1 OSNOVE KONDICIJSKOG TRENINGA

1. dio OSNOVE KONDICIJSKE PRIPREME (OPÆE TEME)

Dragan Milanoviæ, Igor Jukiæ, Sanja imek KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA

E M E T E Æ P O

KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Dragan Milanoviæ1, Igor Jukiæ1, Sanja imek2 Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu studentica poslijediplomskog poslijediplomskog studija na Kineziolokom fakultetu Sveuèilita Sveuèilita u Zagrebu 1

2

1. UVOD Kondicijska priprema je sloen i sveobuhvatan proces primjene razlièitih programa za razvoj i odravanje funkcionalnih i motorièkih sposobnosti i morfolokih obiljeja sportaa. Osnovna je zadaæa svih programa unapreðivanje treniranosti i sportskih rezultata podizanjem opæih, baziènih i specifiènih sposobnosti i osobina koje su neophodne za uspjeno obavljanje trenanih i natjecateljskih aktivnosti. aktivn osti. Kondicijski programi su nastali kao rezultat viegodinjeg praktiènog iskustva trenera i suradnika u velikom broju razlièitih sportova, kao i primijenjenih istraivanja o modeliranju i vrednovanju razlièitih raz lièitih postupaka kondicijske pripreme(Malacko 2002, Metvejev 2000, Platonov 1997). Kondicijsku pripremu prema Foxu (1977) treba shvatiti kao dugotrajan proces vjebanja u kojem se stalno izmjenjuju optereæenja i odmori, stres i prilagodba na napore. To æe uroditi kvalitetnom kondicijskom pripremljenoæu i stabilnim i visokim sportskim postignuæima. Kondicijska priprema i njeno sutinsko znaèenje mogu se predstaviti putem nekoliko vanih segmenata. To se prije svega odnosi na pojmovno odreðenje i strukturu, a nakon toga i na detaljizaciju problema vezanih uz: analizu sportske aktivnosti, analizu dimenzija sportaa, metodièke aspekte kondicijskog treninga te planiranje i programiranje kondicijskog treninga.

1.1. Pojmovno odreðenje i struktura kondicijske pripreme

10

Detaljnim uvidom u izvore informacija o kondicijskom treningu moguæe je zakljuèiti da ne postoje jedinstvena pojmovna odreðenja ovog aspekta sportske pripreme. Razlièiti autoriteti sportske pripreme u pojedinim svjetskim sredinama na svoj su naèin definirali i objanjavali proces kondicijske pripreme. U svrhu lakeg razumijevanja i praæenja teksta u ovom zborniku pokuat æemo ukratko pojasniti osnovne pojmove. Sportska treniranost je vrlo sloena kategorija, a predstavlja optimalno funkcioniranje stanja sportaa koje podrazumijeva optimalno zdravstveno stanje, najviu moguæu razinu funkcionalnih i motorièkih sposobnosti, maksimalnu tehnièku i taktièku efikasnost i odgovarajuæu psihièku stabilnost sportaa (Weineck 1988, Milanoviæ 2002). U strukturi treniranosti vano mjesto zauzima visoka razina funkcionalne i motorièke pripr emljenosti na koju se moe utjecati kvalitetno pripremljenim i provedenim programima kondicijske pripreme. Dijagnostika kondicijske pripremljenosti predstavlja objektivno utvrðivanje stupnja funkcionalnih i motorièkih sposobnosti i morfolokih karakteristika sportaa u svrhu definiranja dobrih i loih strana njegove pripremljenosti. Modelne karakteristike kondicijske pripremljenosti su rezultati koje vrhunski sportai postiu u testovima za procjenu kondicijskih sposobnosti, a koje slue kao kriterij za procjenu inicijalnog, tranzitivnih i finalnog stanja sportaa. Kondicijska priprema je dinamièan proces treninga i oporavka za razvoj i odravanje funkcionalnih i motorièkih sposobnosti, morfolokih obiljeja te unapreðenje zdravstvenog statusa sportaa. Rezultat ovog procesa je unapreðivanje i odravanje treniranosti i natjecateljskih rezultata. Keul (1984, prema Milanoviæ 1997) definira kondicijski trening kao proces sustavnog razvoja i stabilizacije kondicijske pripremljenosti sportaa (slika 1). Takav trenani proces dominantno djeluje na e nergetski, staniènostrukturalni i neuro-mentalni sustav. Primarni efekti provedenog kondicijskog treninga manifestiraju se kroz

Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.

usavravanje psihofizièkih sposobnosti, sposobnost odgaðanje reakcija umora, sposobnost ubrzavanja procesa oporavka te smanjenja broja i teine ozljeda sportaa. Upravo navedeni primarni efekti u najboljoj mjeri predstavljaju praktièni znaèaj kondicijskog treninga. Kondicijska priprema nikako se ne bi trebala promatrati izvan konteksta integralne sportske pripreme. Ona nije i ne moe biti sama sebi svrhom. Stvara pretpostavke za optimalnu kondicijsku pripremljenost, koja æe omoguæiti sportaima da uvijek i na najkvalitetniji moguæi naèin prezentiraju svoja specifièna motorièka znanja, z nanja, odnosno tehnièko-taktièka umijeæa. Svoju punu potvrdu kondicijska pripremljenost ostvaruje u realnim natjecateljskim uvjetima (Bompa 1994, Dick 1997, Gambetta 1998).

E M E T E Æ P O

Primarni cilj je: Razvoj i stabilizacija kondicijske (fizièke) pripremljenosti sportaa

Dominantno djeluje na Energetski sustav

Stanièno-strukturalni sustav

Neuro-mentalni sustav

Primarni efekti kondicijskog treninga su:

Usavravanje kondicijskih (funkcionalno-motorièkih) sposobnosti Odgaðanje reakcija umora Ubrzavanje procesa oporavka Smanjenje broja i teine ozljeda

Slika 1. Struktura i efekti kondicijskog treninga (Keul 1984, prema p rema Milanoviæ 1997)

2. ANALIZA SPORTSKE AKTIVNOST AKTIVNOSTII U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREME Bez obzira to se danas u okviru kondicijske pripreme mogu prepoznati èetiri osnovna tipa pripreme (viestrana , bazièna, specifièna i situacijska) svaka od njih temelji se na iscrpnim informacijama o zahtjevima konkretnog sporta (Jonath 1981, Weineck 1988). Buduæi je cjelokupni sustav sportske pripreme u vrhunskom sportu obiljeen visokom specifiènoæu adaptacijskih procesa, jednako takvi trebaju biti i dominirajuæi trenani podraaji. Temeljem ove èinjenice zadaæa je svakog struènog sportskog tima napraviti detaljnu analizu konkretnog sporta i u modeliranju kondicijske pripreme koristiti rezultate strukturalna, biomehanièke, funkcionalne, anatomske i motorièke analize sportske aktivnosti. Strukturalna analiza podrazumijeva utvrðivanje tipiènih struktura, substruktura i strukturnih jedinica sportske aktivnosti. Prema Bangsboou 1994, eljaskovu 2002 i Malacku 2002., potrebno je dobiti odgovore na pitanja o hijerarhiji i znaèajka ma tipiènih faza i podfaza poslova i detalja koji èine motorièki sadraj odreðenog sporta. Uvaavajuæi ove informacije kondicijski trener moe uspjenije definirati programe kondicijskog djelovanja. Biomehanièka analiza se dominantno koristi u dizajniranju programa tehnièke pripreme, ali je isto tako poznato da se ovaj tip analize koristi za unapreðenje unapr eðenje sadraja kondicijske pripreme. Poznato je, naime, na ime, da jedino biomehanièki optimizirana izvedba kondicijskih vjebi moe ostvariti eljene efekte na ciljana kondicijska svojstva. Tako npr. na temelju rezultata kinematièke analize bacanja diska (Tablica 1) mogu se identificirati dobre i loe strane tehnike pojedinih bacaèa koje mogu biti posljedica nedovoljne razine kondicijske pripremljenosti. Kontrola kuta izbaèaja nalazi se pod utjecajem koordinacije i ravnotee, a trajanje faze izba èaja i posebice poèetno ubrzanje sprave pod utjecajem brzinsko snanih svojstava atletièara bacaèa. Razumije se da kondicijsku pripremu treba usmjeravati u pravcu identificiranih nedostataka atletièara ukljuèenog u trenani proces.

11


E M E T E Æ P O

Tablica 1. Kinematièki parametri najboljih svjetskih (W1, W2, W3) i najboljeg hrvatskog bacaèa diska (HR1) (prema Milanoviæ i sur. 1997) PARAMETAR

W1

1. Visina izbaèaja (cm)

165

W2 205

W3 166

HR1 196

2. Kut izbaèaja

35.0

36.0

36.7

29.0 *

3. Brzina izbaèaja (m/s-1)

25.5

26.3

24.9

25

4. Trajanje poèetnog ubrzanja (s)

0.45

0.36

0.44

0.40

5. Trajanje bezpotporne faze (s)

0.12

0.02

0.09

0.05

6. Trajanje faze max.naprezanja (s)

0.20

0.21

0.23

0.22

7. Trajanje faze izbaèaja (s)

0.16

0.15

0.16

0.27 *

8. Promjene u brzini diska u bezpotpornoj fazi (m/s-1)

-0.88

-

1.52

-0.45

9. Promjene u brzini diska u fazi max.naprezanja (m/s-1)

2.23

2.44

3.07

-0.11

17.88

16.72

13.13

18.31

11.Ukupne promjene brzine diska ( T+D phase) (m/s-1)

20.01

19.16

16.20

18.20

12. Udaljenost baèenog diska (cm)

67.34

66.90

66.12

62.0

10. Promjene u brzini diska u fazi izbaèaja

(m/s-1)

Funkcionalna analiza prua informacije o strukturi i dominaciji energetskih procesa u pojedinim sportskim

granama. Uspjenim simuliranjem energetskih zahtjeva realnih natjecateljskih situacija tijekom treninga stvaraju se uvjeti za podnoenje situacijskih napora tijekom natjecanja.

) n i m / o ( a c r s a j i c n e v k e r F

prvo poluvrijeme

drugo poluvrijeme vrijeme (min)

Slika 2. Frekvencija srca tijekom nogometne nogo metne utakmice (a) i povezanost izmeðu FS i VO2 postignuta postign uta kod trèanja na pokretnom sagu jednog igraèa (b). Kod aritmetièke sredine FS od 171 o/min u prvom i 164 o/min u drugom poluvremenu postie se VO2 od 51,1 ml/mol/kg ml/mol/kg (78% VO2 max)u prvom i 46,2 ml/mol/kg (72% VO2 max)u drugom poluvremenu pri èemu kriterijska vrijednost za aerobnu pripremljenost (VO2max) vrhunskih nogometaa iznosi 65,3 ml/min/kg (Bangsboo 1994) Bangsboo (1994) konstatira da uspjeno nastupanje u nogometnoj utakmici trai visoko energetsko angairanje i visoku razinu funkcionalnih sposobnosti nogometaa (Slika 2.). Navedene funkcionalne kriterije moe ispuniti samo besprijekorno pripremljen nogometa koji je realizirao veliki broj kondicijskih treninga za r azvoj i odravanje funkcionalnih sposobnosti. Ako je poznato da vrhunski nogometa mora dostiæi 65,3 ml/min/kg relativnog primitka kisika kao pokazatelja aerobne pripremljenosti onda je sasvim razumljivo da to moe biti posljedica samo kvalitetnog modeliranja i provoðenja dugoroène kondicijske pripreme. Anatomska analiza prua

12

nam uvid u topoloke regije lokomotornog aparata koje su najodgovornije za realizaciju struktura gibanja u konkretnom sportu. Takoðer ovaj tip analize donosi i informacije o najugroenijim regijama tijela kada su u pitanju sportske ozljede. Temeljem Temeljem tih podataka kondicijski trener treba programirati postupke za unapreðenje aktivnog i pasivnog dijela lokomotornog aparata odgovarajuæih regija tijela (Knabel i sur. 1988).


I konaèno, analiza motorièkog djelovanja tijekom sportske aktivnosti ima zadaæu prepoznati koje su motorièke sposobnosti najodgovornije za uspjenu realizaciju struktura gibanja i struktura situacija. Ova analiza moe osigurati prepoznavanje zahtjeva sportske aktivnosti prema temeljnim sposobnostima (brzina, snaga, izdrljivost, koordinacija, fleksibilnost), ali i na kombinirana svojstva i svojstva nieg reda (npr. brzinska snaga, snana izdrljivost, brzinska izdrljivost, brzina frekvencije, eksplozivna snaga itd.). Tek prepoznavanjem ovih zahtjeva moguæe je odabrati odgovarajuæe metodske postupke za razvoj ciljanih sposobnosti (Jonath i Krempel 1981). Vjerojatnost postizanja optimalne kondicijske pripremljenosti pripremljenosti znaèajno se smanjuje ukoliko modeliranju treninga nisu prethodili analitièki postupci.

E M E T E Æ P O

3. ANALIZA DIMENZIJA SPORTAA U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREME Uspjenost sportaa odreðena je razinom razin om i strukturom velikog broja sposobnosti, znanja i osobina koje se mogu izmjeriti i analizirati, a potom odgovarajuæim sredstvima i metodama unaprjeðiva ti tijekom sportaeve karijere. Hijerarhijsku strukturu faktora uspjenosti u sportu moguæe je predstaviti na èetiri razine (baziène antropoloke karakteristike, specifiène sposobnosti i znanja, natjecateljska efikasnost i natjecateljski rezultat). U kontekstu kondicijske pripremljenosti pripremljenosti posebno zanimljivo stanje baziènih antropolokih karakteristika i specifiènih sposobnosti i znanja sportaa. Posebno vane informacije za potrebe kondicijske pripreme donosi faktorska struktura sporta, i to onaj njen segment koji govori o hijerarhijski definiranim motorièkim, funkcionalnim i morfolokim karakteristikama o kojima ovisi uspjeh u sportu. Snaga 20%

Izdrljivost 30%

Koordinacija 15% Gibljivost 10%

Brzina 25%

Slika 3. Faktorska struktura uspjenosti u nogometu u prostoru izabranih motorièkih sposobnosti (Milanoviæ i Jukiæ, 2002) Jednostavna struktura uspjenosti u nogometu definirana hijerarhijskim nizom od pet motorièkih sposobnosti ukazuje da se u kondicijskoj pripremi naroèita naroèit a panja i vrijeme treba pokloniti razvoju i odravanju izdrljivosti, brzine, snage, koordinacije i gibljivosti (slika 3.). S jedne strane, kondicijski trening se usmjerava prema najvanijim sposobnostima ali i prema sposobnostima u kojima sporta-i pokazuju neko zaostajanje odnosno deficit u odnosu na traene vrijednosti (Shnabel 1994). Do informacija o trenutnom stanju spomenutih dimenzija sportaa dolazi se putem razlièitih dijagnostièkih postupaka. Semenick (1994), Foran F oran (2001), Clark (2001) navode da svaki dijagnostièki postupak u sportu sadri vie zavisnih faza koje se moraju provesti na temelju zadanih metodolokih pravila, jer kao to je poznato dijagnostièki postupak je usmjeren na prikupljanje podataka o stanju pripremljenosti selekcionirane skupine sportaa i mora ponuditi trenerima to veæi broj korisnih informacija za definiranje i provedbu programa i potprograma kondicijske pripreme. U tom smislu dijagnostièki postupak sadri ove faze: - Selekcij Selekcijaa sportaa  sportsk sportskee grupe koja koja æe biti ukljuèena ukljuèena u dijagnos dijagnostièki tièki postupak postupak - Izbor sposobnos sposobnosti ti i osobina osobina i znanja koje se ele dijagnosti dijagnosticirati cirati - Odabir mjernih mjernih instrumenat instrumenataa  testova za procjenu procjenu sposobnosti sposobnosti,, osobina i znanja znanja sportaa sportaa - Postupa Postupakk mjerenja mjerenja  testiranja testiranja (laboratori (laboratorijski jski ili ili terenski terenski uvjeti testira testiranja) nja) - Post Postupa upakk obrade obrade prikup prikuplje ljenih nih poda podataka taka - Prikaz dobive dobivenih nih rezultat rezultataa i njihov njihovaa interpreta interpretacija cija - Prezentir Prezentiranje anje dobivenih dobivenih rezultat rezultataa treneru i èlanovima èlanovima struènog struènog tima

13


E M E T E Æ P O

- Primjena rezultat rezultataa u planira planiranju nju i program programiranju iranju trening treningaa - Kontrol Kontrolaa efekata procesa sportske sportske pripreme (dijagnosti (dijagnostika ka treniranosti treniranosti ili finalnog finalnog stanja treniranosti) treniranosti) Moda najvaniji dio ovog postupka je naèin interpretacije dobivenih rezultata i primjereno prezentiranje dobivenih podataka trenerima koji ove podatke koriste u svakodnevnoj praksi. Najvrjedniji orijentacijski pokazatelji sportaeve pripremljenosti jesu modelne vrijednosti. To su u stvari konkretni testovni pokazatelji koji opisuju model pripremljenosti vrhunskog sportaa. Cilj kondicijskog treninga usmjeren je prema pribiliavanju testovnih vrijednosti naeg sportaa testovnim vrijednostima modela. ANTROPOLOKE VARIJABLE

MODELNE VRIJEDNOSTI

TESTOVNI REZULTATI NOGOMETAA X

1. Visina tijela

178.0

176.3

2. Teina tijela

74.0

72.0

3. Trèanje 30m leteæi

3.30

3.48

4. Trèanje 10×30m p15

40.0

43.2

65.0

56.7

6. Skok uvis iz kretanja

75.0

62.6

7. Zgibovi

10.0

7.0

8. Duboki èuèanj

111.0 kg (150% tjel. teine)

96.4 kg (134% tjel. teine)

9. Trèanje u slalomu bez lopte

8.60

8.80

10. Slalom s loptom

10.10

10.71

11. Primitak kisika  VO2 ml/kg/min

68.00

62.78

5. Skok u vis iz mjesta

Bodovi

7 6 5 4 3 2

1

22

3

44

5

6

7

8

10 11 9 10 11 Osobine i sposobnosti

Slika 4. Modelne karakteristike i testovni rezultati nogometaa x i grafièki prikaz profila vrhunskog (crna linija) i naeg nogometaa x (siva linija) u 11 varijabli za procjenu kondicijske pripremljenosti (Milanoviæ 2002, 2 002, modificirano prema Vanom 1978). Na slici 4. prikazani su testovni rezultati koje postiu vrhunski nogometai (modelne karakteristike) i jedan konkretan nogometa koji je ukljuèen u trenani proces. Na temelju rezultata u testovima i prezentiranih profila moe se konstatirati da sporta x znaèajno zaostaje u pokazateljima brzine, eksplozivne snage, repetitivne snage ruku i ramenog pojasa i apsolutne snage donjih ekstremiteta. Na temelju ovih podataka trener æe program individualnee kondicijske pripreme usmjeriti na razvoj upravo utvrðenih nedostataka od kojih ovisi dobra individualn kondicijska pripremljenost. U tom smislu, potrebno je iz irokog spektra potencijalnih operatora kondicijske pripreme izabrati one koji imaju najveæu vrijednost u odnosu na razvoj navedenih sposobnosti sportaa.

4. METODIKA KONDICIJSKE PRIPREME Metodika kondicijske pripreme prouèava zakonitosti u svezi s naèinima, vrstama i formama raz voja i odravanja kondicijskihh svojstava. Ona zapravo predstavlja skup znanja koja omoguæavaju izbor sadraja, doziranje kondicijski optereæenja, odreðivanje metoda vjebanja i uèenja, odreðivanje organizacijskih i metodièkih oblika treninga, izbor lokaliteta treninga i trenane opreme.

4.1. Sredstva (sadraji) kondicijske pripreme 14

Sredstva (sadraji) kondicijske pripreme èine sustavi motorièkih aktivnosti (slika 5) i nemotorièkih sredstava to se primjenjuju tijekom treninga i oporavka, a u skladu su sa eljenim efektima kondicijske pripreme. Za kondicijske i sportske trenere posebno je vano raspolagati bazom podataka o vjebama koje se mogu u


pojedinim razdobljima koristiti u pojedinim razdobljima sportske pripreme u svrhu razvoja i odravanja funkcionalnih i motorièkih sposobnosti i morfolokih svojstava. Posebno je vano voditi raèuna o tome da se izbor trenanih vjebi temelji na informacijama o eljenim ciljevima treninga, dobnim i spolnim znakovitostima, te razini kondicijske pripremljenosti. pripremljenosti.

E M E T E Æ P O

MOTORIÈKA SREDSTVA

NATJECATELJSKA SREDSTVA

Natjecanja u izabranom sportu su nezaobilazna sredstva kondicijske pripreme

TRENANA SREDSTVA

VJEBE OPÆE PRIPREME VJEBE BAZIÈNE PRIPREME SPECIFIÈNE VJEBE SITUACIJSKE VJEBE

E B  E J V E K S J I C I D N O K

Slika 5. Klasifikacija motorièkih sredstava (sadraja) kondicijske pripreme (Milanoviæ, 1997) Na slici 5. prikazana je jedna od moguæih klasifikacija sredstava odnosno sadraja kondicijske pripreme. S jedne strane se primjenjuju natjecateljska sredstva, odnosno natjecanja u izabranom sportu kojima se moe snano sna no utjecati na integriranu kondicijsku pripremljenost. S druge strane se primjenjuju trenana sredstva odnosno vjebe koje pripadaju programima opæe, baziène, specifiène i situacijske kondicijske pripreme. Vjebe opæe i baziène kondicijske pripreme najvie se primjenjuju u ranim fazama pripreme djece i mladih sportaa, a specifiène i situacijske vjebe postaju dominantne s razdobljem produbljene sportske specijaliza cije. U prvom dijelu godinjeg ciklusa puno je veæi udio vjebi opæe i ba ziène pripreme dok se vjebe specifiène spec ifiène i situacijske pripreme koriste u natjecateljskom razdoblju u vrijeme odravanja sportske forme. Na taj naèin se pojedini kondicijski programi nadopunjuju jer svaki prethodno proveden program stvara dobre pretpostavke za primjenu i efekte narednog (Müller 1999, eljaskov 2002).

4.2. Optereæenja u kondicijskoj pripremi Primjerenost optereæenja u najveæoj æe mjeri obiljeiti uèinkovitost i sigurnost kondicijske pripreme. Osnovna obiljeja optereæenja u kondicijskom treningu svakako bi trebala biti sukladna zahtjevima sporta te biolokim i psiholokim obiljejima sportaeva organizma. Posebno je vano da doziranje optereæenja ima postupan i progresivan karakter u svim svojim komponentama (intenzitet i ekstenzitet) i ciljanim sustavima (ivèanomiiæni i vegetativni). Odreðivanje strukture i razine optereæenja bitan su dio modeliranja programa kondicijske pripreme. Optimalan odnos svih karakteristika optereæenja èini onu mjeru doziranog rada koja moe osigurati visoku efikasnost trenanih operatora. Specifièna optereæenja se jako razlikuju od nespecifiènih jer su bliska tempu, jaèini i trajanju optereæenja koja nalazimo u natjecateljskim uvjetima. Za razvoj pojedinih funkcionalnih sposobnosti, odnosno energetskih kapaciteta primjenjuju se dozirana optereæenja sasvim jasne energetske usmjerenosti. U tehnologiji treninga jako se razlikuju parametri anaerobnih (nelaktatna i laktatna) od mijeanih i aerobnih optereæenja. U odnosu na velièinu optereæenja u kondicijskoj pripremi postoje jasno definirane granic e. Razvoj pojedinih kondicijskih sposobnosti moe se postiæi primjenom submaksimalnih i maksimalnih trenanih optereæenja, dok se srednja i nia optereæenja mogu koristiti u cilju regeneracije i pri koritenju rekreacijskih aktivnosti. 15


E M E T E Æ P O

KLASIFIKACIJA OPTEREÆENJA UUKONDICIJSKOJ PRIPREMI KLASIFIKACIJA OPTEREÆENJA KONDICIJSKOJ PRIPREMI

SPECIJALIZIRANOST

ENERGETSKA USMJERENOST

SPECIFIÈNO OPTEREÆENJE

AEROBNA

MJEOVITA

NESPECIFIÈNO OPTEREÆENJE

VELIÈINA

TOPOLOKA ANGAIRANOST

VISOKA

MAKSIMALNA 90-100

GLOBALNA (vie zglobnih sustava)

SREDNJA

SUBMAKSIMALNA 75-90

KOORDINACIJSKA SLOENOST

ANAEROBNA GLIKOLITIÈKA

NISKA

REGIONALNA (dva zglobna sustava)

MEDIJALNA 60-75 LOKALNA (jedan zglobni sustav

ANAEROBNA KREATINFOSFATNA

MINIMALNA 30-60

ANABOLIÈKA

Slika 6. Klasifikacija optereæenja u kondicijskoj pripremi (Milanoviæ, 2002)

4.3. Metode kondicijske pripreme U okviru kondicijskog treninga dominiraju metode vjebanja koje se koriste za razvoj i odravanje razlièitih kondicijskih sposobnosti. Takoðer tijekom svladavanja motorièkih znanja potrebnih za ostvarivanje ciljeva kondicijske pripreme, potrebno je primijeniti i metode uèenja. Izbor metoda kondicijskog treninga ovisi o: - spe specif cifièn iènos osti ti sports sportske ke grane grane - postav postavljeni ljenim m ciljevim ciljevimaa i zadaæama zadaæama kondi kondicijske cijske pripre pripreme me - stup stupnju nju kond kondicij icijske ske pripr pripremlj emljenos enosti ti - razvo razvojnim jnim znaèa znaèajkam jkamaa pojedini pojedinihh dobnih dobnih skupin skupinaa - uvjet uvjetima ima u kojim kojimaa se kondici kondicijski jski treni trening ng izvodi. izvodi. METODE KONDICIJSKE PRIPREME PREMA NAÈINU OPTEREÆIVANJA SPORTAA

KONTINUIRANA ILI TRAJNA METODA

A N D R A D N A T S

INTERVALNA ILI METODA RADA S PREKIDIMA

A N D R A D N A T S

A N L I B A J I R A V

A N L I B A J I R A V

PREMA METODIÈKIM FORMAMA (OBLICIMA) TRENANOG RADA

G N I N E R T I N È I N A T S E J A T S O P

G N I N E R T I N  U R K I V O G U R K

I N R A L U K G R N I I C N - E I R R T A L U K R I C

I K S N O G I G L N I O P N - E I R N T O G I L O P

VARIJANTE

Slika 7. Klasifikacija metoda kondicijske pripreme (Platonov 1997, Johnson 1997, Gambetta 1998)

16

VARIJANTE


Na slici 7. prikazana je jedna od moguæih klasifikacija metoda kondicijske pripreme prema kriteriju optereæivanja sportaa i prema kriteriju metodièkih i organizacijskih oblika rada. Prema naèinu optereæivanja razlikuju se kontinuirani ili trajni i intervalni naèin trenanog rada sa veæim brojem inaèica. Danas se u tehnologiji kondicijskog treninga primjenjuje veliki broj razlièitih metodièkih postupaka kontinuiranog i intervalnog treninga sa standardnim i varijabilnim optereæenjem. Kvalitetan odabir metoda i precizno definirana optereæenja mogu osigurati znaèajne efekte u postupcima za razvoj i odravanje funkcionalnih i motorièkih sposobnosti (Kraemer 1994, Joch 1997). Jedan dio efekata se moe postiæi primjenom npr. kontinuirane metode s varijabilnim optereæenjem dok se drugi dio efekata moe postiæi primjenom intervalne metode sa standardnim optereæenjem. Svaka od potencijalno moguæih metoda kondicijske pripreme mora odgovarati jasno definiranim ciljevima koji se ele postiæi ili bolje reèeno precizno definiran cilj kondicijske pripreme trai primjenu sasvim odreðenog metodièkog postupka.

E M E T E Æ P O

4.4. Organizacijski i metodièki oblici kondicijske pripreme Kondicijski trening je posebno pogodan za primjenu najrazlièitijih metodièkih postupaka. Individualni trening s jedne strane, te individualizacija trenanih zahtjeva s druge, omoguæuju najsigurniji put prema eljenim promjenama u stanju kondicijskih svojstava. svojsta va. To ipak ne znaèi da se kondicijski trening ne moe organizirati organiz irati u formi skupnog ili frontalnog treninga. Kreiranje homogenih skupina u kondicijskom treningu sportskih ekipa pokazalo se naroèito pogodnim organizacijskim oblikom treninga. Na slici 7. nalaze se podaci o metodièkim i organizacijskim oblicima kondicijske pripreme. Danas je rasprostranjena primjena staniènog, krunog, cirkularnog i poligonskog naèina treniranja. U mnogim programima kondicijske pripreme koji se primjenjuju u treningu mlaðih dobnih kategorija i vrhunskih sportaa ovi naèini trenanog rada rutinski se primjenjuju i pokazali su visoku uèinkovitost u odnosu na oèekivani razvoj ra zvoj i odravanje funkcionalnih i motorièkih sposobnosti. Ovi oblici trenanog rada otvaraju beskrajne moguænosti za kreiranje trenanih jedinica.

4.5. Lokaliteti i trenana oprema Realizacija kondicijskog treninga u velikoj je mjeri ovisna o uvjetima trenanog tre nanog rada. Pri tome se jednako misli na uvjete za postizanje eljenih efekata, ali i na sigurnosne aspekte treninga. Suvremena sportska industrija u znatnom je dijelu svojih programa usmjerena na dizajniranje i proizvodnju trenane opreme za potrebe kondicijskog treninga. Ipak, temeljni uvjeti za realizaciju eljenih ciljeva kondicijskog treninga predstavljaju znanja, kreativnost i snalaljivost trenera u datim trenanim uvjetima.

5. PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE KONDICIJSKE PRIPREME U okviru planiranja procesa kondicijske pripreme potrebno je u pravilu operacionalno definirati ciljeve i zadaæe, vremenske cikluse (periodizacija) za njihovo postizanje kao i potrebite tehnièke i materijalne uvjete te kolovane kondicijske trenere koji su za ovaj sloeni struèni rad kvalificirani. S druge strane programiranje kondicijskog treninga orijentirano je na odreðivanje sadraja, optereæenja i metoda rada na razvoju kondicijskih sposobnosti. Programiranjem se vri izbor, doziranje i raspored trenanih operatora usklaðenih s ciljevima i zadaæama kondicijske pripreme (Metvejev 2000, Platonov 1997, Young 1991). Planiranje i programiranje kondicijskog treninga mogu se promatrati u kontekstu ciklusnih struktura razlièitog trajanja. Dugoroèna kondicijska priprema svoj smisao nalazi u stvaranju irokog spektra kondicijskih pretpostavki koje æe omoguæiti siguran, stabilan, i uèinkovit put ka stvaranju vrhunskog sportaa. irokom izobrazbom kondicijskih svojstava u prvim godinama bavljenja sportom omoguæit æe se jednostavniji prijelaz u fazu specijalistièkih programa sportske pripreme. Na slici 8. prikazan je odnos izmeðu pojedinih programa kondicijske kondicijske pripreme u pojedinim dobnim kategorijama. kategorijama. U skladu s miljenjem velikog broja autoriteta iz podruèja teorije i metodike sportskog treninga (Bangsboo 1994, Bompa 1994, Dick 1997, Joch 1997, Jonath 1981, Platonov 1997, Weineck 2000, eljaskov 2002) u prvim godinama puno je znaèajniji udio viestrano-bazièn viestrano-baziènee dok u kadetskoj a posebno u juniorskoj dobi dominantno mjesto zauzima specifièno-situacijska kondicijska priprema. O ovim odnosima se prilikom dugoroènog planiranja i programiranja mora voditi raèuna da bi se izbjegle sve negativne posljedice prerane sportske specijalizacije.

17


E M E T E Æ P O

O A N K A S È I J I M F I C E C A R E U P I T R P I S S P -

60

55

45

50

40

30

35

Slika 8. Odnos pojedinih programa kondicijske pripreme u pojedinim etapama dugoroène sportske pripreme Tablica 2. Osnovni elementi plana i programa treninga u mezociklusu (SUMP = sumarni pokazatelji rada u mjeseènom ciklusu)(Milanoviæ 2002) Tjedni Broj treninga Trajanje treninga

100

I 12 26

II 12 24

III 12 26

IV 12 24

24

8

4

6

6

Bazièna snaga

10

Primarni faktori brzine

6

Opæa izdrljivost

8

4 4

2 2 -

2 2 2

2 2 2

36

6

12

10

8

Eksplozivna i brzinska snaga Specifièna brzina –agilnost

20

Specifièna izdrljivost

10

4 2

6 2 4

6 2 2

4 2 2

32

8

8

8

8

4

-

1 1

2

2

2 1 1

1

-

-

1

-

Programi opæe i baziène fizièke pripreme

Programi specifiène i situacijske fizièke pripreme

Programi specifiène koordinacije i tehnike

Teorijska predavanja Broj natjecanja Broj nastupa Kontrola efekata treninga (izvan satnice)

18

SUMP 48

6

2

Slièan princip rasporeda razlièitih tipova kondicijske pripreme primjenjuje se i u manjim ciklusnim strukturama. U godinjem ciklusu treninga potrebno je definirati okvirni odnos razlièitih ra zlièitih programa kondicijske pripreme, dok se u okviru tekuæeg i posebice operativnog planiranja i programiranja proporcije pojedinih programa i potprograma odreðuju na detaljiziran naèin. U tablici 2. nalazi se detaljizirani program jednog mjeseènog ciklusa treninga u kojem je posebno definirana pozicija programa opæe i baziène pripreme (24 sata) i programa specifiène i situacijske fizièke pripreme (36 sati) s definiranim brojem sati za svaku od funkcionalnih i motorièkih sposobnosti. Sumarna kolièina rada u mjeseènom ciklusu rasporeðena je po tjednima. Ovi parametri trenanog tre nanog rada u mikrociklusima postaju osnovni izvor informacija za planiranje i programiranje kondicijske kondicijske pripreme u trenanim danima i pojedinaènim treninzima. Posebno vaan aspekt kreiranja kondicijskih programa jesu zakonitosti za konitosti i pravila u konstrukciji pojedinaènog treninga. Izbor operatora, njihov redoslijed, reim odmora i ukupna optereæenja odredit æe uèinke kondicijskog treninga.


6. ZAKLJUÈAK U ovom radu analizirana je kondicijska priprema pripre ma kao dugotrajan proces vjebanja koji je usmjeren usmjere n na razvoj i odravanje funkcionalnih i motorièkih sposobnosti i morfolokih obiljeja sportaa. Kondicijska pripremljenost se ne moe promatrati izvan konteksta integralne sportske pripreme kao to se niti kondicijska pripremljenost ne moe vrednovati izvan konteksta integralne inte gralne sportske pripremljenosti. Veliki broj citiranih autora naglaavaju da je za efikasno planiranje i programiranje kondicijske pripreme potrebno raspolagati s informacijama o karakteristikama sportske aktivnosti i posebno o faktorskoj strukturi sporta koja sadri podatke o najvanijim kondicijskim sposobnostima od kojih ovisi uspjenost u sportu. Metodièki postupak kondicijske pripreme podrazumijeva poznavanje zakonitosti prema kojima je moguæe izvriti izbor sadraja, doziranje optereæenja i odreðivanje metoda vjebanja i definiranje okvirnih i detaljiziranih planova i programa rada za razvoj i odravanje kondicijskih sposobnosti u pojedinim ciklusima sportske pripreme. O vrijednosti i uèinkovitosti programa kondicijske pripreme u najveæoj æe mjeri suditi ostvareni sportski rezultati. I u negativnom i u pozitivnom ishodu uèinci kondicijske pripreme æe od najire javnosti biti primjereno vrednovani. To samo znaèi da je, s jedne strane, kondicijska priprema integralni dio ukupne sportske pripreme, dok je, s druge strane, kondicijski trener sastavni dio struènog sportskog tima koji dijeli odgovornost za rezultatske uspjehe i neuspjehe.

E M E T E Æ P O

7. LITERATURA 1. 2.

Bangsboo,, J. (1994): Bangsboo (1994): Fitness Fitness Traini Training ng in Fotball. Fotball. Unive Universit rsityy of Copenhag Copenhagen, en, Denmark Denmark.. Bompa, T. (1994): (1994): Theory Theory and Methodology of Training Training (Third Edition). Kendall/H Kendall/Hunt unt Publishing Publishing Company Company.. Dubuque, Iowa. 3. Bridgman, R. (1991) . A Coach Coachss Guide to Testing Testing for for Athletic Athletic Attributes. Attributes. National Strength and Conditioning Conditioning Association Journal, vol. 13, No.3.Colorado Springs,USA 4. Clark, M.A. (2001): Integrate Integratedd Training Training for the New New Millenium. Millenium. NationalAcademy of Sports Sports Medicine, Medicine, Thousand Thousand Oaks, Oaks, Ca. Ca. 5. Dic Dick, k, F. F. (1997) (1997):: Sports Sports Trai Trainin ningg Princip Principles les.. A&C Blac Blackk Press. Press. 6. Foran, B. B. (Ed.) (2001) (2001):: High-Perfor High-Performance mance Sports Sports Conditi Conditioning. oning. Human Kineti Kinetics, cs, Champaign Champaign,, Illinois. Illinois. 7. Fox, E. E. (1977). (1977). Fiziè Fizièki ki trenin trening: g: metode metode i efekt efekti.i. Suvrem Suvremeni eni trenin trening, g, 2:23-30. 2:23-30. 8. Gambett Gambetta. a. V. V. (1998): (1998): The Gambett Gambettaa System. System. Gambetta Gambetta Sports Train Training ing Systems, Systems, Inc. Inc. Sarasota, Sarasota, Fl. 9. Joch Joch,, W. W. (1997 (1997): ): Spri Sprint. nt. GOP GOPAL AL d. d. d., d., Zagre Zagreb. b. 10.. Jonath 10 Jonath,, U., R. Krempel (1981). (1981). Konditions Konditionstrai training. ning. Rowohlt, Rowohlt, Verlag Verlag GmbH, GmbH, Reinbek Reinbek bei Hamburg, Hamburg, 1981 11.. Johnson, C. 11 C. A. Ed. (1997): (1997): NBA NBA Power Conditio Conditioning. ning. Human Human Kinetics, Kinetics, Champaign Champaign,, Il, USA. USA. 12.. Knabel 12 Knabel,, K., B. Herbeck, Herbeck, G. Hamsen (1988). (1988). Fussball Fussball funktionsgymna funktionsgymnastik. stik. Rowohit, Rowohit, Verlag Verlag GmbH, GmbH, Reinbek Reinbek bei Hamburg, 1988. 13. Mala Malacko, cko, J. (2002.) (2002.) Osnove Osnove sportsk sportskog og treninga. treninga. Sportsk Sportskaa akademija, akademija, Beogra Beograd. d. 14.. Metvejev 14 Metvejev,, L.P. L.P. (2000). (2000). Osnovi Osnovi suvremenog suvremenog sistema sistema sportivnoj sportivnoj trenirovk trenirovki.i. FIS, Moskva. 15.. Milanovi 15 Milanoviæ, æ, D. (1997). (1997). Osnove teorije treninga. treninga. U: Priruènik Priruènik za sportske sportske trenere. trenere. (Ur:D. (Ur:D. Milanoviæ). Milanoviæ). Fakultet Fakultet za fizièku kulturu. 483-599. 16.. Kraemer 16 Kraemer,, W. W. J. (1994): General General Adaptations Adaptations to Resistance Resistance and and Endurance Training Training Programs. Programs. In: Essentials Essentials of Strength Training and Conditioning (ed. (ed . R. Beachle) str.127-150. Human Kinetics, Champaign, Illinois. 17.. Milanoviæ, D., Mejovek, 17 Mejovek, . Hraski (1997). Kinematic Kinematic analysis analysis of a discus discus throw. throw. Proceedings Proceedings of 1st scientific scientific conference on Kinesiology- the present and the future. Dubrovnik, Croatia, 25-28 September 1997. 18.. Milanoviæ 18 Milanoviæ,, D. (2002). (2002). Predavanja Predavanja iz predmeta predmeta Teorija Teorija treninga. treninga. Kineziol Kinezioloki oki fakultet fakultet Sveuèilita Sveuèilita u Zagrebu. Zagrebu. 19.. Milanoviæ, D. (2002). Predavanje na seminaru 19 seminaru za nogometne nogometne trenere. HNS. Zagreb Zagreb 20.. Milanoviæ 20 Milanoviæ,, D., I. Jukiæ, Jukiæ, D. Vuleta Vuleta (2002). (2002). Programiranje Programiranje rada rada u podruèju sporta. sporta. Zbornik Zbornik radova 11. 11. Ljetne kole kole kineziologa. Rovinj.15-25. 21.. Müller 21 Müller,, E. i sur. sur. (1999.) (1999.) Science Science and Elite Elite Sport. Sport. E&FN Spon. Spon. London. London. 22.. Platon 22 Platonov ov,, V. V. N. (1997.) Obæaja Obæaja toerija podgotovki podgotovki sportsmeno sportsmenovv v olimpi olimpijskem jskem sporte. sporte. Olimpijska Olimpijska literatura literatura,, Kijev 23.. Schnabel, G. i sur. 23 sur. (1994.) (1994.) Traini Trainingswissen ngswissenschaft. schaft. Sportverl Sportverlag, ag, Berlin Berlin 24.. Semenick, D. 24 D. M. (1994): (1994): Testing Testing Protocols Protocols and Procedures. In: Essentials Essentials of Strength Training Training and and Conditioning Conditioning (ed. R. Beachle) str.258-273. Human Kinetics, Champaign, Illinois. 25.. Vani, Z. (1978): 25 (1978): Sistem sportsko sportskogg treninga. treninga. Partizan Partizan,, Beograd. Beograd. 26.. Vermei 26 ermeil,l, A., Helland, Helland, E. (1997): (1997): The Right Right Staff. Staff. Coaching Coaching and Sport Science Science Journal. Journal. 2(1), str. str.25-30. 25-30. 27.. Weinec 27 eineck, k, J. (1988). Optimales Optimales Training. Training. Perimed Perimed Fachbuch, Fachbuch, Verlag Verlag,, Geselsehalf Geselsehalf mbH, Erlangen, Erlangen, 1988. 28.. Young, W. 28 W. (1991). The The planning of of resistance resistance training training for power sports, sports, National National Strenght Strenght and Conditioning Conditioning Association Journal, 13(4)26-29. 29. elj eljasko askovv, C (2002) Osnovi Osnovi na sportna sportnata ta trenirov trenirovka. ka. NSA Press. Press.,, Sofija. Sofija.

