini1200 m. Dobra sposobnost za sprint, skakanja i bacanja na srednjim visinama ukazuje na veæ spomenuto zadravanje sposobnosti razvoja miiæne sile i brzine kontrakcije. Zbog sve manjeg broja molekula kisika porastom visine poveæava se minutni volumen disanja (MVD). Tako na primjer, za primitak od 4 l O2/min u nizini je MVD oko 105 l/min, a za isti primitak na 2000 m je 140 l/min, a na 3000 m 160 l/min. Pri kratkotrajnom boravku na visini ovisno o njoj poveæanje MVS potpuno ili djelomièno zadovoljava potrebu miiæa za kisikom. MVS raste prvenstveno prve nstveno zbog porasta FS. Pri radu na visini znaèajno
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
opada otpor u cirkulaciji, to sa svoje strane doprinosi prokrvljenosti miiæa. Arterijski krvni tlak do razine visokogorja uglavnom ostaje nepromijenjen. Porastom visine pri radu u miiæima i u krvi znaèajno raste koncentracija mlijeène kiseline, vjerojatno zbog sporijeg porasta primitka kisika na poèetku rada. To je dakle posljedica veæeg deficita kisika tokom rada na veæim visinama. Jaèe zakiseljenje organizma pri tom kompenzira se u visini respiracijskom alkalozom.
E M E T E Æ P O
5.1. Maksimalna sposobnost pri kratkotrajnom zadravanju na visini Maksimalna je sposobnost pri kratkotrajnom zadravanju na visini za aktivnosti trajanja dueg od dvije minute smanjena. MVS, FS i UV postiu maksimalne vrijednosti kao i u nizini. MVD je meðutim na visini veæi nego u nizini. usprkos svemu maksimalna je aerobna sposobnost pri kratkotrajnom zadravanju na visini smanjena zbog niskog pO2 u atmosferskom zraku i smanjenoj opskrbi tkiva kisikom. Anaerobna je sposobnost, kao to je veæ napomenuto, u podruèju sredogorja nepromijenjena, dok na veæim visinama opada uslijed smanjene prokrvljenosti.
5.2. Maksimalna sposobnost pri dugotrajnijem zadravanju na visini Tokom visinske aklimatizacije, u odnosu na akutnu hipoksiju, aerobna izdrljivost se poboljava, iako nikada ne dostie razinu iz nizine. Oporavak maksimalnog primitka kisika poèinje tokom prvog tjedna boravka daljnjim poveæanjem MVD i poveæanjem koncentracije Hb. Poveæanje rada dine muskulature ne smanjuje sposobnost ventilacije, jer se smanjenjem gustoæe zraka smanjuje otpor u dinim putovima, pa se energetska potronja za disanje ne poveæava. Podeavanje periferne cirkulacije i promjene u miiænim stanicama objanjavaju veæu radnu sposobnost nego to bi odgovarala aktualnoj visini. Sve navedeno upuæuje na slijedeæe zakljuèke: 1.
Pozit Poz itivn ivnii fakt faktori ori akl aklima imatiz tizaci acije je na vis visinu inu ●
●
●
●
2.
poveæanje prijenosnog kapaciteta kapa citeta krvi za kisik i oporavak maksimalnog primitka kisika poveæanje MVD s uèinkom poveæanja pO2 u alveolarnom zraku poboljanje kapilarizacije miiæa poboljanje aerobnog oslobaðanja energije u miiæima
Negati Neg ativni vni fak faktor torii akli aklimat matiza izacij cijee na na visi visinu nu ●
●
snienje maksimalnog MVS uslijed poveæanja viskoziteta krvi snienje puferskog kapaciteta krvi uslijed smanjenja koncentracije bikarbonata u krvi.
5.3. Visinski trening za poboljanje sposobnosti u natjecanju na visini Za sportae izdrljivosti visinske pripreme (trening na visini) predstavljaju nezamjenjiv postupak za natjecanje na visini. Preporuèeno vrijeme boravka na takvim pripremama je tri tjedna, jer se je pokazalo da dui boravak na visini ne izaziva znaèajne dodatne pozitivne promjene. Moguænosti dodatnog poboljanja sposobnosti ogranièene su i time, to su na visini i intenzitet i trajanje treninga ogranièeni. Sportai tehnièkih i preteno ili iskljuèivo anaerobnih disciplina na umjerenim visinama neæe izgubiti nita od svojih sposobnosti i mogu se natjecati bez posebnih priprema. To se, naravno, odnosi na visine na kojima ne prijeti rizik visinske bolesti.
5.4. Visinski trening za poboljanje sposobnosti u natjecanju u nizini Razlog uspjesima afrièkih dugoprugaa koji ive i treniraju na visinama iznad 2000 m lei u tome to oni uobièajeno provode visinski trening u hipoksiènim uvjetima i mogu postiæi izuzetnu sposobnost, koja je iznad ciljanog poveæanja sposobnosti u odgovarajuæem nizinskom treningu. Istraivanja su potvrdila, da se visinskim treningom aerobnih sposobnosti postie vii maksimalni primitak kisika, nego jednakim treningom u nizini. Interesantno je, da usprkos navedenim dokazima neki vedski autori ne preporuèuju visinski trening za natjecanje u nizini. Oni, naime, nisu nakon povratka s takvog treninga u nizinu nali poveæanje maksimalnog primitka kisika. Vie autora je kasnije dolo do istih rezultata. Prema tim autorima, usprkos poboljanom kapacitetu krvi za prijenos kisika, pove æanoj perifernoj kapilarizaciji i miiænim staniènim adaptacijama pri odgovarajuæim optereæenjima po povratku u nizinu preteu negativni uèinci visinskog treninga treninga::
81
Stjepan Heimer
FIZIOLOKI TEMELJI KONDICIJSKE PRIPREME SPORTAA U VISINSKIM UVJETIMA
E M E T E Æ P O
●
●
●
●
smanjeni maksimalni minutni volumen srca smanjeni puferski kapacitet krvi povieni minutni volumen disanja (tjednima nakon povratka u nizinu) nii intenzitet treninga na visini.
6. ZAKLJUÈAK Kratkotrajni boravak na visinama iznad 2000 m (reakcijski prag) izaziva po dolasku u organizmu akutne reakcije podeavanja, dok boravak do tri tjedna aktivira i adaptacijske mehanizme aklimatizacije. Aklimatizacija obuhvaæa prvenstveno pojedine segmente prijenosnog sustava za kisik (dini i cirkulacijski sustav, sustav, te krv), ali se znaèajne promjene zbivaju i u perifernim perifer nim tkivima (jetri, miiæima) koja svoj enzimatski i energetski sustav prilagoðuje trajnijoj hipoksiji. Na pitanje da li se visinski trening isplati i da li poboljava sposobnost opæe aerobne izdrljivosti, treba odgovoriti, da je u svijetu malo visinskih sportskih centara gdje je trening trenin g moguæ, da su takve pripreme skupe (prijevoz, (prijevoz , boravak, prehrana i drugi trokovi) i, to je najvanije, da postojeæa istraivanja nisu dokazala znaèajnu uèinkovitost visinskih priprema ciljanih na izdrljivost za svjetska ili kontinentalna sportska natjecanja.
7. LITERATURA 1. 2. 3. 4.
82
de Marées Marées H.(1996) H.(1996) Körpe Körperlic rliche he Leistungs Leistungsfähi fähigkei gkeitt in mittleren mittleren bis bis großen großen Höhe. U: Sportp Sportphysi hysiolog ologie. ie. Sport Sport & Buch Strauß. Köln. (228-246). Guyton C.G. (1995) Fiziologi Fiziologija ja letenja, putovanja u svemir svemir i dubinskog dubinskog ronjenja ronjenja.. U: U: Fiziologij Fiziologijaa èovjeka èovjeka i mehanizmi mehanizmi bolesti. Medicinska naklada. Zagreb. (306-313) Mairbäurl Mairb äurl H. H. (2000) (2000) Höhenakkl Höhenakklimati imatisatio sation. n. Deutsche Deutsche Zeits Zeitschrif chriftt für Sportm Sportmedizi edizin. n. 51; 12. (390-395 (390-395). ). Wilmore Wi lmore J.H. & D.L. D.L. Costill Costill (1999) (1999) Hypobaric Hypobaric Environm Environments: ents: Exercisi Exercising ng in Altitu Altitude. de. U: Physiolo Physiology gy of Sport and and Exercise. Human Kinetics. Champaign, IL, USA. (344-357)
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
TRENING POD UVJETIMA HIPOKSIJE - VISINSKI TRENING
E M E T E Æ P O
Too Mariæ M ariæ Student poslijediplomskog studija na Kineziolokom fakultetu Sveuèilita u Zagrebu
1. UVOD Obzirom da su razlike u razini treniranosti izmeðu vrhunskih sportaa sve manje, i najmanje poboljanje poboljanje moe biti odluèujuæi korak koji dijeli uspjeh od neuspjeha. Stoga S toga postaje neophodno koritenje svakog legalnog naèina za efikasnije i bre dostizanje eljenog stanja treniranosti sportaa. Treniranje pod uvjetima hipoksije, i to najèeæe u prirodnom obliku u vidu visinskih priprema, moe biti jedan od naèina za dodatna poboljanja sportske forme. Poèeci primjene visinskog treninga datiraju iz 50-tih godina dvadesetog stoljeæa, a svojevrsnu kulminaciju kulminaciju dostiu u pripremi za Olimpijske igre 1968. godine u Meksiku koje su odrane u visinskim uvjetima.
2. FIZIOLOKE OSNOVE VISINSKOG TRENINGA Trening u uvjetima hipoksije provodi se najèeæe da bi se razvila aerobna izdrljivost. Osnova za generira nje znanstvene hipoteze o veæoj uèinkovitosti visinskog treninga za poboljanje izdrljivosti u odnosu na trening u nizinama lei u èinjenici da u visinskim uvjetima dolazi do pada arterijske zasiæenosti kisikom zbog pada parcijalnog tlaka kisika u zraku, odnosno pada tlaka zraka. Naime, tlak zraka opada pri podizanju na vie nadmorske visine. Primjerice, tlak zraka padne s 760 mmHg na razini mora na 560 mmHg na nadmorskoj visini od 2500 metara. Zbog toga krv prima manje kisika, to utjeèe na slabiju opskrbu stanica kisikom neophodnim za odvijanje aerobnih metabolièkih procesa. Organizam se adaptira ada ptira na nedostatak kisika, to predstavlja dodatni trenani podraaj. Prema Reissu (1998.), na smanjenje parcijalnog tlaka kisika organizam se adaptira poveæanjem: koncentracije hemoglobina (poveæava transportni kapacitet krvi) i mioglobina kapilarizacije mitohondrija enzimske uspjenosti aerobnog i anaerobnog metabolizma efikasnosti metabolizma ugljikohidrata i masti hormonalne regulacije tolerancije prema zakiseljenosti (poveæanje sposobnosti puferskog kapaciteta) Specifiènost visinskog treninga ogleda se u relativnom poveæanju broja eritrocita izazvane pojaèanim luèenjem hormona eritroproetina (EPO). Drugim oblicima treninga izdrljivosti moguæe je poveæati samo ukupnu kolièinu krvne plazme i time apsolutnu koncentraciju crvenih krvnih zrnaca u organizmu (Weineck 2000). ●
●
●
●
●
●
●
3. VRSTE I NAÈINI IZLAGANJA ORGANIZMA HIPOKSIÈNIM UVJETIMA Tablica 1. pokazuje oblike, uvjete i naèine te fizikalne principe princ ipe stvaranja hipoksièkih uvjeta. S obzirom obz irom na to gdje se provodi trening i ostatak slobodnog vremena mogu se razlikovati razlièiti modeli visinske pripreme: na visini ivjeti i trenirati u nizini ivjeti, trenirati u visinskim uvjetima na visini ivjeti, u nizini trenirati. Levin i Stray-Gundersen (1992.) dre da je metoda na visini ivjeti, a u nizini trenirati najprikladnija buduæi da omoguæava provoðenje treninga pod visokim intenzitetom, intenzitetom, to nije sluèaj kod treninga u visinama, buduæi da zahtijeva smanjenje intenziteta optereæenja, dok Reiss (1998.) iznosi sumnju u uspjenost primjene ove metode. ●
●
●
83
Too Mariæ TRENING POD UVJETIMA HIPOKSIJE - VISINSKI TRENING
E M E T E Æ P O
Tablica 1: Oblici hipoksije koji se mogu koristiti u trenanom procesu (prema Reissu, 1998.). Oblici hipoksije
Uvjeti i naèini stvaranja
Prirodni visinski uvjeti
Trening na srednjim visinama
Umjetni visinski uvjeti (komore s podtlakom)
Trening u komorama s podtlakom
Mješavine plinova
Trening u izoliranim prostorijama s
Maska za disanje
razlièitih velièina hipoksiènom mjeavinom plinova
Trening s pokretnim sustavom maske za hipoksiène mjeavine plinova pri normalnom atmosferskom okruenju
Fizikalni principi Prirodno reduciranje tlaka zraka Umjetno reduciranje tlaka zraka Umjetno reduciranje volumena kisika Umjetno reduciranje volumena kisika
4. METODIÈKE OSNOVE VISINSKOG TRENINGA
84
Sama primjena visinskog treninga nije samo po sebi uvjet za postizanje postiza nje pozitivnih efekata. Reiss (1998.) navodi podatke za sezonu 1995/96. kod njemaèkih sportaa koji su koristili visinski trening. Uspje no ga je dovrilo 55% (dobri natjecateljski rezultati), rezultati), 45% nije uspjeno zavrilo zavrilo visinski trening, trening, od toga 10 % zbog problema s infekcijama i prehranom, a 35% zbog nedostataka u realiziranom treningu. Navedeni podaci dobro ilustriraju neophodnost ozbiljnog pristupa ovoj vrsti treninga te strogo pridravanje osnovnih naèela, bez kojih, kako se pokazalo, nije moguæe ostvariti pozitivne pomake. Sporta na visinske pripreme treba otiæi u to boljem psihofizièkom stanju. Da bi se osigurala neophodna svjeina, treba dva dana prije pr ije odlaska na visinske uvjete omoguæiti oporavak sportaa primjenom odgovarajuæih trenanih modaliteta. U poèetku visinskog treninga treba malo smanjiti intenzitet i volumen treninga, da bi se pred kraj drugog tjedna pribliio vrijednostima u nizinama. Za uspjenost treninga u visinskim uvjetima uvjetima presudna su prva 2 tjedna, buduæi da trebaju osigurati aklimatizaciju organizma, to se postie postupnim poveæanjem optereæenja kroz sve segmente trenanih operatora (distanca, trajanje optereæenja, pauza). U tu svrhu prvih 3-6 dana koristi se lagani specifièni ili poluspecifièni aerobni trening. Od 8.-10. dana mogu se oèekivati pojave umora te je u tom sluèaju neophodno planirati planirati dva dana odmora. U treæem tjednu moguæe je postupno trenirati kao i u nizinama. Ako se eli provesti trening u visinskim uvjetima pod istim relativnim intenzitetom optereæenja kao i kod treninga u nizini, neophodna je redukcija intenziteta. Razlog navedenom lei u èinjenici da boravak u visinskim uvjetima reducira maksimalni primitak kisika (na razini od 2300m za 14-17 %, Adams, 1975., na 4000 metara za 26 % Buskirk, 1967. prema Fridemannu i Bartschu, 1999.). Chapman (1998.) smatra da su oni sportai koji imaju manji pad maksimalnog primitka kisika uslijed boravka u visinama pogodni za provedbu visinskog treninga buduæi da mogu trenirati veæim intenzitetom. Na kraju visinskog tren inga èije se trajanje najèeæe kreæu kreæ u oko 3 tjedna (trotjedne visinske pripreme iskoritavaju 80 % potencijala za razvoj, a petotjedne 100%) treba ubaciti dva dana oporavka (prema Reissu 1998.). Nakon povratka na nizinske uvjete dolazi do reaklimatizacije koja traje 10-tak dana. Prvi tjedan po povratku treba izbjegavati visoka optereæenja (visoke vrijednosti laktata) te ne planirati vana natjecanja. Nakon 10-tak dana situacija se postupno stabilizira. Dolazi do laganog poboljanja sportske forme tako da se moe pristupiti podizanju trenanog optereæenja. Vana natjecanja treba planirati nakon dva tjedna po povratku s visinskih priprema. Navedeni parametri ipak se ponaaju individualno, tako da nije moguæe dati toène preporuke. Ipak 17. dan bi mogao predstavljati idealno vrijeme za nastupanje na vanim natjecanjima (Beuno, 1997.). Suslov (1994.) istièe da je vanije natjecanje moguæe planirati izmeðu 14. i 25. dana nakon visinskih priprema, a da nakon toga nekoliko dana dolazi do pada sposobnosti. Nakon 33. dana sportska forma ponovno raste i ostaje poviena do 45. dana. Popov (1994.) smatra da su optimalni dani za nastup na vanim natjecanjima nakon visinskih priprema od 9. do 12. i 18. do 21., a nakon na kon 28. dana dolazi do opadanja efekata ef ekata visinskog treninga. (prema, Bueno, 1997.) Razlièiti autori slau se u pitanju uspjenosti viekratnog ponavljanja visinskog treninga u godinjem ciklusu buduæi da se u tomu sluèaju bitno skraæuje vrijeme aklimatizacije a klimatizacije i reaklimatizacije. Tako danas ima sportaa koji u godini imaju i do 30 % treninga u uvjetima hipoksije (Reiss, 1998). U periodizaciji treninga u godinjem ciklusu moguæe je planirati i do tri puta visinski trening. Pri tome bi prvi bio s naglaskom na baziènu pripremu, a drugi i eventualno treæi trebali bi biti usklaðeni s vanim natjecanjima prema prethodno navedenim principima. Valja naglasiti da kod prve primjene visinskog treninga treba izbjeæi blizinu bliz inu vanih natjecanja.
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
5. NEKE VANE NAPOMENE U PLANIRANJU VISINSKOG TRENINGA TRENIN GA Miljenja o uspjenosti visinskog treninga jo uvijek su podijeljena. Isto tako niti jedna kontrolirana studija o klasiènom visinskom treningu na vrhunskim sportaima sportaima nije pokazala statistièki znaèajno poveæanje maksimalnog primitka kisika ili natjecateljskog uèinka. Ipak treba imati na umu da je za dobivanje statistièke znaèajnosti neophodno imati veæe uzorke ispitanika ispitanika buduæi da se radi o vrhunskim sportaima sportaima koji prije nego krenu na visinske pripreme imaju dobro razvijenu aerobnu izdrljivost. Pored toga, teko je provesti istraivanje na vrhunskim sportaima uz primjenu i kontrolne skupine, kao i drati pod kontrolom sve nespecifiène faktore (trening u novim uvjetima, podraajno podraajno okruenje itd.). Bez obzira na navedeno, trening u uvjetima hipoksije nalazi vrlo iroku primjenu u praksi i moe dovesti do bitnih poboljanja u odnosu na trening u uvjetima normoksije, pod uvjetom pridravanja pravila i principa visinskog treninga. Stoga æe biti iznesene neke vane napomene koje mogu pomoæi pri kvalitetnom planiranju i provoðenju treninga u visinskim uvjetima: Srednje visine (1800-2400) su najpogodnije za provedbu pr ovedbu visinskog treninga. to sporta ima bolje stanje pripremljenosti, to treba biti manje odstupanje u trenanom intenzitetu i trajanju pauze izmeðu treninga u normalnim i u uvjetima hipoksije (Birgit/ Bärtsch, 1999.). Pri odreðivanju intenziteta optereæenja trebalo bi se drati vrijednosti frekvencije srca i koncentracije laktata koja se koristila pri odreðivanju intenziteta optereæenja na nizinama, pri èemu je intenzitet trèanja nii. Trenane metode koje treba koristiti ne razlikuju se od onih u normalnim uvjetima, opseg i broj ponavljanja moe takoðer ostati isti, ali brzina trèanja treba biti manja, a pauze due. Postupno poveæanje optereæenja kroz dva navedena parametra treba u prvih 10 dana provoditi krajnje oprezno. Veæina struènjaka dri da nije potrebno primjenjivati visinski trening u mlaðim dobnim skupinama. Na visinske pripreme treba iæi samo u dobrom stanju pripremljenosti, kao i u dobrom zdravstvenom stanju, buduæi da je sporta u ovim uvjetima podloan infekcijama. Na visinama treba konzumirati prvenstveno ugljikohidrate, buduæi da su djelotvorniji od masti u stvaranju energije jer trebaju manje kisika. Neophodno je obratiti panju na velike gubitke vode u visinskim uvjetima kao i na nedostatak eljeza kod sportaa, posebno kod ena. (Hollmann/Hettinger, 2000.) Ako se primjenjuje samo ekstenzivni aerobni trening, moe doæi do smanjenja brzine i snage. Stoga Reiss (1998.) predlae redovitu primjenu i anaerobnog alaktatnog treninga primjenom kratkih distanci, duih pauza i manjeg opsega, od èega do 50% trenanih sadraja trebaju biti sa dodatnim vanjskim optereæenjem kao to je trèanje uzbrdo i slièno. Ako se priprema natjecanje u disciplinama disciplina ma trajanja ispod 30 minuta, potrebno je ukljuèiti i trening specifiène specif iène te brzinske izdrljivosti u zadnjoj treæini boravka na visinskim pripremama pogotovo ako se one provode ka o neposredna priprema za vana natjecanja. Za natjecateljske discipline koje traju iznad 30 minuta mogu se ukljuèiti trèanja u natjecateljskom tempu. (Bueno, 1997.). Ukupna kolièina anaerobnnog laktatnog treninga trebala bi kod visinskog treninga biti mala. Mogu se planirati, i to vrlo oprezno, u treæem tjednu kod sportova krat kotrajne i srednjotrajne izdrljivosti. Deficiti u spoznaji o visinskom treningu prije svega se odnose na optimalizaciju odnosa optereæenja i regeneracije, kao i neophodnosti stvaranja individualnih trenanih koncepata (Reiss, 1998.)
E M E T E Æ P O
●
●
●
●
●
●
●
●
●
●
●
●
●
●
6. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.
Birgit, F., Bärtsch, P., (1999.). Möglichkeiten und Grenzen des Höhentrainings im Ausdauersport. Leistungssport 3 : 43-48 Bueno, M. M., (1 (1997.). Probleme des Höhentrainings. Leistungssport 4 : 5-9 Chapman, Chap man, R., F., Stra Stray-Gu y-Gunders ndersen, en, J., Levi Levine ne B., (199 (1998.). 8.). Individual variation in respons to altitude training. J. Appl. Physiol. 85, 1448-1456 Hollm Hol lmann ann,W ,W.,., He Hett tting inger er T., (20 (2000. 00.). ). Sportmedizin. Grundlage für Arbeit, Training und Preventivmedizin. Schattauer Verlag, Stutgart -New York. Levin Lev ine, e, B., B., D. D.,, Stra Strayy-Gu Gund nder erse senn J., J., (1992 (1992.) .).. A practical approach to altitude training. Int. J. Sports Med. 13, 209-212 Reiss, M., (1998. 8.)). Hauptrichtung des Einsatzes und der Methodik des Höhentrainings in den Ausdauersportarten. Leistungssport 4 : 21-28 Wei eine neck ck,, J. J.,, (2 (200 000. 0.). ). Optimales Training. Spitta-V Spitta-Verlag erlag GmbH, Balingen.
85
Igor Jukiæ, Sanja imek KONDICIJSKI TRENING U FUNKCIJI PREVENCIJE OZLJEDA SPORTAA
E M E T E Æ P O
KONDICIJSKI TRENING U FUNKCIJI PREVENCIJE OZLJEDA SPORTAA Igor Jukiæ1, Sanja imek2 Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu studentica poslijediplomskog poslijediplomskog studija na Kineziolokom fakultetu Sveuèilita u Zagrebu 1
2
1. UVOD Kondicijski trening se moe definirati kao proces unapreðenja motorièkih i funkcionalnih sposobnosti, morfolokih karakteristika, zdravstvenog zdravstve nog statusa sportaa te za tu svrhu potrebnih motorièkih znanja. Prema Keulu (1984, prema Milanoviæu, 1997) primarni efekti kondicijskog treninga su: razvoj i odravanje psihofizièkih sposobnosti, odgaðanje reakcija umora, ubrzavanje procesa oporavka i smanjenje broja i teine ozljeda sportaa. U suvremenom sportu posljednji se primarni efekt izdvaja kao naroèito znaèajan. Promatrajuæi globalni sustav prevencije ozljeda u sportu (prikaz 1), uoèljivo je da kondicijska priprema nalazi svoje mjesto u vie razlièitih podsustava. To se prije svega odnosi na razvoj i odravanje odr avanje kondicijskih svojstava (motorièke i funkcionalne sposobnosti te morfoloke karakteristike). Meðutim, od kondicijske pripreme se s pravom puno oèekuje i u drugim segmentima prevencijskih djelovanja. Dijagnostika stanja treniranosti Razvoj i odravanje kondicijskih
Prevencija ozljeda sportaša
Uèenje i usavravanje motorièkih motorièkih znan znan a
Višestrani kondicijski trening
Dugoroèna sportska priprema
Nespecifièna motorièka znanja
svo stava stava
Bazièni kondicijski trening
Specifièni kondicijski trening
Situacijski kondicijski trening
Poštivanje principa s ortsk tske ri reme
Postizanje integralne ri reml reml enosti osti
Specifièna motorièka znanja
Trening Natjecanje Dopunski faktori
Prevencijski kondicijski trening
Prikaz 1: Sustav prevencije ozljeda u vrhunskom sportu
2. RAZVOJ I ODRAVANJE KONDICIJSKIH KONDICIJSKIH SVOJSTAVA
86
Kondicijska priprema doprinosi prevenciji ozljeda kroz svoj viestrano-bazièni i specifièno-situa cijski oblik treninga. U okviru viestrano-baziène kondicijske pripreme stvaraju se pretpostavke za specifiènu i situacijsku pripremu. to je razina temeljne razvijenosti kondicijskih svojstava veæa, umanjit æe se moguænost ozljeda u okviru situacijskog tipa pripreme, koji zapravo, nosi najveæe opasnosti od ozljeðivanja. Poseban vid kondicijske pripreme predstavlja prevencijski kondicijski trening. Metodièke i programske osnove osnovnog kondicijskog treninga i preventivnog kondicijskog treninga u odreðenoj se mjeri preklapaju. Sastavni dijelovi preventivnog kondicijskog treninga (unapreðenje miiænog i vezivnog tkiva, razvoj f leksibilnosti i proprioceptivni trening) nalaze svoje mjesto i u viestrano-baziènom kondicijskom treningu. Unapr eðenje miiænog i vezivnog tkiva sastavni su dijelovi treninga snage, jakosti i brzine. Trening fleksibilnosti sastavni je segment ne samo viestrano-baziène nego katkada i specifiène kondicijske pripreme. Èak se i proprioceptivni trening moe promatrati u uskoj vezi s razvojem ravnotee. Ipak, ova èetiri segmenta preventivnog kondicijskog treninga s pravom se tretiraju odvojeno zbog uèinaka koje ta svojstva imaju na smanjenje broja i teine ozljeda sportaa.
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
Prevencijski kondicijski trening
Unapreðenje Unapreðenje mii ænog tkiva
Unapreðenje vezivnog tkiva
Razvoj Razvoj fleksibilnosti f leksibilnosti
Razvoj propriocepcij propri ocepcijee
E M E T E Æ P O
Prikaz 2: Struktura prevencijskog kondicijskog treninga Prevencijski kondicijski trening temelji se na unapreðenju svih segmenata lokomotornog sustava s ciljem spreèavanja ozljeda sportaa te ublaavanja posljedica ako do ozljeda doðe. Svaki od navedenih segmenata prevencijskog treninga obiljeen je odgovarajuæim metodièkim procedurama koje ukljuèuju odabir vjebi, metoda i optereæenja, te njihovu distribuciju u ciklusnim strukturama sportskog treninga (Jukiæ i sur., 2002.).
2.1. Unapreðenje miiænog tkiva Iako je unapreðenje miiænog tkiva na strukturalnoj i funkcionalnoj razini sastavni dio osnovnog kondicijskog kondicijskog treninga, ono se sasvim sigurno moe promatrati i u preventivnom kontekstu. S topolokog gledita, svaki sport postavlja posebne zahtjeve prema najangairanijim miiænim regijama. Stoga se tim topolokim regijama pridaje najvie pozornosti u okviru kondicijskog treninga, Jednako tako, sama natjecateljska aktivnost, kao najvaniji dio sportske pripreme, aktivira najvanije miiæne skupine. Sve su to pretpostavke da æe one miiæne regije od kojih u najveæoj mjeri ovisi uspjeh u sportu, biti i optimalno razvijene. Poseban problem javlja se s onim topolokim regijama tijela i miiænim skupinama koje standardnim trenanim sustavom nisu u dovoljnoj mjeri tretirane. Tu se prije svega misli na male miiæe koji u pojedinim kretnjama imaju ulogu sinergista i fiksatora. Takve slabo razvijene miiæne skupine su vrlo èesto uzrok ozljeda lokomotornog aparata. S jedne strane su te miiæne skupine same ugroene, a s druge strane one mogu biti najslabije karika u lancu koje æe ugroziti veæe i snanije miiæe. Ovaj problem otvara niz drugih pitanja unapreðenja miiænog tkiva vezanih uz miiæni balans. Tom prilikom se misli na balans izmeðu agonistièkih i antagonistièkih miiænih skupina u pojedinom pokretu, ali i na miiæni balans izmeðu istih miiænih skupina razlièitih ekstremiteta. Vano Vano je spomenuti da se balans meðu miiænim skupinama ne treba promatrati samo u smislu kvantitete (opsega) miiæa, nego i njihove kvalitete (dinamièkih parametara). Dakle, u okviru prevencijskog treninga miiæno tkivo se moe unapreðivati na strukturalnoj i funkcionalnoj razini. Strukturalno pozitivno mijenjanje miiænog tkiva usmjereno ja ka optimalizaciji odnosa èiste miiæne mase i potkonog masnog tkiva i na optimalizaciju ukupne kolièine miiæne mase u odnosu na zahtjeve konkretnog sporta. Takoðer je vano da hipertrofijski postupci budu prilagoðeni dinamièkim za htjevima konkretnog sporta. U odnosu na dominirajuæe oblike ispoljavanja miiænih aktivnosti vano je odabrati odgovarajuæi ciljani tip hipertrofije. Ukoliko je poveæanje miiæne mase (hipertrofija) primjereno uklopljeno u sustav sportskog treninga, vrlo je izgledno oèekivati i doprinos prevenciji ozljeda. Naime, Na ime, jedna od funkcija kvalitetne miiæne mase je i zatita zglobnih sustava od riziènih pokreta pokre ta i incidentnih ozljeda. Iznimno je vano va no voditi raèuna o vremenskoj dinamici poveæanja miiæne mase, zbog moguæih negativnih utjecaja na izvedbu elemenata pojedinog sporta, ukoliko se naglo dogode velike promjene. Jednako je tako potreban oprez i zbog razlièitog utjecaja poveæanja miiæne mase na druge motorièke i funkcionalne sposobnosti. Funkcionalni aspekt unapreðenja miiæja sportaa ogleda se u razini intra i intermuskularne koordinacije (Siff i Verhoshanskij, 1998). Intramuskularna koordinacija opisana je mehanizmima kontrole aktiviranja i sinkronizacije razlièitog broja i vrste miiænih vlakana unutar jednog miiæa, omoguæujuæi visoku i kontrolabilnu razinu generiranja sile (Clark, 2001). Intermuskularna koordinacija podrazumijeva sinkronizaciju rada vie miiænih skupina tijekom izvedbe odreðenog gibanja ili serije gibanja u integralnom i multiravninskom okruenju. Vodeæi raèuna o koordinacijskim aspektima miiænog razvoja smanjit æe se moguænost ozljeðivanja miiæa, ali i unaprijediti motorièke sposobnosti sportaa. U nastavku promiljanja o funkcionalnom aspektu miiænog razvoja, vano je spomenuti problem sinkronizacije ukljuèivanja i iskljuèivanja miiæa u okviru cijelog kinetièkog lanca. Buduæi se u veæini sportova i sportskih disciplina osnovna gibanja odvijaju u vieravninskim i viezglobnim sustavima, i unapreðenju miiænog tkiva se treba pristupiti na integralan naèin. Iz ovih razloga metodièki temelj miiænog razvoja krije se u sustavu totalnih tjelesnih vjebi (vjebe koje ukljuèuju veæi dio miiænog potencijala sportaa). to je stupanj sportskog razvoja
87
Igor Jukiæ, Sanja imek KONDICIJSKI TRENING U FUNKCIJI PREVENCIJE OZLJEDA SPORTAA
E M E T E Æ P O
veæi ovaj naèin treninga treba dominirati. U suprotnom æe sportaevom lokomotornom sustavu biti teko prevladati prijelaz izmeðu izoliranih trenanih sadraja i natjecateljske aktivnosti sa svojim integralnim zahtjevima. To æe vrlo èesto voditi prema pojavi sportskih ozljeda. Rjeavanjem navedenih problema vezanim uz unapreðenje miiænog tkiva (balansiranje meðu miiænim skupinama i integralni miiæni razvoj), u velikoj æe mjeri biti omoguæen daljnji razvoj svih drugih kondicijskih svojstava. Takoðer, vrlo je vjerojatno da æe se ispunjenjem spomenutih zadataka smanjiti broj i teina ozljeda sportaa.
2.2. Unapreðenje vezivnog tkiva Posebno bitan segment prevencijskog treninga odnosi se na unapreðenje vezivnog tkiva sportaa. Ligamenti, tetive, hrskavice i miiæne fascije kritiène su toèke lokomotornog sustava koje se nalaze izmeðu miiæa i kostiju. Stabilnost, fleksibilnost i zatita zglobova je u velikoj mjeri mjer i ovisna o kvaliteti vezivnog tkiva. Veæim Veæim brojem znanstvenih istraivanja i iskustvenim spoznajama (8) uoèeno je da se treningom moe unaprijediti njihova kvantiteta i kvaliteta. Glavna mjesta gdje se kod mekih tkiva moe poveæati kvaliteta jesu: Spoj tetive (ligamenta) i kosti Unutar same tetive i ligamenta U mrei fascije unutar miiæa ●
●
●
Poznato je da snaniji miiæi svojom vuènom silom potièu intenzivniji razvoj tetiva (Tipton i sur., 1975), to upuæuje na èinjenicu da je unapreðenje miiæa uvjet za tetivni i ligamentarni razvoj. Osnovni stimulus za mijenjanje svojstava vezivnog tkiva jesu mehanièke sile koje se stvaraju tijekom tjelesne aktivnosti. Tetive, ligamenti i kosti se najuspjenije unapreðuju primjenom velikih i dinamièkih optereæenja. Povremeno se odreðeni efekti mogu postiæi i primjenom trenanih podraaja niskog intenziteta i dueg trajanja. Svrha takvih podraaja je kapilarizacija vezivnog tkiva (Siff i Verhoshanskij, 1998) i pospjeenje kolagenog metabolizma te unapreðenje hrskavica zglobova (Conroy i Earle, 2000). Razvoj vezivnog tkiva dogaða se ne to sporije nego u miiæa, ali predstavlja dostatan doprinos harmoniènom razvoju svih segmenata lokomotornog sustava, to je temeljni preduvjet za prevenciju sportskih ozljeda.
2.3. Razvoj fleksibilnosti Fleksibilnost je sposobnost izvedbe to veæeg opsega pokreta u jednom ili vie zglobova (Alter, 2000). Buduæi Fleksibilnost je natjecateljska i trenana izvedba u velikom broju sportova ovisna o opsegu pokreta, znaèaj unapreðenja fleksibilnosti postaje sve naglaeniji. Koristi od unapreðenja fleksibilnosti, osim poveæenja opsega pokreta (Taylor (T aylor i sur,., 1990), ogledaju se u smanjenju bolova i ozljeda u donjem dijelu leða (Bach i sur, 1985, Farfan, 1973), spreèavanju pojave miiænog umora (De Vri Vries es i Adams, 1972), prevenciji upala miiæa nakon treninga (De Vries, 1961). Takoðer, Takoðer, unapreðenje fleksibilnosti ima za posljedicu i smanjenje broja i teine ozljeda sportaa (Safran i sur., 1988., Frontera, 1999., Alter, 2000.). U tom smislu sportski struènjaci i znanstvenici istrauju koja je to optimalna razina razvijenosti fleksibilnosti, koja æe na najbolji moguæi naèin zatiti sportaa od potencijalnih opasnosti od ozljeðivanja. Naravno, svaki sport ima posebne, specifiène zahtjeve u odnosu na fleksibilnost. Razumljivo je da tenisaèi ili nogometai ne trebaju razvijati maksimalnu fleksibilnost kao gimnastièari, ali trebaju zadovoljiti aspekte uspjene izvedbe i sigurnosti. Sigurnosni aspekt unapreðenja fleksibilnosti ogleda se i u okviru neposredne pripreme za trenana i natjecateljska natjeca teljska optereæenja, te u postupcima u okviru relaksacije i oporavka miiænog sustava neposredno po zavretku treninga i natjeca nja. I odabir metoda za razvoj fleksibilnosti (statièka, dinamièka, aktivna, pasivna, PNF i druge) ovisi o strukturi konkretnog sporta. Suvremene tendencije u ovom segmentu sportske pripreme naglaeno su usmjerene prema razvoju dinamièke fleksibilnosti. Naime, veliki broj najpopularnijih sportova u svojoj strukturi krije zahtjeve prema visokoj razini razvijenosti upravo tog tipa fleksibilnosti.
2.4. Proprioceptivni trening
88
Proprioceptori su specijalni osjetilni receptori smjeteni unutar zglobova, miiæa i tetiva (Harris i Dudley, 2000., Lephart i Fu, 2000). Buduæi su ti receptori osjetljivi na promjene pritiska i napetosti, oni alju informacije vezane za miiænu dinamiku prema svjesnim i podsvjesnim dijelovima centralnog ivèanog sustava. Mozak je time obogaæen kinestetièkim informacijama o poziciji tijela i dijelova lokomotornog sustava u trodimenzionalnom
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
prostoru. Veæina tih informacija se generira na podsvjesnoj razini. Propriocepcija je sposobnost miiæa da odgovora na specifiène, a èesto i na neobiène pozicije i situacije (Potach i Borden, 2000.). Na tome se temelji i iroki spektar trenanih sadraja koji su postali dijelom proprioceptivnog treninga (Hanney, 2000.). Danas se pojavljuju i drugi termini te rmini za ovaj tip treninga. tre ninga. Jedan od njih je PVV (Proprioceptive Vestibular Vestibular Visual) trening, u okviru kojega se naglaava vanost linije koju saèinjavaju proprioceptori, centar za ravnoteu u unutranjem uhu i vidni analizator. Drugi termin koji se èesto u izvorima inf ormacija pojavljuje je senzornomotorièki trening, a podrazumijeva stavljanje sportaa u pozicije u kojima moraju reagirati zadravanjem ravnotenog poloaja. Stavljanjem tijela sportaa u velik broj trenanih situacija, koje æe isprovocirati aktivaciju proprioceptora, stvorit æe se pretpostavke da æe sporta u urgentnim situacijama, koje bi mogle uzrokovati ozljeðivanje, optimalno reagirati. Sekundarni efekti proprioceptivnog treninga usmjereni su na jaèanje ligamentarno tetivnog sustava i poveæanje amplitude pokreta u zglobovima.Veæi je broj znanstvenih i praktiènih potvrda o uèinkovitosti proprioceptivnog treninga (Tropp, 1984. i 1995., Bernier i Perrin, 1998., Waddington Waddington i sur., 1999). Na struènim i znanstvenim temeljima danas je u svijetu razvijena proizvodnja razlièitih pomagala koja se koriste u proprioceptivnom treningu. Popularnost ovog tipa treninga raste, a znatni su i izgledi za nastavak ovakvog trenda. Razlog se najveæim dijelom krije u njegovoj uèinkovitosti u prevenciji ozljed a.
E M E T E Æ P O
3. DIJAGNOSTIKA STANJA TRENIRANOSTI Naredni vaan podsustav prevencije ozljeda s kondicijskom pozadinom jesu dijagnostièki postupci. Naime, kondicijski su treneri one struène osobe koje rezultate dijagnostièkih postupaka najèeæe implementiraju u svoj sustav rada. Kvalitetna interpretacija dobivenih podataka te njihova primjena tijekom programiranja treninga, omoguæit æe najsigurniji put ka eljenoj razini kondicijske pripremljenosti. Posebno vani dijagnostièki postupci u suvremenom sportu vezani su uz sportsku medicinu (biokemijska dijagnostika, posturografija, posturografija, pedobarografija, izokinetièka dijagnostika, neuromuskularna procjena, itd.). Upravo ovakve informacije u znatnoj mjeri mogu i trebaju usmjeravati kondicijske trenere pri odabiru metodièkih i programskih postupaka, koji ni na koji naèin neæe ugroziti zdravstveni status sportaa. Takav odabir æe svoju primjenu najèeæe doivjeti kroz individualne programe i programe trenanog rada s homogenim skupinama.
4. UÈENJE I USAVRAVANJE MOTORIÈKIH ZNANJA Temeljem naglaenih energetskih i neuromuskularnih zahtjeva, èesto se zanemaruje vanost motorièkih znanja u kondicijskoj pripremi. Kondicijski trening kroz sve svoje segmente postavlja iznimne informacijske zahtjeve prema sportaima. Veæ se u elementarnim tehnikama kretanja (trèanja, skokovi, bacanja) ba canja) pojavljuju precizni tehnièki okviri koji sportaima omoguæavaju postizanje eljenih efekata u razvoju pojedinih svojstava. Ka da je rijeè o kompleksnijim motorièkim znanjima (dizanje utega, tehnike promjene smjera kretanja, proprioceptivni zadaci i sl.), loija tehnièka izvedba moe postati prepreka u postizanju ciljeva treninga. Kondicijski trening pokriva nespecifièna motorièka znanja za pojedini sport. To ipak ne znaèi da kondicijski treneri ne mogu sudjelovati i u formiranju nekih specifiènih sportskih znanja, te njihovom usavravanju u okviru specifiène i situacijske kondicijske pripreme. Ovdje je prepoznatljiva veza izmeðu osnovnog kondicijskog treninga i sustava uèenja i usavravanja motorièkih znanja u okviru globalnog sustava prevencije ozljeda sportaa. Prema Siffu i Verhoshanskom Verhoshanskom (1998) posebno je vano upoznati sportae s vjetinama koje æe im pomoæi da minimiziraju moguænost ozljeðivanja u trenanim i natjecateljskim situacijama. To se posebno odnosi na ona znanja i sposobnosti koja æe u urgentnim situacijama pomoæi da sporta izbjegne ozljeðivanje (predviðanje i rjeavanje opasnih situacija, brzina reakcije i tehnike namjernih i nenamjernih prize mljenja).
5. POSTIZANJE INTEGRALNE PRIPREMLJENOSTI Integralni pristup sportskom treningu dominantan je pravac usmjeravanja programa sportske pripreme. Temeljni smisao integralnog treninga ogleda se u sumaciji uèinaka pojedinih segmenata treninga u proizvodnji natjecateljskog rezultata. Prema Pre ma Gambetti (1990) integralna cjelina je èak i veæa od jednostavne sume njenih dijelova. Relacije meðu segmentima pripreme i pripremljeno pripremljenosti sti sportaa daju posebnu teinu i vrijednost integralnom sustavu pripreme. Kondicijski trening takoðer trai svoje utemeljenje u integralnom pristupu. Takav se pristup ogleda u kreiranju metodièkih i programskih postupaka koji sumiraju i integriraju efekte pojedinih
89
Igor Jukiæ, Sanja imek KONDICIJSKI TRENING U FUNKCIJI PREVENCIJE OZLJEDA SPORTAA
E M E T E Æ P O
oblika kondicijskog treninga (trening snage, funkcionalni trening, proprioceptivni trening, brzinski trening, itd.) u jedinstvenu kondicijsku pripremljenost sportaa. Za realizaciju ciljeva potrebno je selekcionirati takve trenane operatore koji imaju integralno djelovanje na organizam sportaa. Takvi operatori imaju slijedeæe karakteristike: viezglobna usmjerenost, vieravninski karakter, proprioceptivni zahtjevi, specifiènost u odnosu na zahtjeve sporta. ●
●
●
●
Osim visoke trenane uèinkovitosti, integralni kondicijski trening nudi i znatne efekte u prevenciji ozljeda sportaa (Clark, 2001).
6. PRINCIPI SPORTSKOG TRENINGA Principi sportskog treninga lee u osnovi upravljanja upr avljanja i regulacije sportskom pripremom. pripre mom. Veæi Veæi broj eksperata iz podruèja sportskog treninga (Bompa, 1994, Dick, 1997, Milanoviæ, Mila noviæ, 1997.) definirao je razlièit razliè it broj takvih principa. Svaki od njih moe dati svoj doprinos realizaciji dobro osmiljenih programa treninga i postizanju eljenih sportskih rezultata, a sve to u pravcu rjeavanja problema treninga, natjecanja i dopunskih faktora sportske pripreme. Veæina principa sportskog treninga posredno utjeèe i na smanjenje broja i teine ozljeda sportaa (Jukiæ i sur., 2002). U kontekstu kondicijskog treninga i prevencije ozljeda sportaa posebno se mogu izdvojiti principi kontinuiranosti, usmjerenosti, individualizacije individualizacije te postupnosti i progresivnos progresivnosti. ti.
7. ZAKLJUÈAK Prevencija ozljeda neizostavna je tema svakog ozbiljnijeg izvora informacija koji prouèava probleme vrhunskog sporta. Smanjenje broja i teine sportskih sport skih ozljeda jedan je od temeljnih zadataka ne samo kondicijskog kondicijs kog treninga nego i sportskog treninga uopæe. Moguænost djelovanja u pravcu ostvarivanja ovog zadatka, kondicijski treneri mogu ostvariti kroz vie oblika globalnih prevencijskih djelovanja. Zapravo, gotovo da i ne postoji segment sustava pre vencije ozljeda, gdje kondicijski trening nema svoje mjesto. U okviru optimalno ustrojenog timskog struènog rada, zajedno s trenerima specijalistima, sportskim lijeènicima i fizioterapeutima, fizioterapeutima, nutricionistima i psiholozima, kondicijski treneri trebaju preuzeti dobar dio vremena i odgovornosti za preveniranje sportskih ozljeda.
8. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.. 10 11.. 11 12.. 12 13.. 13 90
Alter, M. J. Science Alter, Science of Flexibi Flexibility lity.. Champai Champaign, gn, Il, Il, Human Human Kinet Kinetics, ics, 2000. Bach, B.K., Green, D.S. Jensen, G.M. (1985). A Comparasion Comparasion of Muscular Muscular tightnes tightnesss in Runners and Non-runner Non-runnerss and the Relation of Muscular Tightness to Low Back Pain in Runners. Journal of Orthopedic Sports Physical Therapy, 6, pp. 315-323. Bernier,, J.N., Bernier J.N., Perrin, Perrin, D.H.(1998) D.H.(1998).. Effects Effects of of Coordination Coordination Traini Training ng on Propriocept Proprioception ion of the Functional Functional Unstable Ankle. Journal of Orthopedic in Sport and Physical Theraphy, 27, pp. 264-275. Bompa, Bomp a, T. T. Theory Theory and Methodolo Methodology gy of Training Training (Third (Third Edition Edition). ). Dubuque, Dubuque, Iowa: Iowa: Kendall Kendall/Hun /Huntt Publishin Publishingg Company, 1994. Clark, Clar k, M.A. M.A. (2001). (2001). Integrat Integrated ed Training Training for the the New Milleni Millenium. um. National National Academ Academyy of Sports Sports Medicine, Medicine, Thousan Thousands ds Oaks, Ca. Crisfie Cri sfield, ld, P. P. The Young Young Athlet Athletes es Handboo Handbook. k. Champai Champaign, gn, Il: Il: Human Human Kinetics Kinetics,, 2001. 2001. De Vries, Vries, H.A. H.A. (1961). (1961). Electro Electromyogra myographic phic Observat Observations ions of the the Effect Effect of Static Static Stretchi Stretching ng Upon Muscular Muscular Distr Distress. ess. Research Quarterly, Quarterly, 32, pp. 468-479. De Vries Vries,, H. A., Adams Adams,, G.M. (1972 (1972). ). EMG Compa Comparasi rasion on of Single Single Doses Doses of Exerci Exercise se and Meprob Meprobamat amatee as to Effects of Muscular relaxation. American Journal of Physical Medicine, 51, pp. 130-141. Dick, Dic k, F. F. Sport Sportss Trai Trainin ningg Princi Principle ples. s. A&C A&C Black Black Pres Press, s, 1997. 1997. Farfan, H.F H.F.. (1973). Mechanica Mechanicall Disorders Disorders of the Low Low Back Pain. Pain. Lea and Febiger, Febiger, Philadel Philadelphia. phia. Fleck, S. J., and W.J. W.J. Kraemer. Kraemer. Designig Designig Resistance Resistance Training Training Program. Program. Champaign, Champaign, Il: Human Human Kinetics, Kinetics, 1997. Gambetta, V .(1990). New trends in training training theory. theory. National National Strength and Conditioning Conditioning Associoation Associoation Journal, Journal, 3, pp. 7-10. Greenwood, M., L. Greenwood Greenwood.. Facility Facility Maintenance Maintenance and Risk Management. Management. In: In: Essentials Essentials of Strength Training Training and Conditioning (Second Edition). T.R. Beachle and R.W.Earle, ed. Champaign, Il:Human Kinetics, 2000. pp.587594.
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
14. 14. 15.. 15 16.. 16 17.. 17 18.. 18 19. 19. 20.. 20 21.. 21 22.. 22 23. 23. 24.. 24 25.. 25 26.. 26 27.. 27
Hanney, W. Hanney, W. J. Proprioreceptive Proprioreceptive Training Training for Ankle Ankle Instability Instability.. NSCA Journal. Journal. 5: 63-68. 2000. 2000. Harris,, R. T., Harris T., and G. Dudley. Dudley. Neuromuscular Neuromuscular Anatomy Anatomy and Adaptation Adaptationss to Conditioning. Conditioning. In: Essentia Essentials ls of Strength Strength Training and Conditioning (Second (Sec ond Edition). T.R. Beachle and R.W.Earle, R.W.Earle, ed. Champaign, Il:Human Kinetics, Kin etics, 2000. pp. 15-24. Holcomb,, W. Holcomb W. R. Improved Improved Stretching Stretching with Proriorec Prorioreceptive eptive Neuromuscu Neuromuscular lar Facilitation. Facilitation. NSCA NSCA Journal. Journal. 1: 59-61. 2000. Jukiæ, I. Strukturna Strukturna analiza analiza sadraja sadraja kondicijske kondicijske pripreme pripreme u koarci. Disertaci Disertacija. ja. Kinezioloki Kinezioloki fakultet fakultet Sveuèili Sveuèilita ta u Zagrebu.2001. Lephart, S. M., and F. F. H. Fu. Proprioception and Neuromuscular Control and Joint Stability. Stability. Champaign, Il: Human Kinetics, 2000. Milanoviæ, Milan oviæ, D. Teorij Teorijaa treninga. treninga. U: Priruènik Priruènik za sportske trenere. trenere. Fakultet Fakultet za fizièku fizièku kulturu kulturu Sveuèilita Sveuèilita u Zagrebu.1997. Zagrebu.1997. Milanoviæ, D., and I.I. Jukiæ. Uvjeti Uvjeti za trening i mjere sigurnosti sigurnosti u fitness fitness centru. centru. U: Milanoviæ Milanoviæ D. D. Ed., Zbornik Zbornik radova Meðunarodnog savjetovanja o fitnessu, Zagreb, pp. 151-157. 1996. Potach, D. H., and R.A. Borden. Borden. Rehabilita Rehabilitation tion and Reconditi Reconditioning. oning. In: Essential Essentialss of Strength Strength Training Training and Conditioningg (Second Edition). T.R. Beachle and R.W.Earle, Conditionin R.W.Earle, ed. Champaign, Il:Human Kinetics, Kinet ics, 2000. pp.529-546. pp.529-546 . Safran, M.R., Garett, W.E., W.E., Seaber, A.V A.V.,., Glisson, R.R., Ribbeck, B.M. (1988). The Role of Warm-up Warm-up in Muscular Injury Prevention. The American Journal Journ al of Sports medicine, 16, pp. 123.129. Siff, M. C., and and Y. Y. V. V. Verkhoshansky erkhoshansky.. Supertraining. Supertraining. University University of Witwatersrand Witwatersrand,, Johanesburg, Johanesburg, SA. 1998. Stone, M. H., H., and L.E. Brown. Brown. Isokine Isokinetic tic Exercise Exercise and Human Human Performanc Performance. e. NSCA Journal Journal,, 4:53-54. 4:53-54. 2000. Taylor, Ta ylor, D., Dalton, Dalton, J.D., Seaber, Seaber, A.V., A.V., Garett, W.E. W.E. (1990). Viscoelas Viscoelastic tic Propreties Propreties of Muscle Tendon Units-the Units-the Bimechanical Effects of Stretching. American Journal of Sports Medicine, 18, pp. 300-309. Tropp, H., Askling, C. C. (1984). Effects of Ankle Disc Disc Training on Muscular strength and Postular Control. Control. American American Journal of Sports Medicine, 85, pp. 259-261. Waddingt addington, on, G., Adams, Adams, R., Jones, Jones, A. (1999). Wobble Wobble Board Board (Ancle Disc) Disc) Training Training Effects Effects on the Discriminati Discrimination on of Inversion Movements. Australian Journal of Physiology, 45, pp. 95-101.