19

Cvetan eljaskov OSNOVE FIZIÈKE PRIPREME VRHUNSKIH SPORTAA

E M E T E Æ P O

OSNOVE FIZIÈKE PRIPREME VRHUNSKIH SPORTAA (TEORIJA, METODIKA I PRAKSA) Cvetan eljaskov Dravna sportska akademija V. Levski, Sofija, Bugarska U teoriji tjelesnog odgoja uravnoteeno stanje poveæane fizièke uèinkovitosti poznato je pod nazivom tjelesna pripremljenost (physical fitness), a obuhvaæa tri osnovne sastavnice: tjelesno zdravlje, tjelesni razvoj i tjelesnu uèinkovitost (Fleischman, 1965; Zatsiorski, 1966; Matveev, 1977; Thomas, 1982; Zhelyaskov&Dasheva, 2002). Kombinirane, te sastavnice odreðuju morfoloko-funk morfoloko-funkcionalni cionalni potencijal osobe za izvoðenje mnogobrojnih te kolièinom i intenzitetom raznolikih motorièkih aktivnosti. Sustavno djelovanje na te sastavnice specifiènim metodama i raznim oblicima poznato je kao razvoj fizièkih sposobnosti (physical development). Razina razvijenosti fizièkih sposobnosti  jakosti, izdrljivosti, brzine, agilnosti i fleksibilnosti  pokazatelj je uspjenosti toga djelovanja. Taj osnovni metodièki koncept obièno se u teoriju i metodiku treninga s kvalitetnim kva litetnim sportaima prenosi u obliku kondicijskog treninga. treninga. U èisto praktiènom smislu to znaèi znaèi primjenu mikro- i mezociklusa opæe i specifiène specifiène fizièke pripreme, nakon èega slijedi naglaavanje tehnièkog i taktièkog treninga te, na kraju, sudjelovanje u natjecanjima. Takav fragmentaran, rascjepkan pristup pripremi vrhunskih sportaa je, meðutim, neuèinkovit zbog neizbjenih gubitaka vremena i snage.

1. ODREÐENJE PROBLEMA Znanstveno rjeavanje problema moguæe je jedino ako se uporabi sustavna analiza u kojoj se kondicijski trening promatra kao kompleksan proces prilagoðavanja, adaptacije tijekom procesa razvoja i usavravanja fizièkih karakteristika uz striktno uvaavanje biodinamièkih i kinematièkih struktura odreðenog sporta. To se moe opisati kao jedna od najveæih filozofskih ideja naega n aega vremena, koju je definirao def inirao danski fizièar Niehls Bohr, kao naèelo subsidijarnosti (principle of the subsidiary - sposobnost da se olaka izvrenje osnovne radnje, op.prev.) ili nadopunjavanja (sinergizam  suradnja razlièitih èimbenika u zajednièkom zaje dnièkom procesu kada se postie uèinak veæi od pukog zbroja ulaznih velièina). Prema tom naèelu, fizièko-motorièke karakteristike i navike valja promatrati kao komplementarne jedne drugima, kao jednako vane i kao neodvojive sastavnice motorièke funkcije, koje, tek promatrane zajedno, potpuno opisuju ontoloku prirodu motorièkog djelovanja sportaa. Ta metodièka definicija problema iznimno je vana za teoriju i praksu sportskoga treninga. Ona jasno otkriva univerzalnost prirode fizièke, kondicijske pripremljenosti i cjelovitost, kompleksnu strukturu trenanog procesa.

2. PRAKTIÈNI ASPEKTI KONDICIJSKOGA TRENINGA Na duge staze kondicijski se trening planira u tri glavne faze od kojih je svakoj svojstvena drugaèija dinamika s obzirom na karakteristike sporta. Prva se se faza faza sastoji od velike kolièine (ekstenzitet) trenanoga rada usmjerenoga na izgradnju tzv. osnovnih temelja (basic fundamentals), to zahtijeva velik udio opæeg, viestranog treninga (jakosti i èvrstine tenacity). Druga faza zahtijeva manju ukupnu kolièinu rada (ekstenzitet), ali veæi intenzitet treninga radi razvoja tzv. specifiènih temelja (specific fundamentals) odreðenoga sporta. 20

Treæa faza kondicijskog treninga izgraðuje specifiène sposobnosti i natjecateljske vjetine, kao i motorièka znanja, tj. one jedinstvene ivèano-miiæne funkcije koje zahtijeva odreðeni sport ili sportska grana. To su tzv.


diferencirane natjecateljske osnove (differentiated competition fundamentals), koje su poznate po svojoj visoko uèinkovitoj ivèano-miiænoj aktivnosti. U procesu sportske pripreme vrhunskih sportaa osobito mjesto je rezervira no za plan kondicijskog treninga u natjecateljskom dijelu godinjeg ciklusa. Karakteristike trenanog rada izvedene su iz pretpostavke kako su vrhunski sportai veæ izgradili baziène i specifiène temelje svoje fizièke pripremljenosti koje samo valja i dalje odravati na visokoj razini. Stoga se glavnina napora ulae u razvoj sportu svojstvenih fizièkih karakteristika kako bi se postigli visoki rezultati u natjecanju. U njima se oèituju sposobnosti tipa maksimalne ili dinamiène snage, jakosti ili brzinske izdrljivosti, maksimalne brzine i drugih sposobnosti o kojima ovisi uspjenost u sportu.

E M E T E Æ P O

Za postizanje toga cilja potreban je raznovrstan program treninga, sredstva koja koja se ugrubo mogu podijeliti na tri glavne skupine, u skladu sa strukturalnim i biomehanièkim obiljejima odreðenoga sporta: Vjebe opæe kondicijske pripreme ili opæepripremne vjebe (general preparatory exercises)  za skladan i viestran razvoj osnovnih funkcionalnih i motorièkih ka rakteristika; Vjebe specifiène pripreme  za izgradnju i odravanje sportu svojstvenih kondicijskih sposobnosti; Vjebe situacjske pripreme (specifièno natjecateljske vjebe)  za diferencirani razvoj sposobnosti i znanja potrebnih za efikasno izvoðenje tehnièko-taktièkih zadataka u natjecateljskim uvjetima. ●

●

●

No, u svemu tomu najvaniji problem povezan je s primjenom raznovrsnih metoda, o kojima, pak, ovisi velièina, priroda i usmjerenost trenanog optereæenja. optereæenja. S tog aspekta valja raèistiti slijedeæa naèelna pitanja: Koje efekte na staniènoj razini izaziva primjena raznovrsnih trenanih optereæenja za razvoj triju osnovnih motorièkih sposobnosti: snage, izdrljivosti i brzine? Kojim je postotkom kondicijski trening trening raznih oblika zastupljen u godinjem ciklusu treninga? ●

●

Miiæna biopsija i ostale moderne istraivaèke metode otkrile su kako trenana optereæenja izazivaju inicijalne adaptacijske promjene na razini miiænih stanica, a onda te staniène promjene izazivaju adaptacijske promjene na razini srèano-ilnog sustava i krvi (Howald, 1989). Iz toga slijedi da miiæna aktivnost ovisi podjednako o molekularnoj strukturi i funkcioniranju kontraktilnih kontraktilnih proteina, kao i o primjerenoj opskrbi energijom i optimalnoj aktivaciji i koordinaciji ivèano-miiænog sustava. Promjene koje nastaju u tim dijelovima èovjekova organizma pod utjecajem raznih oblika i vrsta kondicijskog treninga tre ninga neizmjerno su vane za metodiku sportskoga treninga. N. Yakovlev (1983) je prikupio rezultate brojnih istraivanja o promjenama u skeletnim miiæima koje su nastale pod utjecajem trenanih operatora raznovrsnoga karaktera (tablica 1). Kao to se iz prikazanih podataka moe vidjeti, razlièiti trenani operatori (training ( training exercises) exercises ) izazivaju razlièite promjene u miiæima. Iz gore navedenoga slijedi da se svaki ljudski miiæ, zahvaljujuæi mozaièkoj kompoziciji raznih vrsta miiænih vlakana, moe adaptirati, priviknuti na trenana optereæenja raznih velièina i vrsta.

3. OSNOVNI MODELI KONDICIJSKOG TRENINGA Kondicijski trening vrhunskih sportaa vrlo je specifièan i ovisi o vrsti sporta i o sportaevom individualnom morfolokom i funkcionalnom statusu. No, neovisno o tome, u teoriji i metodici sportskoga treninga poznati su tzv. naèelni modeli kondicijskih treninga za pojedine skupine sportova koji su sliène motorièke i bio-energetske prirode. S tog aspekta razlikujemo tri skupine sportova unutar kojih se rabe sredstva i metode kondicijskog treninga vrlo sliènih parametara. Prva skupina  sportovi sportovi i sportske discipline u kojima motorièku aktivnost obiljeavaju maksimalna koncentracija radnoga napora i stabilna biodinamièka struktura kretanja. Glavni energetski izvor je tjelesna prièuva kreatin fosfata. S obzirom na neke osobitosti biodinamike i kinematièkih struktura, ti se sportovi mogu podijeliti u dvije podskupine: aciklièni  atletska  atletska bacanja, sportska gimnastika i akrobatika, dizanje utega i drugi. ciklièni  sprinterske  sprinterske atletske discipline, plivanje, vonja bicikla i druge motorièke aktivnosti u trajanju do 20  25 s. ●

●

Osobitosti motorièkih aktivnosti u sportovima ove skupine odreðuju da prioritet u treningu imaju trenana optereæenja s naglaenim brzinsko-jakosnim karakterom, to izaziva trajne morfoloke, m orfoloke, biokemijske i fizioloke transformacije ivèano-miiænog sustava.

21


E M E T E Æ P O

Tablica 1. Mikrostruktura i biokemijske promjene u miiænim miiænim vlaknima nastale pod utjecajem treninga u kojemu su primijenjene razne vrste operatora (% promjene od poèetne po èetne razine, N. Yakovlev, 1983) Parametri

¹

1

Relativna miiæna masa, %

od ukupne tjelesne mase

2

Presjek, debljina debljina mi iænog

3

jediniènoj povrini presjeka motorièke jedinice

vlakna

Broj mitohondrija po

Vrsta vjebe Izdrljivost

Brzina

Jakost/snaga

9

32

39

0

24

30

60

30

-

5

54

60

7 23 0 40 12 80

63 57 18 58 58 70

68 30 59 53 38

0

15

53

23 230 10 53

40 100 56 45

20 28 20

Sadraj proteina:

4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15

Sarkoplazmatski retikulum (sarkoplazmatska mreica ili opna) Miofibrili Sarkoplazma Miozin Mioglobin CP Glikogen ++ Primitak Ñà preko retikuluma Fosforilaza Oksidacijski Oksidacijs ki enzimi Brzina glikolize Brzina oksidacije

Dakle, naglasci se u kondicijskom treningu temelje na rjeavanju dva glavna zadatka: U prvomu valja rijeiti problem svrhovite hipertrofije, uglavnom tetanièkih (brzo-kontraktilnih ili bijelih miiænih vlakana) koji pod utjecajem trenanih podraaja eksplozivnoga karaktera znatno poveæavaju svoju mehanièku i fizioloku uèinkovitost. Sadraj fosfata u njima je veæi i bogat energijom, a i veæa je aktivnost anaerobnih enzima koji odreðuju snagu (dinamiku) i kapacitet anaerobnih procesa. U drugom sluèaju dolazimo do problema optimizacije mehanizama ivèane adaptacije, tj. do poveæanja aktivnosti miiæa ili ukljuèivanjem veæeg broja motorièkih jedinica ili dodatnim snanijim podraivanje m veæ aktivnih motorièkih jedinica, kao i do problema nezaobilazne sinkronizacije aktivnosti razlièitih miiænih skupina, tj. do intramuskularne (unutarmiiæne) i intermuskularne (meðumiiæne) koordinacije. Za ilustraciju smo u tablici 2 predloili naèelni model godinjeg ciklusa kondicijskog treninga za vrhunske atletièare-bacaèe. Druga skupina ` sportovi sportovi i sportske discipline u kojima je motorièka aktivnost cikliènoga karaktera s oèitovanjem umjerene do submaksimalne snage. Osnovni izvori energije su opskrba kisikom i, do odreðene razine, glikolitièke prièuve. Ovoj skupini pripada jako puno sportova, a mogu se podijeliti u dvije podskupine: veslanje, plivanje (dionica do 400 m), biciklizam (cestovni) i neki drugi, u kojima se najvanija kvaliteta izdrljivost manifestira manifestira u èvrstoj vezi sa snagom, tj. svrha treninga je razvijati snanu izdrljivost (strength (strength endurance); maraton, trèanje na duge pruge, skijaki kros, klizaèke utrke na 5 i10 km, trèanje u prirodi (kros) i drugo.  u kojima je izdrljivost povezana s brzinom, tj. svrha je kondicijskog treninga razviti brzinsku izdrljivost. ●

●

22

Usprkos nekim specifiènostima motorièkih aktivnosti koje razlikuju sportove iz tiih dviju podskupina, ipak je priroda prevladavajuæih sastavnica stanja fizièke pripremljenosti sportaa zajednièka, a moe se svesti na dva integralna pokazatelja  poveæanje: energijskog potencijala tijela, racionalnosti energijske potronje i oporavka (Zhelyazkov&Iliev,, 1991). (Zhelyazkov&Iliev Struktura opisanog modela prikazana je na slici 1 (prema A. Polunin i G. Narskin, 1991).


Tablica 2. Model kondicijskog treninga za vrhunskog sportaa  bacaèa kladiva Periodi

Pripremni Opæe

Stupnjevi

pripremni

Sati GPP SPP DP

E M E T E Æ P O

Natjecateljski

Specifièno

Rana natjecanja

pripremni

Glavna natjecanja

Prijelazni period

Σ

broj

%

broj

%

broj br oj

%

broj

%

broj br oj

%

broj

%

56 120 94

20,7 44,4 34,9

22 160 121

7,3 52,8 39,9

10 44 62

8,6 37,9 53,5

26 94 92

12,3 44,4 43,3

8 10 22

20,0 25,0 55,0

122 428 391

13,0 45,5 41,5

Σh % od ukupnog god. volumena

270

303

116

212

40

941

28,7

32,2

12,3

22,5

4,3

100

40 10 20 30 100

-

Relativan postotak rada na razvoju motorièkih sposobnosti – u %

Jakost/snaga Brzina Koordinacija

50 30 10 10 100

Izdrljivost Σ

%

40 40 15 5 100

30 45 25 100

15 50 35 100

GPP  general physical preparation  opæa fizièka priprema; SPP  special physical preparation  specijalna fizièka priprema; DP  differntiated preparation  specifièna natjecateljska priprema

Running Exercises for Speed and Strength 41-42 % Year volum volum e

A a

X

B b

43-44 %

C

D

c

XI

From General preparation

A

d

X II

I

a

II

F r o m S p e c ia ia l Winter Prep. Competitions

I Preparatory period

I C o m p e t i t i ve ve period

I II From GP

B b

6-7 %

C

D

c

IV

d

V

From SP

II Preparatory period

VI

D c

V II

Early competitions

d

V III From SP

IX

Basic Competitions

II Com petitive petitive period

Slika 1. Distribucija rada za razvoj brzine-sile (velocity-force)i i specifiènog trkaèkog rada za trkaèa na srednje pruge (prema A. Polunin i G. Narskin, 1991). Iz gore prikazanog je jasno da se specifièni trkaèki rad u aerobnom reimu (A), na razini anaerobnoga praga (B), u aerobno-anaerobnom reimu (C) te u anaerobnom reimu (D) nalazi u specifiènim proporcijskim odnosima sa svim oblicima opæe fizièke pripreme (GPC  general physical conditioning) conditioning) (a), opæom fizièkom pripremom pripremo m (GPC) brzinsko-snanoga karaktera (b), GPC trèanja i poskoka (c) te GPC istrajna rada (maintaining work) brzinsko-snanoga karaktera (d). Stupnjevi koncentrirane brzinsko-snane pripreme (u treningu) opisani su u kvadratima. Postoci primjene pojedinih sredstava tijekom godinjeg godinje g ciklusa prikazani su u tablici 3.

23


E M E T E Æ P O

Tablica 3. Godinji program brzinsko-snane pripreme vrhunskih atletièara, trkaèa na srednje pruge Sredstva za trening snage

Mjeseci u godišnjem ciklusu treninga X 5

X XII 6

XII 2

I 0,5

II -

III 5

IV 5

V 1

VI 0,5

VII 0,5

VIII 2

IX -

Ukupno 27,5

1,5

2

4

1

0,5

2

4

4

2

2

2

0,5

25,5

Trèanje brdovitim

-

4

8

-

-

-

8

12

-

-

4

-

36

(km)

-

6

11

-

-

-

8

16

-

-

4

-

45

Daljinski skokovi

-

3

7

-

-

-

5

5

-

-

1

-

21

-

-

-

500

200

-

-

-

300

200

150

50

1400

5,5

4

4

-

-

5

2

-

-

-

-

-

20,5

2

2

2

1

2

2

1

2

-

1,5

-

-

19

14

18

20

2,5

2,5

14

21

19

2,5

2,5

8

1

125

11,2

14,4

16

2

2

11,2

16,8

15,2

2

2

6,4

0,8 0, 8

100

GPP (sati) Trèanje dionica (snana izdrljivost)

exc.(sati)

terenom (sati)

(ê m)

Daljinski poskoci (broj) Trèanje uz kosinu

(sati) Jakost cijelog tijela (sati) Ukupno vrijeme za razvoj skoènosti jaksoti (sat) % od godišnjeg volumena

41,6%

43,2%

6,4%

Treæa skupina  sportovi sportovi kompleksne motorièke aktivnosti koje su intervalno-varijabilnoga karaktera s opskrbom energijom iz aerobno-anaerobnih izvora. Mogu se razdijeliti na dvije podskupine: sportske igre  nogomet, koarka, odbojka, rukomet, hokej na ledu, ragbi, tenis i drugi. Motorièke aktivnosti su brzinsko-snanoga karaktera, a oèituju se trajanjem kroz dui period i manifestiraju se varijabilno u stanjima kompenziranoga umora (compensated ( compensated fatigue). Takva narav sportova odreðuje i cilj kondicijskog treninga  stvaranje i razvoj brzinsko-snane brzinsko-sna ne izdrljivosti, kao i uèinkovite regulacije kretanja na iro koj aerobnoj osnovi (Zhelyazkov&Kulle, 1993). borilaèki sportovi  hrvanje  hrvanje (slobodnim stilom i klasièno), boks, borilaèke vjetine, maèevanje i drugi. Motorièka aktivnost je i u njima varijabilna i eksplozivnoga karaktera, ali traje relativno kraæe nego u prije opisanoj podskupini sportova. Potrebna energija za intenzivnu sportsku aktivnost dobiva se iz, primarno, glikolitièkih izvora. Iz navedenoga je vie nego oèito da je kondicijski trening za ovu skupinu sportova iznimno komple ksan. Na slici 2 prikazan je naèelni model kondicijskog treninga za sportske igre. ●

●

4. ZAKLJUÈAK Kondicijski trening sloeni je sustav specifiènih sredstava, optereæenja, metoda i oblika rada namijenjenih razvoju i unapreðenju specifiènog radnoga kapaciteta pojedinca. Taj je sustav èvrsto povezan (visoka korelacija) s glavnim faktorima uspjenosti (performance) u odreðenom sportu ili sportskoj disciplini. I ba je to razlog da se kondicijskom treningu daje vano mjesto u teoriji i metodici sportskoga treninga.

24

Igor Jukiæ, Dragan Milanoviæ, Duan Metiko

STRUKTURA KONDICIJSKOG TRENINGA

E M E T E Æ P O

STRUKTURA KONDICIJSKOG TRENINGA Igor Jukiæ, Dragan Milanoviæ, Duan Metiko Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu

1. UVOD Kondicijska priprema sportaa velikim je koracima ula u sustav sportske pripreme u drugoj polovici 20. stoljeæa. To se posebno odnosi na najpopularnije sportove poput sportskih igara, borilaèkih sportova, tenisa i drugih. Nakon razdoblja u kojem su dobrim dijelom iscrpljene rezerve tehnièko-taktièkog treninga, unapreðenje fizièkih svojstava dobiva na sve veæoj vanosti. Takav se trend nastavlja i u najnovije vrijeme. Zahtjevi suvremenog sporta mogu se promatrati kroz sportski i okolinski okvir. Natjecateljski stres u tjelesnom, emocionalnom, intelektualnom i senzornom smislu ozbiljno ugroava sportaev osobni integritet. Zgusnuti kalendar natjecanja, veliki broj kontinentalnih i interkontinentalnih putovanja, skraæeno vrijeme oporavka, sve izraenija i ujednaèenija konkurencija te niz drugih faktora razlozi su zbog kojih u suvremenom sportu opstaju samo najspremniji sportai. sportai. S druge strane rastu zahtjevi i oèekivanja ue i ire okoline prema ostvarivanju sportskih rezultata. Upravljaèke strukture sportskih klubova i selekcija, ulagaèi, sponzori, mediji i gledateljstvo s pravom od vrhunskih sportaa oèekuju znaèajna postignuæa. Zbog navedenih razloga struèni sportski timovi ele sustav sportske pripreme dovesti na najviu razinu. Bez optimalne kondicijske pripreme takvu je razinu teko ostvariti. Kondicijski trening se moe definirati kao proces unapreðenja motorièkih i funkcionalnih sposobnosti, morfolokih karakteristika, zdravstvenog statusa sportaa te za tu svrhu potrebnih motorièkih znanja. Kao i svaki transformacijski sustav, kondicijski trening ima hipotetièki definirane operator e koji iz nekog stanja Si trebaju sportaa X prevesti u eljeno stanje Sf. Razlika izmeðu stanja Si i Sf predstavlja efekte kondicijskog transformacijskog procesa. Kondicijska priprema pripr ema je sastavni dio globalnog sustava sportske pripreme. Zasebno promatrana, kondicijska priprema ostvaruje utjecaje prema temeljnim kondicijskim svojstvima. Ipak, osnovno promatranje i vrednovanje ovog tipa pripreme usmjereno je na povezanost s drugim segmentima pripremljenosti. Takvim vezama nastaje integralna sportska pripremljenost kao temeljni temeljni smisao sportskog treninga. U okviru integralne pripremljenosti kondicijska pripremljenost predstavlja pretpostavku za kasniju uspjenu manifestaciju natjecateljskih potencijala sportaa.

2. DOSADANJE SPOZNAJE O STRUKTURI KONDICIJSKOG TRENINGA

26

U novije vrijeme veæi broj autoriteta iz podruèja kondicijskog treninga postavili su razlièite sustave trenanog rada. Posebno interesantan segment ovog problema prepoznaje se u pristupu razlièitih autora (kondicijskih trenera) prema usmjerenosti kondicijskog treninga. Gotovo iznenaðuje broj razlièitih pristupa, a jedan broj takvih razmiljanja predstavljen je u ovom poglavlju. Gredelj i suradnici (1975) u eksperimentalno utemeljenoj strukturi motorièkih sposobnosti upuæuju na egzistiranje generalnog motorièkog faktora i njemu dva podreðena faktora (mehanizam za regulaciju gibanja i mehanizam za energetsku regulaciju). Prvi od njih se dijeli na mehanizam za strukturiranje gibanja (koordinacija ruku, nogu i cijeloga tijela, brzina izvoðenja kompleksnih motorièkih zadataka, reorganizacija stereotipa gibanja, agilnost, koordinacija u ritmu, brzina uèenja motorièkih zadataka zadata ka i brzina alternativnih pokreta) i na mehanizam za sinergijsku regulaciju i regulaciju tonusa (brzina jednostavnih pokreta, fleksibilnost, ravnotea otvorenim i zatvorenim oèima, te preciznost ciljanjem i gaðanjem). Drugi mehanizam drugoga reda dijeli se na mehanizam za regulaciju intenziteta ekscitacije (eksplozivna snaga i dinamometrijska sila) i na mehanizam za regulaciju trajanja ekscitacije (repetitivna snaga ruku, trupa i nogu, statièka snaga sna ga ruku, nogu i trupa). Putem kineziolokih transformacijskih procesa na ove sposobnosti je moguæe utjecati i time unapreðivati tjelesnu pripremljenost. Zatsciorskij (1977) svoj sustav razvoja fizièkih svojstava zasniva na brojnim znanstvenim istraivanjima iz razlièitih sportskih disciplina. Samoj strukturi svojstava koja je potrebno razvijati pripadaju sposobnosti snage,


brzine, izdrljivosti, okretnosti, okr etnosti, gibljivosti, sposobnosti relaksacije miiæa, ravnotee i osjeæaja za prostor. Autor posebnu pozornost usmjerava na zakonitosti utjecaja trenanog rada u odnosu na razinu treniranosti i velièinu optereæenja, te na metodiku razvoja osnovnih sposobnosti i njihovih kombinacija. Banister i sur. (1984) u Modeliranju trenanih zahtjeva kod sportaa uspostavljaju kibernetièki sustav za razvoj sportskih dostignuæa. Kao osnovni generator razvoja tjelesnih sposobnosti navodi se trening (generalnog tipa) koji, nakon to je primio utjecaje svih internih i eksternih faktora (ishrana, farmakologija, f armakologija, alkohol, puenje, umor uslijed treninga), efekte integrira s efektima tehnièko-taktièke i psiholoke pripreme, to konaèno proizvodi realna sportska dostignuæa. U podsustavu namijenjenom razvoju tjelesnih sposobnosti prepoznaju se segmenti koji se odnose na: kardiorespiratorni fitness, trening snage (strength) i brzinsko-ekspl brzinsko-eksplozivnih ozivnih svojstava (power), trening fleksibilnosti i trening motorièke koordinacije. Bridgman (1991) upuæuje na tjelesne karakteristike koje je u razlièitim sportovima poeljno testirati i unaprijeðivati. To su: brzina, jakost, miiæna izdrljivost, snaga, eksplozivnost, eksplozivn ost, agilnost, brzina reakcije, fleksibilnost, fleksibilnost, srèano ilna izdrljivost (aerobna), ravnotea, anaerobna izdrljivost, sastav tijela i kinestetièka percepcija. Brzycki i Brown (1993) dijele sustav tjelesne pripreme na trening snage (strength) i kondicioniranje (conditioning). Trening Trening snage ima dva osnovna pravca: smanjivanje moguænosti ozljeda i unapreðivanje sposobnosti. Kondicioniranje je takoðer podijeljeno u dva dijela: opæi i specifièni program. Opæi program podrazumijeva razvoj opæe (aerobne) izdrljivosti, dok specifièni program podrazumijeva razvoj anaerobne izdrljivosti. Zasebno je tretirana specifièna kondicija, koja je opisana skupom specifiènih kondicijskih vjebi na koarkakom terenu (uglavnom anaerobnog tipa). U dodatku se kao vaa n dio tjelesne pripreme koarkaa navodi program za razvoj fleksibilnost fleksibilnostii i osnovne odrednice u ishrani. Bompa (1994) razlikuje generalnu i specifiènu fizièku fiz ièku pripremu. U odnosu na pojedina biomotorièka svojstva, autor razlikuje trening snage (maksimalna snaga, sila i miiæna izdrljivost), trening izdrljivosti (aerobne i anaerobne) u okviru kojeg govori o treningu pojedinih energetskih sistema (trening tolerancije na laktate, trening maksimalnog primitka kisika, trening anaerobnog praga, trening fosfagenog sustava i trening aerobnog praga), trening brzine (vrijeme reakcije, apsolutna brzina i razbijanje brzinske barijere), trening fleksibilnosti fleksibilnosti i trening koordinacije. Wathen i Roll (1994) u svom sustavu trenanog rada na razvoju tjelesnih sposobnosti posebnu pozornost usmjeravaju na razvoj snage i snanih svojstava (hipertrofija, snana izdrljivost, bazièna snaga i sila), fleksibilnosti, te aerobnih i anaerobnih sposobnosti. Kraemer (1994) je postavio vrlo jednostavnu strukturu treninga za razvoj kondicijskih sposobnosti. Struktura se odnosi na razvoj sposobnosti kroz tri osnovna tipa treninga: aerobni trening (aerobne sposobnosti), anaerobni trening (anaerobne sposobnosti) sposobnosti) i trening s optereæenjem (snaga i sila). Bangsboo (1994) razlikuje nekoliko podtipova kondicijskog treninga: aerobni (regeneracijski, nisko i visoko intenzivni), anaerobni (brzina i brzinska izdrljivost), trening jakosti (bazièni i funkcionalni), trening brzinske i dugotrajne miiæne izdrljivosti, te trening koordinacije i fleksibilnosti. Weineck (1995) govori o slijedeæim oblicima kondicijske pripreme: treningu brzine, okretnosti, snage (brzinske i maksimalne) i izdrljivosti (aerobne i snane). Drabik (1996) kondicijsku pripremu temelji na razvoju koordinacije, izdrljivosti, brzine, snage i relaksibilnosti. Prema Brownu (1996) temeljem kondicijske pripreme unapreðuju se slijedeæa svojstva: antropometrijske karakteristike, brzina, eksplozivnost, jakost, snaga, agilnost, fleksibilnost, koordinacija, kardiorespiratorni fitness i vidne sposobnosti. Britenham (1996) u svom sustavu tjelesne pripreme koarkaa razdvaja znaèenje globalne pripremljenosti (physical fitness) i sportsku pripremljenost (athleticism). Kao osnovne komponente globalne pripremljenosti autor navodi: kardiorespiratorni fitness, miiænu snagu, miiænu izdrljivost, fleksibilnost i sastav tijela. Pod segmentom sportske pripremljenosti ubraja: brzinu, eksplozivnu snagu, agilnost i koordinaciju. Poseban segment ovog sustava je specifièni kondicijski trening koji se odvija u okviru individualnih i timskih vjebi na koarkakom terenu koje su bliske realnim uvjetima natjecanja. Posebna pozornost usmjerena je na testiranje sposobnosti, te na odreðivanje kriterija vrijednosti ostvarenih testovnih rezultata. Weatherly i Schinck (1996) sustavu individualne tjelesne pripreme koarkaa naglaavaju vanost razvoja eksplozivne (rad u teretani) i reaktivne snage (pliometrijski trening), razvoja anaerobnih energetskih mehanizama (intervalni sprinterski trening), razvoja fleksibiln fleksibilnosti osti i optimalizaci optimalizacije je sastava tijela. Trenanim programima za razvoj ovih obiljeja mora prethoditi testiranje i vrednovanje, a posebna se pozornost usmjerava prema farmakolokoj suplementaciji. Milanoviæ (1997) u okviru fizièke pripreme sportaa razdvaja trening funkcionalnih sposobnosti i trening motorièkih sposobnosti. Osnove metodike treninga funkcionalnih sposobnosti èini anaerobno i aerobno treniranje s temeljnim principima razvoja osnovnih funkcionalnih mehanizama. Trening motorièkih sposobnosti ukljuèuje sustave za razvoj i odrav anje snage,

E M E T E Æ P O

27



E M E T E Æ P O

brzine, izdrljivosti, gibljivosti, koordinacije i preciznosti, te kombiniranih motorièkih sposobnosti. Cjelokupnu kondicijsku pripremu autor dijeli na opæu, osnovnu i specifiènu. Vermeil i Helland (1997) razdvajaju èetiri osnovne komponente treninga. Prvu komponentu nazivaju radni kapacitet (work capacity), u okviru koje svrstavaju trening aerobnog i anaerobnog kapaciteta, snane izdrljivosti, baziène snage i fleksibilnosti, te unapreðenje sastava tijela. Druga komponenta ukljuèuje razvoj maksimalne, re lativne, statièke i ekscentriène snage. Treæa komponenta podrazumijeva razvoj tri razlièita tipa brzinske snage: startne snage, eksplozivne snage i elastiène snage. Posljednja, èetvrta komponenta treninga usmjerena je na razvoj manifestnih oblika brzine: akceleracije, apsolutne brzine, brzinske izdrljivosti i specijalne brzine. Kao zaseban dio cijelog sustava treninga navodi se prevencija ozljeda. Dick (1997) govori o zahtijevanim opæim tjelesnim karakteristikama koje je potrebno razvijati za visoka sportska dostignuæa. To su: snaga, snana izdrljivost, opæa ili srèana izdrljivost, brzinska izdrljivost, brzina, elastièna snaga i okretnost. Prije samog treninga spomenute sposobnosti je potrebno detaljno procijeniti, a po zavretku rada efekte treba vrednovati. Joch (1997) je postavio sustav razvoja fizièkih sposobnosti za sprintere. Sustav se sastoji od est dijelova: razvoja startnog ubrzanja i brzine trèanja, razvoja svih vidova snage, razvoja brzinske izdrljivosti, razvoja opæe izdrljivosti, opæe fizièke pripreme (globalna priprema lokomotornog aparata) i treninga koordinacije. Keul (1984. prema Milanoviæ, 1997) usmjerava djelovanje kondicijskog treninga na tri sustava: energetski sustav (osnovni energetski kapaciteti), stanièno strukturalni sustav (lokomotorni sustav) i neuro-mentalni sustav (psiholoke karakteristike). Kao primarni efekti sinergijskog djelovanja na ove sustave pojavljuju se: usavravanje psihofizièkih sposobnosti, odgaðanje reakcija umora, ubrzavanje procesa oporavka, te smanjenje broja i teine ozljeda. Fox (1980. prema Milanoviæ, 1997) kondicijski trening dijeli na dva podsustava. Prvi ukljuèuje kardiorespiratorni trening koji je usmjeren na razvoj funkcionalnih sposobnosti (aerobni trening, anaerobni trening i mjeoviti aerobno-anaerobni trening). Drugi podsustav predstavlja neuro-muskularni trening, usmjeren na trening motorièkih sposobnosti (izdrljivost, snaga, brzina, gibljivost te kombinacije sposobnosti kao to su repetitivne snage, eksplozivne snage, brzinske izdrljivosti, brzinske snage). Gambetta (1998) pod kondicijskim treningom podrazumijeva razvoj radnog kapaciteta, brzine, snage, jakosti, koordinacije i motorièkih znanja. Draowitch i Westcott (1999) pod kondicijskom pripremom podrazumijevaju: fitness (kardiorespiratorne sposobnosti), trening snage i jakosti i fleksibilnosti te unapreðenje fleksibilnosti i stabilnosti lokomotornog aparata. Hollman i Hettinger (2000) sustav kondicijske pripreme dijele na razvoj snage, brzine, izdrljivosti (lokalne i opæe), fleksibilnosti i koordinacije. Platonov (2000) kroz promatranje tjelesnih svojstava koja je potrebno razvijati fizièkom pripremom govori o: brzini, gipkosti, jakosti, ja kosti, koordinaciji, hipertrofiji i izdrljivosti. Kamen (2001) razlikuje trening miiæne jakosti, aerobne izdrljivosti, brzine, brzine reakcije, snage, fleksibilnosti i postupke za optimalizaci optimalizaciju ju sastava tijela. Kurz (2001) je postavio sustav kondicijskog treninga koji se zasniva na razvoju snage, brzine, izdrljivosti, kordinacije, agilnosti i relaksibilnosti. Clark (2001) razlikuje dva temeljna segmenta tjelesne pripremljenosti: motorièki i zdravstveno-morfoloki. U motorièki spadaju postupci za unapreðenje: snage, jakosti, izdrljivosti, fleksibilnosti, brzine, agilnosti i neuromuskularne kontrole. U zdravstveno-morfoloki dio pripadaju: srèano-ilna efikasnost, endokrina adaptacija, hipertrofija, smanjenje potkonog masnog tkiva, poveæanje metabolièke efikasnosti, unapreðenje mekih tkiva i poveæanje gustoæe kostiju. Foran (2001) u svoj sustav kondicijske pripreme ukljuèuje transformaciju slijedeæih svojstava: fleksibilnost, jakost, snaga, eksplozivnost, 3-D balans, stabilnost stabilnost trupa, agilnost i koordinaciju, ubrzanje i brzinu i aerobni kapacitet. Posebno vani dijelovi ovog sustava su specifièni kondicijski trening i rehabilitacija sportskih ozljeda. eljaskov (2001) je svoja razmiljanja o svojstvima na koja je kondicijskim treningom potrebno djelovati usmjerio prema jakosti, izdrljivosti, brzini, spretnosti i gibljivosti. Rezultati istraivanja i praktiènih spoznaja veæeg broja autora o strukturi kondicijskog treninga upuæuju na raznolikost pristupa ovom segmentu sportske pripreme. Iako postoje odreðene sliènosti izmeðu razlièitih pristupa, znakovito je da svaki od struènjaka predstavlja pojedine specifiènosti koje su odraz povijesnih, sociokulturalnih, znanstvenih i struènih znakovitosti okruenja u kojem navedeni eksperti djeluju.