E M E T E Æ P O
91
Goran Markoviæ PRETRENIRANOST
E M E T E Æ P O
PRETRENIRANOST Goran Markoviæ Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu
1. UVOD Postizanje vrhunskih sportskih rezultata jedan je od temeljnih ciljeva sportskog treninga. Da bi se postigao vrhunski rezultat, neophodno je sportaa(e) podvrgnuti viegodinjem procesu sportske pripreme, potujuæi zakonitosti i principe trenanog procesa. Meðu temeljnim principima sportskog treninga nalaze se princip adaptacije i princip poveæanja optereæenja (Harre, 1982). Poveæanjem optereæenja (stresa) iznad razine na koju je organizam sportaa priviknut, dovodi se do adaptacijskih promjena u organima i organskim sustavima koji rezultiraju poveæanom radnom sposobnoæu i otpornosti prema stresu. No, trenutne adaptacijske re zerve pojedinca nisu neiscrpne i variraju od sportaa do sportaa, zavisno od dobi, spola, zdravstvenog stanja, stupnja treniranosti i drugih faktora (Viru, 1995). Zato poveæanje optereæenja u treningu moe u konaènici rezultirati pozitivnim, ali i negativnim adaptacijskim promjenama. promjenama. Stoga je jedan od temeljnih problema u sportskom treningu odreðivanje optimalne velièine i odnosa komponenti volumena i intenziteta optereæenja za svakog sportaa u pojedninom ciklusu treninga. Nedovoljna velièina optereæenja rezultirat æe nedovoljnim pozitivnim adaptacijskim promjenama te smanjenom radnom sposobnoæu sportaa i slabijim natjecateljskim rezultatima. Preveliko Preve liko optereæenje æe pak, rezultirati prevelikim preve likim stresom i negativnim adaptacijskim promjenama popraæenim padom performansi sportaa. Ovaj fenomen je u sportu poznat pod nazivom pretreniranost. Granice izmeðu nedostatnog, optimalnog i pretjeranog optereæenja u treningu vrlo su tanke i teko ih je uoèiti. Iz tog razloga javljaju se pojave akutnih i kroniènih oblika pretreniranosti sportaa. Dakle, moemo konstatirati kako je pretreniranost prirodni hazard natjecateljskog sporta. Cilj ovog rada je: a) prikazati definiciju i vrste pretreniranosti, b) prikazati bioloke pokazatelje pojedinih oblika pretreniranosti, te c) dati upute kako prevenirati pretreniranost, i u sluèaju njene pojave, kako ju tretirati.
2. DEFINICIJA I VRSTE PRETRENIRANOSTI Jednostavnim rijeèima, pretreniranost moemo definirati kao disbalans izmeðu trenanih i natjecateljskih optereæenja s jedne, i oporavka, s druge strane. S obzirom na prirodu nastanka, vrstu biolokih promjena i njihovu velièinu, moguæe je definirati slijedeæe tipove pretreniranosti (slika 1): PRETRENIRANOST
Monotoni (jednolièni)
Prekomjerna
program treninga
optereæenja u treningu
i/ili u natjecanju
Akutna (kratkotrajna) pretreniranost
Kronièna
pretreniranost
2. Simpatièka pretreniranost
92
Slika 1. Tipovi pretreniranosti (prema Stone i sur., 1991).
1. Parasimpatièka pretreniranost
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
kod ovog tipa pretreniranosti dolazi do pada ili zadravanja radne sposobnosti i natjecateljske uspjenosti zbog jednoliènog koritenja istih trenanih operatora (vjebi). Tschiene (1978) smatra kako je ovaj tip pretreniranosti rezultat akomodacije SS na istovjetne trenane podraaje, to onemoguæuje izazivanje daljnjih pozitivnih adaptivnih promjena u organizmu sportaa. II. Pretr Pretreniranost eniranost uzrokovana prekomjerni prekomjernim m optereæenjem: glavni uzrok ovog oblika pretreniranosti jest nesrazmjer izmeðu optereæenja i oporavka u odreðenom ciklusu treninga, koji rezultira smanjenom radnom sposobnosti i natjecateljskom uspjenoæu kraæeg ili duljeg trajanja. Unutar ovog oblika pretreniranosti valja razlikovati: I. Pretreniranost uzrokovana monotonim programom treninga:
E M E T E Æ P O
A. Akutnu (kratkotrajnu)pretreniran (kratkotrajnu)pretreniranost ost ili preoptereæenja (engl. overreaching); overreaching); B. Kroniènu pretreniranost (engl. overtraining). A. Akutna pretreniranost predstavlja akumulaciju trenanog i natjecateljskog stresa koji rezultira kratkotrajnim
padom radne sposobnosti i uspjenosti sportaa popraæene uz manje ili vie izraene fizioloke i psiholoke simptome pretreniranosti. Za oporavak nakon ovog tipa pretreniranosti potrebno je izmeðu nekoliko dana i nekoliko tjedana (Kreider, i sur., 1998). Akutna pretreniranost moe biti rezultat jednog ili vie udarnih mikorciklusa treninga koji se najèeæe koriste za razvoj specijalne kondicijske pripremljenosti pripremljenosti vrhunskih sportaa. Dobar primjer je tzv. blok sustav treninga u vrhunskom sportu poznatog teoretièara treninga Jurija Verhoanskog (Verchoshanskij, 1999), koji se temelji na zakanjelim transformacijskim efektima koncentriranog optereæenja u jednom ciklusu treninga. Valja razlikovati akutnu pretreniranost od akutnog a kutnog umora izazvanog jednim ili vie treninga u jednom trenanom trena nom danu. B. Kronièna pretreniranost predstavlja akumulaciju trenanog i natjecateljskog stresa koja rezultira dugotrajnim padom radne sposobnosti i uspjenosti sportaa popraæene uz manje ili vie izraene fizioloke i psiholoke simptome pretreniranosti. Za oporavak nakon ovog tipa pretreniranosti potrebno je izmeðu nekoliko tjedana i nekoliko mjeseci (Kreider, i sur., 1998). Israel (1976) razlikuje dva oblika kroniène pretreniranosti: simpatièku pretreniranost i parasimpatièku pretreniranost.
Simpatièku pretreniranost karakterizira pojaèana pojaèa na aktivnost simpatikusa u mirovanju, tj. dominiraju ekscitacijski ivèani procesi. Kod parasimpatièke pretreniranosti pojaèan je rad parasimpatikusa u mirovanju, odnosno dominiraju inhibitorni ivèani procesi. Israel (1976) i Lehmann i sur. (1993) navode kako je simpatièki oblik pretreniranosti najèeæe rezultat preranog i/ili prenaglog podizanja intenziteta optereæenja, dok je parasimpatièki oblik pretreniranosti posljedica pretjeranog volumena rada i/ili nedovoljnog oporavka izmeðu treninga.
3. BIOLOKI POKAZATELJI PRETRENIRANOSTI Pored smanjene radne sposobnosti i pada performansi, pretreniranost je popraæena i s, vie ili manje, izraenim promjenama u radu organa i organskih sustava sportaa. Stoga je moguæe govoriti o razlièitim biolokim biolokim pokazateljima pretreniranosti. Na temelju te melju razultata istraivanja (vidi: Fry i sur.,1991., Lehmann i sur., 1993., Fahey, 1997.) bioloke pokazatelje pretreniranosti moguæe je podijeliti u est kategorija: trenani/natjecateljskii pokazatelji trenani/natjecateljsk fizioloki pokazatelji anatomski pokazatelji psiholoki pokazatelji imunoloki pokazatelji biokemijski pokazatelji ●
●
●
●
●
●
Najznaèajniji simptomi pretreniranosti u svakoj od est kategorija prikazani su u tablici 1. Naalost, ne postoji jedan precizan pokazatelj pretreniranosti. Najbolji pokazatelji su oni najoèitiji (Fahey, 1997): smanjena radna sposobnost i pad sposobnosti, visok subjektivan osjeæaj umora te nemoguænost napredovanja u treningu.
93
Goran Markoviæ PRETRENIRANOST
E M E T E Æ P O
Tablica 1. Osnovni simptomi pretreniranosti (modificirano prema Fry i sur., 1991., i Fahey, 1997). Trenani/natjecateljski
Psihološki -osjeæaj depresije
-smanjena radna sposobnost -pad natjecateljskih rezultata -pad miiæne jakosti -sporiji oporavak -gubitak koordinacije -smanjena efikasnost i amplituda pokreta -èeste pogreke u TE -TA zadacima -smanjena sposobnost ispravljanja grešaka Fiziološki
-gubitak tjelesne mase -gubitak tjelesne masti -promjene krvnog tlaka -promjene FS 1 u mirovanju, vjebanju i oporavku -poveæanje frekvencije disanja -poveæanje primitka kisika kod submaksim alnih optereæenja -poveæanje ventilacije i FS pri submaksim alnim optereæenjima -pomak laktatne krivulje prema X osi -povišen bazalni metabolizam -kronièni umor -nesanica -povien osjeæaj eði -gubitak apetita -glavobolja -gastrointestinalni problemi -amenorea kod ena -anoreksija i bulimija Anatomski -bolovi u leðima -miiæne upale -miiæna napetost -bol ovi u miiæima i tetivama
-stres frakture -patelofemoralna bol -tendinitis
-apatija -visok subjetivan osjeæaj umora -emocionalna nestabilnost prenaglašena prenaglašena osjetljivost na stres -nemoguænost koncentracije na rad i trening -promjene u ponašanju -gubitak volje za treningom i natjecanjem -strah od natjecanja -smanjeno samopouzdanje -smanjena sposobnost obrade informacija Imunološki oboljevanja/prehlada/alergija -poveæan broj oboljevanja/prehlada/alergija
-sporo zacjeljivanje manjih ozljeda -oteèenost limfnih zlijezda -jednodnevne prehlade -smanjen funkcionalni kapacitet neutrofila -smanjen ukupan broj leukocita -bakterijske infekcije -poveæan broj krvnih eozinofila Biokemijski -negativna ravnotea duika
-disfunkcija hipotalamusa -smanjena tolerancija na glukozu -smanjena koncentracija glikogena -smanjena koncentracija minerala u kostima -smanjena koncentracija hemoglobina -smanjena koncentracija eljeza u serumu -gubitak minerala (Zn, Co, Al, Mn, Se, Cu, itd.) -poveæana koncentracija ureje -povišena razina kortizola -niska razina slobodnog testosterona -smanjen omjer slobodnog testosterona i kortizola -smanjena razina glutamina -smanjena koncentracija BCAA 2 aminokiselina -povišena razina slobodnog triptofana
Posebno valja naglasiti potencijalne zdravstvene opasnosti stanja kroniène pretre niranosti kod mladih sportaica poput: poremeæaja prehrane (anoreksija, bulimija), bulimija), amenorea i osteoporoza. S obzirom da se simpatièki i parasimpatièki oblik pretreniranosti razlikuju, razlikuju, postoje razlike i u njihovim biolokim pokazateljima pokazateljima (tablice 2 i 3). Tablica 2. Pokazatelji simpatièke pretreniranosti (Kuipers i Keizer, 1988., Kurz, 2000). Povišena frekvencija srca u mirovanju Smanjena radna sposobnost i natjecateljska uspješnost Gubitak apetita Gubitak tjelesne mase Pojaèano znojenje noæu
Glavobolje Blago povišena temperatura tijela Miiæne upale, bolovi i napetost u miiæima Brzo umaranje pri tjelesnom vjebanju
Usporeni oporavak nakon treninga i natjecanja Povišena osjetljivost, nervoza i emocionalna nestabilnost nestabilnost
Poremeæen san
Gubitak volje za treningom i natjecanjem Povišen krvni tlak u mirovanju (hipertenzija) Usporeni povratak krvnog tlaka na bazalnu razinu nakon treninga
Tablica 3. Pokazatelji parasimpatièke pretreniranosti (Kuipers i Keizer, 1988., Kurz, 2000). Smanjena radna sposobnost i natjecateljska uspješnost Sniena frekvencija srca u mirovanju Sniena maksimalna frekvencija srca pri vjebanj u Ubrzani oporavak oporavak FS nakon vjebanja Hipoglikemija tijekom vjebanja vjebanja
Hipotenzija u mirovanju Produljeno vrijeme reakcije Flegmatièno ponaanje
Gubitak volje za treningom i natjecanjem Smanjena razina laktata u krvi t ijekom vjebanja
Smanjena maksimalna r azina laktata u krvi tijekom vjebanja
Poveæana osjetljivost osjetljivost na prehade Smanjena maksimalna razina laktata t ijekom vjebanja Osjeæaj velikog tjelesnog i mentalnog umora 1
94
2
FS – Frekvencija srca u minuti. BCAA – aminokiseline razgranatog lanca (valin, leucin, izoleucin, triptofan)
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
Valja naglasiti kako se spomenuti pokazatelji pretreniranosti ne pojavljuju identièno kod svih sportaa, veæ variraju od pojedinca do pojedinca, to takoðer oteava moguænost praæenja pojave pretreniranosti.
4. PREVENCIJA PRETRENIRANOSTI Kako ne postoje definitivni pokazatelji ili markeri koji æe egzaktno ukazati na pojavu pretreniranosti, najbolje oruje u borbi s tim sindromom jest prevencija. Da bi uopæe bilo moguæe prevenirati pojavu pretreniranosti, nuno je poznavati moguæe uzroke nastanka tog stanja. Razlièiti trenani i netrenani faktori mogu utjecati na velièinu stresa kojemu je sporta izloen. Najèeæi su uzrok pretreniranosti sportaa trenerove pogreke u strukturi i realizaciji trenanog plana i programa. Izdvojen je samo jedan dio pogreaka u planiranju, programiranju, realizaciji i kontroli trenanog postupka koje doprinose nastanku pretreniranosti: (1) (2) (3) (4) (5) (6) (7) (8) (9) (10) (11) (1 1) (12)
E M E T E Æ P O
postavljanje nerealn postavljanje nerealnih ih dugoroèn dugoroènih ih i kratko kratkoroènih roènih ciljev ciljevaa treninga; treninga; nagloo pov nagl poveæan eæanje je vol volume umena na tren trening inga; a; nagloo pove nagl poveæanj æanjee inte intenzit nziteta eta tren trening inga; a; primjena primj ena treninga treninga visokog volumen volumenaa submaksimalno submaksimalnogg ili maksimalnog maksimalnog intenzitet intenzitetaa kroz dulji period vremena; primjena primje na treninga treninga visoko visokogg intenzite intenziteta ta kroz kroz dulji dulji period vremena; neadekva nead ekvatan tan odnos odnos (disba (disbalans lans)) izmeðu izmeðu treninga treninga i oporavka oporavka;; poveæanjee ukupne velièine poveæanj velièine optereæen optereæenja ja sportaa sportaa bez poveæanja poveæanja koritenj koritenjaa farmakolokih farmakolokih i fizikal fizikalnih nih mjera mjera oporavka primjena prim jena nead neadekva ekvatni tnihh metod metodaa trenin treninga; ga; dugotrajna dugotra jna primjena primjena istih sadraja i/ili optereæen optereæenja ja treninga treninga monoto monotonija; nija; loa komunikacij komunikacijaa i suradnja izmeðu izmeðu trenera i sportaa; sportaa; nedostatak nedostat ak praæenja tranzitivnih tranzitivnih stanja stanja treniranosti treniranosti sportaa; neadekvatan neadekv atan broj i/ili i/ili distribucija distribucija natjecanja. natjecanja.
Spomenute pogreke, ili njihova kombinacija, mogu rezultirati kroniènim disbalansom izmeðu stresa i oporavka, to pak, dovodi do pojave pretreniranosti. Dakle, poznavanje osnova teorije, metodologije i organizacije treninga su najvaniji faktori u prevenciji pretreniranosti, odnosno postizanju pozitivnih adaptacijskih promjena i natjecateljske uspjenosti. Pored spomenutih pogreaka u strukturi i realizaciji trenanog plana i programa, pojavi pretreniranosti doprinose i ivotne navike sportaa te njegova interakcija sa socijalnim okruenjem: (1) nedost nedostatan atan i/ili i/ili neuravnoteen neuravnoteen unos unos makro- i mikro-nut mikro-nutrijenata rijenata (prvenstv (prvenstveno eno ugljikohid ugljikohidrata, rata, proteina, proteina, tekuæine, vitamina i minerala); (2) ne nedo dovo volj ljna na kol koliè ièin inaa sna; sna; (3) manjak slobodn slobodnog og vremena vremena za odmor (preèesti izlasci, tuluma tulumarenja renja i sl); (4) kon konzum zumira iranje nje alko alkohol hola, a, cigare cigareta, ta, drog droge; e; (5) obit obiteljs eljski, ki, (mikro) (mikro)socij socijalni alni i emocion emocionalni alni proble problemi mi sportaa. sportaa. Na temelju informacija o faktorima koji utjeèu na pojavu pretreniranosti, nuno je definirati strategiju njene prevencije. Strategija se sastoji od slijedeæih sastavnica: (a) planiranja i programiranja treninga plan i program sportske pripreme treba se temeljiti na realno definiranim dugoroènim i kratkoroènim ciljevima, uvaavajuæi aktualno stanje sportaa i faktore ogranièenja. Takoðer, plan i program mora biti fleksibilan, tj. mora dozvoljavati eventualne promjene tijekom njegove realizacije. Vanu ulogu u postizanju vrhunskih sportskih dostignuæa, te stoga i u prevenciji pretreniranosti, ima periodizacija treninga (Bompa, 1999., Fry i sur., 1991). (b) sustavne kontrole aktualnog stanja sportaa iako su najobjektivniji indeks stanja treniranosti trenir anosti i sportske forme sportaa rezultati postignuti na slubenim natjecanjima natjec anjima (Matveyev, 1981), oni daju vrlo malo informacija o faktorima koji doprinose sportskom rezultatu, odnosno zato je postignuti rezultat dobar ili lo. Stoga je neophodno kontinuirano praæenje aktualnog stanja sportaa tijekom trenanog procesa. Pored baziènih i 95
Goran Markoviæ PRETRENIRANOST
E M E T E Æ P O
specifiènih funkcionalnih i motorièkih testova, u svrhu prevencije pretreniranosti neophodno je sustavno kontrolirati zdravstveno stanje sportaa, sportaa , a ako to materijalni i kadrovski uvjeti dozvoljavaju, ukljuèiti i slijedeæe 3 biokemijske testove : - anal analiza iza hemog hemoglob lobina ina i hemat hematokr okrita ita;; - analiza koncentraci koncentracije je laktata laktata u krvi prije i nakon nakon definiranog definiranog optereæenj optereæenja; a; - anal analiza iza koncen koncentrac tracije ije gliko glikogen genaa u miiæu; miiæu; - analiza koncentr koncentracije acije testost testosterona erona i kortizola kortizola u krvi; krvi; - an anal aliz izaa ur urin ina; a; - anal analiza iza vitamin vitaminsko sko-mi -miner neraln alnog og statusa; statusa; Primjena rezultata biokemijskih pretraga u svrhu praæenja trenanog procesa ima smisla samo ako postoji uska suradnja s educiranim struènjakom iz podruèja biokemije i fiziologije sporta. (c) permanentne suradnje svih èlanova struènog tima - u prevenciji pretreniranosti sudjeluje sporta i cjelokupni struèni tim, odnosno trener(i), kondicijski trener, lijeènik (nutricionist), fizioterapeut, psiholog. Svaki od èlanova struènog tima neprestano dobiva specifiène informacije o stanju sportaa: trener o kvaliteti izvedbe i angamanu sportaa, kondicijski trener o baziènim i specifiènim kondicijskim pokazateljima pripremljenosti, fizioterapeut o funkcionalnom stanju lokomotornog sustava sportaa, lijeènik o zdravstvenom stanju i prehrani sportaa, psiholog o psiho-socijalnim karakteristikama sportaa. Na taj naèin moguæe je prikupiti veæi broj informacija o aktualnom stanju sportaa te lake uoèiti eventualne pokazatelje akutne i kroniène pretreniranosti. (d) aktivne uloge sportaa u kontroli trenanog procesa sporta bi trebao sustavno voditi dnevne biljeke o trenanom procesu koje, izmeðu ostalog, ukljuèuju: jutarnju frekvenciju srca i tjelesnu masu, subjektivnu procjenu optereæenja na treningu, kao i subjektivnu procjenu stanja sportaa. Jedan oblik dnevnih biljeki o stanju sportaa prikazan je u radu Bompe (1999). (e) sustavne primjene mjera oporavka neophodno je pri planiranju i programiranju treninga uzeti u obzir i mjere oporavka. to su trenani i natjecateljski zahtjevi koji se postavljaju pred sportaa veæi, to je i uloga mjera oporavka veæa. Upravo je sustavna primjena mjera oporavka jedna od osnovnih znaèajki suvremenog procesa sportske pripreme vrhunskih sportaa. Mjere oporavka ukljuèuju: trenana sredstva oporavka (regeneracijski treninzi, aktivni odmor, istezanje), farmakoloka sredstva oporavka (suplementi prehrani), fizioterapeutska sredstva oporavka (masae, razlièite kupke, sauna, i sl.) i psiholoka sredstva oporavka (mentalni trening, tehnike oputanja i sl.). Ukljuèivanje navedenih sastavnica prevencije nastanka pretreniranosti u proces sportske pripreme omoguæava permanentnu kontrolu veæine faktora koji doprinose nastajanju stanja pretreniranosti te, samim time, znaèajno smanjuje moguænost njegove pojave.
5. TRETIRANJE PRETRENIRANOSTI Ukoliko je do kroniène pretreniranosti sportaa ipak dolo, prvi korak u njenom tretiranju je znaèajno smanjivanje ili potpuno prekidanje trenanih optereæenja, posebno specifiènih trenanih optereæenja. Primjenjuju se iskljuèivo kod aktivnosti niskog kompleksiteta i intenziteta koje su u funkciji aktivnog odmora i regeneracije. Ako se radi o ozbiljnom stupnju pretreniranosti, potrebno je sportaa udaljiti i od drugih izvora stresa (npr. drutvene sredine). Svakako se konzultirati s lijeènikom specijalistom. Zavisno od tipa pretreniranosti, primjenuju primjenuju se razlièite terapeutske tehnike (Bompa, 1999., Harre, 1982, Israel, 1976). Za tretiranje simpatièke pretreniranosti preporuèuju se slijedeæe tehnike: ❑ posebna prehrana (alkalna hrana mlijeko, svjee voæe i povræe); ❑ izbjegavanje stimulacijskih sredstava (kava, èajevi, alkohol, a lkohol, red-bull i sl.); ❑ poveæan unos vitamina A, C, D i B-kompleksa; ❑ smanjiti unos proteina;
96
3 Iako su u radu spomenuti i drugi biokemijski pokazatelji pretreniranosti, pregledom literature utvrðeno je kako ovi parametri predstavljaju najpouzdanije biokemijske indikatore stanja pretreniranosti (Keizer, 1998., Viru i Viru, 2001).
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
fizioterapija (masaa); ❑ plivanje na otvorenom; ❑ kupanje 15-25 minuta na 33-37 °C (ne sauna!); ❑ jutarnje tuiranje hladnom vodom i trljanje tijela ruènikom; ❑ izvoðenje laganih i ritmièkih vjebi te vjebi istezanja; ❑ klimatska terapija (umoviti, kisikom bogati predjeli, izbjegavanje intenzivnog sunca); ❑ koritenje sedativa uz kontrolu lijeènika. ❑
E M E T E Æ P O
Za tretiranje parasimpatièke pretreniranosti preporuèuju se slijedeæe tehnike: ❑ posebna prehrana (umjereno kisela hrana sir, meso, jaja); ❑ poveæan unos vitamina C i B-kompleksa; ❑ izmjena vruæih i hladnih tueva; ❑ sauna na umjerenim temperaturama u kombinaciji s hladnim tuiranjem; ❑ izbjegavanje monotonih aktivnosti duljeg trajanja; ❑ sportske igre umjerenog intenziteta; ❑ vjebe snage umjerenog intenziteta; ❑ fizioterapija (intenzivna masaa); ❑ klimatska terapija (mjesta uz more); Veoma je vano pronaæi uzroke preoptereæenja preoptereæe nja i eliminirati ih. Ukoliko je potrebno, treba izvriti korekcije u planu i programu treninga. Nakon to simpotomi pretreniranosti sportaa nestanu, postepeno se poveæava volumen, a kasnije i intenzitet treninga.
6. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.. 10 11. 11. 12.. 12 13.. 13 14. 14. 15.. 15 16.. 16
Bompa, T. (1999). Periodisa Periodisation: tion: Theory and methodology methodology of training. training. Human Kinetic Kinetics, s, Champaign, Champaign, IL. Fahey,, T.D. Fahey T.D. (1997). (1997). Biol Biologica ogicall markers markers of overt overtraini raining. ng. Biol. Biol. Sport Sport 14(1): 14(1): 3-19. 3-19. Fry, R.W R.W.,., A.R. A.R. Morton, Morton, D. Keast Keast (1991). (1991). Overtraining Overtraining in athletes: athletes: an update. Sports Med. Med. 12(1): 32-65. Harre, Harr e, D. (1982 (1982). ). Princi Principles ples of of sports sports traini training. ng. Sportv Sportverl erlag, ag, Berli Berlin. n. Israel,, S. (1976). Israel (1976). Zur problemati problematikk des übertrainin übertrainings gs aus internist internistischer ischer und und leistungsphy leistungsphysiolo siologische gischerr sicht. Medizi Medizinn und Sport, 16:1-12. Keizer,, H.A. (1998). Keizer (1998). Neuroendocr Neuroendocrine ine aspects aspects of overtraining overtraining.. In: Kreider, Kreider, R.B., R.B., A.C. A.C. Fry, Fry, M.L. OToole OToole (eds.): (eds.): Overtraining in sport. Human Kinetics, Champaign, IL. Kreider, Kreid er, R.B., R.B., A.C. A.C. Fry, Fry, M.L. OToole OToole (1998). (1998). Overtraini Overtraining ng in sport: terms, terms, definitions definitions and prevalenc prevalence. e. In: Kreider Kreider,, R.B., A.C. Fry, M.L. OToole (eds.): Overtraining in sport. Human Kinetics, Champaign, IL. Kuipers,, H., H.A. Kuipers H.A. Keizer Keizer (1988). (1988). Overtrain Overtraining ing in elite elite athletes: athletes: review review and and directions directions for the future. future. Sports Sports Med. 6: 6: 79-92. Kurz, T. (2000). Science of sports sports training: training: how to plan and control training for peak peak performance. performance. Stadion Publishing Company, Island Pond. Lehmann, M., M., C. Foster, Foster, J. Keul Keul (1993). (1993). Overtraining Overtraining in endurance endurance athletes athletes:: a brief review review.. Med. Sci Sports Sports Exerc. Exerc. 26: 854-862. Matveyev,, L. (1981). Fundamentals of sports Matveyev sports training. Progress Publisher Publisher.. Stone, M.H., R.E. Keith, J.T. J.T. Kearney, Kearney, S.J. Fleck, G.D. Wilson, Wilson, N. T. T. Triplett (1991). Overtraining: A review of the signs, symptoms and possible causes. J. Appl. Sport Sci. Res. 5(1): 35-50. Tchiene, P. P. (1978). The distinction distinction of training training structure structure in different different stages of preparation preparation of athletes. athletes. International International Congress of Sports Sciences, Alberta, Canada, July 25-29. Verchosha erchoshanskij, nskij, J. (1999). The The skills of of programing programing the training training process. process. NSA, NSA, 14(4): 45-54. 45-54. Viru, Vi ru, A. (1995). Adaptation in sports sports training. training. CRC CRC Press, Press, Boca Boca Raton, Raton, Florida. Florida. Viru, Vi ru, A., M. Viru Viru (2001). (2001). Biochemical Biochemical monitori monitoring ng of sport training. training. Human Human Kinetics, Kinetics, Champaign, Champaign, IL.
97
Goran Karamarkoviæ
METODE OPORAVKA U KONDICIJSKOJ PRIPREMI SPORTAA
E M E T E Æ P O
METODE OPORAVKA U KONDICIJSKOJ PRIPREMI SPORTAA Goran Karamarkoviæ
1. UVOD U elji za postizanjem to boljih rezultata, glavna tendencija u sportskoj pripremi jest poveæanje volumena rada i intenzifikacija trenanih i natjecateljskih optereæenja. Poto su sportai u toj elji èesto stavljeni u situacije koje prelaze njihove normalne fizioloke granice, javlja ja vlja se sve veæa potreba za poznavanjem i unapreðenjem unapr eðenjem procesa oporavka. Pravilan oporavak ubrzava regeneraciju, omoguæuje uèinkovit tijek pozitivnih adaptacijskih promjena i time smanjuje moguænost pojave akutnih i kroniènih oblika pretreniranosti te dovodi do pojave superkompenzacije (Viru 1995.). Superkompenzacija sposobnosti sportaa uvjet je za daljnje poveæanje volumena i intenziteta rada, a time i poboljanje sportske izvedbe. Dokazano je i da metode i sredstva oporavka imaju utjecaj i na smanjenje broja ozljeda. Bez njihove primjene ranije nastupa umor, koji utjeèe na loiju koordinacijuu i koncentraciju, a time i loiju kontrolu pokreta, odnosno veæu vjerojatnost ozljede. Oèito da je za koordinacij efikasnost procesa sportske pripreme jednako vano planirati i programirati metode, optereæenja i sadraje sportskog treninga, kao i planirati i programirati primjenu dopunskih metoda i sredstava o kojima ovisi kvalitetan oporavak. Oporavak je multidimenzionalan proces koji ovisi o mnogim faktorima. Jedino trener koji je svjestan tih faktora i koji razumije mehanizme oporavka moe uspjeno primjenjivati primjenjivati razlièite metode i sredstva oporavka. Neki od vanih faktora koji utjeèu na oporavak su (Volkov 1978.): z ahtijevaju dui oporavak. Meðutim, i sportai spor tai do 18 godina Dob sportaa stariji sportai (iznad 25 godina) zahtijevaju starosti takoðer zahtijevaju due faze odmora izmeðu vjebi zbog u potpunosti nerazvijenih fiziolokih mehanizama vanih za oporavak. Iskustvo iskusniji se sportai bre oporavljaju zbog fizioloke adaptacije na odreðeni stimulans. Motorièka izvedba takoðer ima veliku ulogu u oporavku. Naime, racionalniju tehniku obiljeava i veæa uèinkovitost pokreta, a time i manja energetska potronja. Spol ene, iako perspiracijom gube manje tekuæine i elektrolita od mukaraca, imaju sporiju regeneraciju. Primarni su razlog razlièite hormonalne reakcije organizma na optereæenje. Okolinski faktori trening i natjecanje na visinama viim od 3000 metara utjeèu na vrijeme regeneracije zbog manjeg parcijalnog tlaka plinova. Levin je 1994. godine uoèio da trening na snienoj temperaturi poveæava produkciju laktata i smanjuje brzinu metabolita lipida. Vremenske razlike prilikom duih putovanja takoðer utjeèu na brzinu oporavka. Opseg pokreta smanjeni opseg pokreta ( zbog napetosti miofascijalnog tkiva, lokalne adhezije) utjeèe na izvedbu sportaa i produuje regeneraciju jer slabija prokrvljenost tkiva ogranièava njegovu opskrbu kisikom i hranjivim tvarima. Tip miiænog vlakna brza miiæna vlakna se bre umaraju od sporijih vlakana jer ovise o ogranièenijim energetskim zalihama (KP) u odnosu na spora (glikogen i masti). Tip energetskog sustava nakon treninga koji optereæuje aerobni energetski sustav oporavak je dui (zbog ispranjavanja glikogenskog depoa), nego nakon treninga koji optereæuje anaerobni energetski sustav. sustav. Psiholoki faktori bilo koja stresna situacija utjeèe na reakciju organizma, a prvenstveno na otputanje kortizola. Kortizol spreèava regeneraciju i rast miiæa, poveæava miiænu napetost, smanjuje imunoloki odgovor i neuromuskularnu koordinaciju. Pozitivne emocije, s druge strane, utjeèu na ubrzanje procesa oporavka. ●
●
●
●
●
●
●
●
98
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
●
●
Opskrba hranjivim tvarima bolja opskrba hranjivim tvarima ubrzava oporavak zbog uèinkovitije rekonstrukcije oteæenog tkiva i breg popunjavanja energetskih rezervi. Uklanjanje otpada veæa uèinkovitost uklanjanja otpada ubrzava oporavak, a ona prvenstveno ovisi o uèinkovitosti kardio respiratornog sustava.
Zbog kompleksnosti oporavka i mnogih faktora o kojima ovisi, od trenera se zahtijeva poznavanje njegovih fiziolokih mehanizama i razumijevanje osnovnih funkcija. Funkcije oporavka se odnose na obnovu funkcionalnih aktivnosti i normalizacija homeostatske ravnotee, obnavljanje energetskih rezervi i rekonstruktivnu rekonstrukti vnu funkciju. Procesi obnove funkcionalnih aktivnosti i homeostatske ravnotee se zbivaju u nekoliko minuta, pa predstavljaju prvi stupanj oporavka, odnosno stupanj brzog oporavka. Ostvarenje ostalih funkcija oporavka zahtijeva znatno vie vremena, pa ti procesi predstavljaju stupanj produenog oporavka (Wilmore 1997.). Ovi podaci ukazuju na izrazitu vremensku razliku pojedinih funkcija oporavka. Sloenost samog procesa oporavka je rezultirala pojavom mnogih metoda i tehnika koje su omoguæile pojavu primarne, biomedicinske i psihopedagokih metode oporavka.
E M E T E Æ P O
2. KLASIFIKACIJA METODA OPORAVKA Milanoviæ (1997) je metode oporavka podjelio u tri skupine (slika 1): - pr prim imar arne ne me meto tode de;; - bi bio-m o-med edic icin insk skee metod metode; e; Klasifikacija metoda oporavka - ps psih iho-p o-ped edago agok kee metod metode; e; Primarne metode
a t o v i m i e R
Slika 1. Klasifikacija metoda oporavka (Milanoviæ, 1997.)
s u t a t s i n l a j i c o S
a n a r h e r P
Bio-medicinske metode
a v t s d e r s a n l a k i z i F
a v t s d e r s a k è i n h e T
a k a o v l o t s k d a e r m r s a F
Psiho-pedagoke metode
g n i n e r t i n e g o t u A
e k i n h e t e n v i t s e g u S
e d o t e m e k s j i c a v i t o M
a v t s d e r s a k o g a d e P
Kontrola stupnja oporavka -testovi-
2.1. Primarne metode u sportskoj pripremi preduvjet je za poveæanje radne sposobnosti, spreèavanje pojave umora i ubrzanje procesa oporavka nakon trenanih i natjecateljskih optereæenja. Kaloriènost, sastav hrane i kolièina mikronutrijenata (vitamina i minerala) minera la) u njoj utvrðuju se karakterom trenanih optereæenja opte reæenja i od bitnih su utjecaja na tijek oporavka. Znatno premaena kaloriènost prehrane, u odnosu na utroak energije, dovodi do poveæanja tjelesne mase, to moe negativno nega tivno utjecati na sportski rezultat. Ako je, pak, kaloriènost nia od dnevnih potreba, dolazi do troenja organizma, odnosno pojave katabolièkih procesa u organizmu. Zato je iznimno vano toèno odrediti kaloriènu vrijednost hrane jer i jedna i druga pojava imaju negativan utjecaj na sportsku formu i oporavak (Burke 1999.). Kvalitativan sastav hrane, odnos izmeðu proteina, masti i ugljikohidrata, ugljikohid rata, potrebe za vitaminim vitaminima, a, mineralima, kao i podrijetlo namirnica mogu utjecati na tijek oporavka. Razumljivo je da se osim pravilnog odnosa ugljikohidrata, masti i pr oteina mora voditi raèuna o cjelokupnoj prehrani sportaa u danima treninga ili natjecanja. Prehrana sportaa ovisi ponajprije o sportskoj disciplini, broju natjecanja, intenzitetu i volumenu optereæenja, kao i o uvjetima treniranja. U razlièitim fazama sportske forme moe doæi do promjena u metabolizmu to rezultira veæim potrebama za odreðenim hranjivim tvarima. U takvim uvjetima pravilno usmjerenom prehranom i odgovarajuæim napicima moemo sprijeèiti pojavu veæeg stupnja zamora i ubrzati procese oporavka. Pravilna raspodjela obroka, vrijeme obroka, pravilno kombiniranje hranjivih tvari, dobro pripremljena hrana i druga pravila moraju se potivati, jer æe samo na taj naèin prehrana sportaa pomoæi podizanju treniranosti i sportske forme. Uz pravilnu prehranu treba voditi brigu o i hidrataciji tijela. Voda Kvalitetna prehrana
99
Goran Karamarkoviæ
METODE OPORAVKA U KONDICIJSKOJ PRIPREMI SPORTAA
E M E T E Æ P O
je najvanija tjelesna tekuæina (60-70 % ukupne tjelesne teine, u miiæima 70-75 %) i sudjeluje u obavljanju osnovnih ivotnih funkcija (prijenos hranjivih tvari, eliminacija toksiènih proizvoda metabolizma, proizvodnja energije, popunjavanje volumena krvi i hlaðenje tijela). Uslijed nedostatka vode (dehidracije) dolazi do smanjenja volumena krvi i njezine oteane cirkulacije, èime je oslabljena opskrba mozga i miiæa hranjivim tvarima(Guyton1995.). Istraivanjima je dokazano da dehidracija negativno djeluje i na fizièke i na mentalne sposobnosti (citirano prema Colgan, 1998). Smanjenje mentalnih sposobnosti oèituje se u smanjenoj sposobnosti memoriranja, raèunanja, vizualnog praæenja, donoenja donoe nja brzih odluka i konstruktivnog razmiljanja. Gubitak vode u kolièini od 1 % u odnosu na tjelesnu masu mijenja fizioloki status sportaa, sportaa, a dehidracija od 2-4 % utjeèe na pad fizièkih sposobnosti za 21 % (kod aerobnih aktivnosti èak za 48 %). Dnevne potrebe za vodom iznose 4 % tjelesne mase (2500 3000 ml vode kod osobe koja tei priblino 70 kg) ili 1 ml/kcal potroene energije. Ako je hrana dobro izbalansirana voæem i povræem koje sadri do 80 % vode, ukupne potrebe se smanjuju za 1 litru. Temeljna pravila za uzimanje tekuæine su 5 ml/kg tjelesne teine za vrijeme zagrijavanja i svakih 10-15 minuta tijekom igre. Pri tome treba voditi brigu o izotoniènosti rehidracijske tekuæine. Rehidracija nakon natjecanja najvaniji je dio oporavka i nikako se ne smije preskoèiti (Wilmore 1997.). Izmeðu socijalnog statusa i sportskog uspjeha egzistira znaèajna povezanost. Razumljivo je da pojedinci boljeg socijalnog statusa (veæeg stupnja obrazovanja, veæih izvora prihoda i sl.) imaju vie znanja o vanosti koritenja metoda i sredstava oporavka, kao i moguænosti za njihovo koritenje. Zato sportai s viim socijalnim statusom mogu lake zadovoljiti sve uvjete za postizanje kvalitetnog oporavka 1 . je vana komponenta oporavka. Postignuæe visokih sportskih rezultata ne ovisi samo o sposobnostima i osobinama natjecatelja, njegovu poznavanju tehnike, dobrim planovima i programima treninga i uvjetima za trening, veæ i o naèinu njegova ivota koji mora biti takav da osigurava uvjete u kojima se poveæavaju efekti treninga. trenin ga. Takav naèin ivota naziva se sportskim ivotom, a njegova osnovna i najva nija obiljeja su dovoljna kolièina sna, pravilna prehrana, kvalitetni stambeni uvjeti i organizirana provedba slobodnog vremena (Volkov 1978.). Reim ivota
Tablica 1. Uzroci koji izazivaju ili potpomau pojavu stanja pretreniranosti (Harre, 1971.) FAKTORI KOJI UMANJUJU SPORTSKE REZULTATE Greške u treningu • •
Odmor je zapostavljen Zahtjevi na treningu rastu
• •
prebrzo, to onemoguæuje
•
stabilnu adaptaciju
•
Prebrzo dizanje optereæenja
•
nakon prisilnog odmora (ozljeda, bolest ) •
•
Prevelik obujam optereæenja
maksimalnim i submaksimalnim intenzitetom Prevelik intenzitet dugotrajnih optereæenja u treningu
Sredina
Naèin ivota
• • •
Nedovoljan noæni odmor
Nepravilan tijek radnog vremena Razvratan naèin ivota Prekomjerno uivanje
•
• •
alkohola, nikotina, kofeina Loši stambeni uvjeti Razdraljivi stanari
Pomanjkanje slobodnog vremena ili nesposobnost organiziranja slobodnog vremena
•
Pretjerani zahtjevi obiteljskih obveza Napetost u obitelji Stalna borba protiv nesportske sredine (obitelj, pretpostavljeni i dr.)
Zdrastvene smetnje • • • •
Prehlada Bolesti eluca i crijeva Kronièni upalni procesi
Naknadno djelovanje infektivnih bolesti
Pretjerani podraaji
(TV i film )
2.2. Psiho-pedagoke metode oporavka Vanost psiho-pedagokih metoda oporavka proizlazi, izmeðu ostalog, i iz èinjenice da je regeneracija ivèanih stanica sedam puta sporija od regeneracije miiænih stanica (Bompa, 1999). Upravo iz tog razloga mnogi treneri posveæuju veliku panju psiholokom oporavku nakon trenanih i natjecate ljskih optereæenja. Posljedica psiholokog psiholokog oporavka je bolje funkcioniranje SS-a koji je glavni koordinator svih ljudskih aktivnosti. To naravno, ne znaèi da sportai nieg socijalnog statusa nemaju svijest o vanosti primjene metoda i sredstava oporavka. Meðutim, sustavno koritenje suvremenih metoda i sredstava oporavka èesto zahtijeva znatna financijska ulaganja, to, naalost, sportaima nieg socijalnog statusa predstavlja veliki problem. 1
100
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
Razumijevanje uzroka i posljedica zamora, reakcija na stresne situacije (trenana i natjecateljska optereæenja, moguænost modeliranja natjecateljskih uvjeta) uvjet su koritenja ovih metoda oporavka. Kako je stres nakon odreðenih optereæenja multidimenzionalan èimbenik koji ukljuèuje psiholoke, okolinske, socijalne i kognitivne elemente, on je postao predmet istraivanja mnogih znanstvenika te struènjaka iz sportske prakse. Tako se danas razvio èitav niz metoda psiholokog oporavka od kojih neke potjeèu i iz psihoterapijskih metoda. Najvanije od njih su metode sugestije i autosugestije. Osnovni cilj metoda sugestije i autosugestije je smanjenje prevelikog uzbuðenja i miiæne napetosti èime se sporta dovodi u stanje oputenosti i ugode. Posljedice takvog stanja su smanjena frekvencija otkucaja srca, poveæana sloboda pokreta i emocionalna kontrola to rezultira poboljanom sportskom izvedbom. Takvo je stanje izuzetno povoljno za bri i kvalitetniji oporavak, to opet omoguæava koritenje veæih optereæenja i toleranciju veæih napora na treningu. Uz metode sugestije i autosugestije, u praksi egzistiraju i metode progresivne miiæne relaksacije, yoga, duboka miiæna relaksacija, kontrola disanja, vizualizacija, i dr. Osnovni cilj motivacijskih metoda jest mobilizacija sportaa, odnosno podizanje spremnosti za podnoenje visokih optereæenja tijekom treninga i natjecanja, uz istodobno sniavanje mobilizacijskog praga sportaa. Za uspjenu organizaciju i provoðenje motivacijskih metoda nuno je poznavati strukturu liènosti pojedinog sportaa te moguæe reakcije na najvia tjelesna i psihièka optereæenja. Tu ulogu najbolje moe obaviti iskusni sportski psiholog, u suradnji s ostalim èlanovima struènog struè nog tima. Cilj je trenera, kao pedagoga u procesu sportske pripreme, odrati i poveæati unutarnju motivaciju sportaa. To se moe postiæi koritenjem verbalne i neverbalne pohvale, postavljanjem realistiènih ciljeva, variranje m sadraja, postavljanjem zahtjieva koji èine izazov za sportaeve sposobnosti, sposobnosti, osiguravanjem dovoljne kolièine uspjenih iskustava, odnosno poveæavanjem osjeæaja kompetentnosti i sl. (Milanoviæ 1994.) Kvalitetan sustav sportske pripreme nalae pravilnu organizaciju trenanog procesa uz planiranje i programiranje optereæenja, ali i odmora, odnosno oporavka. Stoga su pedagoka sredstva, za mnoge, osnovni uvjet za osiguranje oporavka i regeneraciju sportaa. Da bi pedagoka sredstva bila u funkciji oporavka, potrebno je uvaavati principe sportskog treninga. To se posebno odnosi na princip valovitosti optereæenja koji pretpostavlja valovitu dinamiku ciklusa poveæanog i smanjenog trenanog i natjecateljskog optereæenja te tako omoguæava povoljne uvjete za oporavak i efikasan tijek adaptacijskih promjena (Milanoviæ1999.). Potivanjem principa usmjerenosti, tj. uvaavanjem individualnih sposobnosti sportaa, uvjeta treninga i sl., osigurava se pravilan omjer izmeðu velièine optereæenja i funkcionalnih kapaciteta sportaa. U ovom sluèaju primjena dijagnostike, sustavna lijeènièka kontrola i stalni pedagoki nadzor mogu pruiti nezamjenjivu pomoæ. Mnogi struènjaci se slau da nijedno sredstvo oporavka ne moe biti od koristi pri neracionalnoj organizaciji sportskog treninga. Pravilna organizacija trenanog procesa i procesa oporavka je najvanija funkcija pedagokih metoda oporavka.
E M E T E Æ P O
2.3. Biomedicinske metode oporavka kao dio biomedicinskih metoda, predstavljaju bitan faktor ubrzavanja procesa oporavka u sportskoj pripremi. Teko je zamisliti suvremeni sportski trening bez postupaka masae, kupki, saune, primjene topline i sl. Poseban dio fizikalnih sredstava èine postupci koji se primjenjuju u terapijske ili rehabilitacijske svrhe, npr. elektrostimulacija. U sportskoj se pripremi razvilo vie metoda termoterapije i to od vrlo jednostavnih kao tople kupke do vrlo sofisticiranih kao toplinske lampe i ultrazvuk. Glavni razlog primjene termoterapije u oporavku je njezin utjecaj na poveæanu cirkulaciju èime se poboljava uklanjanje otpadnih tvari i ubrzava opskrba hranjivim tvarima (Volkov 1978.) Tako se primjenom tople kupke ili tua (36-42 C) u trajanju od 810 minuta poveæava lokalna, ali i opæa cirkulacija krvi uz istodobnu relaksaciju miiæa. Termoterapija Termoterapija takoðer utjeèe i na funkcije SS-a olakavajuæi prijenos ivèanih impulsa i poboljavajuæi koordinaciju izmeðu miiæa i mozga. Rezultati nekih istraivanja ukazuju na poveæano luèenje hormona rasta nakon primjene saune ili parne kupelji (citirano prema Bompa, 1999). Uz to, termoterapija poveæava osjetljivost miiænih vlakana na djelovanje kalcija. Kako kalcij ima veliku ulogu u miiænoj kontrakciji, primjena topline utjeèe na poboljanu aktivaciju miiæa i ispoljavanje miiæne sile. Trajanje postupka primjene topline moe varirati od 15 do 40 minuta. Uz sve svoje pozitivne odlike, termoterapija se ipak ne smije primjenjivati odmah nakon treninga ili u uvjetima traume. Iako ima pozitivne uèinke prije treninga, primjena topline nakon njega ima izrazito negativno djelovanje jer poveæava osjetljivost oteæenog miiænog tkiva na kalcij, uz istodobno poveæanje cirkulacije to rezultira veæim edemom ili hematomom. Zato je nakon treninga ili natjecanja poeljno prièekati 6-8 sati prije primjene bilo kojeg oblika Fizikalna sredstva,
101
Goran Karamarkoviæ
METODE OPORAVKA U KONDICIJSKOJ PRIPREMI SPORTAA
E M E T E Æ P O
102
termoterapije. U sluèaju ozljede, primjena termoterapije je preporuèljiva tek nakon 3-4 dana, odnosno nakon to je edem znaèajno smanjen. Mnogi sportai su iskusili umirujuæe i relaksirajuæe uèinke saune. Stupanj vlage i vruæine koji se u njoj mogu postiæi poveæavaju perspiraciju perspira ciju èime se poboljava izbacivanje toksina iz tijela. To je vaan faktor u sportskoj pripremi pripr emi jer se, ukoliko se toksini ne eliminiraju iz tijela, tije la, produuje umor koji negativno utjeèe na funkcije SS-a. Jedan od glavnih toksina koji se gube prilikom perspiracije je amonijak. Tijekom dugih i napornih treninga tijelo sportaa za dobivanje energije moe poèeti koristiti proteine. Raspadanjem proteina poveæava se razina amonijaka u krvi koji se obièno uklanja preko bubrega i zatim izluèuje u mokraæu. Upravo je to pozitivan uèinak saune jer ona ubrzava eliminaciju amonijaka perspiracijom. Zato sauna ubrzava oporavak nakon dugih i napornih treninga olakavajuæi bubrezima rad u eliminaciji vika toksina. Dodatna vrijednost koritenja saune jest da se poboljava cirkulacija krvi i podie tjelesna temperatura te tako djeluje analgetski na bolove koji se mogu pojaviti kao posljedica napornih treninga. Istraivanja su takoðer pokazala da primjena saune moe biti uèinkovita u poboljanju rada krvoilnog sustava jednako kao i vjeba umjerenog intenziteta i trajanja. Sauna ima i pozitivne uèinke pri prilagoðavanju na visoke temperature zraka jer, optereæujuæi mehanizme odgovorne za hlaðenje tijela, postepeno postepe no poveæava sposobnost podnoenja vruæina. Taj je podatak posebno vaan za sportae iz hladnijih krajeva koji se pripremaju za natjecanje u vruæim klimatskim uvjetima. Najèeæe krivo shvaæanje uèinaka saune je njezin utjecaj na gubitak tjelesne mase. Iako tijelo u sauni, zbog poveæane temperature, troi vie kalorija, uoèeni pad u tjelesnoj masi je prvenstveno zbog gubitka tekuæine. Nadoknaðivanjem izgubljene tekuæine nakon saune dolazi do vraæanja tjelesne mase na vrijednosti priblino jednake poèetnima. Djelovanje ultrazvuka je u prvom redu mehanièko. Ultrazvuk moe djelovati i biokemijski i fizikalno-kemijski, pretvarajuæi gel-stanje u sol-stanje te razbijanjem velikih molekula i molekularnih kompleksa (Domljan 1993.). Meðutim, najvanije djelovanje ultrazvuka je toplinsko. Mehanièka se energija u tkivima, kroz koja prolazi ultrazvuk, pretvara u toplinu, i to posebno na mjestima gdje dolazi do refleksije ili rasipanja ultrazvuka. To je najèeæe granica izmeðu mekih tkiva i kosti pa je najveæa korist od primjene ultrazvuka upravo u zagrijavanju dublje smjetenih tkiva. Selektivnim zagrijavanjem hvatita tetiva, tetivnih ovojnica, zglobnih èahura, ligamenata, hrskavica, odnosno onih dijelova lokomotornog sustava koji najranije i najizraenije pokazuju znakove troenja, moemo utjecati na reparatorne procese te tako poboljati oporavak i smanjiti moguænost ozljede. Masaa se zbog uèinkovitosti i jednostavne primjene koristi veæ tisuæama godina, to je èini najstarijom metodom za ubrzanje oporavka. Ukoliko je masaa sastavni dio sportske pripreme, ona ubrzava oporavak nakon naporne aktivnosti, ali i poveæava potencijal treninga djelujuæi na poveæanje cirkulacije krvi. Lagani pritisak na oputeni miiæ omoguæava pranjenje venskog sastava u smjeru primjene pritiska. Taj pritisak rezultira i do 35 %-tnom otvaranju kapilara (u odnosu na 4 % otvorenih kapilara u odmoru), to poveæava moguænost ulaska svjee krvi u masirano podruèje. Time se poboljava izmjena tvari izmeðu kapilara i tkiva. Masaa izaziva i poveæanu cirkulaciju limfe limfna cirkulacija djeluje zajedno s venskom cirkulacijom, vodeæi otpadne tvari do srca koje se zatim proèiæavaju u jetri (Domljan 1993.). Masiranjem odreðenog dijela tijela poveæava se aktivnost limfe te tako uèinkovitije djeluje na otklanjanje otpadnih tvari nastalih miiænim radom. Mehanièki pritisak i istezanje tkiva smanjuje napetost miiæa to omoguæava lake klizanje miiænih fa scija te veæu slobodu pokreta. Nakon napornih treninga mogu se pojaviti odreðene miiæne mikrotraume koje mogu rezultirati nakupljanjem vezivnog tkiva (miogeloze) u oteæenom dijelu. Primjena masae (gelotripsija) 48-72 sata nakon aktivnosti pokazala se kao uèinkovito sredstvo u razbijanju miogeloza koje spreèavaju ulazak kisika i hranjivih tvari u miiæ. Zbog djelotvornog uèinka na poveæanje krvne cirkulacije i poboljane izmjene tvari, tvar i, masaa je uèinkovito sredstvo smanjenja miiænog umora (Wilmore 1997.). Limfna drenaa kao poseban oblik masae je uèinkovito sredstvo u spreèavanju nastanka edema i èesto se koristi u kombinaciji s hlaðenjem i podizanjem ozljeðenog dijela tijela iznad razine srca. Glavni uèinak limfne drenae jest da se laganim pokretima potièe limfna cirkulacija oko ozljeðenog mjesta to odvodi edem i omoguæava bre i lake dobivanje hranjivih tvari. Limfna drenaa stoga ima veliku ulogu u brzom oporavku sportaa nakon ozljeda. Klasièna masaa se primjenjuje tek 48-72 sata nakon ozljede jer je u protivnom kontraindicirana, poto poveæajuæi cirkulaciju moe utjecati na poveæanje edema ili hematoma. Zakljuèuje se da masaa, iako direktno ne utjeèe na poveæanje miiæne snage, uèinkovito djeluje na oporavak sportaa smanjujuæi umor i bolnost miiæa nakon treninga ili natjecanja. U sportskoj pripremi postoji vie tipova i pristupa masai. Najèeæa je podjela na prednatjecateljsku i postnatjecateljsku masau.