3. STRUKTURA KONDICIJSKOG TRENINGA 28

Za kondicijskog trenera, ali i druge èlanove struènog tima, iznimno je vano odrediti se u kojem æe pravcu usmjeriti trenana djelovanja. djelovanja. Buduæi se iz prethodnog poglavlja jasno moe zakljuèiti zakljuèiti kako svjetska iskustva o strukturi kondicijskih svojstava nisu jedinstvena, prilikom kreiranja kondicijske pripreme potrebno je uvaiti


to veæi broj znanstvenih spoznaja i empirijskih iskustava.Temeljem dosadanjih spoznaja i iskustva autorskog tima, u ovom radu postavljen je sustav usmjerenosti kondicijskog treninga. Iz prikaza 1 je vidljivo da je kondicijski trening proces koji je usmjeren na unapreðenje motorièkih i funkcionalnih (energetskih) sposobnosti, morfolokih karakteristika, zdravstvenog statusa i motorièkih znanja sportaa. Prikazani sustav obiljeen je brojnim interakcijama razlièitih svojstava to upuæuje na postojanje integralne kondicijske pripremljenosti. Time se, zapravo, eli ukazati na vanost i vrijednost svake zasebne kondicijske karakteristike, ali prije svega u kontekstu stvaranja integralne kondicijske kondicijske kvalitete sportaa koja æe se ispoljiti u realnim natjecateljsk natjecateljskim im uvjetima. Svaka od karakteristika zavrijeðuje nekoliko rijeèi. Prema Zaciorskom (1975.) motorièke sposobnosti su oni oblici motorièke aktivnosti koji se pojavljuju u kretnim strukturama koje se mogu opisati jednakim parametarskim sustavom, koje se mogu izmjeriti istovjetnom skupinom mjera i u kojima nastupaju analogni fizioloki, bioloki i psihièki procesi, odnosno mehanizmi. Istraivanja motorièkih sposobnosti potvrdila su da ovaj segment nije opisan jednom ili s nekoliko latentnih dimenzija, veæ se radi o sloenoj strukturi kvantitativnih (snaga, brzina, izdrljivost) i kvalitativnih (koordinacija, fleksibilnost, fleksibilno st, preciznost ) svojstava (Meinel, 1981 prema Milanoviæ 1997) ili o hijerarhijsk hijerarhijskii ureðenom sustavu sposobnosti (Gredelj i sur. 1975). Dvije od navedenih motorièkih sposobnosti (relaksibilnost (relaksibilnost i vidne sposobnosti) ne pojavljuju se èesto u strukturama kondicijskih svojstava. Relaksibilnost je sposobnost sportaa da u odgovarajuæim vrlo kratkim vremenskim sekvencama ukljuèuju, ali i iskljuèuju djelovanje odreðenih miiænih jedinica. To se odnosi na agonistièke i antagonistièke miiæne skupine istog ekstremiteta, ali i na udaljene miiæne skupine, èija je relaksiranost vana za efektivnost konkretnog gibanja. Vidne sposobnosti opisuju niz vanih karakteristika koje vidni aparat manifestira u motorièkim gibanjima. U njih ubrajamo: vidnu koncentraciju, vidno podeavanje, vidnu memoriju, periferni vid, vidnu vremensku reakciju, fleksibilnost vidnog fokusiranja, dubinsku vidnu percepciju itd. Funkcionalne sposobnosti oznaèavaju uèinkovitost energetskih procesa u organizmu, a odnose se na uèinkovitost aerobnih i anaerobnih funkcionalnih mehanizama. Svaku sportsku granu moguæe je opisati dominacijom pojedinih energetskih mehanizama. Vrlo se èesto u kontekstu kondicijske pripreme povezuju termini izdrljivost i funkcionalne sposobnosti. Takva Takva povezanost je logièna s obzirom da su energetski kapaciteti uvjet za manifestacij manifestacijee izdrljivosti. Ipak, na temelju neto sloenije strukture izdrljivosti (biomehanièki, (biomehanièki, biokemijski, psiholoki pokazatelji), ova sposobnost s pravom pripada motorièkom prostoru. Morfololoke osobine opisuju graðu tijela sportaa na temelju veæeg broja antropometrijskih podataka. Osnovne èetiri morfoloke osobine su longitudinalna dimenzionalnost skeleta, transverzalna dimenzionalnost skeleta, volumen miiænog tkiva i potkono masno masn o tkivo. Buduæi je uglavnom nemoguæe trenanim trenani m putem utjecati na prve dvije karakteristike, kondicijski je trening usmjeren, okrenut ka optimalizaciji kolièine miiæja i potkonog masnog tkiva, sukladno zahtjevima konkretnog sporta. Konstitucijske karakteristike u jednadbi specifikacije razlièitih sportova imaju svoju poziciju, a èak se i u okviru pojedinih disciplina ili igraèkih pozicija (timski sportovi) govori o specifiènim zahtjevima u odnosu na morfoloka svojstva. Naporan reim ivota vrhunskih sportaa, koji ukljuèuje trening, natjecanja, putovanja, medijski pritisak i dr., iziskuje visoku razinu sportske pripremljenosti. Jedna od temeljnih pretpostavki i odlika sportske treniranosti je i optimalno zdravstveno stanje. Optimalizaciji zdravlja sportaa u velikoj mjeri trebaju doprinositi preventivni kondicijski programi. Njihov primarni cilj je smanjenje broja i teine ozljeda sportaa. Sastavnice ovih programa su postupci unapreðenja miiæa i vezivnog tkiva lokomotornog sustava sportaa, te njihove sposobnosti kvalitetnih motorièkih reakcija u urgentnim, po zdravlje opasnim, situacijama. Jednako vaan dio kondicijske pripreme je i rehabilitacija sportskih ozljeda, posebno njen zavrni dio koji nazivamo sportska faza rehabilitacije. U kondicijskoj pripremi posebno su vana motorièka znanja. Pod pojmom motorièkih informacija ili motorièkih znanja podrazumijevaju se formirani algoritmi naredbi, smjeteni u odgovarajuæim motorièkim motorièkim zonama CNSa koji omoguæavaju ostvarivanje svrhovitih motorièkih struktura gibanja (Mrakoviæ i sur. 1993). Bez odgovarajuæih motorièkih znanja, koja se prepoznaju kroz svladane tehnike kondicijskih vjebi, nemoguæe je zamisliti uèinkovito i sigurno treniranje. Motrorièka znanja se za potrebe kondicijske pripreme mogu odrediti kao znanja potrebna za unapreðivanje motorièkih sposobnosti, funkcionalnih sposobnosti, morfolokih karakteristika i zdravstvenog statusa sportaa. Svi znaèajniji postupci u okviru kondicijske pripreme zasnivaju se na dijagnostièkim postupcima kondicijskih svojstava. Ovim je postupcima namjera utvrditi stanje treniranosti u kojem se sporta trenutno nalazi, da bi

E M E T E Æ P O

29



E M E T E Æ P O

se na temelju takvih informacija pristupilo metodièkom oblikovanju i programiranju kondicijskog treninga. Pod dopunskim faktorima kondicijske pripreme podrazumijevaju se sve one motorièke i nemotorièke aktivnosti kojima se mogu unaprijediti sposobnosti, osobine i znanja sportaa, a koje ne pripadaju sustavu treninga i natjecanja u klasiènom smislu (metode oporavka, reim ivota, prehrana, organizacijski uvjeti itd.) VIŠESTRANO- BAZIÈNI KONDICIJSKI TRENING

SPECIFIÈNOSITUACIJSKI KONDICIJSKI KONDICIJSKI TRENING

KONDICIJSKI TRENING

SPOSOBNOSTI (MS)

FUNKCIONALNE SPOSOBNOSTI (FS)

MORFOLOŠKE KARAKTERISTIKE (MK)

SNAGA I JAKOST

AEROBNE SPOSOBNOSTI

OPTIMALIZACIJA SASTAVA TIJELA

MOTORIÈKE

KOORDINACIJA

PREVENCIJA OZLJEDA SPORTSKA FAZA REHABILITACIJE OZLJEDA

BRZINA IZDRLJIVOST

ZDRAVSTVENI STATUS (ZS)

AEROBNO-ANAEROBNE SPOSOBNOSTI

ANAEROBNE SPOSOBNOSTI

AGILNOST FLEKSIBILNOST RAVNOTEA MOTORIÈKA

ZNANJA

RELAKSIBILNOST

MS

VIDNE SPOSOBNOSTI DIJAGNOSTIKA KONDICIJSKIH SVOJSTAVA

FS

MK

ZS DOPUNSKI FAKTORI KONDICIJSKE PRIPREME

4. VRSTE KONDICIJSKE PRIPREME 4.1. Viestrana kondicijska priprema

30

Pod opæom (viestranom) pripremom podrazumijeva se razvoj irokog spektra sposobnosti, od kojih se neke u konkretnom sportu ne mogu direktno ispoljiti, veæ se javljaju kao èimbenik kasnijeg razvoja specifiènih i situacijskih svojstava. Opæa kondicijska priprema usmjerena je na poboljanje sposobnosti svih topolokih regija tijela, na podizanje efikasnosti svih organa i organskih sustava, na podizanje funkcionalnih f unkcionalnih sposobnosti kao i primarne jakosti, brzine, izdrljivosti i gipkosti (Milanoviæ, 1987). Ovim sustavom rada takoðer je vano orijentirati se na unapreðenje razlièitih vidova koordinacije. Kroz Kr oz sustav viestrane kondicijske pripreme nastoji se unaprijediti zdravstveni status sportaa putem preventivnih trenanih djelovanja. Pojedini P ojedini autori (Vermeil (Vermeil i Heland, 1997.) ovaj segment kondicijske pripreme nazivaju razvojem radnog kapaciteta, kao pretpostavkom za razvoj baziènih i specifiènih sposobnosti. Viestrana kondicijska priprema posebno je uèinkovita ukoliko se provodi u viegodinjem trenanom razdoblju. Ipak, ovaj tip pripreme egzistira u gotovo svakom godinjem ciklusu treninga vrhunskih sportaa. Tada je najèeæe rijeè o unapreðenju aerobnih sposobnosti (regeneracijskog i ekstenzivnog tipa), primarnih motorièkih sposobnosti, sposobnos ti, sastava tijela (odnos miiæne mase i potkonog masnog tkiva) tkiva) te zdravstvenog statusa koarkaa.


Osnovni metodièki parametri viestrane pripreme kreæu se u okviru upotrebe najireg repertoara trenanih sadraja, minimalnog i medijalnog intenziteta optereæivanja, znatnog trajanja podraaja te dovoljno dugog trajanja odmora koji mogu biti razlièiti od specifiènih energetskih zahtjeva konkretnog sporta.

4.2. Bazièna kondicijska priprema

E M E T E Æ P O

Osnovna ili bazièna kondicijska priprema podrazumijeva razvoj najznaèajnijih sposobnosti za uspjeh u konkretnom sportu putem primjene za tu svrhu najuèinkovitijih metodskih postupaka. Kondicijska svojstva koja su u jednadbi uspjeha konkretnog sporta visoko pozicionirana jesu u prvom planu usmjerenosti treninga. Iznimno je vano daljnje usavravanje funkcionalnih funkciona lnih i motorièkih sposobnosti u kontekstu stvaranja preduvjeta za razvoj specifiènih kvaliteta u podruèju izdrljivosti.U okviru baziène kondicijske pripreme metodièki parametri poprimaju neto drugaèije posebnosti. Izabiru se oni sadraji koji su najprimjereniji razvoju pojedinog svojstva: intenzitet optereæenja u rasponu je od medijalnog do maksimalnog, ekstenzitet ostaje naglaen, ali se prilagoðava usmjerenosti treninga, a karakter i trajanje odmora stavljaju sportae u sve zahtjevnije energetske situacije.

4.3. Specifièna kondicijska priprema Specifièna kondicijska priprema neposredno je vezana za izvedbu razlièitih struktura tehnièkih elemenata u kondicijskim uvjetima. Ovaj tip kondicijske pripreme, zapravo, integrira kondicijski i tehnièki trening. U okviru specifiène kondicijske pripreme broj svojstava koja elimo transformirati tra nsformirati se suava na one najvanije.Vaan preduvjet za kreiranje programa specifiène kondicijske pripreme je poznavanje tehnike konkretnog sporta. Realizacija ovakvih programa vezana je uz suradnju kondicijskog i glavnog trenera. Metodièki parametri specifiène kondicijske pripreme priblieni su realnim zahtjevima izvoðenja struktura gibanja u konkretnom sportu. Sadraji su iskljuèivo vezani uz tehniku, intenzitet se najèeæe kreæe od submaksimalnog do maksimalnog, ekstenzitet se znatno smanjuje u odnosu na viestranu i baziènu pripre mu, a karakter i trajanje odmora priblieni su realnim energetskim uvjetima sportske aktivnosti.

4.4. Situacijska kondicijska priprema Situacijska kondicijska priprema integrira taktièki i kondicijski trening. Kljuèna toèka koja razlikuje specifièni i situacijski kondicijski trening jesu uvjeti suradnje i suprotstavljanja. Naime, kondicijske vjebe se mogu opisati kao situacijske ukoliko se odvijaju u bilo kojim uvjetima suradnje i suprotstavljanja sportaa na sportskom terenu i u okviru dijelova ili natjecanja u cijelosti, uz pojaèan dinamizam ili trajanje aktivnosti ili uz poveæano vanjsko optereæenje. Metodièki parametri situacijske kondicijske pripreme nastoje se izjednaèiti s realnim natjecateljskim uvjetima ili èak neto uveæati. uve æati. Tom bi prigodom intenzitet trebao biti varijabilan, ekstenz itet jednak ili neto uveæan, a odmori jednaki ili kraæi od realnih. Vrlo èesto se situacijski kondicijski podraaji odvijaju u motorièko-energetski zahtjevnijim uvjetima nego to ih nameæe realna natjecateljska situacija. Ovaj vid kondicijske pripreme trebao bi realizirati glavni trener sa suradnicima uz konzultaciju s kondicijskim trenerom koji odreðuje energetske parametre. Situacijska kondicijska pripremljenost sportaa omoguæuje sportau neposrednu prezentaciju svih njegovih tehnièkih, taktièkih i psihièkih kvaliteta. Na kraju je vano spomenuti da je realni natjecateljski dogaðaj, moda i najznaèajniji kondicijski podraaj. Naime, vrlo je teko i u motivacijski idealnim trenanim uvjetima simulirati stvarne natjecateljske situacije obogaæene posebnim psihièkim stanjima. Iz ovog se razloga natjecanje treba promatrati i kao transformacijski podraaj, a ne iskljuèivo kao uvjet iznimnog iscrpljivanja sportaa.

5. ZAKLJUÈAK Razvojem sporta i sportskih znanosti pojavila se potreba redizajniranja strukture kondicijske pripreme. Razlog tome je istina da je smisao kondicijske pripreme udovoljavanje zahtjeva sportova prema kondicijskim svojstvima. Temeljem Temeljem dosadanjih svjetskih spoznaja o strukturi kondicijskog treninga, ponuðeno je razmiljanje autora o istom problemu. Ideja predstavljene strukture je integrirati sva podruèja u kojima kondicijska priprema nalazi svoje mjesto. Zbog toga je vano zakljuèiti da smisao kondicijskog treninga nije svladavanje posebnih motorièkih znanja niti dostignuæa vezana za izvedbu pojedinih vjebi. Tem Temeljni eljni smisao i znaèaj kondicijskog

31



E M E T E Æ P O

treninga usmjeren je na stvaranje psihofizièkih pretpostavki za manifestaciju tehnièko-taktièkih i psiholokih kvaliteta u realnim natjecateljskim uvjetima. Konkretni Konkr etni efekti kondicijskog treninga trebali bi se ogledati u : usavravanju psihofizièkih sposobnosti, odgodi reakcija umora, ubrzavanju ubr zavanju procesa oporavka i smanjenju broja i teine ozljeda sportaa (Keul, 1984., prema Milanoviæ, 1997).

6. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.. 10 11. 11. 12.. 12 13.. 13 14. 14. 15. 16.. 16 17.. 17 18. 18. 19.. 19 20. 20. 21.. 21 22.. 22 23. 23. 24.. 24 25.. 25 26.. 26 27. 27. 28.. 28 29.. 29 30. 30. 31.. 31 32.. 32

32

Bangsboo,, J. (1994): Bangsboo (1994): Fitnes Fitnesss Training Training in Fotball Fotball.. Universi University ty of Copenha Copenhagen, gen, Denmar Denmark. k. Banister, Baniste r, E. W., Good, P., P., Holman, Holman, G., Hamilton Hamilton,, C.L. (1984): (1984): Modelling Modelling the Train Training ing Response Response in Athletes. Athletes. Olympic Scientific Congress Proceedings, Eugene, Oregon. Human Kinetics Publishers, Champaign, Il. Bompa, T. (1994): Theory and Methodology Methodology of Training Training (Third Edition). Kendall/H Kendall/Hunt unt Publishing Publishing Company Company.. Dubuque, Iowa. Bridgman, R. (1991) (1991) . A Coach Coachss Guide to Testing Testing for for Athletic Athletic Attributes. Attributes. National National Strength and and Conditioning Conditioning Association Journal, vol. 13, No.3.Colorado Springs,USA Brittenham Brit tenham,, G. (1996): (1996): Compl Complete ete Conditi Conditioning oning for for Basketbal Basketball.l. Human Human Kinetics Kinetics,, Champaign, Champaign, Il. Brzycki,, M., Brown, S. (1993): Brzycki (1993): Conditi Conditioning oning for Basketbal Basketball.l. Masters Masters Press, Indianap Indianapolis, olis, IN. Clark,, M.A. (2001): Clark (2001): Integr Integrated ated Training Training for for the New Mille Millenium. nium. Nationa Nationall Academy Academy of Sports Sports Medicine, Medicine, Thousand Thousand Oaks, Ca. Dick, Dic k, F. F. (1997): (1997): Spor Sports ts Trai Trainin ningg Princip Principles les.. A&C Blac Blackk Press. Press. Drabik, J. (1996): (1996): Children Children & Sports Training. Training. Stadion Publishig Publishig Company Company,, Inc., Island Pond, Pond, Vermont. Vermont. Fulton,, K. T. (1992): Fulton (1992): Off-season Off-season Strength Strength Training Training for Basketball. Basketball. National National Strength Strength and Conditioning Conditioning Association Association Journal 14 (1), str.31-34. Foran, B. (Ed.) (Ed.) (2001): (2001): High-Perfor High-Performance mance Sports Sports Conditioning Conditioning.. Human Kinetics, Kinetics, Champai Champaign, gn, Illinois. Illinois. Gambetta. Gambett a. V. V. (1998): The Gambetta Gambetta System. System. Gambetta Gambetta Sports Training Training Systems, Systems, Inc. Inc. Sarasota, Sarasota, Fl. Gredelj,j, M., Metiko, Gredel Metiko, D., Hoek, Hoek, A., Momirovi Momiroviæ, æ, K. (1975): (1975): Model hijerarhi hijerarhiske ske strukture strukture motorièkih motorièkih sposobnosti sposobnosti.. Kineziologija, 5, 1-2, 7-82. Hollman, Hollma n, W. W. and T. T. Hettinger Hettinger.. Sportmedizin. Sportmedizin. Stuttgart Stuttgart:: Schattauer Schattauer,, 2000. Joch, Joc h, W. W. (1997): (1997): Spri Sprint. nt. GOP GOPAL AL d. d., d., Zagreb. Zagreb. Johnson, C. A. Ed. (1997): NBA Power Power Conditioning. Conditioning. Human Human Kinetics, Kinetics, Champai Champaign, gn, Il, USA. USA. Jukiæ, I. (2001): (2001): Strukturna Strukturna analiza analiza sadraja sadraja kondicijske kondicijske pripreme pripreme u koarci. koarci. Disertacij Disertacija. a. Kinezioloki Kinezioloki fakultet fakultet Sveuèilita u Zagrebu. Kamen,, G. (2001): Foundation Kamen Foundation of Exercise Exercise Science. Science. Lippincott Lippincott Willia Williams ms & Wilkins, Wilkins, Philadelphi Philadelphia, a, PA. PA. Kraemer,, W. Kraemer W. J. (1994): General General Adaptations Adaptations to Resistance Resistance and Endurance Endurance Training Training Programs. Programs. In: Essentials Essentials of Strength Training and Conditioning (ed. R. Beachle) str.127-150. Human Kinetics, Champ aign, Illinois. Kurz, T. T. Science of Sports Trainin Training. g. Island Pond, VT: VT: Stadion Publishing Company Company,, 2001. Milanoviæ, Milanov iæ, D. (1997): Te Teorija orija treninga treninga.. U: Priruèni Priruènikk za sportske sportske trenere. trenere. Mrakoviæ, M., Metiko, D., D., Findak, V. (1993): Teori Teorijski jski model klasifikacije motorièkih znanja. Zbornik radova 4. Ljetne kole pedagoga fizièke kulture, str.3-17. Platonov, V. N. (1997): Opæa teorija pripreme pripreme sportaa u olimpijskim sportovima. Olimpijska Olimpijska literatura, literatura, Kijev. Kijev. R. dos Remedios, Remedios, R. R. (1993): A Summer Strength and and Power Program Program for Basketbal Basketball.l. National National Strength Strength and Conditioning Association Journal, 15 (1). Semenick, D. M. (1994): (1994): Testing Testing Protocols Protocols and Procedures Procedures.. In: Essentials Essentials of Strength Training Training and and Conditioning Conditioning (ed. R. Beachle) str.258-273. Human Kinetics, Champaign, Illinois. Smith, R. R. B. (1996): (1996): The University University of South South FloridaS FloridaS Off-Season Off-Season Strength Training Training for for Basketball. Basketball. National National Strength and Conditioning Association Journal, 18 (2), str.74-76. Vermei ermeil,l, A., Helland, Helland, E. (1997): The Right Right Staff. Coaching Coaching and Sport Science Science Journal. Journal. 2(1), str.25-30 str.25-30.. Wathen, D., Roll, Roll, F. F. (1994): Training Training Methods Methods and Modes. In: In: Essentials Essentials of Strength Training Training and Conditionin Conditioningg (ed. R. Beachle) str.403-415. Human Kinetics, Champaign, Illinois. Weatherly eatherly,, J., Schinck, Schinck, C. (1996): Preparing Preparing a Basketball Basketball Player Player for NBA Camp. Camp. National National Strength and Conditioni Conditioning ng Association Journal, 18 (6), str. Weineck, J. (2000): Optimales Optimales training. training. Institut Institut fur sportwisse sportwissenschaft nschaft der Universit Universitat at Erlangen-Nurnber Erlangen-Nurnberg. g. Zatsciorskij, Zatscior skij, V. M. (1975): Fizièka svojstva sportist sportiste. e. SFKJ, SFKJ, Beograd. Beograd. eljaskov,, M. (2002). Osnovi na sportnata eljaskov sportnata trenirovka trenirovka.. Gera Gera Art OOD, Sofija.


PREGLED RAZVOJA KONDICIJSKE PRIPREME

E M E T E Æ P O

Zrinko Èustonja1, Zdenko Jajèeviæ2 student poslijediplomskog studija na Kineziolokom fakultetu Sveuèilita u Zagrebu 2Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu

1

1. UVOD Rijeè trening latinskog je podrijetla i potjeèe od glagola «trehere» to znaèi vuæi, izvlaèiti. izvlaè iti. Kao pojam pojavljuje se u starofrancuskom, a èini se da je zajedno s Normanima prela iz Francuske u Englesku. U Engleskoj se upotrebljava u konjièkom sportu gdje se oblikuje novo znaèenje  izvoðenje konja iz tale s ciljem obuæavanja, poveæavanja sposobnosti, treniranja. Najvjerojatnije je iz konjièkog sporta pojam «trening» prenesen i u sport u cijelosti. Za sada nije moguæe ustanoviti kada je rijeè «trening» poprimila svoje dananje znaèenje u sportu (Reindell, Roskamm, Gerschler, 1964.). Rijeè «kondicija» vuèe etimoloke korijene takoðer iz latinskog jezika od rijeèi «conditio» to znaèi uvjet, uvjetovano stanje (Kureliæ 1967.). Osobine kondicijskog treninga, kao k ao jednog od vidova ili dijelova sportskog treninga, i njegov nje gov razvoj u prolosti bili su relativno rijetko u sreditu pozornosti povjesnièara sporta. Vjerojatno je vie razloga zato je to tako. Pokuavajuæi uæi u povijesna razmatranja raznih znaèajki kondicijskog treninga i kondicijske pripreme suoèili smo se s vjerojatno jednim od glavnih razloga, s problemom s kojim su se susretali i brojni drugi istraivaèi koji su pokuali dokuèiti i ponuditi odgovore na pitanja o povijesnom razvoju kondicijske pripreme. Povijest je znanost koja se temelji na izvorima i nedostatak pravih povijesnih vrela problem je koji povijesnu znanost gura u podruèje spekulacija i nagaðanja. Upravo mali broj izvora o kondicijskom treningu u prolosti pokazao se kao ozbiljan problem. Problem je bio zapravo u jednoj od glavnih osobina treninga, a to je da se trening dogaða u interakciji sportaa i trenera i kao takav ostaje zatvoren u tom uskom krugu. Rijetko nailazimo na zapise ili ostale tragove u vremenu koje su treneri, a jo rjeðe sami sportai ostavili o metodama, vjebama i naèinima rada sa svojim sportaima. Zbog toga je teko pratiti razvoj i osobitosti kondicijskog treninga tijekom povijesti. Tek u 19. stoljeæu pojavljuju se prvi ozbiljniji pokuaji biljeenja i prve preporuke o kondicijskom treningu 1 . Meðutim, uvijek nam ostaje utjena èinjenica da zavrni proizvod treninga, a to je natjecanje, odnosno, r ezultat  sportsko postignuæe, kroz povijest relativno dobro moemo pratiti. S obzirom na to da ljudi koji su nastanjivali podruèja prvih civilizacija prije vie od 5000 godina nisu bili nimalo intelektualno inferiorniji no to smo mi danas, a tjelesno je vjebanje jedna od biotièkih potreba èovjeka, sasvim je izvjesno da su vrlo rano ran o uoèili svu korist i dobre strane tjelesnog vjebanja vje banja i sporta, ali i potrebu za sustavnim susta vnim bavljenjem sportom tj. redovitim vjebanjem - provoðenjem «treninga».

2. KONDICIJSKA PRIPREMA DO 19. STOLJEÆA Postoje dokazi o primjeni kondicijskog treninga (toènije treninga snage s optereæenjima) u mnogim ranim civilizacijama. Takav trening je bio vrlo raznolik i primjenjivao se kako za razvoj sposobnosti sportaa, tako i u vojne svrhe. (T.Todd, (T.Todd, 1985.) U Egipatskim grobnicama (oko 2500 g. pr. Kr) otkriveni su umjetnièki radovi na zidovima koji su prikazivali razne manifestacije snage i natjecanja u snazi. Tako postoje prikazi starih Egipæana kako podiu vreæe s pijeskom jednom rukom iznad glave. Stanovnici antièke Irske su se natjecali u bacanju kamena jo prije 3800. godina. Na drugoj strani svijeta u Kini upotrebljavali su se testovi snage za Sasvim je razumljivo da se tada jo ne pojavljuje «kondicijski trening» kao skupni pojam koji obuhvaæa «proces unapreðenja motorièkih i funkcionalnih sposobnosti, morfolokih karakteristika, za tu svrhu potrebnih motorièkih znanja te zdravstvenog stanja sportaa», veæ se govori o treningu odreðenih motorièkih i funkcionalnih sposobnosti koje prema dananjim podjelama sportskog treninga pripadaju podruèju kondicijskog treninga. Najèeæe su to snaga i izdrljivost. 1

33

Zrinko Èustonja, Zdenko Jajèeviæ PREGLED RAZVOJA KONDICIJSKE PRIPREME

E M E T E Æ P O

vrijeme dinastije Chou (1122.-255. g. pr. Kr.). Kr.). Sasvim je izvjesno da su mnoge civilizacije prije samih Grka ili Rimljana trenirali i koristili snagu u svrhu zabave ili vojnih potreba. Ono to nam danas nije poznato jesu metode treninga i programi koji su se koristili za poveæanje snage (W. Kraemer, 2002.). Prema W. W. Kraemeru u antièkoj Grèkoj zabiljeena zabilje ena su podizanja velikih tereta Bibona i Emastusa jo tijekom 6. st. pr. Kr. Takvi zadaci ukljuèivali su podizanja velikih kamenja razlièitih teina i velièina. Nisu koristili jednoobrazne naèine podizanja tereta. Moda je najèuveniji Grk poznat po svojoj snazi bio Milon iz Krotona iz 6. st. pr. K. Pripisuju mu zasluge za prvu upotrebu progresivnog treninga s optereæenjem. Tijekom 4 godine svaki dan je nosio najprije mlado tele na leðima leði ma sve dok bik nije dosegao svoju punu velièinu. Stari Sta ri Grci su koristili vjebe za razvoj snage i u vojne svrhe. Jedan od najranijih oblika natjecanja u bodybuildingu pronalazimo u podacima o grèkom polisu Sparti koja je bila poznata po svojem ustroju u kojem je sve, a najvie tjelesno vjebanje2 , bilo podreðeno izrazito vojnoj orijentaciji. Spartanci su paradirali goli i ocjenjivani su na temelju razvijenosti miiæne mase. Oni koji ne bi zadovoljili kriterije okrutno su kanjavani. Poznati grèki lijeènik Galen (129.-199.) vjerojatno je prvi lijeènik koji je govorio o uèincima treninga snage, promovira koritenje tereta i opisuje vjebe jaèanja (W. Kraemer, 2002.). Galen takoðer opisuje i ruène utege  haltere, koje su grèki atletièari isprva koristili prilikom skoka u dalj, a kasnije su imali otprilike sliènu svrhu koju danas imaju jednoruèni utezi tj. buèice (T.Todd, (T.Todd, 1985.). Galen je mnogo radio s gladijatorima kojima je ivot ovisio o njihovoj snazi. Grci prvi organiziraju trening prema odreðenim razdobljima. Tako na olimpijskim igrama nisu mogli sudjelovati oni koji nisu mogli potvrditi da su se barem 10 mjeseci spremali za sudjelovanje na olimpijskim igrama. Takoðer su morali mjesec dana prije samog poèetka natjecanja na olimpijskim igrama boraviti u Olimpiji gdje tijekom tog razdoblja treniraju sa svojim trenerima, ali a li pod nadzorom sudaca. Bila je to prva primjena periodizacije u sportu, to nam svjedoèi o svjesnosti znaèaja duge pripreme koji je poprimio i odreðeni organizacijski oblik. (J. Pedemonte3 , 1986., Matveev, 1964.). Lucije Flavije Filostrat (170.  244/249.) napisao je djelo o grèkom sportu i antièkim olimpijskim igrama u kojem govori o svojevrsnim sportskim zvijezda ma onog doba, prikazuje naèin ivota i rada trenera i sportaa, kao i njihove meðusobne odnose. To djelo pod nazivom Gymnasticus (u grèkom originalu - Peri gynaeikhe) danas predstavlja vrlo vaan izvor za prouèavanje antièkog sporta. Filostrat, nam izmeðu ostalog, govori o tome kako trener koji prenosi svoja boga ta iskustva na svoje uèenike treba posjedovati i veliko znanje o trenerskoj trene rskoj znanosti «koja nije ni u èemu nieg reda od ostalih znanosti» znan osti» 4 (Filostrat, I) jer bez tih znanja i iskustava sigurno ne bi bilo napretka. Govori o naèinu treniranja koji se koristi u njegovo doba (prva polovica 3. stoljeæa) koje je prema njemu «nepravilan i bez snage» (Filostrat, II). U zadaæe trenera (u originalnom tekstu Filostrat govori o gimnastu 5 , ali prevoditelj, èini se samoinicijativno, gimnasta prevodi kao trenera) prema Filostratu spadaju: «oslobaðanje od suvinih materija (op.a. redukcija tjelesne teine), omekavanje otvrdlih udova (op.a. razvoj gibljivosti) ili pak debljanje (op.a. jaèanje) nekog ne kog od njih, odnosno njihovo preformiranje (op.a. razvoj r azvoj pojedinih miiænih skupina) kao i zagrijavanje spadaju u zvanje gimnasta. Pedotrib ili ne razumije ove stvari ili ih pogreno primjenjuje» (Filostrat, XIV) Iz navedenog citata sasvim je izvjesno da gimnasti predstavljaju antièke kondicijske trenere s gotovo istim zaduenjima i opisom djelatnosti kao i dananji kondicijski treneri. Pedotribi, kao treneri zadueni za tehnièku

Usp. Sinicin, S. D. (1947). Izvodi iz istorije fizièke kulture (G rèka i Rim). Beograd: Centralni odbor fiskulturnog saveza Jugoslavije. i Mudriniæ, M. (1932). Historija telesnog vebanja (I. dio). Zagreb: Tiskara C. Albrecht. 3 J. Pedemonte navodi prema Schurakowskij, E. N. ( 1940). Historical Summary of Pedagogy in the Ancient Time. Moscow.; Petrov, J. N. (1938). Historical Outline of Physical Culture. Moscow. i Lewden P. (1956). Lentraineur dathetisme. Paris. 4 Autori su prevod Bore Jovanoviæa prilagodili Hrvatskom jeziku 5 gimnasti su ljudi koji pripremaju natjecatelje u okviru atletike (agonistar h) ili hrvanja (ksistarh), no nisu bili usko specijalizirani jer se bave i teorijom gimnastike (tj. vjebanja; gimnastika na jeziku antièke Grèke znaèi vjebati gol, vjebati bez odjeæe) i povezuju je s drugim znanostima, a naroèito medicinom. Predstavljaju visokokvalificirani kadar u sportu antièke Grèke. Razlikuju se od pedotriba (pajdotriba) koji takoðer sudjeluju u treningu sportaa. Èini se da je pedotrib (grè. Tribo, trivo  pripremati, pais, paidos  djete) radio sa sportaima sportaim a mlaðih uzrasnih kategorija i to prije svega na tehnièkoj i takti èkoj obuci. «Pedorib upoznaje s hrvaèkim zahvatima, uèi pogodnim prilikama napadu i raspodjeli snage i kako se moe braniti ili kako moe svladati onoga koji se brani. Sve ovo moe uèiti i gimnast ukoliko atleta jo nezna.» (Filostrat, XIV). Aristotel takoðer dijeli pedotribe od gimnasta i kae da pedotrib brine za vjebanje mladih u odreðenoj disciplini, dok gimnast vodi brigu o generalnoj graði njihovih tijela. 2

34


i taktièku pripremu, rade po uputama i pod nadzorom nadzor om gimnasta koji su zadueni za kondicijsku pripremu, tj. brinu se o generalnoj graði tijela sportaa. Gimnasti su pratili i privatni ivot svojih sportaa, te su nerijetko i intervenirali. (usp. Filostrat, XXI-XXIV) Gimnasti moraju moæi prosuditi karakter svojih sportaa i detaljno ispitati graðu njihovog tijela, tj. «podvrgnuti vjebaèa pregledu u cilju utvrðivanja kakva mu je priroda i za to je sposoban» (Filostrat, (Filostrat, XXVI) prije poèetka zajednièkog treniranja. Filostrat navodi neke od metoda kondicijskog treninga koje su antièki sportai koristili: «trening se nekada sastojao u tome da su pojedinci vukli teke terete, drugi su se uputali u nadmetanje u brzini s konjima i zeèevima; drugi opet su ispravljali ispravlja li i krivili debele eljezne ploèe; drugi su uprezali pored snanog sna nog vola i vukli plug, neki su lomili biku vrat, pa ponekad èak i lavovima akaè Naksosa plivao je oko obale otoka iznoseæi ruke na puèinu (op.a. vjerojatno plivanje kraul tehnikom) èime je ujedno vjebao ruke i cijelo tijelo.» (Filostrat, XLIII) U antièkoj Grèkoj panja se posveæivala i prehrani sportaa, pa su postojali èak i struènjaci za prehranu  alpiti. (Jajèeviæ, 1997., str. 15) «hrana im je bila nepeèen i bez kvasca jeèmeni kruh, goveðe, bivolje, ovèje, kozje meso otuda otuda su vjebali bez obolijevanja i kasno su starili neki su se natjecali na osam, a neki i na devet olimpija» (Filostrat, XLIII) Filostrat napominje da su u njegovo vrijeme sportai «netrenirani mekuci» (Filostrat, XLIV) i da je «maenje prodrlo u trenersku znanost. Medicina je bila prva koja je mazila». (Filostrat, XLIV) Filostrat govoti i o «trenerskom tetrasu» (Filostrat, XLVII): «Pod tetrasom podrazumijevamo niz vjebi koje se izvode tijekom èetiri uzastopna dana. Prvi dan priprema atletu, drugog se podie napor, treæeg sputa rad i najzad èetvrti ga dri u osrednjoj kondiciji. (op.a. govori se o intenzitetu rada tijekom èetiri dana) Pripremna vjeba sastoji se iz pokreta koji su kratkotrajno naporni i brzi, a koji pripreme atletu i usmjere ga na predstojeæi rad; napornija vjebanja su neumoljivo ispoljavanja snage koja se krije u samoj njegovoj (op.a. sportaevoj) prirodi; pr irodi; vjeba opadajuæe napornosti je takvo kretanje koje vraæa atletu u normalno stanje; onaj dan koji odrava atletu u srednjoj kondiciji, pouèava ga izbjegavanju protivnika, ali ne dozvoljava da on njemu (op.a. sportau) izbjegne.» (Filostrat, XLVII) Ovo su dokazi da se treningu u antièkoj Grèkoj pristupalo sistematski i da je postojao, barem jedan, razraðeni sustav treninga koji je bio u irokoj upotrebi. Èetiri opisana dana predstavljaju, upotrebljavajuæi dananju terminologiju, terminologi ju, jedan trenani mikrociklus koji se uzastopno ponavljao vie puta i bio je osnova treninga u antièkoj Grèkoj. Filostrat, protivnik takvog unaprijed planiranog plan iranog treninga, mislio je da trener mora slobodno vjebati svakog sportaa ovisno o njegovom psihièkom stanju i vremenskoj situaciji. Osim toga suci u Olimpiji tijekom kvalifikacijskog mjeseca nisu doputali doputa li primjenu tih metoda (usp. Filostrat, LIV), jer je r su drali da se na treningu ne smiju koristiti unaprijed planirane vjebe, veæ da treba uvijek raditi po programu koji se pripremi ovisno o trenutnom stanju sportaa. Razlikuje vrijeme natjecanja i vrijeme za pripremu za natjecanje (usp. Filostrat, XI). Znali su za moguænost i metode treninga za poveæanje miiæne mase. (usp. Filostrat, XIV, XLIII) Koriste kontinuirani i diskontinuirani (intervalni) trening. (usp. Filostrat, XLII) Razlikuju, prilièno detaljno, neke antropoloke osobine koje mora posjedovati sporta za pojedini sport (usp. Filostrat, XXIX-XLI) i koriste ih prilikom selekcije. Prate tijek treninga prema boji koe (usp. Filostrat, XXIX), a mogli su utvrditi i stanje pretreniranosti. (usp. Filostrat, LIII) Vrlo dobro su im poznate razne metode oporavka (masae, plivanje, saune, prehrana). Filostrat daje i niz preporuka za trening mladih sportaa (usp. Filostrat, XLVI) i kae: «èine i druge greke. Mladog atletu svlaèe i treniraju kao odraslog mukarca». (Filostrat, XLVI) Filostratovo djelo izvor je od neprocijenjive vrijednosti za prouèavanje i razumijevanje «trenerske znanosti» prije vie od 1800 godina. To su najstariji dokazi o postojanju promiljene i sustavne kondicijske pripreme sportaa, ali i o promiljanju trenerskog poziva kao znanosti i svojevrsne umjetnosti (usp. Filostrat, XXVIII) koju Filostrat stavlja u rang medicine ili filozofije. Koritenje vjebi za razvoj snage u vojne svrhe koristi se i u rimskom carstvu. Vojnici treniraju pod punom ratnom opremom. Rimski vojnici i gladijatori èesto su vjebali uvaavajuæi princip prema kojem optereæenje u vjebanju treba biti veæe nego to je u stvarnim uvjetima borbe, te su tako u trenane svrhe koristili maèeve tee od onih koje su koristili u borbi ne bi li ojaèali ruke i poboljali svoje vjetine baratanja maèevima. (T ( T.Todd, 1985., W. Kraemer, 2002.) Prema W. W. Kraemeru, slijedeæe razdoblje koje je znatno znatn o pridonijelo unapreðenju kondicijskog treninga (prije svega treninga snage) jest razdoblje renesanse. Znanstvenici iz toga razdoblja, Camerarius i Montaigne,

E M E T E Æ P O

35


E M E T E Æ P O

predlau koritenje tereta s ciljem poboljanja zdravlja, poveæanja snage i veæe uèinkovitost uèinkovitostii na bojnom polju. Korisnost takvih vjebi potkrepljuju najnovije spoznaje iz medicine tj. istraivanja istraiva nja ljudskog tijela. Kada je talijanski znanstvenik Galvani otkrio da je skeletni miiæ tkivo koje se moe podraiti elektricitetom zapoèela su otkrivanja temeljnih spoznaja o miiænoj sili.

3. KONDICIJSKA PRIPREMA U 19. I 20. STOLJEÆU STO LJEÆU Èini se da su nakon pada zapadnog rimskog carstva pala u zaborav dostignuæa «trenerske znanosti» staroga vijeka. U razdoblju nakon pada zapadnog rimskog carstva gotovo da i ne pronalazimo nikakve tragove kondicijskog treninga, iako su dogaðanja na podruèju tjelesnog vjebanja vrlo iva i raznolika, a izvori koji govore o tjelesnom vjebanju nisu rijetkost. Meðutim prije 19. stoljeæa ne nalazimo nalaz imo ozbiljnijih zapisa i razmiljanja 6 o kondicijskom treningu . Prvi pokuaji za sistematski i cjelovit trening poèetkom 19. stoljeæa bili su optereæeni konzervativnim principima vladajuæih gimnastièkih sustava Njemaèke, vedske, Francuske, panjolske, Èeke i drugih zemalja. (eljaskov i Daeva, 2002.) Svaki, pa i kondicijski, trening tada se shvaæa kao interes ljudi za tjelesnim vjebama koje im mogu poboljati zdravlje, moralno ih osnaiti i probuditi nacionalni duh, «povratiti snagu naroda oslabljenog bolestima». (Jajèeviæ, 1997., str. 45) Cilj je jaèanje tijela, ali primjenom, najèeæe, tipskih, ablonskih i krutih vjebi koje izvode velike skupine vjebaèa. Hoberman navodi nekoliko vrlo ranih radova koji govore o treningu s fiziolokog stajalita. Francuski fiziolog Pierre-Jean-Georges Cabanis (1757.-1808.) u svom djelu Reports on the Physical and Moral Aspects of Man (1802.) govori o ljudskom usavravanju i nunosti promjene reima ivota i navika ljudi. Naglaava vanost tjelesnog vjebanja, raspravlja o snazi miiæa i prenaglaenom atletskom razvoju koji moe biti tetan i tjelesno i mentalno. Sir John Sinclair u svom djelu A Collection of Papers, on the Subject of Athletic Exercises (London, 1806.) problematizira fenomen treninga i iznosi smjele konstatacije o tome da je umjetnost treninga u njegovo doba dosegnula razinu «gotovo nevjerojatnog savrenstva». Prema Hobermanu, Sinclair smatra trening ljudi i ivotinja poput konja ili borbenih pijetlova u svojoj biti istim procesom iako nema «generalnog pravila» u «dovoðenju ljudi ili konja do granica svojih sposobnosti». Iznosi i preporuke o davanju droge borbenim pijetlovima ili vojnicima kako bi «potaknuli neprirodnu i kratkotrajnu hrabrost», o nunosti koritenja «medicine u treningu», a spominje i upotrebu struje u svrhu poveæanja tonusa i stimuliranja miiæa. Èini se da je upotreba jakih droga bila uobièajena u Engleskoj tijekom 19. stoljeæa unutar sportskih krugova i nije iznenaðujuæa njihova upotreba u svrhu poboljanja ljudskih ili ivotinjskih dostignuæa. George Baker Winship, lijeènik s Harvarda, krenuo je 1859. godine na turneju sjevernom Amerikom pokazujuæi svoju snagu. George Baker Winship bio je jedan od pionira dizanja utega i prvi veliki promotor vjebanja s utezima. Nakon njega uslijedila su mnoga druga poznata imena poput: William Buckingham Curtisa, Richarda Pennela, Louisa Crya, Alberta Attile, Arthura Saxona, Eugene Sandowa, Bernarr MacFadden, Max Sick (Maxick)7 , George Hackenschmidt, Sigmund Klein, Milo Steinborn i mnogi drugi (T. Tood, Tood, 1985., W. Kreamer, 2002) koji su svojim izgledom, nevjerojatno popularnim i atraktivnim nastupima u cirkusima i brojnim publikacijama 8 promovirali na prijelazu u 20. stoljeæe rad s teretima i pozitivne uèinke tereta na snagu, tjelesnu graðu i zdravlje ljudi. Navedeni autori u svojim izdanjima predstavljaju cijele komplekse vjebi za pojedine miiæne skupine i daju savjete iz vlastitog iskustva o tome na koji naèin i koliko vjebati s utezima. Najèeæe se radi o progresivnom treningu s optereæenjem. Meðutim, najvie se prostora ipak posveæuje naèinu izvoðenja, Iako se, istini za volju, u literaturi, ali vrlo sporadièno, mogu pronaæi tragovi kondicijskog vjebanja i primjene metoda kondicijske pripreme. Tako na primjer amerièki dravnik Benjamin Franklin 1786. godine pie u pismu svom prijatelju: «ivim dinamièno, ne pijem vino i svakodnevno vjebam s buæicama.» Èini se da je s buèicama vjebao najmanje 14 godina kad pie ovu reèenicu u pismu prijatelju. (T. Todd 1985., prema Van Doren, Carl. (1938). Benjamin Franklin. New York: The Viking Press.) 7 promovirao trenani sustav koji se sastojao od izometriènih miiænih kontrakcija, tvrdeæi da trening s teretima us porava osobu (W. (W. Kraemer, 2002.) 8 Sandow, E. (1894) Sandows system of physical training. London: Gale & Polden.; Sandow, E. (1897) Strength and how to obtain it. London: Gale & Polden.; Attila. A. (1903). The art of weightlifting and muscular development. London: The Health Culture Publishing Co.; Saxon, A. (1910). Textbook of weightlifting. London: Health and Strength, Ltd.; Maxic k. (1911). How to become a great athlete. London: Maxick and Saldo.; MacFaddem, B. (1912). MacFaddens Encyclopedia of Physical Culture. New York: Physical Culture Publishing. (prema T. Todd, 1985.) 6

36


tj. tehnici koju treba svladati prilikom vjebanja s utezima. Jedan od utjecajnijih protivnika protivnika podizanja tekih tereta u svrhu poveæanja snage bio je i William Blaikie koji 1879. izdaje izda je knjigu pod naslovom How to Get Strong and How to Stay So, London: The Health Culture Publishing Co. i zajedno s dr. Dudley A. Sargentom9 promovira koritenje submaksimalnog optereæenja i upotrebu utega malih teina (T. Tood, 1985.) Daljnje oblikovanje, usavravanje i usustavljivanje treninga rezultat je kritièke analize praktiènih pokuaja i teorijskih rasprava koje se javljaju u dotadanjem dotada njem tijeku razvoja kondicijskog i cjelokupnog sportskog treninga. treninga . Osnovni sadraji treninga ipak su u svojoj osnovi bili jednostavni i koristile su se posebne vjebe specifiène za odreðeni sport koje se primjenjuju svega nekoliko tjedana prije natjec anja. Primjerice u knjizi Butowskija iz 1910. godine Course on the History and Metodology of Physical Exercises autor govore æi o veslanju tvrdi kako je 15 do 20 dana dovoljno za postizanje «takvog savrenstva, kakvog su samo oni sposobni dostiæi nastojali smo produiti vrijeme tog treninga na 5 do 6 tjedana, ali se uvijek pokazivalo da mladi ljudi bre slabe nego to jaèaju.» (J. Pedemonte, 1986., eljaskov i Daeva, 2002. i Matveev, 1964. prema Butowskij, A. D. (1910). Course on the History and Metodology of Physical Exercises. Moscow, str. 32) Prema eljaskovu i Daevoj razvoj treninga u 20. stoljeæu moe se podijelit podijelitii u nekoliko razdoblja, pa tako imamo:

E M E T E Æ P O

3.1. Razdoblje od 1900. do 1920. godine To razdoblje okarakterizirano je znaèajnim napretkom praktiène djelatnosti i trenera i sportaa. U tom razdoblju dominiraju problemi metodike treninga. Metoda kontinuiranog rada javlja se kao najznaèajnija metoda treninga u tom razdoblju. Prevladava razmiljanje da se na treningu moraju pretrèavati due staze nego na natjecanju, ako se ele postiæi veæi uspjesi. Vjerovalo se da se time stjeèe viak snage, koji ostaje kao rezerva za fini u utrci. Sve to se tada znalo proizlazilo je iz iskustva. Ono to je dovelo do uspjeha bilo je cijenjeno i podravano. (Reindell, Roskamm, Gerschler, 1964.) U plivanju dominira metoda daljinskog plivanja. U tom razdoblju tjedno se trenira 2 do 3 puta. M. Murphy u svojoj knjizi «Atletski trening» 1913. godine prvi ozbiljnije razmatra pripremno razdoblje u atletici: «Gotovo u svim vjebanjima sportai trebaju posvetiti 8 do 10 tjedana treningu nitko ne bi trebao naporno trenirati due od 8 do 10 tjedana.» (M.S. Murphy, Atletski trening, berlinsko izdanje 1924. godine, str. 15) Preporuèa za srednje i dugoprugae trening krosa, a tijekom zimskih mjeseci preporuèa upotrebu nekih specijalnih pripremnih vjebi. (Matveev, 1964., Pedemonte, 1986.) Usprkos nedovoljnoj razvijenosti sporta u carskoj Rusiji B. Kotov izdaje 1916. ili 1917. godine knjigu «Olimpijski sport» u kojoj se prvi put jasno govori o neprekidnosti i razlièitim razdobljima (periodizaciji) trenanog procesa. Podijelio je trening u tri etape: opæi trening, pripremni trening i specifièni trening. Opæi trening kod Kotova (prema Pedemonte, 1986., Matveev, 1964.) ima za cilj razvoj dinog sustava i jaèanje miiæa. Ne utvrðuje se precizno vrijeme njegovog trajanja. Pripremni trening (6 do 8 tjedana ili vie) treba razviti snagu i izdrljivost upotrebom razlièitih vjebi. Specifièni trening namijenjen je pripremanju za izabranu sportsku granu do savrenstva i podijeljen je u dva dijela: prethodni trening treni ng (oko 4 tjedna) i osnovni trening (u veæini sluèajeva 4 tjedna ili vie). Kao to se uoèava kod Kotova uistinu nema ogranièenog ciklusa treninga. U Kotovljevoj sistematizaciji opæi trening ne ponavlja se ciklièno, ciklièn o, tj. ne predstavlja razdoblje u ciklusu treninga, veæ ve æ je poèetni trening, baza za poèetnike koji se usmjeravaju u sport. Kotov problem neprekidnosti treninga rjeava u skladu s teorijom i praksom svog vremena. On nije toliko za cjelogodinju sportsku specijalizaciju, koliko za neprekidno bavljenje vjebanjem tijekom cijele godine izmjenjivanjem «ljetnih» i «zimskih» sportova i primjene nekih specijalnih vjebi u «meðuzoni», prijelaznim razdobljima. Kotov brani sportsku univerzalnost, ne odrièuæi u potpunosti sportsku specijalizaciju. Kotov je ovakvim stavovima istupio protiv iroko rasprostranjene prakse ignoriranja svestrane pripreme uvoðenjem uvoðe njem neprekidnog bavljenja sportom i time je odigrao vrlo znaèajnu znaè ajnu ulogu u razvoju kondicijskog treninga.

jedan od velikana sportske znanosti; veæ 1879. godine zajedno s William Blaikiem radi nekoliko istraivanja o uèincima raznih naèina vjebanja i duine trajanja (6 do 9 mjeseci) na neka antropometrijska obiljeja (usp. Blaikie, W. (1879). How to Get Strong and How to Stay So, London: The Health Culture Publishing Co.) 9

37


E M E T E Æ P O

3.2. Razdoblje od 1920. do 1939. godine Ovo razdoblje okarakterizirano je znaèajnim z naèajnim napretkom u svim podruèjima drutva, pa tako i u sportu. Da lje se razvijaju teorija i metodika treninga koje se sada u znatnoj mjeri obogaæuju znanstvenim istraivanjima, a sport ulazi u iu interesa i drugih znanstvenih disciplina kao to su medicina, fiziologija, psihologija i druge znanosti. Sve to rezultira pojavom cjelovitih kola i sistema treninga kojima u temelju stoji metoda intervalnog treninga. Naroèito se istièe finska kola trèanja na srednje srednj e i duge pruge predvoðena predv oðena P. P. Nurmijem i V. V. Ritolom.10 Finski teoretièar Lauri Pihkala 1930. godine u knjizi «Atletika» 11 koja je nastala kao rezultat suradnje grupe poznatih struènjaka razlièitih zemalja Europe po prvi put opisuje metodu treninga koja se moe shvatiti kao intervalni naèin treniranja12 : «poveæanje izdrljivosti i brzine kod trkaèa na dugim prugama pruga ma moe se postiæi ne samo na raèun dugotrajnog neprekidnog trèanja, nego i ponavljanjem trèanja na kraæim dionicama brzim tempom s prekidima za odmor» Javljaju se i prve ozbiljne rasprave o treningu. V. Gorinevski «Znanstvene osnove treninga», 1922. bila je knjiga od temeljne vanosti zbog novih ideja o treningu kao pedagokom procesu koji ima svoje zakonitosti koje treba potivati. Naroèito naglaava kondicijsku pripremu kao temelj za daljnju specijalizaciju. G. Birsin u knjizi «Osnova treninga» iz 1925. godine tvrdi kako treba trenirati sukladno vladajuæim fiziolokim zakonitostima, govori o potrebi poveæanja volumena rada sukladno principu «optimalnog podraaja» i suprotstavlja se prevladavajuæem miljenju tog vremena o tetnosti umora. (Pedemonte, 1986., eljaskov i Daeva, 2002.) Godinji fond trenanih sati raste na 250-300 sati, tako da najbolji sportai poèinju trenirati 4-5 puta tjedno. K. Grantin u svom radu «Sadraji i opæe osnove planiranja procesa sportskog treninga» 1939. godine potpuno ocrtava ciklus treninga i, izmeðu ostalog, promovira ideju o tzv. maksimalnim maksimalnim trenanim optereæenjima. Kao rezultat toga godinji obim treninga krajem ovog razdoblja raste ra ste i premauje 500 sati treninga godinje i po prvi put se javljaju i dva treninga dnevno. Meðutim, Drugi svjetski rat je na pragu i prekida trenane aktivnosti sportaa i trenera, barem na neko vrijeme. (Matveev, 1964., eljaskov i Daeva, 2002.)

3.3. Razdoblje od Olimpijskih igara 1948. do Olimpijskih igara 1956. godine Razdoblje nakon Drugog svjetskog rata dijele u nekoliko faza. Tako prvu fazu èini razdoblje od Olimpijskih igara 1948. do Olimpijskih igara 1956. koje je okarakterizirano, prije svega, pojavom novih metoda razvoja kondicijskih sposobnosti sportaa. vedski struènjak G. Holmer 1945. razvija novu individualnu metodu treninga nazvanu fartlek - kontinuirano trèanje promjenjivog intenziteta u prirodnim uvjetima. (Reindell, Roskamm, Gerschler, 1964., eljaskov i Daeva, 2002.) Emil Zatopek i njegov trener G. Kerssenbrock èine daljnji korak ka intervalnom naèinu treniranja na taj naèin da poèinju trèati samo veliki broj (20, 30, 40, 60, a izmeðu Olimpijskih igara u Helsinkiju i Melburnu èak i 100 puta) dionica od 400 metara metar a visokog intenziteta s oporavkom od 45 sekundi sek undi tijekom kojih kaska dionicu od 200 metara. Zatopek je iskustveno potvrdio princip intervalnog trening u redovitim izmjenama trèanja na 400 metara i kaskanja na 200 metara. «Osnova njegovog uspjeha lei u svakodnevnom treningu. Po vjetru, kii, snijegu, vruæini, tijekom cijele godine, bez prestanka.» (izjava trenera G. Kerssenbrock prema Reindell, Roskamm, Gerschler, 1964.) Takvim kondicijskim treningom treningom E. Zatopek osvaja na Olimpijskim igrama 1948. i 1952. èetiri zlatne medalje pobijedivi dva puta u trci na 10 i jednom na 5 kilometara, te u maratonu. (Reindell, Roskamm, Gerschler, 1964., eljaskov i Daeva, 2002.) Periodizacije je bila u drugom planu sve dok se treniralo samo povremeno, ali s porastom porasto m broja sati treninga godinje i rastezanjem treninga tijekom cijele godine periodizacija postaje, i jo uvijek je, vruæa tema sportskoznanstvenih krugova. Po prvi put u takvoj godinjoj periodizaciji treninga javlja se pripremno razdoblje u kojem izrazito dominira kondicijska priprema pripre ma sportaa. Volumen Volumen treninga dostie 900 sati godinje i veæ se uredno trenira dva puta dnevno. Sportski i kondicijski trening gubi osobine prakticizma i intuitivizma i poèinje prevladavati znanstveni pristup analizi problema kondicijskog treninga i od tada se rezultati rez ultati znanstvenih istraivanja primjenjuju u tehnologiji pripreme vrhunskih sportaa. usp. eljaskov, C. Daeva, D. (2002). Osnove sportskog treninga. Sofija: Gera art., str. 62. Krümmel, C. (1930). Athletik. Ein Handbuch der lebenswichtigen Leibesübungen. München. 12 eljaskov i Daeva, 2002., prema N. Volkov, 1995.

10

11

38


3.4. Razdoblje od 1958. do 1970. godine Navedeno razdoblje obuhvaæa Olimpijske igre 1960., 1964. i 1968. godine. Dolazi do diferencijacije i ue specijalizacije u kondicijskoj pripremi. Trae se nove i uèinkovite metode treninga snage, brzine i izdrljivosti. Poèinje se primjenjivati izometrijski trening koji nakon objavljenih radova E. Müllera i T. Hettingera 1953. postaje vrlo popularan. Razvija se i trening s teretima koji polako poèinje nalaziti iroku primjenu u brojnim sportovima, iako jo uvijek ima otpora radu s teretima tere tima zbog starih i uvrijeenih razmiljanja raz miljanja kako rad s teretima smanjuje 13 miiæe i sportai postaju sporiji . R. Morgan i G. Adams u svojoj knjizi «Kruni trening», London, 1959. po prvi put predlau kruni trening kao uèinkovit naèin razvoja maksimalne snage. H. Tistl i D. Kausilmen uveli su izokinetièku metodu razvoja snage koja je doprinijela novom kvalitativnom skoku u razvoju maksimalne snage i naroèito snane izdrljivosti. Jedno od najveæih dostignuæa ove etape razvoja u metodici kondicijskog treninga je istraivanje koje su objavili V. Gerschler, H. Reindel i H. Rockam 1962. godine «Das Intervalltrainning». Urodilo Ur odilo je uvoðenjem «klasiènog integralnog treninga», a intervalna metoda treninga se potvrðuje kao najznaèajnija metoda rada u kondicijskoj pripremi sportaa. U ovom razdoblju probija se i jedna nova metoda treninga tzv. «kompleksni trening» kojeg je prvi uvelike primjenjivao Australac P. Cerutty s trkaèima na srednje i duge pruge. To je sustav treninga graðen na visokim zahtjevima prema funkcionalnim kvalitetama sportaa. U njegovim temeljima nalaze se brdski tereni za trèanje, trèanje , bilo pijesak (australske pjeèane dine), bilo trava, koji se svladavaju trèanjem fartleka povezani sa specifiènim vjebama za razvijanje maksimalne i eksplozivne snage. Vrlo slièan sustav treninga s velikim obimom trèanja tzv. «maratonsko trèanje» po brdovitom travnatom terenu teren u primjenjuju i Novozelanðanin A. Lydiard. Australski i Novozelandski atletièari na Olimpijskim igrama 1960., 1964. i 1968 ostvaruju velike uspjehe 14 . S Olimpijskim igrama u Meksiku 1968. godine javlja se i metoda «visinskog treninga» koji se prije i nakon Olimpijskih igara 1968. intenzivno istrauje i poèinje se redovito primjenjivati, naroèito u pripremnim razdobljima godinje periodizacije treninga.

E M E T E Æ P O

3.5. Razdoblje od 1970. do 1986. godine Ovo razdoblje je okarakterizirano snanim uplivom politike u sport koji kulminira blokovskim bojkotima Olimpijskih igara u Moskvi 1980. i Los Angelesu 1984. godine. Matematièko-statistièke metode definitivno ulaze na velika vrata u svijet sporta i zajedno s biomehanikom i informatikom snano se utjelovljuju u sportskoj znanosti, a u kondicijskom treningu nalaze praktiènu primjenu. Praktièna znanja i iskustva su veæ vrlo velika, a i znanstvena podloga je solidna i omoguæuje daljnju finu diferencijacijuu i usku specijalizaciju diferencijacij specijalizaciju u svim podruèjima sporta, pa i kondicijs kondicijske ke pripreme. Optereæenje se razumije kao sloeni sustav meðusobno uvjetovanih djelovanja, a ne kao mehanièki skup pojedinih komponenata. Optimalizacija djelovanja tog sustava vodi ka tzv. «kompleksnoj» ili «integralnoj» pripremi. «Ovisno od karaktera pojedinog sporta ili discipline, ta priprema ujedinjuje odgovarajuæe proporcije razlièitih varijanti ravnomjernih, promjenjivih promjenjivih i intervalnih radnji s naglaskom na snane, brzinske ili eksplozivne kvalitete natjecatelja. Primjena treninga na raznim mjestima i njegov kompleksni karakter vodi do visokih dostignuæa u raznim sportovima» (eljaskov i Daeva, 2002.). Metode oporavka postaju brojne, vrlo su kompleksne, visoko sofisticirane i stalno se usavravaju. To se naroèito odnosi na farmakologiju èiji razvoj dovodi sport i sportske djelatnike do ozbiljnih etièkih dvojbi i, kao i uvijek, neki popuste izazovu te dolazi do negativnih pojava koritenja nedozvoljenih stimulativnih sredstava. Na kunju je stavljena etiènost svakog sportaa i njegovog trenera. Uèinci kondicijskog treninga mogu se znatno poveæati i granice osobnih moguænosti lako se probijaju! Razdo blje u razvoju kondicijske pripreme nakon 1986. godine traje i danas. Cijeli svijet sporta, pa tako i kondicijska priprema, u posljednjih 25 godina suoèeni su s vie pitanja èiji su odgovori moda malo tei, ne doreèeniji ili dvosmisleniji. Komercijalizacija sporta. Doping. Etika. Olimpizam. Fair play. Ljudska genetika i sport. Globalizacija usp. Todd. T. (1985). The myth of muscle-bound lifter. NSCA Journal, 7(3): 37-41. i Todd, T., Todd A. (2001). Pioneers of Strength Research: The Legacy of Dr. Richard A. Berger. Journal of Strength and Conditioning Research, 15(3):275-278. 14 usp. eljaskov, C., Daeva, D. (2002). Osnove sportskog treninga. Sofija: Gera art., str. 68. 13

39


E M E T E Æ P O

4. ZAKLJUÈAK Analizirati razvoj promjena u metodama treninga, u filozofiji i pristupu treningu, kao i primjena znanstven ih teorija u treningu zasluuju panju i dublje razmatranje. Formiranje i usavravanje kondicijske pripreme je rezultat kritièke analize praktiènih pokuaja, teoretskih postavki i primjene znanstvenih dostignuæa. «Povijesni kontekst omoguæuje otkrivanje promjena u sadraju i strukturi, ciljevima i zadaæama, sredstvima i metodama osnovnih zakonitosti i karakternih crta sportskog treninga u svakoj novoj etapi njegova razvoja.» (eljaskov i Daeva, 2002.) Da bi bolje razumjeli, usvojili i provodili dananje metode kondicijskog treninga neophodno je poznavati njegov povijesni razvoj. Ukoliko shvatimo skupove uzroèno-posljediènih veza koje proizlaze iz povijesti i prihvatimo povijest ne kao skup godina i èinjenica, veæ kao skup svih moguæih iskustava koja nam mogu znatno pomoæi u naem radu jedino æemo tada na ispravni naèin shvatiti sve to se dogaða u sadanjem trenutak, ali i znati se nositi s dogaðajima koji zbog uzroèno-posljediènih veza tek slijede. Samo izraena elja za napretkom u struci navodi nas na iscrpna povijesna istraivanja.

5. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 10. 11.. 11

40

Blaikie,, W. Blaikie W. (1879). (1879). How to to Get Strong Strong and How How to Stay Stay So, London: London: The Healt Healthh Culture Culture Publish Publishing ing Co. Co. Filostr Filo strat. at. (1928). (1928). O trener trenerskoj skoj nauci nauci (prijev (prijevod od Bora Bora Jovanoviæ Jovanoviæ). ). Budapes Budapest: t: Stephane Stephaneum. um. Hoberman, Hoberm an, J. M. History History of the Science Science of Human Performa Performance nce in Sport. U: Encyclopedia Encyclopedia of Sports Sports Medicine Medicine and Science, T.D. Fahey (urednik). Internet Society for Sport Science: http://www.sportsci.org/encyc/index.html. 8. sijeènja 2003. Jajèeviæ, Z. (1997.). (1997.). Kratka Kratka povijest povijest tjelesnog tjelesnog vjebanja i porta. porta. Skripta. Skripta. Zagreb: Zagreb: Fakultet Fakultet za fizièku kulturu. Kramer, Krame r, W. J., Hakkine Hakkinen, n, K. (2002). (2002). Strengt Strengthh Training Training for for Sport. Sport. Blackwell Blackwell Scienc Sciencee Ltd. Kureliæ, Kure liæ, N. N. (1967). (1967). Osnovi Osnovi sporta sporta i sport sportskog skog trenin treninga. ga. Beogra Beograd: d: Sportska Sportska knjiga knjiga.. Matveev Matve ev,, L. P. P. (1966). (1966). Problemi Problemi periodizac periodizacije ije sportskog sportskog treninga. treninga. Beograd Beograd:: Jugoslavensk Jugoslavenskii zavod za fizièku fizièku kulturu. kulturu. Pedemonte, Pedemont e, J. (1986). (1986). Foundation Foundation of training training periodizati periodization on Part I: historical historical outline. outline. NSCA Journal, Journal, 8(3): 62-65. 62-65. Reindell, Reinde ll, H., Roskam Roskamm, m, H., Gersch Gerschler, ler, W. (1964). (1964). Intervalni Intervalni trening. trening. Beograd: Beograd: Sportska knjiga. Zagreb: Sportsk Sportskaa tampa. Todd. T. T. (1985). The myth of musclemuscle-bound bound lifter lifter.. NSCA Journal, Journal, 7(3): 7(3): 37-41. 37-41. eljaskov,, C., Daeva, D. (2002). eljaskov (2002). Osnove Osnove sportskog sportskog treninga. treninga. Sofija: Gera art. art.


MOTORIÈKA ZNANJA U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREME SPORTAA

E M E T E Æ P O

Duan Metiko1, Igor Jukiæ1, Goran Markoviæ1, Damir Sekuliæ2 Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu Fakultet prirodoslovno-matematièkih prirodoslovno-matematièkih znanosti i odgojnih podruèja Sveuèilita u Splitu 1

2

1. UVOD Dobro je poznato da se sustavnim uèenjem i usavravanjem ma koje svrhovite kretne strukture, to gibanje izvodi sve racionalnije i postaje sve uèinkovitije u smislu svoje osnovne namjene. To pravilo vrijedi i za jednostavne i za izrazito sloene motorièke akcije i njihove razlièite kombinacije. U osnovi ovog fenomena je proces permanentnog usavravanja motorièkog znanja, koje se iskazuje kroz formiranje sve preciznijeg i racionalnijeg, ali i sve sloenijeg i sofisticiranijeg «algoritma naredbi» to ukljuèuje i iskljuèuje mnogobrojne motorièke jedinice i na taj naèin sve uèinkovitije ostvaruje odreðeno gibanje. Za formiranje ovakvih «algoritama naredbi» odgovorne su mnogobrojne strukture u SS-u , ali i moguænosti i kapaciteti mnogih drugih organskih sustava. U tom smislu posebno su zanimljivi kapaciteti onih organskih sustava koji se izravno eksploatiraju pri kreta nju, a èije krajnje moguænosti predstavljaju i osnovna ogranièenja u formira nju takvih programa. Grubi i povrni uvid u svu sloenost programa naredbi, prema kojima se aktiviraju motorièke jedinice i izvodi neko gibanje , moe se steæi veæ iz vizualne analize elektromiografskih zapisa, bilo koje, pa i najjednostavnije kretne strukture, osobito ako se prikae aktivnost veæeg broja miiænih skupina. Jasno se moe uoèiti da tijekom izvoðenja analizirane kretne strukture, razlièite miiæne grupacije u razlièitom dinamièkom redoslijedu mijenjaju intenzitet svoje aktivnosti i na taj naèin omoguæuju izvoðenje datog gibanja. To praktièki znaèi da se u svakoj miiænoj grupi, pri spomenutoj dinamici mijenja i broj aktiviranih i deaktiviranih miiænih stanica, èijim radom upravljaju njima pripadajuæe ivèane stanice. Kako je dobro poznato da veæ u jednostavnim dinamièkim kretnim strukturama strukturama sudjeluje znatan broj miiænih grupa u funkciji agonista, sinergista, fiksatora i antagonista, èiji se aktivitet mijenja tijekom izvoðenja datog gibanja, lako je moguæe zamisliti koliko mora biti sloen «program» prema kojem se u svakom pojedinom trenutku aktivira ogroman broj razlièitih motorièkih jedinica, kako bi se u svakoj ukljuèenoj miiænoj grupaciji, u potrebnoj dinamici razvijala toèno odreðena velièina miiæne sile. Naravno da je za svaki dalji stupanj sloenosti kretnih struktura nuno formirati viestruko kompliciranije programe, prema kojima se tijekom odvijanja aktivnosti istovremeno regulira aktivitet nevjerojatno velikog broja motorièkih jedinica. Ipak usprkos izrazite kompleksnosti motorièkih motorièkih programa gibanja, ljudska su biæa sposobna nauèiti vrlo veliki broj takvih programa. Tijekom procesa uèenja i usavravanja motorièki programi mijenjaju svoju strukturu, poèevi od konstrukcije grubih obrisa, «algoritma naredbi» preko èitavog niza sve potpunijih i boljih etapnih rjeenja, da bi kroz proces stabilizacije stabiliz acije dosegnuli razinu visoke usavrenosti. usavrenos ti. To se naravno dogaða samo uz pretpostavku dugotrajnog i sustavnog trenanog procesa, koje provode kompetentni uèitelji u povoljnim radnim uvjetima. Za takve motorièke programe, u struènom i znanstvenom podruèju postoji veæ i broj pojmova istog ili sliènog znaèenja, kao na primjer; automatiziarana motorièka znanja, dinamièki stereotipi gibanja, visoko usavrena tehnièka i/ili tehnièko-taktièka znanja, fleksibilni i kruti kinetièki ili motorièki programi, ili prosto vjetine i navike. Potrebno je takoðer uoèiti da tijekom procesa izgradnje i usavravanja motorièkih programa sudjeluju mnoge spsobnosti i osobine, i to razlièito u razlièitim razliè itim fazama napredovanja. Tako se u fazi poèetne izvedbe «grubog okvira» motorièkog programa snano ukljuèuju kognitivne fuznkcije i motorièki faktori vieg reda, a osobito generalni faktor koordinacije, tako da o njihovom djelovanju ovisi stupanj efikasnosti izvoðenja datog motorièkog programa. Tijekom usavravanja strukture motorièkog programa, utjecaj spomenutih faktora se postupno smanjuje, a dimenzije nieg reda iz razlièitih segmenata antropolokog prostora, a osobito iz prostora motorièkih,

41

Duan Metiko, Igor Jukiæ, Goran Markoviæ, Damir Sekuliæ


E M E T E Æ P O

funkcionalnioh i morfolokih obiljeja, sve snanije se aktiviraju i na taj naèin izravno utjeèu na rezultate motorièkog gibanja. Tek u fazi stabilizacije dobro nauèenog motorièkog znanja, zavrava se i konaèna preraspodjela utjecaja ralièitih sposbnosti i osobina, pa o toj zadnjoj strukturi ovisi i efikasnost izvoðenja steèene vjetine. Vano je istaæi da se samo u realizaciji ovakvih (izuzetno visoko nauèenih i usavrenih) motorièkih znanja mogu eksploatirati svi resursi i potencijali antropolokih dimenzija osobe koja posjeduje takva znanja. To praktièki znaèi da o stupnju razvijenosti ovih spsobnosti i/ili osobina koje su u najveæoj mjeri aktivirane tijekom realizacije nekog automatiziranog motorièkog programa ovisi i uèinkovitost izvoðenja takvog programa. Istovremeno je takvo, tehnièki usavreno motorièko znanje, najracionalnije to se tièe energetskog i informacijskog napora  najuèinkovitije u odnosu na aktualnu namjenu takvog gibanja, ali i najmanje rizièno u odnosu na moguæe ozlijede. Zbog toga nije èudno to kompetentni treneri stalno nastoje poveæati fond vjetina i navika kod svojih sportaa, i to kako onih koje se izravno iz ravno koriste u natjecanjima, tako i onih koje se koriste u svim vrstama i oblicima trenanih aktivnosti.

2. NEKA OBILJEJA SADRAJA KONDICIJSKE PRIPREME

42

U fizièkoj (kondicijskoj) pripremi sportaa koristi se velik broj razlièitih vjebi, koje su odabrane po kriteriju njihove potencijalne uèinkovitosti u pogledu razvoja i/ili odravanja funkcionalnih, motorièkih i promjenjivih morofolokih obiljeja sportaa. Sve moguæe kretne strukture i njihove razlièite kombinacije koje se najèeæe koriste, mogu se, sa aspekta osnovne problematike obog rada, uvjetno razvrstati u dvije skupine koje se meðusobno razlikuju prema broju aktiviranih antropolokih mehanizama tijekom izvoðenja tih motorièkih aktivnosti. U prvu skupinu kineziolokih sadraja mogu se uvrstiti sve one kretne strukture str ukture i njihove kombinacije pri èijem izvoðenju se, u vrlo znaèajnom iznosu u odnosu na maksimalne potencijale, aktiviraju barem dvije ili vie dimenzija iz podruèja funkcionalnih, motorièkih i morfolokih obiljeja. obilje ja. Iako se pri izvoðenju takvih aktivnosti èesto u znaèajnoj mjeri aktiviraju i dimenzije iz drugih segmenata antropolokog prostora, kao to su na pr imjer, konativne ili kognitivne dimenzije, za ostvarenje ciljeva fizièke pripreme, nuno je da su takve motorièke aktivnosti snano saturirane djelovanjem mehanizama iz podruèja funkcionalnih, motorièkih i morfolokih obiljeja. Zajednièka karakteristika svih kineziolokih sadraja iz ove skupine jest njihov visoki kompleksitet, koji pak, otvara moguænost da se pod povoljnim trenanim uvjetima, ali i uz djelovanje prirodnih sila rasta i razvoja, osiguraju viestruki transformacijski efekti. Osim toga, samo se ovakvim sadrajima mogu poticati i ostvarivati promjene viih regulacijskih i integracijskih mehanizama u podruèju motorièkih spsobnosti. To su one motorièke dimenzije koje usklaðuju i aktiviraju aktivnost primarnih motorièkih spsobnosti pri realizaciji svih sloenih motorièkih reakcija, pa su zbog toga, naravno, od izuzetne vanosti i za najveæi broj sportskih disciplina. Kako je moguænost znaèajnijih promjena motorièkih faktora vieg reda najveæa u najranijem periodu ukljuèivanja djece u sportske aktivnosti (Weineck 2000), a takvo povoljno stanje traje samo do poèetka intenzivnih psihosomatskih pubertetskih proimjena (Malina i Bouchard, 1991), logièno je da se u kondicijskim treninzima s djecom sportaima dominantno upotrebljavaju sadraji visokog kompleksiteta. U ovu skupinu, prije svega, spadaju svi prirodni oblici kretanja i sve aktivnosti koje su zasnovane na tim kretnim strukturama, kao to su poligoni prepreka i sve tafetne i elementarne igre. Ovom skupu mogu se pridruiti i elementarni oblici kretanja iz razlièitih sportskih disciplina. Vrlo je vjerojatno da bi i primjena nekih «suvremenih» aktivnosti u kojima se izrazito snano aktiviraju faktori ravnotee i koordinacije (skijanje, klizanje, rolanje, vonja bicikla, romobila, skatea, i sl.) znaèajno doprinosilo ostvarenju bitnih ciljeva fiz ièke pripreme mladih sportaa. U drugu skupinu sadraja fizièke pripreme mogu se uvrstiti sve one kretne strukture i njihove kombinacije pri èijem se izvoðenju dominantno aktivira samo jedna primarna dimenzija, ireg ili ueg opsega regulacije, iz sfere funkcionalnih, motorièkih i promjenjivih morfolokih dimenzija sportaa. Pri izvoðenju ovih aktivnosti uèeæe manjeg ili veæeg broja ostalih antropolokih dimenzija je sekundarno i bez znaèajnijeg utjecaja na uèinkovitost izvoðenja vjebi. Zbog toga sve kretne strukture iz ove skupine mogu se tretirati kao motorièke aktivnosti niskog kompleksiteta. Ova zajednièka karakteristika osigurava moguænost da se dominantno aktivirana dimenzija iskoritava pri izvoðenju vjebi u cjelokupnom rasponu od male do maksimalne njene moguænosti i to po intenzitetu, ali i po trajanju. Upravo na tim moguænostima zasniva se uèinkovitost planiranja, programiranja i kontrole razvoja i/ili odravanja veæine funkcionalnih, motorièkih i promjenjivih morfolokih


obiljeja sportaa. U osnovi u ovoj se skupini nalaze vjebe koje su preuzete iz velikog broja najrazlièitijih sportskih disciplina (atletika, dizanje utega, sportske igre, i sl.), kao to su razlièiti oblici skokova, poskoka, sprinteva, promjena smjera i brzine kretanja, tehnika dizanja utega, bacanja i sl. Isto tako, u zadnje vrijeme sve se vie pojavljuju vjebe koje nisu karakteristiène za pojedine sportove i sportske discipline, ali koje zbog svojih kineziolokih, biomehanièkih i energetskih obiljeja, imaju potencijalnu transformacijsku moæ u pogledu kondicijske pripreme i ciljanog djelovanja na pojedine segmente motorièkog, funkcionalnog ili morfolokog prostora (razlièite platforme za odravanje ravnotee, swiss-ball lopte za vjebanje, trampolin, i sl.). Vano je napomenuti kako se vjebe preuzete iz sportskih disciplina i pojedinih sportskih igara trebaju potpuno metodièki upoznati, u èemu su bez sumnje najbolje educirani upravo treneri pojedinih sportskih disiplina. Stoga u tom pogledu treba od njih i nauèiti sve karakteristike pojedine vjebe te s njima neprestano izmjenjivati iskustva po pitanju tehnièke kvalitete usvojenosti pojedinog elementa koji se koristi. Danas je dobro poznato da se vrhunska sportska dostignuæa ne mogu niti zamisliti bez visoko razvijenih odreðenih funkcionalnih, motorièkih i morfolokih karakteristika, a upravo te se karakteristike mogu najefikasnije mijenjati primjenom vjebi niskog kompleksiteta. Kretne strukture niskog kompleksiteta koriste se relativno malo u fizièkoj pripremi djece sportaa u periodu njihova razvoja do puberteta. Osim u iznimnim sluèajevima, ove se vjebe, u pravilu, koriste na informativnoj razini, tj. s naglaskom na uèenje pravilne tehnike izvoðenja vjebi. Njihova znaèajnija upotreba zapoèinje u dobi puberteta, ali i tamo se volumen optereæenja, i to prvenstveno kod koordinacijskih kretnih struktura, odreðuje informacijskim, a ne energetskim komponentama. Tek se nakon puberteta vjebe iz ove skupine poèinju upotrebljavati za razvoj pojedinaènih antropolokih obiljeja, to im je i osnovna svrha. Tijekom èitave aktivne sportske karijere, dakle kroz relativno re lativno dugi vremenski period, upravo su vjebe niskog kompleksiteta glavni sadraji fizièke pripreme sportaa. Mora se, meðutim, istaknuti da su moguænosti organizma u pogledu brzine razvoja pojedinih spsobnosti i osobina relativno male. Stoga se znaèajniji razvoj sposobnosti moe ostvarivati samo pod uvjetom da se kroz dui vremenski period sustavno i u dugaè kom nizu vremenski bliskih trenanih jedinica dovoljno dugog trajanja te uz dovoljno visok intenzitet, stimulira svaka pojedina dimenzija koja se eli mijenjati. To zapravo znaèi da se u svakom pojedinaènom kondicijskom treningu samo manji broj dimenzija moe aktivirati uz dostatni volumen energetskog optereæenja (Zatsiorski, 1995). Iz svega iznesenog jasno proizilazi da se optimalni razvoj svih potrebnih dimenzija nekog sportaa moe ostvarivati samo kroz viegodinji struèno i racionalno programirani proces fizièke pripreme (Bompa ( Bompa 2000). Osim navedenih èimbenika koji ogranièavaju transformacijske efekte fizièke pripreme, postoje jo neki faktori koji bitno doprinose ili pak znatno ogranièavaju ukupne rezultate treninga. Jedan od takvih èimbenika, o kojem se èesto ne vodi dovoljno raèuna, iako moda u najveæoj mjeri utjeèe na velièinu moguæih kvantitativnih promjena antropolokih dimenzija, jest razina tzv. tehnièkog znanja izvoðenja vjebi.

E M E T E Æ P O

3. UTJECAJ TEHNIKE IZVOÐENJA VJEBI NA TRENANE EFEKTE FIZIÈKE PRIPREME Svim kineziolozima je dobro poznato da svaka svrhovita kretna struktura ima svoju optimalnu tehniku izvoðenja u kojoj se najracionalnije iskoritavaju sveukupni potencijali subjekta uz istovremenu izrazito visoku uèinkovitost u ostvarivanju ciljeva same aktivnosti. Zbog toga se u sportu neprestano radi na usavravanjuu specifiènih kretnih struktura, jer je tehnièka komponenta gibanja bitan èimbenik sportske uspjenosti. Potpuno na istim postavkama zasnovana su promiljanja o izravnoj vezi izmeðu stupnja usvojenosti tehnike izvoðenja vjebi koje se izvode u fizièkoj pripremi sportaa i njihove potencijalne ili aktua lne transformacijske moæi glede razvoja pojedinaènih, funkcionalnih, fun kcionalnih, motorièkih i morfolokih obiljeja sportaa. Neosporna je èinjenica da tijekom uèenja razlièitih vjebi namjenjenih razvoju odreðenih dimenzija rastu i kvantitativni pokazatelji uspjenosti u tim vjebama. To se u svim vjebama dogaða prije svega zato to se sustavnim iteracijama sve vie usavravaju motorièki programi gibanja koji, s jedne strane, sve vie racionaliziraju kako aktivitet u miiænom sustavu, tako i aktivitet onih antropolokih dimenzija koje nemaju znaèajni utjecaj utjec aj na dotiène vjebe, a istodobno omoguæuju sve snaniju aktivnost dominantnoj dimenziji. Tako se ostvaruje sve veæa moguænost da se pri izvoðenju svake pojedinaène vjebe sve intenzivnije aktivira i kroz rezultat manifestira upravo ona sposobnost ili osobina za koju je vjeba i oblikovana. Na temelju svega sve ga iznesenog, moguæe je zakljuèiti da se u samo tehnièki dobro nauèenim nauèen im vjebama mogu u dovoljnoj mjeri aktivirati ukupni potencijali pote ncijali pojedinaènih ciljanih antropolokih dimenzija. dimenz ija. Tako

43

Duan Metiko, Igor Jukiæ, Goran Markoviæ, Damir Sekuliæ


E M E T E Æ P O

44

se naprimjer visoki pa i maksimalni potencijal sustava za transport kisika, tj aerobnog kapaciteta, kapac iteta, mogu aktivirati samo u onim vjebama izdrljivosti aerobnog tipa koje se izvode na temelju visokoautomatiziranih motorièkih programa i koji maksimiziraju funkciju transporta kisika, a minimiziraju djelovanje svih restriktora te funkcije. Praktièki to znaèi da su u danom trenutku za razvoj izdrljivosti izdr ljivosti aerobnog tipa najbolje one vjebe iz skupa svih pogodnih sadaja koje vjebaè najbolje poznaje, tj. za koje ima najbolje motorièke programe. Naime, samo æe se u takvim vjebama moæi ostvarivati poticajni volumeni optereæenja uz najmanje popratne tetne posljedice. Za razvoj eksplozivne snage, u danom vremenu najbolje su one vjebe koje se izvode na temelju usavrenih motorièkih programa koji omoguæuju najveæu eksploataciju ukupnih potencijala eksplozivne snage subjekta, jer æe primjenom tih vjebi moæi znantno sigurnije ostvarivati dovoljan volumen optereæe nja koji je nuan za poticanje razvoja. Potpuno ista pravila vrijede i za sve ostale vjebe koje su namjenjene razvoju pojedinaènih funkcionalnih, motorièkih i morfolokih obiljeja sportaa. Tako na primjer vjebe za razvoj repetitivne snage trebaju zadovoljavati karakteristiène zahtjeve kao to su: I. maksim maksimalna alna ukljuèenost ukljuèenost svih svih miiænih miiænih skupina skupina koji aktivno aktivno sudjeluju sudjeluju u izvoðenju izvoðenju kretne kretne strukture strukture (agonisti, (agonisti, sinergisti i fiksatori) i II. krajn krajnje je minimizirat minimiziratii utjecaj antagonis antagonistièki tièkihh skupina u istim vjebama vjebama Kod vjebi fleksibilnosti (osim nekih PNF tehnika istezanja) treba voditi raèuna o tome da se se u svim razinama i poloajima istezanja postigne apsolutna iskljuèenost «refleksa istezanja», koja potom omoguæava postizanje maksimalnih amplituda pokreta i rezultira poveæanjem fleksibilnosti.Vjebe koje se koriste za razvoj brzine trebaju biti usvojene na izuzetno visokoj razini, ali isto tako treba zadovoljiti i kriterije koji su prethodno navedeni za vjebe repetitivne snage. Dakle, nuno je, ali na vioj i kompleksnijoj razini, pravilno ukljuèivati i iskljuèivati miiæne skupine koje sudjeluju u izvoðenju zadane kretne strukture. Sve ove konstatacije, naravno, ne znaèe da se u fizièkoj pripremi treba jako reducira ti broj vjebi, nego da se mora raèunati s tim da æe se znantna kolièina vremena trebati utroiti na procese uèenja i usavravanja tih kretnih struktura prije nego se one poènu upotrebljavati u razvojne raz vojne svrhe. To, meðutim, nije uzalud utroeno vrijeme kako bi se moglo pomisliti. Naime, tijekom procesa uèenja i usavravanja vri se proces adaptacije svih organskih sustava koji su ukljuèeni pri realizaciji konkretne vjebe, a to je takoðer nuna pretpostavka za primjenu te vjebe za trenane svrhe. U suvremenim trenanim procesima sve vie se tei uporabi to veæeg broja objektivnih pokazatelja koji pokazuju treneru i sportau koliki su parametri optereæenosti organizma tijekom treninga. Ova je tendencija neosporno izuzetno znaèajna i korisna, jer omoguæuje trenerima sve bolje uvjete za pouzdanije planiranje, programiranje i kontrolu tijeka trenanih procesa. Meðutim, u odreðivanju parametara volumena optereæenja najznaèajniju najznaèa jniju ulogu ima visoko struèno kompetentno kompetentno znanje trenera, njegovo struèno, ali i vlastito trenano iskustvo i sposobnost uoèavanja svih pokazatelja trenutaènog psiho-fizièkog stanja svih sportaa koji su na treningu. Zbog toga su, po miljenju autora ovog teksta, svi dostupni objektivni parametri koji neposredno pokazuju ili omoguæuju procjenu velièina energetskog optereæenja sportaa tijekom konkretnog treninga, samo grubi, mada bez sumnje izuzetno koristan teoretski «okvir» koji pomae treneru da to bolje kontrolira aktualnu optereæenost sportaa tijekom konkretnog treninga. U kondicijskim trenanim procesima na svakom pojedinaènom treningu i to u svim vrstama kondicijske pripreme znanje i iskustvo trenera je nezamjenjivi èimbenik u odreðivanju trenutaèno primjenjivih velièina svih parametara volumena optereæenja za svakog pojedinaènog sportaa. Kompetentni trener fizièke pripreme trenutaèno kontrolira i odreðuje visoke parametre volumena optereæenja na temelju potpuno subjektivnog kriterija, i to u prvom redu na temelju subjektivne procjene pravilnosti izvoðenja kretne struktrue koju trenutaèno izvodi sporta. Taj je kriterij posebno vaan u svim treninzima u kojima se planira dosezanje maksimalnih vrijednosti intenziteta intenziteta ili trajanja. U protivnom, zanemarivanjem tog kriterija ostvaruju se realne pretpostavke za moguæe tetne efekte. Naime, pri izvoðenju vjebi gdje se zahtjeva visok ili maksimalan intenzitet ili trajanje, realna opasnost od ozljeda maksimalno aktiviranih organskih sustava eksponencijalno raste s velièinom odstupanja od tehnièki ispravnog motorièkog gibanja. To praktièki znaèi da èim trener primjeti da se kod sportaa ispravnost tehnike poèinje naruavati, s daljim izvoðenjem vjebe treba prekinuti ili se parametri optereæenja trebaju nuno smanjiti. Ekspertno znanje trenera fizièke pripreme je najvaniji i najpouzdaniji instrumentarij za odreðivanje svih parametara volumena


optereæenja u svakom treningu. To stoga to se samo na osnovu takvog znanja mogu ostvarivati volumeni optereæenja koji su tog trenutka primjereni svakom sportau koji vjeba pod njegovom kontrolom. Naime, kondicijskii trener podeava optereæenja kod sportaa na temelju sveukupne integralne obrade svih informacija kondicijsk koje su relevantne za trenutaène moguænosti sportaa, a to je bez sumnje najvaniji èimbenik za usklaðivanje planiranih parametara parame tara volumena optereæenja s onima koji su u danom vremenu moguæi i poeljni. Trener mora, prije svega, dobro poznavati sportae i sve njihove moguænosti, a prije svakog treninga mora utvrditi u kakvom su trenutaènom stanju, uzimajuæi u obzir sve objektivne èimbenike, ka o to su npr. eventulane manje ozljede i moguæe posljedice prethodnih treninga, ali takoðer i subjektivnu spre mnost sportaa za trenane napore.Na kraju treba jo jednom naglasiti da je u fizièkoj pripremi sportaa, stupanj tehnièke ispravnosti izvoðenja vjebi najvaniji kriterij za odreðivanje parametara volumena optereæenja. To je ujedno i jedina univerzalna vrijednosna skala koja omoguæuje precizno rangiranje potencijalnih i aktualnih trenanih moguænosti svih sportaa, bez obzira na njihove meðusobne razlike u antropolokom statusu.