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
Krioterapija je efikasna biomedicinska metoda oporavka. Primjena hladnoæe, leda, jedna je od pristupaènijih
i koritenijih fizioterapijskih metoda oporavka. Najveæa korist od primjene krioterapije je njezino analgetsko djelovanje (Domljan 1993.). Kako je uoèeno da led smanjuje bol bez primjene lijekova, krioterapija je èesto zastupljena metoda oporavka u sportskoj pripremi. Sam uzrok smanjenja boli pod utjecajem krioterapije je ekstremna temperatura leda koja mijenja provoðenje ivèanih impulsa. Prilikom njihove reakcije na bol, krioterapija poveæava lokalnu opskrbu krvlju, poveæavajuæi kolièinu kisika na periferiji. Poveæana razmjena tvari utjeèe i na poveæani metabolizam, to je jo jedan uèinak primjene hladnoæe. Krioterapija se najèeæe koristi u svrhu smanjenja boli i redukcije miiænih grèeva. Primjena leda se preporuèuje odmah nakon treninga i to svakih 15 minuta maksimalno do 2 sata. Najbolji uèinci krioterapije postiu se njezinom primjenom na tkiva koja zahtijevaju dui oporavak (miiæi s dominacijom brzih miiænih vlakana, slabiji miiæi, tetive).
E M E T E Æ P O
Kontrasne kupke djeluju na principu izmjene hladnog i toplog izvora koji, u dodiru s tijelom sportaa, utjeèe
na suavanje odnosno proirivanje krvnih ila. Izmjena vazokonstrikcije i vazodilatacije djeluje na principu pumpe, to omoguæava bolju i bru dopremu hranjivih tvari te uklanjanje toksina unutar miiæa. Glavna primjena kontrasnih kupki jest u smanjenju lokalnih miiænih grèeva i uklanjanju boli. Takoðer se primjenjuje prilikom ozljeda, i to u subakutnoj fazi jer bi primjenom u akutnoj fazi ozljede (zbog djelovanja topline) mogla imati kontraindicirane uèinke. Radi veæe efikasnosti, temperatura hladne kupke bi trebala iznositi 10-15 °C, dok bi primjenom tople kupke ona trebala biti 35-37 °C. Trajanje kontrasne kupke bi trebalo biti minimalno 20 minuta, s time da dui tretmani doprinose veæim uèincima. Za utjecaj na manje miiæe i one koji su blii koi, treba manje vremena od utjecaja na velike ili dubinske miiæe. Iako je odnos u trajanju tople i hladne kupke varijabilan, preporuèa se da primjena pr imjena tople kupke bude 3-4 puta dua od hladne. Savjetuje Savje tuje se i da bi tretman trebao zapoèeti i zavriti hladnom kupkom to je od posebne vanosti ukoliko se kontrasne kupke primjenjuju nakon treninga ili natjecanja. Velika prednost u primjeni kontrasnih kupki je moguænost njihove varijacije i kombinacije s drugim fizikalnim metodama oporavka. Tako se u sportskoj pripremi razvio èitav èita v niz metoda koje svoje polazite imaju u kontrasnim kupkama. Zbog svoje uèinkovitosti, fizikalna sredstva oporavka su postala predmet mnogih istraivanja. Stoga ne èudi to se gotovo svakodnevno razvijaju nova ili oplemenjuju postojeæa sredstva. Tako je potrebno naglasiti vanost stretchinga kao sredstva za ubrzanje ubrz anje oporavka koji se razvio i prenio u sport iz yoge, ali a li i suvremene metode aktivnog oporavka sportaa, refleksoterapije, elektrostimulacije i sl. Da bi neka metoda bila u to boljoj funkciji oporavka, potrebno potrebn o je pravilno koristiti odreðena tehnièka sredstva. Tehnièka sredstva oporavka zahtijevaju pravovremeno i pravilno koritenje aparaturom apar aturom (npr. sauna, ultrazvuk), ali i toèno doziranje istih jer, u protivnom, svaka od metoda moe imati suprotni uèinak od eljenog. Razvojem novih metoda oporavka (elektrostimulacija, magnetoterapija) se pred trenera postavljaju sve veæi zahtjevi u smislu prihvaæanja novih spoznaja i informacija, a sve s ciljem to efikasnijeg iskoritavanja pojedinih sredstava oporavka. Adaptacijom organizma na dugotrajnu primjenu istog sredstva oporavka dolazi do smanjenja njegove efikasnosti. Ukoliko pojedino sredstvo ima svestraniji utjecaj, organizam se na njega sporije adaptira, pa je njegova uèinkovitost dua u cilju uspjene provedbe oporavka. Potrebna je raznovrsnost u izboru sredstava i njihovo meðusobno kombiniranje. Primjena odreðenog sredstva oporavka ovisi o individualnim karakteristikama svakog sportaa, ali i o stupnju njegove treniranosti, potrebno je provoditi stalni pedagoki nadzor i lijeènièke kontrole jer se samo u tom sluèaju dobivene informacije mogu koristiti u izboru i doziranju sredstava oporavka. Upotreba farmakolokih supstanci ima znaèajan uèinak na vrijeme potrebno za oporavak nakon intenzivnog rada. Ona omoguæuje bri povrat snage i izdrljivosti, ali i poveæanje kolièine miiæne mase. Kada bi se dananji programi pokuali primjeniti u sredini gdje se farmakoloka sredstva ne koriste trebalo bi oduzeti 20 % od sadraja i 30-35 % od intenziteta optereæenja (Gambeta, 1989.). Optereæenja poveæanog broja natjecanja i moguænost veæe zarade doveli su do toga da sportai, ako se ele dovoljno brzo oporaviti za treniranje i natjecanje na visokoj razini, praktièno ovise o farmakolokim supstancama. U farmakoloka sredstva spadaju graditivne i energetske materije te katalizatori i regulatori mehanizma. Graditivne materije se u prvom redu odnose na to kvalitetniju upotrebu proteina u sportskoj pripremi. Proteini su hranjivi sastojci potrebni za rast, odravanje i popravak stanica, te produkciju enzima i hormona. Poto su vani sastojci miiænih struktura, 103
Goran Karamarkoviæ
METODE OPORAVKA U KONDICIJSKOJ PRIPREMI SPORTAA
E M E T E Æ P O
potrebni su i u oporavku u svrhu pravilnog popravka i razvoja miiænih stanica (Burke 1999.). Iako glavnu ulogu za osiguranje potrebne kolièine proteina ima izbalansirana prehrana (bogata kvalitetnim proteinima), kod sportaa se èesto javlja potreba suplementacije tog vanog sastojka. Suplementi proteina se pojavljuju u formi slobodnih aminokiselina, hidrolizata (sadre 2-3 aminokiseline, a minokiseline, dipeptidi ili tripeptidi) i cijelih proteina (polipeptidi, spoj veæeg broja aminokiselina) (Wilmore 1997.). Istraivanjima je dokazano da najveæi uèinak na rast miiæa imaju hidrolizati koji utjeèu na najveæe zadravanje duika. Od energetskih materija najvaniju ulogu u procesu oporavka ima primjena ugljikohidrata. Ugljikohidrati su osnovni izvor energije za sve sportske aktivnosti.. Probavom se razlau na glukozu koja se istog trenutka moe iskoristiti za energiju ili pohraniti u obliku aktivnosti glikogena. Kolièina ugljikohidrata u tijelu je ogranièena, pa je potrebno znanje o njihovom optimalnom unosu. Pravilan unos ugljikohidrata omoguæava bru sintezu glikogena, a time i vie energije za sportsku aktivnost. Osnovna podjela ugljikohidrata je na jednostavne (monosaharidi) i sloene (polisaharidi). Monosaharidi ne prolaze kroz probavni sustav, veæ direktno ulaze u krvotok i omoguæavaju brzu, ali kratkotrajnu opskrbu energijom. Zato su primjenjivi za vrijeme aktivnosti jer odravaju razinu glukoze u krvi i time tede miiæni glikogen. Polisaharidi se sastoje od sloenih kemijskih lanaca i, da bi stanici dali energiju, se prethodno trebaju rastaviti na jednostavne dijelove - glukozu. Oni prvo ulaze u probavni sustav èime omoguæavaju dugoroèniju opskrbu energijom. Ugljikohidrati su i osnovno gorivo za funkcioniranje CNS-a, pa mentalne sposobnosti (koncentracija, odluènost, sigurnost...) sigurno st...) sportaa u tijeku aktivnosti ovise o stanju glikogenskih rezervi. Uz to to su osnovni izvor energije u tijelu, ugljikohidrati jaèaju jaè aju imunoloki sustav nakon intenzivnih i stresnih aktivnosti. Pri koritenju ugljikohidrata osnovni je cilj postizanje to veæeg nivoa miiænog glikogena. Sinteza miiænog glikogena se odvija u dvije faze. To su brza sinteza traje 4-6 sati i spora sinteza traje naredna 24 sata. Najbra sinteza glikogena je odmah nakon vjebanja (prva dva sata) jer niska razina glikogena potièe aktivnost enzima glikogen sinteze. Njezinom aktivnoæu se konverzija ugljikohidrata u glikogen odvija tri puta veæom brzinom, nego u sporoj fazi sinteze glikogena. U svrhu postizanja to veæeg nivoa miiænog glikogena u sportskoj se pripremi razvila tehnika punjenja glikogenskih rezervi, koja traje nekoliko dana i sastoji se od vie faza. Katalizatori i regulatori mehanizma se odnose na primjenu onih supstanci koje ubrzavaju i reguliraju fizioloke procese u tijelu sportaa. Najvaniji i najèeæe koriteni katalizatori i regulatori regulatori mehanizma u sportskoj pripremi su vitamini i minerali koji su od iznimne vanosti za optimalnu izvedbu sportaa, ali i za ukupno zdravlje organizma. Sve je èeæa primjena i glutamina (i njegove kvalitetnije verzije ornitin alfa-ketoglutarata) kao glavnog antistresnog èimbenika u tijelu sportaa, hidroksi beta-metilbutirata kao usporavatelj usporavateljaa proteolize (koji djeluje na smanjenje razine kreatin fosfokinaze), krom-pikolinata regulatora metabolizma inzulina, natrijfosfata alkalizatora mlijeène kiseline i presudnog sastojka u mnogim tjelesnim funkcijama (sinteza glikogena, opskrba miiæa kisikom) (Antonio 1999.).
3. ZAKLJUÈAK Prouèavanjem sustava sportske pripreme je uoèeno progresivno poveæanje trenanih i natjecateljskih optereæenja. U elji za zadovoljavanjem sve veæih standarda, sportai, trenirajuæi tri i vie puta dnevno, iz godine u godinu podiu fizioloke i psiholoke granice funkcioniranja funkcionir anja svojeg organizma. Da bi takav naèin na èin rada bio moguæ, potrebno je uvaavati procese oporavka koji slijede nakon trenanih i natjecateljskih optereæenja. U cilju to kvalitetnijeg rada, mnogi struènjaci sportske prakse prouèavaju mehanizme i tehnike oporavka, znajuæi da programiran i kvalitetno proveden oporavak omoguæava jo veæa optereæenja, a time i bolje rezultate. Stoga ne zaèuðuje to je oporavak postao kljuè uspjeha u suvremenoj sportskoj pripremi. Jedino pravilnom primjenom sredstava za ubrzanje oporavka je moguæa potpuna regeneracija re generacija organizma i priprema za nove napore. Naèin primjene sredstava za ubrzavanje oporavka trae od trenera stalnu edukaciju, svestranost i suradnju sa sportskim lijeènikom. Zbog raznovrsnosti, specifiènog naèina djelovanja i rezultata koji postiu, svaki trener treba imati temeljna znanja o metodama oporavka. Nedvojbeno je da o njima ovisi uspjenost sportske pripreme, a time i postizanje sportske forme. Zato je uz sadraje, optereæenja i metode treninga potrebno programirati i sredstva o kojima ovisi kvalitetan oporavak. Samo tako æe se sredstva oporavka provoditi svakodnevno i neæe slijediti nakon izoliranih treninga ili glavnih natjecanja. Sportai takoðer moraju poznavati vanosti primjene metoda oporavka jer njihova svjesnost i uravnoteen ivot igraju vanu ulogu u postizanju uspjeha. 104
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
4. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.. 10 11.. 11
Antonio, J. & Street, Street, C. ( 1999 1999 ). Glutamine : A Potentially Potentially Useful Supplement for Athletes. Athletes. Canadian Journal of Applied Physiology, 24 :1-14. Burke, E.R. ( 1999 1999 ):Optimal ):Optimal Muscle Recovery Recovery.. New York : Avery publishi publishing ng group group Domljan,, Z. ( 1993 ):Fizik Domljan ):Fizikalna alna medicin medicina. a. Zagreb : Medicin Medicinski ski fakulte fakultett Sveuèili Sveuèilita ta u Zagrebu Guyton, A.C. (1995) (1995):Fizio :Fiziologij logijaa èovjeka èovjeka i mehani mehanizmi zmi bolest bolesti.i. Zagreb Zagreb : Medicinsk Medicinskaa naklada naklada Milanoviæ,D. Milanoviæ, D. ( 1999 ):Priruènik ):Priruènik za sportske sportske trenere. trenere. Zagreb : Fakultet Fakultet za fizièku kulturu Sveuèili Sveuèilita ta u Zagrebu Milanoviæ, D. & Milanoviæ, M.( 1994 1994 ):Sportska ):Sportska aktivnost aktivnost i okolinski okolinski faktori u funkciji funkciji razvoja djeteta sportaa. Kineziologija, 24 ( 1-2 ) : 15-20 Rossiter Rossi ter,, H.B., H.B., Cannell, Cannell, E.R. & Jakeman Jakeman,, P.M. P.M. ( 1996 ):The ):The Effect Effect of Oral Creati Creatine ne Supplement Supplementatio ationn on the 1000-m Performance of Competitive Rowers.Journal of Sports Science,14 : 175-179 Viru, A.( 1995 1995 ): Adap Adaptaci tacija ja u sports sportskom kom treni treningu. ngu. Zagre Zagrebb : CRC Pres Presss Inc. Volk olkov ov,V ,V.M. .M. ( 1978 1978 ):Opora ):Oporavak vak u sportu. sportu. Beogra Beogradd : Partizan Partizan Williams Wi lliams,, M.H.( M.H.( 1983 ):Erg ):Ergogenics ogenics Aids in in Sport. Sport. Champain,I Champain,Ill : Human Human Kineti Kinetics cs Wilmore, Wi lmore, J.H. J.H. & Costil, Costil, D.L.(1997.): D.L.(1997.): Physiology Physiology of Sport Sport and Exercise Exercise (second edition edition ).Champain, ).Champain,Il Il : Human Kinetics
E M E T E Æ P O
105
Aleksandra Szekely, Vilma olc-Pervan HIPOBARIÈNA TERAPIJA METODA OPORAVAKA U KONDICIJSKOJ PRIPREMI
E M E T E Æ P O
HIPOBARIÈNA TERAPIJA METODA OPORAVAKA U KONDICIJSKOJ PRIPREMI Aleksandra Szekely1, Vilma olc-Pervan2 1
Privatna ordinacija sportske medicine, Zagreb, 2Grafièki fakultet Sveuèilita u Zagrebu
1. UVOD Adenozin-trifosfat, dobro poznat pozna t pod skraæenicom ATP, ATP, s pravom se smatra energijskom valutom u organizmu. U stvari, stanice mogu prenijeti energiju namirnica na razne funkcionalne sisteme samo putem ATP-a u vezanim reakcijama. ATP je pogodan zbog svoje sposobnosti da lako nastaje u stanici kad ona raspolae s mnogo energije a isto se tako lako razlae kad postoji potreba za energijom. U svakoj stanici postoji slobodan ATP TP,, glikogen i kreatin-fosfat kao ka o brzi izvori energije i glukoza koja se s e troi u oksidativnim procesima (Guyton, ( Guyton, 1969). Intenzivni miiæni napor tijekom kondicijskih priprema sportaa zahtijeva brzi dotok energije pa troi postojeæi ATP, zalihu ATP-a iz kreatin-fosfata i ATP nastao glikolizom iz glikogena, pri èemu nastaju pirogroðana kiselina i vodikovi ioni. Kod visoke koncentracije oni se spajaju u mlijeènu kiselinu, koja brzo i lagano prelazi u meðustaniène prostore (anaerobni proces). Energija dobivena oksidacijskim procesima je praktièki neiscrpna ali prespora za poèetak intenzivnog miiænog rada. U oporavku potrebno je vratiti dug kisika tj. oksidirati mlijeènu kiselinu opet do glukoze glu koze koja æe se pohraniti pohr aniti u stanici te nadoknaditi nadoknad iti potroeni slobodni ATP i kreatinfosfat. Pojaèani oksidativni metabolizam postoji i poslije fizièkog napora te zahtijeva z ahtijeva poveæanu potronju kisika za pokriæe duga kisika. Hipobarièna terapija je terapija je fizikalni postupak gdje se maksimalno poveæava periferna oksigenacija. Prethodni pokuaji da se udisanjem èistog kisika pobolja opskrba periferije nisu bili najsretnije rjeenje zbog èinjenice da poveæani parcijalni tlak kisika u krvi oteæuje intimu arterijskih krvnih ila.
2. APARATURA I POSTUPAK HIPOBARIÈNE TERAPIJE
106
Aparat za hipobariènu terepiju (Sl. 1) nastao je duhovitom kombinacijom podtlaka i atmosferskog tlaka koja omoguæava maksimalnu drenau limfnih i venskih ila i meðustaniènog prostora uz istovremeno irenje arterijske mree do kapilarnog nivoa. Na taj naèin dolazi do velikog ubrzanja izmjene venske i arterijske krvi. Protok krvi kroz bubrege je takoðer poveæan to rezultira i poveæanim izluèivanjem urina a slijedom toga i poveæanom potrebom za tekuæinom (oko 2 litre vie od uobièajene kolièine). Postupak se izvodi na naèin da se sporta (pacijent) sav umota u upljikav pamuèni omotaè od filca i zatim hermetièki zatvori u plastiènu vreæu fiksiranu iznad prsiju. Pomoæu cijevi vreæa se spoji na kompjutorski dio gdje se odabiru programi. Kompjutorski dio spojen je na vakuum pumpu. Zrak se isisava iz plastiène vreæe dok se ne postigne zadani podtlak unutar nje. Slika 1
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
Podtlak nije permanentan nego pulsira u zadanim intervalima. Atmosferski tlak je veæi nego tlak u vreæi, pa se filcani omotaè zajedno s plastiènom vreæom priljubljuje uz tijelo. Pulsacijama se vri drenaa limfnih i venskih ila (Sl. 2). Tlak u areterijama koje su dublje i èvræe graðe zbog svog vlastitog miiænog sloja, je veæi nego tlak u vreæi pa se one ire u to polje manjeg tlaka (Dahllof, A., Holm, J., Schersten, T. et al. (1976).
E M E T E Æ P O
Slika 2
Podtlak se programira do jaèine od 0.65 BARR-a. Trajanje procedure je 15 minuta. Konom oksimetrijom moe se utvrditi poveæanje koncentracije kisika u perifernoj krvi.
3. UÈINCI HIPOBARIÈNE TERAPIJE Eksperimentalna istraivanja provedena na primatima (Mehlsen, 1993) kojima je ispitivan biopsijom uzet materijal iz jetre, skeletnog miiæa i krvi, nakon odreðenog intenzivnog fizièkog napora dokazuju da su vrijednosti metabolita uzete dva sata nakon tretmana identiène vrijednostima nakon 24-satnog odmora. Hipobarièna terapija primjenjivana je na velikim natjecanjima natjecanjim a veæ od Univerzijade 1987. godine, europskog koarkakog prvenstva 1989. godine, te europskog atletskog a tletskog prvenstva 1990. godine. Uèesnici otvorenih prvenstava Zagreba u stolnom tenisu posljednjih godina koristili su ju u vie navrata, a sportai razlièitih disciplina koriste pojedinaèno hipobariènu terapiju u tijeku intenzivnih kondicijskih priprema, a pojedinci èak i pri manje vanim natjecanjima. Kod osobite iscrpljenosti (koja moe nastati kako u tijeku natjecanja tako i u tijeku pojaèanih kondicijskih priprema) hipobarièna terapija moe se koristiti u kombinaciji s niskofrekventnim magnetnim poljima koja pojedinaèno stimuliraju mitohondrije mitohondrije za veæi primitak kisika iz prispjele krvi pa se time efekt udvostruèuje. Prema individualnim zapaanjima utjecaja hipobariène terapije na korisnike, pokazalo se da je postupak poeljan tijekom intenzivnih treninga i natjecanja, osobito turnirskog tipa, gdje su napori svakodnevni (kod nekih sportova i viekratni tijekom dana, (Larsen i Lassen 1966)). Trebalo bi provesti daljnja istraivanja kako bi se ovaj relativno pristupaèan terapeutski tretman to vie koristio u razdoblju intenzivnih kondicijskih priprema jer dokazano smanjuje vrijeme oporavka organizma. Hipobarièna terapija se vrlo uspjeno koristi i u rehabilitaciji portskih ozljeda u smislu drenae edema, hematoma, prevencije i lijeèenja lezija i kontraktura ligamentarnog sustava.
4. LITERATURA 1. 2. 3. 4.
Dahllöf, A., J. Holm, T. T. Scherstén, Scherstén, et et al. (1976). (1976). Effect Effect of training training on walking walking tolerance tolerance,, calf blood flow flow and blood blood flow resistance. Scand J Rehab Med 8:19-26. Guyton, Guyt on, A.C. A.C. (1969). (1969). Medici Medicinska nska fizio fiziologi logija. ja. Zagreb/ Zagreb/Beo Beograd grad:: Medicins Medicinska ka knjiga. knjiga. Larsen, O. A., A., N. A. Lassen Lassen (1996). (1996). Effect Effect of daily daily muscular muscular exercise exercise in in patients patients wizh wizh intermittent intermittent claudicati claudication. on. Lancet,2:1093-1096. Mehlsen, Mehl sen, J., J., et al. (1993). (1993). Benefic Beneficial ial Effects Effects of Interm Intermitte ittent nt Suction Suction and Pressu Pressure re Treatmen Treatmentt in Intermit Intermittent tent Claudication. Angiology, 44(1):16-20.
107
Draen Harasin
NUTRITIVNI SUPLEMENTI U KONDICIJSKOM TRENINGU SPORTAA
E M E T E Æ P O
NUTRITIVNI SUPLEMENTI U KONDICIJSKOM TRENINGU SPORTAA Draen Harasin vanjski suradnik Kineziolokog fakulteta Svezèilita u Zagrebu
1. UVOD Termin suplement dolazi od latinske rijeèi «supplementum» to oznaèava «neto to je dodano kompletnoj stvari radi izbjegavanja deficita». Od Srednjeg vijeka ljudi ovaj termin rabe za razlièite forme dijetnih dodataka za poboljavanje zdravlja, izgleda i sposobnosti. Dijetni suplement je preparat tableta, praak ili otopina koji sadri nutrijente ili druge substance, a konzumura se kao dio dnevnog unosa hrane s ciljem dostatnosti adekvatne ili suprafizioloke doze nutrijenata (Clark, 2001.). Definiraju se i kao aktivne tvari koje se uzimaju oralno sa svrhom obogaæivanja prehrane, prevencije bolesti, poveæavanja tjelesnih sposobnosti i poveæavanja miiæne mase, ali uz preduvjet da nisu lijek (Kulier, 2002). Ove dvije definicije definici je dobro æe dopuniti i slubena Nacionalnog instituta za zdravlje SAD odnosno njihovog Ureda za suplemente koja glasi: «Suplement je svaki proizvod osim duhana koji je namjenjen nadopuni prehrane, a sadri jednu od slijedeæih komponenti vitamine, minerale, bilje ili ljekovito bilje, njihove koncentrate ili ekstrakte ili pak njihove smjese. Suplementi se na tritu distribuiraju kao tablete, kapsule, praci pra ci i otopine, a mogu se pakovati posebno ili dodavati konvencionalnoj hrani» (National Institute of Health, Office of Dietary Supplements, 1994.). Velik doprinos u primjeni suplemenata u sportskom treningu imala su i znanstvena istraivanja. istraiva nja. Ozbiljnija istraivanja na podruèju sportske suplementacije poèela su krajem 80-ih. Osobit pomak u ovom smislu napravio je vedski znanstvenik Dr Eric Hultman na Karolinska institutu u Stockholmu, koji je istraivao brojne suplemente, a meðu njima i suplement 90-ih, kreatin. Pored kreatina, javlja se i velik broj drugih suplemenata, koji se koriste kao dodaci prehrani, a koji imaju velik utjecaj na unapreðenje sposobnosti i optimalizaciju tjelesnog sastava. Cilj je ovog èlanka da prui najelementarnije informacije o koritenju suplemenata s ciljem maksmiziranja efekata kondicijske pripreme. Ogromna je kolièina informacija o sportskim suplemena tima koji su u upotrebi danas, no namjera je autora, zadrati se samo na onim informacijama bez kojih niti kondicijska priprema, a niti prehrana sportaa ne moe nositi karakteristiku «optimalan».
2. OSNOVNE DEFINICIJE su komponente hrane koje osiguravaju energiju, slue kao gradivni materijal i/ili reguliraju metabolièke funkcije. Tijelu su za preivljavanje potrebni est osnovnih tipova nutrijenata: voda, proteini, ugljikohidrati,, masti, vitamini i minerali. Nutrijente djelimo na makronutrijente (voda, proteini, ugljikohidrati ugljikohidrati i masti) i mikronutrijente (vitamini i minerali). Optimalna prehrana je najbolja moguæa prehrana, za razliku od adekvatne prehrane koju karakterizira odsustvo znakova deficita, normalne metabolièke funkcije i normalnu razinu rezervi nutrijeneta. Suplementi se procjenjuju kroz kriterije efikasnosti, efikasnosti, sigurnosti i legaliteta. Efikasnost znaèi da koritenje odreðenog suplementa proizvodi ergogene, e rgogene, termogene ili hipertrofijske efekte. Utjecaj na poveæanje radnog kapaciteta miiænog sustava, aerobnog ili anaerobnog, nazivamo ergogenim, dok neto to utjeèe na poveæanje metabolizma s ciljem redukcije masnog tkiva nazivamo termogenim. Katabolièko oznaèava neto to se odnosi na razgradnju tkiva, to je suprotno anabolièkom koje oznaèava neto to se odnosi na izgradnju tkiva. Antikatabolièko oznaèava neto to zaustavlja katabolizam, odnosno razgradnju tkiva. Ono to djeluje antikatabolièno, djeluje anabolièno, tj. pospjeuje anabolizam. Najèeæe se ovi pojmovi veu za miiænu hipetrofiju, koja oznaèava poveæanje kolièine miiæne mase. Lai proizvoðaèa pripadaju kategoriji koja se uglavnom odnosi na kriterij efikasnosti suplementa. Èesta je prodaja suplemenata za koje dosada u nijednom istraivanju nije potvrðen utjecaj na ono to je navedeno u reklami proizvoðaèa. Nutrijenti
108
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
Proizvoðaèi vrlo èesto samo na osnovu nepotvrðenih hipoteza preporuèuju i prodaju suplemete koji bi trebali biti korisni u neèemu. Zbog toga bi se kondicijski treneri trebali ogranièiti na upotrebu samo onih suplemenata efikasnosti kojih je dokazana u znanstvenim istraivanjima. Sigurnost znaèi da primjena suplementa u preporuèenim dozama nema tetnih nuspojava. Legalitet znaèi da koritenje suplementa nije zabranjeno zakonom, odnosno uredbama Meðunarodnog olimpijskog odbora, te niti jedne meðunarodne sportske federacije.
E M E T E Æ P O
3. MODEL SUPLEMENTACIJE SPORTAA Tri su osnovna cilja suplementacije sportaa u optimalizaciji kondicijske pripreme. Jedan se odnosi na poboljavanje zdravlja sportaa, drugi na poboljavanje tjelesnih sposobnosti, a treæi na optimalizaciju tjelesnog sastava. Model suplementacije sportaa, primjenjiv u kondicijskoj pripremi sportaa prikazan je na shemi 1. Poboljanje zdravlja, sposobnosti i izgleda tijela
Poboljanje
Poboljanje tjelesnih
Poboljanje tjelesnog
zdravlja
sposobnosti
sastava
Izbjeæi dijetni deficit, ubrzati oporavak i ublatiti bol
Poveæati radni kapacitet miiænog sustava (anaerobni i aerobni)
Poboljšanje zdravlja
Ergogeni efekt
Minerali i vitamini Proteini eljezo
Antioksidansi Kalcij Vitamin C Glukozamin-sulfat Hondrotin-sulfat
Kreatin L-glutamin L-karnitin Kofein BCAA
Poveæati miiænu masu
Hipetrofijski efekt
Proteini BCAA HMB Kreatin Krom L-glutamin Arginin Ornitin OKG Androstenedion Tribulus Terrestris
Ubrzati metabolizam
Smanjiti energetski unos
Termogeni efekt
Kontrola apetita
Piruvat L-kartnitin HCA Efedrin Kofein Aspirin
Citosan Efedrin
Shema 1. Model suplementacije sportaa (modificirano (modifici rano po Clark, 2001)
Velik znaèaj u poboljanju zdravlja u kontekstu kondicijske kondic ijske pripreme ima izbjegavanje eventualnog eventua lnog deficita nutrijenata, to æe u velikoj mjeri utjecati na skraæivanje skraæiva nje vremena potrebnog za oporavak, pa na taj naèin na èin utjecati i na poboljanje tjelesnih sposobnosti, osobito na poveæanje radnog kapaciteta miiænog sustava. Dr ugi cilj u optimalizaciji kondicijske pripreme se odnosi na poboljanje tjelesnih sposobnosti, to podrazumjeva poveæanje radnog kapaciteta miiænog sustava (aerobnog i anaerobnog), te poveæanje miiæne mase. Poveæavanje radnog kapaciteta miiænog sustava se moe odrediti kao ergogeni efekt, dok se poveæanje kolièine miiæne mase moe odrediti kao hipertrofijski efekt. Hipetrofijski efekti je vana komponenta i u optimalizac iji tjelesnog sastava sportaa, gdje jo vanu ulogu imaju ubrzanje metabolizna metaboliz na (termogeni efekt) i smanjenje energetskog energetsko g unosa kontrolom apetita.
4. EFIKASNO, SIGURNO, LEGALNO U skladu s definiranim kriterijima za procjenu pojedinih suplemenata, u ovom poglavlju bit æe analizirani legalni suplementi, dakle oni suplementi èije koritenje nije zabranjeno uredbom Meðunarodnog Olimpijskig odbora, te niti jedne meðunarodne sportske federacije. Takoðer, bit æe procjenjeni samo oni suplementi èije je koritenje
109
Draen Harasin
NUTRITIVNI SUPLEMENTI U KONDICIJSKOM TRENINGU SPORTAA
E M E T E Æ P O
110
je sigurno, a to su oni koji nemaju tetnih nuspojava tijekom koritenja koritenja u preporuèenim dozama, to je potvrðeno u znanstvenim istraivanjima. istraivanjima. I na kraju, vrlo vaan kriterij, onaj najvaniji s aspekta kondicijskog treninga, je kriterij efikasnosti, koji govori o postojanju ergogenih, termogenih, ili hipertrofijskih efekata suplementa. Vitamini su mikronutrijenti potrebni stanicama za odvijanje specifiènih kemijskih reakcija. Tako vitamin A osigurava pravilnu funkciju vida, vitamini A i C imaju vanu ulogu u jaèanju imuniteta, Vitamini B skupine vanu ulogu u kontroli metabolizma (sinteza proteina, metabolizam ugljikohidrata), vitamin D vanu ulogu u apsorpciji nutrijenata (npr. pomau kalciju u fosforu da iz hrane doðu u krvotok), folna kiselina i tiamin vani u funkciji ivèanog sustava, a svi antioksidansi pomau u zatiti stanica od oteæenja koja nasta ju oksidacijom. Iako se vode rasprave o tome dali sportai trebaju veæu kolièinu vitamina od obiène populacije, izgleda logièno da sportai, koji imaju jaèi metabolizam ugljikohidrata, poveæanu sintezu proteina, veæe oksidacije i aktivnost ivèanog sustava, imaju i veæe vitaminske vita minske potrebe. Te poveæane potrebe mogu se bez problema nadoknaditi nad oknaditi kad je rjeè o vitaminima topivim u vodi (B-kompleks, C), jer se viak moe izluèiti mokrenjem, to nije sluèaj s vitaminima topivim u mastim (A,D,E), jer bi viak nagomilavajuæi se u masnom tkivu mogao izazvati hipervitaminozu. ba lans tekuæina i elektrolita, stoga je, buduæi Minerali su veoma vani za zdravlje kostiju, transport kisika, te balans da imaju jaèi metabolizam sportaima vano suplementacijom izbjeæi deficit. Kalcij, fosfor, magnezij, eljezo te elektroliti natrija, kalija i klora èesto se nazivaju osnovni minerali. Cink, jod, selen, bakar, klor i krom su elementi koje nalazimo samo u tragovima. eljezo kao sastojak hemoglobina i mioglobina ima veliku ulogu u transportu kisika i koritenju energije. Nedovoljan unos kalcija inhibira mineralnu gustoæu kostiju, pa sportai koji konzumiraju premale kolièine imaju veæu moguènost razvoja osteoporoze, deformacije kotanog tkiva koje dovodi do lakeg oteæenja i loma kosti. Ugljikohidrati su makronutrijenti èija je primarna uloga opskrba energijom. Mogu se podijeliti u tri grupe s obzirom na sloenost molekule eæera od koje se sastoje. Monosaharidi (glukoza, fruktoza i galaktoza) se sastoje od jednostavnih molekula eæera, disaharidi (saharoza, laktoza i maltoza) su sastavljeni od dvije molekule jednostavnih eæera, a polisaharidi (krob, glikogen) su kompleksni ugljikohidrati, te sadre u sebi tisuæe molekula glukoze. Glikemièki indeks klasificira namirnice prema tome koliko visoko i koliko dugo podiu razinu glukoze, a tako i inzulina u krvi. Namirnice koje se probavljaju brzo brz o i naglo diu razinu glukoze u krvi imaju visok glikemièki indeks. Najèeæe se jednostavniji ugljikohidrati probavljaju bre i imaju veæi glikemièki indeks, no ne mora uvijek biti pravilo, jer ovisi o brojnim faktorima kao to su priprema hrane, kolièina hrane, kombinacije namirnica u obroku, doba dana itd. Namirnice koje trebaju due vrijeme da bi se probavile, a time sporije poveæavaju razinu glukoze u krvi (stimuliraju manje izluèivanje inzulina) imaju nii glikemièki indeks. Ako je cilj brzo nadoknaditi glukozu, odnosno glikogen koristiti æe se ugljikohidrati s visokim glikemièkim indeksom. Istraivanja su takoðer pokazala da sportai ukljuèeni u intervalne aktivnosti visokog intenziteta, (nogometai) takoðer postiu bolje rezultate kod unosa veæe kolièine ugljikohidrata. Ipak veæina sportaa kod kojih je dominantna snaga i brzina i koji ne treniraju aerobno vie od jedan sat dnevno (sprinteri, koarkai, hrvaèi, odbojkai), ne trebaju unositi toliko veliku kolièinu ugljikohidrata (Kreider, 1998.). Suplementacija ugljikohidratima ugljikohidrati ma vri se prije, za vrijeme i poslije treninga. Prije treninga (od 30 minuta do 3 sata) se suplementira kompleksnim ugljikohidratima, za vrijeme treninga se daje izotonièna kombinacija glukoz e i fruktoze, a poslije treninga kombinacija kompleksnih ugljikohidrata, fruktoze i glukoze. Sloeniji ugljikohidrati su potrebni prije treninga jer ima dovoljno vremena za probavu i skladitenje, a bolje je da se to odvija bez prevelike inzulinske reakcije. Tijekom treninga vanija je i hidracija, pa se suplementira suple mentira 5-10% otopinom glukoze kojo su dodani minerali i vitamini. Èetiri sata nakon treninga je najveæa potreba za ugljikohidratima (Colgan, 1993.), pa je suplementacija jako vana. Idealna smjesa ugljikohidrata sadri sloene ugljikohidrate, jer je metabolizam povien oko 4 sata, pa je dobro da su cjelo vrijeme prisutni u krvotoku. Osim kompleksnih ugljikohidrata smjesa sadri i male kolièine glukoze (zbog aktivnosti enzima glikogen sintaze koja kontrolira skladitenje glikogena, visok glikemièki indeks je poeljan jer se glikogen sintaza nakon nekog vremena povlaèi) i fruktozu jer se glikogen u jetri koja skladiti polovicu ukupne rezerve najbolje moe nadoknaditi fruktozom. Iako su kod pojedinih autora navedene univerzalne univerza lne kolièine, npr. 225 g poslije treninga bez obzira na specifiène z ahtjeve (Colgan, 1993.) autor je miljenja da æe kolièina suplementa ovisiti o spolu, dobi, sportskoj sktivnosti, intenzitetu i trajanju treninga.
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
Proteini su makronutrijenti koji imaju gradivnu funkciju u tijelu. Sastoje se od aminikiselina, te se odnos u kojemu
su aminokiseline koje se u proteinu nalaze sukladne s proteinima u tijelu naziva «kvaliteta proteina». «Protein visoke kvalitete», «visoke bioloke vrijednosti», «kompletan protein», sinonimi su koji opisuju aminokiselinsku strukturu koja je slièna onoj koj je potrebna potre bna tijelu. Kada procijenjujemo individualne potrebe za proteinima u obzir se moraju uzeti kolièina kalorija potrebna iz ovog nutrijenta i bioloka vrijednost proteina. to su proteini veæe bioloke vrijednosti, potrebna je manja kolièina. Veæe su potrebe za proteinima kod sportova snage. Istraivanja su pokazala da se potrebe u tom sluèaju mogu poveæati i do 1,7 g/kg tijelesne teine (Lemon, 1998.). Na tritu su prisutne 3 vrste proteinskih suplemenata. Jednu grupu èine cijeli proteini (polipeptidi), drugu hidrolizati (dipeptidi, tripeptidi), a treæu aminokiseline u slobodnoj formi. Istraivanja na ivotinjama pokazala su da suplementacija hidrolizatima uzrokuje duplo veæu retenciju duika od cijelih proteina, a sedam puta veæu od aminokiselina u slobodnoj formi (Zaloga, 1990.). Ovo se objanjava time to je ljudski organizam tijekom povijesti cijelo vrijeme primao hranu u kojoj je dobivao cijele proteine, pa se je razvio i sustav za absorpciju i retenciju upravo na osnovu toga. Cijeli proteini nakon to dospiju u tijelo prvo se razgraðuju na dipeptide i tripeptide, koji su nosioci informacija na osnovu kojih se proizvodi somatomedin C, vaan anabolièki stimulator. Hidrolizati se sastoje od dipeptida i tripeptida, pa je uèinak na proizvodnju somatomedina C veoma velik. Cijeli proteini se do te forme postepeno razgraðuju, a kako zahtijeva odreðeno vrijeme, uèinak je slabiji. Slobodne aminokiseline ne utjeèu na proizvodnju somatomedina C, pa nema ni anabolièkog efekta (Colgan, 1993.). No, ovo ne znaèi da slobodne aminokiseline nemaju svoju primjenu u suplementaciji. Osobito su znaèajne neke od njih kao to su aminokiseline razgranatog lanca leucin, izoleucin, valin (BCAA), te aminoliseline glutamin, arginin, ornitin, itd. Istraivanja su pokazala da je tijekom treninga najveæa potronja aminokiseline glutamin, te aminokiselina razgranatog lanca leucin, izoleucin i valin. Pri tome 60% svih aminokiselina u skeletnim miiæima èini glutamin (Paaliæ, 1999.), a treæinu ukupne kolièine proiteina u tijelu èine aminokiseline razgranatog lanca (BCAA) (Colgan, 1993.). Suplementacija aminokiselinama aminokiselinama razgranatog lanca 1-2 sata prije treninga, moe «uparati» testosteron tijekom treninga, te utjecati na veæu kolièinu testosterona poslije treninga, to ima anabilièki efekt. Gubici glutamina tijekom treninga mogu biti i do 30 g i ako se taj gubitak ne nadoknadi u kratkom vremenskom intervalu, dolazi do opadanja proteinske sinteze. Suplementacija glutaminom podrava izgradnju miiæa i ubrzava regeneraciju nakon treninga (Paaliæ, 1999.). je najprodavaniji suplement 90-ih. Od 1832, kada ga je francuski znanstvenik Chevreul Kreatin monohidrat je nazvao grèkim imenom za fascinira znanstvenike svojom ulogom u metabolizmu skeletnih miiæa. Prva ozbiljnija istraivanja kreatina kao sportskog suplementa krajem 80-ih napravio je vedski znanstvenik Eric Hultman na Karolinska institutu u Stockholmu. Hultmanovo istraivanje istraivanje objavljeno je tek 1992. godine u èasopisu Clinical Scince, a prvo sustavno koritenje kreatin monohidrata zabiljeeno u pripremama atletièara britanskog tima za Olimpijske igre iste godine u Barceloni. Smatra se da su upravo zbog toga britanski atletièari postigli neoèekivano dobre rezultate. Iz dosadanjih istravanja istravanja moe se zakljuèiti da se kreatinskom suplementacijom moe poveæati koncentracija kreatina u miiæima za 20%-50%, a poveæana koncentracija kreatina kroz veæe moguænosti ispoljavanja ispoljavanja snage na treningu i ubrzani oporavak poslije treninga rezultira poboljanjem sposobnosti sposobnosti za 5-7%. Suplementacija kreatinom ima utjecaj na sposobnosti u osnovi kojih lee fosfageni energetski mehanizmi, prvenstveno u poveæavanju sposobnosti koje su dominantno potrebne u radu s vanjskim optereæenjem. No, evidentno je da postoji i utjecaj na sposobnosti odgovorne za produeni anaerobni rad u trajanju do 90 sekundi maksimalnim intenzitetom (Volek i sur., 1997.). Kratkoroèna suplementacija kreatinom u trajanju od 5-7 dana utjeèe na poveæavanje ukupne tjelesne mase i to uglavnom zbog retencije vode, dok dugoroèna suplementacija suplementacija u trajanju od 8-140 dana utjeèe na poveæavanje ukupne tjelesne mase, ali i nemasne komponente, uglavnom miiæne i to zbog poveæanog sadraja miofibrilarnih proteina u miiænim vlaknima. Ako se uzima kolièina od 0.3g/kg tjelesne mase dnevno, punjenje se zavri zavr i nakon 5-6 dana, pa se doza moe smanjiti na npr.0.03g/kg dnevno. Istraivanja su pokazala da oralna suplementacija kr eatin-monohidrata u kolièini od 0.03g/kg tjelesne mase dnevno poveæava ukupne prièuve kreatina u miiæima tijekom 28 dana (Hultman i sur., 1996.). Nakon ovog perioda dovoljne su i manje doze da bi se kolièina kreatina odravala u miiæima. Ovaj naèin, respektirajuæi ciljeve i potrebe, bi u kondicijskom treningu treningu trebao biti puno bolji. Iz svega navedenog moe se zakljuèiti da bi sportai trebali izbjegavati visoke doze kroz dui period jer izgleda da nemaju veæeg efekta u odnosu na manje doze, te æe izbjeæi nepotrebnu retenciju vode. Suplementacija kreatinom nije zabranjena od strane Meðunarodnog olimpijskog odbora, i niti jedne Meðunarodne sportske federacije. Dosada nisu
E M E T E Æ P O
111
Draen Harasin
NUTRITIVNI SUPLEMENTI U KONDICIJSKOM TRENINGU SPORTAA
E M E T E Æ P O
utvrðeni tetni utjecaji suplementacije kreatinom, èak ni pri suplementacijam suplementacijamaa kroz vremenski period od 5 godina (Poortmanss i Francaux, 1999.). (Poortman Ovisno o vrsti sportske aktivnosti, periodu godinjeg ciklusa, individualnim karakteristikama sportaa, te u skladu s tim i ciljevima treninga koji su postavljeni, optimalna suplementacija æe se razlikovati. Nemoguæe bi bilo dati jedan univerzalni recept suplementacije za sve sportove, sve sportae i sve tipove treninga u razlièitim periodima godinjeg ciklusa pripreme. Jedna od najbitnijih karaktetistika, koja je uzrokovala naglu progresiju rezultata u velikom broju sportskih aktivnosti je jakost kao esencijalna komponenta velikog broja ljudskih sposobnosti (brzinska jakost, jakosna izdrljivost, maksimalna jakost, elastièna jakost...). Vrlo vaan vremenski interval u kojem svakako treba intenzivno suplementirati je vezan uz sam trening jakosti i snage (opæenito brzinsko-jakosni trening), odnosno pored vremenskog intervala trajanja trajan ja samog treninga i period prije i poslije treninga. Stoga æe se predstaviti jedan model suplementacije (tablica 1) zasnovan na znanstvenim istraivanjima, te potvrðen u praksi. Tablica 1. Model suplementacija za brzinsko-jakosni trening (trening s teretom, sprinterski trening, skokovi, bacanja, intervalni trening) Suplement Kompleksni ugljikohidrati Glukoza Fruktoza Vitaminsko-mineralna Whey protein Glutamin BCAA Kreatin monohidrat
Prije treninga
Za vrijeme treninga
x
Poslije treninga Neposredno 30 min. -do poslije nekolko sati x x x
x x x
Kolièine suplemenata nisu navedene, jer ovise o individualnim karakteristikama sportaa, postavljenim ciljevima treninga, te o intenzitetu i trajanju treninga.
x x x
5. ZAKLJUÈAK Suplementacija sportaa je najbolji naèin za ublaavanje deficita, def icita, odnosno razlike izmeðu adekvatne i optimalne prehrane, odosno, jednostavnije reèeno najbolji naèin optimalizacije prehrane. Buduæi da je piramida prehrane takva da, kad bi bila optimalna za prosjeènu populaciju, za sportae, osobito u nekim sportovima ne bi bila optimalna, a pitanje je, zbog velikih energetskih zahtijeva kondicijske pripreme, da li moe biti i adekvatna. Popuna deficita izmeðu adekvatne i optimalne konvencionalnom hranom bila bi, buduæi da se trenira i vie puta dnevno, preveliko optereæenje za z a probavni sustav, koji vjerojatno ne bi ni uspio dopremiti potrebnu kolièinu nutrijenata do tkiva. Zbog toga se koriste suplemenati iz grupe makro- i mikronutrijenata (proteini, ugljikohidrati, vitamini, minerali). No, osim osnovnih zdravstenih razloga u izbjegavanju deficita, veliku korist u poboljavanju sposobnosti i optimalizaciji tjelesnog sastava suplementi pruaju i u poticanju ergogenih, termogenih, odnosno hipetrofijskih efekata, te kontroli apetita. Ova grupa suplemenata katalizira odreðene procese u tijelu èovjeka, pa zbog toga poboljava efikasnost usmjerenih kondicijskih kondicijskih programa, ili jednostavno, ubrzava oporavak izmeðu dva treninga, te na taj naèin omoguæuje vie trenanih stimulusa u odreðenom vremenskom intervalu, pa tako optimalizira kondicijski trening sportaa.
6. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5.
112
6. 7. 8.
Armsey T.D. Armsey T.D.,, Green G.A. G.A. (1997.) (1997.):: Nutrition Nutritional al Suplemmen Suplemments: ts: Scienci Scienci vs. vs. Hype. Physica Physicann Sports Med. Med. Antonio, J., Stout, Stout, J.(2001.): J.(2001.): Sports Suplements. A Lippincott Lippincott Willi Williams ams and and Wilkins, Wilkins, Wolters Kluver Compani. Balsom P.D., Soderlund K., Ekblom Ekblom K.(1994. K.(1994.): ): Creatine Creatine in humans humans with with special special referenc referenceto eto creatine creatine suplementation. suplementation. Sports Med. 18: 268-280. Colgan, Col gan, M.(19 M.(1993.) 93.):: Optimum Optimum Sport Sportss Nutriti Nutrition. on. Advanc Advanced ed Researc Researchh Press, Press, New York. York. Hultman Hultm an E., Soderlun Soderlundd K., Timmons Timmons J.A., J.A.,Ceder Cederblad blad G., G., Greenhaff Greenhaff P.L.(1 .L.(1996.): 996.): Muscle creaine creaine loadin loadingg in men. men. J. Appl. Physiol. 81:232-237. Paaliæ Paa liæ E. (1999. (1999.): ): Farmako Farmakolok lokaa sredstva sredstva za oporav oporavak. ak. Univer Univerzite zitett u Sarajevu, Sarajevu, Fakult Fakultet et sporta. sporta. Reents Ree nts S. (2000. (2000.): ): Sport Sport and Exercis Exercisee Pharmaco Pharmacology logy.. Human Human Kinetics, Kinetics, Cham Champaig paigne, ne, IL. IL. Volek J., J., Kraemer Kraemer W.(1996.) W.(1996.):: Creatine Creatine Supplement Supplementation: ation: Its Effect Effect on on Human Muscula Muscularr Perfomance Perfomance and and Body Composition. J. Strenght and Cond Res. 10(3): 200-210.