E M E T E Æ P O

4. ZAKLJUÈAK Iz svega navedenog moe se zakljuèiti kako se u osnovi primjene najrazlièitijih sadraja kondicijske pripreme sportaa, nalazi potreba za visokom razinom nauèenosti i usavrenosti svih trenanih sadraja koji su potencijalno korisni i od kojih se moe oèekivati odreðeni transformacijski efekt. Dakle, bez obzira o kojem se trenanom sadraju radi, osnovni preduvjet svrsishodne primjene nalazi se u visokoj razini usavrenosti kretne strukture (ili vie kretnih struktura) koja se nalazi u osonovi trenanog sadraja. Razlozi za ovu tvrdnju mogu se sagledati kroz slijedeæe toèke: a) Karakteri Karakteristika stika svih procesa procesa uèenja uèenja i usavravanja usavravanja motorièkih motorièkih znanja znanja je moguænost moguænost izravnog pozitivn pozitivnog og djelovanja na motorièke faktore vieg reda, ali i na motorièke sposobnosti koje se ge neralno nalaze u osnovi kvalitetnog «opæeg» motorièkog funkcioniranja, kao to su koordinacija, ravnotea i preciznost. Na navedene sposobnosti i dimenzije gotovo je iskljuèivo moguæe djelovati djelovat i samo primjenom sadraja visokog kompleksiteta, i to najefikasnije upravo u fazi njihovog usvajanja (uèenja) i usavravanja (uvjebavanja), to nesumnjivo ima samo pozitivne posljedice na ukupni razvoj sportaa. b) Samo visoka visoka postignuta postignuta razina motorièko motorièkogg znanja moe moe se potom primjenjiv primjenjivati ati u uvjetima uvjetima koji osiguravaj osiguravajuu trenanu uèinkovitost, u smislu ciljane transformacije pojedinih segmenata motorièkog, funkcionalnog, ali i generalno antropolokog statusa, jer se samo na taj naèin moe u punom rasponu angaiati ciljanu motorièku i/ili funkcionalnu spsobnost. c) Upotrebl Upotrebljavati javati trenane trenane sadraje sadraje na niskoj razini razini usvojenosti usvojenosti znanja znanja nije opravdano opravdano iz iz dva razloga: niska razina znanja limitirajuæi je faktor u moguænosti primjene odgovarajuæih volumena optereæenja  od kojih se u kranjoj liniji mogu oèekivati transformacijski transformac ijski efekti; ukoliko se forsirana optereæenja koriste, a razina znanja nije zadovoljavajuæa, rizik ozljeðivanja sportaa je puno veæi. ●

●

5. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5.

Bompa T. (2000 Bompa (2000). ). Total Total train training ing for for young champ champions ions.. Human Human Kinetic Kinetics, s, Champa Champaign, ign, IL. IL. Findak, V. D. Metiko Metiko, , M. Mrakov Mrakoviæ, iæ, B. B. Neljak, Neljak, F. F. Prot (1998). Motor Motorièka ièka znanja. znanja. Zagreb, FFK. Malina, R., C. C. Bouchard Bouchard (1991). (1991). Growth, maturat maturation ion and physical activit activity. y. Human Kinetics, Kinetics, Champai Champaign gn , IL. Wein eineck eck,, J. (2000) (2000).. Optima Optimales les train training ing.. Spitta Spitta Verl Verlag, ag, Erlan Erlangen. gen. Zatsiors Zats iorski, ki, V. V. M. (1995). (1995). Science Science and practise practise of streng strength th training training.. Human Kineti Kinetics, cs, Champai Champaign, gn, IL.

45

Dragan Milanoviæ, Igor Jukiæ, Sanja imek INTEGRATIVNI PRISTUP U MODELIRANJU KONDICIJSKE, TEHNIÈKE I TAKTIÈKE PRIPREME SPORTAA

E M E T E Æ P O

INTEGRATIVNI PRISTUP U MODELIRANJU KONDICIJSKE, TEHNIÈKE I TAKTIÈKE PRIPREME SPORTAA Dragan Milanoviæ1, Igor Jukiæ1, Sanja imek2 Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu studentica poslijediplomskog studija Kineziolokog fakulteta Sveuèilita u Zagrebu 1

2

1. UVOD Tijekom natjecateljske aktivnosti kondicijska, tehnièka, taktièka i ostali dijelovi pripremljenosti sportaa Tijekom predstavljaju sloenu, integriranu cjelinu i nikada se ne ispoljavaju izolirano. tovie, svaki od dijelova pripremljenosti u nekoj mjeri ovisi od razine i strukture drugih pa na taj naèin svi zajedno utjeèu na postizanje visokih sportskih rezultata 3,4,6,7,9. Primjerice, tehnièka pripremljenost sportaa ovisi o razini funkcionalnih i motorièkih sposobnosti kao to su npr. snaga, brzina, izdrljivost, fleksibilnost, koordinacija i druge. Samo dobra tehnièka pripremljenost omoguæit æe potpuno ispoljavanje ovih kondicijskih sposobnosti u treningu i natjecanju. natjeca nju. Istodobno razina i struktura npr. specifiène izdrljivosti tijesno je povezana s ekonomiènoæu tehnike, s razvojem specifiènih psihièkih osobina kao to su tolerancija optereæenja i umora i sposobnoæu realizacije jednostavnih i sloenih taktièkih zadaæa u natjecateljskim uvjetima. Nadalje, efikasnost nauèenih taktièkih rjeenja uvjetovana je odgovarajuæim kondicijskim sposobnostima i s druge strane sposobnostima sportaa za prijem, obradu i koritenje taktièkih informacija, informacija, njegovom odluènoæu i brzinom pronalaenja odgovora na taktièke probleme igre. Integralna pripremljenost omoguæuje povezivanje svih sposobnosti, znanja i osobina tijekom natjecateljske aktivnosti. Usklaðivanje svih elemenata kondicijske, tehnièke, taktièke i psihièke pripreme predstavlja najvaniji dio sportske prilagodbe za uspjeno sudjelovanje na natjecanjima. Ne smije se dogoditi da se sposobnosti, osobine i znanja koje su funkcionirale u nekom odijeljenom segmentu pripreme ne pojave u natjecateljskoj aktivnosti, odnosno da nisu u njoj integrirane. Sintetièki odnosno situacijski naèin treniranja veæ tijekom treninga objedinjuje pojedinaène èinioce u jedinstvenu i neponovljivu natjecateljsku efikasnost. Zbog toga je ova metoda treniranja najbolji naèin integralnog usavravanja sportaa. Povezanost razlièitih vrsta pripremljenosti uvjetuje potrebu suvremenog pristupa u modeliranju metodièkih postupaka i programiranju kondicijske, tehnièke i taktièke pripreme u viegodinjem i jednogodinjem ciklusu treninga.

2. DEFINICIJE I KARAKTERISTIKE KONDICIJSKE, TEHNIÈKE I TAKTIÈKE PRIPREME 2.1. Kondicijska priprema sportaa

46

Kondicijska priprema sportaa usmjerena je na razvoj funkcionalnih funkc ionalnih (aerobne i anaerobne) i motorièkih (snaga, brzina, izdrljivost, gibljivost, koordinacija, agilnost, preciznost i ravnotea) sposobnosti 2,4,7,8. U programu kondicijske pripreme sportaa najveæu pozornost valja pokloniti onim kondicijskim sposobnostima od kojih najvie ovisi uspjenost u konkretnom sportu. Odgovarajuæi trening za razvoj tako definiranog kompleksa sposobnosti rasporeðen je u pripremnom i u natjecateljskom natjecateljsk om razdoblju u skladu sa zakonitostima prepokrivanja optereæenja i razvojnim karakteristikama sportske forme. O efikasnom izboru vjebi, optereæenja i metoda trenanog rada ovise konaèni efekti s tim da tako definiran program kondicijskog treninga mora uvijek odgovoriti na postavljene ciljeve svakog ciklusa. Na kondicijske sposobnosti moe se djelovati analitièki - usavravajuæi svaku posebno ili sintetièki objedinjavajuæi vie njih u jedinstvenu kondicijsku pripremljenost 4,8. Analitièki je opravdano djelovati ukoliko sporta ili skupina sportaa pokazuje izrazit deficit u razvijenosti odreðene sposobnosti ili kretne karakteristike, dok je u svakom drugom sluèaju daleko efikasnije ef ikasnije kondicijskom treningu pristupiti sintetièki.


Razvoj funkcionalnih i motorièkih sposobnosti sportaa treba stalno kontrolirati. Treneri moraju imati odgovarajuæu dokumentaciju o provedenim kondicijskim treninzima to æe osigurati ponavljanje uspjenih trenanih ciklusa i postignutih natjecateljskih rezultata.

2.2. Tehnièka Tehnièka priprema sportaa s portaa

E M E T E Æ P O

Zadaæa tehnièke pripreme sportaa svodi se na uèenje struktura kretanja u konkretnom sportu do razine stabilizirane i automatizirane izvedbe tehnièkih elemenata. Tehnièka pripremljenost javlja se kao rezultat primjene programa tehnièke pripreme. Ona se ne smije promatrati izolirano veæ kao nedjeljivi dio cjelokupnog trenanog procesa u kojem je tehnièka priprema i program njenoga razvoja u uskoj vezi sa sportaevim kondicijskim i psihièkim moguænostima, te s razinom njegovih taktièkih znanja 3,7,8. Proces uèenja tehnike u svezi je s prijemom, obradom i koritenjem osnovnih i dopunskih informacija. Ove informacije pomau stvaranju predodbe o izvedbi kretanja ili pruaju informacije o pogrekama koje su uèinjene tijekom izvedbe nekog tehnièkog elementa. Ponavljanje tehnièkih zadataka uz stalnu kontrolu izvedbe znaèajno doprinosi uèvræivanju potrebne razine tehnièkog djelovanja u konkretnom sportu.

2.3. Taktièka Taktièka priprema pripre ma sportaa Taktièka priprema je usmjerena na uèenje i usavravanje motorièkih znanja o vrstama, oblicima i naèinima djelovanja tijekom situacijskog treninga i natjecanja u jednostavnim i sloenim taktièkim situacijama. Kao rezultat taktièke pripreme javlja se taktièka pripremljenost koja sportau omoguæuje da prepozna taktièku situaciju i da pronaðe odgovarajuæa rjeenja za taktièke probleme. Ona mora biti u skladu sa individualnim osobitostima sportaa i vanjskim okolnostima u kojima se natjecanje odvija. Taktièko djelovanje u tijesnoj je svezi s kondicijskom i tehnièkom pripremljenoæu. Ove komponente sportske forme daju presudan peèat uspjenom taktièkom djelovanju.

3. POVEZANOST KONDICIJSKE, TEHNIÈKE I TAKTIÈKE PRIPREME Kondicijska, tehnièka i taktièka pripremljenost jednog sportaa su osnovni èinioci njegove ukupne efikasnosti. Èinjenica je da se slabosti u jednom podruèju vrlo teko mogu nadoknaditi odnosno kompenzirati viom razinom u drugom podruèju pripremljenosti. to je via razina sportske pripremljenosti manje se mogu nadoknaditi nedostaci u nekom od podruèja integrirane pripremljenosti. Kondicija, tehnika i taktika se mogu definirati, mjeriti i razvijati izolirano, ali u uvjetima natjecanja ove tri komponente sportaeve pripremljenosti nastupaju zajedno uvijek sinergijski to znaèi da ukupnu akcijsku efikasnost sportaa ne èini jednostavna suma ovih komponenata nego njihova interakcija daje kvalitetu vie.

3.1. Povezanost kondicijske i tehnièke pripreme Utjecaj kondicijskih sposobnosti na tehniku kretanja sportaa Funkcionalne i motorièke sposobnosti neophodni su preduvjeti za svaku vrstu ljudskog kretanja pa sukladno tome i za svaku vrstu sportske aktivnosti. Trajanje, kolièina, jaèina, broj ponavljanja razlièitih struktura kretanja odreðuju vanost pojedinih kondicijskih sposobnosti. to je sportska aktivnost sloenija u njoj nastupa veæi broj razlièitih funkcionalnih i motorièkih sposobnosti. Izvedba tehnièkih elemenata u pojedinim sportskim granama zahtijeva sasvim odreðenu razinu i strukturu kondicijskih sposobnosti 2,4. Tako naprimjer dobra pokretljivost trupa i snana muskulatura nogu omoguæuju izvoðenje uspjenih finti u sportskim igrama. Dobra pokretljivost skoènog zgloba omoguæuje precizniji i snaniji udarac u nogometu ili karateu. Veæa gibljivost u pojedinim topolokim regijama tijela i visoka razina opæih koordinacijskih sposobnosti omoguæit æe kvalitetnije izvoðen je sloenijih motorièkih aktivnosti s promjenom pravca i brzine kreta nja. Visoka razina eksplozivne snage tipa skoènosti, sprinta i bacanja utjecat æe na efikasnije izvoðenje struktura kretanja bez i s loptom u sportskim igrama, ali naravno i u atletskim skokovima i bacanjima. Opæa i specif ièna izdrljivost omoguæit æe efikasno suprotstavljanje umoru i utjecat æe na visoku efikasnost izvedbe tehnièkih elemenata u svim dijelovima tijeka natjecanja. Dobra kondicijska pripremljenost prolongirat æe pojavu lokalnih umora i umora CS-a pa tako i do smanjenja broja motorièkih pogreaka u izvoðenju tehnièkih zadataka. 47


E M E T E Æ P O

Utjecaj tehnike na koritenje kondicijskih sposobnosti Tehnièka znanja omoguæavaju racionalno koritenje biolokih potencijala sportaa. To znaèi da kvaliteta trkaèeg koraka, skoka, bacanja, promjene pravca kretanja i drugih sportskih tehnika znaèajno doprinosi racionalnijem koritenja steèenih kapaciteta snage, brzine, agilnosti, gibljivosti, izdrljivosti i drugih kondicijskih sposobnosti. Razina tehnièke izvedbe pojedinih struktura kretanja ima veliki ve liki utjecaj na racionalno koritenje kondicijskih sposobnosti najèeæe u kasnijim fazama natjecanja kada se javlja umor. Poznato je, da je za dobro koordinirane i ispravno izvedene tehnike pojedinih motorièkih zadataka sportau potrebno znatno manje aktiviranje energetskih rezervi. Ukoliko sporta racionalno i efikasno koristi svoju tehniku onda moe u natjecanju sudjelovati sa puno veæim ulaganjem funkcionalnih i motorièkih sposobnosti. Vrijedi i obrnuto, visoka razina kondicijskih sposobnosti koju u tom trenutku nema suprotstavljeni sporta-i omoguæuje sportau efikasnije koritenje tehnièkih znanja i uspjeniju kontrolu tijeka sportske borbe. To znaèi da æe kondicijski visoko pripremljen sporta i u stresnim uvjetima natjecanja pod vidom pritiska vremena ili rezultata moæi zadrati visoku razinu koncentracije, sigurnosti i kvaliteta tehnièko-taktièkog djelovanja. Integrirajuæi rad na kondiciji i tehnici u pojedinom sportu moguæe je uspjeno provoditi program specifiène kondicijsk e pripreme

Specifièna kondicijska priprema Specifièna kondicijska kondicijska priprema integrira kondiciju i tehniku sportske grane pa je stoga usmjerena je na razvoj i odravanje najvanijih kondicijskih sposobnosti koje su usko povezane sa tehnièkim zahtjevima sporta 2,4,6,7,9. Za razliku od baziène, specifièna kondicijska priprema se provodi koritenjem vjebi koje su vrlo sliène ili identiène strukturama kretanja koje èine tehniku sportske grane. Po specifiènim vjebama odmah se moe prepoznati sport u okviru kojeg se provodi ovaj program kondicijskog treninga. S obzirom da je broj ispoljavanja pojedinih kondicijskih sposobnosti vrlo velik, njihovo usavravanje zahtjeva diferencirane metode. Primjerice, u usavravanju specifiènih brzinskih svojstava sportaa trener se susreæe s problemom poveæanja razine apsolutne brzine, brzine reakcije, startne brzine s usavravanjem specifiènih formi brzine pojedinih kretanja ciklièkog i aciklièkog karaktera. Poveæanje P oveæanje specifiène gibljivosti lokomotornog aparata povezano je s razvojem aktivne i pasivne fleksibilnosti u opæoj i baziènoj kondicijskoj pripremi. Razina specifiène eksplozivne snage tipa skoènosti, bacanja, udarca ili sprinta usko je povezana s ranijim razvojem primarne jakosti, apsolutne snage u programima opæe i baziène kondicijske pripreme. To se odnosi i na druga specifièna kondicijska obiljeja, najvie na dimenzije izdrljivosti, izdrljivosti, zatim na koordinacijske sposobnosti, sposobnosti, agilnost i preciznost. preciznost. Zakljuèno, specifièna kondicijska pripremljenost predstavlja razinu onih funkcionalnih i motorièkih sposobnosti koje se manifestiraju u uvjetima specifiènih energetskih procesa, vrsta kontrakcija miiæa i specifiènih modaliteta kretanja u konkretnoj sportskoj grani.

Obiljeja specifiènih kondicijskih vjebi5: Struktura zahtjeva

- potrebno potrebno je istodobno istodobno rijeiti vie vie glavnih zahtjeva zahtjeva koji se tièu kondicije, kondicije, koordinacije, koordinacije, tehnike tehnike i taktike, te psihièke pripreme - najvi najviee utjecati na najvanije najvanije sposobnost sposobnostii i one u kojim kojimaa su pojedini sportai sportai pokazali pokazali deficite deficite u odnosu na modelne karakteristike pripremljenosti. Optereæenje

- potrebno potrebno je ciljano dozirati dozirati optereæenj optereæenjaa koja se i u strukturi i u dinamici dinamici podudaraju podudaraju s tehnikom tehnikom sportske sportske grane - primjen primjenaa odreðenih odreðenih tipova tipova energetskog energetskog i ivèanoivèano-miiæno miiænogg optereæenja optereæenja - opasnost od postavljanja prevelikih zahtjeva zahtjeva koji se tièu jednostrano jednostrano optereæenih optereæenih miiæa, miiæa, tetiva, ligamenata, ligamenata, zglobova i kosti Djelovanje treninga

48

- usavravanje pojedinih kondicijsk kondicijskih, ih, koordinacijskih, koordinacijskih, tehnièkih, tehnièkih, taktièkih taktièkih i psihièkih sposobnost sposobnostii karakteristiènih za sport - podizanje specifiène specifiène izdrljivosti i sposobnosti sposobnosti specifiènog optereæenja u snazi, brzini i izdrljivosti. izdrljivosti. - spec specifi ifièna èna integra integracija cija kondi kondicij cijee i tehnike tehnike


Vrijeme

- preteno u pripremnom pripremnom (kasnij (kasnijee faze) i natjecateljsk natjecateljskom om periodu periodu - trening za razvoj specifiè specifiènih nih sposobnost sposobnostii te za postizanj postizanjee vrhunskih vrhunskih rezultata rezultata Primjeri

E M E T E Æ P O

- sloene sloene vjeb vjebee (tipiène (tipiène za za sportsk sportskuu granu) granu) - specifiè specifiène ne vjebe za kondiciju kondiciju i tehniku tehniku kretanja kretanja u obrani i napadu napadu te u individualnoj individualnoj taktici taktici - poseban specifièni specifièni trening trening za pojedine pojedine igraèe te te za dijelove dijelove ekipe u skladu skladu sa zahtjevima zahtjevima sporta sporta i obiljejima obiljejima njihove pripremljenosti.

3.2. Povezanost kondicijske i tehnièko-taktièke pripreme Utjecaj kondicije i tehnike na taktièku efikasnost Uspjenost taktièkog djelovanja u znatnoj mjeri ovisi o razini kondicijskih sposobnosti i razini izvedbe tehnièkih elemenata. To vrijedi jednako i za individualne i za ekipne sportove. Uspjeno taktièko djelovanje moguæe je samo ako za to postoji optimalna razina kondicijskih sposobnosti i tehnièkih znanja. Taktika Taktika igre ili bilo kojeg sportskog nadmetanja trai od sportaa veliko ulaganje energije i snage u zadanom vremenu. To znaèi da brzo, snano i dugotrajno taktièko djelovanje ne moe biti moguæe bez odgovarajuæih funkcionalnih i motorièkih sposobnosti. Kako se natjecanje pribliava kraju postoji moguænost da se zbog pomanjkanja npr. eksplozivne ili repetitivne snage ili aerobne izdrljivosti smanji efikasnost tehnièko-taktièkog tehnièko-taktièkog djelovanja 6,8. Zbog ogranièenja u kondicijskoj i tehnièkoj pripremljenosti mogu vrlo èesto i dobre taktièke odluke zavriti neuspjehom jer sporta nije u stanju taktièki zadatak izvesti dovoljno brzo, br zo, snano ili precizno pa dodanu loptu npr. moe oduzeti protivnik. Zbog svega nevedenog, sportski treneri moraju uvaiti odnos kondicije, tehnike i taktike te u provedbi trenanog procesa usmjeriti panju na njihov integrirani razvoj. Ovaj naèin najlake i najbolje je moguæe provesti kroz program situacijske kondicijske pripreme.

Situacijska kondicijska priprema2,3,5,9 Situacijska kondicijska priprema predstavlja skup programa za razvoj onih funkcionalnih i motorièkih karakteristika koje su usko povezane sa izvoðenjem struktura situacija koje èine taktiku u konkretnog sporta. U situacijskim uvjetima nastupa uvijek iroka lepeza funkcionalnih i motorièkih sposobnosti pa se zbog toga situacijska kondicijska priprema najvie pribliava modalitetima modalitetima integralne sportske pripreme. Valja Valja naglasiti a da se poveæani èesto prepokrivajuæi intenzitet i ekstenzitet optereæenja ostvaruju kroz situacijske vjebe parcijalnog ili globalnog tehnièko-taktièkog djelovanja. Usavravanje situacijske izdrljivosti jako je povezano s prethodno provedenim programima razvoja opæe, baziène i specifiène izdrljivosti i predstavlja finalizaciju razvoja ove vane sposobnosti. Najvia razina razvoja bilo koje motorièke sposobnosti se postie kroz situacijske modele treniranja. U situacijskim kondicijskim vjebama optereæenje koje je veæe od natjecateljskog moe se postiæi dodatnim vanjskim optereæenjem (prsluci, pojasevi, manete) ili podizanjem intenziteta kroz intervalni trening (8 × 5 minuta  koarka ili 6 × 10 minuta  rukomet) kao i produeno trajanje optereæ enja (4 × 15 minuta  koarka i 2 × 40 minuta  rukomet) u cilju prepokrivanja trajanja utakmice. Situacijske kondicijske vjebe simuliraju jednostavne i sloene taktièke zadatke pri èemu se nikada ne smije izgubiti iz vida razina aktiviteta protivnika jer se ove vjebe realiziraju rea liziraju u odnosima 1:1 ili uz sudjelovanje veæeg broja suprotstavljenih suprotstavljenih sportaa na naèin da protivnik u prvoj fazi djeluje poluaktivno, a kasnije sve aktivnije do najvieg intenziteta.

Obiljeja situacijskih kondicijskih vjebi5: Struktura zahtjeva

- tijek tijek vremena vremena i radnj radnjii kada je natje natjecanj canjee blizu blizu - stavlja stavljanje nje teita teita na oteavanje oteavanje natjecat natjecateljskih eljskih uvjeta putem: - poveæavanje ekstenziteta ekstenziteta optereæenja, optereæenja, reduciranja intenziteta intenziteta ispod intenziteta natjecateljskog natjecateljskog optereæenja optereæenja - poveæan poveæanje je broja i trajanja podraaja podraaja u tehnièko-taktiè tehnièko-taktièkim kim vjebama vjebama a

Veæi od natjecateljskog optereæenja

49


E M E T E Æ P O

- poveæanje poveæanje intenziteta intenziteta kroz intervaln intervalnee naèine treniranja treniranja - poveæanj poveæanjee ukupno ukupnogg optereæenja optereæenja putem dodatn dodatnih ih vjebi Optereæenje

- Optereæen Optereæenje je trenanog trenanog rada je veliko velikogg opsega podraaj podraajaa ili intenzitet intenzitetaa èesto veæeg od natjecat natjecateljskog eljskog.. Djelovanje treninga

-

povezivanje pojedinaèn povezivanje pojedinaènih ih komponenata komponenata postignu postignuæa æa u integriranu integriranu pripremljenos pripremljenostt direktnaa fizièka, psihièka, direktn psihièka, tehnièka tehnièka i taktièk taktièkaa priprema priprema za zahtjeve zahtjeve natjecanja natjecanja doprinos dopri nos izgradnji izgradnji i stabi stabilizir liziranju anju natjecatelj natjecateljskih skih postignuæ postignuæa/rezu a/rezultata ltata ubrzavanjee sloenog ubrzavanj sloenog fizièkog i psihièko psihièkogg procesa postizanj postizanjaa i odravanja odravanja sportske sportske forme

Vrijeme

- kraj kraj pri pripre premn mnog og raz razdob doblja lja - pret preteno eno u natjeca natjecatelj teljsko skom m razdob razdoblju lju - tren trening ing za pposti ostizanj zanjee vrhunsk vrhunskih ih rezult rezultata ata Primjeri

- trening utakmic utakmice, e, s posebnim posebnim akcentom na pojedine pojedine faze igre igre - te-ta vjebanje vjebanje pod pod oteanim oteanim uvjetima uvjetima (npr. (npr. bez bloka, bloka, smanjeni smanjeni broj igraèa) igraèa) - te-ta vjebanje vjebanje s dodatnim dodatnim optereæenjima optereæenjima (npr. (npr. dopunskim dopunskim obrambenim obrambenim zadacima zadacima nakon uspjenog uspjenog zavretka napada protivnika, koritenje vanjskih optereæenja na tijelu igraèa (pojas, prsluk)) - poveæanj poveæanjee psihièkog psihièkog optereæenja optereæenja (npr. (npr. davanje prednosti prednosti u poenima poenima protivniè protivnièkoj koj - mom momèadi èadi na poèe poèetku tku uta utakmi kmice) ce) - poveæanje optereæenja optereæenja putem putem skraæivanja skraæivanja pauze nakon prekida prekida (npr. (npr. brzo ubacivanje ubacivanje sljedeæe lopte lopte od strane trenera umjesto servisa)

4. PRAKTIÈNE IMPLIKACIJE KONDICIJSKE I TEHNIÈKO-TAKTIÈKE PRIPREME I PRIPREMLJENOSTI SPORTAA U SPORTSKIM IGRAMA 4

50

Tijekom natjecanja izvode se razlièiti oblici obrambenih i napadaèkih aktivnosti. U njima nastupaju sve komponente treniranosti sportaa. to je situacija sloenija, tehnièko-taktièko djelovanje dobiva na vanosti. Bioloki potencijali potencijali sportaa dolaze u jednostavniji jednostavnijim m tehnièko-taktièkim akcijama do punog izraaja. I u sloenijim situacijama, ukoliko je izvedba dovedena do razine automatizma, ovi potencijali potenc ijali se takoðer u potpunosti iskazuju. Jednom rijeèju, i tijekom realizacije tehnièko-taktièkih tehniè ko-taktièkih zadataka i pri ocjenjivanju uspjenosti sportaa u njima nastupaju s odreðenim proporcijama i kondicijska i tehnièka i taktièka komponent a pripremljenosti. U praksi se mogu dogaðati vrlo razlièiti pristupi u poimanju i vrednovanju ovih komponenata. Pre tpostavimo da u drugom poluvremenu rukometne utakmice protivnièki igraè nekoliko puta izigra «na eg» igraèa. Jedan trener bi iz toga trebao zakljuèiti da je taktièka pripremljenost nedostatna i da ne postoji sposobnost pronalaenja odgovarajuæih taktièkih rjeenja na protivnikovu igru. Drugi, kondicijski trener u toj situaciji vidi pad izdrljivosti i ivèano-miiæne reaktivnosti iz èega zakljuèuje o nedostatku kondicijske pripremljenosti. Prema tome, prvi trener nakon utakmice odreðuje dodatnu tehnièko-taktièku pripremu sportaa u kojoj se koriste vjebe perfekcioniranja pojedinih obrambenih aktivnosti i njihova korekcija tijekom uvjebavanja. Nasuprot tome kondicijski trener æe primijeniti vjebe za poveæanje nelaktatne izdrljivosti i miiæne reaktivnosti primjenom kratkih i ponovljenih sprinterskih vjebi. U prvom primjeru glavni trener neæe dovoljno skrbiti o kondicijski kondicijskim m aspektima treninga, a u drugom kondicijski trener ne vodi dovoljno raèuna o tehnièko-taktièkoj efikasnosti igraèa. Znaèi da oba trenera analiziraju igraèevu efikasnost ef ikasnost tijekom utakmice i modalitete treninga nakon nje previe analitièki, sa velikim odstupanjem od stvarnih potreba koje igraèu mogu priskrbiti situacijsku uspjenost. Ove razlike u procjeni uèinka koje ovise o promatraèu (glavni i kondicijski trener) treba izbjegavati tako da se u vrednovanju uèinka igraèa i cijelog tima koristi integralni pristup koji istodobno uvaava sve elemente igraèeve pripremljenosti. Razlozi zbog kojih je «na» igraè bio vie puta izigran od protivnièkog igraèa ne mogu se promatrati izolirano, nego integralno jer njegova inferiornost moe samo ponekad biti posljedica pojedinog deficita, a mnogo èeæe je posljedica njegove nedovoljne globalne pripremljenosti.


5. POVEZANOST KONDICIJSKE, TEHNIÈKE I TAKTIÈKE PRIRPEME U VIEGODINJEM I JEDNOGODINJEM CIKLUSU 5.1. Viegodinji ciklus treninga (dugoroèno planiranje i programiranje) Tehnièko-taktièka priprema sportaa ima u razlièitim etapama viegodinje pripreme i u razlièitim periodima godinjeg ciklusa ima sasvim odreðenu dinamiku. Tijekom prve i druge etape viegodinje pripreme tehnièkotaktièko usavravanje nema primarno znaèenje. U funkciji razvoja treniranosti uèenje i stabilizacija motorièkih znanja kasnije dobiva na znaèenju. Tijekom kadetskog «staa» dolazi do ekplozije u primjeni programa tehnièko-taktièkog usavravanja. Tada dolazi do potpune simbioze kondicijske, tehnièke, taktièke i psihièke pripremljenosti (Slika 1.).

E M E T E Æ P O

X  visoki visoki zahtj zahtjevi evi na sustav sustavee za prij prijem, em, preradu, zadravanje i koritenje motorièkih informacija. Konsekventni tehnièko-taktièki trening i razvoj koordinacijskih sposobnosti. Y  Visok isokii zahtjevi zahtjevi na na energets energetske ke procese procese i razvoj funkcionalnih i motorièkih sposobnosti. Konsekventni kondicijski trening.

Program specifiène i

situacijske pripreme Program višestrane i baziène pripreme

X

Y

Slika 1. Novi model dugoroène sportske s portske pripreme (Milanoviæ, 2001, modificirano prema Martinu, Carlu i Lehnertzu, 1991) Kod razlièitih autora mogu se zamijetiti naglaene specifiènosti u modeliranju pojedinih etapa dugoroène sportske pripreme. Prvo se autori razlikuju u definiranju pojedinih etapa, a takoðer i u raspodjeli pojedinih programa kondicijske kondicijs ke pripreme kroz etape sportske karijere. Platonov (1997.) sportsku karijeru definira definira kroz pet glavnih etapa dugoroène sportske specijalizacije (slika 2.). U skladu sa zakonitostima dugoroènog planiranja i programiranja mijenja se odnos pojedinih programa kondicijske pripreme u pojedinim etapama. U prvim etapama najveæi je udio programa opæe i baziène pripreme. U funkciji pribliavanja etapi u kojoj sporta postie maksimalna sportska dostignuæa poveæava se udio programa specifièno-situacijske pripreme. Broj sati trenanog rada usmjerenog na razvoj i odravanje kondicijskih sposobnosti stalno se poveæava i postie vrijednosti koje znaèe da sporta u cilju postizanja vrhunskih sportskih rezultata mora prosjeèno dnevno kondicijski trenirati i vie od dva sata.

Slika 2. Raspodjela programa kondicijske pripreme u etapama viegodinjeg ciklusa treninga (modificirano prema Platonovu (1997.): 1. program opæe kondicijske pripreme, 2. program baziène kondicijske pripreme, 3. program specifiènosituacijske kondicijske pripreme

51


E M E T E Æ P O

Imajuæi u vidu ovo poveæanje, moemo zakljuèiti da se poveæavanje ukupne kolièine trena nog rada u kasnijim etapama sportskog usavravanja ostvaruje na temelju znatnijeg prirasta specifièno-situacijskih sadraja kondicijske pripreme i naravno tehnièko-taktièkih priprema broja natjecanja.

5.2. Godinji ciklus treninga (kratkoroèno, tekuæe i operativno planiranje i programiranje) Planiranje i programiranje treninga u godinjem ciklusu temelji se na svim naèelima i pravilima u konstrukciji pojedinih perioda, etapa, mikrociklusa i pojedinaènih treninga. U godinjem ciklusu treninga najveæi broj sadraja, optereæenja i metoda kondicijske i tehnièko-taktièke pripreme rasporeðuje se u skladu s razvojnim stanjima treniranosti i sportske forme. U prvim fazama dominantnu ulogu imaju programi kondicijske pripreme, a u kasnijim fazama pripremnog perioda i tijekom natjecateljskog perioda glavnu ulogu imaju programi tehnièko-taktièke tehniè ko-taktièke pripreme. Tada se oblikovani i usvojeni tehnièko-taktièki programi prilagoðavaju uvjetima u kojima æe se odvijati sama natjecateljska aktivnost. Najvanije je da u zavrnoj fazi kondicijske i tehnièko-taktièke izobrazbe sporta moe uspjeno izvoditi i najsloenije natjecateljske zadatke u skladu sa dinamogenim i ergogenim karakteristikama sporta (slika 3). Sporta ulazi u sportsku formu i postie vrhunske rezultate na osnovu integriranog koritenja svojih kondicijskih, mentalnih, psihièkih, tehnièkih i taktièkih komponenti ukupne pripremljenosti. U pogledu krivulja optereæenja u prvim etapama godinjeg ciklusa dominira ekstenzitet optereæenja karakteristièan za programe opæe i baziène pripreme. U kasnijim etapama smanjuje se kolièina trenanog rada, poèinju dominirati intenzitet i uèestalost optereæenja u skladu sa specifiènim i situacijskim obiljejima sportske aktivnosti. Broj se natjecanja i nastupa poveæava jer je potrebno osigurati visoku razinu sportske forme u planiranim razdobljima natjecateljske sezone. U natjecateljskom periodu primjetan je daljnji pad ukupne kolièine trenanog rada. Poveæava se udio programa specifiène i situacijske kondicijske pripreme i rada na tehnici i taktici uz stalnu dinamiku izmjene optereæenja i rastereæenja to pozitivno djeluje na odravanje i tempiranje sportske forme za najvanija natjecanja. U odnosu na pribliavanje terminima glavnih natjecanja poveæava se komponenta specifiènoga optereæenja s naglaskom na na intenzitet trenanih vjebi koji je blizak natjecateljskim optereæenjima.

Slika 3. Proporcije kondicijske  K (V-B-viestrano (V-B-viestrano-bazièna, -bazièna, Sp-Si-specifièno-situacijska) Sp-Si-specifièno-situacijska) i tehnièko-taktièke  T (N-natjecateljska, D-dopunska) pripreme u godinjem ciklusu treninga.

52

U godinjem ciklusu treninga primjenjuju se razlièiti tipovi kondicijske pripreme sportaa. U programiranju se odreðuju proporcije pojedinih kondicijskih programa koji osiguravaju stabilnu kondicijsku pripremljenost na kraju pripremnog perioda i pretpostavke da se ona odri kroz veæi dio natjecateljskog razdoblja. Razvojni kondicijski program zastupljen je podjednako u svim etapama pripremnog perioda (45-60%) jer treba osigurati podizanje kondicijskih sposobnosti u podruèju funkcionalne i motorièke pripremljenosti. Odravajuæi kondicijski program


tijekom pripremnog perioda sve vie sudjeluje u ukupnoj kolièini kondicijskog rada. Najvie je zastupljen u natjecateljskom razdoblju (40%) kada je potrebno na zadanoj razini odravati steèene kondicijske sposobnosti. Preventivni kondicijski program ima zadaæu smanjivati broj i teinu ozljeda sportaa i ublaavati negativne reakcije na forsirana trenana optereæenja. Zato je ovaj program zastupljeniji u prvim (40%), u odnosu na kasnije etape (10-20%) godinjeg ciklusa. Regeneracijski kondicijski programi imaju zadaæu ubrzati procese oporavka nakon treninga i natjecanja. U interakciji s nemotorièkim sredstvima sportske pripreme iako relativno najmanje zastupljen, podjednako je rasporeðen u svim dijelovima pripremnog (5-10%), a neto vie u natjecateljskom (15%) razdoblju.