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
FARMAKOLOKA SREDSTVA OPORAVKA (kritièki osvrt)
E M E T E Æ P O
Emir Paaliæ Univerzitet u Sarajevu Fakultet za fizièku kulturu
1. PROLOST Kada se vratim u kasne 80-te, i pogledam tadanje trite suplementima na naim prostorima, prizor zaista izgleda skromno. Nije ni mjesto, a ni vrijeme da imenujem tadanje proizvoðaèe i dobavljaèe, ali sada mogu odgovorno tvrditi da je to bio lov u mutnom i elja za brzom zaradom. Èast izuzecima, oni æe se lako prepoznati. Jo se uvijek sjeæam tog vremena, loeg ukusa pjeskovitih struktura praha i probavnih smetnji. Moram priznati da je tada bilo lake doæi do nedozvoljenih sredstava sredsta va nego do kvalitetnih suplemenata. Klasièni dileri nisu postojali, bilo je dovoljno da poznajete nekoga u apoteci i rijeili ste problem. Iza njihove upotrebe stajali su nai najveæi autoriteti iz oblasti medicine, htjeli to oni priznati ili ne. Ne treba nas èuditi èinjenica da su sportai nakon ostvarenog rezultata bacali u zrak prvo doktora pa onda trenera. Odgovornost su snosili i treneri, jer su na sportaima eksperimentirali sa blijedim i poluistinitim iskustvima koja su donosili sa meðunarodnih sportskih dogaðaja, prvenstveno sa istoka. Rezultat je njima predstavljao lovorike i slavu, a sportaima rjeavanje egzistencijalnih problema. Zar je danas drugaèije?
2. SADANJOST Pri prvom pogledu na bilo koji èasopis koji se bavi fenomenom fitness-a, u najmanju ruku nas uhvati nelagoda od svog arenila kantica, ivopisno nacrtanih strukturnih formula èarobnih kemijskih spojeva, slikovito prikazanih petnaestodnevnih morfolokih transformacija, supstitucijskih procesa masnog u odnosu na miiæno tkivo i neizostavnih osmijeha suverenih ampiona koji prstom pokazuju na kutiju od èijeg su sadraja sagraðeni. Problem bi bio puno manji da se radi o jednom ili dva proizvoðaèa, ali njih je na desetine, stotine. Koji je pravi i da li je ba sve istina to nam tamo reklamiraju? Slièna situacija je i sa nedozvoljenim sredstvima, olakavajuæa okolnost su privatne apoteke. Ako ba elite biti sigurni u ono to æete uzeti, pripremite novèanik i popijte kavu sa vlasnikom. Druga varijanta su lokalni dileri koji nemaju milosti. Sve je stvar izbora, sve je legalno ali u princ ipu zakonom zabranjeno. Nisam jo nikoga upoznao tko je izdravao kaznu zatvora zbog dilanja anabolièkih steroida i sliènih supstanci. Na tritu ih ima jer su momci iz mog bloka preko noæi poprimili izgled «buhtlica», glas im je mutirao i vrlo su agresivni. Ja to ne bih nazvao transformacijom, prikladniji je izraz metamorfoza. Zdravlje, ma nije vano tek im je osamnaest!
3. TRENING Sada postavimo stvari na svoje mjesto. Imamo I mamo pred sobom sportae. Obavili smo kompletan protokol koje g èine lijeènièki pregledi, dijagnostika, planiranje, programiranje, zatim jo odaberimo bilo koji fazu periodizacije. Kada sve saberemo i oduzmemo trenerski dio posla traje dva do èetiri sata dnevno. Uèinili smo sve da izbacimo organizam sportaa iz ravnotee. Moramo priznati da to nije teko i uvijek æemo uraditi vie da bi bili sigurni. Smatram da je sljedeæi zadatak puno tei, a to je povratak u homeostazu za kompenzatornim suportom za sljedeæa naprezanja. Ako se ne desi taj proces neminovno dolazi do pretreniranosti i negativnih kumulativnih efekata. Puno smo uloili da bi se kockali sa oporavkom. 113
Emir Paaliæ FARMAKOLOKA SREDSTVA OPORAVKA
E M E T E Æ P O
4. RAZGOVOR I LOE NAVIKE Kada razgovaram sa spotraima o ovom segmentu oporavka i odnosu trenera prema tom problemu uglavnom dolazim do zida utnje. Oporavak je izgleda postao tabu tema i nije èudo to sportai sami sa sobom eksperimentiraju, a znanja crpe iz metode rekla-kazala. Ako se jo u blizini stvori diler suplementima iz automobila kojeg zanima samo profit imamo pun pogodak. Klupski lijeènik koji po obièaju nije specijalist iz oblasti sportske medicine toplo æe preporuèiti neki mineralnovitaminski preparat sa naglaskom na jednu tabletu dnevno i tri konvencionalna, masnoæama bogata obroka, jer nam treba dosta energije za trening. Pojam bioenergetskog sistema vie nije vaan, jer nam sporta zijeva na treningu. Naa periodizacija od maloprije ostaje mrtvo slovo na papiru, dok intenzitet, ekstenzitet i ukupni volumen optereæenja ostaju na stratnim pozicijama. Moda je vrijeme da neto promijenimo.
5. POÈETAK Trka je davno poèela, i stvar je prvenstveno individualna ili ih uzimamo, ili ne uzimamo. Volio Volio bih i sam imati boljeg trening partnera od suplemenata, suplemena ta, ali se nije jo pojavio. Èinjenica je da suplementi nemaju karakteristiku ovisnosti ali zato pored ostalih osobina savreno sugestivno djeluju. Kada jednom poènete sa njihovom upotrebom i postanete jaèi, bri, izdrljiviji nikada vie neæete eljeti trenirati bez njih, to je sasvim normalna reakcija i nemojte se stidjeti zbog toga. Èesto èujem sportae kako se hvale da ne uzimaju nita (misle na suplemente). Pored toliko truda, istraivanja, i iskustava na tom polju njihove izjave mi zvuèe poput tragedije. Ekonomska situacija postavlja norme u ivotu pa je tako i u sportu. Ovo se odnosi na improvizirane suplementacijske programe po sistemu koliko para-toliko par a-toliko muzike. Osobno smatram da je bolje ne uzimati nita jer princip sinergije vrijedi i za suplemente, i ne pripadam onoj skupini koja kae da je u organizmu bolje imati bilo kakav kemijski spoj nego nikakav.
6. ZAKLJUÈAK Razgovarajte sa sportaima, objasnite im prednosti i nedostatke dodataka konvencionalnoj prehrani. Educirajte sportae da prepoznaju makro i mikronutrijente u grupama hrane, te postepeno mijenjajte njihove prehrambene navike. Pri izradi jelovnika konzultirajte kalorijske tablice ili upotrijebite softverski paket. Analizirajte reime rada u trenanom procesu i prema njima prilagodite suplementiranje. Sagledajete sve eventualne nedostatke i propuste kod planiranja obroka i utvðivanja ukupnog kalorijskog bilansa. Trenanu distribuciju postavite tako da sportai imaju dovoljno vremena za prehranu i suplementiranje, odnosno asimilacijske procese koji æe osigurati uspjean trening. Promatrajte sportaa po kilogramu tjelesne teine, gradite ga pozitivnim duiènim bilansom, pustite ga da gleda kroz glikogenski prozor, okujte ga razgranatim lancima aminokiselina, dajte mu dovoljno vode, vitamina i minerala. Vrhunska sportska izvedba u jednom svom dijelu zavisi od dobro projektiranog odnosa konvencionalne sportske prehrane i sportskih suplemenata, a koliki je taj dio saznajte sami. Nadam se da æemo sva prola i buduæa iskustva zajedno podijeliti.
114
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
E M E T E Æ P O
HIDRACIJA SPORTAA Darija Vraneiæ1, Iva Alebiæ1, Zvonimir ataliæ2 Vitaminoteka d.o.o. Prehrambeno biotehnoloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu 1
2
1. UVOD Tjelesne tekuæine i ravnotea elektrolita esencijalni su segmenti optimalne fizioloke funkcije organizma. Tijekom tjelesne aktivnosti, fizièkog rada ili uslijed izloenosti povienoj temperaturi, moe se razviti izvjestan stupanj dehidracije, te dolazi do promjene omjera intracelularne i ekstracelularne tekuæine. Tjelesna i kognitivna sposobnost slabe pri dehidraciji od 1-2 %, a do kolapsa organizma dolazi pri pr i gubitku vode od 7 %. Buduæi da tjelesne potrebe za unosom vode variraju u ovisnosti o brojnim èimbenicima, teko je donijeti opæenite preporuke za nadoknadu vode. Sporta s normalnom kolièinom ukupne tjelesne vode nalazi se u stanju euhidrac ije. Stanje s manjom kolièinom ukupne tjelesne vode od normalnog je hipohidracija i posljedica je dehidracije. Hiperhidracija je stanje s poveæanim sadrajem tjelesne vode.
2. HIPOHIDRACIJA Hipohidracija nepovoljno utjeèe na sportske rezultate, oteava termoregulaciju i dugotrajnije aerobno vjebanje. Takoðer nepovoljno utjeèe na kognitivne funkcije i brzinu pranjenja eluca. Ovi efekti su najjaèe izraeni u toplijoj klimi. Slabija tjelesna sposobnost se oèituje pri nedostatku tekuæine u kolièini od 1.8 % tjelesne mase (TM), meðutim efekti su izraeni pri svim stupnjevima hipohidracije, proporcionalno stupnju hipohidracije. Do hipohidracije moe doæi ukoliko je znojenje vrlo intenzivno i/ili ako ima malo moguænosti za pijenje tijekom treninga ili natjecanja.
3. HIPERHIDRACIJA Do hiperhidracije najèeæe dolazi uslijed nastojanja sportaa da sprijeèe dehidraciju na naèin da neposredno prije samog natjecanja unose velike kolièine koliè ine tekuæine. Takvom se praksom povisuje sadraj ukupne tjelesne vode, poveæava se volumen plazme i postiu se bolji rezultati. Nekoliko istraivanja je pokazalo da bolji status hidracije znaèi bolje podnoenje viih temperatura, produljuje se vrijeme vjebanja pri viim temperaturama, lake se postie razina aerobnog kapaciteta. Meðutim, postoje potencijalne mane takvog jednostavnog visokog unosa tekuæine. Veæina unesene tekuæine se izluèi urinom, to moe biti smetnja ako se javi potreba za mokrenjem neposredno prije natjecanja natjeca nja ili u njegovim ranim fazama. Takoðer se pokazalo da neugoda u elucu zbog veæe kolièine vode pogorava sposobnost provoðenja umjerenih do jako intenzivnih vjebi. Iako rijetko, i to samo kod tome podlonih pojedinaca, uslijed prevelikog unosa tekuæine, moe doæi do, hiponatrijemij hiponatrijemijee ili «trovanja vodom». Metoda postizanja hiperhidracije koja se trenutno dosta ispituje ukljuèuje unos malih kolièina glicerola (1-1.2 g/kg TM) zajedno s nekom tekuæinom (25-35 mL/kg TM) nekoliko sati prije treninga. Kad se unese oralno, glicerol se brzo apsorbira i ravnomjerno rasporeðuje u tjelesnim spremitima tekuæine, prije nego se poène polagano metabolizirati preko bubrega ili jetre. Kad se unosi u kombinaciji s obilnom kolièinom tekuæine, osmotski tlak te smjese æe osigurati zadravanje zadra vanje tekuæine i ekspanziju razlièitih spremita tekuæine u organizmu. Najèeæe se na ovaj naèin postie dodatnih 600 mL u odnosu na uobièajeni unos. Utjecaj hiperhidracije postignute pomoæu glicerola na termoregulaciju i aktivnost trenutno nije poznat u potpunosti. Nedosljednost u rezultatima razlièitih raz lièitih studija je posljedica razlièite metodologije, npr. razlike postoje 115
Darija Vraneiæ, Iva Alebiæ, Zvonimir ataliæ HIDRACIJA SPORTAA
E M E T E Æ P O
u koritenom volumenu tekuæine ili uvjetima vjebanja. Neke, ali ne sve studije pokazuju da se hidracijom pomoæu glicerola postiu bolji rezultati u odnosu na hidraciju tekuæinom bez glicerola. Ukoliko buduæe studije potvrde pogodnosti hiperhidracije glicerolom, trebat æe paljivo prouèiti prateæe mehanizme ovog uèinka glicerola. Moguæe nuspojave su muènina, gastrointestinalne smetnje sme tnje i glavobolja. Takve nuspojave su uoèene u nekih, ali ne u svih ispitanika. Rizik od nepoeljnih nuspojava moe se smanjiti pa ljivijom provedbom metode, no svejedno, neki su pojedinci izloeni veæem riziku.
4. HIDRACIJA TIJEKOM TRENINGA Unos tekuæine za vrijeme treninga ovisi o nekoliko èimbenika, pored eði: dostupnost tekuæine, postojanje situacije u kojoj je moguæ unos tekuæine i optereæenost gastrointestinalnog gastrointestinalnog trakta. Nekad su preporuke za unos tekuæine tijekom treninga navodile toèno odreðen optimalan unos, npr. «pij 100-200 mL svakih 2-3 km utrke». Meðutim, preporuke poput ove su se pokazale nepouzdanim i nisu bile odgovarajuæe s obzirom na razlike koje postoje izmeðu razlièitih sportova i izmeðu razlièitih sportaa. Novije preporuke imaju puno praktièniji pristup. Sporta bi trebao odrediti vlastite gubitke znojem i unutar moguænosti svog sporta nastojati postiæi optimalan stupanj hidracije. Preporuèa se vaganje prije i nakon treninga da bi se mogao pratiti deficit tekuæine. Bilo bi dobro da se sportaima za vrijeme natjecanja ili treninga osiguraju ohlaðeni i ukusni napici koje je lako konzumirati. Sporta bi takoðer trebao prepoznati situacije u kojima moe nadoknaditi tekuæinu.
5. REHIDRACIJA NAKON TRENINGA Unatoè agresivnom unosu tekuæine tijekom vjebanja, veæina sportaa moe oèekivati da æe na kraju treninga imati umjereni deficit. Idealno, sporta bi trebao u potpunosti nadoknaditi gubitke u pauzama vjebanja, tako da svako novo vjebanje zapoèinje u stanju euhidracije. euhidra cije. Rehidracija nakon vjebanja moe mo e biti problem kad se radi o deficitu od 2-5 % tjelesne mase i kad je interval izmeðu dva nastupa manji od 6-8 h. Da bi se postigla optimalna rehidracija potrebno je svladati fizioloke izazove kao to je neadekvatan osjeæaj eði, a isto tako i praktiène potekoæe kao to je otean pristup tekuæini. Dodatni izazov za rehidraciju nakon treninga je kontinuirani gubitak tekuæine za vrijeme oporavka, uglavnom preko urina. Voda Voda popijena nakon treninga smanjuje osmolarnost plazme pla zme i koncentraciju natrija, to rezultira pojaèanom diurezom i smanjenim osjeæajem eði. Nekoliko studija je pokazalo da je nadoknada elektrolita, prvenstveno natrija, zajedno s unosom tekuæine, vana da bi se tekuæina zadrala u organizmu i ponovo uspostavila ravnotea. Èak i kada je natrij nadoknaðen, volumen od 150 % u odnosu na deficit je potreban da bi se osigurala ravnotea tekuæine u periodu od nekoliko sati nakon vjebanja. Meðutim, ako se natrij ne nadoknadi, rehidracija æe rezultirati diurezom prije nego nadoknadom tekuæine. Nadoknada natrija i tekuæine moe biti istovremena preko napitaka koji sadre elektrolite. WHO preporuèa koncentraciju natrija od 90 mmol/L za oralne otopine za rehidraciju pri lijeèenju dijarejom uzrokovane hipohidracije. Meðutim, da bi bili ukusni i zadovoljili iri krug potroaèa, potroaèa , komercijalni napici za sportae sadre sadr e 10-25 mmol/L natrija. Dodatne kolièine natrija mogu se osigurati hranom koja sadr i natrij ili dosoljavanjem jela. Diureza takoðer moe biti uzrokovana nekim komponentama komponenta ma iz napitaka koje konzumiraju sportai u stanju hipohidracije. Sporija nadoknada tekuæine se moe oèekivati ukoliko se konzumiraju veæe kolièine kave u satima nakon vjebanja. Konzumiranje alkoholnih piæa tijekom oporavka takoðer povisuje gubitke urinom.
5.1. Èimbenici koji utjeèu na iskoristivost tekuæine Dva su osnovna èimbenika koja utjeèu na brzinu kojom se unesena tekuæina iskoritava u organizmu. Znanstvena istraivanja su pokazala da se izotonièni izotonièn i napici obogaæeni sa 6 8% ugljikohidrata prazne iz eluca jednakom brzinom kao i voda. S druge strane, stra ne, volumen tekuæine u elucu moe utjecati utjeca ti na brzinu pranjenja eluca, to pokazuje i slika.
116
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
1. Brzina pranjen pranjenja ja eluca eluca 2. Stupanj apsorpcije kroz stijenku tankog crijeva
Na oba navedena èimbenika utjeèe sastav tekuæine koju sportai unose, te se tako ova oba èimbenika i uzimaju u obzir kod proizvodnje sportskih napitaka. Sportski napici moraju biti komponirani tako da zadovolje potrebe za nadoknadom izgubljene tekuæine, osiguraju potrebne kolièine elektrolita i ugljikohidrata, te osiguraju brzo pranjenje eluca i brzu apsorpciju.
E M E T E Æ P O
S obzirom na molalitet, napici se dijele na hipotoniène, izotoniène i hipertoniène.
mogu osigurati odgovarajuæe kolièine tekuæine, a zbog vrlo malog udjela ugljikohidrata posebno su povoljni za osobe koje moraju odravati minimalnu tjelesnu masu (balerine). Ovi napici imaju manju vrijednost osmotskog tlaka od krvi. Izotonièni napici brzo brzo nadoknaðuju izgubljenu tekuæinu te osiguravaju dovoljne kolièine energije za rad miiæa. Ovi napici su dobar izbor za veæinu sportaa. Izotonici imaju jednak osmotski tlak kao krv. Hipertonièni napici imaju za cilj punjenje skladita glikogena u miiæima i u principu nisu pogodni za koritenje tijekom natjecanja ili vjebanja. Hipertonièni napici imaju vii osmotski tlak od krvi. Hipotoniènii napici Hipotonièn
Usporedba karakteristika sportskih napitaka i obiène vode Sportski napitci
Voda
Sadre 6-8 % ugljikohidrata koji podiu razinu energije u miiæima.
Nema energetsku vrijednost.
Sadre idealne omjere elektrolita (natrija i kalija) koji potièu poriv za unosom tekuæine, stimuliraju apsorpciju i pomau retenciju tekuæine.
Sadri tek minimalnu razinu elektrolita, to uzrokuje
Nadomješta elektrolite.
Ne nadomješta elektrolite.
Osvjeavajuæi okusi potièu unos tekuæine.
Bezokusnost ne potièe unos tekuæine.
preuranjeno poticanje bubrega na produkciju urina, te moe doæi do gubitka, umjesto zadravanja tekuæine.
6. ZAKLJUÈAK Osnovni cilj nadoknade tekuæine tijekom vjebanja i natjecanja je osiguravanje normalne hidracije. Na osnovu dostupnih i relevantnih dokaza, American College of Sports Medicine predloio je slijedeæe preporuke o kolièini i sastavu tekuæina koje bi se trebale unositi prije, tijekom i nakon treninga ili natjecanja: 1. Preporuèa se konzumiranje konzumiranje nutricionistièki nutricionistièki izbalansirane izbalansirane prehrane i unos odgovarajuæe odgovarajuæe kolièine tekuæine tijekom perioda od 24 h prije natjecanja, posebno tijekom perioda koji ukljuèuje obroke neposredno prije natjecanja, a s ciljem ostvarenja pravilne hidracije prije vjebanja ili natjecanja 2. Preporuèa se da sporta unese 500 ml tekuæine tekuæine otprilike 2 sata prije vjebanja vjebanja ili natjecanja kako bi osigurao osigurao odgovarajuæu hidraciju kao i izbacivanje suvine tekuæine iz organizma 3. Tijek Tijekom om aktivnosti, aktivnosti, sportai bi trebali unositi tekuæinu u pravilnim pravilnim intervalima u kolièini koja je dovoljna dovoljna da zamijeni gubitak tekuæine usljed znojenja ili konzumirati maksimalno podnoljive kolièine tekuæine
117
Darija Vraneiæ, Iva Alebiæ, Zvonimir ataliæ HIDRACIJA SPORTAA
E M E T E Æ P O
4. Preporuèa se da temperatura tekuæine tekuæine bude neto nia od sobne temperature (izmeðu (izmeðu 15 i 22 °C) i u okusima koji æe sportau biti prihvatljivi. Takoðer je vano da tekuæina sportau bude dostupna i u ambalai odgovarajuæeg volumena kako bi sporta u toku aktivnosti bio to manje ometan 5. Dodatak odreðenih kolièina kolièina ugljikohidrata i/ili elektrolita elektrolita preporuèa se kod sportskih sportskih aktivnosti koje traju due due od 1 sata jer ovi dodaci neæe znatnije utjecati na iskoristivost iskor istivost vode, a mogu poboljati samu aktivnost. to se tièe sportskih aktivnosti koje traju manje od 1 sata, ne postoje signifikantni dokazi koji daju prednost razlièitim sportskim napicima nad vodom. 6. Tijekom intenzivnih intenzivnih i napornih treninga, koji traju due od 1 sata, sportaima se preporuèa unos ugljikohidrata ugljikohidrata u kolièini 30-60 g/h kako bi se omogæila oksidacija ugljikohidrata ug ljikohidrata i sprijeèio umor. Ovo se moe postiæi unosom 600-1200 ml otopine koja sadri 4 8 % ugljikohidrata, na sat. Ugljikohidra ti mogu biti eæeri (glukoza ili saharoza) ili krob (maltodekstrin) 7. Kod dugotrajnih treninga i sportskih sportskih aktivnosti uzimanje soli (0,5 0,7 g/l vode) u rehidratacijskoj otopini moe imati vie prednosti: moe poboljati okus tekuæine, osigurati zadravanje tekuæine, i moguæe sprijeèiti hiponatremiju kod sportaa koji piju prekomjerne kolièine tekuæine.
7. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5.
118
Kleiner,, S. Kleiner S. Water Water:: An An essen essential tial but over overlook looked ed nutr nutrient ient.. J Am Diet Assoc .1999; 200 206 Convertino, Conver tino, V.A., V.A., Armstro Armstrong ng L.E., Coyle, Coyle, E.F., E.F., Sawka, Sawka, M.N., Senay Senay,, L.C., Sherman, Sherman, W.M. W.M. American American College College of Sports Medicine position stand. Exercise and fluid replacement. Med Sci Sports Exerc. 1996; 28: i-vii Burke, Bur ke, L.M L.M.. Nutri Nutriti tiona onall needs needs for for exerc exercis isee in the the heat. heat. Comparative Biochemistry and Physiology Part A. 2001; 128: 735-48 Mahan LK, EscottEscott- Stump S. Krause Krausess Food, Nutriti Nutrition on & Diet Therapy Therapy.. 10.izd. 10.izd. Philadelp Philadelphia:WB hia:WB Saunders, 2000. Murray Mur ray,, R. Flu Fluid id need needss in hot hot and and cold cold env envir ironm onment ents. s. Int J Sport Nutr . 1995; 5(suppl): S62:S73
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
E M E T E Æ P O
OBNOVA GLIKOGENSKIH REZERVI U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREMLJENOSTI SPORTAA Ignac Kulier Nutri-form, Zagreb
1. OBNOVA GLIKOGENA IMA ERGOGENI UÈINAK! Tehniku popunjavanja glikogenskih rezervi razvili su vedski istraivaèi pod vodstvom dr Astrad Hultman prije tridesetak godina i od tada se iroko primjenjuje.Velika veæina autora koji se bave portskom medicinom, slau se da je punjenje rezervi glikogena pravo umijeæe i da meðu ergogenim sredstvima koja bitno doprinose rezultatima, ima poèasno mjesto. To je dakle tehnika koritenja raznih raz nih ugljikohidrata da bi se dobilo pogonsko gorivo u miiæima i jetri.Od trenutka kad se sjedne na bike i stisnu pedale, poèinje potronja energije; od duine staze i brzine kojom se vozi (uspon neæemo raèunati) ovisi kako æe biti rasporeðen taj utroak. Èim se potroe reserve ( miiæi 400 grama, jetra 80 grama i krvna plazma 30 grama) naglo nastupa umor.Taj iznenadni umor rezultat je potpunog ispranjenja svih zaliha glikogena u miiæima. Niti jedan konzumirani energent se ne moe u trenu pretvoriti u energiju miiæa pa je uzaludno piti napitke i konzumirati ploèice! On preventivnim m djelovanjem tj. obnovom rezervi glikogena u miiæima se moe umanjiti ili odgoditi jedino preventivni prije utrke! Pojam - (carboloading) podrazumjeva punjenje rezervi glikogena 3-4 dana prije utrke prema propisanom reimu korak po korak do cilja tj. jesti tjesteninu i piti energetike kako bi unos ugljikohidrata iznosio vie od 0,5 kg dnevno. Premda je sama tehnika tehnika jednostavna, vani su detalji protokola, a postoje i razna sredstva za ubrzavanje procesa (multi-nutrient recovery drinks). Ako se moe uopæe govoriti o tajni, onda se u ovim akceleratorima procesa oporavka glikogena u miiæima zaista i krije tajna. Kanadski istraivaèi su definitivno utvrdili da napitak za oporavak na bazi kombinacije proteina i ugljikohidrata ugljikohidrata ima bolje rezultate od samih ugljikohidrata. Britanski istraivaèi sa Nottingham University su zakljuèili da se kao glikogenski akcelerator u napicima treba koristiti kreatin, koji po njima poluèuje 2 puta bolje rezultate od napitaka sa samim ugljikohidratima!Treba razluèiti dvije moguænosti za oporavak glikogena; prirodnu prir odnu ugljikohidratnu hranu (pageti, peèeni krumpir, banane) ili posebno pripremljene napitke (akceleratore) na temelju kombinacije ugljikohidrata, masti i proteina. Takvi napici (multi-nutrient recovery drinks) sadre i do 10% masne emulzije to je u funkciji balansiranja luèenja inzulina. Buduæi da je bila vrlo prisutna predrasuda o drugaèijem utjecaju visoko glikemiène i nisko glikemiène hrane na punjenje glikogenskih rezervi, australski istraivaèi su ispitali situaciju kod est biciklista koji su vrtili pedale na izdrljivos izdrljivost.t. U dobro kontroliranoj studiji studiji nije se mogla utvrditi nikakva razlika. Pranjenje rezervi glikogena (depletion) se postie za 2-3 sata kontinuiranog treninga kod optereæenja 60-80% VO2max. Ako se intenzitet popne na 90-130 % VO2max, pranjenje je potpuno za svega 15-20 minuta. Za oporavak glikogenskih rezervi u miiæima (uz strogi reim prehrane) potrebno je dvadesetak sati! Iz toga proizlazi pravilo da za vrijeme treninga treba davati tekuæinu za oporavak sa 7-8% ugljikohidrata, ali zato odmah nakon treninga koncentraciju ugljikohidrata treba osjetno poveæati. Kod disciplina u kojima se stalno izmjenjuju sprintevi i usporavanja (nogomet, hokej, koarka) poeljno je za vrijeme svakog prekida uzimati otopine za oporavak, jer æe to vrijediti osobito na kraju igre. Ako se igraèima umjesto toga da samo voda, na kraju igre æe biti totalno iscrpljeni. Najednostavnija otopina za oporavak sastoji se od ukupno 7% ugljikohidrata od èega 5% otpada na glukozne polimere (polikoza) a 2% na fruktozu. Ta se otopina napuni u bidone radi lake manipulacije. Moe se naèiniti èak i u domaæoj radinosti. Pokusi su definitivno pokazali da se davanjem ugljikohidratnih ugljikohid ratnih otopina u dozi 1 gram / minutu za vrijeme treninga ili igre, izdrljivost moe poveæati za èitav sat! Isti takvi pokusi potvrdili su rezultate u uvjetima velike vruæine. Èini se da tada tekuæine za oporavak stvarno imaju ergogeni uèinak! Pogotovo kada se u njih doda 8 grama glutamina. 119
Ignac Kulier
OBNOVA GLIKOGENSKIH REZERVI U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREMLJENOSTI PRIPREMLJENO STI SPORTAA
E M E T E Æ P O
U situaciji kada je potrebno maksimalno punjenje u kratkom vremenu i kada je energetski depo neophodan za prolongirano vrijeme natjecanja ili treniranja, prelazi se na reim re im 7-10 grama ugljikohidrata na kg tjelesne mase. To se postie prealtavanjem distribucije kalorija na 70% od ugljikohidrata odnosno 500 g èistih ugljikohidrata ugljikohi drata dnevno. Kod body buildera ili dizaèa utega ukupna kolièina ugljikohidrata ugljikohidrata moe se poveæati na 800 - 1000 grama dnevno. Naravno, da toliku kolièinu ugljikohidrata treba pratiti i odgovarajuæe poveæanje vitamina B-kompleksa.
2. NOVA TEHNIKA OBNOVE GLIKOGENA (Force feeding) Klasièna metoda obnove glikogenskih rezervi reze rvi brojnim je pokusima i dragocjenim iskustvom mnogih autora usavrena (Force feeding) i svodi se na slijedeæe: Toèno 6 dana prije natjecanja potreban je tzv. ok trening intenziteta 70-75% aerobnog kapaciteta u trajanju od 90 minuta. Toga dana i slijedeæa 2 dana koristi se hrana s 50% kalorija od ugljikohidrata. Poèevi od drugog dana, duina trajanja treninga se smanjuje na 40 minuta. Slijedeæa 2 dana prelazi pr elazi se na hranu sa 70% kalorija od ugljikohidrata a duina trajanja treninga se smanjuje na svega 20 minuta. Zadnji dan se odmara uz hranu sa 70% kalorija od ugljikohidrata. Naime, studirajuæi enzim glikogen sinteazu koji transformira glukozu u glikogen, dolo se do mnogo zanimljivih podataka, pa je shodno tome podeen i novi protokol. No valja napomenuti da nova tehnika neæe poboljati sposobnosti sportaa tijekom prvog sata natjecanja, ali hoæe sasvim sigurno kasnije kada je najpotrebnije. Zato se preporuèuje kod disciplina izdrljivosti (tenis, nogomet).Biciklisti utrke Tour Tour de France koja se smatra jednom od najteih na svijetu, uzimaju 5-6 sati prije utrke 10-12 g/kg tjelesne mase kombiniranih ugljikohidrata, s tim to se energentima napune bidoni na biciklima radi koritenja za vrijeme prve dionice utrke koja je u pravilu preko 150 km. Kod standardnog treninga na kratkim stazama za punjenje uzimaju 5-7 g/kg tjelesne mase kombiniranih ugljikohidrata. ugljikohidra ta. A kada treniraju samo 1 sat dnevno troe 1-4 g/ kg tjelesne mase kombiniranih ugljikohidrata ugljikohidrata dnevno. Natjecanje kod iznimno visokih temperatura, zahtjeva dodatak tekuæe energetike tempom 30-60 g/sat.Forsirano ispranjavanje glikogenskih rezervi (depletion), prije procedure popunjavanja, koje mnogi smatraju zastarjelom tehnikom, jo uvijek se koristi od strane stra ne pojedinih (staromodnih) portaa pa se postavlja pitanje njene svrsishodnosti. Tako je primjerice australijski maratonac Steve Moneghetti opisao sve tjelesne i psihièke muke koje prate takav postupak spominjuæi kod toga izraze konfuzija, nita nije normalno, koma itd. Nedostatak ugljikohi ugljikohidratnog dratnog goriva podjednako pogaða miiæe i mozak; tijelo se prilagoðava i poèinje troiti masti kao izvor energije, ali ako to stanje traje i dalje moe se pojaviti produkcija ketona (ketonemija). Neki smatraju da takav postupak produbljuje glikogenske rezerve, ali jo uvijek za to nema dovoljno dokaza. Treba reæi da u nekim portskim disciplinama gdje se natjecanja natjec anja odvijaju ubrzanim ritmom (tenis) naprosto nema vremena za takve procedure! Kada govorimo o energiji uvijek se sve svodi na reèenicu ugljikohidrati su gorivo za miiæe ali potpuno se zanemaruje èinjenica da su ugljikohidrati pogonsko gorivo i za mozak. Prema tome, mentalna spremnost (koncentracija, sigurnost) ovisi o stanju glikogenskih rezervi. Mala Mala oscilacija u razini glukoze glukoze u krvi i mali poremeæaj u opskrbi ima za posljedicu posljedicu deficit mentalne snage. Taj problem poznaju ahisti, ali i svi drugi vrhunski portai velike koncentracije (primjerice tenisaèi). Na sveuèilitu u Aubumu SAD (Aubum University) istraivaèi su stavili 7 biciklistica na 3 vrste ugljikohidratne prehrane; onu s 13% zatim 54% i na koncu 72% udjela u ukupnoj kalorijskoj distribuciji. to se dogodilo? Testiranje s treningom je trajalo tjedan dana s tim da su mjereni razlièiti parametri. No neto je odmah uoèeno; biciklistice s najmanjim uèeæem ugljikohidrata, veæ sutradan su pale od umora, bile su napete, depresivne i loe raspoloene! Jasno, s najveæim udjelom ugljikohidrata bilo je najmanje problema. Istraivaèi su u svom izvjeæu istakli upravo znaèajne promjene raspoloenja. Zakljuèak: ugljikohidrati su pored ostalog i regulator raspoloenja (mood elevator) to je za vrhunske portae izuzetno vano!
3. UTJECAJ TRENINGA NA OBNOVU GLIKOGENA Trening je vrlo znaèajan èimbenik u podeavanju vrste i velièine potronje energije tj. intenzitet treninga odreðuje vrstu energije za miiænu aktivnost! Za aktivnosti aktivnosti visokog intenziteta (preko 70% aerobne aktivnosti) ili 70% VO2max-a ugljikohidrati slue kao energenti dok za vrijeme odmora ili aktivnosti niskog intenziteta (50% VO2max) masti slue u te svrhe. Kod aktivnosti srednjeg intenziteta, utroak goriva od ugljikohidrata i masti je podjednak. Ako pak trening srednjeg intenziteta prelazi u visoki intenzitet (65-75% VO2max) preteno se 120
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
troe ugljikohidrati, a ako se takva aktivnost nastavi, ugljikohidrati postaju ekskluzivno gorivo. Prema tome mogli bismo reæi slijedeæe; ugljikohidrati su visoko oktansko gorivo super a masti su obièni benzin ili moda jo jednostavnije brzo i sporo gorivo.. «Brzogoreæi energent» - razgradnja glukoze u procesu anaerobne glikolize, ima brzu produkciju ATP-a i jedini je proizvoðaè ATP-a ATP-a na anaerobni naèin , osigurava vie kalorija na litru utroenog kisika (5,01kcal/l) i koriste ga tzv brza miiæna vlakna ATP-a, to je jedini proizvoðaè ATPATP«Sporo goreæi energent», oksidativna fosforilizcija ima sporu produkciju ATP-a, a na aerobni naèin, daje manje kalorija kalor ija na litru utroenog kisika (4,65 kcal/l) i koriste ga tzv spo ra miiæna vlakna. Ako sada pogledamo u kom trenutku nastaju promjene vrste goriva u odnosu na intenzitet treninga, dobivamo slijedeæu sliku; kod samog starta troe se naravno glikogenske rezerve. Kad intenzitet treninga naraste na 65% VO2max naglo rastu miiæni trigliceridi pa je oksidacija masti tada najjaèa. Zatim raste razina glukoze u krvi i potom slijedi poveæana potronja ugljikohidrata koja je najjaèa kod 85% VO2max. Kod 65% VO2max polovica goriva potjeèe od masti premda uèeæe energije masti u ukupnoj potronji polako opada. Masne kiseline i masnoæe iz miiæa su dakle znaèajan izvor energije za discipline izdrljivosti, pa je forsirano skidanje masnoæe (redukcija masnog tkiva) zapravo smanjivanje energetskih potencijala. Upravo to moe biti limitirajuæi èimbenik kapaciteta izdrljivosti za neke portae! Glikogenske rezerve u miiæima æe se isprazniti bre za vrijeme ponavljajuæih treninga visokog intenziteta, to znaèi da æe se umoriti brza miiæna vlakna koja su ovisna o glikolitièkom metabolizmu. metabolizmu. U takvom sluèaju do umora moe doæi za svega 30 minuta. I tu imamo zanimljivosti kod nekih portskih igara kao to je primjerice pri mjerice hokej na ledu koji ima 2 poluvremena po 20 minuta. Ukupno vrijeme provedeno na ledu nije veæe od 25-30 minuta jer se igraèi stalno mijenjaju. Ali i to je dovoljno upravo zbog spomenutih razloga. Oni doguraju upravo upravo do kraja svojih rezervi. Hokej na ledu je tipièna aktivnost visokog visokog ponavljajuæeg intenziteta.Premda mnogi uopæe nemaju predstavu pre dstavu o tome ima li razlike u potronji energije kada je rijeè o vrhunskom portau ili portaici porta ici jer sva su mjerenja uglavnom naèinjena na mukarcima, mukarc ima, razlike ipak postoje, a ima i iznenaðujuæih èinjenica. èinjenica. Mukarci imaju prednost na kratkim prugama, a ene na dugim. ene bolje koriste masti a mukarci su veæi korisnici ugljikohidrata. enama treba manje energije nego mukarcima, zbog èega su veæi tedie. Literatura o tome nije bogata ali i ono malo èlanaka to se moe naæi dosta govori za sebe. portaice konzumiraju umjereno ugljikohidratnu hranu dok portai troe visoko ugljikohidratnu hranu. Naravno, ene imaju veæe zalihe masti od mukaraca i znalaèki ih koriste! Uzmimo primjerice, skijaice i skijae trkaèe na duge staze. I jedni i drugi su mravi, rekli bismo sami miiæi, ali ipak kada se precizno pogledaju olimpijci trenirani za cross cr oss country, mukarci imaju tjelesnu masnoæu ispod 7% dok ene imaju ispod 13%.Ove podatke osobno je spomenuo iskusni iskusni sportski djelatnik dr Luke Bodensteiner, koji je problem istraivao . Mehanizam ove pojaèane oksidacije masti u ena, to im daje stanovitu prednost na dugim prugama, do danas nije objanjen. Postoje samo nagaðanja, a jedno je da su u pitanju hormoni meðu kojima estrogen ima glavnu ulogu.
E M E T E Æ P O
4. ENE SU U PREDNOSTI NA VELIKIM DISTANCAMA (55-100 milja)? Ako su potpuno identièno trenirani i hranjeni, mukarci i ene æe trèati potpuno razlièito; trkaèi æe biti bri na kraæoj distanci od 6 milja, pa i do 13 milja (pola maratona) dok æe ene preuzeti tafetnu palicu na dugim prugama iznad toga (50 milja). Premda mnogim mukarcima uobraenim u muku superiornost to teko pada, priroda se èudno poigrala i enama dala veæu izdrljivost! To To meðutim, nije samo sluèaj kod trèanja; kod plivanja, skijanja i klizanja imamo sliènu pojavu tj. to utrka dulje traje ene su superiornije. Evo primjera; u mjeovitoj utrci na duge staze (140 milja za 24 sata) ene dre svjetski rekord a mukaraca nema ni blizu. Zato? Premda ima vie èimbenika, iskoritenje masnih naslaga kao energenta je presudno. Ima onih koji misle da ene pri kraju utrke (zadnja treæina) trèe kod vieg VO2max. Ovome bi se moglo dodati da ene bolje podnose bol u elucu (grèeve). Svaka usporedba utroka energije ener gije kod pojedinih portskih disciplina je prilièno nezahvalna jer postoje dosta velike razlike. Te su razlike specijalno evidentne kod nekih portova izdrljivosti koje navodimo u slijedeæoj tablici. 121
Ignac Kulier
OBNOVA GLIKOGENSKIH REZERVI U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREMLJENOSTI PRIPREMLJENO STI SPORTAA
E M E T E Æ P O
Disciplina
Tjelesna teina (kg)
kl iza èica s ki j a i ca cr o s s co u n t r y ski ja cross country hokejaica na ledu hokeja na ledu
Dnevna potrebna energija za mirovanje (kcal)
48 64 75 68 90
Ukupan dnevni utroak energije (kcal)
1200 1440 1825 1500 2055
2200 4400 6000 3500 5000
Utroak energije za mirovanje (Resting energy expenditure) izraèunat je na bazi jednadbe Svjetske zdravstvene organizacije WHO iz 1985 godine i to na slijedeæi naèin Dob u god. 10-17 18-29 30-60
portai 17,5 x BW + 651 15,3 x BW + 679 11,6 x BW + 879
portaice 12,2 x BW + 746 14,7 x BW + 496 8,7 x BW + 829
BW = tjelesna masa
Da biste zadovoljili energetske potrebe organizma kada primjerice znate da æe trening trajati 90 minuta, posluiti æete se slijedeæim generalnim vodièem: - mu mukarc karcii 50 kcal/k kcal/kgg tjelesne tjelesne mase mase dnevn dnevnoo - ene 45 kcal/ kcal/kg kg tjel tjelesne esne mase dnev dnevno no Pretvoreno u svakodnevnu praksu za portae teine 80 kg to bi znaèilo minimalno 4000 kcal/dnevno, a za portaice teine 65 kg to bi znaèilo 2925 kcal/dnevno.. Iz svega proizlazi da imamo visoko energetski pozicionirane portske discipline (hokejai na ledu i maratonci) s jedne i nisko energetski pozicionirane portske discipline (klizaèi, trakaèi na kratke pruge). porta mora shvatiti gdje se nalazi, u koju skupinu spada i kako moe podmiriti svoje energetske potrebe. Biciklisti na treningu ili natjecanju stalno se moraju hraniti iz bidona, dok trkaèi na 100 m ili klizaèi ne moraju. Razlika u energetskoj potronji meðu njima moe biti 2000-3000 kcal. Klizaèica u umjetnièkom klizanju ne troi dnevno vie od 2000 kcal a maratonac èak do 8000 kcal. Prema tome, vrhunski porta prije jela treba upitati sebe to mi sve ova hrana donosi?
5. LITERETURA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.. 10
122
Measuring movement speeds and distances distances covered during match play play.. Science Science and Football. 329 333. 333. Ohashi, Ohashi, J; Togari, J Isokawa, M; y Suzuki, S (1988) (19 88) Anderson,, Owen. 1994.Nut Anderson 1994.Nutrition rition:: Soccerht Soccerhttp://w tp://www ww.pponli .pponline.co.uk ne.co.uk/encyc/0 /encyc/0343.htm 343.htm Recovery After Games - By By Dr Dr Don Don Kirkendall http://w http://www ww.southern .southernsoccerscene soccerscene.com/sport .com/sportsmedicine smedicine.htm .htm Carbohydrate, Carbohy drate, Fluid, and and Electrolyte Electrolyte Requir Requirements ements of of the Soccer Soccer Player: Player: A Review Review,, International International Journal of Sport Nutrition, vol. 4 Dudley,, G.A., Dudley G.A., and Ter Terjung, jung, R.L. R.L. (1985). (1985). Influence Influence of acidosis on AMP deaminase activity in contracting contracting fastfasttwitch muscle. American Journal of Physiology. 248:C43-50. Fitts, R.H. (1996). Muscle fatigue: the cellular cellular aspects. American Journal of Sports Medicine. 24(6):S9-1 24(6):S9-13. 3. Sahlin, Sahl in, K.; K.; Tonkon Tonkonogi, ogi, M.; M.; and Sonderlu Sonderlund, nd, K. (1998) (1998).. Energy Energy supply supply and muscle muscle fati fatigue gue in humans. humans. Acta Acta Physiologica Scandinavica. 162:261-266. Stephenson, D.G.; Lamb, G.D.; G.D.; and Stephenson, Stephenson, G.M.M. (1998). Events of the excitatio excitation-contract n-contraction-relax ion-relaxation ation (E-C-R) cycle in fast- and slow-twitch mammalian muscle fibers relevant to muscle fatigue. Acta Physiolo gica Scandinavica. 162:229-245. Moore, Moor e, R.J., R.J., and Friedl, Friedl, K.E. (1992) (1992) Physiol Physiology ogy of nutritio nutritional nal suppleme supplements: nts: chromi chromium um picolinat picolinatee and vanadyl vanadyl sulfate. NSCA Journal. 14(3):47-51. 14(3):47-51. Armsey,, T.D. Armsey T.D. Jr., Jr., and Green, Green, G.A. G.A. (1997). Nutriti Nutritional onal supplements: supplements: science science vs. hype. The Physician Physician and and Sportsmedicine. 25(6):76-92. IM
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
PRIMJENA POVRINSKE ELEKTROMIOGRAFIJE PRI PROCJENI UMORA MIIÆA TIJEKOM CIKLIÈKIH DINAMIÈKIH KONTRAKCIJA
E M E T E Æ P O
Mario Cifrek1, Vladimir Medved2, Stanko Tonkoviæ1 1
Fakultet elektrotehnike i raèunarstva Sveuèilita u Zagrebu 2 Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu
1. UVOD Umor miiæa uzrokovan je velikim brojem razlièitih fiziolokih mehanizama, a posljedica mu je znaèajno smanjenje moguænosti izvravanja odreðenog rada. Za odreðivanje miiænog umora èesto se koristi upravo to makroskopsko opaanje. Pri tome pokazatelji umora mogu biti ili vremenski interval unutar kojeg je ispitanik mogao obavljati rad zadanog intenziteta, ili smanjenje intenziteta obavljanja rada unutar zadanog vremenskog intervala. Pri takvom mjerenju od ispitanika se trai ili odravanje odreðene razine statièke (izometrijske) kontrakcije, ili izvoðenje vjebe na ergometru odnosno na izokinetièkom dinamometru. Rezultati dobiveni ovim metodama neposredno ovise i o motivaciji motivac iji ispitanika te ne daju uvid u miiæni umor kao kontinuirani proces biokemijskih i fiziolokih promjena promje na tijekom izvoðenja zadanog motorièkog motorièko g zadatka. Takoðer, tom metodom se ne moe utvrditi umor pojedinih miiæa iz grupe agonista koji sudjeluju u radu. Miiæni umor moe se utvrditi odreðivanjem koncentracije laktata u miiæu u uzorcima tkiva uzetim u odreðenim vremenskim intervalima tijekom izvoðenja zadane radnje (Horita i Ishiko, 1987). Zbog samog naèina uzimanja uzoraka (biopsija) i naèina odreðivanja koncentracije laktata, ne postoji moguænost kontinuiranog praæenja stanja umora u stvarnom vremenu. Kontinuirano praæenje lokalnog umora miiæa tijekom obavljanja odreðenog rada moguæe je mjerenjem mioelektrièke aktivnosti pojedinih miiæa metodom povrinske elektromiografije jer se biokemijske i fizioloke promjene u miiæima tijekom umaranja odraavaju i na svojstva mioelektrièkih signala snimljenih na povrini koe iznad miiæa. Jedan od glavnih utjecajnih èimbenika na svojstva povrinskog mioelektrièkog signala tijekom umaranja je smanjenje brzine provodljivosti miiænog vlakna. Ta pojava uzrokuje pomak spektra snage povrinskog mioelektrièkog signala prema niim frekvencijama te porast amplitude kao uèinak drugog reda (Lindström, 1973). Promjene spektra snage tijekom umaranja mogu se pratiti analizom karakteristi karakteristiènih ènih frekvencija, uz pretpostavku da pri tome ne dolazi do znaèajnih promjena oblika spektra. Kao najpodesniji pokazatelj pomaka spektra snage mioelektrièkog signala pokazala se je frekvencija medijana - frekvencija koja dijeli povrinu ispod krivulje gustoæe spektra snage na dva jednaka dijela (Stulen i De Luca, 1981). Unatoè ogranièenju primjenjivosti metode povrinske elektromiografije elektromiografije na miiæe koji se nalaze neposredno ispod koe i problema presluavanja presluavanja mioelektrièkih signala susjednih miiæa, metoda se zahvaljujuæi svojim prednostima sve èeæe koristi za odreðivanje lokalnog umora miiæa. Metoda nije invazivna, primjenjiva je in situ, situ , omoguæava praæenje umaranja u stvarnom vremenu tijekom izvoðenja rada i praæenje umaranja pojedinih miiæa koji sudjeluju u radu. Mnogobrojni autori razvijali su metode odreðivanja miiænog umora na temelju promjene svojstva povrinskih mioelektrièkih signala izmjerenih u uvjetima voljne statièke kontrakcije (De Luca, 1984, pregledni èlanak sa 148 citiranih radova), ili kontrakcije izazvane elektrostimulacijom (Merletti i Lo Conte, 1995). Buduæi da je veliki broj miiænih aktivnosti u svakodnevnom ivotu, sportu i rehabilitaciji dinamièki, u posljednje se vrijeme intenzivno istrauju moguænosti praæenja umora miiæa tijekom dinamièkih kontrakcija (Bonato i sur, 1996, Bonato, 2001).U radu je prikazana vlastita metoda mjerenja i analize povrinskih mioelektrièkih mioelektrièkih signala radi procjene umora èetveroglavo èetveroglavog g miiæa natkoljenice (m. ( m. quadriceps femoris) femoris ) tijekom voljnih ciklièkih dinamièkih kontrakcija na trenanoj spravi za ekstenziju potkoljenice. 123
Mario Cifrek, Vladimir Medved, Stanko Tonkoviæ
PRIMJENA POVRINSKE ELEKTROMIOGRAFIJE PRI PROCJENI UMORA MIIÆA TIJEKOM CIKLIÈKIH ...
E M E T E Æ P O
2. PROTOKOL MJERENJA I ISPITANICI Mjerenje je provedeno tijekom vjebe na trenanoj spravi za ekstenziju ekstenz iju potkoljenice (slika 1). Uz mioelektrièke signale praæeni su kut poluge trenane sprave (b) i frekvencija srèanog ritma (HR). Praæena je mioelektrièka aktivnost triju miiæa lijeve natkoljenice (slika 2): m. rectus femoris (RF), m. vastus lateralis (VL) i m. vastus medialis (VM). Prije postavljanja elektromiografskih elektroda, odreðen je poloaj motorièkih toèaka na pojedinim miiæima pomoæu elektrostimulatora. Povrinske elektrode (blue sensor, type SE-00-S, Medicotest A/S) postavljene su s meðusobnim razmakom od 30 mm na kou iznad mjerenog miiæa u smjeru uzdu miiænih vlakana. Pri tome su izbjegavane motorièke toèke i mjesta na kojima se miiæ spaja s tetivama (Roy i sur. 1986). Razmak izmeðu parova elektroda postavljenih na svaki miiæ dovoljno je velik da moemo pretpostaviti da je presluavanje signala sa susjednih miiæa zanemarivo (Winter i sur., 1994). Koriten je prijenosni elektromiograf ME3000P (Mega Electronics Ltd.) sljedeæih karakteristika: ulazna impedancija 10 GW, GW, CMRR > 130 dB kod 50 Hz, frekvencijski pojas od 20 Hz do 480 Hz, pojaèanje 393, 12 bitna rezolucija A/D pretvorbe, frekvencija uzorkovanja 1 kHz. Elektromiograf je tijekom mjerenja bio spojen na osobno raèunalo posredstvom optièkog kabela. Kao kinematièki pokazatelj pokreta praæen je kut poluge trenane sprave (b) koju ispitanik pomièe tijekom vjebe. Ureðaj za praæenje kuta (elektronièki goniometar) izveden je tako da se moe izravno spojiti na jedan kanal elektromiografa. Raspon kuta poluge trenane sprave tijekom vjebe iznosio je od 110° (fleksija) do 180° (ekstenzija). Frekve ncija srèanog ritma (HR) mjerena mjer ena je kao jedan od pokazatelja umora ispitanika tijekom vjebe. Koriten je telemetrijski sustav za praæenje frekvencije srèanog ritma Polar Vantage NV. Biljeen je prosjeèni puls ispitanika za svakih pet sekundi.
Slika 1. Vjeba na trenanoj spravi za ekstenziju ekstenzij u potkoljenice
Slika 2. Postavljanje EMG elektroda
U mjerenju je sudjelovalo ukupno deset ispitanika, est studenata i èetiri studentice èetvrte godine Kineziolokog fakulteta, smjera Osnovne kinezioloke transformacije. Njihovi osnovni podaci prikazani su u tablici 1. Jedna je ispitanica (F4) navela prethodnu ozljedu ligamenata koljena lijeve noge, dok ostali nisu naveli ozljedu ili bolest koja bi mogla utjecati na rezultate mjerenja. Nakon istovremenog pokretanja elektromiografa i sustava za mjerenje pulsa, ispitanik je morao lijevom nogom podiæi maksimalni teret kod kojeg je jo mogao postiæi zadanu ekstenziju potkoljenice, zadrati nogu u tom poloaju nekoliko sekundi i nakon toga vratiti nogu u poèetni poloaj.
124
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
Tablica 1. Podaci o ispitanicima (DS = dominantna strana) Ispitanik
Spol
Starost
Visina, cm
Masa, kg
DS
M1 M2 M3 M4 M5 M6 F1 F2 F3 F4
M M M M M M
22g, 11mj 26g, 3 mj 22g, 10mj 25g, 7mj 22g, 9mj 23g, 8mj 21g, 7mj 22g, 2mj 23g, 3mj 23g, 6mj
180 183 181 188 182 177 164 170 167 171
80 94 77 89 84 71 57 60 59 63
D D L D D D D D D D
Optereæenje G, kg, max/vjeba 50.0/25.0 70.0/35.0 47.5/22.5 47.5/22 .5 57.5/25.0 50.0/25.0 45.0/22.5 32.5/15.0 25.0/15.0 35.0/17.5 35.0/17.5
E M E T E Æ P O
Uslijed tog napora ispitaniku se povisio puls pa je nakon toga neko vrijeme mirovao mirov ao dok se puls nije spustio blizu vrijednosti u mirovanju. Za to vrijeme je na spravi postavljeno optereæenje priblino jednako polovici maksimalnog. Nakon toga, ispitanik je u vlastitom ritmu izvodio vjebu ekstenzije potkoljenice u punoj dinamici pokreta (ogranièenoj na trenanoj spravi), to se je kontroliralo zvuènim signalom (klik) u krajnjim poloajima. Od ispitanika se trailo da vjebu izvodi do granica izdrljivosti, a vjeba se prekidala u trenutku kada ispitanik vie nije uspio postiæi zadanu ekstenziju potkoljenice (izostanak klika u krajnjem poloaju ekstenzije) .
3. ANALIZA SIGNALA Postupak analize mioelektrièkih signala u cilju odreðivanja umora miiæa prikazan je na slici 3 (Cifrek, 1997, Cifrek i sur. 2000). Koritena je metoda vremensko-frekvencijske vremensko-frekvenc ijske analize koja se temelji na procjeni spektra snage mioelektrièkog signala Fourierovom transformacijom spektrogram (Hlawatsch, 1991). Simetriènim vremenskim otvorom w[n] irine L irine L uzoraka izdvoji se odsjeèak signala i izraèuna modificirani periodogram (procjena spektra snage), a iz njega frekvencija medijana. me dijana. Nakon toga se vremenski otvor pomakne za korak R i ponavlja se postupak do kraja analiziranog signala. Rezultat je promjena frekvencije medijana prikazana na slici 3 f). Izglaðivanje krivulje promjene frekvencije medijana u cilju smanjenja rasipanja rezultata koje je posljedica stohastièke prirode mioelektrièkih signala provodi se metodom pomiènog usrednjavanja, uz broj uzoraka prilagoðen srednjoj periodi izvoðenja vjebe. Perioda vjebe moe se izraèunati na temelju signala promjene kuta poluge trenane sprave. U slijedeæem koraku raèunaju se lokalni maksimumi frekvencije medijana unutar pojedine kontrakcije. Ovaj izbor temelji se na pretpostavci da maksimum frekvencije medijana unutar svake kontrakcije odgovara aktivnosti najveæeg broja motorièkih jedinica. Granice kontrakcija mogu se odrediti iz podatka o promjeni kuta poluge trenane sprave, kao to je prikazano na slici 3 h). Kroz toèke lokalnih maksimuma frekvencije medijana raèuna se regresijski pravac metodom najmanjih kvadrata. Konaèni rezultat prikazan je na slici 3 i). Iz regresijskog pravca mogu se odrediti frekvencija medijana spektra snage na poèetku vjebe ( f 0), frekvencija medijana spektra snage na kraju vjebe ( f z) i koeficijent smjera pravca (k (k ) koji daje informaciju o brzini promjene frekvencije medijana tijekom vjebe Kao pokazatelj umora miiæa tijekom vjebe (indeks umora) mogu se koristiti koeficijent smjera pravca k k ii postotno smanje frekvencije medijana.
4. REZULTATI I RASPRAVA Iz podataka o kutu poluge trenane sprave izraèunati su broj kontrakcija, trajanje vjebe i srednja perioda izvoðenja pokreta (tablica 2). Dobiveni rezultati pokazuju razlike u izvoðenju vjebe izmeðu pojedinih ispitanika, ispitanika, to je izravna posljedica odluke da se ispitanicima dozvoli izvoðenje vjebe u vlastitom ritmu. Takoðer Takoðer,, odabrani kriterij postavljanja optereæenja tijekom vjebe na polovicu maksimalnog, nije rezultirao jednakim brojem kontrakcija do iscrpljenja kod svih ispitanika.
125
Mario Cifrek, Vladimir Medved, Stanko Tonkoviæ
PRIMJENA POVRINSKE ELEKTROMIOGRAFIJE PRI PROCJENI UMORA MIIÆA TIJEKOM CIKLIÈKIH ...
E M E T E Æ P O
126
Slika 3. Shematski prikaz postupka analize mioelektrièkih signala snimljenih snimljeni h tijekom vjebe. Opis se nalazi u tekstu.
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
Tablica 2. Rezultati analize za sve ispitanike (TV = trajanje vjebe , BK = broj kontrakcija, T sr = srednja perioda vjebanja, RF = m. rectus femoris , VL = m. vastus lateralis , VM = m. vastus medialis , DHR = postotno poveæanje frekvencije srèanog ritma) Br.
TV, s
BK
M1 M2 M3 M4 M5 M6 F1 F2 F3 F4
76.9 62.1 117.1 78.5 137.7 85.4 93.7 73.4 71.7 87.6
32 18 35 34 41 24 18 21 18 20
T sr sr , s
2.394 3.541 3.378 2.323 3.395 3.608 5.325 3.558 4.083 4.478
RF fo, Hz
94.4 106.9 91.8 101.2 106.5 \ 74.1 80.6 99.6 88.6
VL
k, Hz/min
-27.3 -23.2 -8.4 -13.7 -16.0 \ -9.0 -8.8 -17.0 -11.6
VM
fo, Hz
k, Hz/min
fo, Hz
k, Hz/min
86.4 72.7 86.5 79.3 76.3 75.3 63.1 75.2 78.7 85.8
-23.1 -16.5 -11.1 -11.8 -10.8 -11.8 -4.9 -8.8 -16.8 -16.2
71.9 68.0 78.5 65.6 68.9 65.8 61.4 72.9 76.3 71.7
-12.9 -16.9 -5.7 -12.0 -8.9 -6.6 -3.7 -6.6 -9.8 -4.1
∆
HR ,%
E M E T E Æ P O
60 102 89 80 114 86 62 21 64 55
Za svakog ispitanika izraèunati su poèetna frekvencija medijana ( f ( f 0) i koeficijent smjera pravca (k (k ) za svaki miiæ, te postotno poveæanje frekvencije srèanog ritma. Najveæa poèetna frekvencija medijana ( f ( f 0) kod svih ispitanika zabiljeena je na miiæu RF, zatim slijedi VL i na kraju VM. Takoðer je primijeæena veæa razlika izmeðu vrijednost vrijednostii f 0 miiæa RF i vrijednost vrijednostii f 0 oba vastusa kod ispitanika u odnosu na ispitanice. Indeks umora k ima k ima najveæi iznos za miiæ RF, zatim za VL i najmanji za VM kod svih ispitanika osim kod ispitanika M3 i ispitanica F2 i F4. Jedan od razloga dobivanja ovakvih rezultata je u èinjenici da meðu navedenim miiæima postoji razlika u dominantnom tipu miiænih vlakana. Kupa i sur (1995) na temelju mjerenja in vitro navode da miiæi s veæim postotkom vlakana tipa II imaju viu poèetnu frekvenciju medijana te da njezin iznos bre pada uslijed umora. Ti rezultati su u skladu s èinjenicom da miiæ RF, zbog svoje funkcije, ima veæu brzinu provoðenja akcijskog potencijala od VL i VM (Gerdle i sur. 1991). Kupa i sur. (1995) takoðer navode da je povrina presjeka miiænog vlakna u linearnoj vezi s f 0. Salmons i Henrikson (1981) razmatraju moguæi utjecaj treninga izdrljivosti na poveæanje promjera miiænih vlakana, a time i posredno na brzinu provodljivosti akcijskog potencijala. Prema tome, promjena parametara spektra mioelektrièkog signala tijekom trenanog procesa mogla bi biti u vezi sa stupnjem utreniranosti. utrenira nosti. Poznato je da nakon ozljede VM najbre atrofira i da njegova rehabilitacija traje dulje nego za VL (Signorile i sur., 1995). Pregledom rezultata moemo uoèiti da je kod ispitanice F4 (slika 4), koja je jedina od svih ispitanika navela prethodnu ozljedu koljena, brzina smanjenja frekvencije medijana miiæa VM (-4.1 Hz/min) bitno manja u odnosu na RF (-11.6 Hz/min) i VL (-16.2 Hz/min), na temelju èega moemo pretpostaviti da se on manje umara. Sasvim drugaèija situacija je kod ispitanika M2 (slika 5). Dakle, primjenom opisane metoda moemo procijeniti umara li se miiæ aktivno tijekom vjebe, ili njegovi agonisti generiraju veæi dio sile (miiæna supstitucija). Taj problem je posebno zanimljiv kada se navedena vjeba pr ovodi u cilju rehabilitacije miiæa kvadricepsa.
Slika 4. Rezultati analize ispitanik M2
Slika 5. Rezultati analize ispitanica F4 127
Mario Cifrek, Vladimir Medved, Stanko Tonkoviæ
PRIMJENA POVRINSKE ELEKTROMIOGRAFIJE PRI PROCJENI UMORA MIIÆA TIJEKOM CIKLIÈKIH ...
E M E T E Æ P O
5. ZAKLJUÈAK U radu je prikazana vlastita metoda mjerenja i analize povrinskih mioelektrièkih signala u cilju odreðivanja umaranja miiæa kvadricepsa tijekom vjebanja na trenanoj spravi za ekstenziju potkoljenice. Za analizu mioelektrièkih signala izmjerenih tijekom dinamièkih kontrakcija koritena je metoda vremensko-frekvencijske analize koja se temelji na procjeni spektra snage mioelektrièkog signala Fourierovom tranformacijom spektrogram. Kao pokazatelj umora miiæa koritena je promjena frekvencije medijana spektra snage izraèunata iz spektrograma. Rezultati analize pokazuju da se ovom metodom moe pratiti umaranje pojedinog miiæa iz grupe agonista koji sudjeluju u pokretu, a dodatno ukazuju i na razlike u dominantnom tipu miiænih vlakana pojedinih miiæa. Rezultati analize i izvedeni zakljuèci nisu ogranièeni na opisanu vjebu na trenanoj spravi veæ su primjenjivi i na drugim miiænim skupinama u tijelu, u razlièitim sportovima, dijagnostièkim ili rehabilitacijskim postupcima te ergonomskim ispitivanji ispitivanjima. ma.
6. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.
8. 9. 10. 11.. 11 12.. 12 13. 13. 14.. 14
15.. 15 16.. 16
128
Bonato, P., Gagliati, Gagliati, G., Knaflitz, Knaflitz, M., Analysis Analysis of myoelectric myoelectric signal recorded recorded during during dynamic dynamic contractions. contractions. A time-frequency approach to assessing muscle fatigue. IEEE fatigue. IEEE Eng. in Med. and Biol. , 1996, 102-111. Bonato, Bona to, P., Recent Recent Advan Advanceme cements nts in in the Analys Analysis is of Dynam Dynamic ic EMG EMG Data. Data. IEEE IEEE Eng. in Med. and Biol. , 2001, 29-32. Cifrek, M., Analiza mioelektrièkih signala tijekom dinamièkog umaranja. umaranja. Doktorska disertacija, Sveuèilite u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i raèunarstva, Zagreb, 1997. Cifrek, M., Tonkoviæ, Tonkoviæ, S., Medved, Medved, V., Measurement Measurement and analysis analysis of surface myoelectri myoelectricc signals signals during fatigued cyclic dynamic contractions. Measurement contractions. Measurement , 2000, 85-92. De Luca, Luca, C. J., Myoele Myoelectr ctrical ical manife manifesta station tionss of localized localized muscul muscular ar fatigue fatigue in humans. humans.CRC CRC Critical Rev. Biomed. Eng.,, 1984, 251-279. Eng. Gerdle, B., Henriksson-L Henriksson-Larsén, arsén, K., Lorentzon, Lorentzon, R., Wretling, Wretling, M. L., L., Dependence Dependence of the mean mean power frequency of the electromyogram on muscle force and fibre type. Acta type. Acta Physiol. Scand., Scand., 1991, 457-465. Hlawatsch, F., Time-frequency methods for signal processing, Technical Report 1291-0001. 1291-0001 . Department of Electrical Engineering, University of Rhode Island, Lecture Notes, Institut für Nachrichtentechnik und Hochfrequenztechnik, Hochfrequenztec hnik, Technische Universität Wien, Wien, Wien, 1991. Horita, T., Ishiko, Ishiko, T., T., Relationships Relationships between muscle lactate lactate accumulati accumulation on and surface EMG activitie activitiess during isokinetic contractions in man. Eur man. Eur.. J. Appl. Physiol Physiol ,, 1987, 18-23. Kupa, E. J., Roy, Roy, S. H., H., Kandarian, Kandarian, S. C., De Luca, C. J., Effects Effects of muscle fiber-type fiber-type and size on EMG median frequency and conduction velocity. J. velocity. J. Appl. Physiol., Physiol., 1995, 23-32. Lind Li ndst strö röm, m, L., On the Frequency Spectrum of EMG signals. signals. Chalmers University of o f Technology, Technology, Göteborg, 1973. Merletti, Merlett i, R., Lo Conte, Conte, L. R., R., Advances Advances in processing processing of surface myoelectric myoelectric signals: Part 1. Med. Med. & Biol. Eng. & Comput.,, 1995, 362-372. Comput. Roy,, S. H., De Roy De Luca, C. J., J., Schneider, Schneider, J., Effects Effects of electrode electrode location location on myoelectric myoelectric conduction velocity velocity and median frequency estimates. J. estimates. J. Appl. Physiol. , 1986, 1510-1517. Salmons, Salmo ns, S., S., Henriksson, Henriksson, J., The The adaptive adaptive response response of skeleta skeletall muscles muscles to increased increased use. Muscle Muscle and Nerve, Nerve, 1981, 94. Signorile, J. F., Kacsik, D., D., Perry, Perry, A., Robertson, Robertson, B., Williams, Williams, R., Lowensteyn, I., I., Digel, S., Caruso, J., LeBlanc, LeBlanc, W. W. G., The effect of knee and foot position on the electromyographical activity of the superf icial quadriceps. JOSPT JOSPT , 1995, 2-9. Stulen, F. F. B., De De Luca, C. J., Frequency Frequency parameters parameters of the myoelectri myoelectricc signal as a measure of muscle conduction conduction velocity. IEEE velocity. IEEE Trans. Biomed. Eng. , 1981, 515-523. Winter inter,, D. A., Fuglevand, Fuglevand, A. J., Archer, Archer, S. E., E., Crosstalk Crosstalk in Surface Electromyograp Electromyography: hy: Theoretical Theoretical and Practical Practical Estimates. J. Estimates. J. Electromyogr. Kinesiol. , 1994, 15-26.
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
BIOMEHANIÈKA ANALIZA DINAMIÈKE STABILNOSTI KOLJENA U DIJAGNOSTIÈKE I REHABILITACIJSKE SVRHE
E M E T E Æ P O
Stanislav Peharec1 Daniela Rosanda1, Mario Cifrek2 ,
Poliklinika za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Peharec, Pula 2Fakultet elektrotehnike i raèunarstva Sveuèilita u Zagrebu
1
1. UVOD Koljeno je najveæi i najsloeniji zglob u ljudskom tijelu. Prilikom hoda i drugih oblika kretanja, a posebno tijekom sportskih aktivnosti neobièno je vano osiguranje njegove stabilnosti. Zglobna èahura i ligamenti osiguravaju njegovu pasivnu stabilnost, tj. dobru kongruenciju zglobnih tijela. Funkcionalna stabilnost odreðena je miiænom aktivnoæu, a sigurno izvoðenje kretnji direktno je ovisno o kvalitetnoj koordinaciji miiæne aktivnosti tj. o neuromuskularnoj kontroli u èijoj se osnovi nalaze proprioceptivni mehanizmi. Kod ozljede prednje ukriene sveze (ACL-a) dolazi i do ozljede proprioceptivnih struktura koje se nalaze u ligamentima i u zglobnoj èahuri. Intaktni receptori, aferentni i eferentni putovi su temelj dobre neuromuskularne kontrole. Uèestalost ozljeda ACL-a je porasla u posljednja dva desetljeæa. Ozljeda je osobito èesta kod sportaica i sportaa. Ovaj je trend usmjerio aktivnost istraivaèa prema moguæim uzrocima ovih ozljeda. Velika brzina pokreta, torzije, velike vrijednosti akceleracije i deceleracije apsorbirane u koljenu navode se kao moguæi uzroci ozljede ACL-a. Ozljeda je èeæa kod konstitucional konstitucionalno no hipermobilnih osoba. Kako se najèeæe radi o mladim ljudima u punom naponu sportskih i radnih sposobnosti interes za brzim i kvalitetnim oporavkom to je veæi, a zahtjevi koji se pred ozljeðeni zglob postavljaju jednaki su onima prije ozljede.U pristupu lijeèenju ozljeda ACL-a izdvajaju se dva pristupa. Jedan je konzervativni, a drugi operativni. Konzervativno lijeèenje i rehabilitacija su usmjereni na ponovno uspostavljanje pasivne stabilnosti i osiguranje funkcionalne stabilnosti ozljeðenog koljena. Kako se ACL deficit manifestira u nedostatku stabilnosti koljena i posljediènom smanjenju funkcionalnih sposobnosti ozlijeðenog pojedinca, u kontroli rezultata lijeèenja i rehabilitacije, bilo operativnog ili konzervativnog, od iznimne je vanosti imati odgovarajuæe mjerne instrumente koji omoguæavaju procjenu stabilnosti koljena. Temelj rehabilitacije zapravo je oporavak neuromuskularne kontrole (NMC), a brojni radovi u literaturi (Greenberger i Paterno, 1995; Markey, 1991; Snyder-Mackler i sur, 1994; Solomonov i sur., 1987) navode da je dobro planiranom i provedenom rehabilitacijom r ehabilitacijom zapravo i moguæe poboljati NMC NM C te se postavlja pitanje njene dobre evaluacije.U ovom radu prikazuje se nova tehnologija za biomehanièku analizu funkcionalnosti koljenog zgloba. Cilj je rezultate takvog mjerenja upotrijebiti prvenstveno kao sredstvo u prevenciji ozljeda, kao i u procesu planiranja i programiranja funkcionalne rehabilitacije. Prikazana biomehanièka mjerenja omoguæavaju mjerenje odreðenih aspekata kvalitativnih i kvantitativnih karakteristika funkcionalne organizacije kretnji, a time i NMCa. Metodologija funkcionalnog testiranja omoguæava evaluaciju funkcionalne stabilnosti koljena u zatvorenom i otvorenom kinetièkom lancu primjenom razlièitih motorièkih testova. Izokinetièki test mjeri dinamogene karakteristike miiæa te meðusobni odnos agonista/ antagonista. Kinematièka, kinetièka i elektromiografska analiza odreðuju i analiziraju integraciju miiæa u funkciji stabilizatora koljena. U situacijama kada takva integracija izostane dolazi do porasta rizika od nastanka nasta nka ozljede, a kod rekonvalescenata do porasta pora sta rizika od ponovnog ozljeðivanja ili ozljeðivanja kompenzatornih struktura.U ovom radu smo pokuali pristupiti analizi neurofizioloke osnove stabilizacije koljena radi odreðivanja rizika od ozljede ACL-a kao i kvalitetnijeg planiranja i programiranja procesa funkcionalne stabilizacije koljena. U tu su svrhu mjereni povrinski elektromiografski signali (SEMG) miiæa noge, te kinetièki kinetiè ki i kinematièki parametri gibanja koljena. Uoèili smo da standardni testovi kao to su izokinetièki i izometrièki testovi daju vrijedne podatke za proces rehabilitacije, ali koji nisu dostatni za praæenje dinamièke stabilnosti i funkcionalne rehabilitacije koljena. U tu svrhu smo u bateriju testova ukljuèili i vertikalni skok na jednoj nozi. On je upotrijebljen kao funkcionalni test tijekom èijeg izvoðenja su biljeeni povrinski EMG signali, kao i kine matièki i kinetièki parametri samoga skoka.
129
Stanislav Peharec, Daniela Rosanda, Mario Cifrek
BIOMEHANIÈKA ANALIZA DINAMIÈKE STABILNOSTI KOLJENA U DIJAGNOSTIÈKE I REHABILITACIJSKE REHABILI TACIJSKE SVRHE
E M E T E Æ P O
2. MJERNI SUSTAV Mjerni sustav koji omoguæava istovremeno praæenje vie razlièitih biomehanièkih parametara sastoji se od slijedeæih ureðaja (slika 1): - ELITE sustav sustav za kinematièku kinematièku analizu analizu s dvije infracrven infracrvenee kamere (BTS Biotechnol Biotechnology ogy & Systems Inc.) Inc.) - TELEMG 8 kanalni kanalni elektromi elektromiograf ograf (BTS (BTS Biotechnol Biotechnology ogy & Systems Systems Inc.) - F-scan sustav sustav za pedoba pedobarograf rografska ska mjerenja mjerenja (T (Tekscan ekscan)) - Multy-J Multy-Joint oint System 3 izokine izokinetièki tièki dinamomet dinamometar ar (BIODEX) (BIODEX) U cijelom mjernom sustavu ostvarena je vremenska sinkronizacija. Sinkronizacija Sinkronizacija izmeðu ELITE i TELEMG sustava je ostvarena tvornièki (oba mjerna sustava su proizvedena od istog proizvoðaèa), dok je sinkronizacija F-scan sustava na ostatak mjernog sustava omoguæena sinkronizacijskim sklopom vlastite izrade. Izokinetièki dinamometar spojen je na TELEMG sustav koritenjem modula za proirenje (BTS Docking panel 64). Signali s izokinetièkog dinamometra (moment, kut i kutna brzina) snimaju snim aju se koritenjem tri kanala TELEMG sustava.
PC
PC
PC Docking Panel 64
trigg. out
F - SCAN
trigg. in
ELITE Motion Analyser
CUF2
TELEMG Portable Unit
BIODEX Multi-Joint System 3
Receiving Unit
CAMERA1
CUF1
CAMERA2
Main Unit
F-scan sensors
Slika 1. Blok shema mjernog sustava Za analizu signala razvijena je vlastita programska podrka koritenjem programskog paketa Matlab (slika 2). Programska podrka omoguæava: - uèit uèitavan avanje je datotek datotekaa razlièit razlièitih ih formata formata:: o RIC: rezultati rezultati kinemati kinematièkih èkih mjerenja (BTS ELITE) ELITE) o EMG: elektromiografs elektromiografski ki signali (BTS (BTS TELEMG) i signali s izokinetièk izokinetièkog og dinamometra dinamometra (BIODEX) o FSX: rezultat rezultatii pedobarog pedobarografskih rafskih mjerenj mjerenjaa - vremens vremensku, ku, frekvencijsk frekvencijsku u i vremensko-frekven vremensko-frekvencijsku cijsku analizu analizu do osam EMG signala. signala. Signali Signali se u vremenskoj domeni mogu prikazati kao sirovi podaci (engl. raw data) i kao punovalno ispravljeni i nisko-propusno filtrirani (eng. rectified averaged) uz moguænost proizvoljnog izbora gornje graniène frekvencije niskopropusnog filtra. Takoðer je moguæe po elji ukljuèiti visokopropusni filtar (HP) radi smanjenja artefakata uslijed pomaka elektroda. Kursorska mjerenja (dva kursora) daju kao rezultat trenutnu vrijednost EMG signala na mjestu oba kursora (U1 i U2), srednju kvadratnu vrijednost (RMS), srednju vrijednost (M) i povrinu (A) signala izmeðu kursora. Za vremensko-frekvencijsku prezentaciju EMG signala koritena je promjena frekvencije medijana (FM) u vremenu, prema postupku opisanom u Cifrek i sur., 2000. - prikaz i analizu analizu rezultata rezultata kinematièkog kinematièkog mjerenja mjerenja kao funkcije funkcije vremena vremena i u tri dimenzije dimenzije s moguænoæu moguænoæu animacije. - vizual vizualizaciju izaciju i analizu analizu rezultata rezultata pedoba pedobarografs rografskog kog mjerenja. mjerenja. - jednost jednostavnu avnu implementa implementaciju ciju novih novih formata formata podataka podataka i metoda analize. analize.
130
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
E M E T E Æ P O
Slika 2. Korisnièko suèelje razvijene programske podrke. Prikazani su signali snimljeni tijekom vertikal nog skoka na jednoj nozi
3. ZAKLJUÈAK Danas se smatra da je upravo NMC odgovorna za nastanak i teinu sportske ozljede. Uzrok ozljede moe biti trenutno preveliko mehanièko optereæenje koljena, ali i sami poremeæaji u interpretaciji senzornih informacija i koordinaciji koncentriènih kontrakcija potrebnih za koordinaciju koji dovode do ozljede ili oteavaju oporavak (Kellis, 1999). Prikazana metoda integrira izokinetièke, kinematièke i kinetièke parametre kretnji koljena sa ciljem validacije biomehanièke stabilnosti koljena in vivo. vivo. Dinamièka stabilnost koljena rezultat je sloenog djelovanja NMC-a, mjerljiva kod izvoðenja odreðenih kretnji. Prikazana metoda putem biomehanièkih varijabli procjenjuje kretnje koljena uz istodobno praæenje miiæne aktivnosti. Time se dobivaju podatci o miiænoj jakosti, izdrljivosti, aktivaciji, organizaciji kretnje i samoj strategiji izvoðenja kretnje, u ovom sluèaju vertikalnog skoka. Navedeni parametri parame tri rezultat su funkcionalnosti neuromuskularnog sustava te kao takvi daju uvid u organizaciju neuromuskularne kontrole. Primjena biomehanièkih analiza u sportu omoguæava dokumentirano praæenje i poveæanje razine sportske pripremljenosti, prevenciju ozljeda i poboljanje rezultata i unapreðenje rehabilitac ije ozljeðenih sportaa.
4. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 6.
Cifrek M, Tonkoviæ Tonkoviæ S, Medved Medved V. Measurement Measurement and analysis analysis of surface myoelectri myoelectricc signals signals during during fatigued fatigued cyclic dynamic contractions. Measurement 2000;27(2):85-92. Greenberger Greenber ger HB, HB, Paterno MV MV.. Relationshi Relationship p of knee extensor extensor strength and hopping hopping test performanc performancee in the assessment of lower extremity function. J Orthop Sports Phys Ther 1995;22(5):202-2 06. Kellis Kell is E. The effects effects of fatigue fatigue on the resulta resultant nt joint joint moment, moment, agonist agonist and antagoni antagonist st electrom electromyogr yographi aphicc activity activity at different angles during dynamic knee extension efforts. J Electromyogr Kinesiol 199 9;9(3):191-199. Markey KL. Functi Functional onal rehabil rehabilitatio itation n of the cruciate cruciate-defici -deficient ent knee. knee. Sports Med 1991;12( 1991;12(6):4076):407-417. 417. Snyder-Mackl Snyder -Mackler er L, De De Luca PF PF, Willia Williams ms PR, Bartol Bartollozzi lozzi AR. AR. Reflex Reflex inhibitio inhibition n of the quadric quadriceps eps femoris femoris muscle muscle after injury or reconstruction of the anterior cruciate ligament. J Bone Joint Surg Am 1994;76(4):555-56 0. Solomono Solo monow w M, Baratta Baratta R, R, Zhou BH, BH, Shoji Shoji H, Bose W, W, Beck C, DAmbr DAmbrosia osia R. The The synergi synergistic stic action action of the the anterior cruciate ligament and thigh muscles in maintaining joint stability. Am J Sports Med 1987;15(3):207-2 1987;15(3):207-213. 13.
131
Nataa Desnica Bakraè, Slobodan Kuvalja, eljko uæur MIIÆNI DISBALANSI KOD VRHUNSKIH SKIJAA USTANOVLJENI IZOKINETIÈKOM DIJAGNOSTIKOM
E M E T E Æ P O
MIIÆNI DISBALANSI KOD VRHUNSKIH SKIJAA USTANOVLJENI IZOKINETIÈKOM DIJAGNOSTIKOM Nataa Desnica Bakraè, Slobodan Kuvalja, eljko uæur Cybex Centar za izokinetièku dijagnostiku i rehabilitaciju, Zagreb, Hrvatska
1. UVOD - OPÆENITO O IZOKINETICI Izokinetika je metoda vjebanja miiæa kod koje se odabire konstantna brzina pokreta, a otpor se prilagoðava automatski. Izokinetièki otpor omoguæuje vjebanje vje banje u funkcionalnoj brzini, da bi se razvila jakost i izdrljivost, izdr ljivost, te da bi se neuromuskularni sistem uvjebao na brzine koje su potrebne za dinamièke funkcije ekstremiteta [1,2]. Postoji potpuna akomodacija otpora koji se precizno prec izno prilagoðava kapacitetu jakosti, kao ka o i boli i umora pacijenta u svakoj toèki pokreta [3]. Dvije su osnovne primjene izokinetike: dijagnostika i rehabilitacija.
2. IZOKINETIÈKA DIJAGNOSTIKA Izokinetièki dijagnostièki ureðaji koriste se u evaluaciji trenutnog stanja lokomotornog aparata, testirajuæi jakost odreðenih miiænih skupina pri razlièitim brzinama [4,5]. U testiranju ekstremiteta najèeæe se koriste brzine od 60°/sec za mjerenje maksimalne jakost i od 240°/sec za odreðivanje izdrljivosti. Takoðer, tijekom testa dobivaju se i drugi vani parametri, kao to su ukupni rad, opseg pokreta, indeks umora, odnos agonistièkih i antagonistièkih miiænih skupina, i dr. Takav detaljan dinamièki status preduvjet je za provoðenje izokinetièke rehabilitacije. Izokinetièka dijagnostika takoðer je izuzetno znaèajna u prevenciji ozljeda i oteæenja miiæno-kotanog sustava. To je posebno vano kod sportaa, kod kojih postoje ogromni o gromni zahtjevi na sustav za kretanje kr etanje i kod kojih detekcijom i ispravljanjem disbalansa razlièitih grupa miiæa moemo sprijeèiti ozljede. Izokinetièkom dijagnostikom veæeg broja ispitanika dobivamo normetivne vrijednosti za razlièite grupe ispitanika. Na primjer, odreðeni simptomi povezani su sa specifiènim slabostima nekih miiænih grupa, te naroèito s disbalansima antagonistièkih miiænih skupina (npr. bolovi u leðima najèe æe su povezani sa slaboæu fleksora kukova) [6]. To je èesto sluèaj i sa sportaima koji se bave odreðenim sportom, pri èemu na testiranju pronalazimo razlièite poremeæaje specifiène upravo za taj sport. Izokinetièka dijagnostika daje nam uvid u sr problema, kao i smjernice za adekvatnu terapiju, è ime se moe temeljito i pravovremeno lijeèiti, kao i sprijeèiti razlièite ozljede.
3. IZOKINETIÈKA REHABILITACIJA
132
Rehabilitacija izokinetièkim ureðajima koristi se kod svakog pojedinca kod kojeg je testiranjem ustanovljena slabost odreðene miiæne grupe [7,8]. Primjenjuje se kod svih ozljeda i oteæenja sustava za kretanje, a posebno je indicirana u slijedeæim kategorijama: 1. pojedinci kod kojih je je dolo do izrazito jake atrofije miiæa, miiæa, to uzrokuje stvaranje tzv.zaèaranog tzv.zaèaranog kruga (slabi miiæi ne mogu se oporaviti, jer svako vjebanje optereæuje zglobove, a oteæeni zglobovi bole i onemoguæavaju daljnje vjebanje i jaèanje miiæa) [7] 2. u preoperativnoj preoperativnoj pripremi pripremi,, da bi se kasnije to to bre vratili u eljeno eljeno stanje stanje 3. rana postoperativna postoperativna rehabilitacija, rehabilitacija, pogotovo pogotovo kod operacija samih zglobova, gdje je potrebno oprezno oprezno i postupno optereæivati zglobove (druge vrste vjebi mogu biti opasne) [9,10] 4. neke specifiène ozljede, kao to je npr. ozljeda prednje ukriene sveze kod koje se uopæe ne smije vjebati bez protusmicajnog pribora, prije pr ije no to se ojaèaju miiæi [11,12] 5. ozljede kod sportaa, sportaa, kod kojih je zbog njihove profesije izuzetno izuzetno vana brzina oporavka.
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
E M E T E Æ P O
Slika 1: Izokinetièko testiranje natkoljenice. Obrtni moment u Nm (mjera miiæne jakost) je dan kao funkcija opsega pokreta u stupnjevima. Lijevi graf prikazuje ekstenzore natkoljenice, a desni fleksore (desna noga puna linija, lijeva noga - iscrtkana). Prije poèetka izokinetièke rehabilitacije provodi se izokinetièko dijagnostièko testiranje, za sve miiæne grupe povezane s kinetièkim lancem kojeg elimo rehabilitirati. Na temelju takvog testiranja za svaku miiænu grupu (i za svaku nogu posebno) precizno utvrðujemo jakost, rad, opseg pokreta, krivulju obrtnog momenta i druge parametre vane za utvrðivanje statusa. Takvi podaci prolaze kompjutersku analizu, te daju za svakog testiranog pojedinca i njegovu relativnu vrijednost, u usporedbi sa standardom, klasificirano specifièno za njegovu dob, spol, visinu, teinu i razinu sportske aktivnosti. Na temelju takvih rezultata precizne izokinetièke dijganostike, dijganostike, za svakog pacijenta se izraðuje specifièni program, tzv. individualni individualni protokol. Po takvom planu, vjebe ekstenzije i fleksije, odnosno abdukcije, addukcije i rotacije (ovisno o zglobu koji se rehabilitira) provode se svakodnevno, u trajanju od 30 minuta. Za vrijeme vjebanja postoji stalna modifikacija protokola, u ovisnosti od: napretka od jedne faze do druge, razvitka miiæne jakosti, efikasnosti pri razlièitim brzinama, boli, umora, specifiè nih ciljeva rehabilitacije, itd. Izokinetièka rehabilitacija u prosjeku traje 3 tjedna i smatra se zavrenom: kad se dosegne miiæna jakost unutar 10% jakosti miiæa miiæa zdravog ekstremiteta, kad se uspostavi ravnotea ravnotea antagonistièkih miiæa miiæa (npr quadriceps hamstrings) i kad subjektivni simptomi nestanu ili se svedu na najmanju moguæu mjeru. Nakon zavretka, potrebno je dobivenu miiænu jakost odravati odra vati izotonièkim vjebama (rad u teretani), kao i aerobnim vjebama ciklièkog tipa, najmanje n ajmanje 3 puta tjedno. Vano je napomenuti da je uz izokinetièke vjebe nuno raditi i vjebe propriocepcije, buduæi da za pravilan rad sustava za kretanje nije dovoljna samo miiæna jakost, veæ nju treba komplementirati s drugim vrstama podraaja. podraaja . Ne smijemo zaboraviti niti na vanost va nost svakodnevnog istezanja svih miiænih skupina, jer je i fleksibilnost jedan od kljuènih elemenata za pravilno funkcioniranje lokomotornog aparata. Prednosti izokinetièke rehabilitacije 1. uèinko uèinkovitost vitost - miiæ se dinamièki dinamièki aktivira do njegovog maksimalno maksimalnogg kapaciteta, konstantno, konstantno, za vrijeme èitavog opsega pokreta [13] 2. jaèanje muskul muskulature ature bez optereæiv optereæivanja anja pripadajuæi pripadajuæihh zglobova zglobova 3. mogu moguænost ænost razvijanja razvijanja jakosti jakosti (manja brzina), brzina), ili izdrljivost izdrljivostii miiæa (veæa brzina) brzina) [14]
133
Nataa Desnica Bakraè, Slobodan Kuvalja, eljko uæur MIIÆNI DISBALANSI KOD VRHUNSKIH SKIJAA USTANOVLJENI IZOKINETIÈKOM DIJAGNOSTIKOM
E M E T E Æ P O
4. otpor se prilagoðava prilagoðava kapacitetu kapacitetu jakosti pacijenta, pacijenta, u svakom trenutku èitavog èitavog opsega pokreta. pokreta. To omoguæava omoguæava rehabilitaciju èak i svjeih povreda, kao i ranu postoperativnu rehabilitaciju (npr. veæ nekoliko dana nakon artroskopske meniscektomije) [9,10] 5. otpor se za svaki ekstremi ekstremitet tet podeava podeava posebno - moguænost moguænost ciljanog ciljanog jaèanja miiæa miiæa samo ozlijeðenog ozlijeðenog ekstremiteta 6. otpor postoji postoji u oba smjera kretanja èime se omoguæava uspostavljanje uspostavljanje ravnotee izmeðu antagonistièkih antagonistièkih miiænih grupa (rehabilitacija i prevencija - ispravljanje disbalansa, to ujedno znaèi smanjenje moguænosti ozljeðivanja) 7. veliki znaèaj znaèaj u preoperativnoj preoperativnoj pripremi pripremi (oèuvana miiæna miiæna jakost, kasnije kasnije vodi do puno breg oporavka) oporavka) 8. rehabili rehabilitacija tacija rupture rupture prednje ukriene sveze uz pomoæ Johnson-ovog Johnson-ovog protusmicajnog protusmicajnog pribora[11 pribora[11,12] ,12] 9. nema upale miiæa miiæa zbog toga to: a) ne dolazi do nakupljanja nakupljanja mlijeène mlijeène kiseline i b) ne dolazi dolazi do znaèajnijih znaèajnijih mikrotrauma miiænih vlakana jer nema ekscentriènih miiænih kontrakcija 10. rehabili rehabilitacija tacija je izuzetno brza, u prosjeku 3 tjedna, za veæinu ozljeda, ozljeda, to omoguæuje povratak povratak radnoj i sportskoj aktivnosti u najkraæem moguæem roku. Izokinetièka rehabilitacija, provedena prema individu Izokinetièka individualno alno dizajniranim protokolima, pokazala se kao izuzetno uspjena metoda u tretiranju razlièitih ozljeda. Objektivni parametri prikazuju znaèajno poveæanje jakosti miiæa, dok subjektivni parametri pokazuju znaèajno klinièko poboljanje (bol i otok zglobova su bitno reducirani, subjektivni osjeæaj jakosti je poveæan, veæa je stabilnost zglobova, bolja pokretljivost, itd.). Rehabilitacija je izuzetno brza, najèeæe je potrebno oko 15 tretmana, a najveæe poveæanje miiæne jakosti zamijeæeno je u prvih 5 dana. Povratak radnim, sportskim, te naravno svakodnevnim aktivnostima je za veæinu ozljeda/oteæenja unutar mjesec dana. To dalje omoguæava kvalitetno bavljenje razlièitim sportsko-rekrea tivnim aktivnostima, te zdraviji i zadovoljniji ivot.
4. ISPITANICI I METODE U ovom radu prezentirat æemo rezultate izokinetièk izokinetièkog og testiranja vrhunskih vrhunskih skijaa, te ukazati na miiæne disbalansa pronaðene tijekom dijagnostike. Testirano Testirano je 16 èlanova Hrvatske skijake reprezentacije, 5 enskih i 11 mukih, godina 12-20 (srednja vrijednost 16g.). Miiæno testiranje provedeno je na Cybex 1000 izokinetièkom ureðaju, a testirani su ekstenzori i fleksori potkoljenice, natkoljnice i stopala.
5. REZULTATI Rezultati testiranja izraavaju se kao postotak od standardne oèekivane vrijednosti za svakog testiranog pojedinca, uzimajuæi u obzir dob, spol, visinu, teinu i razinu sportske aktivnosti. Prosjeène vrijednosti odstupanja od standardne vrijednosti, raèunate za èitavu grupu testiranih skijaa, bile su slijedeæe: ekstenzori potkoljenice 98% (SD=15%), fleksori potkoljenice 93% (SD=10%), dorzalni fleksori stopala 91% (SD=16%), plantarni fleksori stopala 87% (SD=9%). Te Te vrijednosti su pokazale da je odnos jakosti antagonistièkih miiæa potkoljenice i stopala prilièno dobro uravnoteen. Meðutim, velik disbalans pronaðen je u antagonistièkim grupama ekstenzora i fleksora natkoljenice, gdje su srednje vrijednosti miiænih jakosti ekstenzora natkoljenice bile 116% (SD=19%), a fleksora samo 86% (SD=8%). 120 110 100 90 80 70 60 50 40 30 20 10 0 134
Ekstenzori Fleksori
Koljena
Skoèni zgl.
Kukovi
Slika 2. Prosjeèna miiæna jakost ekstenzora i fleksora potkoljenice, stopala i natkoljenice, dobivena izokinetièkom dijagnostikom skijaa, èlanova Hrvatske reprezentacije. Vrijednosti su izraene u postocima standardiziranih vrijednosti za taj uzorak.
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
Ovaj veliki nesrazmjer u snazi antagonistièkih miiæa miiæa kukova predisponira skijae za razlièite ozljede i oteæenja, buduæi da postoje brojne studije koje ukazuju na znaèajnu korelaciju izmeðu miiænih miiænih disbalansa i pojave ozljeda [7]. Miiæni disbalans izmeðu ekstenzora i fleksora natkoljenice moe biti vrlo opasan, buduæi da stavlja dodatan pritisak na kraljenicu, te moe dovesti do bolova u donjem dijelu leða, odnosno lumbo-sakralnog sindroma [6]. To potvrðuju rezultati druge studije koju smo napravili na pacijentima koji su doli u na Centar s bolovima u donjim dijelovima leða. Ta grupa sastojala se od 32 ispitanika (18 ena i 14 mukaraca), a uèinjeno je izokinetièkoo dijagnostièko testiranje miiæa potkoljenice, natkoljenice i leða. Rezultati su pokazali da je njihov izokinetièk glavni problem disbalans jakosti antagonistièkih miiæa nakoljenice, a ne slabost ili disbalans miiæa trupa, kao to se oèekivalo. Prosjeèna jakost fleksora natkoljenice iznosila je samo 49%, dok je jakost ekstenzora natkoljenice bila 72%. Jakost ekstenzora i fleksora trupa bila je 72% i 81%. Najvanije, tijekom izokinetièke rehabiltacije korekcijom disbalansa antagonistièkih grupa miiæa natkoljenice, dolo je do znaèajnog klinièkog poboljanja i smanjenja boli u donjem dijelu leða. U prilog ovoj tvrdnji ide i èinjenica da je upravo skijaica koja je imala akutni lumbo-sakralni sindrom, na testu imala najveæi disbalans miiæa natkoljenice. Jakost njezinih ekstenzora bila je èak 145%, a fleksora samo 58%. Dakle, bilo bi vano tijekom treninga skijaa obratiti specifiènu pozornost na jaèanje miiæa fleksora natkoljenice, èime bi se doveo u balans èitav kinetièki lanac i posljedièno izbjegle ozljede i oteæenja.
E M E T E Æ P O
6. ZAKLJUÈAK Tijekom izokinetièkog testiranja vrhunskih skijaa, pronaðen je velik disbalans izmeðu ekstenzora i fleksora natkoljenice. Jakost ekstenzora, bila je u prosjeku èak 35 % veæa od jakost fleksora kukova. Ove rezultate trebalo bi uzeti u obzir pri planiranju treninga jakosti kod vrhunskih skijaa, buduæi da ovaj konkreta n disbalans, ako se ne korigira moe dovesti do sindroma bolnih leða.
7. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.. 10 11.. 11 12.. 12 13.. 13 14.. 14
Keays SL. Bull Keays Bullockock-Saxt Saxton on J. Keay Keayss AC., AC., Strength Strength and and functio functionn before before and afte afterr anterio anteriorr cruciat cruciatee ligamen ligamentt reconstruction, Clin. Orthop. Rel. Res. (373):174-183, 2000 Apr. Akima H. Ta Takahashi kahashi H. Kuno SY. SY. Masuda K. Masuda T. Shimojo H. Anno I. Itai Y. Katsuta S., Early phase adaptations of muscle use and strength streng th to isokinetic training, Med. Sci. Sports Exerc. 31(4):588-594, 31(4 ):588-594, 1999 Apr. Kellis E. Baltzopou Baltzopoulos los V.,The effects of the the antagonist antagonist muscle force on intersegment intersegmental al loading loading during isokineti isokineticc efforts of the knee extensors, J. Biomech. 32(1):19-25, 1999. Lowell C., Lauder Lauder M., Bilater Bilateral al strength strength comparison comparisonss among injured and noninjured noninjured competit competitive ive filatwater filatwater kayakers, J. Sport Rehabil. 10(1): 3-10, 2001. Welsch MA. MA. Wil William liamss PA. PA. Pollock Pollock ML. Graves Graves JE. Foster Foster DN. Fulton Fulton MN., Quantif Quantificati ication on of full-range full-range-of-of-motio motionn unilateral and bilateral knee flexion and extension torque ratios, Archives of Physical Medicine & Rehabilitation. 79(8):971-978,1998. Kuvaljaa S. Desnica Bakrac Kuvalj Bakrac N. Juric Juric-olt -oltoo G. uæur . Gnji Gnjidiæ diæ ., ., Isoki Isokinetic netic diagno diagnostics stics in patient patientss with with low low back back pain, Internacionalni Kongres Neurokirurkog drutva, Zagreb, 2002. Desnica Bakrac N., Isokinetic rehabilita rehabilitation tion in in treating treating knee knee injuries, injuries, Journal of Sports Sports Medicine Medicine and Physical Physical Fitness, u tisku. Horstmann Horstm ann T. Mayer F. Heitkam Heitkampp HC. Merk J. Axmann D. Bork H. H. Dickhut Dickhuthh HH., Isokine Isokinetic tic strengt strength-trai h-training ning in patients with osteoarthritis of the knee [German] Rheumatol. 59(2):93-100, 2000 Apr. Shelbourne KD. Gray T. T.,, Anterior cruciate ligament reconstruc reconstruction tion with autogenous patellar tendon graft followed by accelerated. rehabilitation rehabilitatio n - a two- to nine-year followup, American Journal of Sports Medicine. 25(6):786-795,1997. De Carlo Carlo M. Shelbourne KD., KD., Oneacre K. Rehabilitat Rehabilitation ion program program for both both knees when the contralateral contralateral autogenous patellar tendon graft is used for primary anterior cruciate ligament reconstructio reconstruction: n: A case study, J. Orthop. Sports Phys. Ther. 29(3):144-153, 1999. Kvist J. J. Karlb Karlberg erg C. Gerdl Gerdlee B. Gillq Gillquist uist J., J., Anterior Anterior tibial tibial translat translation ion during during different different isokinet isokinetic ic quadriceps quadriceps torque torque in anterior cruciate ligament deficient and nonimpaired individuals,J. Orthop. Sports Phys. Ther. 31(1):4-15, 2001. Ernst GP GP. Saliba E. Diduch DR. Hurwi Hurwitz tz SR. Ball DW DW., Lower-ext Lower-extremit remityy compensati compensations ons following following anteri anterior or.. cruciate ligament reconstruction, Physical Therapy. Therapy. 80(3):251-260, 2000. Petschnig R. Baron R. Albrecht M., The The relationship relationship between isokineti isokineticc quadriceps quadriceps strength test and hop tests for distance and one-legged vertical jump test following anterior cruciate ligament reconstruction, Journal of Orthopaedic & Sports Physical Therapy. 28(1):23-31, 1998. Charteris J., Effects Effects of velocity on upper to lower extremity muscular work and power output ratios ratios of intercoll intercollegiate egiate athletes, Br. J. Sports Med. 33(4):250-254, 1999.
135
Tatjana Trot, Sanja imek PRIMJENA ELEKTROSTIMULACIJE ELEKTROSTIMULACI JE U KONDICIJS KONDICIJSKOM KOM TRENINGU VRHUNSKIH SPORTAA
E M E T E Æ P O
PRIMJENA ELEKTROSTIMULACIJE U KONDICIJSKOM TRENINGU VRHUNSKIH SPORTAA Tatja atjana na Trot1, Sanja imek2 studentica na Kineziolokom fakultetu Sveuèilita u Zagrebu studentica poslijediplomskog poslijediplomskog studija na Kineziolokom fakultetu Sveuèilit Sveuèilitaa u Zagrebu 1
2
1. UVOD
136
U Europskim zemljama, meðu mnotvom tehnika poboljanja miiæne jakosti, osim u rehabilitac ijske svrhe, miiæna se elektrostimulacija sve vie koristi i u trenanom procesu vrhunskih sportaa. Postoje dva razlièita miljenja. Jedni misle da je miiæna elektrostimulacija besmislena i beskorisna, dok ju drugi smatraju prikladnom i optimalnom metodom za poboljanje razlièitih oblika miiæne snage. Meðutim, potrebno je reæi da sama elektrostimulacija nije dovoljna za potpuni razvoj sportaevih sposobnosti, ali u interakciji s drugim trenanim metodama moe poboljati, ili barem ubrzati poboljanje sportae vih motorièkih sposobnosti (Iogna, 2000.). U nas, jo uvijek veliki broj trenera nije dovoljno upoznat sa najracionalnijim i efikasnijim naèinom koritenja miiæne elektrostimulacije u cilju poboljanja kondicijske pripreme njihovih sportaa. Poznato je da se elektrostimulacija veæ godinama rabi u medicinske svrhe (Od Volte u XVIII. st. pa sve do dananjih dana). U XX. st. mnotvo je radova posveæeno medicinskoj elektroterapiji, elektroterapiji, u sluèaju tekih ozljeda sredinjeg i perifernog ivèanog sustava (Vodovnik, 1985.; Szeto, 1982.; Reilly,1992.). Cilj ovog rada je objanjenje osnovnih principa elektrostimulacije i njene uporabe u trenanom procesu sportaa. Zbog toga æe daljnji tekst biti iskljuèivo usmjeren na radove autora koji tretiraju tu tematiku, a izostavit æe se primjena elektrostimulacije elektrostimu lacije u rehabilitacij rehabilitacijskim skim svrhama (gdje se elektrostimulacija, iako na razlièiti naèin, jo uvijek uspjeno koristi ). Osnovni termini koje je potrebno poznavati za pravilno koritenje elektrostimulacije jesu : Impuls - varijacija kratkog trajanja neke od fizièkih velièina (npr. elektrièna struja) sa regresijom ka inicijalnoj fazi. Vano je njegovo kratko trajanje; a trajanje je jedinica vremena koja odvaja poèetak od kraja impulsa. Impuls ima odreðeni oblik i èine ga tri meðusobno nezavisna parametara: intenzitet, duina vala i frekvencija. Intenzitet jedne pulsacije predstavlja prolaz struje kroz elektrode, a proizvod intenziteta i duine impulsa predstavlja energiju pulsacije. irina vala predstavlja vrijeme trajanja svake pulsacije. Poveæavanjem irine vala poveæava se energija pulsacije. Frekvencija oznaèava broj impulsa u jednoj sekundi. Slika 1.: parametri stimulacije (Iogna, 2000.)
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
Radi potpunog iskoritenja elektriènog impulsa svaki bi miiæni elektrostimulator trebao pruati moguænost promjene duine impulsa, frekvencije impulsa, trajanja prolaza struje, vremena pojaèavanja impulsa, vremena sniavanja impulsa te promjenu intenziteta u miliAmperima.