E M E T E Æ P O

Tablica 4: Proporcije zastupljenosti pojedinih tipova kondicijskih ko ndicijskih programa u godinjem cikusu (modificirano prema Jukiæ, 2002) Periodi Etape Preventivni kondicijski programi Razvojni kondicijski programi Odravajuæi

kondicijski programi Regeneracijski kondicijski programi

Natjecateljski period

Pripremni period Višestrana

Bazièna

Specifièna

Situacijska

40 %

25 %

20 %

10 %

20 %

50 %

60 %

50 %

45%

25 %

5%

10 %

20 %

35 %

40 %

5%

5%

10 %

10 %

15 %

6. ZAKLJUÈAK U strukturi kompleksnog djelovanja u natjecateljskim uvjetima kondicija, tehnika i taktika èine nedjeljivu cjelinu i nastupaju uvijek u interakcijskom odnosu. Uvijek je potrebno pronaæi prona æi najbolju proporciju pojedinih programa pripreme sportaa jer samo na taj naèin trenani proces moe dati potpuni uèinak. Proporcije pojedinih programa sportske pripreme i posebice potprograma kondicijske pripreme vano je uskladiti s osnovnim principima i pravilima periodizacije i razvojnih faza sportske forme u viegodinjem i jednogodinjem ciklusu. Za stvaranje potpune i visoke treniranosti sportaa valja koristiti sadraje, optereæenja i metode integralnog treniranja uz uvaavanje opæih i specifiènih znaèajki kondicijske, tehnièke i taktièke pripreme i broja i vrsta natjecanja. Integralna pripremljenost omoguæuje povezivanje svih sposobnosti, znanja i osobina tijekom natjecateljske aktivnosti. Usklaðivanje svih elemenata kondicijske, tehnièke, taktièke i psihièke pripreme predstavlja najvaniji dio sportske prilagodbe u viegodinjem i jednogodinjem ciklusu.

7. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.

Jukiæ, I. (2002). Jukiæ, (2002). Proporc Proporcije ije razliè razlièitih itih tipova tipova program programaa kondicijsk kondicijskog og treninga treninga u dugoroèn dugoroènoj oj sportsko sportskojj pripremi pripremi u sportskim igrama. Ljetna kola kineziologa, Rovinj, 2002. Malacko, Mala cko, J. (2002. (2002.)) Osnove Osnove sport sportskog skog treni treninga. nga. Spor Sportska tska akad akademij emija, a, Beogra Beograd. d. Metvejev Metv ejev,, L.P. L.P. (2000). (2000). Osnovi Osnovi suvreme suvremenog nog sistema sistema sport sportivno ivnojj trenirovk trenirovki.i. FIS, Moskva. Moskva. Milanoviæ, Milano viæ, D., D., D.Vuleta, D.Vuleta, (1998). Povezan Povezanost ost kondicijsk kondicijske, e, tehnièke tehnièke i taktièk taktièkee pripreme pripreme rukometa rukometaa. a. 22. Seminar Seminar za rukometne trenere, Zbornik radova, HRS, Pula, 29-44. Milanoviæ,, D. (2001). Predavanj Milanoviæ Predavanjaa iz predmeta Te Teorija orija treninga treninga.. Kinezioloki Kinezioloki fakultet Sveuèili Sveuèilita ta u Zagrebu. Müller Müll er,, E. i sur sur.. (1999. (1999.)) Science Science and Elit Elitee Sport. Sport. E&FN Spon Spon.. London. London. Platonov Platon ov,, V. V. N. (1997.) (1997.) Obæaja Obæaja toerija toerija podgotovk podgotovkii sportsmenov sportsmenov v olimpij olimpijskem skem sporte. sporte. Olimpij Olimpijska ska literatur literatura, a, Kijev Kijev Schnabel, Schna bel, G. i sur sur.. (1994.) (1994.) Tra Traini iningsw ngswisse issensch nschaft aft.. Sportver Sportverlag, lag, Ber Berlin lin eljasko elj askovv, C. (1988 (1988.) .) Osnovi Osnovi na sportna sportnata ta trenir trenirovka. ovka. NSA Press Press.,., Sofij Sofija. a.

53

Luka Milanoviæ, Igor Jukiæ, Josipa Nakiæ, Zrinko Èustonja KONDICIJSKI TRENING MLAÐIH DOBNIH SKUPINA

E M E T E Æ P O

KONDICIJSKI TRENING MLAÐIH DOBNIH SKUPINA Luka Milanoviæ2, Igor Jukiæ1, Josipa Nakiæ2, Zrinko Èustonja2 Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu student poslijediplomskog studija Kineziolokog fakulteta Sveuèilita u Zagrebu 1

2

1. UVOD Trening mladih sportaa iz vie razloga zauzima posebno mjesto u sustavu sportske pripreme. Takav se trening znaèajno razlikuje od naèina na koji treniraju odrasli vrhunski sportai u istom sportu, ali i od naèina na koji se provodi tjelesno vjebanje mladih izvan sustava vrhunskog sporta. Da bi natjecateljski rezultat mladog sportaa bio odraz njegovih stvarnih potencijala potrebno je tijekom viegodinjeg procesa sportske pr ipreme na svakom stupnju njegove sportske specijalizacije planski utjecati na razvoj njegovih sposobnosti i osobina te ga pouè avati specifiènim motorièkim znanjima. Kontinuirani sportski razvoj koji æe minimizirati moguænost ozljeda i zastoja za stoja u sportskom razvoju, moguæ je jedino dobro organiziranom organizira nom sportskom pripremom i stalnom kontrolom efekata trenanog rada u sustavu natjecanja. Trening mladih sportaa viegodinji je proces tijekom kojeg treba uva avati: 1. opæe zakonitosti i individualne individualne posebnosti psihofizièkog psihofizièkog razvoja mladih sportaa 2. specifiène zahtjeve pojedine sportske grane i/ili discipline u odnosu na sportaeve konativne, kognitivne i motorièke sposobnosti 3. metodiku usvajanja tehnièko-taktièkih znanja pojedine pojedine sportske grane i/ili discipline 4. tijek i posebnosti svake pojedine faze cjelokupnog, a zatim i sportskog razvoja mladog sportaa

2. FAZE KONDICIJSKOG USAVRAVANJA USAVRAVANJA Tijekom pojedinih faza kondicijskog usavravanja potrebno je koristiti sadraje i modalitete treninga koji s najveæim stupnjem sigurnosti osiguravaju postizanje postavljenih ciljeva. Isto se odnosi i na doziranje optereæenja, gdje je potrebno uvaavati i posebnosti psihofizièkog razvoja sportaa i zahtjeve pojedine faze sportske pripreme. Poèetno razdoblje treninga djeteta ili inicijacija traje od 6. do 9. godine ivota. U tom bi razdoblju djeca trebala biti izloena treninzima niskog intenziteta s naglaskom na razvoj irokog spektra sposobnosti. Kardiorespiratorni sustav u ovom je razdoblju odgovarajuæe razvijen za veæinu aktivnosti, dok su anaerobni kapaciteti ogranièeni jer djeca imaju nisku toleranciju na mlijeènu kiselinu. U ovom je razdoblju potrebno naglasiti viestrani razvoj motorièkih i funkcionalnih sposobnosti sa irokim spektrom vjebi koje ukljuèuju trèanje, skakanje, hvatanje, ravnoteu , kotrljanje, itd. (Bompa, 2000). Drugim razdobljem moemo obuhvatiti razdoblje od 11. do 14. godine ivota. Ovo razdoblje Bompa naz iva oblikovanjem sportaa. Ova faza podrazumijeva postupno poveæavanje intenziteta intenziteta treninga, a jedan od razloga je i postupno poveæanje tolerancije na koncentraciju koncentra ciju mlijeène kiseline. Kondicijski trening sportaa ove dobi mora biti dominantno usmjeren k viestranoj i baziènoj sportskoj pripremi, uz poèetke specifiènih kondicijskih zahtjeva. Treæe razdoblje traje od 15. do 18. godine i naziva se specijalizacijom . U ovom su razdoblju sportai spremni podnijeti veæe zahtjeve treninga, te nakon kvalitetne viestrane i baziène pripreme, zapoèeti s kondicijskim vjebama koje su specifiène za odreðenu sportsku granu. U ovoj je fazi vano poveæati intenzitet specifiènih kondicijskih vjebi zbog poboljanja razine natjecateljske izvedbe.

54


3. METODIKA RAZVOJA KONDICIJSKIH SPOSOBNOSTI 3.1. Koordinacija Koordinacija je sposobnost upravljanja pokretima cijelog tijela ili dijelova lokomotornog sustava, a oèituje se brzom i preciznom izvedbom sloenih motorièkih zadataka, odnosno brzim rjeavanjem motorièkih problema (Milanoviæ, 1997). Hirtz (1985) pod koordinacijom podrazumijeva slijedeæe elemente: 1. rav ravnot notea ea 2. osj osjeæaj eæaj za ritam ritam 3. orijent orijentacija acija u prostoru prostoru 4. kinest kinestetièki etièki osjeæaj 5. reaktibi reaktibilnost lnost na vizualne vizualne i akustiène akustiène podraaje Tijekom rasta i razvoja, djeca prolaze kroz tzv., senzibilne senzibilne faze za razvoj sposobnosti, odnosno razdoblja kada je najpogodnije treningom utjecati na razvoj odreðenih sposobnosti. Senzibilna faza za razvoj koordinacije je izmeðu 7. i 14. godine, s najosjetljivijim razdobljem izmeðu 10. i 13. godine ivota. Razdoblja kada sustavi odgovorni za odreðenu sposobnost prolaze kroz najveæe promjene smatraju se najpogodnijima za primjenu treninga za razvoj iste sposobnosti. Senzibilne faze za razvoj pojedinih elemenata (vrsta) koordinacije su slijedeæi (Drabik, 1996): 1. Ravnot Ravnotea ea  za djeèake izmeðu 10. i 11. godine, godine, a za djevojèi djevojèice ce izmeðu 9. i 10. godine. Prema Protasovoj Protasovoj (1984), ravnotea se potpuno razvije izmeðu 12. i 14. godine. 2. Adekvat Adekvatnost nost izbora pokreta (odabir (odabir adekvatnog pokreta pokreta pri obavljanju odreðenog odreðenog zadatka)  od 8. do 13. godine, s najosjetljivijim razdobljem od 9. do 12. godine za djevojèice i djeè ake. 3. Kinestetièki osjeæaj (sposobnost (sposobnost razlikovanja oblika, oblika, prostornih i vremenskih udaljenosti, udaljenosti, te kolièina snage potrebna za izvoðenje nekog pokreta)  od 6. do 7., te od 10. do 11. godine za djevojèice i djeèake. 4. Reaktib Reaktibilnost ilnost na vizualne vizualne i akustiène podraaje  od 8. do 10. godine za djevojèice i djeèake. 5. Osjeæaj za ritam  od 9. do 10. godine godine za djeèake, te od 7. do 9. godine za djevojèice. djevojèice. 6. Orijent Orijentacija acija u prostoru  od 12. do 14. godine godine za djevojèice djevojèice i djeèake. 7. Sinkron Sinkronizacija izacija pokreta pokreta - u vremenu od 6. do 8. godine za djevojèice i djeèake Na koordinaciju utjeèe nekoliko faktora. Uz inteligenciju sportaa, sistematski trening i prethodno usvojena znanja i vjetine, na koordinaciju utjeèe utjeè e i razina ostalih motorièkih sposobnosti. Visoka razina brzine, snage, izdrljivosti i fleksibilnosti pozitivno æe djelovati i na razinu koordinacije. Naravno da, shodno tome i koordinacija ima pozitivan transfer na ostale motorièke sposobnosti. Koordinaciju moemo podijeliti podijeliti na opæu i specifiènu. Visoka razina opæe koordinacije omoguæuje brzo uèenje i uèinkovito izvoðenje zahtjevnih struktura kretanja, bez obzira na sportsku specijalizaciju. Opæa koordinacija predstavlja temelj za razvoj specifiène koordinacije. Postoji pet osnovnih principa vezanih uz razvoj svih elemenata koordina cije (Drabik, 1996): 1. Poveæavat Poveæavatii broj nauèenih struktura struktura kretanja od najranije najranije dobi. 2. Izlagati dijete zahtjevnim, ali odgovarajuæim odgovarajuæim vjebama, s obzirom na njegov bioloki bioloki razvoj, intelektualne sposobnosti i motorièka znanja. 3. Nepresta Neprestano no mijenjati mijenjati vjebe 4. Potivati tri razine zahtjevnosti zahtjevnosti vjebi za razvoj koordinacije koordinacije  prvo uèimo tehniku tehniku izvoðenja neke strukture strukture kretanja, nakon toga slijedi izvoðenje istoga kretanja zadanom brzinom ili tempom, te na kraju prilagoðavanje kretanja u promjenjivim uvjetima. 5. Kvalitetno usvojene kretne strukture strukture izvoditi u promijenjenim promijenjenim uvjetima u odnosu na prostorna i vremenska vremenska ogranièenja, te samu tehniku izvoðenja. Promjene moemo izvriti na slijedeæe naèine: promjene u smjeru izvoðenja, promjene poèetnog poloaja, promjene zavrnog poloaja, poveæavanje opsega kretanja, promjena brzine izvoðenja kretanja, vremensko ogranièavanje, dodavanje novih novih kretnih struktura, dodavanje novih zadataka tijekom izvoðenja vjebe, promjene vanjskih optereæenja (visina prepreke, teina opreme,...), promjene okoline (velièina igralita, promjena podloge, opreme, partnera,...), ogranièavanje senzorne kontrole (vezanje oèiju, izbacivanje iz ravnotee,...), promjena vrste signala u vjebama koje zahtijevaju reakciju na signal i izvoðenje koordinacijskih vjebi u uvjetima zamora, nakon izvoðenja drugih vjebi.

E M E T E Æ P O

55


E M E T E Æ P O

Metodiku razvoja koordinacije od 6. do 16. godine moemo podijeliti u tri faze (Drabik, 1996, prema Marciniak, 1990): 1. 6 do 9 godin godinaa - osig osigurati urati irok irokuu koordi koordinacij nacijsku sku osno osnovu vu - usavr usavriti iti osnovn osnovnee koordi koordinacijs nacijske ke sposo sposobnosti bnosti - osi osigura gurati ti dobru dobru osnov osnovuu tehnik tehnikee trèanja trèanja 2. 10 do 12 godina godina - poveæ poveæati ati razinu razinu osnovnih osnovnih koordin koordinacijs acijskih kih sposobn sposobnosti osti - razvi razviti ti koordinaci koordinaciju ju upotreblj upotrebljivu ivu u uèenju uèenju sportskih sportskih vjetina vjetina - poticat poticatii djecu da izvode izvode vjebe vjebe za razvoj koordin koordinacije acije i u slobodno slobodno vrijeme vrijeme 3. 13 do 16 godina godina - dal dalje je usavr usavravat avatii osnovnu osnovnu koord koordina inacij cijuu - kombi kombinirati nirati kvalitetn kvalitetnoo usvojenu usvojenu sportsku sportsku tehniku tehniku s vjebama vjebama opæe koordinaci koordinacije je Vjebe koordinacije zahtijevaju visoku koncentraciju. One utjeèu na ivèani sustav i brzo ga zamaraju. Upravo je zato najuèinkovitije trenirati koordinaciju na poèetku glavnog dijela, ili èak na kraju uvodnog dijela treninga. Vjebe je potrebno izvoditi intervalno, s odgovarajuæim vremenom za oporavak izmeðu ponavljanja. Nije preporuèljivo cijeli trening posvetiti razvoju koordinacije, veæ koordinaciju razvijati kroz kraæe, ali èeste trenane podraaje i to unutar treninga raznih ciljnih usmjerenosti. usmjere nosti.

3.2. Izdrljivost Izdrljivost je sposobnost sportaa da trenana ili natjecateljska optereæenja odreðenog intenziteta uspjeno svladava to dulje (Milanoviæ, 1997). Prije svega se odnosi na dugotrajno odravanje intenziteta i funkcionalne stabilnosti,, te odgaðanje umora. Osnovna podjela izdrljivosti je na opæu i lokalnu. Opæom izdrljivoæu stabilnosti smatramo optereæenja kod kojih stavljamo u funkciju vie od 30% ukupne miiæne mase, a nadalje ju moemo podijeliti na: 1. aerobnu a. kratkot kratkotrajna rajna  optereæenja optereæenja u trajanju od 3 do 10 minuta minuta b. srednjet srednjetrajna rajna  optereæenja optereæenja u trajanju od od 10 do 30 minuta c. dugotraj dugotrajna na  optereæenja optereæenja u trajanju trajanju od 3 do 10 minuta minuta 2. anaerobnu a. kratkotr kratkotrajna ajna  optereæenja optereæenja u trajanju od 10 do 20 sekundi sekundi b. srednjet srednjetrajna rajna  optereæenja optereæenja u trajanju od 20 do 60 sekundi sekundi c. dugotra dugotrajna jna  optereæenja optereæenja u trajanju trajanju do 2 minute

56

Kada govorimo o senzibilnim fazama za razvoj izdrljivosti zanimljivo je napomenuti da veæ od 3. do 7. godine ivota djeca ostvaruju velike pomake u izdrljivosti zbog visoke razine aktivnosti. Nadalje od 8. do 13. godine izdrljivostt se priblino jednakim tempom razvija kod djevojèica i djeèaka, s intenzivnom fazom razvoja od 8. izdrljivos do 10. godine. Razlike se poèinju pojavljivati pred kraj toga petogodinjeg razdoblja, kada djevojèice izmeðu 12 i 14 godina prolaze kroz najosjetljiviju senzibilnu fazu za razvoj izdrljivosti izdrljivosti.. Nakon 14. godine, djevojèice koje se ne bave sportom stagniraju i nazaduju u izdrljivosti. Za razliku od njih, djeèaci osim 8. do 10. prolaze kroz jo jednu intenzivnu fazu i to od 15. do 16. godine ivota u kojoj su izraz ito prijemljivi na podraaje svih vrsta izdrljivosti. Kada je rijeè o treningu izdrljivosti, potrebno je naglasiti njegove osnovne principe (Drabik, 1996): 1. Trening izdrljivosti potrebno je je zapoèeti opæom aerobnom aerobnom izdrljivoæu. izdrljivoæu. 2. Tre Trenirati nirati tijekom tijekom cijele godine, godine, s prilagoðavanjem prilagoðavanjem aktivnosti aktivnosti prema dijelu dijelu godine. Npr., skijanje i klizanje zimi, plivanje ljeti to spreèava monotoniju i ujedno pozitivno utjeèe na koordinaciju. 3. eljenu razinu izdrljivosti izdrljivosti postizati postizati postupno. Nove je vjebe vjebe potrebno izvoditi niskim niskim intenzitetom intenzitetom da bi sprijeèili ozljede i osigurali kontinuirani razvoj izdrljivosti. 4. Odravati postignut postignutuu razinu izdrljivosti. izdrljivosti. Ne dopustiti dopustiti da se u niti jednom trenutku trenutku ta razina spusti spusti ispod kritiènih vrijednosti.


5. Nauèiti djecu djecu da sluaju svoje svoje tijelo. Od samog poèetka poèetka nauèiti djecu da registriraju registriraju reakciju reakciju svoga tijela tijela na optereæenja (bol u miiæima, aritmièno disanje,...). 6. Prvo poveæavat poveæavatii trajanje, trajanje, a ne intenzitet intenzitet vjebe. 7. Ostavit Ostavitii dovoljno dovoljno energije za djetetov djetetov zdrav zdrav rast i sazrijevanje. sazrijevanje. 8. Mijenjat Mijenjatii uvjete treninga. treninga. Na razvoj æe pozitivno pozitivno utjecati promjena promjena podloge, podloge, partnera,... partnera,... 9. Odvrat Odvratiti iti pozornost pozornost od umora. Jedna od metoda odvraæanja odvraæanja panje je i ranije spomenuta spomenuta promjena uvjeta uvjeta treninga. 10. Iskoristiti senzibilne faze za razvoj izdrljivosti. izdrljivosti. 11.. Izmjenj 11 Izmjenjivati ivati cikluse optereæivanja, optereæivanja, oporavka i ciljanja sportske forme. Kontinuirano Kontinuirano poveæavanje poveæavanje optereæenja vodi prema pretreniranosti. 12. Istovremeno trenirati um i tijelo. Princip se odnosi na razvijanje snage volje, ali i na uèenje utjecaja treninga na sportaevo tijelo. 13. Zadrati ideju sporta sporta na prvom mjestu mjestu..

E M E T E Æ P O

Prema estom principu treninga izdrljivosti, poveæanje trajanja vjebanja je prvi korak u razvoju izdrljivosti. izdrljivosti. Da bi to uèinili potrebno je potivati slijedeæi redoslijed: 1. Poveæati frekvenci frekvenciju ju treninga treninga 2. Poveæati trajanje treninga a. poveæat poveæatii trajanje vjebi (istrèati (istrèati veæu udaljenost jednakom jednakom brzinom) b. poveæa poveæati ti broj ponavlja ponavljanja nja c. poveæa poveæati ti broj vjebi (vie (vie vjebi raznih dionica,...) dionica,...) Metode treninga za razvoj izdrljivosti su kontinuirana i intervalna metoda. Nadalje, kontinuiranu metodu moemo podijeliti na standardnu kontinuiranu i varijabilnu kontinuiranu metodu treninga. Kod treninga izdrljivosti mlaðih dobnih skupina kontinuirane metode pokazuju se izrazito uèinkovitima. Energetski mehanizmi (uglavnom aerobni) koji dolaze do izraaja izra aja u kontinuiranim metodama treninga najprihvatljiviji na jprihvatljiviji su u odnosu na razvojne karakteristike djece. Razina izdrljivosti dostignuta ovim metodama dugotrajnija dugotrajnija je od one koju bi dobili intervalnim metodama treninga. Vano je zapamtiti da djeca prije puberteta imaju smanjene moguænosti izvoðenja anaerobnih optereæenja, ali i da intervalnim metodama, posebno intenzivnim, mora prethoditi dugotrajna sistematska priprema djece kontinuiranim metodama treninga (Drabik, 1996).

3.3. Brzina Brzina je sposobnost izvoðenja jednog ili vie pokreta u to kraæem vremenu. Osnovne vrste ispoljavanja brzine su:: su 1. Brz Brzina ina reakci reakcije je 2. Brzina pojedin pojedinaènog aènog pokreta pokreta 3. Brzina frekvenci frekvencije je pokreta pokreta Da bi bili u moguænosti razviti brzinu moraju biti zadovoljeni odreðeni preduvjeti (Drabik, 1996): 1. Morfolo Morfoloki ki  udio brzih miiænih miiænih vlakana je presudan faktor faktor kada je rijeè o brzini. Na brzinu negativno negativno utjeèe veliki udio vezivnog tkiva u miiæu, kao i velika viskoznost i loa prokrvljenost miiæa. 2. Energetski  brzina najvie ovisi o anaerobnim alaktatnim alaktatnim procesima u kojima je resinteza ATP-a ATP-a osigurana razgradnjom kreatin-fosfata. Ovim se procesom osigurava energija za aktivnosti u trajanju do 10 sekundi. 3. Psiholoki  znanja o uèincima uèincima vjebanja i koncentracija vani su psiholoki faktori u postizanju visoke razine brzine. 4. Tehnika i koordinacija koordinacija  pravilna tehnika kretanja kretanja vrlo je vana za razvoj brzine, to ovisi prije prije svega o koordinaciji. Dakle, treningom koordinacije poboljavamo tehniku, a tehnikom brzinu. 5. Razina snage, izdrljivosti i fleksibilnosti  visoka razina snage ima pozitivan utjecaj na ubrzanje i postizanje maksimalne brzine pokreta. Kada pokreti ne moraju biti samo brzi, nego i ponavljani kroz due vrijeme, potrebna je visoka razina brzinske izdrljivosti. Dobra fleksibilnost omoguæuje veæi opseg pokreta, veæu elastiènost i bre oputanje miiæa to je vrlo vaan preduvjet za brzinu. Senzibilne faze razvoja raz voja brzine kod djevojèica su izmeðu 7 i 11 godina. Razvoj brzine br zine kod djevojèica traje do 14. godine i nakon toga u sluèaju ne bavljenja sportom stagnira. Dinamika razvoja brzine kod djevojèica i

57


E M E T E Æ P O

djeèaka vrlo je slièna do 14. godine. Djeèaci prolaze kroz intenzivnu fazu od 7. do 9. godine, prate krivulju razvoja brzine kod djevojèica, ali oni nakon 14. nastavljaju s razvojem brzine do 18. godine. Principi treninga za razvoj brzine: 1. Izvodit Izvoditii nauèene kretne strukture strukture bre od prosjeèn prosjeènee brzine 2. Prvo je potrebno trenirati trenirati brzinom manjom manjom od maksimalne. maksimalne. Kada je tehnika izvoðenja izvoðenja kretanja na visokoj visokoj razini, kretanje se moe izvoditi maksimalnom brzinom. 3. Tren Trenirati irati od jednostavnog jednostavnog prema prema sloenom, sloenom, od laganog prema teem, teem, od poznatog prema prema novom. 4. Povezati vjebe brzine brzine sa tehniko tehnikom m odreðenog odreðenog sporta. sporta. 5. Mijen Mijenjati jati vjebe za razvoj razvoj brzine brzine.. 6. Mije Mijenjati njati uvjet uvjetee u kojima kojima razvijamo razvijamo brzinu. brzinu. 7. Poveæavat Poveæavatii broj ponavljan ponavljanja, ja, ne i trajanje ponavlj ponavljanja. anja. 8. Koristi Koristiti ti dovoljno dovoljno duge pauze. Trajanje Trajanje pauze ovisi ovisi o optereæenju, optereæenju, ali kod razvoja razvoja brzine obièno traje traje od 1 do 3 minute. 9. Koristi Koristiti ti duga i temeljita temeljita zagrijavanja. zagrijavanja. Vjebama Vjebama za razvoj brzine brzine trebalo bi bi prethoditi prethoditi zagrijavanje zagrijavanje 15  20 minuta. 10. Iskoris Iskoristiti titi senzibilne senzibilne faze za razvoj brzine. brzine. Kod treninga brzine najèeæe se upotrebljava metoda ponavljanja koja podrazumijeva maksimalan intenzitet aktivnosti, s 5  8 ponavljanja uz produeno vrijeme aktivnog odmora od 4  6 minuta (Milanoviæ, 1997). Poèetnici bi trebali izvoditi vjebe intenzitetom koji nije maksimalan iz razloga to prerano treniranje maksimalnim intenzitetom moe uzrokovati tzv. brzinsku barijeru, odnosno stabilizaciju brzine. Poèetnike bi trebalo to due podvrgavati opæem i raznolikom treningu, s velikim udjelom opæih vjebi za razvoj brzinskosnanih svojstava. To znaèi da bi bilo poeljno odgoditi uporabu specifiènih i natjecateljskih vjebi za razvoj brzine kod mladih sportaa. Ovim postupkom stvaramo kvalitetnu bazu za daljnju nadgradnju i buduæe vrhunske rezultate.

3.4. Snaga Snaga je sposobnost svladavanja otpora ili sile (Zaciorskij, 1970). Postoji nekoliko vrsta akcijskog oèitovanja snage, a to su: 1. eksp eksploz lozivn ivnaa snag snagaa 2. mak maksim simalna alna snaga snaga 3. elast elastièna ièna snaga 4. repe repetit titivna ivna snaga snaga 5. sta statiè tièka ka snaga snaga Snaga moe biti i apsolutna i relativna. Apsolutna snaga kod djeèaka konstantno raste izmeðu 7. i 19. godine, dok njihova relativna snaga najvie raste izmeðu 13. i 14. godine. U razdoblju od 12. do 15. godine snaga djeèaka (posebno statièka) raste bre od snage djevojèica (Hettinger, 1964, prema Drabik, 1996), ali kada je rijeè o dinamièkoj snazi, do puberteta nema znaèajnijih razlika meðu spolovima. Nakon 15. godine razvoj snage djevojèica stagnira, dok djeèaci nastavljaju s razvojem. Vaan razlog tome jesu hormonalne promjene u organizmu djeèaka (testosteron). U vrijeme naglog pubertetskog rasta osobito treba biti oprezan u radu s vanjskim optereæenjima iznad glave (utezi), a isto tako je vano izbjegavati duga statièka optereæenja. Prema Drabiku postoji sedam osnovnih preduvjeta za trening snage: 1. Razvije Razvijenost nost ivèanog sustava. Vjebe snage uzrokuju promjene promjene u razini ekscitacije ekscitacije centralnog ivèanog sustava, a to ovisi o stupnju djetetovog razvoja. 2. Fizioloki presjek miiæa. Veæi Veæi presjek znaèi i veæi potencijal za razvoj snage. 3. Tip miiænih miiænih vlakana. Za razvoj snage vana je kolièina brzih miiænih vlakana. vlakana. 4. Kvaliteta sinkronizacije i broj aktivnih miiænih miiænih vlakana. 5. Biolo Bioloka ka zrelost zrelost.. 6. Hormona Hormonalna lna aktivn aktivnost. ost. 7. Tehn ehnika ika.. 58


Principi treninga snage: 1. Prije poèetka treniranja treniranja snage obaviti obaviti ortopedski ortopedski pregled 2. Naglasi Naglasiti ti opæi razvoj muskulature, muskulature, posebno dijela koji odrava posturu. posturu. 3. Provodi Provoditi ti trening snage po fazama, bez preskakanja preskakanja ili pourivanja. pourivanja. 4. Vjebe snage unapreðivati postupno. Od brzinske snage, preko snane iztrljivosti do maksimalne snage. 5. Vjebe snage primjenjivat primjenjivatii u odgovar odgovarajuæem ajuæem dijelu treninga. treninga. 6. Pravilno izmjenjivati izmjenjivati dijelove dijelove tijela koje optereæujemo. optereæujemo. 7. Prvo nauèiti pravilnu pravilnu izvedbu, izvedbu, a potom dodati optereæenje. optereæenje. 8. Osigura Osigurati ti dovoljno dug oporavak oporavak nakon treninga. treninga.

E M E T E Æ P O

Kada je rijeè o treningu snage djece, vano je naglasiti da djeca u predpubertetu mogu ostvariti znaèajan napredak u snazi, bez obzira na prisutnu kolièinu testosterona. Weltman i suradnici prouèavali su promjene dobivene nakon 14 tjedana programiranog treninga snage djeèaka u predpubertetu (Schafer, 1991). Primjetili su znaèajno poveæanje snage, vertikalne skoènosti, fleksibilnosti i maksimalnog primitka kisika. Ovakav napredak u snazi moguæe je postiæi dobro organiziranim i potpuno kontroliranim kontroliranim programom treninga. U radu s mladim sportaima vano je izbjegavati duga statièka optereæenja, te koristiti promjenjiva dinamièka optereæenja primjerena njihovoj dobi. U treningu snage djece i mladei potrebno je utjecati samo na razvoj repetitivne snage, i to primjenom dinamièkih vjebi. vje bi. Nekoliko je osnovnih metoda pogodnih za to: 1. Metoda niskih vanjskih optereæenja s velikim brojem ponavljanja ( do 30), s ciljem poboljanja otpornosti na umor. 2. Metoda srednjih srednjih vanjskih optereæenja, optereæenja, u obliku krunog treninga, s do 10 vjebi, te do 20 ponavljanja. 3. Metoda visokih visokih vanjskih optereæenja, optereæenja, s 810 vjebi, te 10 ponavljanja. ponavljanja. Pravila treninga snage upozoravaju nas da sustavni razvoj dimenzija snage treba zapoèeti tek onda kada aktivni i pasivni dio sustava za kretanje poprimi odgovarajuæu jakost, pri èemu posebno treba izbjegavati poloaje i situacije potencijalno opasne za ozljeðivanje slabih toèaka lokomotornog sustava.

3.5. Fleksibilnost Fleksibilnost je sposobnost izvoðenja maksimalne Fleksibilnost maksimalne amplitude pokreta u nekom zglobu ili nizu zglobova. Tri su osnovne vrste fleksibilnosti (Drabik, 1996): 1. dinamièka  sposobnost dinamièkog izvoðenja pokreta s punom amplitudom u zglobu. 2. statièka pasivna  sposobnost zadravanja odreðene amplitude u zglobu koristeæi svoju tjelesnu teinu ili snagu udova koji nisu podvrgnuti istezanju. 3. statièka aktivna  sposobnost postizanja i zadravanja odreðene amplitude pokreta koristeæi samo snagu istegnutog dijela tijela. Kod djece predkolske dobi (2-5 godina) nije potrebno posveæivati vrijeme vjebama fleksibilnosti, za razliku od starije djece ili odraslih koji na fleksibilnost mogu utroiti 5-15 minuta po treningu. Djeca predkolske dobi su vrlo fleksibilna i veæ svakodnevnom igrom svojim tijelom izvode pune amplitude pokreta. U dobi od 6 do 10 godina smanjuje se mobilnost ramena i kuka, te je u toj dobi potre bno provoditi dinamièko istezanje istih zglobova. Kraljenica u dobi od 8 do 9 godina dostie svoju prirodnu maksimalnu fleksibilnost. U dobi od 6 do 10 godina potrebno je izbjegavati statièka istezanja iz razloga to je djeci teko zadrati koncentraciju i oputenost to je kljuèno kod ovih vjebi fleksibilnosti. U razdoblju od 10 do 13 godina vano je pojaèano primjenjivati trening fleksibilnosti jer poveæana aktivnost bez poveæane primjene istezanja moe ogranièiti amplitudu pokreta. U dobi ubrzanog rasta i razvoja kljuèno je primjenjivati primjen jivati vjebe za razvoj fleksibilnosti. Tada dolazi do ubrzanog rasta kostiju, koji miiæi i tetive teko mogu pratiti. Zbog toga se mogu javiti ozljede leða, bolovi u koljenu,... Treningom fleksibilnosti kritiènih toèaka moemo znaèajno umanjiti opasnost od ozljeðivanja. Nakon 16. godine moemo poèeti primjenjivati vjebe istezanja identiène vjebama odra slih. Osnovni principi treninga fleksibilnosti kod djece: 1. Trenin Treningg fleksibilnosti fleksibilnosti primjenjivati u umjerenom umjerenom opsegu. 2. Povezi Povezivati vati razvoj fleksibil fleksibilnosti nosti i snage. 3. Radit Raditii na fleksi fleksibilno bilnosti sti toèno odreðenih odreðenih zglobova. 4. U treningu djece djece primjenjivati dinamièke vjebe fleksibilnosti. fleksibilnosti.

59


E M E T E Æ P O

Fleksibilnost djece najbolje se razvija ponavljajuæim metodama, i to nekoliko setova vjebi s otprilike 10 ponavljanja. Sharkey (1986) savjetuje da djeca i mladi trebaju izvoditi vjebe fleksibilnosti samo tri puta tjedno, dok neki drugi istraivaèi (Matveev, 1977, prema Drabik, 1996) preporuèuju svakodnevno izvoðenje vjebi dinamièkog istezanja.

4. DUGOROÈNO PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE KONDICIJSKOG TRENINGA Planiranje i programiranje provodi se razlièitim metodama i ima za cilj osigurati potpuni razvoj sportaa u viegodinjem i jednogodinjem ciklusu sportske pripreme. Planiranjem treninga odreðuju se c iljevi, uvjeti i vremenski ciklusi sportske pripreme. Programiranje treninga svodi se na izbor, doziranje i raspodjelu trenanih stimulansa u pojedinim ciklusima treninga.Trening mladih sportaa ponajprije treba biti orijentiran na viestrani razvoj psihofizièkih sposobnosti koje æe biti osnova za njegovu buduæu uspjenu sportsku karijeru. Osim razvoja baziènih motorièkih sposobnosti vana zadaæa trenanog procesa u poèecima sportske karijere je i motorièko uèenje. Pritom je vano da sportski treneri pri dizajniranju diza jniranju trenanih programa stalno imaju na umu ne samo kratkoroène nego i dugoroène ciljeve sportske pripreme. Naime, u elji da mladi sporta èim prije iskae svoj sportski potencijal i poène postizati vrhunske rezultate treneri vrlo èesto zapoèinju s ranom sportskom specijalizacijom i iznadoptimalnim optereæenjima. Na takav naèin mladi sporta zaista i postie daleko iznadprosjeène rezultate, vrlo èesto zapoèinje i natjecanje u seniorskoj konkurenciji, no poveæava se moguænost ozljeda, uèvræuju se neke tehnièke nepravilnosti, a u dugoroènom smislu ovakav naèin sportske pripreme limitira konaèno stanje sportaa u buduænosti (Milanoviæ, Jukiæ, Itoudis, 1994). Tablica 1: Proporcije razlièitih tipova kondicijske pripreme i razlièitih programa kondicijske pripreme u dugoroènom sportskom usavravanju (izraeno u postocima). 7-10 GODINA

11-14 GODINA

15-18 GODINA

VIŠESTRANA PRIPREMA

50

40

20

BAZIÈNA PRIPREMA

30

30

30

20

20

30

0

10

20

50

50

30

10

20

30

10

10

20

30

20

20

80/20

70/30

50/50

30/70

60/40

70/30

SPECIFIÈNA

PRIPREMA SITUACIJSKA PRIPREMA RAZVOJNI PROGRAMI OBNAVLJ. PROGRAMI REGENERAC. PROGRAMI PREVENTIVNI PROGRAMI VIŠESTRANO-BAZIÈNA/ SPECIFIÈNO-SITUACIJSKA TE-TA /KOND.PRIP.

60

U okviru dugoroènog sportskog usavravanja iznimno je vano odrediti proporcije zastupljenosti pojedinih tipova kondicijske pripreme i razlièitih programa kondicijske pripreme za svaku fazu usavravanja (tablica 1). Kada su u pitanju tipovi kondicijske pripreme, vidljivo je da se poèetna dominacija viestrane pripreme prema kasnijim uzrastima postupno gubi u korist baziène te specifiène i situacijske kondicijske pripreme. Takav trend se nastavlja i u seniorskoj dobi. Analizom proporcija razlièitih vrsta kondicijskih programa, moe se uoèiti dominacija razvojnih progr ama kroz gotovo cijelo razdoblje treninga u mlaðim uzrastima. Obnavljajuæi i regeneracijski programi svoju znaèajniju ulogu dobivaju u seniorskoj dobi, a posebnu vanost u gotovo cijeloj sportskoj karijeri, bez obzira na dob, imaju preventivni programi.


Konaèno, potrebno je kazati da viestrano-bazièni tip kondicijske pripreme dominira u kondicijskom treningu mlaðih dobnih uzrasta, a ukupna kolièina kondicijske pripreme se prema kasnijim sportskim godinama postupno smanjuje.

5. ZAKLJUÈAK

E M E T E Æ P O

Metodika kondicijskog treninga mlaðih dobnih skupina ima za cilj prilagoditi se biolokom i sportskom stupnju razvoja djece u pojedinim fazama sportskog usavravanja. Trening mlaðih dobnih skupina je viegodinji, organiziran proces razvoja i odravanja sposobnosti, znanja i osobina. Struktura, modaliteti i optereæenja trebaju stimulirati dinamièan razvoj antropolokih funkcija, motorièkih znanja i natjecateljskog uèinka, rukovodeæi se prije svega znanjima o senzibilnim fazama za razvoj motorièkih i funkcionalnih sposobnosti.

6. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.

Bompa, T. Bompa, T. (2000). (2000). Cijel Cijelokup okupni ni trening trening za mlade mlade pobjed pobjednike nike,, Hrvatsk Hrvatskii koarkak koarkakii savez. savez. Crisfie Cri sfield, ld, P. P. (2001). (2001). The Young Young Athlet Athletes es Handboo Handbook. k. Human Human Kinetic Kinetics, s, Champai Champaign, gn, IL. Drabik, Drab ik, J. J. (1996). (1996). Chil Children dren and sport sportss trainin training. g. Stadio Stadionn bublish bublishing ing compa company ny.. Hirtz, P. P. (1985). Koordinat Koordinative ive fahigkeiten fahigkeiten im schulspor schulsport.t. Berlin:V Berlin:Volk olk und Wissen Wissen Volkseig Volkseigner ner Verlag. Verlag. Milanoviæ, Milanov iæ, D., D., Jukiæ, Jukiæ, I. i Itoudi Itoudis, s, D. (1994) (1994).. Utjecaj Utjecaj programi programiranog ranog trening treningaa na promjene promjene u motorièkim motorièkim sposobn sposobnostima ostima mladih koarkaa. Kineziologija, 16 1-2:33-34 Milanoviæ,, D. (1997). Osnove teorije treninga Milanoviæ treninga.. U: Priruèni Priruènikk za sportske trenere. Fakultet za fizièku fizièku kulturu. Protasov Prot asova, a, M. (1984). (1984). Train Train for for balance balance.. Soviet Soviet Sports Sports Rewiew Rewiew,, vol. 25, 25, no. 4:1574:157-158. 158. Schafer,, J. (1996). Prepubescent and adolescent Schafer adolescent weight training: Is it safe? Is Is it beneficial beneficial?, ?, Training Training Youth. NSCA, str. 3-10.