2. ELEKTRODE
E M E T E Æ P O
U zadnjih dvadeset godina, najèeæe se koriste elektrode izraðene od kauèuka (gume), koji u kombinaciji sa grafitom ili sliènim materijalima imaju svojstvo provoðenja struje. Debljina elektrode je 1-2 mm, to omoguæava potpuno prianjanje povrini miiæa. Osim toga, dananje su elektrode vrlo fleksibilne te omoguæavaju promjene miiæne napetosti bez njihovog odljepljenja sa koe. U zadnjem z adnjem se sloju elektrode nalazi poseban analergièni provodljivi gel koji potpuno prianja koi to omoguæava bezbolno skidanje, te koritenje iste elektrode vie puta i u uvjetima vlane koe. Povrina elektroda odreðuje dva naèina stimulacije: bipolarnu i monopolarnu. Bipolarna stimulacija koristi dvije elektrode iste povrine, to zasigurno nije najbolja metoda zbog toga to je gustoæa struje ispod elektroda jednaka, pa kao rezultat dobivamo povrinsku stimulaciju. Gustoæa struje jest intenzitet struje na odreðenu (tretiranu) povrinu te predstavlja determinirajuæi faktor pobuðivanja efikasne kontrakcije. Moguæe je dakle zakljuèiti da æe, ako odreðena struja prolazi kroz manju povrinu, lokalizirani utjecaj promjene potencijala biti veæi u odnosu na prolaz iste struje kroz iru povrinu. Jedinica gustoæe jest 0,1 mA/cm2 Monopolarna stimulacija koristi dvije elektrode razlièite povrine. Manju elektrodu nazivamo aktivnom elektrodom. Ispod aktivne elektrode nalazi se visoka gustoæa struje. Veæu elektrodu nazivamo neutralnom elektrodom te se ispod nje nalazi slaba gustoæa struje. Ova vrsta stimulacije predviða pre dviða razmak od 15-20 cm. izmeðu anoda ( + ) i katoda ( - ). Svaka elektroda funkcionira kao individualna toèka stimulacije radi sposobnosti tkiva naeg tijela koji omoguæuju difuziju struje u dubinu. Gustoæa struje je veæa blizu elektroda te ima tendenciju vertikalne difuzije u tkivima smjetenim duboko ispod koe, pa ne ostaje na povrini kao to je to sluèaj kod bipolarne stimulacije. Oblik se elektroda mijenja u odnosu na tretirana miiæa. Ako imamo pri ruci sve velièine i oblike elektroda lake æemo optimalno djelovati na sve skupine miiæa. Ako elimo stimulirati manji miiæ, upotrijebit æemo elektrodu manjih dimenzija, i suprotno, ako je miiæ kojeg elimo stimulirati veæi, upotrijebit æemo elektrodu veæe povrine.
Slika br. 2: oblici elektroda (Iogna, 2000.) Kako bi svaki tretman miiæne elektrostimulacije bio efikasan bitno je da elektrode budu pravilno smjetene. Na taj naèin osiguravamo ciljano djelovanje na tretirani miiæ, bez nepotrebne difuzije struje u susjednim dijelovima tijela to rezultira smanjenim djelovanjem na eljeni miiæ tj. neadekvatnom stimulacijom tretiranog miiæa sportaa. Izmeðu dvije elektrode formira se elektrièno e lektrièno polje polumjeseèastog oblika. Idealno bi bilo kada bi elektrièni val proao kroz zavrnu neuromiiænu ploèu, tj. mjesto gdje motoneuroni «uranjaju» u sami miiæ. To je bitno zato to je motorièki neuron obavijen mijelinskom ovojnicom koja oteava prolaz elektriène struje, a zavrna neuromotorièka ploèa nije obavijena mijelinskom ovojnicom te je prolaz struje nesmetan.
Slika br. 3: primjer adekvatnog naèina postavljanja elektroda ( m.rectus abdominis i m. biceps brachii ). ( Iogna 2000.)
137
Tatjana Trot, Sanja imek PRIMJENA ELEKTROSTIMULACIJE ELEKTROSTIMULACI JE U KONDICIJS KONDICIJSKOM KOM TRENINGU VRHUNSKIH SPORTAA
E M E T E Æ P O
3. FIZIOLOKE OSNOVE MIIÆNE KONTRAKCIJE Kako bi se elektrostimulacijom postigli vaeæi uèinci potrebno je voditi raèuna o vie faktora. P oznavanje takvih faktora zasigurno æe ubuduæe pridonijeti prid onijeti ciljanom djelovanju na razlièite miiæne niti, to vjerojatno vjer ojatno ovisi o trajanju i frekvenciji podraaja (Michele Iogna, 2001.). Prije svega potrebno je ustanoviti da li se podrauje direktno miiæ ili da li podraaj prolazi kroz motorni ivac. Enoka ( 1988.) je serijom istraivanja potvrdio da podraaj mora proæi kroz motorni ivac. Miiæ je manje podraljiv nego li ivac, te za denervirani miiæ intenzitet podraaja mora biti puno veæi. Stoga, elektrièni podraaj mora proæi kroz motorni ivac ( Hulamann i sur., 1983.; Mortimer,1984.; Moulds i sur. 1977. ). Nadalje, prema Enoki (1988.) fenomen regrutacije miiænih niti potpuno se razlikuje u uvjetima elektrostimulacije. elektrostimu lacije. Motorièke jedinice koje posjeduju motoneurone veæih dimenzija bivaju regrutirane prve. Radi se dakle o tzv. brzim motorièkim jedinicama. Suprotno navedenome, u situaciji voljne miiæne kontrakcije najprije se regrutiraju re grutiraju tzv. spore motorièke jedinice. Enoka je to potvrdio pomoæu tri argumenata: a) Velièina motorièkih neurona: kod primjene elektrostimulacije prag podraljivosti veæih motorièkih neurona je nii, tj. ako se miiæ podrauje odreðenom strujom najprije æe reagirati deblji motorièki neuroni (Claman i sur. 1974. ; Eccles i sur. 1958.), to je suprotno dogaðanju za vrijeme voljne miiæne kontrakcije. b) Udaljenost aktivne elektrode i motorièkog neurona: u ovom sluèaju, veliku ulogu igra anatomska graða tijela po kojoj motorièke jedinice sa debljim de bljim aksonima se nalaze na povrini miiæa miiæ a (Lexell i sur. 1983.), pa je i udaljenost u odnosu na aktivnu elektrodu manja. c) Uèinak aktivacije receptora koe: elektrièna stimulacija podrauje receptore koji se nalaze u koi. U sluèaju da bi elektrièni podraaj bio nedovoljan mogao bi preokrenuti pre okrenuti redoslijed regrutacije motorièkih neurona. (Burke i sur.1970. ; Garnet i Stephens, 1981. ; Kanda i sur.1977. ; Stephens i sur.1978.). Zbog svega navedenog princip regrutacije regrutac ije miiænih niti putem elektrostimulacije ima itekako vanu ulogu u treningu sportaa.
Slika br. 4: grafièki prikaz miiæne elektrostimulacije elektrostimulacije (R. Fasoli 2003. - www.doctormuscle.com).
4. KAKO KORISTITI MIIÆNI ELEKTROSTIMULATOR
138
Miiæna elektrostimulacija je metoda treninga koja poboljava sportaevu fizièku pripremu pomoæu djelovanja podraenih miiæa. U elektrostimulaciji, kao i kod voljne miiæne kontrakcije postoje razlièite vrste aktivnosti. Trening trkaèa kratkih pruga zasigurno nije jednak treningu maratonaca. Radi pravilne primjene elektrostimulacije potrebno je utvrditi slijedeæe : a) miiæ ili skupinu miiæa na koje elimo djelovati - ovisno o sportu kojim se bavimo, b) program podraaja (stimulacije) tj. biranje sposobnosti koju elimo poboljati, c) broj tjednih tretmana mijenja se s obzirom na period trenanog makrociklusa (pripremni, natjecateljski, prijelazni), d) broj tjedana tretmana ovisi o uèinku kojeg elimo postiæi (konzervativni, kompenzirajuæi, tradicionalni, energièni, agresivni), e) interval tretmana do 6 tretmana tjedno preporuèljivi su to veæi razmaci izmeðu tretmana, dok je od 7 tretmana tjedno nadalje preporuèljivo odraditi dva tretmana u istom danu kako bi se pruala moguænost cjelodnevnog odmora sportaa do slijedeæih tretmana,
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
f) raspored tretmana u odnosu na druge vrste treninga kada uz voljni trening elimo, u istoj trenanoj jedinici koristiti i elektrostimulaciju potrebno je voditi raèuna o vrsti treninga kojeg smo planirali za tu trenanu jedinicu. Tako je kod treninga eksplozivne snage preporuèljivo elektrostimulaciju provesti nakon voljnog treninga jer bi u suprotnom dolo do miiænog zamora prije samog treninga, dok je u treningu aerobne izdrljivosti preporuèljiv upravo suprotan redoslijed. Naime, elektrostimulacija sa programom izdrljivosti uzrokuje specifièni miiæni zamor bez generalnog zamora kardiovaskularnog sustava, to omoguæuje poveæanje brzine glikolitièkog metabolizma putem voljnog napora na miiæe koji su prethodno bili aktivni. (Iogna, 2000.), g) odreðivanje intenziteta tretmana opæe pravilo elektrostimulacije predviða da se svaki tretman odvija maksimalnim intenzitetom. Postotak Postotak aktivnih miiænih niti u podraenom miiæu ovisi o intenzitetu elektriènog podraaja : to je intenzitet veæi, to je veæi broj miiænih niti ukljuèen u radu. Lako je zakljuèiti da ako stimuliramo samo 20% sveukupnih niti odreðenog miiæa, tada æe se poboljati samo taj postotak. Npr. elektrostimulacija elektrostimulacija nia od 30mA u treniranog sportaa je beskorisna, jer se tada regrutira premali broj miiænih niti u odnosu na njegove moguænosti te ne bi dolo do rezultata. Idealno je postupno podizanje intenziteta na vrijednosti veæe od 50mA. Meðutim, moram napomenuti da èovjek moe moe dosta dobro tolerirati intenzitete do 70mA, a bilo je i sluèajeva gdje su sportai tolerirali i veæe intenzitete.
E M E T E Æ P O
5. TRAJANJE POJEDINOG TRETMANA ELEKTROSTI ELEKTROSTIMULACIJE MULACIJE Prije svega potrebno je naglasiti da svakom tretmanu miiæne elektrostimulacije mora prethoditi zagrijavanje u trajanju od minimum 5 minuta na frekvenciji od 5 Hz, to æe omoguæiti miiæu da postigne sta bilni nivo arterijske prokrvljenosti to ujedno znaèi i stabilnost izmjene tvari miiæa. Nakon svakog ciljanog programa elektrostimulacije potrebno je daljnje podraivanje miiæa u trajanju od oko15 min. na frekvenciji od 3 Hz radi optimalizacije stanja miiænih niti te prevencije nepoeljnih grèeva. Nakon kompletnog tretmana, kao i nakon tradicionalnog naèina treniranja poeljno je istezanje miiæa to omoguæava postizanje pravilne udaljenosti hvatita miiæa. To rezultira poboljanjem funkcionalnosti djelovanja miiænih niti te ujedno i prevencijom eventualnih ozljeda miiæa, tetiva i zglobova. Kako bi uèinci miiæne elektrostimulacije bili efikasni potrebno je voditi raèuna o posturi sportaa za vrijeme tretmana. U tom smislu naglaavam da tretirani miiæ mora biti u semiflektiranom poloaju to znaèi da æe sporta prilikom elektrostimulacije ili sjediti (kada tretiramo gornji dio tijela), ili leati (pri tretiranju donjeg dijela tijela). Takoðer je bitno napomenuti da se tretirani miiæ mora nalaziti u reimu izometrièkog rada kako bi se moguænost njegovog skraæivanja i eventualna pojava grèeva sveli na minimum. Ako elektrostimulacijom elimo utjecati na eksplozivnu snagu, u poèetku æe tretman trajati 15 minuta, te æe se postupno poveæavati (svaki put po 1 ili 2 minute) do maksimalnog trajanja od 20 minuta. U programu za poboljanje eksplozivne snage intenzitet intenzi tet impulsa je 105-120 Hz, a trajanje 3sek., dok æe razmak izmeðu dva impulsa biti 30sek. s vrlo niskim intenzitetom (1Hz) to æe omoguæiti poveæanje prokrvljenosti miiæa bez njegovog zamora. Kada elektrostimulacijom elimo utjecati na repetitivnu snagu tretman æe trajati od 10 do 15 min. i to produenjem svakog tretmana po 1 min. Intenzitet Intenz itet impulsa je 50-70Hz a trajanje 8-5sek. Trajanje odmora je jednako duini impulsa, ali na frekvenciji od 9Hz. Jednako trajanje rada i odmora omoguæuje takav reim rada u kojem je moguæe podraiti brze oksidativne i glikolitièke miiæne niti. to se tièe aerobne izdrljivosti tretman æe trajati od minimum 40 do max. 60 minuta, sa produenjem tretmana od 5 min. svaki put. Intenzitet impulsa æe biti 10-18Hz a odmor æe biti vrlo kratak ( 2sek.) s intenzitetom od 3Hz. Na kraju bitno je spomenuti da pri bilo kojem programu elektrostimulacije treba koristiti bifazne simetriène kompenzatorne impulse koje omoguæuju podraivanje maksimalnog broja motorièkih jedinica.
6. ELEKTROSTI ELEKTROSTIMULACIJA, MULACIJA, ZA I PROTIV Miiænom elektrostimulacijom je puno tee dobiti znaèajna motorièka poboljanja kod redovno treniranih sportaa u odnosu na sedentarnu populaciju. Poznato je da miiæna miiæna elektrostimulacija pomae sportaima u rehabilitaciji nakon ozlijede, no neki su autori pokuali istraiti djelovanje elektrostimulacije na aktivnim sportaima.
139
Tatjana Trot, Sanja imek PRIMJENA ELEKTROSTIMULACIJE ELEKTROSTIMULACI JE U KONDICIJS KONDICIJSKOM KOM TRENINGU VRHUNSKIH SPORTAA
E M E T E Æ P O
Prof. Gilles Cometti je u radu «Aktualne metode postizanja miiæne mase» ponudio usporedbu rezultata takvih istraivanja to je vidljivo u donjoj tablici. AUTORI Laughman i sur. Owens i Malone Reisman W almsley i sur. Selkowitz Stefanova i Vodovnik Cometti
GODINA 1983 1983 1984 1984 1985 1985 1987
APARAT Eletr. 180 Eletr. 180 Stim 1 Eletr. 180-2 nije preciziran nije preciziran Sinus
MIIÆ
kvadriceps kvadriceps kvadriceps kvadriceps kvadriceps kvadriceps kvadriceps
POBOLJŠANJE 33 % 60 % 59 % 87 % 68 % 5% 94 %
Iz tablice proizlazi da je u svim istraivanjima ( osim u jednom ) postignuto znaèajno znaèajno poveæanje miiæne mase m.quadriceps femorisa, no potrebno je istaknuti tri stvari koje u tablici nisu iznesene. Autor naglaava da kako bi takvi rezultati bili vidljivi i u sportskoj aktivnosti potrebno je prièe kati najmanje 3 tjedna, tj period miiæne adaptacije te da se eksplozivnost miiæa manifestira kasnije i u manjem opsegu od miiæne jakosti. Na kraju, nedopustivo je zamisliti tretman tretma n elektrostimulacije bez adekvatnog miiænog miiæno g istezanja jer se u takvim uvjetima smanjuje miiæna elastiènost. Prilikom elektrostimulacije u sportaa moe doæi i do osjeæaja boli, a razlozi toga mogu biti: bol prouzroèena prekomjernom duinom impulsa (preteito osjeæaj bockanja i crvenilo koe), prevelikom frekvencijom ponavljanja impulsa ili prejakim intenzitetom podraaja (pojava grèeva koji se slijedeæi dan mogu pretvoriti u utrnutost miiæa).
7. ZAKLJUÈAK Gotovo sva istraivanja posveæena miiænoj elektrostimulaciji govore o rezultatima u poveæanju miiæne mase, koja bi nakon odreðenog perioda adaptacije trebala pokazati uèinke i na konkretnu motorièku aktivnost. Radi se dakle o perifernom djelovanju na lokomotornom sustavu. Drugim rijeèima ivèani impuls ne kreæe iz centralnog ivèanog sustava kao to je to sluèaj kod voljne kontrakcije miiæa, veæ je stvar obrnuta, to bi se moglo interpretirati kao izazvanom miiænom refleksu putem elektriène struje. Nadalje, pri takvoj vrsti treninga nije prisutna integracija sa proprioceptivnim percepcijama te se svaka miiæna skupina podrauje posebno i u drugo vrijeme. Prema tome lako je zakljuèiti da pri pomanjkanju pravilne korelacije izmeðu miiæa agonista i antagonista, ne moe doæi do poboljanja miiæne koordinacije te da se fine tehnièke radnje ne poboljavaju. Osim toga, pomalo je smijeno govoriti o aerobnom treningu putem elektrostimulacije zbog toga to su pri elektrostimulaciji rad kardiovaskularnog i respiratornog sustava svedeni na minimum. Postoje i studije koje dokazuju da elektrostimulacija u veèernjim satima moe prouzroèiti nesanicu, to sportau ne omoguæava adekvatan odmor izmeðu dva trenana dana. Bitno je istaknuti i èinjenicu da trener mora znati pravilno postavljanje elektroda kako ne bi dolo do tekih komplikacija. Npr. kad bi se anoda (+) postavila na prsa a katoda (-) na lopaticu val struje bi prolazio kroz podruèje srca to svakako nije poeljno. Sa druge strane elektrostimulacija elektros timulacija moe pomoæi pri jaèanju malih skupina skupin a miiæa, kao to su miiæi stopala koji su npr. kod skakaèa uvis vrlo bitni, a koji se teko i dugotrajno jaèaju tradicionalnim naèinom treninga. Stoga : elektrostimulacija da, kao dodatni tretman u sklopu voljnog treninga, ali nikako kao jedina metoda postizanja rezultata u trenanom procesu vrhunskih sportaa.
8. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 140
6.
M. Iogna : Lelettr Lelettrostimo ostimolazione lazione nalla nallallename llenamento nto dello sportiv sportivo, o, Elika, Cesena Cesena,, 2000. 2000. M Iogna Iogna : Elettrost Elettrostimol imolazio azione, ne, le tabel tabelle le di allena allenament mentoo per lo sport, sport, Elika Elika,, Cesena, Cesena, 2001. 2001. L. Vodov Vodovnik nik : Nevrok Nevrokibe iberne rnetik tika, a, sveuèi sveuèili lina na tiskar tiskaraa u Ljubljan Ljubljani,i, 1985. 1985. J. Patrick Patrick Reilly Reilly : Applie Appliedd Bioelectric Bioelectricity ity,, From Electri Electrical cal Stimulatio Stimulationn to Electropa Electropathology thology,, Springer Springer Cambdrdg Cambdrdgee University Press, 1992. Szeto, A.Y A.Y.,., i F.A. Saunders (1982.), Electrocuta Electrocutaneous neous stimulatio stimulationn for sensory communicat communication ion in rehebilit rehebilitation ation engineering, IEEE Trans. Biomed. Eng. BME-25(4) : 300-308 Enokaa R., Musc Enok Muscle le streng strenght ht and its devel developme opment, nt, Sport Sportss Medicine Medicine 6, 146-14 146-1488 (1988.) (1988.)
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
RAZLIKE U NEKIM MORFOLOKIM I FUNKCIONALNIM DIMENZIJAMA SLOVENSKIH RUKOMETNIH I KOAKAKIH REPREZENTATIVKI
E M E T E Æ P O
Frane Erèulj, Marta Bon, Marko ibila, Radoje Miliè Fakultet za sport, Sveuèilite u Ljubljani, Slovenija
1. UVOD I rukomet i koarka pripadaju skupini polistrukturalnih sportskih igara. Premda su te dvije aktivnosti dosta sliène, to opravdava smisao naega komparativnog istraivanja, ipak postoje mnoge razlike i specifiènosti u strukturi svake igre (primjerice, razlike u pravilima, u strukturi kretanja prostorom, u motorièkim kretnim strukturama i u drugome). Zahvaljujuæi vrlo intenzivnom razvoju tehnike i taktike posljednjih desetljeæa , obje su igre postale vrlo kompleksni i zahtjevni sportovi, to je osobito uoèljivo u stalnoj potrazi i neprekidnim pokuajima da se razviju specifièni modeli sportske forme. I koarku i rukomet obiljeava bogatstvo kretnih struktura koje se meðusobno razlikuju po intenzitetu i ekstenzitetu (trajanju). Stoga, u raznolikim situacijama miiæi igraèa koriste razlièite vrste energije. Energetske bi se potrebe igraèa za vrijeme koarkake utakmice trebale zadovoljavati uglavnom aerobnim energetskim procesima tijekom 25% do 40% vremena èiste igre. Ostalo vrijeme utakmice igraèi energetski «rade» u aerobno-anaerobnim i anaerobnim uvjetima (8). Slabije pripremljeni koarkai koncentraciju mlijeène kiseline u krvi od 4 mmol/l (anaerobni prag) dostiu veæ pri frekvenciji srca od 155 160 otkucaja/min, dok se to u dobro pripremljenim koarkaima dogaða tek pri frekvenciji srca od 185-190 otkucaja/min (3). Luck i suradnici (6) ispitivali su prosjeène koncentracije laktata i njihov utjecaj tijekom rukometne utakmice. U prvom poluvremenu vrijednosti laktata su se kontinuirano poveæavale. Takoðer su otkrili i ogromno poveæanje varijabilnosti laktatnih vrijednosti. Takve varijacije mogle bi biti posljedica i razlièitih igraèkih optereæenja u igri (vrijeme provedeno u igri, igraèke uloge i zadaci i drugo). Vrijednosti su varirale od 2 do 10 mmol/l. Jako je malo istraivanja o vrijednostima frekvencije srca u rukometu, a nismo uspjeli pronaæi niti jedan jedini podatak povezan s optereæenjima igraèa u igri, s vremenom provedenim u igri, s igraèkom ulogom, s vanoæu utakmice i drugim. Cilj je ovog istraivanja bio prikupiti vie podataka o razini morfolokih osobina, a iznad svega funkcionalnih sposobnosti naih vrhunskih rukometaica i koarkaica te utvrditi razlike izmeðu tih dviju skupina igraèica. Stoga smo slovenske rukometne i koarkake reprezentativke podvrgnuli dvama laboratorijskim testovima. Test PRAHA (5) uporabljen je za odreðenje relativnog maksimalnog primitka kisika (rel. VO2max). Test pripada skupini kontinuiranih testova za izravno mjerenje relativne maksimalne potronje kisika otvorenog sastava na pokretnom sagu. WINGA WINGATE TE test (2) pripada skupini neizravnih srednjetrajnih srednjetrajnih anaerobnih testova, testova, koji obièno traju izmeðu 20 do 50 sekunda, a oblikovani su primarno za procjenjivanje laktatne anaerobne snage i energetskih kapaciteta ukljuèenih miiæa. Wingate test od 30 sekundi uobièajeno se koristi za procjenu obiljeja anaerobnog rada.
2. METODE 2.1. Uzorak ispitanika Najkvalitetnije slovenske vrhunske rukometaice i koarkaice sudjelovale su u ovom istraivanju kao ispitanici. Uzorak se sastojao od 17 rukometnih reprezentativki (prosjeèna dob 24,1 godine), koje su se pripremale za Svjetsko prvenstvo u rukometu 1997. godine, te od 18 koarkakih reprezentativki (prosjeèna dob 22,7 godine) koje su se pripremale za Europsko prvenstvo u koarci 1997. godine. Igraèice nismo grupirali prema igraèkim pozicijama. 141
Frane Erèulj, Marta Bon, Marko ibila, Radoje Miliè RAZLIKE U NEKIM MORFOLOKIM I FUNKCIONALNIM FUNKCIONALNIM DIMENZIJAMA DIMENZIJAMA SLOVENSKIH RUKOMETNIH RUKOMETNIH ...
E M E T E Æ P O
2.2. Uzorak varijabli Uzorak varijabli sastojao se od osam testova koji su mjerili morfoloke osobine i funkcionalne sposobnosti. Varijabla TV [cm] TT [kg] RelVO2 [ml/kg/min] LAmirovanje [mmol/l] LAmax [mmol/l] WINmin [W/kg] WINmax [W/kg] UMOR [%]
tjelesna visina tjelesna teina
Dimenzija longitudinalna dimenzionalnost dimenzionalnost tjelesna masa
relativni maksimalni primitak kisika
aerobna snaga
koncentracija mlijeène kiseline u krvi u mirovanju (prije optereæenja)
aerobna snaga
maksimalna koncentracija laktata u krvi
aerobna snaga
min. anaerobna snaga – najnia izlazna snaga u razdoblju od 5 s
anaerobna snaga i kapacitet
maks. anaerobna snaga – najviša izlazna snaga u razdoblju od 5 s
anaerobna snaga i kapacitet
indeks UMOR – razlika izmeðu maksimalne i minimalne snage podijeljena maksimalnom vrijednoæu snage.
anaerobna snaga i kapacitet
2.3. Metode obrade podataka Za obradu podataka koriten je statistièki paket SPSS za Windows. Prvo je izraèunata des kriptivna statistika za varijable, a normalnost distribucije provjerena je Kolmogorov-Smirnovljevim testom. Za utvrðivanje razlika koriten je t-test za nezavisne uzorke. Postupak mjerenja Mjerenja su provedena u Fiziolokom laboratoriju Fakulteta za sport, Ljubljana, u travnju 1997 godine. Svaka ispitanica testirana je u jednom danu. Prema standardnom protokolu prvo su uzeti antropometrijski parametri. Nakon toga se mjerio relativni maksimalni primitak kisika (relativni maks. VO2) prema protokolu za test PRAHA. Testovi su provedeni na opremi za direktnu spiro-ergometriju Oxycon b Mijnhardt i pokretnom sagu Woodway oodway.. Prije i nakon testa (u prvoj minuti nakon okonèanja mjerenja) uzeti su uzorci krvi (20 mL) iz une resice za mjerenje prema standardiziranom protokolu (mikro-centrifuga 1200 okretaja/1min.). Dobiveni serum je odmah analiziran analitièkom metodom za odreðivanje laktata Kodak Ektachem DT slide, na aparaturi Kodak Ektachem DT 60 II. Nakon odmora (1,5 do 2 sata) ispitanica je bila podvrgnut testu WINGATE WINGATE za procjenu anaerobnih sposobnosti. Test se izvodio na bicikl-ergo bicikl-ergometru metru MONARK, opremljenu odgovarajuæim senzorima i programskom podrkom podrkom SMI za analizu podataka dobivenih testom. U testu se biljeila najmanja (WIN-min) i najveæa (WIN-max) izlazna snaga u periodu od 5 sekundi.
3. REZULTATI Podaci su prvo obraðeni metodama deskriptivne statistike. Prvo su izraèunati parametri za ukupan uzorak, a potom za svaki pod-uzorak (skupinu) zasebno. Izraèunate su i standardizirane standardizirane z-vrijednosti za obje skupine. Tablica 1. Parametri deskriptivne statistike za ukupan uzorak ispitanica Varijabla TV TT RelVO2 LA-min. LA-maks. WIN-min. WIN-maks. UMOR 142
N 28 28 28 28 28 28 28 28
XA 177.99 69.35 49.91 1.32 4.59 6.13 8.53 32.20
S.D. 6.54 6.13 4.08 0.14 0.39 2.59 1.05 8.35
S.E. 1.24 1.16 0.77 0.03 0.07 0.49 0.20 1.58
Min. 166.50 57.00 39.70 1.10 3.60 4.20 6.70 4.00
Maks. 191.50 83.00 57.60 1.70 5.30 19.00 10.10 42.40
K-S Z (2-Tailed P) 0.555 (0.918) 0.601 (0.862) 0.471 (0.980) 1.404 (0.039) 0.655 (0.783) 1.963 (0.001) 0.515 (0.954) 0.906 (0.384)
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
Tablica 2. Parametri deskriptivne statistike za oba pod-uzorka Varijabla TV TT RelVO2 La-min. La-maks. WIN-maks. WIN-min. UMOR
XA 175.27 68.39 49.34 1.33 4.42 9.15 6.67 33.45
RUKOMET S.D. S.E. 3.97 0.96 5.35 1.30 4.41 1.07 0.17 0.04 0.35 0.08 0.71 0.17 3.21 0.78 9.57 2.32
KOŠARKA Z -vrijednost -0.41 -0.16 -0.16 -0.14 0.12 -0.42 0.59 0.21 0.15
XA 182.18 70.83 50.78 1.29 4.83 7.58 5.27 30.27
S.D. 7.62 7.19 3.53 0.07 0.31 0.72 0.53 5.91
S.E. 2.29 2.17 1.06 0.02 0.09 0.21 0.16 1.78
Z -vrijednost 0.64 0.24 0.21 -0.19 0.64 -0.91 -0.33 -0.23
E M E T E Æ P O
Razlike izmeðu koarkaica i rukometaica mogu se vidjeti u aritmetièkim sredinama i z-vrijednostima. Da bi se odredile razlike u dobivenim parametrima, prvo je uporabljen J -test -test za nezavisne uzorke. Zbog nenormalne distribucije varijabli (tablica 1) i velikih razlika izmeðu standardnih devijacija obiju skupina, iz daljnje analize su iskljuèene varijable LA-mirovanje i WIN-min. Prema naemu miljenju te varijable ionako ne utjeèu znatno na odreðenje funkcionalnih sposobnosti rukometaica i koarkaica. Tablica 3. Rezultati t -testa -testa TV TT RelVO 2 LA-maks. WIN-maks. UMOR
t-vrijednost -2.77 -1.03 -0.95 -3.17 5.67 0.98
2-tailed sig. 0.015 0.311 0.349 0.004 0.000 0.334
PrimjenomJ -testa ustanovili smo statistièki znaèajne razlike u tri od est varijabli (tablica 3). Osim u longitudinalnoj longitudinaln oj mjeri tjelesne visine (TV), statistièki znaèajne razlike pojavile su se i u varijablama LAmaks. (maksimalna koncentracija laktata u krvi) i u WIN-maks. (maksimalna anaerobna snaga).
4. RASPRAVA Dobivene su oèekivane razlike izmeðu dviju skupina u morfolokim osobinama. I neki drugi istraivaèi (8, 9), koji su proveli mjerenja slièna naima, dobili su sliène rezultate. Premda u mjerenoj koarkakoj reprezentaciji nije bilo iznimno visokih igraèica (centara), koarkaka reprezentacija je via od rukometne u prosjeku za priblino 7 centimetara, to je statistièki znaèajna razlika. Rezultat ne iznenaðuje zato to je tjelesna visina najspecifiènija dimenzija za koarku (ona koarkaice razlikuje od svih drugih sportaica) koja znatno utjeèe na djelomiènu i ukupnu uspjenost. Razlike u tjelesnoj teini (TT) su manje i statistièki neznaèajne. Razlog tomu je via relativna tjelesna teina (TV/TT) rukometaica i relativno visoke vrijednosti standardnih devijacija. Bilo bi zanimljivo usporediti tjelesnu graðu rukometaica i koarkaica, no zbog nedostatka podataka moemo samo izraèunati ektomorfnu komponentu somatotipa. somatotipa. Prema Duquetovoj formuli (2)koarkaice (2) koarkaice u naem uzorku imaju puno vie vrijednosti ektomorfne komponente (3,65) od rukometaica (2.78). To moe objasniti razlike u tjelesnoj teini. Struktura kretanja u rukometu i u koarci sastoji se od mnogobrojnih kratkih sprintova, skokova, uteva (udaraca na vrata i ubacivanja u ko), tjelesnih kontakata i brzih promjena smjera i brzine kretanja. U tim vrstama kretanja/kretnji prevladavaju anaerobna alaktatna snaga i kapacitet. S druge strane, igranje u postavljenom napadu i postavljenoj obrani, ali i nekoliko uzastopnih prijelaza iz obrane u napad (i obrnuto) zahtijeva dobro razvijen anaerobni laktatni kapacitet. Usporeðujuæi rukometaice i koarkaice, moemo ustvrditi da su rukometaice nadmoænije nadmoænije u anaerobnoj snazi i kapacitetu. Rezultati koje su postigli rukometaice u testu WINGATE WINGA TE znatno su bolji od koarkakih rezultata. Njihova je maksimalna anaerobna ana erobna snaga za 1,5 W/kg veæa od maksimalne anaerobne snage koarkaica. Razlika Raz lika u varijabli WIN-maks. statistièki je znaèajna. Jasno je da je anaerobna snaga specifiènija za rukometaice te da najbolje razlikuje rukometaice i koarkaice. Neke za rukomet tipiène aktivnosti, poput tjelesnih kontakata, prodora s loptom i snanih udaraca na vrata, primjerice, zahtijevaju veliku maksimalnu jakost i anaerobnu snagu. Prema naemu miljenju to je razlog zato su
143
Frane Erèulj, Marta Bon, Marko ibila, Radoje Miliè RAZLIKE U NEKIM MORFOLOKIM I FUNKCIONALNIM FUNKCIONALNIM DIMENZIJAMA DIMENZIJAMA SLOVENSKIH RUKOMETNIH RUKOMETNIH ...
E M E T E Æ P O
144
rukometaice iz naeg uzorka postigle viu razinu maksimalne anaerobne snage. Nismo dobili statistièki znaèajne razlike u varijabli UMOR. Gotovo jednak indeks umora (30%) zabiljeen je i za mlade ene koje preteno sjede (1). Stoga taj parametar oèigledno oèigledno nije vaan za razlikovanje rukometaica rukometaica i koarkaica. Mnoge supra-maksimalne i maksimalne aktivnosti i u rukometu i u koarci zahtijevaju i dobru baziènu aerobnu snagu (izdrljivost). Mogli bismo reæi da je dobivena relativno visoka razina aerobne snage u naem uzorku rukometaa i koarkaa. Neki su drugi istraivaèi (9, 11, 3, 7, 4, 10) dobili neto nie vrijednosti relativnog maksimalnog primitka kisika na uzorcima rukometaa i koarkaa. Ta èinjenica upuæuje na dobru selekciju i pripremljenost naih igraèa. U analizi razlika u varijablama aerobne snage pokazali su se bolji rezultati koarkaa. Oni su postigli vii relativni maksimalni primitak kisika (RelVO2) viu maksimalnu koncentraciju laktata u krvi (LA-maks.). Ipak, statistièki znaèajna razlika pojavila se samo u varijabli koncentracije koncentrac ije laktata LA-maks. Ti rezultati govore o vioj razini baziène aerobne izdrljivosti koarkaa. Osnova za ta otkriæa mogla bi se nalaziti u razlièitim strukturama kretanja rukometa i koarke. U rukometu je volumen kretanja u postavljenom napadu i postavljenoj obrani nii zbog zonske obrane i napada. Takoðer je moguæe da pojedini igraè (ili vie igraèa) igra ili samo u obrani ili samo u napadu (sustav zamjena). U tom sluèaju aerobni kapacitet neæe biti tako jako vaan za rukometaice Jo jedna specifiènost rukometa moe rezultirati niom razinom aerobne snage to je zabrana kretanja u vratarevu prostoru za igraèice. Na kraju bismo mogli zakljuèiti kako je usporedba slovenskih izabranih nacionalnih ekipa rukometaa i koarkaa pokazala viu razinu baziène aerobne snage u koarkaa. S druge strane, rukometni reprezentativci su nadmoæniji u anaerobnoj snazi i kapacitetu. Razlog za takve nalaze mogao bi se nalaziti u razlièitim strukturama kretanja svojstvenima rukometu, odnosno koarci. Ta razlièitost zahtijeva specifièan trening funkcionalnih sposobnosti, primjeren svakoj od igara. No, razlozi bi mogli biti i karakteristike naeg uzorka (broj igraèa, visoka razina selekcije i drugo), a osobito razina pripremljenosti // treniranosti rukometnih i koarkakih reprezentativaca. Umjesto zakljuèka - Praktièna vrijednost i primjena rezultata testiranja funkcionalnih sposobnosti u koarci i rukometu Na Fakultetu za sport u Ljubljani ispitujemo funkcionalne dimenzije rukometaa i koarkaa kako bismo poboljali njihovu uspjenost. Da bismo postigli potonje, potonje, potreban nam je suvremen pristup treningu. Takav Takav moderan pristup baziènom metabolièkom treningu treningu mora poèivati na spoznajama o optereæenju igraèa tijekom rukometne ili koarkake utakmice. Prva pretpostavka glasi da dugotrajno jednoliko trèanje nije osobito pogodno za poveæanje specifiène fizièke izdrljivosti i uspjenosti rukometaa i koarkaa. Uèinkovit plan i program treninga mora se temeljiti na isprekidanim zadacima tijekom kojih rukometai i koarkai izvode ra zlièite kretnje i kreæu se u raznim smjerovima najveæim moguæim intenzitetom da bi te zadatke slijedili periodi rada nieg intenziteta. Sreæom, napredak moderne tehnologije posljednjih godina omoguæio nam je da razvijemo ra èunalni sustav vizualnog praæenja koji nam daje obilje brojèanih, kvantitativnih podataka o kretanju/pokretima igraèa tijekom utakmice. Na Fakultetu za sport koristimo vlastiti sustav raèunalnog praæenja pod imenom SAGIT S AGIT (13). Praæenjem kretanja igraèa u timskim sportovima raèunalnom vizualnom tehnikom, dobivaju se trajektorije koje osiguravaju osnovne prostorne i vremenske informacije o kretanju svakog igraèa. Na taj naèin mogu se ustanoviti igraèevi obrasci kretanja i odrediti najvaniji dio prostora kojime se najvie i najèeæe kreæe, a sve to valja uzeti u obzir prigodom planiranja trenanog procesa. Mnogi treneri, osobito specijalisti za fizièku pripremu, ne uzimaju dovoljno u obzir upravo opisane specifiène kretne strukture. Igraèi tijekom utakmice stvarno pretrèe ili nekim drugim kretanjem svladavaju priblino jednake udaljenosti i u koarci i u rukometu, a te se udaljenosti obièno kreæu u rasponu od 5.000 do 7.000 metara (3, 6, 8). Udaljenosti se svladavaju raznolikim brzinama i mnogobrojnim putovima (linijama) kretanja, kao i vrlo èestim promjenama smjera kretanja. Javlja se i niz ostalih aktivnosti, od kojih su neke ciklièke, a druge nisu. Napadaèke i obrambene akcije, dakle, mogu se isto koristiti kao vjebe i zadaci u treningu, ali samo unutar ogranièenog vremena i sa specifiènim razdobljima odmora. Kada se stvaraju i primjenjuju situacijski ili tehnièki zadaci, rezultati se ne mogu jednostavno generalizirati. Ovdje valja naglasiti da mjerenje frekvencije srca i stvaranja mlijeène kiseline slui kao osnova za kontrolu uèinkovitosti svakog pojedinog specifiènog trenanog zadatka. Sukladno tome, takva kontrola omoguæuje razvoj upravo onakvog pristupa kondicijskoj pripremi kakav najbolje odgovara suvremenim zahtjevima rukometne i koarkake igre. Za utvrðivanje unutarnjeg optereæenja i/ili frekvencije srca
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
koarkaica koriten je pulsmetar tijekom treninga i trening-utakmica. Zahvaljujuæi tome dobili smo jo jasniju sliku o formi sportaica i dodatnu informaciju koja æe pomoæi u planiranju i doziranju treninga izdrljivosti. Anaerobni i aerobni pragovi, kao i frekvencija srca sr ca na razini oba praga utvrðeni su laboratorijskim testovima i adaptiranim Conconijevim testom, izvedenim u sportskoj dvorani. U skupini mlaðih igraèa i igraèica rezultati frekvencije srca bili su dostatni da se na osnovi njih ugrubo procijene oba praga. Mjeraè frekvencije srca pomae nam da dobijemo podatke o frekvenciji srca te da onda te vrijednosti uporabimo tijekom treninga baziène i specijalne specija lne izdrljivosti. Tijekom proteklih nekoliko godina vrlo èesto smo provodili laboratorijske testove funkcionalnih kapaciteta na slovenskim vrhunskim rukometaicama i koarkaicama i to uglavnom zbog iznimno dobrih odnosa s trenerima reprezentacija, ali i pojedinih klubova. U toj suradnji svi smo profitirali na teorijskoj (savjetovanje i objanjavanje rezultata) i praktiènoj razini (pomoæ u planiranju, doziranju i primjeni kondicijskog treninga). Uporabili smo vrlo dobro poznate testove koji su se pokazali dobrima u praksi ispitivanja funkcionalnih funkcionalnih sposobnosti. Na taj naèin moemo usporediti nae rezultate s rezultatima pronaðenima u struènoj literaturi, to umnogome olakava njihovo vrednovanje i podie kvalitetnu razinu procjene. Permanentna kontrola stanja funkcionalnih sposobnosti igraèa i igraèica èlanova nacionalnih ekipa usmjerena je na postavljanje reprezentativnih timskih standarda i za rukomet i za koarku u buduænosti, kao i na odreðenje pozicije pojedinca u odnosu na te standarde. tovie, svrha joj je, po moguænosti, usporediti slovenske izabrane vrste s drugim, uspjenijim nacionalnim ekipama. Kombiniranjem svega gore reèenoga s primjerenim kondicijskim trenanim programom koji bi se provodio tijekom cijele natjecateljske sezone (to bi bila odgovornost klupskih trenera), pokuali bismo podignuti razinu kondicijske pripremljenosti u tom segmentu enskog rukometa i enske koarke koji, premda je prilièno vaan, ne dobiva dovoljno pozornosti u Sloveniji. Glavna svrha i cilj ovog istraivanja bio je odgovoriti na neka pitanja o primjerenosti (vrlo) sliènog ba ziènog kondicijskog treninga koarkaica i rukometaica. Voljeli bismo ustanoviti jesu li optereæenja i napori (loading and exertion) u rukometu i koarci toliko slièni da bi ih se moglo spojiti u jedinstven program koji bi mogli primjenjivati specijalisti kondicijski treneri. S druge strane, postavlja se pitanje postiu li vrhunske koarkaice i rukometaice sliène rezultate, u smislu izabranih tjelesnih indikatora, zbog sliènih trenanih programa ili zbog sliènih struktura kretanja na utakmicama. Samo podrobnija istraivanja mogla bi dati odgovor na to pitanje.
E M E T E Æ P O
5. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 10. 11.. 11 12.. 12 13.. 13
Bar-Or O., Dotan Bar-Or Dotan R., Inbar Inbar O. A 30-second 30-second all-out all-out ergomet ergometric ric test: test: Its reliabil reliability ity and validity validity for for anaerobic anaerobic capacity capacity.. Isr. J. Med. Sci. 1977; 13: 326 Duquet W., Hebbelinck Hebbelinck M. Application Application of the Somatotype attitude distance to the study of group and individual somatotype status and relations. In: Bravnièar, M. (1990). Fiziologija porta - vaje. Ljubljana: Fakulteta za telesno kulturo. Hagedornn G., Niedlich Hagedor Niedlich D., D., Schmidt Schmidt G.J. Basket Basketball-H ball-Handbuch andbuch,, TeorieTeorie-Methode Methoden-Praxi n-Praxis. s. Reinbek Reinbek bai Hambur Hamburg: g: Rowohlt Taschenbuch Verlag GmbH, 1985 Hakkinen K. Changes Changes in in physical physical fitness fitness profile profile in in female female basketball basketball players players during during the the competitive competitive season including explosive type strength training. Journal of Sposrts medicine and Physical Fitness 1993; 33 (1): 19-26 Krejci P., P., Piric J., Leso J., J., Bunc V., V., Potmesil Potmesil J. A laboratory laboratory methodology methodology in in the testing testing of special special endurance of superior athletes in endurance events. Teorie-a-praxe-telesne-vychovy 1981; 29(12): 733-737 Luck P., P., Miedlich Miedlich U., Koehler Koehler E., Hierse Hierse B. B. Zu ausgewaehl ausgewaehlten ten leistungsbest leistungsbestimmenden immenden vorausset voraussetzungen zungen des des Handballspielers. Med. u. Sport 1985; 25: 156-159 Porter G. Program Program telesne telesne pripra priprave ve v pripravl pripravljalni jalni dobi. Trener - koarka, koarka, 1980; 1980; 14(2): 14(2): 10-19 10-19 Mahoriè, T. (1994). (1994). Zunanje Zunanje in notranje obremenit obremenitve ve beka na koarkarski koarkarski tekmi (diplomsk (diplomskoo delo). delo). Fakulteta Fakulteta za za port, Ljubljana. Matkoviææ Br., Matkovi Br., Heimer Heimer S., Matkoviæ, Matkoviæ, B. B. Fizioloko-f Fizioloko-funkcion unkcionalni alni pokazatel pokazatelji ji koarkaica koarkaica.. Koarkarsko Koarkarsko medicins medicinski ki vijestnik 1990; 5 (2-3): 51-55 Reillyy T. Reill T. Physiology Physiology of Sports Sports.. London: London: E.&F.N. E.&F.N. Spon, Spon, 1990: 1990: 441-449 441-449 Spurgeon J.H., J.H., Spurgeon Spurgeon N., Giese Giese W. W. Physiques of world class female female basketball basketball players. players. Scandinavian Scandinavian Journal of Sport Science 1980; 2 (2): 63-69 entija D., D., Matkoviæ R. B., Vuleta Vuleta D., Tom Tomljanoviæ ljanoviæ M., M., Daja I.I. Funkcionalne Funkcionalne sposobnosti sposobnosti vrhunskih vrhunskih rukometaa rukometaa i rukometaica. Zbornik radova, 6. Zagrebaèki sajam sporta. Zagreb: Fak ultet za fizièku kulturu, 1997: 36-43 Per J., Bon M., Kovaèiè S., ibila ibila M., Deman Deman B. (2002) Observation Observation and and analysis of large-scale large-scale human human motion. Human Movements Science., July 2002, vol. 21, str. 295-311. 145
Draen Harasin, Maja Mijoèeviæ
TRENANA OPREMA U KONDICIJSKOM TRENINGU SPORTAA
E M E T E Æ P O
TRENANA OPREMA U KONDICIJSKOM TRENINGU SPORTAA Draen Harasin1, Maja Mijoèeviæ2 vanjski suradnik Kineziolokog fakulteta Sveuèilita u Zagrebu 2studentica na Kineziolokom fakultetu Sveuèilita u Zagrebu
1
1. UVOD Pod trenanom opremom podrazumijevamo podrazumijevamo razne tehnièke ureðaje, naprave i pomagala posebno konstruirane konstruirane za primjenu u sportskom treningu s ciljem zatite ili optereæivanja optere æivanja sportaa. Veæ u samoj definiciji moe se uoèiti jedan kriterij koji dijeli opremu na onu koja ima za cilj opteretiti sportaa i onu koja ima za cilj zatiti sportaa. U ovom radu prvenstveno se sagledavaju temeljni teme ljni principi opreme koja ima za cilj opteretiti sportaa. sportaa . Trenana oprema koja je konstruirana da optereæuje sportaa moe biti trenana i natjecateljska. Natjecateljska trenana oprema je ona koja se koristi kao osnovna u natjecateljskoj aktivnosti u sportovima. To su kugla, disk, olimpijski uteg, koarkaka lopta, gimnastièka preèa i slièno. Konstrukcija i karakteristike ove opreme definirane su pravilima pojedinih meðunarodnih federacija, federac ija, pa ovu trenanu opremu nazivamo i konvencionalnom. U dio trenane opreme koji je namijenjen zatiti sportaa ubrajamo zatitne pojaseve, posebnu odjeæu, zatitne kacige i rukavice, zglobne fiksatore i slièno. Sva ova pomagala imaju jedan cilj: zatititi tijelo sportaa od eventualnih ozljeda pri postizanju maksimalnih natjecateljskih rezultata. Natjecateljska oprema je pri tome obavezno i trenana, dok trenana ne mora biti natjecateljska, pa je nekonvencionalna. Pored kriterija tipa vanjskog optereæenja kojim oprema optereæuje razlièite sustave sportaa, trenanu opremu moemo klasificirati i po kriteriju sposobnosti koje ima za cilj unaprijediti. Tako po tom kriteriju imamo opremu koja slui za razvoj brzine i agilnosti (SAQ oprema), fleksibilnosti, ravnotee i propriocepcije (balans daske), koordinacije (poligoni), preciznosti (mete i projektili, èesto i elektronski ureðaji), snage i izdrljivosti (slobodni utezi i trenaeri) te kardio opremu za razvoj aerobnih i anaerobnih funkcionalnih sposobnosti (pokretni sag, sobni bicikli itd.). Pored kriterija sposobnosti koje ima za cilj unaprijediti, trenanu opremu koja je namijenjena optereæivanju sportaa moemo podijeliti i po kriteriju tipa vanjskog otpora, odnosno tipa protivljenja materijalnog tijela silama koje na njega djeluju.
2. TIP VANJSKOG OTPORA KAO KRITERIJ U KLASIFIKACIJI TRENANE TRENA NE OPREME
146
Ovisno o konstrukcijskim karakteristikama, u svrhu stvaranja vanjske sile koja se suprotstavlja unutarnjoj miiænoj, èesto se koriste razlièiti otpori kao to su otpor medija, trenje, moment tromosti, elasticitet, elektronski kontrolirani otpori, teret vlastitog ili drugih tijela. Poznavanjem ovih temeljnih fizièkih zakona dobivamo informaciju o principima rada s razlièitim vrstama optereæenja to omoguæuje bolje sagledavanje njihove uèinkovitosti i primjenjivosti. Elasticitet je je svojstvo nekih tijela da pod utjecajem vanjske sile mogu mijenjati svoj oblik ili obujam, a kad ta prestane djelovati, vraæaju se u prvobitan oblik. Brojne sprave i pomagala, èesto za kuænu uporabu, kao to su gume ili rastezljive trake, imaju elastiènu komponentu kao izvor optereæenja. Optereæenje koje se stvara putem elasticiteta trake ili gume je proporcionalno duljini na koju je predmet razvuèen. Najoèitija karakteristika elastiènih pomagala je da to se vie rastee, optereæenje je veæe. P roblem kod koritenja takvih pomagala je da svaki pokret poèinje sa niskim optereæenjem, a zavrava sa visokim. To se suprotstavlja sposobnostima ispoljavanja sile svih miiænih grupa, koje su slabije prema kraju izvoðenja pokreta. Sada veæ postoje i elastièna pomagala razlièitih fizikalnih svojstava rastezljivosti pa je prema tome moguæe i kvalitetno doziranje optereæenja. Elasticitet kao optereæenje je u vrhunskom sportu jako zastupljen u preventivnom treningu ili rehabilitaciji ozljeda. Kao prednost se istièe veæa moguænost kontroliranog «sputanja» odnosno vraæanja gume u prvobitan poloaj nakon faze kontrakcije miiæa. Moment inercije je velièina karakteristièna za svako tijelo koje rotira oko izabrane osi; on utjeèe na rotaciju slièno kao to masa utjeèe na translaciju materijalne toèke. Tijela s velikim momentom tromosti tee je zarotirati nego ona s malim
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
momentom tromosti; tromosti; moment tromosti mjera je tromosti tijela pri rotaciji. Moment tromosti osim o masi tijela ovisi i o raspodjeli mase s obzirom na os rotacije. Preraspodjelom mase to dalje od osi rotacije moemo poveæati moment tromosti tijela. Dok sila gravitacije djeluje samo prema dolje, inercija djeluje u svim smjerovima. Od trenanih pomagala i sprava na principu inercijskog kotaèa funkcionira veslaèki ergometar, bicikl-ergometar. Prema mijenjanju mase kotaèa mijenja se djelovanje miiæne sile na taj objekt. Trenje nastaje kada se pokua pomaknuti objekt koji je poloen na neku podlogu ili se pokuaju pomaknuti dva povezana objekta . To je otpor to ga gibanju nekog tijela prua povrina p ovrina po kojoj se ono giba ili sredstvo kroz koje se s e giba. Ako tijelo vuèemo po nekoj, npr. horizontalnoj podlozi osjetit æemo silu trenja, koja djeluje u smjeru paralelnom s dodirnim povrinama, a smjer joj je suprotan smjeru sile kojom vuèemo tijelo. Èesto se na principu trenja koriste sprave sa remenom koji se vee oko struka za koji je prièvræen predmet odreðene teine, sprava koja stvara odreðenu suprotnu silu ili osoba koja miiænom silom stvara otpor. Kod trenja vrijedi zakonitost da je za pomicanje predmeta, za zapoèinjanje pokreta potrebno vie sile nego to je potrebno za odravanje prethodno zapoèetog kretanja, pa na poèetku treba proizvesti veæu silu. Èesto trenana oprema u svrhu stvaranja vanjskog optereæenja koristi otpor medija . Otpor nastaje zbog trenja s èesticama tekuæine, odnosno plina i zbog djelovanja virova koji se stvaraju pri gibanju tijela kroz tekuæine i plinove. Otpor medija je sila otpora koja se javlja kada se objekt kreæe kroz neki medij (tekuæina ili plin) ili se medij kreæe oko objekta ili po njemu moemo nazvati otpor medija. U treningu jakosti se primjenjuje kao princip na kojem rade hidraulièni (tekuæina) i pneumatski (plin) trenaeri. Otpor zraka se koristi kao dodatno optereæenje kod sprintera, u nogometu ili brzom klizanju putem padobrana razlièitih velièina. Kod rada s otporom vode u bazenu èesto se istièu prednosti ne samo jaèanja muskulature nego i poboljanja fleksibilnosti, aerobnih sposobnosti sposobnosti te smanjenja pritiska na zglobne strukture i miiæe. U bazenu kod male brzine pokreta otpor vode determiniran je gustoæom vode, a kako se brzina pokreta poveæava raste i otpor vode, odnosno optereæenje. U vrhunskom sportu rad sa otporom vode koristi se kod jaèanja muskulature tijekom rehabilitacije ozljeda u bazenu, kada je pored elasticiteta kao optereæenja nezamjenjiv. Trite u tome nudi velik broj pomagala koja ustvari poveæavaju otpor vode, a time i optereæenje na miiæ. U prijelaznom periodu mogu se vie primjenjivati tipovi optereæenja putem otpora vode kao i kod prevencije i rehabilitaci rehabilitacije je ozljeda. Postoje sprave i pomagala za trening s optereæenjem koje su elektronski kontrolira kontrolirane ne . Izvor optereæenja moe biti jedan od prethodno navedenih ili motor ili pumpa. Zapanjujuæa èinjenica i prednost ovih sprava je da se optereæenje moe putem povratne informacije regulirati tijekom cijelog pokreta tako da izjednaèavaju silu optereæenja sa miiænom silom da bi se odrala konstantna brzina pokreta u zglobu. Neke od takvih pomagala omoguæuju i ekscentriène kontrakcije, a neke mogu mjeriti parametre kao to su ispoljavanje snage i ubrzanje.