61

Gordana Furjan-Mandiæ, Furjan-Mandiæ, Miran Kondriè, Nikola Rausavljeviæ, Boris Metiko

NEKE RAZLIKE U RAZVOJU KONDICIJSKIH SPOSOBNOSTI IZMEÐU DJEÈAKA I DJEVOJÈICA

E M E T E Æ P O

NEKE RAZLIKE U RAZVOJU KONDICIJSKIH SPOSOBNOSTI IZMEÐU DJEÈAKA I DJEVOJÈICA Gordana Furjan-Mandiæ1 Miran Kondriè2, Nikola Rausavljeviæ3, Boris Metiko4 ,

Kinezioloki fakultet, Sveuèilita u Zagrebu, 2Fakulteta za port, Univerze v Ljubljani 3Fakultet prirdoslovno matematièkih znanosti i odgojnih podruèja Sveuèilita u Splitu, 4Èasopis Moto puls 1

1. UVOD U sportskom treningu dijete se ne moe usporeðivati s odraslom osobom. Isto tako, programiranje treninga mlaðim dobnim kategorijama ne moe odgovarati odgovara ti smanjenju optereæenja u smislu smanjenja postotka u odnosu na odraslu osobu. Jednako je s pretpostavkom da djevojèica nije jednaka djeèaku. Naalost, u mnogim se sportskim granama to bezbroj puta zaboravlja. Mnogi treneri, koji rade s djeèacima i djevojèicama, u svom radu upotrebljavaju teoriju po kojoj je oko 70 do 80 posto snage djeèaka jednako snazi kod djevojèica. U godinjem planu i programu trenera, koji misle tako, moe se primjetiti da su pri treningu djevojèica intenzitet i optereæenje u trenanom procesu za 20 do 30 posto manji. Naalost, u treningu djevojèica se ne mijenjaju ni sredstva, ni naèini, kao niti metode trenanog procesa. Sve se svodi na smanjenje postotka optereæenja, kako bi se trening razlikovao od onog za djeèake. Takvi treneri si takvim pretpostavkama, zacijelo, olakava ju posao. Naalost, rezultat koji se postie takvim radom, èesto je porazan za djevojèice. Poznavanje zakonitosti kako tjelesnog tako i motorièkog razvoja djece treneru mora biti prvi korak pri planiranju i programiranju treninga. Podudarnost trenanog procesa i tjelesnog i motorièkog razvoja djece primarni su za kvalitetan i pravilno usmjeren trening koji æe dati eljene rezultate, ali i dijete zatititi od neeljenih ozlje da.

2. TJELESNI RAZVOJ U sportskom treningu, do desete godine ivota, gotovo nema razlike izmeðu djevojèica i djeèaka u antropometrijskim karakteristikama karakteristikama i motorièkim sposobnostima. Nakon, od prilike desete godine, poèinju se primjeæivati razlike u razvoju koje uzrokuju hormon rasta i spolni hormoni. Kod djevojèica pubertet najèeæe nastupa izmeðu 12. i 14. godine, a kod djeèaka dvije godine kasnije. Rast u visinu kod djevojèica dosee maksimum oko 14. godine. Zbog toga djevojèice vrhunske rezultate postiu ranije nego djeèaci (Fach, 1998.). Vano je znati da izmeðu 11. i 13. godine ivota, kotano-zglobni sustav jo nije potpuno razvijen. Ekstremna optereæenja, u toj fazi rasta i razvoja, ugroavaju kotano-zglobni kotano-zglobni sustav. sustav. Izgleda kako su djevojèice u manjoj opasnosti od akutnih i kroniènih ozljeda zbog veæe fleksibilnosti miiænog sustava.

3. KOORDINACIJA Poboljanje miiæne aktivnosti, preko centralnog ivèanog sustava, moguæe je vrlo rano uspjeno trenirati. Djevojèice dostiu najbolje rezultate u podruèju koordinacije izmeðu sedme i devete godine ivota, a maksimum oko jedanaeste godine Kod djeèaka se to dogaða dvije do tri godine kasnije (Fach, 1998.). To znaèi da je u toj dobi nuno postaviti kvalitetnu kvalitetnu bazu na podruèju koordinacije. Zapoène li se kasnije s treningom koordinacije, koordinacije, teko æe biti postiæi jednak rezultat. Zbog toga s razvojem specifiènih znanja treba zapoèeti prije puberteta. No, bitno je u trenig ukljuèiti to vie razlièitih kretnih struktura (baratanja s loptom, trèanja, poskoka, kotrljanja, penjanja) bez obzira o kojem se sportu radi.

62

Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.

4. SNAGA Hormon testosteron brine za rast i snagu muskulature. Meðutim, u odnosu na djeèake, koncentracija testosterona je kod djevojèica mnogo nia, a u pubertetu jedva primjetna. Posljedica toga je da su djeèaci jaèi od djevojèica. Za mlade djevojke je trening snage nuno potreban. Kod djevojèica bi s treningom snage na trenaerima trebalo poèeti u pubertetu. Opaanja Opa anja kod nekih mladih igraèica tenisa, odbojkaica i koarkar ica ukazuju na to, da slabije razvijena muskulatura ramenog pojasa ogranièava gibanje u predjelu grudnog dijela kraljenice (npr. pri izvedbi poèetnog udarca). Kod djeèaka to nije toliko izraeno (Bompa, 1994.). Kod djevojèica su, u odnosu na djeèake, slabije razvijeni i miiæi nogu, to se primjeæuje u sprintevima, i skokovima. Izmeðu 11. i 13. godine ivota moguæe je sistematskim i dobro planiranim trenanim procesom neposredno utjecati na snagu lokomotornega sustava, a tako i na dranje tijela (jaèanjem trbune muskulature, leða i ramena). Nije ni potrebno napominjati da je vrlo vano da trening planira i provodi iskusna struèno osposobljena osoba, jer æe samo takav trenani proces dovesti sportaa do uspjeha.

E M E T E Æ P O

5. IZDRLJIVOST U dobi kad djeèaci i bez mnogo rada na razvoju izdrljivosti postaju sve bolji, kod djevojèica djevojèica æe se poboljanj poboljanjee na polju izdrljivosti jedva primjeæivati. Ukoliko Ukolik o se treningu opæe izdrljivosti, kod djevojèica, u dobi od 14. do 16. godine, ne posveti dovoljno vremena, doæi æe do pada aerobnih sposobnosti. Kako su funkcionalne sposobnosti vrlo vane u svim sportovima u smislu brze regeneracije organiz ma, vano je dobro planirati taj dio trenanog procesa. Razvoj izdrljivosti je nuno pratiti te po potrebi mijenjati plan i program treninga. Testiranje i povremene kontrole stanja srèno-ilnog sustava s monitorima frekvencije srca i mjerenjem laktata pomau treneru u planiranju, programiranju i modificiranju trenanog procesa. Formula TTT (test  trening  test) je najbolja pomoæ u radu trenera s mladim sportaicama.

6. ZAKLJUÈAK U sportu su tjelesna optereæenja iz godine u godinu sve veæa a kalendar natjecanja sve naporniji za mlade sportaice. Potrebe za atletski razvijenim sportaicama su nune u veæini sportova. Time se poveæava odgovronost trenera u radu sa enskom populacijom. Za razvoj sportske grane te kvalitetno i struèno planiranje i programiranje trenanog procesa, izmeðu ostalog najvanija je selekcija talentiranih djevojèica i pravilni trening od samog poèetka njihove sportske karijere. Zbog toga trening mora biti provoðen profesionalno i pod nadzorom kvalitetnog struènog tima, kojeg pored trenera, èine struènjaci iz svih dodirnih podruèja sporta.

7. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.

Bompa, O.T. Bompa, O.T. (1994): (1994): Theory Theory and methodol methodology ogy of training training.. Kendall/ Kendall/Hunt Hunt publis publishing hing compan company y, Dubuque. Dubuque. Delavier, Delavi er, F. (2001): (2001): Muskel Guide. Münche München: n: BL BLV Verlags Verlagsgesels geselschaft chaft mbh. Furjan-M Furj an-Mandi andiæ, æ, G., F. F. Prot i D. Metiko Metiko (1995) (1995).. Primjena Primjena aerobi aerobike ke u treningu treningu sportaa sportaa.: .: Zbornik Zbornik radova radova meðunarodnog savjetovanja Fitness i sport, Zagrebaèki sajam porta, str: 81-85. Zagreb. Furjan-Mandi Furjan -Mandiæ, æ, G., B. Metiko Metiko i Z. Domaæinaov Domaæinaoviæ iæ (1996). (1996). Fitness Fitness programi programi u funkciji funkciji fizièke fizièke pripreme pripreme sporta sportaa.: a.: Zbornik radova meðunarodnog savjetovanja o fitnessu, Zagrebaèki sajam porta, str: III - 13-16. Zagreb. Fach, H.H. H.H. (1998). (1998). Traini Trainingsbuch ngsbuch Bauchmu Bauchmuskulat skulatur ur.. Reinbek Reinbek bei Hamburg: Hamburg: Rowohl Rowohltt Taschen Taschenbuch buch Verlag Verlag GmbH. GmbH. Kondriè, M., G. Furjan-M Furjan-Mandiæ andiæ (2002). Fizièka priprema stolnote stolnotenisaèa. nisaèa. Zagreb: Zagrebaè Zagrebaèki ki portski portski savez, Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu. Kondriè,, M., Kondriè M., G. Furjan Furjan-Mandi -Mandiææ (2002). (2002). Trening Trening za razvoj razvoj trebune trebune muskula muskulature. ture. Ljublj Ljubljana: ana: Namiznot Namiznotenika enika zveza Slovenije.Topspin . t.2, str. 09  11.

63

Sanja imek, Josipa Nakiæ, Tatjana Trot IZBOR I OPIS VJEBI SPECIFIÈNE KONDICIJSKE PRIPREME SKIJAA

E M E T E Æ P O

SPECIFIÈNOSTI KONDICIJSKOG TRENINGA SPORTAICA Sanja imek1, Josipa Nakiæ1, Tatjana Trot2 1

studentica poslijediplomskog studija Kineziolokog fakulteta Sveuèilita u Zagrebu 2studentica na Kineziolokom fakultetu Sveuèilita u Zagrebu

1. UVOD Iako ene sudjeluju na vanim sportskim natjecanjima od drugih olimpijskih igara 1900. godine, tek u posljednjih 25 godina zapaena je nagla progresija rezultata. Do toga je dolo zbog poveæanja broja sudionica na natjecanjima i istraivanja koja su se bavila ba vila utjecajem niza faktora na uspjenost sportaica. Time je omoguæena kvalitetna implementacija najnovijih spoznaja spoz naja u kondicijski trening ena. ena . To se posebno odnosi na primjenu intenzivnog treninga snage. Uvaavanjem razlika meðu spolovima koje se oèituju u morfolokom, motorièkom i funkcionalnom segmentu antropolokih dimenzija, moguæe je unaprijediti trening koji je kreiran za sportae. Pokazalo se da anatomske razlike kao to su ira zdjelica i nestabilniji zglob koljena èine ene podlonijim ozljedama. Amenoreja (izostanak menstruacije), prehrambeni poremeæaji (anorexia nervosa i bulimia nervosa) i osteoporoza (gubljenje kotane mase  veæa lomljivost kostiju) spominju se kao tri najèe æa problema koja se javljaju kod sportaica (Female athlete triad) i uz prevencijske programe specifiènih ozljeda (koljeno, r ame) zahtijevaju posebnu panju. Shvaæanjem razlièitosti graðe i funkcije enskog organizma, zahtjeva konkretne sportske grane i slabije razvijenih kondicijskih sposobnosti pojedine sportaice, proiziæi æe i razlike u programima kondicijske pripreme.

1.1. Specifiènosti graðe i funkcije enskog organizma izdvaja se èitav niz obiljeja po kojima se ene razlikuju od mukaraca i upravo su one primaran uzrok razlika u ispoljavanju motorièkih i funkcionalnih sposobnosti. ene su prosjeèno 13 cm nie i 14-18 kg lake od mukaraca (Wilmore, Costill 1997). Odnos trupa prema nogama je veæi, a rameni pojas je ui i slabije razvijen, a bokovi iri (slika 1)(Medved, 1987). Zdjelica ene je znatno ira i drukèije graðena to odgovara njezinoj ulozi u trudnoæi (slika 2). ira zdjelica smanjuje kut izmeðu vrata i trupa bedrene kosti, to mijenja odnos poluga i prijenos snage miiæa u podruèju zdjelice i nogu. U morfolokom prostoru

Slika 1. Razlike u graði tijela kod mukarca i ene. 64

Slika 2. Graða zdjelice mukarca (a) i ene (b)


Q-kut predstavlja kut koji zatvaraju pravci od sredine patele i toèke crista illiaca anterior superior i sredine patele i tuberculum tibie (slika 4). Poveæani kut èesto kod ena uzrokuje x-noge, bol kod patele te èeæe ozljede prednjeg krinog ligamenta. Fizioloke x-noge i x-laktovi koje se javljaju kod ena (slika 3 i 5) uvjetuju i drugaèiju statiku udova.

Slika 3. Poveæani kut izmeðu podlaktice i nadlaktice kod ena (lijevo)

Slika 4. Q - kut

E M E T E Æ P O

Slika 5. Donji dio tijela kod ena (lijevo) i drugaèije smjetena patela.

Kosti su njenije graðe, tj. tanje su, lake i neotpornije dok su zglobne veze slabije i zato su u ena èeæe ozljede zglobova. Na kraljenici je èesto jaèe izraena iz raena lumbalna lordoza i zbog toga treba biti oprezan oprez an kod izvoðenja kretnji koje izazivaju hiperekstenziju kraljenice unatrag i veliku panju posvetiti prevenciji ozljeda ovog dijela tijela. Miiæje je ena, u odnosu na njihovu tjelesnu teinu, slabije razvijeno nego u mukaraca. Kod mukaraca 40% tjelesne teine opada na miiæe, a kod ena samo 33% (prema nekim autorima i 23%). Posljedica toga je manji radni uèinak uz razmjerno veæi potroak energije. ener gije. Po svojoj kakvoæi ensko je miiæje mekanije, rastezljivije i elastiènije (Medved, 1987). Velièina miiænih vlakana je manja, a postoje razlièita istraivanja koja pokazuju da je broj miiænih vlakana kod ena u odreðenim miiæima manji nego kod mukaraca ili jednak (Miller i sur 1992, Alway, Grumbt, Gonyea i Stray-Gundersen 1989). ene imaju 6-10% vii relativni postotak masnog tkiva, koje je i drugaèije rasporeðeno (grudi i glutealna regija). Postoji razlika izmeðu ena i mukaraca i u kolièini masti u miiæu. Miiæi kod ena imaju veæu kolièinu masti izmeðu snopova miiænih vlakana (Miller i sur 1992, Prince, Hikida, Hagerman 1977). No to ne utjeèe na razlièitost u treniranju pojedinih miiæa. Miiænim biopsijama kod mukaraca i kod ena u istim sportovima pronaðe n je slièan udio pojedinih tipova vlakana, sporih u odnosu na brza miiæna vlakna (Wilmore, Costill 1997). Hormonalne razlike oèituju se u luèenju spolnih hormona. Estrogen kod ena uzrokuje poveæanje masne komponente ukupne tjelesne mase, a testosteron kod mukaraca je znaèajan faktor dimenzionalnosti skeleta i veæe miiæne komponente ukupne tjelesne mase. Mukarci u mirovanju imaju 10 puta veæu koncentraciju testosterona u krvi nego ene, a istraivanja su pokazala da ene sa genetski veæom koncentracijom testosterona imaju predispozicije za generiranje generira nje veæe sile i snage miiæa (Hakkinen i sur, 1992).Gubitak krvi kod ene tijekom menstruacije izaziva promjene u koncentraciji eljeza pa se javljaju poznate razlike sadraja eljeza u krvnom serumu (mukarci 100-120grama%, kod ena 80-100grama%). Teite enskog tijela je nie i zato sportaice savladavaju veæi otpor pri svim radnjama koje su povezane s dizanjem, noenjem ili pokretanjem vlastitog tijela. To je vidljivo i u rezultatima skokova i trèanja. trè anja. Prosjeèna frekvencija srca kod ena 77 otk/min, a kod mukaraca 68 otk/min. Vrijednosti maksimalnog primitka kisika su 8-12% (Wilmore, (Wilmore, Costill 1997) ili 15-30% (Saltin i Astrand, 1967) manje kod ena. Mukarci i ene mogu imati priblino istu maksimalnu kolièinu laktata u krvi to znaèi da oba spola imaju priblino iste moguænosti iskoritenja metabolièkih moguænosti do krajnje granice zamora (Saltin i Astrand, 1967).

65


E M E T E Æ P O

Menstruacijski ciklus traje prosjeèno 28 dana i moe se podijeliti u tri faze: 1. Folikularna faza (kada jajace

sazrijeva), 2. Ovulacijska faza (kada se jajace otputa) i 3. Lutealna faza (kada se endometrij maternice priprema za primanje oploðenog jajaca). Ako se primanje oploðenog jajaca ne desi, endometrij se ljuti i dolazi do pojave menstruacije. Zapaeno je da prva menstruacija nastupa u prosjeku neto kasnije u sportaica nego kod nesportaica, obièno izmeðu 13. i 14 godine (Medved, 1987) dok je prosjek zagrebaèkih uèenica 12,6 godina (Prebeg, 1975, prema Medved 1987). Poremeæaji menstruacijskog ciklusa, od nekoliko ne koliko menstruacija manje do potpunog izostanka (amenoreja), su èesti i kod sportaica i nesportaica oko 20 godina. Neredovita menstruacija javlja se kod sportaica u 1-66%, u usporedbi sa 2-5% kod obiène populacije (Burrows i Bird 2000) ili je 20 puta èeæa kod sportaica nego kod nesportaica (De Cree 1998). Kod nekih ena ukljuèenih u intenzivan kondicijski trening, primjeæene primjeæ ene su promjene u menstruacijskog ciklusu (Kraemer, Fleck 1997). Poremeæaji su se pokazali èeæim kod ena ukljuèenih u snane tjelesne aktivnosti (Prior, Vigna Vigna i McKay 1992). U istraivanju 199 dizaèica utega 25% ih je imalo neredovitu menstruaciju (Liu, Liu, Qin 1987). Iako podataka nema mnogo, èini se da su sportaice ukljuèene u trening s optereæenjem izloene veæem riziku menstruacijskih potekoæa. Od drugog dana iza poèetka menstruacije opaa se porast sposobnosti s vrhuncem u prvom tjednu pa do ovulacije. U disciplinama koje zahtijevaju brzu reakciju opaeno je da ene i za vrijeme menstruacije postiu svoje osobne rekorde. Meðutim na vjebe koje zahtijevaju mirnoæu, koncentraciju i sigurnost (vjebe na spravama) menstruacija loe utjeèe (Medved, 1987). Èini se da je najnepovoljnije razdoblje za postizanje vrhunskih rezultata vrijeme prije menstruacije, a najpogodnije vrijeme nakon menstruacije. Aktivne sportaice imaju manje problema sa predmenstrualnim i bolovima tijekom menstruacije (Prior, Vigna i McKay 1992), a javljaju se rjeðe kod sportaica nego kod ostalih ena. Olimpijskee medalje su osvajale sportaice tijekom svih faza menstrualnog ciklusa, a utjecaj na uèinkovitost na Olimpijsk natjecanju nije posve jasan i vjerojatno je vrlo individualan. Sudjelovanje na treningu (ili natjecanju) natjec anju) tijekom menstruacije ne treba zabranjivati i nema nema negativan efekt na zdravlje. Korisno Korisno je paziti na redovitost redovitost menstruacijskog ciklusa i uvaavati individualne karakteristike sportaica kojima bi se trening u vrijeme menstruacije prilagodio.

2. SPECIFIÈNOSTI TRENINGA ZA RAZVOJ POJEDINIH KONDICIJSKIH SPOSOBNOSTI Razlike iz prethodnog poglavlja uzroci su drugaèijih uglavnom slabijih manifestacija kondicijskih sposobnosti kod ena. Gotovo da i nema istraivanja vezanih uz to kako i koliko drugaèije treba izgledati kondicijski trening sportaica, kakvi su efekti trenanih programa i razlike u adaptaciji na trenana optereæenja. Relativno je najbolje istraeno podruèje snanih sposobnosti, utjecaj testosterona na hipertrofiju, dok je podruèje npr. brzine i ravnotee gotovo zapostavljeno. Polazna osnova za drugaèiji trening su zahtjevi konkretne sportske grane, deficiti sportaica u kondicijskim sposobnostima vanim u tom sportu, te ukupno manja razina optereæenja koja je uvjetovana antropolokim razlikama (vie masnog tkiva, manje miiæne mase).

2.1. Snaga U kondicijskom treningu snaga zauzima najvanije mjesto. Gotovo da i ne postoji sport u kojem za kvalitetnu izvedbu ili uspjenost nije potreban neki oblik snage. Posljednjih nekoliko desetljeæa nadvladane su zablude o tetnim uèincima treninga snage na enski organizam. organiz am. Pogreno se mislilo da æe trening s optereæenjem utjecati utjec ati na smanjenje fleksibilnosti i pretjerano poveæati muskuloznost kod ena (Wilmore i sur. 1974). Istraivanja su pokazala da pravilno programiran trening s optereæenjem nema negativan utjecaj na fleksibilnost, dok hipertrofijski adaptacijski efekt nije u prevelikoj mjeri prisutan kod ena, a osigurava pretpostavke za bolji natjecateljski rezultat. Kod ena, primarno zbog manjeg tijela, slabije su i moguænosti ispoljavanja razlièitih oblika snage. Velika Velika razlika u snazi izmeðu spolova je rezultat velikog broja razlièitih jednozglobnih i viezglobnih pokreta koji se izvode i gornjim i donjim dijelom tijela; i razlika u distribuciji miiæne mase u razlièitim dijelovima tijela. U istraivanjima, da bi se to vie izjednaèili mukarci i ene radi vjerodostojnije usporedbe, optereæenja se izraèunavaju relativno 66


ne samo u odnosu na tjelesnu teinu veæ i u odnosu na nemasnu masu tijela ili popreèni presjek miiæa. Wilmore (1974) navodi da je kod ena 1RM bench pressa 37% od 1RM kod mukarca. Ako se bench press izrazi relativno prema teini tijela ili nemasnoj masi, ene pokazuju 46% i 55% snage mukaraca. Maksimalna izometrièka sila kod ena u nonom potisku je 73% od one kod mukaraca, dok ako se izrazi relativno prema pre ma teini i nemasnoj masi tijela iznosi 92% i 106% snage mukarca. Iz ovog se moe vidjeti da se, izraeno relativno, ene se u snazi donjeg dijela tijela gotovo izjednaèavaju sa mukarcima, dok u snazi gornjeg dijela tijela dosta zaostaju. Usporedba dizaèa utega olimpijaca olimpijaca pokazuje da je za potpunu fazu vuèenja kod trzaja ena ispoljila (relativno (relativno u odnosu na teinu tijela) 65% muke snage (Garhammer (Garhammer,, 1989). Efikasnost mukaraca kod snanih svojstava je opæenito bolja nego kod ena, ena , a èini se i da razlike u nemasnoj masi tijela ne mogu u cijelosti objasniti razlik e u ispoljavanju snage. Manja koncentracija testosterona utjeèe na slabije hipertrofijske uèinke. Iako je kod nekih ena muskluoznost jaèe naglaena, pokazalo se da opæenito kod ena nije moguæa hipertrofija u onim razmjerima koji su moguæi kod mukaraca. To je zbog tri razloga: ene imaju 10 puta manju koncentraciju testosterona (Taylor 1985.), due tetive u odnosu na miiæe (Darden 1983.), veæi udio masne komponente i drugaèiju distribuciju u odnosu na mukarce (Wilmore, 1982). Maksimalni vertikalni skok i skok udalj s mjesta su u velikoj mjeri uvjetovani moguænoæu ispoljavanja snage. Kod ena se vrijednosti kreæu od 54-73% u vertikalnom skoku i 75% u skoku udalj s mjesta, od vrijednosti kod mukaraca (Colliander i Tesch 1989). U istraivanjima se èesto postavlja pitanje postiu li se kondicijskim treningom isti efekti kod ena kao i kod mukaraca?

E M E T E Æ P O

35 30 e 25 n e j 20 m o r 15 p %10

ene Mukarci

5 0

Leg press

Pregib podlaktice

Benc Benchh pres presss Hvat Hvat šak šakom om

Slika 7. Promjene u jakosti kod mukaraca i ena nakon 10 tjednog programa treninga (prema Wilmore 1974) Kada provode identièan trening s optereæenjem, ene razvijaju snagu jednako ili bre od mukaraca (Wilmore 1974). Maksimalni primitak kisika (VO 2) kod ena se poveæava 8% od prosjeka kao rezultat 8-20 tjednog krunog treninga s teretima, dok se kod mukaraca poveæao 5% u istom periodu (Gettman and Pollock 1981). Nakon 10 tjednog (Slika 7) programa treninga s optereæenjem ene su razvijale jakost jednakom brzinom kao mukarci ili i bre (izraeno relativno u % poveæanja). Postoje neki pokazatelji da kod poveæanja jakosti u ena nakon 3-5 mjeseci treninga dolazi do platoa, i rezultati ne progrediraju dalje kao kod mukaraca (Hakkinen i sur. 1991). Èesta je pojava u istraivanjima da se usporeðuju netrenirani pojedinci (i mukarci i ene). U takvim radovima nerijetko se dobiju veæi efekti treninga kod ena, jer se u stvari i usporeðuju sa relativno aktivnijim mukarcima. To To se posebno odnosi na rad miiænih skupina gornjeg dijela tijela, koje ene tijekom svakodnevnog ivota puno manje koriste nego mukarci. U rijetkim istraivanjima treniranih osoba, a posebno vrhunskih sportaa efekti treninga slijede sliènu krivulju napretka i kod ena i kod mukaraca  efekti su u tim sluèajevima puno sporiji i manji. Nakon intenzivnog ekscentriènog treninga (pregib podlaktice) kod mukaraca i kod ena pokazao se jednak gubitak snage. Takoðer se javlja slièan intenzitet boli i dinamika miiænog oporavka (Roetert, 2000). Iako postoje ovakva istraivanja, praksa u velikom broju sluèajeva pokazuje da je kod ena ipak potrebno vie vremena za oporavak.

67


E M E T E Æ P O

Kako je jakost pokreta esencijalna komponenta velikog broja sportova, a istraivan ja su pokazala da su ene u tom pogledu inferiornije, potrebno je obratiti panju na razvoj snage cijelog tijela, a posebno gornjeg dijela.Trenani programi uvjetuju jednake uèinke u poveæanju jakosti kod mukarca i kod ena, a zahtjeve za jakost miiænih skupina diktirati æe sportska grana. gra na. Cilj kondicijskog treninga usmjerenog na razvoj raz voj snage je poveæati snagu miiæa potrebnih za uspjeh u odreðenoj sportskoj aktivnosti.

2.2. Izdrljivost

68

Da bi se optereæenja u treningu i natjecanjima natjeca njima uspjeno svladala kroz odreðeno vrijeme uz odgaðanje odgaða nje pojave umora, sporta mora posjedovati sposobnost izdrljivosti. Ona je izmeðu ostalog determinirana aerobnim i anaerobnim kapacitetom sportaa. Otkad se ene natjeèu u sportovima aerobne izdrljivosti (trèan je na duge staze) primjeæen je znantan porast rezultata, i to je dovelo do pretpostavki da æe se u skoroj buduænosti vrijeme vrijeme potrebno za trèanje kod mukaraca i ena izjednaèiti. (Drinkwater, 2000). Istraivanja sa ultra-maratoncima potvrðuju ovu hipotezu. Prouèavajuæi jednako trenirane ene i mukarce dolo se do zakljuèka da su na udaljenostima veæim od 42,2km razlike izmeðu spolova zanemarive, a da kod udaljenosti veæim od 70km ili 90km ene bi mogle postiæi bolje rezultate od mukaraca. Jedan od razloga za to je vjerojatno i èinjenica da ene tijekom disciplina dugotrajne izdrljivosti oksidiraju vie lipida (masnih kiselina), a manje ugljikohidrata. (Tarnopolsky (T arnopolsky 2000). Izdrljivost je determinirana sloenom integracijom veæeg broja fiziolokih pokazatelja, kao to su maksimalni primitak kisika (VO 2max), ekonomiènost kretanja i laktatni prag. Na ove komponente utjeèu morfoloke i funkcionalne karakteristike (velièina srca, koncentracija hemoglobina, udarni volumen) koje su do neke mjere genetski uvjetovane. Zbog opæenito manjeg organizma i srce je manje, pa time i udarni volumen, volumen krvi, koncentracija hemoglobina, manja kolièina kisika dolazi do stanica itd. Prosjeèna vrijednost maksimalnog primitka kisika (VO 2max) trkaèica na druge pruge se kreæe oko 55mlkg-1 minn-1 (Drinkwater, 1984, prema Drinkwater, 2000) i do 67-68 mlkg-1 min-1 (Daniels, Daniels 1992; Bunc, Heller, mi 1993, prema Drinkwater, 2000). Ovaj napredak je vjerojatno uzrokovan uz rokovan promjenama u trenanoj tehnologiji tijekom vremena. Najèeæe zabiljeene vrijednosti VO2max kod sportaica su 8-12% (Wilmore, Cordill, 1997) ili 10-15 % (Joyner, 1993, prema Drinkwater, 2000) nie nego kod sportaa. Veæa kolièina masne mase kod sportaica èesto je uzrok manjeg aerobnog kapaciteta mjerenih u sportovima nekog oblika izdrljivosti i sa velièinom srca 99% determinira manji primitak kisika (Mittleman, Zacher, 2000, prema Drinkwater, 2000). Vrijednosti laktatnog praga su slièni izmeðu jednako treniranih mukaraca i ena (Weyand (W eyand 1994, prema Drinkwater, 2000), ako se vrijednosti izraze relativno u % od VO2max, ne u apsolutnim vrijednostima. Prag je èini se povezan sa naèinom testiranja i ovisan o individualnom stupnju treniranosti. Prema tome, ne oèekuje se razlika izmeðu spolova. Uèinkovitost odnosno ekonomiènost kretanja èesto se definira kao primitak kisika potreban za odravanje odreðene brzine kretanja (Joyner 1993, Coyle 1995, prema Drinkwater, 2000). Istraivanjima su dobiveni razlièiti rezultati vezani uz to koliko ekonomiènost e konomiènost kretanja utjeèe na sposobnost izdrljivosti, i kakve su razlike izmeðu mukaraca i ena: kod nekih nema razlika, negdje se mukarci kreæu ekonomiènije, a negdje ene. Kod submaksimalnih i maksimalnih optereæenja u treningu nisu pronaðene razlike ra zlike u pokazateljima izdrljivosti sposobnosti tijekom razlièitih faza menstruacijskog ciklusa (Burrows i sur. 2000). Shakhlina (1999) tvrdi da drugaèija razina hemoglobina u krvi u razlièitim fazama menstruacijskog menstruacijskog ciklusa odreðuje razlièit kapacitet za kisik u krvi. Ta razina je najnia u predmenstrualnoj i menstrualnoj fa zi, a via funkcijska sposobnost dinog sustava u postmenstrualnoj i fazi nakon ovulacije odreðuje veæi radni kapacitet. Za jednak rad trenirane ene postiu jednak minutni volumen srca  u usporedbi s treniranim mukarcem  samo je frekvencija srca veæa a udarni volumen manji (Wilmore i Costill, 1997). Pokazalo se i da je frekvencija disanja kod ena via odnosno ene diu bre (kada treniraju na jednakom apsolutnom radu ene su na vioj razini od VO 2max) (Wilmore i Costill, 1997). Pri submaksimalnim optereæenjima (80% od max FS) znaèajan je porast adrenalina u postmenstrualnoj fazi (Prashad i sur. 1999), to moe biti jedan od razloga poveæanih sposobnosti u toj fazi. Uz kontrolirane morfoloke karakteristike odnosno izraavanje vrijednosti testova relativno u odnosu na kolièinu nemasne mase nisu pronaðene razlike izmeðu spolova u anaerobnom testu 300 jardi, 20 jardi sprint, T-agilnost testu i vertikalnim skokovima (Martin i sur. 1999).


Prema miljenju trenera vrhunskih sportaa, uz individualne individua lne razlike, postoje male ali znaèajne razlike u procesu proce su oporavka kod sportaa i sportaica nakon treninga s maksimalnim optereæenjima optereæenjima (Seiler, 1996), odnosno sportaice se sporije oporavljaju nakon vrlo intenzivnih treninga a erobne ili anaerobne izdrljivosti.

2.3. Koordinacija

E M E T E Æ P O

U pregledu neurofiziologije motorièkih vjetina u sportu kvalitetne koordinacijske sposobnosti su vrhunac procesa motorièkog uèenja (Henatsch i Langer 1985, prema pre ma Drinkwater, 2000) i nezaobilazna sposobnost za ostvarenja rezultata na natjecanju. Raspravlja se o tome da je kod ena veæi postotak ozljeda uzrokovan upravo smanjenim koordinacijskim sposobnostima i neadekvatnim kretnjama, ili manje kvalitetnim trenanim procesom. Istraivanja su pokazala razlike izmeðu spolova u izvoðenju razlièitih koordinacijskih motorièkih zadataka (Nicholson i Kimura, 1996, prema Drinkwater, 2000), koje Kimura (1992) objanjava utjecajem spolnih hormona tijekom faze razvijanja modanih struktura. Opæenito, pokazalo se da su ene bolje od mukaraca u «finoj» motorièkoj koordinaciji (Hall i Kimura, 1995, prema Drinkwater, 2000) i u brzini stvaranja motorièkih programa. Mukarci su pokazali bolje rezultate u testovima motorièkih vjetina preciznosti preciznosti (Kimura, 1992, prema Drinkwater, 2000). Istraivanja su pokazala bolju koordinaciju ruku kod ena tijekom lutealne faze menstruacijskog ciklusa (Hampson i Kimura, 1988, prema Drinkwater, 2000) to i dalje podupire hipotezu o utjecaju spolnih hormona na motorièke vjetine. Iako su istraivanja ovog podruèja vrlo zanimljiva, nije posve jasno stvaraju li sportaice drugaèije motorièke programe. Potrebno je daljnje prouèavanje ovog podruèja koja æe objasniti utjecaj na ozljede i ispoljavanje koordinacijskih sposobnosti.

2.4. Fleksibilnost Pokazalo se da su, u pravilu, ene fleksibilnije od mukaraca (Buis i Harris 1986, prema Alter, 1996). Iako za to jo ne postoje èvrste èinjenice, nekoliko faktora utjeèe na razlike meðu spolovima u fleksibilnosti. Jedna od anatomskih prednosti za fleksibilnost kod ena je graða zdjelice. Kod mukarca su npr. kosti zdjelice tee i grublje, rubovi nisu zaobljeni i unutranjost je manje prostorna. Opæenito zbog irih i pliæih kukova , ene imaju veæi raspon pokreta u zdjeliènom podruèju. No i izmeðu ena postoje razlièiti raz lièiti oblici zdjelica koji imaju drugaèiji utjecaj na raspon pokreta. U populaciji ena javljaju se èetiri osnovna oblika zdjelice, koje prema svojim karakteristikama olakavaju ili oteavaju raðanje, odnosno omoguæuju veæu ili manju fleksibilnost. Razlièiti oblici zdjelice takoðer uzrokuju veæu ili manju lumbalnu lordozu. Corbin (1980), prema Drinkwater (2000) sugerira da djevojèice nakon puberteta imaju veæi potencijal za fleksibilnost u podruèju trupa zbog nieg poloaja centra teita tijela i kraæih nogu u odnosu na trup. No, razlikama u fleksibilnosti su moda doprinijele i razlike u svakodnevnim tjelesnim aktivnostima. Zbog promjena u organizmu tijekom trudnoæe poveæava se fleksibilnost (Brener i Hinson 1978, prema Drinkwater, 2000), nestabilnost zglobova i posebno se olabavljuju ligamenti zdjelice. Uz razlike zdjelice kod ena je èesta pojava naglaena ekstenzija lakta. To To se javlja zbog kraæeg nastavka na olekranonu nego kod mukarca (Galabert 1966, prema Drinkwater, 2000).

3. PREVENCIJA SPECIFIÈNIH OZLJEDA SPORTAICA Moguænost ozljeðivanja postoji u kontaktnim i nekontaktnim situacijskim uvjetima, a uèestalost je proporcionalna vremenu u kojem je sporta izloen igri. Kowal Kowa l (1980) je promatrao pojavu ozljeðivanja kod 400 ena, dobi 18-29 godina, koje su bile ukljuèene u 8 tjedni trening (5- 6×tjedno, 1 sat) baziène pripreme u vojsci. Tijekom pripreme 54% ena zatrailo je medicinsku pomoæ, dok je kod istog broja mukaraca bilo 26% ozljeðenih. Pokazalo se da su ene izloene veæem riziku od ozljeðivanja u treningu i natjecanju. Razlog tome su antropoloke karakteristike ena kao to su ira zdjelica, slabije razvijena jakost, veæa pokretnost u zglobovima itd. Tako su i ligamentne strukture slabije i nepripremljene na nagle pomake i istezanja. Redovnim sudjelovanjem u prevencijskim kondicijskim programima za poboljanje snage i stabilnosti miiænog tkiva i potpornih struktura moe smanjiti broj sportskih ozljeda (Stone, 1990). Sa pravilnom primjenom i progresijom, jednogodinji program kondicijskog treninga s optereæenjem, kao i trening agilnosti i ravnotenih sposobnosti zbog poboljanja kontrole miiæne aktivnosti, pokazao se kao veoma

69


E M E T E Æ P O

koristan. Ne preporuèuju se produena razdoblja neaktivnosti (npr. izvan sezone) koji vode gubitku snage i kardiovaskularne kardiovasku larne izdrljivosti. Iako su potrebne detaljne medicinske analize za smanjenje moguænosti ozljeðivanja, predlau se prevencijske mjere: mjere : prvo dijagnostika riziènih podruèja i godinji program treninga s optereæenjima te treninzi usmjereni na fleksibilnost i agilnost, zatim pravilno zagrijavanje, noenje kvalitetne odjeæe i obuæe, te optimizacija unosa kalorija.

3.1. Posebna briga  koljeno Istraivanja su pokazala da su kod sportaica nekontaktne ozljede prednjeg krinog ligamenta 2-3 puta èeæe nego kod sportaa (Rochman, 1996). Bilo je dosta spekulacija u znanstvenim i struènim krugovima vezanih uz irinu zdjelice i specifièni kut natkoljenice (x-noge) kod ena i njihovom doprinosu uèestalosti ozljedama koljena. Takoðer se raspravljalo o tome da ene imaju manje èvræe miiæne i zglobne strukture. strukture . Posljedièno tome, èini se da ene tendiraju hiperfleksibilnosti sa prateæom smanjenom stabilnoæu. Za donoenje konaènih zakljuèaka potreban je jo velik broj istraivanja. Koljenska struktura sigurno zasluuje posebnu panju u prevencijskom kondicijskom treningu sportaica, a miiæi stranje strane natkoljenice, abduktori i aduktori nogu specifièno jaèanje. Program jaèanja sklopa noge/ kukovi ukljuèuje viezglobne (noni potisak, èuènjevi, mrtvo dizanje, ispad) i jednozglobne (pregib potkoljenice, ekstenzija potkoljenice, adukcija, abdukcija, ekstenzija ekste nzija i fleksija u kuku, podizanje na prste, fleksija stopala) vjebe. Posebno se u treningu sportaica treba obratiti panja na pregib potkoljenice, s ciljem smanjenja prethodno navedenog deficita. To se moe postiæi veæim brojem ponavljanja (12-15) te vjebe, ili odreðivanja omjera 2:1 serija pregiba potkoljenice prema nonoj ekstenziji. ekstenz iji. Ovakvo doziranje æe ojaèati miiæe i vezivna tkiva koljena, a na proksimalne i distalne strukture koje podravaju podr avaju koljeno moe se djelovati proprioceptivnim vjebama, izometrijskim treningom i slièno. U sportovima koji ukljuèuju skokove (koarka, odbojka..), treba naglaavati pravilnu poziciju tijela i amortizaciju kod doskoka, te redovito provoditi vjebe agilnosti. Kada su noge u adukciji i/ili ravne prilikom doskoka, poveæana je moguænost istegnuæa ligamenta ili hiperekstenzije kao uzroka uz roka ozljeda vezivnog tkiva ili meniskusa. Pliometrijski trening nieg intenziteta moe prevenirati ozljede ozlje de koljena kod sportaica ukljuèenih u sportove skoènosti (odbojka). Istraivanja su pokazala da se takvim treningom poveæala stabilizacija koljena tijekom doskoka, ujednaèila ravnotea miiæa kvadriceps-hamstrings te poveæala visina skoka (Hewett i sur. 1996). Kod ire zdjelice patela se pomièe i uzrokuje bolove u svezama ispod patele. Neke vjebe (nona eksten zija, èuènjevi, potisak nogama) pogoravaju ovo stanje. Treba odravati jakost unutarnje strane natkoljenice i fleksibilnost stranje loe. to je veæa fleksibilnost stranje strane natkoljenice, pritisak sa patele se smanjuje. (Fahey, Hutchinson, 1992).

U svrhu prevencije ozljeda specifiènih za sportaice, neke vjebe fleksibilnosti bi trebalo koristiti s oprezom. Prikazane su, prema Thorndyke (1996), vjebe koje u nepovoljan poloaj dovode zglob koljena i lumbalni dio kraljenice. 70


3.2. Prevencija ozljeda ramena Veæi kut izmeðu nadlaktice i podlaktice kod ena èini se da je uzrokom veæeg broja ozljeda ramena. Iako su to pretpostavke, savjetuje se primjena preventivnih programa koji æe ojaèati muskulaturu ruku. Vjebe koje treba provoditi su varijante podizanja ruku naprijed, u stranu sa unutarnjom i vanjskom rotacijom podlaktice, propriocepcija ruku i ramenog pojasa (balans daske, na fitball-u ili medicinki).