E M E T E Æ P O
3. TERET KAO TRENANA OPREMA Sigurno najstariji i najprimitivniji naèin optereæivanja sportaa je gravitacijska sila Zemlje, odnosno teina tereta vlastitog ili drugih tijela. Ova trenana oprema je od posebne vanosti u kondicijsk kondicijskoj oj pripremi vrhunskih sportaa, a primjenjuje se u svim dijelovima godinjeg ciklusa. Jedan dio opreme koja na ovaj naèin optereæuje sportaa pripada grupi «slobodnih tereta» (free-weights), a jedan dio tzv. «trenaerima s teretima» (weight-stack machines). Velik je broj razlièitih miljenja o prednostima odnosno negativnostima jednog i drugog naèina optereæivanja sportaa tako da èak moemo reæi koliko trenera toliko i razlièitih miljenja. Slobodni tereti su dvoruèni i jednoruèni slobodni utezi, medicinke, vreæe s pijeskom i sl. Glavna karakteristika slobodnih tereta je da je broj stupnjeva slobode u pokretima dizanja neograniè en, odnosno ogranièen samo s obzirom na karakteristike lokomotornog sustava èovjeka. Prednost slobodnih tereta je i to da imaju utjecaj na cijelo tijelo. Vjebe sa slobodnim utezima èesto se izvode u stojeæem stavu pri èemu optereæenje zahvaæa velik dio ukupne muskulature to se kod trenaera (stack-machin) ne deava. Takvo savladavanje optereæenja omoguæava mineralizaciju kosti to sprjeèava osteoporozu u kasnijim fazama ivota (Smith, 1982). Vjebaè kod slobodnih utega kontrolira pokret i odraava ravnoteu ra vnoteu miiæima umjesto da to èini sprava. spra va. Totalne vjebe su posebno korisne za osiguravanje trenanog podraaja za cijelo tijelo. Vana Vana prednost je i simulacija stvarnih aktivnosti (specifiènost). Podizanje i ubrzanje objekata predstavlja zahtjev velikog dijela sportova i aktivnosti. Podizanje slobodnih utega ukljuèuje prirodniju koordinaciju vie miiænih grupa, ne samo jedne. Vrlo èesto se kao prednost treniranja s slobodnim utezima navodi to da je tijekom izvedbe pojedinih vjebi moguæe
147
Draen Harasin, Maja Mijoèeviæ
TRENANA OPREMA U KONDICIJSKOM TRENINGU SPORTAA
E M E T E Æ P O
148
ukljuèiti velik dio tijela u rad. Tako se kod viezglobnih vjebi ukljuèuje velik broj miiænih skupina u rad. Isto tako je prednost ovog naèina treniranja i to to je moguæe izvoditi i ekspolozivne balistièke balistièke vjebe i totalne tjelesne za koje i ne postoje paralelne vjebe na trenaerima. Prednost je i to da vjebe sa slobodnim utezima najrealnije simuliraju dizanja iz stvarnog ivota (real-world lifting), a na taj naèin i najvjerodostojnije najvjerodostoj nije oponaaju i traena gibanja u sportu. Kao Slika 1. «Slobodni tereti» negativnost vjebanja sa slobodnim utezima se èesto navodi koordinacijska sloenost pojedinih vjebi pa su na taj naèin manje pristupaène poèetnicima. Ovaj problem se najèeæe odnosi na rekreativno vjebanje. Vjebe sa slobodnim teretima mogu èeæe biti uzrokom povreda lumbalnog dijela kraljenice u sportaa pa se i tom spoznajom u primjeni treba koristiti, te tu moguænost eliminirati pravilnim izvoðenjem. Vjebama sa slobodnim teretima gotovo nemoguæe «prisiliti» odreðene miiæe na rad, pa se to najèeæe navodi kao negativnost. Npr. teko je, gotovo nemoguæe izolirati miiæe stranje strane natkoljenice, osobito kratku glavu m.bicepsa femorisa koja nije dvozglobna i ne sudjeluje u ekstenziji natkoljenice veæ samo u fleksiji potkoljenice. Trenaeri su tehnièki ureðaji koji stavljaju sportaa u odreðeni odre ðeni poloaj, definiran konstrukcijom i namjenom trenaera. Sporta pri tome podiuæi teret izvodi pokrete s ogranièenim ogr anièenim brojem stupnjeva slobode kretanja. Trenaeri se djele na opæe i specifiène (Verkoshansky 1998). Opæi slue za razvoj baziène snage i djele se po regijama tijela za koju su namjenjeni, odnosno po kriteriju miiænih skupina koje optereæuju. Po tom kriteriju postoje trenaeri za razvoj leðnih miiæa, za razvoj trbunih miiæa, miiæa nogu itd. Specifièni S pecifièni trenaeri su ureðaji koji slue za razvoj specijalne snage u odreðenim sportskim aktivnostima. To su npr. »pliometrijski bench press trenaer» koji koriste bacaèi kugle, trenaer za razvoj specijalne snage bacaèa diska (DSTM discus strenght training machine), koji koriste bacaèi diska u razvoju specijalne snage itd. Zbog toga se mora voditi raèuna o biomehanièkoj biomeha nièkoj bliskosti simulatora s realnim uvjetima gibanja. Isto tako moguæe je podijeliti ih s obzirom na karakteristike pokreta, pa po tom kriteriju mogu biti osnovni kod kojih se izvodi viezglobni pokreti i izolirajuæi kod kojih se izvodi jednozglobni pokreti. Od 70-tih godina izraðuju se i primjenjuju «nautilus trenaeri» . Oni predstavljaju koncept ujednaèavanja optereæenja tijekom cijelog raspona pokreta u zglobu izradom Slika 2. Trenaer sprava koje koriste kotaè u obliku elipse (nautilus cam). Tijekom podizanja tereta, iako se teina ne mijenja, njegova udaljenost od osi zgloba se konstantno mijenja. Kada je teret ter et horizontalno blii zglobu, izaziva manju silu optereæenja, a kada je udaljeniji izaziva veæe optereæenje.
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
E M E T E Æ P O
Slika 3. Djelovanje gravitacijske sile na uteg u odnosu na udaljenost od osi okretanja (lijevo) i princip nautilus trenaera (Harman, 2000)
Ideja je bila vie opteretiti miiæ u dijelovima pokreta kada moe ispoljiti veæu silu i manje ga opteretiti kada ne moe ispoljiti veliku silu. Jedna od glavnih prednosti rada na trenaerima je sigurnost. Moguænosti pada, spoticanja ili zaglavljenja ispod utega su manje, a potrebno je i manje vjetine u radu sa spravama nego sa slobodnim utezima. Vana Vana prednost je i raznovrsnost pokreta. Sprave se mogu konstruirati da pruaju optereæenje pokretima koji se ne mogu izvesti sa slobodnim utezima (adukcija i abdukcija nogu), i do neke mjere konstruirati prema eljenom pokretu. Daljnja prednost je i jednostavnost koritenja . Za rad na spravama nije potrebna posebna koordinacija ili tehnika kao to je to sluèaj sa slobodnim utezima. Takoðer je jednostavnije premjestiti osiguraè na teinu vie, nego slagati ploèe na uteg. Upotreba je vrlo jednostavna, primjenom tzv. bloka tereta (weight stack), gdje se jednostavnim odabirom mjenja velièina optereæenja. Prednost je i upotreba tzv. nautilus principa, koji se pojavio sedamdesetih godina, a omoguæuje promjenu momenta sile tereta u skladu s biomehanièkim zakonitostima poluga na tijelu sportaa pri podizanju tereta. No, pitanje je da li je to prednost, jer poluge koje pokreæu miiæi evoluirale su u to to jesu tijekom duge evolucije lokomotornog sustava èovjeka, a evoluirale su diuæi objekte u prirodi, pri èemu se momenti sile tereta prirodno mjenjaju. Negativno je to to su trenaeri konstruirani da zadovolje prosjeènu populaciju, a ekstremno visoki i niski, koji su èesti meðu sportaima imaju problema s upotrebom. Kod treniranja na trenaerima izostaje rad dinamièkih i statièkih stabilizatora i neutralizatora jer su poluge s kojih polaze agonisti i sinergisti prislonjene na trenaer i na taj naèin èvrsto fiksirane bez pomoæi miiæa. Kao i sa slobodnim utezima gravitacija je izvor optereæenja opte reæenja i za utege na trenaerima. ice, kablovi i dijelovi takvih sprava omoguæuju poveæanu kontrolu nad smjerom i naèinom optereæenja. Sukladno sve veæem broju novih tipova trenaera javlja se i opasnost od moguæih loe konstruiranih naprava koje mogu imati lo utjecaj na natjecateljsku izvedbu i na zdravlje sportaa.
4. TEMELJNI PRINCIPI OPREMANJA TERETANE Dva su vrlo vana kriterija u rasporeðivanju opreme u teretani. Jedan se odnosi na sigurnost , a drugi na funkcionalnost . Sigurnosne karakteristike opreme su vrlo vaan kriterij u opremanju teretane. Treniranje s teretima stavlja sportaa u riziènu situaciju za nastanak ozljede. Potrebno je znati koje su sve karike lokomotornog sustava sportaa najvie ugroene i na koji naèin postojeæi postojeæi faktori sigurnosti mogu doprinijeti smanjenju ili poveæanju rizika od ozljeðivanja prilikom treninga u teretani. Statistièki pokazatelji o broju i vrsti sportskih ozljeda koje su izazvane teretom, govore da su tri najugroenije regije ljudskog tijela: lumbalni dio kraljenice, te rameni i koljeni zglobovi. Disciplina i odgovornost su bitni èimbenici sigurnosti u teretani (npr. strogo odreðeni postupci prilikom pristupa trenaeru, samoj izvedbi pojedine vjebe, asistenciji naroèito kod graniènih i iznadgraniènih optereæenja). Osim toga znaèajno je osigurati nesmetanu cirkulaciju sportaa u
149
Draen Harasin, Maja Mijoèeviæ
TRENANA OPREMA U KONDICIJSKOM TRENINGU SPORTAA
E M E T E Æ P O
prostoru, ali i utvrditi detalje koji se tièu urednog koritenja prenosivih pr enosivih rekvizita. Potrebno je na minimum svesti sve neugodnosti i opasnosti kojima bi uzrok mogle biti konstrukcijske znaèajke opreme. Sukladno tome, vjebaèa tijekom izvedbe pojedine vjebe valja zatititi od svih okolnh smetnji koje mogu poremetiti njegovu koncentraciju. Sporta mora biti usredotoèen na samu tehniku izvoðenja vjebe te na transformacijske efekte vjebanja. Koristi od biomehanièkih istraivanja u sportu su viestruke. To se posebice odnosi na dizajniranje trenane opreme. Veliki broj biomehanièkih saznanja pridonio je optimalizaciji opreme, to se viestruko pozitivno ispoljilo u poveæanju stupnja sigurnosti tijekom njihove izvedbe. Raspored trenaera i opreme mora biti optimalan. Razmjetaj je moguæe izvesti na osnovi nekoliko razlièitih kriterija, ali je mnogo vanije da takav raspored ne stvara potekoæe cirkulaciji vjebaèa tijekom treninga i da omoguæuje sigurno izvoðenje vjebi. Cirkulaciju treba predvidjeti na temelju maksimalnog broja vjebaèa u teretani. Trenaeri se u teretani rasporeðuju na temelju djelovanja opreme na razlièite dijelove tijela (npr. prostor za ramena, prostor za noge, prostor za jaèanje leða, itd) i na temelju tipa opreme s obzirom na tip vanjskog optereæenja, odnosno na tip sposobnosti koju imaju za cilj unaprijediti (npr. slobodni utezi, trenaeri, strunjaèe za istezanje, kardio sprave). Kvaliteta je osobito znaèajan faktor pri opremanju teretane. Danas Da nas je proizvodnja sprava, pomagala i rekvizita dola u fazu da se na tritu pojavljuje velik broj tvrtki koje proizvode opremu razlièite kvalitete. Upravo je kakvoæa opreme izuzetno bitna prilikom opremanja teretane. Oblik opreme govori o osnovnim konstrukcijskim obiljejima i funkcionalnosti trenaera i opreme, o njihovim dimenzijama i vanjskom izgledu, to je izuzetno vano u stvaranju pozitivnog pristupa vjebanju. Pozitivni æe pristup vjerojatno pobuditi veæu koncentraciju prilikom svake trenane izvedbe, to svakako doprinosi poveæanju razine sigurnosti u tere tani. Primjerenost trenaera i opreme korisnicima podrazumijeva da trenaeri i oprema moraju odgovarati osobitostima dobi i spola te razini motorièkog znanja, uz maksimalno uvaavanje zdravstvenog zdravstveno g statusa i treniranosti savakog sportaa koji æe se sluiti tom opremom. Obiljeja radnog okruenja , odnosno ureðenje prostora u kojem se nalazi komplet trenaera i opreme mora biti u funkciji sigurnosti rada. I taj oblik sigurnosti moemo pojednostavljeno podijeliti u èetiri dijela: dimenzije prostora, raspored trenaera i opreme te ostala obiljeja radnog okruenja. Dimenzije prostora za vjebanje odreðuju, izmeðu ostalog, kolièinu, namjenu i kvalitetu trenaera koji æe uæi u sastav teretane. Visina prostora mora biti tolika da ne ugroava, osobito visoke sportae, ali i da osigurava normalnu cirkulacuju zraka. Odgovarajuæe dimenzije teretane doprinose sigurnosti i ugodnom vjebanju, jer su sprave dovoljno udaljene jedna od druge i sportai imaju dovoljno mjesta za izvoðenje dodatnih vjebi istezanja i relaksacije. Ugodan boravak i vjebanje u fitness centru zavisi i od arhitektonskih rjeenja interijera . To s odnosi na razmjetaj vrata i prozora, vrstu i visinu stropa, raspored ogledala i kvalitetu poda. Dvije najèeæe koritene vrste poda su tepih i gumirana podloga u obliku gumiranih strunjaèa koje se spajaju. Tepih Tepih je najjeftinija verzija i postoji veliki izbor boja. Ako ga se koristi u predjelu prostora za istezanje i u prostoru gdje se nalaze sprave za kardio program moralo bi ga se èistiti sa antiseptièkim, protugljiviènim i antibakterijskim sredstvom za èiæenje. Gumiranu povrinu moe se kupiti u obliku strunjaèa koje se kao puzle spajaju jedna s drugom i na taj naèin tvore gumenizirani pod. Ova podloga bolje ublaava doskok i izdrljivija je od tepiha (koristi se u podruèju slobodnih utega). Najbolja solucija, no i najskuplja je gumeni pod. Vrlo Vrlo je izdrljiv i predstavlja stabilnu podlogu za izvoðenje pliometrijskog treninga. Zadovoljstvo sportaa i trenera trene ra biti æe veæe ako su higijenski uvjeti okruenja u kojem se boravi i trenira bolji, ako je pod ravan i dovoljno elastièa n, te ugodan za noge. Posebno je znaèajan funkcionalan poloaj ventilacije , izvora zagrijavanja i hlaðenja koritenja telefona, video i audio tehnike, ugodnost prostora, te rasvjetnih tijela . Isto tako moguænost koritenja recepcije i anka, èak i slike na zidovima i sl., na odreðen naèin doprinose stvaranju eljenih uvjeta za rad u teretani.
5. ZAKLJUÈAK
150
Razvoj sporta i tehnologije sportske pripreme usmjeren je ka stalnom unapreðenju sposobnosti, osobina i znanja sportaa. Sportski rezultat postao je izazov za sve koji na bilo koji naèin u sustavu sportske pripreme nalaze svoje mjesto. Svaki segment sportske pripreme se neprestano razvija i usavrava i nudi sportaima nove moguænosti treninga. Trenana oprema je veæ due vrijeme iznimno vaan èimbenik kvalitetnog sportskog treninga. Buduænost æe u tom smislu, u svakom sluèaju, ponuditi nove kreacije i moguænosti te iskoristiti nesluæene rezerve koje organizam sportaa krije. Sportske znanosti s pravom pretendiraju da u tom procesu zauzmu vodeæu poziciju. Izuzetno je vano svakome dijelu susutava sigurnosti u radu s teretom pokloniti
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
odgovarajuæu pozornost, jer je izvjesno da su uèinkovitost treninga i sigurnost meðusobno zavisne kategorije. Struèni tim, na èelu s kondicijskim trenerom i savjetnicima iz svih prateæih znanstvenih disciplina, koje su nale svoju primjenu u sportu, ima iznimno zahtjevan zadatak: kreirati siguran i uspjean program treninga s optereæenjem u okruenju koje je sigurno za rad.
E M E T E Æ P O
6. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.
Beachle, T. R., Earle, R. W. W. (2000): (2000): Essentials Essentials of Strength Strength Training Training and Conditioning Conditioning (Second Edition). Human Kinetics, Champaign, Il, USA. Bompa, Bomp a, T. T. (1994): (1994): Theory and Methodol Methodology ogy of Trainin Trainingg (Third Edition Edition). ). Kendall/ Kendall/Hunt Hunt Publish Publishing ing Company Company.. Dubuque, Iowa. Dick, Dic k, F. F. (1997) (1997):: Sports Sports Trai Trainin ningg Princi Principle ples. s. A&C A&C Blac Blackk Press. Press. Fleck, S. J., Kraemer Kraemer,, W. W. J. (1997): (1997): Designig Designig Resistan Resistance ce Training Training Program. Program. Human Kinetic Kinetics, s, Champaign Champaign Il, Il, USA Hartmann, Hartman n, J., Tunnem Tunnemann, ann, H. (1995): Fitness and Strength Strength Training Training for All All Sports. Sports. Sport ooks Publisher Publisher,, Toronto. Toronto. Lephart, S. M., Fu, F. F. H. (2000): Propriocep Proprioception tion and and Neuromuscular Neuromuscular Control and Joint Joint Stability Stability.. Human Human Kinetics, Kinetics, Champaign, Il, USA. Milanoviæ, Milan oviæ, D. D. (1997): (1997): Moguænost Moguænost primje primjene ne nekih nekih trenanih trenanih pomagal pomagalaa u kondicijsk kondicijskoj oj pripremi pripremi sporta sportaa. a. U: Zborni Zbornik k radova Meðunarodnog savjetovanja «Fitness», Zagreb. Verkhoshans erkhoshansky, ky, Y. V., V., Siff, Siff, M. C. (1998): Supertrain Supertraining. ing. University University of of Witwatersr Witwatersrand, and, Johanesburg, Johanesburg, SA.
151
Darija Omrèen, Mato Bartoluci
PROMOCIJA PROGRAMA ZA KONDICIJSKU PRIPREMU SPORTAA
E M E T E Æ P O
PROMOCIJA PROGRAMA ZA KONDICIJSKU PRIPREMU SPORTAA Darija Omrèen, Mato Bartoluci Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu
1. UVOD Promocija proizvoda i usluga jedna je od varijabla marketing mixa koja se moe kontrolirati (Bartoluci, 1997:233) tako da se ciljano koristi, mijenja, prilagoðava i usavrava radi postizanja eljene razine prodaje nekog proizvoda ili usluge na ciljnom tritu s krajnjim ciljem realizacije profita. P roizvod se moe promicati na razne naèine, primjerice u medijima masovnog komuniciranja, kao to su televizija, radio, dnevni tisak itd. Rezultat sve veæe konkurencije meðu proizvoðaèima i ponuðaèima proizvoda i usluga je i sve veæa inovativnos inovativnostt naèina njihove promocije. Za ilustraciju, promocija na stadionima sta dionima na kojima se odigrava neki sportski dogaðaj izmeðu veæ poznatih natpisa na rubnom prostoru oko samog terena te reklamnih poruka na velikim ekranima postavljenimaa na tribinama za gledatelje, obuhvaæa i tzv. in-stadium reklamne poruke, tj. stavljanje reklamnog postavljenim listiæa na nasumce odabrano sjedalo koji donositelju listiæa osigurava neku manju nagradu (npr., reklamni uzorak proizvoda). Ili su to walk-in reklamne poruke koje se realiziraju tako da, primjerice, prvih sto gledatelja na stadionu dobiva jedan reklamni poklon tvrtke (Pemberton, 1997:118-119). 1997:118-119). A o promidbi i prodaji putem Interneta danas se sve vie govori. U ovom se radu govori o nekim moguænostima promocije programa za kondicijsku pripremu sportaa u funkciji razvoja hrvatskog sporta.
2. PROMOCIJA KAO ELEMENT SPORTSKOG MARKETING MARKETI NG MIXA Neovisno o tome o kakvom se tipu sportskog proizvoda radi, promocija uvijek ima va no i nezaobilazno mjesto u lancu aktivnosti koje tvore marketing mix u sportu. S obzirom na procese globalizacije koji su ba u njemu najoèigledniji, sport se pokazuje kao prikladno i vrlo profitabilno profita bilno sredstvo promocije, kako sportskih proizvoda i usluga, tako i proizvoda i usluga koji nisu izravno vezani za sport, ali se njime slue kao instrumentom promocije (Freyer, 1991:284). S obzirom na podatke koji ukazuju na èinjenicu da su se, na primjer, u SAD-u novèani izdaci za sportske proizvode od 1980. do 1997. godine gotovo uèetverostruèili te s obzirom da takovo poveæanje potranje ne biljei ni jedna druga gospodarska aktivnost (Stipetiæ & Bartoluci, 1999:61-72), moe se konstatirati da je promocija sportskih proizvoda i usluga danas, bez daljnjega, nezaobilazan èimbenik u funkciji jedne od najprofitabilnijih najprofitabi lnijih ekonomskih aktivnosti aktivnosti - sporta. Financijska snaga sportske industrije u razvijenim zemljama jasno se vidi iz podataka po kojima je samo kompanija Nike u 1997. godini ostvarila prihod od oko 9 milijardi USD (Novak, 1999:566-573). Usporedno s poveæanjem broja sportaa, sportskih poduzeæa, sportskih klubova i udruga, raste i njihovo zanimanje za lokalitete na kojima se moe organizirati sportska priprema najboljih sportaa za vrhunska natjecanja.
2.1. Bitne sastavnice promocije kao elementa sportskog marketinga
152
I u promociji sportskih proizvoda i usluga najprije treba suziti ili, bolje reèeno, precizno odrediti ciljno trite, odnosno, ciljne potroaèe sportskog proizvoda koji se reklamira (neki sportski dogaðaj, sportska oprema, lokaliteti za sportsku pripremu sportaa, lokaliteti za rekreativno bavljenje sportom, prehrana itd.). U okviru sportskog marketinga ciljna skupina potroaèa tako mogu biti vrhunski sportai, treneri, osobe koje se sportom bave rekreativno, osobe koje se sportom bave radi oèuvanja i poboljanja zdravlja, ali i pasivni sudionici sportskih dogaðanja gledatelji na terenu i gledatelji pred televizijskim ekranima, èitatelji sportskog tiska itd. Spomenimo odmah i korisnike informacijskih tehnologija te u sklopu njih i korisnike Interneta i drugih mrenih
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
sustava putem kojih prate sportske dogaðaje zajedno sa svim popratnim informacijama vezanima za samo natjecanje, za igraèe i sl. Konzumenti navedenih informacija æe uz njih pronaæi nepregledno mnotvo reklamnih poruka koje jesu ili nisu izravno vezane za sport, to u konaènici i nije presudno. Ono to je vano jest èinjenica da se Internet pokazao vrlo pogodnim sredstvom reklamiranja, ali i prodaje sportskih proizvoda/usluga.
E M E T E Æ P O
2.2. Odabrani statistièki podaci o sportu u Hrvatskoj Prema Statistièkom ljetopisu 2001. (str. 462-463). u Republici Hrvatskoj je u 1997. godini djelovalo ukupno 3427 sportskih udruga s 263365 èlanova. Struènih djelatnika u sportu bilo je 9066, od toga 7803 volontera, 746 zaposlenih s punim radnim vremenom te 517 zaposlenih sa skraæenim radnim vremenom (slika 1).
Slika 1. Djelatnici koji se bave struènim radom u sportu. Tablica 1: Broj sportskih udruga, aktivnih èlanova, djelatnika, djelatnika , dunosnika te ekipnih i pojedinaènih sudjelovanja na meðunarodnim natjecanjima u Republici Hrvatskoj i inozemstvu. Sport Nogomet Košarka Rukomet Tenis Skijanje Plivanje Vaterpolo Odbojka
Broj
Broj udruga èlanova 802 121 111 132 17 26 23 50
55604 9662 7750 8812 1325 4280 2242 2874
Struèni djelatnici u sportu
Volont.
Puno radno v.
2587 351 37 235 72 87 50 142
193 66 43 37 2 17 26 15
Kraæe
Dunosnici
radno v.
Volont.
Prof.
170 37 36 35 6 27 20 9
5874 687 569 590 100 191 137 162
36 21 6 19 2 5 3 4
Sudjelovanje na meðunarodnim natjecanjima
ekipna u zemlji 131 76 75 42 50 71 36 1
u inoz. 94 95 75 13 28 33 19 19
pojedinaèna
u zemlji 505 56 104 -
u inoz. 104 198 61 -
Prema Statistièkom ljetopisu Republike Hrvatske 2001. (2001), str. 462-463. Legenda kratica u tablici: Volont. Volont. = volonteri; v. v. = vrijeme (s punim radnim vremenom; s kraæim radnim vremenom); Prof. = Profesionalci; inoz. = inozemstvo (u inozemstvu); v = vrijeme.
Podaci izneseni u tablici 1, vezani za z a brojnost sportaa u pojedinim sportovima te za broj djelatnika koji rade u sportu, predstavljaju dobar temelj za zakljuèak da ponuda i promocija sportskih sadraja, sportskih objekata i terena u razne svrhe (kondicijska priprema sportaa, sportaa , sportski orijentirani odmori, zdravstvena rehabilitacija sportaa i ne-sportaa itd.) predstavljaju realnu osnovu za realizaciju ekonomskih uèinaka.
3. PROMOCIJA PROGRAMA ZA KONDICIJSKU PRIPREMU SPORTAA Svaki sport ima svojstvene zahtjeve vezane za kondicijsku pripremu sportaa. Meðutim, postoji i skup baziènih zahtjeva koji su slièni za sve sportove (Milanoviæ & Jukiæ, 1998:248). Uvjeti za trening i natjecanje predstavljaju jednu od sastavnica koja odreðuje kvalitetu procesa planiranja, programiranja, provoðenja i kontrole treninga. Navedenu sastavnicu saèinjavaju lokaliteti, vremenski uvjeti, trenana oprema i pomagala te niz drugih prateæih sadraja (Milanoviæ & Jukiæ, 1998:249). Na primjer, kada govori o strukturi turistièke potronje u teniskim uslugama, Ceroviæ (1999:621) navodi da teniski tereni èine 78% od ukupne potronje, a slijede kola tenisa (9%), turniri (turistièki) (4%), sparing partneri (2%), usluga pananja (3%), najam opreme (reketa) (1%) te ostale usluge (3%). Promocija Promocija programa za kondicijsku kondicijsku pripremu sportaa moe poprimiti poprimiti razne vidove. 153
Darija Omrèen, Mato Bartoluci
PROMOCIJA PROGRAMA ZA KONDICIJSKU PRIPREMU SPORTAA
E M E T E Æ P O
Moemo govoriti o promociji objekata, odnosno, destinacija de stinacija na kojima se nalaze objekti i popratni sadraji sad raji koji nude moguænosti za provedbu odreðenih programa kondicijske pripreme sportaa na primjer, smjetajni kapaciteti, sportski tereni na otvorenome, sportske dvorane i prostori za provoðenje takovih programa u zatvorenome prostoru i sl. Jedna te ista destinacija zajedno sa svim prateæim objektima i terenima moe nuditi razlièite programe koji se razlikuju po namjeni, strukturi, pa i kvaliteti. Ukupna ponuda na nekoj destinaciji neæe se, meðutim, ogranièiti samo na objekte, veæ æe nastojati nastoja ti istaknuti i pogodne klimatske uvjete (ovisno o sportu), struènost zaposlenog osoblja i drugo. Namjena, struktura i kvaliteta sportskih objekata i terena elementi su po kojima se pojedine destinacije i razlikuju, a presudni su kada potencijalni korisnici biraju de stinacije. Zato ih valja kvalitetno osmisliti, razviti i reklamirati. Danas se, to zbog ogranièene ponude, a to zbog ogranièenih financijskih sredstava, kondicijska priprema ipak odvija samo u nekoliko postojeæih centara na podruèju Hrvatske, ali, zbog kvalitete ponude, i u nekim centrima u Sloveniji, Austriji i drugdje. Najèeæe koriteni centri za pripremu hrvatskih sportaa u Republici Hrvatskoj su centri kao, na primjer, Medulin, Poreè, Umag, Rovinj te Makarska, a u kontinentalnom dijelu Hrvatske to su Tuheljske Toplice, Bizovaèke Toplice, Velika Velika (Milanoviæ & Jukiæ, 1988:252), Samobor. Za visinske pripreme èest izbor su, na podruèju Hrvatske, Bjelolasica, Delnice, Fuine te hotel Velebno i njegova okolica na Velebitu. Osobito vano za odabir nekog mjesta za kondicijsku pripremu sportaa jest da takva mjesta, osim pogodnim terenima, raspolau i najsuvremenijom trenanom opremom koja je odgovarajuæa u smislu znanstvenih i struènih spoznaja u podruèju kondicijske pripreme sportaa (teretane, saune i sl.).
3.1. to i kako reklamirati? Podaci o tome koji se sport najvie prati na televizijskim programima, u novinama ili na Internetu svakako uvelike doprinose spoznaji o tome kako strukturirati promociju s obzirom na ciljnu skupinu potroaèa. Na primjer, studija napravljena u Sloveniji o postotku odrasle populacije koja prati sport na televiziji te o broju redovitih posjetitelja sportskih dogaðaja pokazala je da su 37,2% od populacije podvrgnute istraivanju gledatelji sportskih dogaðaja, a da ih èak 48,7% redovito prati sportske dogaðaje na televiziji (Bednarik & Petroviè, 1998:52-56). Kada se govori o kondicijskoj pripremi sportaa sportaa onda je ciljna skupina potroaèa relativno mala i ima vrlo jasne ciljeve i naèine realizacije tih ciljeva. Ovisno o sportu unutar kojega ili za koji se planira kondicijska priprema, bitno je da se na lokalitetu koji se eli promovirati, pregledaju objekti objekti i sadraji koji se mogu ponuditi, te da se pravilno odaberu komunikacijski kanali i naèini promocije. Cijena proizvoda, odnosno, usluge ovisit æe, naravno, o raznovrsnosti sadraja koji se nude, o njihovoj kvaliteti, o kvaliteti smjetaja i o drugome. Meðutim, presudnu ulogu za ostvarivanje profita imat æe promotivne aktivnosti.
3.2. Gdje i kako promovirati programe za kondicijsku pripremu sportaa? Promovirati se moe na znanstvenim i struènim skupovima vezanima za sport i na turistièkim sajmovima, zatim izravnom potom upuæenom sportskim klubovima i udrugama, putem dnevnog tiska, znanstvene i struène periodike, putem Interneta i sl. Veliki sportski dogaðaji takoðer su prigoda za promociju pojedinih sadraja i unutar njih programa za sportsku pripremu sportaa. Primjerice, Svjetsko prvenstvo u skijanju 2003. prigoda je za promociju svih vrsta proizvoda i usluga vezanih veza nih za skijanje, ali i za sport opæenito, pa tako i za kondicijsku pripremu sportaa. Promocija programa za kondicijsku pripremu sportaa trebala bi biti dio ukupne turistièke ponude neke zemlje. Na taj bi naèin destinacije u Hrvatskoj mogle pokuati privuæi korisnike i iz drugih zemalja. Poznata ljetovalita, poznata skijalita, toplice i sl. doprinose kvaliteti i raznovrsnosti turistièke ponude opæenito, ali i obrnuto, omoguæavaju promociju i relativno usko specijaliziranih programa, poput onih za kondicijsku pripremu sportaa. Autori sadrajne reklamne poruke nastojat æe u tekstu te poruke privuæi potencijalne korisnike. Na primjer, reklamni tekst lokaliteta Mölltaler Gletscher istièe izmeðu ostaloga da ovdje treniraju dravne ekipe, testiraju se skije i fotografira oprema (Winter Special, Veèernji Veèernji list, 2002/2003:22). Ostali lokaliteti u Austriji, kao to su Grossglockner ili Bad Kleinkirchheim, zvuèna su imena skijalita èija ponuda obuhvaæa iroku lepezu sadraja vezanih za sve vrste i aspekte sportske pripreme. 154
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
Odnosi s javnoæu dobar su i uèinkovit naèin za poveæanje prodaje nekog proizvoda ili usluge, pa tako i programa public relations ) podrazumijeva aktivnosti za kondicijsku pripremu sportaa. Pojam odnosi s javnoæu ( public vezane za odnose s novinama, reklamiranje, marketing, sponzorstva, izlobe i slièno (Vajiæ, 1997:64), dakle, znaèajan su element svake promocije, pr omocije, a osoba koja se bavi odnosima s javnoæu javnoæ u iznimno je vana za ukupan ekonomski uèinak. Internet danas predstavlja medij br. 1, koji je svojom ekspanzijom pojmu globalan dao puno znaèenje. Nudi moguænosti za nov naèin funkcioniranja raznih turistièkih agencija, od promocije do prodaje, pa i do cjelokupnog poslovanja. Televizija Televizija i radio, uz dnevni tisak, i dalje zauzimaju vrh ljestvice za promociju proizvoda i usluga, pa tako i programa za kondicijsku pripremu. S obzirom obzir om na velièinu populacije koja ih gleda, odnosno, slua ili, u sluèaju dnevnog tiska, èita, osobitu panju potrebno je obratiti na kvalitetu promocije.
E M E T E Æ P O
3.3. Kakva treba biti reklamna poruka? Za smislenu reklamnu poruku potrebno je ponajprije pona jprije odrediti ciljnu skupinu kojoj æe biti upuæena. upuæe na. Potom se odreðuju sredstva reklamiranja, nositelji reklamne poruke i, na kraju, naèin reklamiranja. S obzirom da reklamna poruka putuje kroz komunikacijski kanal od poiljatelja (izvora) prema primatelju (cilju) poruke, onda moemo utvrditi da navedena tri elementa odreðuju osnovne toèke na kojima æe se temeljiti izrada poruke. Freyer (1991:284) navodi est osnovnih pitanja komunikacije u promociji proizvoda: 1. TK TKO? O? (po (poil ilja jate telj lj,, izvor izvor)) 2. KA KAE E T TO? O? (p (por oruk uka) a) 3. U KOJOJ KOJOJ SITU SITUACIJ ACIJI? I? (okol (okolinsk inskii faktor faktori) i) 4. KO KOMU MU?? (p (pri rima mate telj lj)) 5. KOJ KOJIM IM KANALIM KANALIMA? A? (komuni (komunikaci kacijsk jskii kanal, kanal, medij) medij) 6. S KOJ KOJIM IM UÈ UÈIN INKO KOM? M? Medij kojim se reklamna poruka prenosi odreðuje i sredstva za njenu izradu. Primjerice, u radijskim reklamnim porukama nema vizualnog elementa, veæ postoji samo auditivna dimenzija. Panja sluatelja usmjerena je na ono to èuje. Televizijske reklame, kao i reklame na stadionskim velikim ekranima pr uaju vie moguænosti - tu su vane i verbalne i neverbalne poruke, ali i slikovna i zvukovna pozadina. Navedimo nekoliko osnovnih naglasaka vezanih za tekst, odnosno, za jezik reklamne poruke. Naime, jezik reklamnih poruka, u smislu sintaktièkih i stilskih obiljeja izrièaja u sportskim reklamama, vaan je èimbenik promocije unutar sportskog marketinga. Za ilustraciju, nabrojimo samo neka obiljeja jezika u sportskim reklamama: - Tekst reklamne poruke poruke treba pobuditi pobuditi zanimanje primatelja primatelja poruke te mora biti jasan i razumljiv razumljiv kako bi ga ga primatelj mogao to lake zapamtiti. - Tekst treba treba primat primatelju elju prenij prenijeti eti ono bitno bitno.. - Reèenice trebaju biti jednost jednostavne, avne, jednozna jednoznaène ène i ritmiè ritmiène. ne. - Kako bi se postigla postigla ritmiènost ritmiènost reèenica, reèenica, moguæe moguæe je posegnuti posegnuti za stilskim stilskim figurama figurama koje æe doprinij doprinijeti eti melodiènosti izrièaja, ali i za metaforama, onomatopejama te drugim stilskim sredstvima koja bi r eklamnu poruku mogla uèiniti primamljivom. - Ritam tekstua tekstualnog lnog dijela dijela poruke poruke moe moe se postiæi postiæi eliptiènim eliptiènim reèenicam reèenicama. a. - Uskliè Uskliène ne reèenice reèenice takoðer takoðer daju ritam ritam cjeloku cjelokupnom pnom izrièaju izrièaju.. - Tekst poruke poruke ne smije smije biti predugaèak predugaèak,, jer se moe moe zamagliti zamagliti osnovni osnovni cilj. cilj. Reklamna poruka treba biti vjerodostojna i struèno oblikovana, no ne smije pobuditi lane nade potencijalnog potroaèa. Primjerice, nedopustiva bi bila reklamna poruka ovakvog sadraja: U fitness centru (...) izgubit æete sedam kilograma za sedam dana . Kada bi se ono to je u reklami navedeno doista i moglo ostvariti, onda bi gubljenje tolikih kilograma u tako kratkom vremenu bilo tetno za zdravlje. Dakle, gore navedena poruka u sebi sadri dva negativna elementa prvi je nerealan ner ealan cilj, a drugi tetnost takvog cilja po zdravlje. Na kraju, kra ju, izmeðu svih navedenih elemenata ne smijemo zaboraviti da kvaliteta ponude ovisi o jednom kljuènom èimbeniku, èija je zadaæa objediniti i staviti u funkciju sve prethodno navedene elemente. Taj je element èovjek. Specijalizirani i dobro obrazovani struènjak zna to i kako napraviti. Stoga æe struktura obrazovanja osoblja koje radi kako na pripremanju lokaliteta i njegovih sadraja, tako i na njihovoj promociji i prodaji, uvelike doprinijeti boljoj ponudi, poveæanju broja korisnika i na kraju, poveæanju profita. Obrazovani struènjaci razlièitih
155
Darija Omrèen, Mato Bartoluci
PROMOCIJA PROGRAMA ZA KONDICIJSKU PRIPREMU SPORTAA
E M E T E Æ P O
profila bavit æe se ne samo strukturiranjem ponude, veæ i ekonomskim analizama poslovanja pojedinih pojedinih centara u kojima se nude i realiziraju programi kondicijske pripreme sportaa, to u konaènici predstavlja pokazatelj ekonomske opravdanosti odreðenih programa, ali i ukupnog poslovanja centra.
4. ZAKLJUÈAK Promocija je sloen splet aktivnosti kojima je cilj staviti proizvode ili usluge na trite radi prodaje te, posljedièno, ostvarenje profita. Promocija programa za kondicijsku pripremu sportaa nije izuzetak. S obzirom na svoju specifiènost i relativno malobrojnu ciljnu skupinu korisnika nije teko odrediti osnovne smjernice i naèine promocije. Ponuda sadraja vezanih za moguænosti provedbe programa kondicijske pripreme sportaa bit æe prilagoðena potranji za njima unutar ukupne hrvatske turistièke ponude. Turistièka ponuda globalno prati svjetske turistièke trendove te unutar njih rastuæe zanimanje za sportove kao to su tenis i osobito golf. Dobra ponuda rezultirat æe dobrim financijskim uèinkom pri èemu è emu æe promocija imati kljuènu ulogu.
5. LITERATURA 1.
4.
Bar arto tolluc uci, i, M. (1 (199 997) 7).. Ekonomika i menedment sporta . Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Fakultet za fizièku kulturu Sveuèilita u Zagrebu, str. 233, 244. Milanoviæ, D. & Jukiæ, I.I. (1998). (1998). Koritenje Koritenje sportskosportsko-rekreacijs rekreacijskih kih centara centara za pripreme vrhunskih sportaa. U Bartoluci, M. & Èavlek, N. (Ur.) (1998). Turizam i sport . Zagreb: Fakultet za fizièku kulturu Sveuèilita u Zagrebu, ekonomski fakultet Sveuèilita u Zagrebu, Zagrebaèki Zagreba èki velesajam, str. 248-270. Bednarik, J. & Petroviè, K. (1998). (1998). Transparency Transparency of the Function of Sport Offered to Spectators Spectators and TV viewers viewers and to Those Active in Sports Recreation. Kinesiology , 30, 1, 52-56. Ceroviæ, Cero viæ, Z. (1999) (1999).. Menad Menadment ment turi turistiè stièke ke potro potronje nje u tenisu tenisu.. Zbornik radova 2. meðunarodne znanstvene
5. 6.
Freyer Frey er,, W. W. (19 (1991 91)). Handbuch des Sport Marketing . Wiesbaden: Forkel Fork el Verlag, Verlag, str. 284. Novak, Nov ak, I.I. (1999) (1999).. Sport Sportski ski mar market ketin ingg u Hrvat Hrvatsko skoj. j. Zbornik radova 2. meðunarodne znanstvene konferencije
7.
Kineziologija za 21. stoljeæe, Dubrovnik, 22. 26. 9. 1999., str. 566-573. Pemb Pe mber erto ton, n, K. (1 (199 997) 7).. Sports Marketing: The Money Side of Sports . Marina Del Rey: Sports Services of
2. 3.
konferencije Kineziologija za 21. stoljeæe, Dubrovnik, 22. 26. 9. 1999., str. 619-623.
America Publishing, str. 118-119. 8. 9.
Statistièki ljetopis ljetopis Republike Hrvatske Hrvat ske 2001. (2001) Zagreb: Dravni zavod za statistiku, str. str. 462-463. Stipetiæ, V. & Bartoluci, Bartoluci, M. (1999). (1999). Stvaranje Stvaranje ekonomike ekonomike sportskih sportskih djelatnosti djelatnosti imperativ imperativ novih novih tendencija. tendencija. Kineziologija, 31, 2, 61-72. 10. Vaji ajiæ, æ, I. (Ur (Ur.) .) (19 (1997) 97).. Handbook for Managers and Entrepreneurs. 90 Highly-Profitable Businesses in Countries in Transition. Zagreb: Centre for Entrepreneurship Ltd., str. 64. 11. Win intter Spe Speci cial al.. Veèernj eèernjii list . (2002/2003)., str. 22.
156
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
TREBA LI NAM POJMOVNIK KONDICIJSKE PRIPREME SPORTAA MOGUÆA SVRHA I ZADACI
E M E T E Æ P O
Darija Omrèen, eljka Jaklinoviæ-Fressl Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu
1. UVOD Jesu li fizièka priprema sportaa i kondicijski trening bliskoznaènice (djelomièni sinonimi) ili istoznaènice (potpuni sinonimi), pa se te dvije rijeèi razlikuju samo na razini izrièaja, oblika, a ne i na pojmovnoj razini? Ili su to leksemi kod kojih se opsezi sadraja i znaèenja zna èenja ne poklapaju potpuno, veæ samo djelomice? djelomice ? A moda ti pojmovi uopæe nisu u ravnopravnu poloaju, veæ su u odnosima subordinacije ili superordinacije? Ili, koje su to vjebe koje se na engleskom govornom podruèju zovu, primjerice, power snatch, muscle snatch, clean grip snatch ili, pak, to je to A skip, piggy-back run, itd.? Znate li nazive ovih vjebi na hrvatskom jeziku ili znate kako se pojedina od navedenih vjebi izvodi? Znate li to je to strength, to power, a to force na engleskom jeziku ili Kraft te Schnellkraft na njemaèkom? Razlikujete li na engleskom jeziku pojmove: athletic ili sports conditioning te physical preparation? to je to aerobic power, a to cardior cardiorespiratory espiratory fitness? Znate li hrvatsku inaèicu za pojam koji se na njemaèkom govornom podruèju naziva DehnungsVerkürzungszyklus? to je to auxotonic contraction? Postoje li, odnosno, koriste li se u hrvatskom jeziku svi navedeni pojmovi ili, bolje reèeno, njihovi prijevodi ili su vam neki od tih pojmova u potpunosti nepoznati s obzirom na sadraj koji pokriva ju? Sva ova pitanja slue jednoj svrsi osvjetavanju potrebe za suvremenim, up-to-date, pojmovnikom, popisom s objanjenjima ili kako drugaèije ureðenom knjigom s pojmovima bitnima za razumijevanje cjelokupnog podruèja kineziologije te, unutar njega, i pojmovnika kondicijske pripreme sportaa. Izradom pojmovnika uspostavio bi se pojmovni sustav, tj. uspostavila bi se znanstvena, normirano-struèna uporaba jezika, ali i ja snije definirala znanstvena disciplina, odnosno struka, per definitionem Nomen est omen (lat. Ime je znak), to znaèi da bi se uspostavljanjem pojmovlja izrekli i normirali odnosi izmeðu oznaèitelja (znaka s njegovim oblikom i sadra jem) i oznaèenoga (fenomena stvarnosti). Drimo kako je nuno da se sustavno uspostavi jo jedan interdisciplinaran odnos odnos izmeðu kineziologije i terminologije. Terminologija (nazivoslovlje) je znanost koja prouèava postanak pojmova, odnose i veze meðu njima, svojstva pojmova, stvaranje pojmovnih sustava, opise pojmova, stvaranje definicija, pridruivanje oznaèitelja pojmovima, odnose izmeðu objekta, pojma i oznaèitelja, ustroj i stvaranje naziva, usklaðivanje naziva i pojma, metode terminoloke leksikografije te probleme izgradnje terminolokih baza podataka (Mihaljeviæ, 1998).
2. CILJ I ZADAÆE POJMOVNIKA KONDICIJSKE PRIPREME SPORTAA Izrada pojmovnika kondicijske pripreme sportaa, sporta a, koji bi sadravao pojmove i njihova odreðenja na hrvatskom jeziku te prijevode tih pojmova na, prije svega, engleski jezik, oèigledna je nunost i, bez prevelike pretencioznosti reèeno, izrazito vaan projekt s jasnim ciljem i zadaæama koji treba to skorije realizirati. Engleski jezik, u najirem smislu s lingvistièkog uporabnog motrita, i englesko govorno podruèje, koje danas ima primat u znanstvenom svijetu, vrlo sustavno definira i obraðuje pojedine sadraje u svim podruèjima znanosti. Postoji, primjerice, niz rjeènika, pojmovnika i leksikona za pojedina znanstvena podruèja u kojima su obuhvaæeni i definirani pojmovi nuni za razumijevanje i praæenje literature na engleskome jeziku u nekoj znanstvenoj disciplini, èime se definiraju odnosi unutar discipline, ali i izmeðu srodnih ili dodirnih disciplina - navedimo samo dva primjera: Dorlands Illustrated Medical Dictionary (1994) za podruèje biomedicinskih znanosti te Dictionary of the Sport and Exercise Science (1991) koji izmeðu ostaloga pokriva iroko podruèje fiziologije tjelesnog vjebanja i sporta opæenito. Oba su rjeènika jednojezièni rjeènici (englesko-engleski), to znaèi da
157
Darija Omrèen, eljka Jaklinoviæ-Fressl TREBA LI NAM POJMOVNIK KONDICIJSKE PRIPREME SPORTAA MOGUÆA SVRHA I ZADACI
E M E T E Æ P O
su u njima prikupljeni pojmovi na engleskom jeziku, a na tome je jeziku dano i njihovo tumaèenje. I pojmovnik o kojemu je ovdje rijeè bio bi prije svega jednojezièan (hrvatsko-hrvatski), zato to bi obuhvaæao pojmove i njihova tumaèenja na hrvatskom jeziku, ali hrvatskim pojmovima bi se pridruili i engleski ekvivalenti. Kondicijska priprema sportaa iroko je podruèje djelovanja koje, osim svog baziènog dijela, primjenjivog u svim sportovima, ima i specifiène aspekte s obzirom na svaki pojedini poje dini sport ili sportsku granu. Kondicijska priprema, stoga, predstavlja jezgru najireg pojma sportske pripreme koja se koristi svim znanstvenim spoznajama i struènim znanjima potrebnima za zadovoljenje osnovnog preduvjeta za postizanje uspjeha u sportu kondicijski, fizièki dobro pripremljen sporta. U dananje vrijeme potpune globalizaci globalizacije je znanja, poznavanje svjetskih iskustava imperativ je za svakog kondicijskog trenera koji tei vrhunskom naèinu rada . A stjecanja znanja nema bez stjecanja uvida u stranu literaturu koja je danas, zbog ekspanzije engleskog jezika, preteno na engleskom. Pratiti struènu literaturu na engleskom jeziku znaèi baratati struènim engleskim jezikom za pojedino podruèje. I krug se zatvara. Pitanje je li ovakav pojmovnik uopæe potreban, postaje, na taj naèin, potpuno suvino.
3. ZNAÈENJSKE MATRICE I PRIJEVODNI EKVIVALENTI Zbog znaèenjskih praznina u leksièkim matricama raznih jezika, s jedne strane, te zbog nepostojanja prijevodnih ekvivalenata za pojedine pojmove u tim jezicima s druge strane, ponekad je dosta teko kvalitetno prevesti pojam iz jednoga jezika u drugi. Dodatni problem predstavljaju pojmovi koji se samo jednim dijelom svoga znaèenja mogu smatrati prijevodnim ekvivalentima. Razlièiti naèini klasificiranja pojedinih sadraja, dakle, onoga to neka rijeè oznaèava, takoðer mogu oteati razumijevanje nekog pojma. Uzmimo za primjer veæ navedeni pojam na engleskom jeziku - auxotonic contraction. Moete li ga prevesti na hrvatski? Augzotonièka kontrakcija? to to znaèi ili, drugim rijeèima, na to se pojam odnosi? U svom Color Atlas of Physiology Despopoulos i Silbernagl (1986:40) navedenu kontrakciju tumaèe kao kontrakciju kod koje se istodobno mijenjaju i duljina i napetost miiæa. Pogledamo li podrijetlo pojma, odnosno, od kojih leksièkih jedinica on nastaje, onda prvi dio rijeèi auxotonic, ili augzotonièki, dolazi od latinskog auxiliarius to je onaj koji pomae, a od auxili(um) pomoæ. Idemo li jo unatrag onda je aux(us) particip perfekta glagola augere to je poveæati. U grèkom takoðer postoji slièna leksièka jedinica, aúx(ein) koja, kao i latinska, znaèi poveæati. Drugi dio rijeèi, -tonic, odnosno tonièki dolazi od grèke rijeèi tonikós (latinski ekvivalent glasi tonus), u znaèenju koji se odnosi na istezanje, odnosno, jo dalje, od grèke rijeèi tónos to je ue, traka, ton, a izvedeno je od teínein istezati, istegnuti. Moete li iz gore navedenog izvesti znaèenje pojma auxotonic, odnosno, augzotonièki? I je li uopæe izraz augzotonièki rijeè koja postoji u hrvatskom jeziku na naèin da pokriva sadraj koji je za taj pojam naveden u veæ spomenutom Color Atlas of Physiology Despopoulosa i Silbernagla? Moete li navesti primjer takve kontrakcije? Struèni vokabular bilo kojeg struènog podruèja presudan je za uspjenu komunikaciju izmeðu sustruènjaka te, posljedièno, za daljnji razvoj toga podruèja. Uspostavljanje mree pojmova i njihovih znaèenja prioritet je svake znanstvene discipline, pa tako i kineziologije, a unutar nje, kondicijske pripreme sportaa. to bi takav pojmovnik trebao ponuditi svojim korisnicima? Naime, cilj i zadaæe takvog pojmovnika ogledali bi se u prikupljanju to veæeg broja pojmova vezanih za navedeno podruèje, u definiranju sadraja tih pojmova te u navoðenju njihovih prijevodnih ekvivalenata na n a engleskom jeziku. Time bi se struènjacima koji se bave kondicijskom pripremom sportaa omoguæilo pravilno i ujednaèeno koritenje pojmova obuhvaæenih pojmovnikom te, zbog navedenih prijevodnih ekvivalenata na engleskom jeziku, praæenje struène i znanstvene literature na, u naem primjeru, engleskom jeziku.
4. O POTENCIJALNOJ STRUKTURI POJMOVNIKA Pojmovnik bi trebao sustavno po podruèjima unutar kondicijske pripreme sportaa - na primjer, opæa kondicijska priprema, osnovna kondicijska priprema, specifièna kondicijska priprema sportaa, sportska priprema sportaa, vjebe istezanja, vjebe snage itd. obraditi to veæi broj pojmova vanih u ovome podruèju. Takva bi pojmovna baza, na primjer, obuhvaæala prijevodne ekvivalente struènih pojmova koji u engleskom jeziku glase 158
developmental strength (assistant exercises), absolute strength (one repetition strength), multiple joint movement, body-part training, ground-based ground-based plyometric drills, drills, power lifting, sports conditioning/ conditioning/
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
athletic conditioning, preparation phase of training, pre-season phase of training, in-season phase of training, competition phase of training, general physical preparation itd.
Za svaki bi pojam bila na hrvatskom jeziku dana njegova definicija (u nekim bi se primjerima citirale, eventualno, definicije pojedinih stranih ili domaæih autora i to po nekoliko definicija raznih autora ka ko bi se na taj naèin ukazalo na razlike u definiranju nekog pojma), odnosno, naveo bi se sadraj koji dotièni pojam pokriva. Takoðer bi se za svaki pojam naveo njegov prijevodni ekvivalent u engleskom jeziku. Rezultat bi bio pojmovna baza koja bi pokrivala to veæi raspon sadraja vanih za kondicijsku pripremu sportaa.
E M E T E Æ P O
4.1. O podrijetlu i sadraju pojma kondicijski trening ili fizièka priprema sportaa Pozabavimo se ovdje podrijetlom pojma kondicijska priprema. U tu svrhu krenimo od engleskog pojma condition. Navedeni pojam dolazi od latinskog condicio, to je uvjet; nagodba, pogodba, prijedlog, , , prilike, udes, ; zvanje (epiæ, 1995:58), odnosno, od latinskog condicere, to je imenovati, odrediti, utvrditi. U hrvatskome je jeziku, dakle, pojam kondicija tuðica koja znaèi: 1. ono to je potrebno da bi se neto ostvarilo, ono to ovisi o èemu; uvjet, pogodba; 2. a okolnosti u kojima se to ili tko nalazi; prilike; b opæe stanje i izdrljivost tijela i duha, sposobnost da se podnese podne se fizièki i duhovni napor (Aniæ i sur., 2002). I u engleskom jeziku to je tuðica koja je iz latinskog preko starofrancuskog (francuski jezik u uporabi izmeðu 9. i 13. stoljeæa) ula u srednjoengleski (engleski jezik u uporabi u vremenu od otprilike 1150. godine do 1475. godine). Danas pojam condition u engleskome jeziku ima vie znaèenja, no, ono koje je nama vano, jer je vezano za kondicijsku pripremu sportaa, glasi: modus postojanja osobe ili stvari, stanje (duha i tijela). Stoga nije teko iz navedenog znaèenja rijeèi kondicija izvesti i znaèenje pojma kondicijska priprema. Pojam kondicijska priprema bi se u buduæem pojmovniku mogao predoèiti na sljedeæi naèin: Kondicijska ili fizièka priprema ili kondicijski trening (engl. physical conditioning, strength and conditioning training) [ovi rastavni veznici upuæuju na terminoloki problem]
Dio je irega pojma «sportskog treninga koji u uem smislu, , podrazumijeva fizièku, tehnièku, taktièku, mentalnu i psihièku pripremu, koja se ostvaruje vjebanjem i uèenjem pod visokim fizièkim optereæivanjem optereæiva njem organa i organskih sustava.» (Milanoviæ, 1997:499). «Kondicijski «Kondicijski trening je sustav za unapreðenje motorièkih i funkcionalnih sposobnosti, morfolokih karakteristika i zdravstvenog statusa sportaa te motorièkih znanja u funkciji razvoja kondicijskih svojstava.» (èlanak 1 Statuta novoosnovane Udruge kondicijskih trenera Hrvatske). Struktura kondicijske pripremljenosti podrazumijeva odreðenu razinu razvoja funkcionalnih i motorièkih sposobnosti. (Milanoviæ, 1997:540). Moe se podijeliti na opæu ili viestranu, osnovnu i specifiènu kondicijsku pripremu. opæa/viestrana kondicijska priprema (engl. general ili multilateral physical conditioning) Podrazumijeva proces skladnoga i viestranog razvoja funkcionalnih i motorièkih karakteristika, uz uvaavanje specifiènih zahtjeva pojedinoga sporta i sportske discipline. (Milanoviæ, 1997:544) osnovna kondicijska priprema (engl. basic physical conditioning) Takva T akva priprema podrazumijeva daljnje poveæanje funkcionalnih sposobnosti razlièitih organa i organskih sustava, poboljanje ivèano-miiæne koordinacije, poveæanje dimenzija snage, brzine, izdrljivosti i gipkosti te usavravanje sposobnosti za efikasan oporavak (Milanoviæ 1997:548, prema Gabrijeliæu, 1984). Koriste se vjebe optereæenja i metode rada za z a potpuni razvoj baziènih motorièkih sposobnosti o kojima najvie ovisi rezultat u nekoj sportskoj grani (jednadba specifikacije). (Ibidem) specifièna kondicijska priprema (engl. specific physical conditioning) Ima za cilj osigurati energetsku prilagodbu na specifiène specifiè ne zahtjeve sporta pomoæu kompleksa vjebi koje su sliène strukturama gibanja, odnosno tehnici sportske grane. Ona integrira kondicijski i tehnièki trening, tre ning, jer se na najviu razinu podiu kondicijske sposobnosti u funkciji efikasnog izvoðenja tehnièko-taktièkih zadataka. Njome se poboljavaju specifiène sposobnosti i osobine u situacijskim uvjetima. (Milanoviæ, 1997:549) ●
●
●
]
159
Darija Omrèen, eljka Jaklinoviæ-Fressl TREBA LI NAM POJMOVNIK KONDICIJSKE PRIPREME SPORTAA MOGUÆA SVRHA I ZADACI
E M E T E Æ P O
4.2. Neki primjeri ●
●
●
anaerobni energetski kapacitet (engl. anaerobic capacity) Ukupna kolièina energije koja se moe osloboditi iz anaerobnih izvora energije (fosfageni i glikoliti glikolitièki èki sustavi) deponiranih u miiænim stanicama (Milanoviæ, 1996: IV 47). jakost (engl. strength) Maksimalna voljna aktualna sila pokreta, tj. najveæa sila nekoga pokreta koja se u odreðenom momentu voljno moe oèitovati. Izraava se u njutnima (N). (Heimer & Matkoviæ, 1997) ili Sposobnost primjene sile. Takoðer: Sposobnost primjene sile u danim uvjetima koje definiraju poloaj tijela, pokret tijela u kojem se primjenjuje sila, tip pokreta (koncentrièan, ekscentrièan, izometrièki, pliometrièki) te brzina pokreta. (Harman, 1993:18). maksimalni primitak kisika (VO 2 max) (engl. maximal oxygen uptake syn aerobic capacity, maximal oxygen consumption, maximal oxygen intake)
●
●
●
●
●
Najveæa kolièina kisika koju tijelo moe konzumirati tijekom rada za aerobno stvaranje ATP-a. proprioceptive ive neuromuscul neuromuscular ar proprioceptivna neuromuskularna facilitacija (engl. propriocept facilitation abbr PNF) Niz terapeutskih tehnika, temeljenih na neurofiziolokim naèelima, kojima je cilj poveæanje neuralne ili muskularne reakcije, bilo da se radi o relaksaciji ili kontrakciji, nekog dijela tijela. snaga (engl. power) Pojam snaga oznaèava kolièinu rada obavljenog u jedinici vremena. Takoðer: snaga je umnoak sile i brzine. Mjeri se u vatima (W). stvarna duljina koraka (engl. effective stride length) Duljina koraka je udaljenost koju kuk prijeðe vodoravno u svakom koraku. (Palmieri, 1993:12 prema Seagrave & ODonnell) superkompenzacija (engl. peaking) Takoðer: natkompenzacija. Stanje poviene radne sposobnosti (vie od poèetne poè etne razine prije treninga) koje je rezultat obnavljajuæih procesa tijekom intervala odmora, a kao osnovna funkcionalna reakcija organizma na trenani podraaj primijenjen u radnom intervalu inter valu treninga (Milanoviæ, 1997: 514, 515). zatvoreni kinetièki lanac (engl. closed kinetic chain) Konfiguracija tijela u kojoj pokret zapoèinje u onome segmentu koji je najslobodniji za izvoðenje pokreta, a zavrava u segmentu koji koj i je u trenutku zapoèinjanja pokreta po kreta u kontaktu s neèim ili miruje (na primjer, pr imjer, skok uvis s mjesta).
5. ZAKLJUÈNA RAZMATRANJA
160
Svaka znanost ima svoj cilj istraivanja, podruèje istraivanja, metodologiju kojom se u istraivanjima koristi te struèan jezik kojim operira, a unutar njega broj naziva neprestano raste. Komunikacija struènjaka iz razlièitih govornih podruèja (engleskog, njemaèkog, francuskog, hrvatskog itd.), a li i struènjaka unutar istog govornog podruèja, naèin je razmjene rezultata i spoznaja do kojih se dolo u znanstvenim istraivanjima. Ne treba naglaavati koliko je vano da termini budu jednoznaèni te da svi struènjaci operiraju istim pojmovnim sustavom. Meðutim, pojmovni se sustavi u razlièitim jezicima ne poklapaju uvijek, a zbrku poveæavaju razlièiti pristupi, razne kole ili shvaæanja problema. Stoga pojmovno nepoklapanje moe dovesti do zbrke ili nesporazuma. Davanje naziva jest arbitraran proces, koji se, meðutim, mora temeljiti na dogovoru ponajprije struènjaka unutar nekog znanstvenog podruèja (i to struènjaka iz cijelog svijeta, to, dakako, znaèi, iz raz lièitih govornih podruèja engleskog, njemaèkog, francuskog, francusk og, talijanskog, hrvatskog itd.). Taj dogovor se, u prvome redu, mora odnositi na sadraj pojedinog pojma na primjer, to je to snaga, to izdrljivost i sl. U drugoj je fazi potrebno dogovoriti dogovor iti ime (naziv) za pojedini sadraj. Taj naziv moe biti takav da funkcionira kao tuðica u razlièitim jezicima uzmimo za primjer pojam kineziologija (engl. kinesiology, njem. Kinesiologie, franc. Cinésiologie) ili se za njega u jeziku izvorniku moe predloiti naziv naz iv za koji bi se zatim u razlièitim ciljnim jezicima pronali prikladni prijevodni ekvivalenti. Posljednja faza stvaranja novog pojma odnosi se na dogovor struènjaka i jezikoslovaca o usklaðenosti pojma s pripadajuæim jeziènim standardo m.
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
Neosporno je da treba prikupiti odreðeni odre ðeni broj pojmova koji svojim sadrajima pokrivaju podruèje kineziologije ili nekih njezinih pod-podruèja i obraditi ih na naèin koji bi dogovorno izmeðu struènjaka i jezikoslovaca stvorio pojmovnu bazu usklaðenu sa sliènim pojmovnim bazama u svijetu. Proces prikupljanja i ureðivanja je dugotrajan i ne uvijek jednostavan. No, nunost izrade pojmovnika za pojedina podruèja je neprijeporna i predstavlja projekt koji æe u konaènici biti vano pomoæno sredstvo mnogim struènjacima.
E M E T E Æ P O
6. LITERATURA 1. Aniæ, V., V., Brozoviæ-Ronèe Brozoviæ-Ronèeviæ, viæ, D., Cikota, Cikota, Lj., Lj., Goldstein, Goldstein, I., Goldstein Goldstein,, S., Jojiæ, Jojiæ, Lj., Matasoviæ, Matasoviæ, R. R. & Pranjkoviæ, I. (2002). Hrvatski enciklopedijski rjeènik. Zagreb: Novi liber. 2. Des Despop popou oulo los, s, A. & Sil Silber bernag nagl, l, S. (19 (1986 86). ). Color Atlas of Physiology. New York: Georg Thieme Verlag, Thieme Inc. 3. Dictionary of the Sport and Exercise Science. (1991). Champaign: Human Kinetics Books. 4. Dorland Dorlandss Illustrated Medical Dictionary. (1994). Philadelphia: W. B. Saunders Company. A Division of Harcourt Brace & Company. 5. Ga Gabr brij ijel eliæ iæ,, M. M. (19 (1984 84). ). Osnove teorije i metodike treninga nogometaa. Zagreb: Fakultet za fizièku kulturu. 6. Harma Harman, n, E. (1993 (1993). ). Strengt Strengthh and Power Power:: A Defini Definition tion of Terms. Terms. NSCA Journal, 15, 6, 18-20. 7. Heim Heimer, er, S. & Matko Matkoviæ, viæ, B. B. (1997). (1997). Sportska Sportska fiziol fiziologij ogija. a. U Milanovi Milanoviæ, æ, D. (ur.) (ur.) Priruènik za sportske trenere, Zagreb: Fakultet za fizièku kulturu Sveuèilita u Zagrebu, str. 160-244. 8. Knutten Knutten,, H. & Kraemer Kraemer,, W. W. (1987). (1987). Terminol Terminology ogy and and measurement measurement in in exercise exercise performance. performance. Journal of Applied Sports Sciences Res., 1(1):1-10. 9. Mihalje Mihaljeviæ, viæ, M. M. (1998). (1998). Terminol Terminoloki oki priruèni priruènik. k. Zagreb: Zagreb: Hrvatska sveuèil sveuèilina ina naklada. 10. Milanov Milanoviæ, iæ, D. (ur.) (ur.) (1996). Neki pojmovi pojmovi i izrazi izrazi u fitnessu. fitnessu. U Fitness: zbornik radova meðunarodnog savjetovanja o fitnessu, Zagrebaèki sajam porta, 28.-31. oujka 1996., str. IV 47-52. Zagreb: Fakultet za fizièku kulturu i drugi. trenere, e, 11. Milan Milanoviæ, oviæ, D. D. (1997). (1997). Osnove Osnove teorije teorije treninga. treninga. U Milanov Milanoviæ, iæ, D. (ur.) (ur.) Priruènik za sportske trener Zagreb: Fakultet za fizièku kulturu Sveuèilita u Zagrebu, str. 483-603. 12. Palm Palmieri ieri,, J. (1993). (1993). Speed Speed Train Training ing for for Football Football.. NSCA Journal, 15, 6, 12-17. 13.. Sea 13 Seagra grave, ve, L. & K. OD ODonn onnell ell.. Speed Dynamics. Video. 14.. e 14 epi piæ, æ, M. M. (199 (1995) 5).. Latinsko hrvatski rjeènik. Zagreb: kolska knjiga, str. 58.
161
Dinko Vuleta, Dragan Milanoviæ, Duan Metiko, Igor Jukiæ
KOLOVANJE KONDICIJSKIH TRENERA
E M E T E Æ P O
KOLOVANJE KONDICIJSKIH TRENERA Dinko Vuleta, Dragan Milanoviæ, Duan Metiko, Igor Jukiæ Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu
1. UVOD Prema definiciji sadranoj u statutu Udruge kondicijskih trenera Hrvatske, kondicijski trener je kolovana osoba koja provodi struène poslove vezane uz kondicijski trening. Prema istom izvoru kondicijski trening je proces unapreðenja motorièkih i funkcionalnih sposobnosti, morfolokih karakteristika, za tu svrhu potrebnih motorièkih znanja te zdravstvenog statusa sportaa. Temeljem navedenih definicija jasno se nameæe pitanje kolovanja i usavravanja kondicijskih trenera. U razlièitim dravama je ovaj problem razlièito rijeen. Kondicijski se treneri uglavnom regrutiraju iz kadrova koji se koluju na visokokolskim ustanovama. Ipak, moe se generalno kazati da su rijetke zemlje koje su striktno definirale zasebno kolovanje kondicijskih trenera. Zajednièko je to da kondicijski treneri mogu biti kolovane osobe ili osobe s certifikatima koji su priznati od nadlenih dravnih organa. U Hrvatskoj sustav kolovanja kondicijskih trenera na Kineziolokom fakultetu postoji od 1999. godine, a preteæa ovog sustava za kolovanje univerzalnih kadrova za potrebe fitnessa i fizièke pripreme sportaa od 1993. godine.
2. MODELI IZOBRAZBE KONDICIJSKIH TRENERA U HRVATSKOJ kolovanje kondicijskih trenera u Hrvatskoj provodi se putem struènog studija za vie sportske trenere i èetverogodinjeg redovitog sveuèilinog studija. Kinezioloki fakultet Sve uèilita u Zagrebu danas je jedina samostalna visokokolska institucija u Republici Hrvatskoj koja se bavi znanstveno-istraivaèkim radom i sveuèilnim dodiplomskim dodiplomskim i poslijediplom poslijediplomskim skim obrazovanjem struènjaka u znanstvenom polju kineziologije. Od svog osnutka do danas, kroz proteklih 40 godina, Fakultet uz svoju osnovnu djelatnost vezanu za organizaciju i izvoðenje dodiplomskih i poslijediplomskih studija, ustrojavao je i dvogodinji struèni studij za stjecanje vie struène spreme i struènog naziva vii sportski trener. Spomenute programe za kolovanje navedenog obrazovnog profila u posljednje èetiri godine preuzelo je Drutveno veleuèilite, odnosno struèni studiji za izobrazbu trenera. Iako Veleuèilini odjel ima formalno pravnu samostalnost samostalno st i pravnu osobnost potrebno je veæ sada napomenuti da ova obrazovna institucija uspjeno djeluje prije svega zbog èvrstih institucionalnih veza s Kineziolokim fakultetom. Meðusobnim ugovorom izmeðu Fakulteta i Veleuèilinog Veleuèilinog odjela za izobrazbu trenera rijeena su pitanja zajednièkog koritenja prostora i opreme, nastavnog i struènog kadra, administrativno-tehnièko osoblje, kao i sva ostala pitanja vezana za uspjean rad. Trajanje struènog studija je pet semestara (2,5 godine), a na kraju studija nakon uspjeno obranjenog diplomskog rada, diplomirani studenti stjeèu viu struènu spremu. Dosadanje izuzetno zanimanje za struèni studij fizièke pripreme sportaa koje izvodi Fakultet, moe se obrazloiti: - masovno masovnoæu æu i opæenito velikom popular popularnoæu noæu sporta uopæe - irokom moguæno moguænoæu æu zapoljavanja zapoljavanja zavrenih zavrenih kadrova kadrova putem sportskih sportskih udruga udruga i saveza, privatne privatne prakse i dr. - sve prisutnijom prisutnijom spoznajom spoznajom da je fizièka priprema priprema nuan preduvjet preduvjet za postizanje postizanje vrhunskih vrhunskih sportskih sportskih dostignuæa, dostignuæa, uspjenosti sportske pripreme. Na temelju izreèenog predlae se model kolovanja trenerskog kadra: 162
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
TABLICA 1 - HRVATSKI PROGRAM IZOBRAZBE KONDICIJSKIH TRENERA BROJ SEMESTARA 8 7 6 5 4 3 2 1 5 4 3 2 1
Diploma profesora fizièke kulture sa specijalizacijom iz izabranog sporta (rukomet, nogomet….) Opæi temeljni studij
Trenerski stupanj
SVEUÈILINI DODIPL OMSKI STUDIJ SA USMJERENJEM IZ FIZIÈKE PRIPREME SPORTAŠA
E M E T E Æ P O
Struèni studij za izobrazbu trenera (VELEUÈILITA) – FIZIÈKA PRIPREMA SPORTAŠA
Vii sportski trener fizièke pripreme sportaa koluje se na Kineziolokom fakultetu Sveuèilita u Zagrebu,
odnosno Drutvenom veleuèilitu. veleuèilitu. Na ovom studiju je moguæe studirati uz rad, odnosno u statusu izvanrednog studenta. Koncepcija plana i programa kolovanja trenerskog kadra za vieg sportskog trenera fizièke pripreme sportaa utemeljena je na visokim zahtjevima na liènost trenera, tre nera, njegov struèni i pedagoki profil i èinjenicu da on kao trener ima izvanredno velike moguænosti utjecaja na razvoj vrhunskih sportaa, kao i postizanje visokih funkcionalnih efekata treninga i natjecateljskih rezultata. Nastavnim planom i programom iz opæih i zajednièkih programskih osnova predviðeni su predmeti putem kojih se na integralan naèin eli osigurati jedinstvo pedagokog, antropolokog i struènog obrazovanja te jedinstvo pedagokog i znanstvenog rada. Pravo upisa na studij za vieg sportskog trenera fizièke pripreme sportaa imaju osobe koje su zavrile srednjokolsko obrazovanje i koje prijeðu razredbeni prag na klasifikacijskom ispitu. Kroz ovakav oblik studija, vii sportski trener æe ovladati znanjima iz opæih programskih osnova, kao i specifiènih znanja iz podruèja kondicijske pripreme sportaa. U kolskoj godini 2001/02. krenuo je program izobrazbe kondicijskih trenera i to kao izvanredni studij koji se odrava u pet semestara u trajanju od 12 dana. Zavreni studenti stjeèu zvanje Vieg sportskog trenera fizièke pripreme i samim tim viu struènu spremu. Plan studija sadri dvije skupine predmeta, odnosno kolegija. U prvom dijelu nalazi se 13 predmeta opæih programskih osnova, koji sadre 4 predmeta iz podruèja temeljne kineziologije, 5 predmeta iz podruèja kinezioloke antropologije i 4 metodièka i metodoloka predmeta. Drugi dio plana studija èine specijalistièki predmeti koji su tradicionalno ukljuèeni u plan studija za vie sportske trenere i koji su povezani poveza ni s temeljitom specijalistièkom izobrazbom. U ovoj skupini nalazi se 7 predmeta ue specijalnosti fizièke pripreme sportaa i 3 predmeta iz dopunskih sportova koji su u funkciji izabranog sporta. koluje se putem èetverogodinjeg sveuèilinog dodiplomskog studija na Kineziolokom fakultetu. Sadraj studija saèinjava skup predmeta iz kolegija opæih, zajednièkih i struènih programskih osnova (koji inaèe sadre plan i program za obrazovanje struènog profila profesor kineziologije) kao i skup predmeta i kolegija za specijalizaciju iz fizièke pripreme sportaa. Studenti koji ispune uvjet za upisivanje izbornog predmeta, u fondu od 360 sati, mogu steæi zvanje profesora fizièke kulture - diplomiranog sportskog trenera fizièke pripreme sportaa. Program izbornog predmeta za smjer iz fizièke pripreme sportaa sadri nekoliko tipiènih predmeta i vie kolegija: kinezioloka i antropoloka analiza, teorija i metodika treninga, programiranje i kontrola treninga te pedagoka praksa u sportskim kolama i sportskim klubovima. Struktura programa izbornog predmeta za usmjeravanje fizièke pripreme sportaa ima za cilj osposobiti studente za samostalno upravljanje procesom treninga selekcioniranih skupina. Pojedini predmeti usmjereni su na izuèavanje zakonitosti, metoda, organizacijskih oblika i sredstava transformacijskih procesa u okviru kondicijske pripreme. Predavanjima i vjebama izbornog predmeta studenti se osposobljavaju za planiranje, programiranje i kontrolu kondicijske pripremljenosti pripre mljenosti vrhunskih sportaa u toku trenanog procesa. Profesor kineziologije (diplomirani sportski trener fizièke pripreme sportaa)
163
Dinko Vuleta, Dragan Milanoviæ, Duan Metiko, Igor Jukiæ
KOLOVANJE KONDICIJSKIH TRENERA
E M E T E Æ P O
TABLICA 2 - PLAN RADA Fond sati A - OPÆI PREDMETI ukupno Osnove kineziologije Povijest sporta Sportski trening Biomehanika sporta Opæa fizièka priprema Pedagogija Funkcionalna anatomija Fiziologija sporta Sportska medicina Psihologija sporta Sociologija sporta Osnove statistike i informatike Menadment u sportu Strani jezik B- SPECIJALISTIÈKI PREDMETI ukupno Povijest i organizacija Antropološka analiza Kineziološka analiza Metodika treninga I Metodika treninga II Planiranje i programiranje treninga Kontrola treninranosti Sport 1 (atletika) Sport 2 (plivanje) Sport 3 (kineziterapija) Izborni predmet Diplomski rad Struèna praksa UKUPNO A + B
855 60 45 75 75 75 45 60 75 75 75 45 60 45 45 960 60 60 120 75 300 90 60 45 45 45 30 30
1815
Izvedbeni fond sati 220 14 12 20 20 22 12 16 20 18 18 12 18 12 6 306 12 16 40 30 100 30 16 14 14 14 10 10
526
3. ZAKLJUÈAK Usavravanje struènih kadrova nakon zavretka oficijelne izobrazbe mora biti sastavni dio cjelovitog sustava svake visokokolske institucije za kolovanje trenerskog kadra. Obrazovanje sportskih trenera ima naroèitog efekta ako je veæ na osnovnom studiju steèeno temeljito i utilitarno pedagoko, struèno i znanstveno obrazovanje. Takoðer je vano da su treneri razlièitih profila osposobljeni da samostalno aktivno i krea tivno sudjeluju u procesu vlastitog daljnjeg obrazovanja, uvjetovanog zahtjevima prakse sportskog treninga u kojem oni sudjeluju ili njime rukovode.
4. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 164
Vuleta, D., Milanoviæ, D., Jukiæ. I: (1999): (1999): Strategija kolovanja sportskih trenera. Zbornik radova znanstveno struènog savjetovanja Trener u suvremenom sportu, str. 1-13. Zagreb. Milanovi Mila noviæ, æ, D., Jukiæ, Jukiæ, I., Vulet Vuleta, a, D. (1999): (1999): Trener Trener i znanost. znanost. Zbornik Zbornik radova radova znanstv znanstveno eno struènog struènog savjet savjetovanj ovanjaa Trener u suvremenom sportu, str. 39-45. Zagreb. Metiko, Metiko , D., Tkalèiæ, Tkalèiæ, S., Prot, Prot, F., F., Rausavljev Rausavljeviæ, iæ, N., Jukiæ, I., Horvatin, Horvatin, M., M., Sekuliæ, Sekuliæ, D. (1999): kolova kolovanje nje kondicijsk kondicijskih ih trenera. Zbornik radova znanstveno struènog savjetovanja Trener u suvremenom sportu, str. 29-39. Zagreb. Milanoviæ, Milanovi æ, D., D., Jukiæ, Jukiæ, I., I., Vuleta, Vuleta, D. (1999): (1999): Kadrovi u sportu. sportu. Zbornik Zbornik radova 8. Ljetne Ljetne kole kole pedagoga pedagoga fizièke fizièke kulture Hrvetske, str. 12-16., Rovinj. Jukiæ, Juki æ, I., Milanovi Milanoviæ, æ, D., Vulet Vuleta, a, D. (1999): (1999): Treneri Treneri i drugi drugi struèni struèni kadrovi kadrovi u sportu. sportu. Zbornik Zbornik radova Hrvats Hrvatskog kog portskog sabora, Zagreb.
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
UDRUGA KONDICIJSKIH TRENERA HRVATSKE
E M E T E Æ P O
Igor Jukiæ1, Miljenko Rak2, Zrinko Èustonja3 1
Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu, 2Hrvatski akademski atletski klub Mladost 3student poslijediplomskog studija na Kineziolokom fakultetu Sveuèilita u Zagrebu
Prema Èlanku 2 Stavak 1 Zakona o udrugama udruga je: svaki sva ki oblik slobodnog i dobrovoljnog udruivanja vie fizièkih, odnosno pravnih osoba, koje se, radi zatite njihovih probitaka ili zauzimanja za zatitu ljudskih prava i sloboda, te ekoloka, humanitarna, informacijska, kulturna, nacionalna, pronatalitetna, prosvjetna, socijalna, strukovna, portska, tehnièka, zdravstvena, znanstvena ili druga uvjerenja i ciljeve, a bez namjere stjecanja dobiti, podvrgavaju pravilima pravilima koja ureðuju ustroj i djelovanje toga oblika udruivanja. U tom smislu, a s jasno i slobodno izraenom voljom kondicijski treneri Republike Hrvatske odra li su 16. studenog 2002. godine u Zagrebu, u prostorijama Kineziolokog fakulteta Sveuèilita u Zagrebu, Horvaæanski zavoj 15 Osnivaèku skuptinu Udruge kondicijskih trenera Hrvatske.
1. PO UZORU NA NAJBOLJE Ideja o stvaranju strukovne udruge hrvatskih kondicijskih trenera rasla je i oblikovala se tijekom godina. Sazrijevala je poput svijesti hrvatskih trenera i sportskih djelatnika o nunosti diferencijacije i uske specijalizacije u podruèju trenanog rada s najboljim hrvatskim sportaima. Mnogi kronièari i analitièari vremena prosuðuju da se svjetsko znanje u posljednjih 20 godina udvostruèilo. Komunikacija i moguænosti koje otvaraju komunikacijske tehnologije veæe su no ikada u povijesti. Nikada ovolika kolièina informacija nije bila dostupna i nije slobodno kolala virtualnim prostorima koje je èovjek izgradio u posljednjem kvartalu 20. stoljeæa. U 21. stoljeæu pobjedu mogu ostvariti samo timovi ljudi u kojima je svatko usko specijaliziran za svoje podruèje i u njemu prati eksponencijalne trendove ra sta znanja i kolièine informacija koje treba pojedinac procesirati. Naravno, ukoliko netko eli i zna pobjeðivati stvorit æe takav tim ljudi. U sportu se jo nije pojavio onaj koji ne eli pobijediti. U dananjem shvaæanju sporta pobjeda je sve i sve bez pobjede je nita. Jedino pitanje koje nam na m preostaje je: zna li netko pobjeðivati? Zna li? Jer Je r znanje je ono to nas razlikuje, èini drugaèijima od drugih, èini boljima pobjednicima. U naoj potrazi za znanjem, kaemo potrazi, jer ga ne ièekujemo i niti doputamo da ono prolazi kraj nas, i u naim pokuajima stvaranja znanja, kaemo stvaranja, jer samo veliko i kvalitetno znanje omoguæuje stvaranje novog znanja, konaèno je sazrela ideja. Realizacija je bila slijedeæi logièni korak. Osvrnuli smo se oko sebe i potraili uzore koje smo lako pronali u najveæoj i najutjecajnijoj organizaciji koja djeluje u svijetu kondicijske pripreme - National Strength and Conditioning Association. Nacionalno udru enje kondicijskih trenera Sjedinjenih amerièkih drava koje danas okuplja èlanove iz 56 drava svijeta osnovano je 28. srpnja 1978. s osnovnom premisom «okupljanja èlanova i izgradnje sustava razmjene ideja i iskustava u podruèju kondicijske pripreme s ciljem poboljanja sportskih postignuæa i kondicijske pripremljenosti sportaa» (www.nsca.com)1 . National Strength Coaches Association je osnivalo 75 entuzijasta, a veæ 1980. godine NSCA broji 2250 èlanova. Postavljeni ciljevi bili su jasni: kolovati, omoguæiti komunikaciju, analizirati, promovirati i razvijati kondicijsku struku (www.nsca.com) National Strength Coaches Association 1981. godine mijenja ime u National Strength and Conditioning Association i nastavlja se razvijati, a uskoro primarni cilj postaje pruanje brojnih i najnovijih struènih informacija Svi podatci o National Strength and Conditioning Association NSCA preuzeti su sa slubene Internet stranice National Strength and Conditioning Association www.nsca.com i prevedeni na Hrvatski jezik u redakciji autora 1
165
Igor Jukiæ, Miljenko Rak, Zrinko Èustonja UDRUGA KONDICIJSKIH TRENERA HRVATSKE
E M E T E Æ P O
putem najprije NSCA Journala koji danas izlazi pod imenom Strength and Conditioning Journal 6 puta godinje. S razvojem kritièke svijesti pojavila se potreba i za objektivnom, krutom i ponekad hladnom znanstvenom prosudbom i analizom pitanja i dilema koje se redovito javljaju u praksi. Pokrenut Pokre nut je najprije Journal of Applied Sport Science Research (JASSR), kao dio NSCA Journala, koji je kasnije prerastao u Journal of Strength and Conditioning Research koji danas izlazi tromjeseèno i vodeæi je znanstveni èasopis u prostoru kondicijske pripreme u svijetu. Krajem osamdesetih godina 20. stoljeæa javlja se potreba za obrazovanjem i usavravanjem kondicijskih trenera. Treneri ele toène, pouzdane i precizne informacije. Ne bi li se to i osiguralo zapoèelo se s kvalitetnim programima obrazovanja koji postaju prioritetni. Pokrenuti su programi izdavanja licenci: Certified Strength and Conditioning Specialist (CSCS) i NSCA-Certified Personal Trainer (NSCA-CPT) koji su trebali osigurati odgovarajuæu razinu struènih znanja èlanova NSCA. CSCS licenca namijenjena je trenerima koji kreiraju i provode programe kondicijske pripreme sportaa. NSCA-CPT licenca namijenjena je osobnim trenerima. NSCA licence potvrðuje amerièka Nacionalna komisija za licence. Krajem 80-ih NSCA iri svoju djelatnost izvan granica Sjedinjenih amerièkih drava uspostavljaju uspostavljajuæi æi kontakte s Japanom i Australijom. Devedesete godine prolog stoljeæa okarakterizirane su razvojem NSCA u mnogim smjerovima. I dalje se poveæava broj èlanova, a sredite se premjeta u Colorado Springs, Colorado, SAD. Sport Specific Training Conference and Coaches College uz Nacionalnu godinju konferenciju konfere nciju postaju glavno sjecite informacija, iskustava, znanja, ideja, zabluda i predrasuda, novih otkriæa i novih pogleda i svega to hipertrofirani svijet kondicijske pripreme obuhvaæa. Pokrenuta je i Internet stranica - www.nsca.com - koja sadri pregrt informacija iako su one najvrijednije informacije, a to su Internet izdanja svih do sada izalih periodiènih publikacija NSCA, rezervirane za èlanove udruge. Tako na Internet stranicama National Strength and Conditioning Condition ing Association saznajemo da NSCA okuplja kondicijske trenere, sportske trenere, sportske znanstvenike i istraivaèe, nastavnike, fizioterapeute, sportske lijeènike i osobne trenere koji cijene ponudu NSCA baziranu na relevantnim i znanstveno utemeljenu informacijama. Glavni ciljevi informacija odaslanih iz NSCA baze u Coloradu jesu poboljanja sportskih rezultata, prevencija prevencija ozljeda, zdravlje i dobrobit sportaa. Prije godinu i pol dana NSCA je s ponosom isticala svojih 20.000 èlanova. Danas, za 25 godinjicu postojanja, NSCA se moe podièiti s vie od 25.000 èlanova iz 56 zemalja svijeta.
2. NUNOST ILI VIZIJA? Prema èlanku 2 Statuta Udruge kondicijskih trenera Hrvatske, Udruga kondicijskih trenera Hrvatske osnovana je «radi ostvarivanja potreba i interesa kondicijskih trenera, te ukupne aktivnosti a ktivnosti u podruèju kondicijske pripreme sportaa u Republici Hrvatskoj i ire» Nunost ili vizija grupice zanesenjaka? U akademskoj godini 1999./2000. zapoèela je s nastavom prva skupina studenata koji su za svoj izborni program i specijalizaciju u okviru osnovnog studija za profesore fizièke kulture na tada jo Fakultetu za fizièku kulturu Sveuèilita u Zagrebu izabrali programa pod nazivom Osnovne kinezioloke transformacije - Fizièka priprema sportaa. Bilo je to novo, tzv. usmjerenje koje je kao predmetni nastavnik vodio prof.dr. Duan Metiko. Dvije godine kasnije, u akademskoj 2001./2002. i Odjel za izobrazbu trenera Drutvenog veleuèilita u Zagrebu pokrenuo je studij za stjecanje zvanja vii sportski trener fizièke pripreme sportaa pod vodstvom doc.dr. Igor Jukiæ. Poèeci su to organiziranog i institucionaliziranog sustava obrazovanja ljudi na podruèju kondicijske pripreme u Hrvatskoj. Uskoro su i prvi studenti sa specijalizacijom u kondicijskoj pripremi diplomirali i sa stalnim priljevom novih diplomiranih studenata stvaraju se osnovni preduvjeti za strukovnim organiziranjem vodeæi se idejom o nunosti posjedovanja odgovarajuæe (visoke ili vie) razine struène spreme, kao osnovnim preduvjetom za rad sa sportaima na podruèju kondicijske pripreme i kao osnovnim preduvjetom za pristupanje Udruzi kondicijskih trenera Hrvatske. I Statutom UKTH pokualo se uvaiti navedene principe, pa tako èlanak 17 Statuta UKTH kae: «Redovni èlanovi UKTH mogu biti samo osobe s odgovarajuæom struènom spremom i to: - diplomirani profesori kineziologije kineziologije (fizièke (fizièke kulture) s dopunskom struènom kvalifikacijom kvalifikacijom za rad u Osnovnim Osnovnim kineziolokim transformacijama Fizièkoj pripremi sportaa, 166
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
- diplomirani profesori kineziologije kineziologije (fizièke kulture) kulture) s drugim drugim dopunskim dopunskim struènim kvalifikacijama, - diplom diplomirani irani vvii ii sportski sportski treneri fizièke priprem pripremee sportaa, sportaa, - diplo diplomirani mirani vii vii sportsk sportskii treneri fitnessa fitnessa koji su studij upisali upisali sve do zakljuèno zakljuèno s akademskom akademskom 2001./2002. 2001./2002. godinom.» (Statut UKTH, 2002.) Statutom je predviðena moguænost i pridruenog èlanstva u Udruzi i za ona osobe koje ne ispunjavaju uvjete iz èlanaka 17, ali pod uvjetima definiranima èlankom 18 Statuta UKTH: «Pridrueni èlanovi UKTH mogu biti osobe: - koje nemaju odgovaraju odgovarajuæu æu struènu spremu spremu (definiranu (definiranu u Èlanku Èlanku 17), ali u praksi praksi rade kao kondicijski kondicijski treneri treneri i to najmanje 5 godina te su postigli zapaene rezultate (prije svega meðunarodni uspjesi) uspjesi) i imaju preporuku najmanje trojice utemeljitelja udruge, - student studentii Kineziolo Kineziolokog kog fakultet fakultetaa Sveuèilita Sveuèilita u Zagrebu, Zagrebu, - studenti Drutvenog veleuèilita u Zagrebu Odjela za izobrazbu trenera, trenera, Fizièka priprema sportaa.» sportaa.» (Statut (Statut UKTH, 2002.) U svojstvu pridruenog èlana osoba moe biti najvie 5 godina i ukoliko u tom razdoblju ne stekne uvjete za redovno èlanstvo gubi pravo èlanstva u UKTH. Intencija je oèita i sasvim jasna. ja sna. Samo osobe s odgovarajuæom struènom spremom mogu biti èlanovi UKTH, ali, ono to je jo vanije, samo kolovane osobe s odgovarajuæom struènom spremom mogu raditi sa sportaima na kondicijskoj pripremi. To je temeljni stav UKTH, ali i vizija i ideja njenih osnivaèa. Utoliko je UKTH vizionarski pothvat, a nunost je jer smo takav naèin naè in organiziranja osigurava potreban visoki nivo zatite ove jo uvijek mlade struke. Inicijativni odbor za osnivanje Udruge kondicijskih trenera Hrvatske èinila su tri doktora znanosti zaposlenih na Kineziolokom fakultetu Sveuèilita u Zagrebu: dr.sc. Duan Metiko, redoviti profesor, dr.sc. Dragan Milanoviæ, redoviti profesor i dr.sc. Igor Jukiæ, docent. Uspjevi okupiti ponajbolje kondicijske trenere Hrvatske oko ideja za osnivanjem udruge Inicijativni odbor poslao je 7. studenog 2002. godine pozive na Osnivaèku skuptinu Udruge kondicijskih trenera Hrvatske. Osnivaèa skuptina odrana je 16. studenog 2002. godine s poèetkom u 10 sati na Kineziolokom fakultetu Sveuèilita u Zagrebu sa slijedeæim Dnevnim redom: 1. Izbo Izborr radnog radnog preds predsjedn jednit itva va 2. Donoen Donoenje je Statuta Statuta Udruge Udruge kondicijskih kondicijskih trenera Hrvatske Hrvatske 3. Izbor predsjedn predsjednika ika Udruge Udruge kondicijsk kondicijskih ih trenera trenera Hrvatske Hrvatske 4. Izbor dopredsjed dopredsjednika nika Udruge Udruge kondicijsk kondicijskih ih trenera trenera Hrvatske Hrvatske 5. Izbor èlanova èlanova Upravnog Upravnog odbora Udruge Udruge kondicijskih kondicijskih trenera trenera Hrvatske Hrvatske 6. Izbor èlanova èlanova Nadzornog Nadzornog odbora odbora Udruge kondicijsk kondicijskih ih trenera Hrvatske Hrvatske 7. Izbor èlanova èlanova Stegovnog Stegovnog suda Udruge Udruge kondicijski kondicijskihh trenera Hrvatske Hrvatske 8. Donoen Donoenje je odluke odluke o davanju davanju ovlatenj ovlatenjaa za zastupanje zastupanje 9. Donoenj Donoenjee odluke o pokretanju pokretanju postupk postupkaa za upis u registar registar udruge udruge 10.. Ra 10 Razn znoo
E M E T E Æ P O
Statut UKTH jednoglasno je prihvaæen. Za predsjednika UKTH jednoglasno je izabran prof.dr. Dragan Milanoviæ. Miljenko Rak i Luka Radman jednoglasno su izabrani za dopredsjednike UKTH, dok su doc.dr. Igor Jukiæ i Joko Vlaiæ takoðer jednoglasno izabrani za èlanove Upravnog odbora UKTH. U Nadzorni odbor izabrani su Zvonko Komes, doc.dr. doc .dr. Damir Sekuliæ i mr. Goran ufar, a Mladen Kataliniæ i Branko Zemunik izabrani su za èlanove Stegovnog suda dok je Mirko Krolo izabran za predsjednika Stegovnog suda UKTH. Svi su izabrani jednoglasno. Za glavnog tajnika UKTH Upravni odbor UKTH izabrao je doc. dr. Igora Jukiæa. Donoena je i odluka o pokretanju postupka za upis u registar udruga Udruge kondicijskih trenera Hrvatske pri nadlenom registracijskom tijelu èime je pokrenut postupak za upis UKTH u Registar udruga Republike Hrvatske. Donoenjem rjeenja Gradskog ureda za opæu upravu Grada Zagreba pod registarskim brojem 21002731 Udruga kondicijskih trenera Hrvatske s 11. prosincem 2002. godine stjeèe svojstvo pravne osobe i zapoèinje djelovati kao udruga.
167
Igor Jukiæ, Miljenko Rak, Zrinko Èustonja UDRUGA KONDICIJSKIH TRENERA HRVATSKE
E M E T E Æ P O
168
3. O UKTH Prvim èlankom Statuta UKTH definirani su pojmovi «kondicijski trener» i «kondicijski trening»: «Kondicijski trener je osoba odgovarajuæe vie ili visoke struène spreme kvalificirana za rad na unapreðenju motorièkih i funkcionalnih sposobnosti, morfolokih karakteristika, za tu svrhu potrebnih motorièkih znanja te zdravstvenog stanja sportaa. Kondicijski trening je proces unapreðenja motorièkih i funkcionalnih sposobnosti, morfolokih karakteristika, za tu svrhu potrebnih motorièkih znanja te zdravstvenog stanja sportaa.» (Statut UKTH, 2002., èl. 1) U Statutu UKTH moemo dalje proèitati neke osnove o naèinu rada i ustroju UKTH. Osnovana kao udruga graðana koja djeluje kao pravna osoba UKTH je definirana kao dragovoljna i interesna udruga kondicijskih trenera s podruèja Republike Hrvatske. UKTH zastupa interese svojih èlanova na struènom, ekonomskom i socijalnom podruèju i zalae se za ostvarivanje zajednièkih ciljeva i interesa svojih èlanova. S obzirom na to da je Statutom predviðena suradnja s udrugama kondicijskih trenera u zemlji i inozemstvu, odgovarajuæim struènim institucijama, udrugama trenera i udrugama trenera drugih specijalnosti u zemlji i inozemstvu, sportskim klubovima i njihovim udrugama, nacionalnim i gradskim sportskim savezima i Hrvatskim olimpijskim odborom UKTH koristi i naziv na Engleskom jeziku - Croatian Physical Conditioning Coaches Association. U ostvarivanju ciljeva UKTH koji su definirani èlankom 11 Statuta UKTH od kojih istièemo «unapreðivanje struènog rada kondicijskih trenera na temelju najnovijih znanstvenih zna nstvenih spoznaja» te «zatita i promicanje struènog i profesionalnog statusa èlanova UKTH u radu u Republici Hrvatskoj i inozemstvu» predviðen je niz djelatnosti. One se odnose na struèni, ekonomski, socijalni i pravni status svojih èlanova, stjecanja struènih zvanja, koritenja struènih i drugih informacija, zatim na razvijanje i unapreðivanje sporta kroz djelatnost kondicijskih trenera, na poticanje razvitka djelatnosti kondicijskih trenera putem kolovanja, usa vravanja i organiziranja strukovnih seminara u Republici Hrvatskoj i inozemstvu, na skrb o promicanju vrhunskih sportskih dostignuæa hrvatskih kondicijskih trenera i njihovo sudjelovanje u radu s nacionalnim ekipama na olimpijskim i mediteranskim igrama, svjetskim i europskim prvenstvima, te paraolimpijskim igrama i drugim velikim meðunarodnim priredbama te na borbu protiv svih oblika politièke i komercijalne komercija lne zloupotrebe sporta i sportaa, sporta a, kao i na borbu protiv dopinga i koritenja supstanci te postupaka koje zabranjuje za branjuje Meðunarodni olimpijski odbor, Svjetska antidoping agencija (WADA) ili meðunarodni savezi. U radu i djelovanju UKTH naroèita panja posveæivat æe se izdavaèkoj djelatnosti na podruèju djelovanja UKTH. U prvom redu se to odnosi na izdavanje i ureðivanje èasopisa «Kondicijski trening» koji æe se prvenstveno baviti brojnim struènim pitanjima iz podruèja kondicijskog treninga. Uz veæ navedene uvjete za redovno i punopravno èlanstvo èla nstvo u UKTH predviðena je i moguænost biranja poèasnih èlanova UKTH iz zemlje i inozemstva koji su naroèito zasluni za uspjeno djelovanje UKTH, odnosno razvoj sporta, sportske znanosti i kondicijske struke str uke u Republici Hrvatskoj i u svijetu. Osnivaèi Osnivaè i UKTH imaju status osnivaèa, tj. status punopravnih èlanova èija su prava i dunosti definirani èl. 20 Statuta UKTH. Najvie upravljaèko tijelo UKTH je Skuptina UKTH koja uz donoenje, d onoenje, dopune i izmjene Statuta UKTH UK TH i svih drugih opæih akata te uz ostale zadaæe propisane èl. 26 Statuta UKTH utvrðuje poloaj, strategiju i politiku razvoja kondicijske struke u sustavu hrvatskog sporta. Èlanovi skuptine UKTH s pravom glasa jesu: predsjednik i dopredsjednici, èlanovi Upravnog odbora, èlanovi Stegovnog suda, èlanovi Nadzornog odbora, svi punopravni èlanovi UKTH i predstavnici redovnih èlanova UKTH. UKTH . U svim poslovima UKTH zastupaju njezin predsjednik i glavni tajnik. Upravni odbor je izvrno tijelo tije lo koje u okviru svojih nadlenosti odluèuje o radu rad u i poslovanju UKTH u razdoblju izmeðu dvije sjednice Skuptine UKTH; predlae godinje i viegodinje planove i programe djelovanja udruge; predlae godinji financijski plan; utvrðuje mjere za z a unapreðenje struènog rada kondicijskih trenera, a u svrhu podizanja kvalitete rada svakog pojedinca i hrvatskog sporta u globalu; radi na popularizaciji organizacije putem organiziranja seminara za trenere u Republici Hrvatskoj; skrbi o svim drugim pitanjima struènog rada, kolovanja i usavravanja kondicijskih trenera, èlanova UKTH i dr. Nadzorni odbor UKTH je organ koji prati i nadzire rad UKTH. Stegovni Ste govni sud je nezavisni organ UKTH, koji odluèuje u prvom prv om stupnju o prekrajima i nepotivanjima opæih akata UKTH i Kodeksa ponaanja kondicijskih trenera. UKTH organizirana je i ustrojena prvenstveno prema principu funkcionalnosti funkc ionalnosti koji istovremeno omoguæuje maksimalnu transparentnost i uèinkovitost rada. Meðutim, niti ustroj niti organizacija rada u UKTH nisu konaèni i sasvim je sigurno da æe se porastom broja èlanova i opsega djelatnosti, koji se oèekuju, i UKTH dalje formirati i prilagoðavati zahtjevima vremena.
Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
4. KUDA DALJE? Odgovor na to pitanje za vodstvo UKTH zapravo je vrlo jednostavno. Treba raditi na oivotvorenju Statutom definiranih ciljeva i djelatnosti UKTH. Prvi koraci su veæ poduzeti. UKTH aktivno se ukljuèila, kao jedan od suorganizatora, u organizaciju meðunarodnog znanstveno-struènog skupa Kondicijska priprema sportaa koji se odrava 21. i 22. veljaèe 2003. godine na Zagrebaèkom velesajmu u sklopu meðunarodnog sajma Sport i nautika. U tijeku su pripreme za pokretanje Internet I nternet stranice UKTH, kao i struènog lista «Kondicijski trening». Realizacija navedenih projekata oèekuje se do kraja prve polovice 2003. godine. Prije kraja 2003. godine planirana je i prva velika konvencija kondicijskih trenera Hrvatske u organizaciji UKTH. Vodstvo Vodstvo udruge æe uskoro stupiti u kontakt s predstavnicima nacionalnih sportskih saveza, Zagrebaèkog portskog saveza i Hrvatskog olimpijskog odbora te im predloiti nekoliko modela suradnje. S osnivanjem UKTH upoznata je i ira javnost putem èlanka izalog u Veèernjem listu 11. 11. prosinca 2002. No, pravi put razvoja UKTH i kondicijske struke u Hrvatskoj ucrtavat æe kondicijski treneri koji æe svojim kvalitetnim radom i odnosom prema sportu pridonositi daljnjoj popularizaciji, promicanju i unapreðenju kondicijske struke u Hrvatskoj i ire.
E M E T E Æ P O
5. LITERATURA 1. 2.
Sabor Repub Sabor Republik likee Hrvat Hrvatske ske.. (2001) (2001).. Zakon Zakon o udruga udrugama ma.. Zagreb Zagreb.. Udruga Udru ga kondicijs kondicijskih kih trenera trenera Hrvats Hrvatske. ke. (2002). (2002). Statut Statut Udruge Udruge kondicij kondicijskih skih trener treneraa Hrvatske. Hrvatske. Zagreb Zagreb.. Internet stranica National Strength and Conditioning Association. www.nsca.com. 8. sijeèanj 2003.
169