E M E T E Æ P O

4. ZAKLJUÈAK Zahtjevi koje postavlja konkretni sport jednaki su za sportae i sportaice. Isto tako se ne razlikuju trenane metode. Zbog toga æe osnova za programiranje kondicijskog treninga biti tipiène struktu re i zahtjevi konkretnih sportskih aktivnosti. Radi razlika meðu spolovima (u morfolokom, motorièkom i funkcionalnom segmentu antropolokih dimenzija) proizlaze razlike u kondicijskom treningu, koje se najèeæe odnose na doziranje optereæenja. S ciljem optimizacije natjecateljske efikasnosti i smanjenja moguænosti ozljeðivanja treneri moraju razumjeti specifiènosti graðe i funkcije enskog organizma i trening prilagoditi sportaicama. Kako je snaga esencijalna komponenta velikog broja sportova, a istraivanja su pokazala da su ene u tom pogledu inferiornije, potrebno je obratiti panju na razvoj snage cijelog tijela, a posebno gornjeg dijela. Zbog nepovoljnog odnosa miiæne mase u odnosu na teinu tijela, slabijeg ligamentarnog sustava i nepovoljnijeg odnosa poluga udova, pokazalo se da su ene podlonije ozljedama, pa je potrebno velik dio treninga usmjeriti u pravcu prevencije ozljeda. Specifiènosti menstrualnog ciklusa su dosta individualne, ali je vano uvaavati vrijeme menstruacije i kada je potrebno, trening prilagoditi moguænostima optereæivanja sportaica ili ga izostaviti. Nekada se trening treba organizirati prema fazama menstruacijskog ciklusa i u odnosu na njih distribuirati trenano optereæenje: ekstenzitet, intenzitet i usmjerenost treninga na pojedine sposobnosti. Uvaavanjem nekih postavki navedenih u radu moguæe je prilagoditi i unaprijediti kondicijski kondicijski trening, odrati zdravlje, poveæati sposobnosti i produiti sportsku karijeru sportaica.

5. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.. 10 11. 11. 12.. 12 13.. 13 14. 14. 15.. 15

Alway, S.E.. i sur, Alway, sur, (1990). (1990). Muscle cross-sect cross-sectional ional area area and torqu in resistanc resistance-trained e-trained subjects. European Journal of Applied Physiology, 60:86-90. Beachle, T. T.R., R., Earle, Earle, R.W. R.W. (2000):Essentia (2000):Essentials ls of Strenght Strenght Training Training and and Conditioning, Conditioning, (Second Editioning Editioning).Human ).Human Kinetics, Champaign, I1, USA. Burrows, Burrow s, M., M., i Bird, S., (2000). (2000). The physiolog physiologyy of the highly highly trained trained female endurance runner. Sports Medicine 30(4): 281-300. Colliander.. E.B.. i sur. Colliander sur. (1989). Bilater Bilateral al excentric excentric and concentric torque of quadriceps and hamstrings hamstrings in females and males. European Joumal otApplied Physiology 59:227-232. DeCree, C., (1998). (1998). Sex steroid steroid metaboli metabolism sm and menstrual menstrual irregula irregularities rities in the exercising exercising female: female: a review. review. Sports Medicine 25 (6):369-406. Garhammer Garham mer,, J. (1989). (1989). Weight lifti lifting ng and trainin training. g. In Biomech Biomechanics anics of Sport, Sport, 169211. Boca Raton: CRC Press. Gettman, Gettma n, L.R. i Pollock, Pollock, M.L. (1981). Circui Circuitt weight weight training: training: A critical critical review of of its physiolog physiological ical benefits. benefits. Physici Physician an and Sports medicine 9:44-60. Hakkinen, K., i Hakkinen, A.,(199 A.,(1991). 1). Muscle Muscle cross-secti cross-sectional onal area, area, force force production production and relaxat relaxation ion characterist characteristics ics in women at different ages. European Jounal of Applied Physiology 62: 410-414. Harmon, K.G., (2002). Evaluati Evaluating ng and treating exerciseexercise-related related menstrua menstruall irregularit irregularities, ies, The The physician physician and Sportsmedicine 30(3). Hewett,, T.E., Hewett T.E., A.L. Stroupe, Stroupe, T.A. T.A. Nance, F.R. F.R. Noyes (1996). (1996). Plyometric Plyometric training training in female athletes. athletes. American American Journal of Sports Medicine 24(6):765-773. Kowal,, D.M., Kowal D.M., (1980). (1980). America Americann Journal Journal ofSports ofSports and and medicine medicine 8:130-1 8:130-140. 40. Kraemer, Kraeme r, Fleck Fleck (1997). (1997). Designing Designing resistance resistance training. training. Human Human Kinetics. Kinetics. Champaig Champaign, n, I1, USA. USA. Liu, H., Liu, P., P., i Qin, X, (1987). (1987). Investigation Investigation of menstrual menstrual cycle in female female weightlifter weightlifters. s. Beijing. Beijing. Department Department of Exercise Physiology, National Institute of Sport Science. Medved, R. i suradnici (1987). Sportska medicina. Zagreb: Jugoslavens Jugoslavenska ka medicinska medicinska naklada. Miller,, A.E.J. i sur. Miller sur. (1992). (1992). Gender Gender differences differences in strength strength and muscle muscle fibre characteristi characteristics. cs. European Journal Journal ofApplied Physiology 66: 254-62. 71


E M E T E Æ P O

16.. 16 17.. 17 18.. 18 19. 19. 20.. 20 21.. 21 22. 23.. 23 24.. 24 25.. 25 26. 26. 27.. 27 28.. 28

72

Prashad, D., D., Deane, Deane, R., Chowdrey H. (1999). (1999). Towards Towards an understandi understanding ng of biogenic biogenic amine amine release over the menstrual cycle in women. Proceedings Procee dings of 4th annual Congres of ECSS, Rome, 14-17 14-1 7 July. Prince. F.P F.P.,., Hikida, R.S. i Hagerman, F.C. F.C. (1977). Muscle fiber types in women athletes and non-athletes. Pflugers Archives 371:161-65. Prior,, J.C., Vigna. Prior Vigna. Y.M.. Y.M.. i McKay, McKay, D.W. D.W. (1992). Reproduction Reproduction for the athletic athletic female: new understandings understandings of physiology and management. Sports medicine 14:190-99. Rochman, Rochma n, S. (1996). (1996). Gender Gender inequit inequity. y. Trai Training ning and condit conditioning ioning.. 6(5):10-20. 6(5):10-20. Roetert ( 2000). Muscle Muscle soreness soreness in men men and women. women. NSCA Journal. Vol 22., No No 6. 66. Saltin B., B., Astrand, Astrand, P.O.(19 P.O.(1967). 67). Maximal Maximal oxygen uptake uptake in athletes. athletes. Journal Journal of applied applied physiology physiology 23, 353-258. 353-258. Seiler Seil er S. (199 (1996) 6) http://hom http://home.hi e.hia.no a.no/~st /~stephe ephens/g ns/gende enderr.htm Shakhlina Shakhli na (1999). Hormonal Hormonal cycling, cycling, its its role in the athletic athletic training training of females. females. Proceedings Proceedings of 4th annual annual Congres of ECSS, Rome, 14-17 July. J uly. Stone, M. (1990). Musscle Musscle conditioning conditioning and muscle injury injury.. Medicine and Science in Sport and and Exercise 22:457462. Tarnopolsky arnopolsky,, M.A., (2000). (2000). Gender differen differences ces in metabolism: metabolism: Nutirition Nutirition and supplements. supplements. Preolimpic Preolimpic Congress Congress of Sports Medicine and Physical Education, Congress on Sport science. 7-13.Sept.Brisbane, Australia.7 Thorndyke, M.A. (1996). (1996). A brief look look at contraindi contraindicated cated exercises. exercises. Strength and conditioning conditioning Journal.30-3 Journal.30-32. 2. Wilmore, Wi lmore, J.H. J.H. (1974), Altemati Altemations ons in strength, strength, body composition, composition, and antropomethric antropomethric measurements measurements consequent to a 10-week vveight training program. Medicine and Science Scien ce in Sports 6:133-38. Wilmore. Wi lmore. J., J., Costill, Costill, D. (1997). (1997). Physiology Physiology of sport and and exercise. exercise. Champaign, Champaign, IL: Human Human Kinetics. Kinetics.


OSOBITOSTI KONDICIJSKE PRIPREME ASTMATIÈARA

E M E T E Æ P O

Romiæ Goran1, Macan Jelena2 Zagrebaèki portski savez Institut za medicinska istraivanja i medicinu rada, Zagreb 1

2

1. UVOD Astma je kronièna upalna bolest dinih puteva koja se manifestira iznenadnim napadajima guenja praæenog stezanjem i sviranjem u prsnom kou, te suhim kaljem. U podlozi ovih simptoma je izrazito izra zito i naglo stezanje i suenje veæih dinih putova (bronhospazam) koje nastaje kao posljedica kompleksne upalne reakcije. Prema uzroku upale dinih puteva, astma se dijeli na alergijsku i nealergijsku. Astma je bolest djece i adolescenata, a njezina uèestalost u opæoj populaciji procjenjuje se na 3-4% (1). Posljednjih 30-tak godina, naroèito u industrijskii razvijenim zemljama, primjeæen je znaèajan porast oboljelih od astme èija se uèestalost sada kreæe industrijsk oko 10% (na primjer, u Finskoj je u periodu izmeðu 1966. i 1989. godine uèestalost astme porasla èak 22 puta) (2). Astmatièni napad mogu izazvati brojni èimbenici od kojih su najèeæi hladan zrak, virusne i bakterijske infekcije dinih puteva, udisanje alergena i dinih nadraljivaca, te tjelesno optereæenje (TO). Uvrijeen naziv za astmatièni napad uzrokovan tjelesnim optereæenjem je exercise-induced astma sa kraticom EIA.

2. EXERCISE-INDUCED ASTMA (EIA) Procjenjuje se da se fenomen EIA javlja u 75-90% osoba s astmom. Noviji podaci, meðutim, pokazuju da se EIA javlja kod èak 40% osoba oboljelih od alergijske upale nosne sluznice (na primjer, peludne hunjavice), te u 3-11% zdravih osoba (3,4). Obzirom na to, u literaturi se sve vie koristi termin bronhospazma uzrokovanog TO ili exercise-induced bronhospazam (EIB) koji podrazumijeva i pojavu astmatskih simptoma uzrokovanih TO u neastmatièara. Za EIA karakteristièna je pojava astmatiènog astmatiènog napada (guenja, kalja, stezanja u prsima) 10-15 minuta nakon izrazitijeg TO, koji spontano prolazi unutar 60 minuta. Simptomi se u pravilu ne javljaju javljaju tijekom TO. Nakon to se simptomi povuku nastaje tzv. refrakterni period koji traje izmeðu 40 minuta i 3 sata. TO izvreno u tom periodu ne moe provocirati provoc irati nove simptome EIA. Kod 10-50% osoba sa pozitivnim poz itivnim EIA fenomenom moe nastati kasna reakcija, tj. ponovna pojava simptoma EIA 4-6 sati nakon inicijalnog TO. Mehanizam nastanka EIA nije do kraja razjanjen, ali se smatra da vanu ulogu ima hlaðenje i suenje dine sluznice uslijed hiperventila hiperventilacije. cije. Intenzitet nastalih simptoma ovisi o vie èimbenika: 1. Trajanju i intenzitetu TO: intenzitet simptoma raste s poveæanjem intenziteta i trajanja tjelesne aktivnosti. 2. Vrsti napora: simptomi æe biti jaèi kod napora s konstantnim optereæenjem, nego kod napora s postepenim poveæanjem optereæenja ili kod napora kod kojeg se izmjenjuju intervali manjeg i veæeg optereæenja ( na primjer, trèanje izaziva tee simptome od tenisa ili nogometa). 3. Okolinim èimbenicima: hladan i suh suh zrak dovodi do jaèih simptoma od toplog i vlanog; vlanog; izloenost peludima na otvorenim prostorima ili grinjama i plijesnima u zatvorenim prostorima u kojima se trenira ili natjeèe moe pogorati simptome. 4. Periodu zagrijavanja zagrijavanja i hlaðenja: hlaðenja: postepeno postepeno zagrijavanje zagrijavanje prije treninga treninga ili natjecanja, natjecanja, kao i postepeno smanjenje intenziteta rada na kraju treninga ili nakon natjecanja smanjuje jaèinu simptoma. 5. Karakteris Karakteristikama tikama osobe: - nivou opæe tjelesne tjelesne pripremljenosti: osobe s bolje razvijenim kondicijskim kondicijskim sposobnostima sposobnostima imaju manje izraene simptome; - jaèini bazalne bazalne upale dinih puteva: puteva: slabije su izraeni simptomi simptomi u osoba s manjom reakcijom bronha bronha u mirovanju, tj. blaim ili prikladno lijeèenim oblicima astme;

73

Romiæ Goran, Macan Jelena


E M E T E Æ P O

- dodatnim dodatnim oboljenjima dine dine sluznice: na primjer, primjer, bolesti bolesti vezane sa zaèepljenoæu zaèepljenoæu nosa smanjuju filtraciju, filtraciju, grijanje i vlaenje udisanog zraka, te pojaèavaju simptome EIA. Dijagnoza EIA postavlja se na osnovi anamnestièkih podataka o tipiènim simptomima, te standardiziranim laboratorijskim provokativnim testom s TO (spiroergometrija) u kojem se mjeri promjena pluæne funkcije pola sata iza optereæenja (u intervalima od 5-10 minuta) u odnosu na vrijednosti prije TO. Pad pluæne funkcije za 10% (u sportaa) ili 15% (u nesportaa) smatra se znakom EIA ili EIB (3,4,5).

3. EIA I VRHUNSKI SPORT Astmatièari danas nisu rijetkost meðu vrhunskim sportaima. Objavljene su dvije studije o zastupljenosti astmatièara u olimpijskom timu iz SAD-a, 1984. i 1996. godine. Studija uèinjena za vrijeme Olimpijskih igara 1984. godine pokazala je èak 11% (67/597 natjecatelja) sudionika sportaa s pozitivnim EIB fenom enom od kojih je 61% (41/67) tada osvojilo olimpijsku medalju (6). U studiji iz 1996. utvrðeno je oko 10% astmatièara u amerièkom olimpijskom timu koji su ravnopravno s neastmatièarima osvajali medalje. Astma je tada bila uèestalija u ena i u nekim sportovima kao to su biciklizam, plivanje, jedrenje i kajak (7). Iako je, dakle, neupitno ukljuèivanje astmatièara u sport, treba naglasiti velik znaèaj pravilnog odabira sportske discipline kod astmatièara (8).

3.1. Odabir sportskih disciplina astmatièara 3.1.1. Sportovi visokog rizika Sportovi koji su povezani sa prolongiranom hiperventilacijom na otvorenom (trkaèi dugoprugai, biciklisti, veslaèi), sportovi vezani uz hladnoæu (skijanje, (skijanje, skijako trèanje, hokej na ledu, klizanje) podvodne discipline (ronjenje), discipline i aktivnosti vezane uz visoke nadmorske visine (alpinizam, padobranstvo) , te moto-sport nisu pogodni za astmatièare. Podaci iz literature govore u prilog tvrdnji da su sportske discipline povezane s prolongiranom hiperventilacijom hiperventilacijo m na hladnom zraku (skijako trèanje, hokej na ledu i sl.) riziène za nastana k EIB fenomena kako u astmatièara, tako i u zdravih osoba bez anamnestièkih podataka za astmu ili alergiju. Utvrðena je, naime, znaèajno veæa uèestalost EIB fenomena u hokejaa, klizaèa, skijaa trkaèa, biciklista i trkaèa dugoprugaa nego u koarkaa, sprintera, te u odnosu na opæu populaciju (9,10,11,12).

3.1.2. Sportovi umjerenog rizika Sportovima umjerenog rizika za astmatièare smatraju se ekipni sportovi (naroèito odbojka i koarka) u kojima postoje izmjene aerobnog i anaerobnog optereæenja, te discipline koje se provode u mjeanim anaerobnoaerobnim uvjetima ispod 5 minuta (borilaèki sportovi, neke atletske discipline - npr. trèanje na 1500 m).

3.1.3. Sportovi niskog rizika Sportovima niskog rizika smatraju se svi sportovi koji ne zahtijevaju izraeniju hiperventilaciju, kao to je maèevanje, ritmièka gimnastika, streljatvo, atletska bacanja. Visoki udio astmatièara nalazi se meðu plivaèima jer se radi o sportu koji se redovito preporuèa takvim osobama radi tople i vlane okoline u kojima se odvijaju treninzi i natjecanja (8).

3.2. PREVENCIJA EIA

74

Osim pravilnog odabira sportske discipline, trening astmatièara potrebno je prilagoditi uvoðenjem mjera koje æe prevenirati pojavu EIA fenomena. Preventivne mjere uobièajeno se dijele na nefarmakoloke i farmakoloke. Nefarmakoloke preventivne mjere su: 1. rano prepoznavanje prepoznavanje i dijagnosticiranje dijagnosticiranje problema koje zahtijeva zahtijeva edukaciju trenera i sportaa, te usku suradnju sa sportskim lijeènikom; pri tome ne treba podcjenjivati bilo kakve tekoæe sa disanjem nakon optereæenja, a naroèito uporan, suhi kaalj, kao ni glavobolju vezanu uz osjeæaj stezanja u prsnom kou i opæu slabost nastalu nakon TO, to sve mogu biti prvi znakovi pojave EIA; 2. period zagrijavanja pred trening ili natjecanje koji ukljuèuje 5-10 minuta visokog intenziteta optereæenja radi izazivanja refrakternog perioda (uobièajen je intenzitet > 85% maksimalne srèane frekvencije);


3. postupno postupno smanjivanje smanjivanje intenziteta optereæenja optereæenja pri kraju treninga; 4. pokrivanje nosa i usta pri izvoðenju aktivnosti na otvorenom uz izloenost hladnom zraku, peludu ili nadraljivcima (smog); uvijek kada je moguæe aktivnost izvoditi izvoditi u toplim i vlanim prostorijama; 5. pravovr pravovremeno emeno i ispravno suzbijanje suzbijanje infekcija infekcija dinih puteva; 6. redovite lijeènièke kontrole stanja upale u dinim putevima uz pravilan odabir i uzimanje antiastmatiène terapije.

E M E T E Æ P O

Prilikom planiranja treninga potrebno je imati na umu da je trèanje, koje je èest dio kondicionih priprema za mnoge sportove, visoko rizièna disciplina za izazivanje EIA. Sporta koji treninge u svojoj disciplini podnosi bez pojave EIA, moe tegobe imati tijekom trèanja (3,8). Farmakoloke preventivne mjere svode se na kontroliranu upotrebu odreðenih lijekova prije trenanog ili natjecateljskog TO, a koji imaju dokazan preventivni uèinak na pojavu EIA. Najèeæe se koriste agonisti beta-2 adrenergièkih receptora (salbutamol, salmeterol), kromoni i kortikosteroidni hormoni u obliku aerosola za inhalaciju, te antagonisti leukotrienskih receptora (montelukast) u peroralnoj primjeni (3,13). Navedeni preparati i oblici primjene su dozvoljeni prema vaeæim antidoping pravilima, ali se njihova upotreba mora pismeno prijaviti nadlenom medicinskom timu od strane lijeènika reprezentacije ili tima. Na Olimpijskim igrama, sportai koji pismeno zatrae dozvolu za inhaliranje dozvoljenih beta-2 adrenergièkih agonista ili kortikosteroida bit æe pregledani od strane nezavisnog medicinskog tima Meðunarodnog olimpijskog odbora.Treba naglasiti da antidoping pravila zabranjuju sistemsku (intravensku, intramuskularnu, peroralnu i rektalnu) upotrebu beta-2 agonista agonista adrenergièkih receptora i kortikosteroida (14,15) (Tablica 1).

TABLICA 1. Anti-doping pravila Medicinske komisije Meðunarodnog olimpijsko olimpijskogg odbora za lijekove (14,15).

antiastmatske

VRSTA LIJEKA

ZABRANJENI

DOZVOLJENI

KORTIKOSTEROIDNI HORMONI

Svi oralni, rektalni, intravenski, intramuskularni oblici

Iskljuèivo inhalacija**: beklometazon - Becotide budesonid - Tafen flutikazon - Flixotide

SELEKTIVNI BETA-2 ADRENERGIÈKI AGONISTI

Svi oralni, rektalni, intravenski, intramuskularni oblici; fenoterol - Berotec* i u inhalaciji;

KROMOLINI NESELEKTIVNI ADRENERGICI

Iskljuèivo inhalacija**: salbutamol - Ventolin salmeterol - Serevent terbutalin - Bricanyl* natrijev kromoglikat* nedokromil*

e fe d r i n p s e u d o e fe d r i n izoprenalin*

ANTIMUSKARINSKI BRONHODILATATORI

ipratropij - Atrovent

ANTAGONISTI LEUKOTRIENSKIH RECEPTORA

montelukast - Singulair

TEOFILINI

aminofilin - Aminophyllin teofilin - Teolin, Teotard

* - lijekovi koji nisu registrirani u Hrvatskoj; * * - uz pismenu lijeènièku prijavu prijavu i s dozvolom nadlenog medicinskog medicinskog tima;

4. EIA I SPORT U svijetu postoji opæe suglasje o tome da astmatièari, bilo da se r adi o djeci ili odraslim osobama, moraju biti ukljuèeni u sportsko-rekreativne aktivnosti. Tjelesna aktivnost je korisna kako za pravilan rast, razvoj i opæu kondicijsku pripremljenost, pripremljenost, tako i za psiholoki status astmatièara. Ukljuèenjem u sportske aktivnosti oni sebe prestaju doivljavati kao ozbiljno bolesne osobe i postaju samopouzdaniji (8). Podaci iz literature pokazuju da astmatièna djeca mogu postiæi podjednake vrijednosti maksimalnog primitka kisika (VO 2max) kao zdrava

75

Romiæ Goran, Macan Jelena


E M E T E Æ P O

djeca, te da je stupanj kondicijske pripremljenosti, a ne ventilacijska funkcija pluæa, glavni èimbenik tolerancije tjelesnog optereæenja djece s kontroliranom astmom (16). Kao to je veæ navedeno, loa kondicijska pripremljenost moe pojaèati intenzitet i uèestalost pojave simptoma EIA, tako da se upravo redovita umjerena tjelesna aktivnost aktivnost sa svrhom poboljanja i odravanja aerobnog kapaciteta smatra vanom preventivn preventivnom om mjerom pojave EIA. Optimalnim se smatra trening intenziteta 75% maksimalne srèane frekvencije u trajanju tra janju od 30 minuta tri puta na tjedan (17,18). Naravno, pri ukljuèenju astmatièara nesportaa u sportsku aktivnost vrijede sva pravila navedena za sportae, pa treba voditi raèuna o pravilnom odabiru sportske discipline i ukljuèenju mjera prevencije u trenani proces.

5. ZAKLJUÈAK Fenomen EIA ili EIB sve je èeæe prisutan u opæoj populaciji, naroèito u djece i mlaðih odraslih osoba. Neprepoznat i nekontroliran moe znaèajno zna èajno utjecati na kvalitetu ivota smanjujuæi nivo tjelesne aktivnosti u opæim i profesionalnim uvjetima, te bavljenje sportom. Ukljuèivanje osoba, a naroèito djece sa ovim fenomenom u rekreativnim i natjecateljskim sportskim aktivnostima od velikog je znaèaja za zdravlje znaèajnog dijela opæe populacije, kao i za postizanje vrhunskih vrhunskih sportskih rezultata. Zato je nuna suradnja prosvjetnih, kineziolokih kineziolokih i medicinskih struènjaka koja moe rijeiti problem ukljuèivanja astmatiènih osoba u sportske aktivnosti, te od bolesnog djeteta ili adolescenta stvoriti sretnu, sportski uspjenu i drutveno prihvaæenu osobu.

6. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.. 10 11.. 11 12. 12. 13.. 13 14.. 14 15. 15. 16.. 16 17.. 17 18.. 18

76

European Allergy White Paper Paper.. Allergic Allergic diseases diseases as a public health health problem. problem. Brussels: Brussels: UCB Institut Institutee of Allergy Allergy,, 1997. Haahtela Haah tela T, T, Lindholm Lindholm H, Bjorkst Bjorksten en KK, Laitin Laitinen en LA. Preval Prevalence ence of asthma asthma in Finnish Finnish young young men. BMJ BMJ 1990; 1990;301:2 301:26666268. Macan J, J, Klepac Klepac T, T, Buljeta Buljeta I, Plavec D, Kanceljak-M Kanceljak-Macan acan B. Bronhospa Bronhospazam zam izazvan izazvan tjelesnim tjelesnim optereæenj optereæenjem em i njegova prevencija. Lijeè Vjes 2000; 122:239-245. Tan RA, Spect Spector or SL. SL. Exercise Exercise induc induced ed asthma. asthma. Sport Sportss Med 1998;2 1998;25(1) 5(1):1:1-6. 6. Brusasco Brusas co V, V, Crimi Crimi E. Allergy Allergy and sports: Exerci Exercise-indu se-induced ced asthma. asthma. Int J Sports Sports Med Med 1994;15:S1841994;15:S184-S186. S186. Voy RO. The The US Olympic Olympic Committe Committeee experience experience with with exercise-induce exercise-induced d bronchospasm. bronchospasm. Med Med Sci Sports Sports Exerc Exerc 1986;18:328-330. Weiler JM, JM, Layton T, Hunt M. Asthma Asthma in United States Olypmic athletes who participated participated in the 1996 Summer Summer Games. J Allergy Clin Immunol 1998;102:722-726. Del Giacco Giacco SR, SR, Manconi Manconi PE, PE, Del Del Giacco Giacco GS. Aller Allergy gy and sports sports.. Allergy Allergy 2001; 2001; 56: 215-22 215-223. 3. Helenius IJ, Tikkanen Tikkanen HO, Haahtela Haahtela T. T. Exercise-induc Exercise-induced ed bronchospasm bronchospasm at low temperature temperature in elite elite runners. runners. Thorax 1996;51:628-629. Leuppi JD, JD, Kuhn M, Comminot Comminot C, Reinhart WH. High High prevalence prevalence of bronchial bronchial hyperrespons hyperresponsiveness iveness and and asthma in ice hockey players. Eur Respir J 1998;12:13-16. Helenius IJ, IJ, Tikkanen Tikkanen HO, Haahtela T. Associationa Associationa between between type of training training and risk of asthma asthma in elite elite athletes. athletes. Thorax 1997;52:157-160. Mannix ET ET, Farber MO, MO, Palange Palange P et al. Exercise Exercise induced induced asthma asthma in figure skaters. skaters. Chest Chest 1996;109:3121996;109:312-215. 215. Kyle JM, Walker Walker RB, RB, Hanshaw SL, SL, Leaman JR, JR, Frobase JK. JK. Exercise-in Exercise-induced duced bronchospa bronchospasm sm in the young athlete: athlete: guidelines for routine screening and initial management. Med Sci Sports Exerc 1992; 24(8):856-859. Olympic movement anti-dopi anti-doping ng code. Appendix A. Prohibited Prohibited classes of substances substances and prohibite prohibited d methods 2001-2002.Substitutes appendix appe ndix A of the OMAC 1999. Laussane, 1 September 2001. Harries Harri es M. Pulmona Pulmonary ry limitatio limitations ns to performanc performancee in sport. sport. BMJ BMJ 1994;309:113 1994;309:113-115. -115. Santuz P, P, Baraldi E, Filippone Filippone M, M, Zacchello Zacchello F. F. Exercise performance performance in in children with with asthma: is it different different from from that of healthy controls? Eur Respir J 1997;10:1254-1260. Cochrane LM, LM, Clark Clark CJ. Benefits Benefits and problems of physical training training programme programme for asthmati asthmaticc patients. Thorax 1990;45:345-351. Varray A, Prefaut Prefaut C. Importa Importance nce of physical physical exercise exercise training training in asthmatics. asthmatics. J Asthma 1992;29:229 1992;29:229-234. -234.


E M E T E Æ P O

FIZIOLOKI TEMELJI KONDICIJSKE PRIPREME SPORTAA U VISINSKIM UVJETIMA Stjepan Heimer Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu

1. UVOD Kada se govori o djelovanju visine na èovjeèji organizam treba svakako imati na umu nekoliko sliènih, ali i razlièitih pojmova povezanih s aktualnom nadmorskom visinom, vremenskim prilikama i trajanjem boravka. Ti su pojmovi s jedne strane u uskoj vezi s fizièkim karakteristikama faktora okoline, a s druge s akutnim i kroniènim reakcijama podeavanja i prilagodbe fiziolokih mehanizama samog organizma. U svakom sluèaju treba posebno naglasiti da se u podruèju fiziologije sporta, sporta , a to znaèi i u podruèju visinske pripreme, misli na nadmorsku visinu iznad 2000 metara (reakcijski prag), iz razloga to tek iznad te visine snienje atmosferskog tlaka (hipobarièni uvjeti) odnosno proporcionalno snienje parcijalnog tlaka kisika u atmosferskom zraku (hipoksièni uvjeti) izazivaju poeljne fizioloke reakcije i promjene. Sukladno reakcijama organizma na visinske uvjete dobro je razlikovati nekoliko funkcionalnih zona (Wilmore i Costill, 1999). Od razine mora do otprilike 2000 m n/m praktièki nema specifiène reakcije organizma na visinu, pa se ta zona naziva indiferentnom. Izmeðu 2 i 4 km n/m podeavanja i prilagodbe fiziolokih mehanizama u potpunosti kompenziraju hipobariène i hipoksiène uvjete, pa se govori o zoni potpune kompenzacije. Od 4-7 km n/m adaptacijski mehanizmi organizma proporcionalno s porastom visine nedostatno i sve slabije kompenziraju prisutnu hipoksiju, pa se taj visinski raspon naziva zona nepotpune kompenzacije. Kritiènim se pragom preivljavanja smatra visina od 7 km n/m iznad koje se nalazi tzv. smrtonosna zona. Od te visine na dalje fizioloki mehanizmi i dobro adaptiranih osoba ne zadovoljavaju za dovoljavaju niti osnovne potrebe organizma za kisikom.

2. PROMJENE FIZIÈKIH KARAKTERISTIKA ATMOSFERE S POVEÆANJEM NADMORSKE VISINE Buduæi da fizièke karakteristike atmosfere predstavljaju podraaj za aktivaciju fiziolokih mehanizama prilagodbe koju se visinskim pripremama eli postiæi, prikazat æe se ukratko promjene tih velièina s porastom nadmorske visine (Guyton, 1995). atmosferski tlak (tlak zraka) parcijalni tlak kisika gustoæa zraka okolna temperatura parcijalni tlak vodene pare u zraku intenzitet sunèanog zraèenja. ●

●

●

●

●

●

2.1. Atmosferski tlak i parcijalni tlak tl ak kisika (pO 2) Buduæi da i zrak ima svoju teinu, on tlaèi svaku toèku povrine Zemlje ovisno o visini stupca zraka iznad te toèke. Dakako, stupac zraka najveæi je iznad razine mora (dakako, ne raèunajuæi depresije iznad kojih je jo veæi stupac zraka), a smanjuje se s porastom visine, pa sukladno tome s visinom opada i atmosferski tlak i parcijalni tlakovi pojedinih plinova u zraku. Ono to nas u fiziolokom smislu posebno zanima je, dakako, parcijalni tlak kisika, jer o njemu ovisi i tlak kisika u pluæima (alveolarni tlak), velièina difuzije kisika u krv, zasiæenost krvi kisikom, i na koncu opskrba tkiva kisikom, posebno mozga i miiæa, pa prema tome i fizièka odnosno sportska sposobnost.

77

Stjepan Heimer

FIZIOLOKI TEMELJI KONDICIJSKE PRIPREME SPORTAA U VISINSKIM UVJETIMA

E M E T E Æ P O

2.2. Temperatura Temperatura okoline okolin e Za svakih 1000 metara nadmorske visine pad temperature je za oko 6.5 ºC. Treba, meðutim imati na umu, da se temperature mijenjaju s promjenom vremena, dnevno danju i noæu, te sezonski tokom godine. U odreðenim uvjetima, posebno pri odreðenim toplim vjetrovima moguæa je i inverzija temperature, odnosno pojava vie temperature na vioj nadmorskoj visini. U odnosu na fizioloke mehanizme sniena temperatura u visinama zahtijeva znaèajnije zagrijavanje prije sportske aktivnosti. Uobièajena praksa koritenja liftova ili kabina u zimskim sportovima znaèajno i u velikoj mjeri poveæava poveæa va zdravstveni rizik.

2.3. Gustoæa zraka Porastom nadmorske visine opada broj molekula zraka koje se nalaze u jedinici volumena. Time se, dakako, s visinom smanjuje i gustoæa zraka, to doprinosi smanjenju otpora prilikom disanja, pa time i smanjenju rada dine muskulature potrebnog za ventilaciju odreðene kolièine zraka. Zbog smanjene turbulencije zraka u dinim putovima tokom napornog rada maksimalni minutni volumen disanja pri nioj gustoæi zra ka moe iskazati veæe vrijednosti (i do 200 L/min) nego na razini mora. Smanjena gustoæa zraka doprinosi i manjem otporu pri kretanju tijela u prostoru, to dozvoljava postizanje veæih brzina, posebno kod intenzivnih kratkotrajnih optereæenja tipa sprinta i skokova.

2.4. Parcijalni tlak vodene pare u zraku (pH (p H2O) Porastom nadmorske visine i dodatno opadanjem temperature znaèajno opada i parcijalni tlak vodene pare u atmosferskom zraku. to je zrak hladniji to je manje vode u zraku u obliku vodene pare. Na primjer, kada je zrak i 100% zasiæen vodenom vode nom parom, a temperatura zraka zra ka iznosi 0 ºC, on sadri jedva 5 g vode v ode po m3. Pri temperaturi od 10ºC 100% vodenom parom zasiæeni zrak gotovo da i ne sadri vodenu paru. Udahnuti se zrak u dinim putovima mora ne samo zagrijati, veæ i ovlaiti, jer je vlaga u alveolarnom podruèju (43 g H2O/ O/m m3 zraka) bitna za normalnu difuziju dinih plinova izmeðu alveola i krvi. Pri udisanju hladnog i suhog zraka reagira sluznica dinih putova luèenjem poveæane kolièine sluzi u cilju osiguranja vlanosti alveolarnog zraka. Pri tome postoji opasnost suenja sluznice i stvaranja podraaja npr. na kaalj. Takvo stanje obièno nestaje nakon 3-4 tjedna boravka na visini iznad 2500 m uslijed poveæanja prokrvljenosti sluznice.

2.5. Sunèano zraèenje Vie je razloga to sunèano zraèenje raste s nadmorskom visinom. Na veæoj visini sunèane zrake prolaze kroz manji sloj atmosfere, pa je i manja njihova apsorpcija, posebno ultravioletnih ultraviole tnih zraka. Tome doprinosi i smanjena koncentracija vodene pare, koja sa svoje strane dodatno apsorbira odreðenu kolièinu sunèevih zraka. Ako je planina pokrivena snijegom zraèenje se reflektira i time dodatno pojaèava.

3. REAKCIJA ORGANIZMA NA BRZI USPON NA SREDOGORJE I VISOKO GORJE Brdske uspinjaèe (ièare, kabine) omoguæuju ljudima brzi uspon u sredogorje, pa i u visoko gorje. Nagli dolazak neadaptirane osobe u promijenjene uvjete prvenstveno niskog atmosferskog pO 2, izaziva u organizmu, zbog odgovarajuæeg pada pO2 u krvi, odreðene fizioloke reakcije (de Marées, 1996). Bez obzira na nadmorsku visinu, odreðeni rad zahtijeva odreðenu energiju, pa prema tome i odreðenu kolièinu kisika. Na veæim se visinama zbog znaèajnijeg snienja pO2 u atmosferi, alveolarnom zraku i u krvi javlja opasnost nedostatne opskrbe stanica kisikom. U tom bi sluèaju znaèajno opao i fizièki radni kapacitet, a u krajnjem bi sluèaju nedostatak kisika doveo u opasnost i zadovoljenje potrebe stan ica za kisikom i u mirovanju. Takvo se stanje naziva hipoksijom, koja zavisno o njenom trajanju moe biti akutna i kronièna (brzi uspon na visinu iskazuje se akutnom hipoksijom). Lagani se oblik hipoksije javlja dolaskom na visinu od 3000 m, a simptomi koji se mogu pojaviti na toj i veæim visinama oznaèavaju se kao planinska ili visinska bolest (prvenstveno nedostatak zraka i lupanje srca, bljedoæa i znojenje, promjena raspoloenja, neprimjereno reagiranje, poremeæaj svijesti). Na hipoksiju organizam reagira nizom fiziolokih podeavanja koje prvenstveno zahvaæaju funkcije disanja i cirkulacije. 78


4. FIZIOLOKI ODGOVORI ORGANIZMA NA BORAVAK NA VISINI Fizioloki odgovori koji nastaju kao reakcija organizma na boravak na visinama unutar zona kompenzacije mogu se podijeliti u reakcije podeavanja (kraæi boravak - akutna reakcija) i reakcije prilagodbe (dui boravak kronièna reakcija), o kojima æe podrobnije biti rijeèi kasnije u ovom tekstu. Sve te promjene zbivaju se prvenstveno u organskim sustavima odgovornim za prijenos kisika iz atmosfere do stanica, pa i u samim stanicama koje se prilagoðuju nedostatnoj dostavi kisika. Dominantne promjene mogu se naznaèiti kao: respiracijski odgovor krvni odgovor srèano-ilni odgovor stanièni odgovor.

E M E T E Æ P O

●

●

●

●

4.1. Respiracijski odgovor na visinu Dolaskom i boravkom na nadmorskoj visini iznad reakcijskog praga snieni atmosferski, pa time i alveolarni i krvni pO2 aktivira sustav mehanizama za akutno podeavanje zasiæenja krvi kisikom preko kemoreceptora u glomus caroticumu, to za posljedicu ima proporcionalnu hiperventilaciju. Pojedinci se razlikuju raz likuju u osjetljivosti perifernih receptora i centra za disanje na hipoksemiju, te se mogu razlikovati osobe sa slabijom ili jaèom reaktivnosti. Tokom produenog boravka na reaktivnoj visini ventilacija i dalje raste osiguravajuæi porast arterijskog pO 2 i primjereno zasiæenje krvi kisikom. ovaj oblik podeavanja naziva se ventilacijska aklimatizacija. Posljedica je to podeavanja receptora i neurona dinog centra. Povr atkom u nizinu poviena se reaktivnost zadrava najmanje tjedan dana. Pozitivni uèinak podeavanja hiperventilacijom svakako je povienje alveolarnog pO 2, no negativna strana je snienje alveolarnog i krvnog pCO 2, to uzrokuje odgovarajuæu respiracijsku alkalozu, koja se moe potpuno ili djelomièno kompenzirati bubrenim izluèivanjem bikarbonata. Na visini od 2000 m normalizacija nastupa za otprilike 24 sata, dok je na veæim visinama (4000 m) zbog nepotpune bubrene kompenzacije alkaloza trajnije izraena. Odreðene se promjene zbivaju i na razini alveolarne difuzije. Naime, porastom visine, zbog snienja alveolarnog pO2 smanjuje se koncentracijski gradijent za kisik izmeðu alveola i krvi. S druge strane, zbog hipoksièke vazokonstrikcije vazokonstrikcije dijela malih pluænih arterija i posljediènog slabijeg protoka krvi kroz njihove kapilare takoðer se smanjuje prijenos kisika iz alveola u krv. No, usmjeravanjem pulmonalnog krvotoka u dio proirenih arteriola, smanjenje prijenosa kisika znatnim se dijelom moe kompenzirati.

4.2. Krvni odgovor na visinu Gotovo cjelokupni prijenos kisika u krvi odvija se njegovom vezanjem na pigment hemoglobin (Hb) u eritrocitima. Kolièina prenesenog kisika ovisi s jedne strane o afinitetu af initetu Hb prema kisiku, a s druge o ukupnoj kolièini Hb u krvi.

4.3. Akutne promjene podeavanja Zbog znaèajnih promjena pH, pCO2 (Bohrov efekt) i metabolita 2,3-difosfoglicerata (2,3-DPG) u eritrocitima dolazi do znaèajne promjene afiniteta Hb prema kisiku, odnosno sposobnosti vez anja kisika u krv u pluæima i otputanja kisika iz krvi na periferiji. Visinska alkaloza i snienje koncentracije CO 2 u krvi (hipokapnija) imaju u pluæima povoljan utjecaj na vezanje kisika na Hb, dok na periferiji prisutna acidoza, povienje koncentracije CO2 (hiperkapnija), poviena temperatura radnih miiæa i poveæanje koncentracije 2,3-DPG pogoduju otputanju kisika s Hb. Velièina promjena ovisi, dakako, o aktualnim karakteristikama vanjskih visinskih faktora u atmosferi. U sredogorju se stoga u pravilu malo mijenjaju unutranji faktori (pH, 2,3-DPG). Na veæim visinama raste uèinak alkaloze i 2,3-DPG, to omoguæuje pomak disocijacijske krivulje Hb u lijevo, a time i odranje afiniteta Hb prema kisiku gotovo istovjetnog onom u nizini. Na ekstremnim visinama alkaloza znatno premauje poveæanje 2,3-DPG i znaèajno poveæava afinitet Hb prema kisiku, pa se time usprkos niskom pO2 u arterijskoj krvi jo uvijek znaèajno odrava zasiæenost krvi kisikom. Ubrzo nakon dolaska na visinu smanjuje se volumen plazme, poveæava se hematokrit, èime se kompenzira smanjeno vezanje kisika na Hb. Poveæava se gustoæa (viskozitet) krvi, a time i optereæenje srca. Stoga se poveæava i minutni volumen srca (vidi kasnije), to sa svoje strane premoæuje vrijeme do uèinkovite eritropoeze i privremeno na taj naèin poveæava prijenos kisika i njegovu dostavu tkivima.

79

Stjepan Heimer


E M E T E Æ P O

4.4. Trajnije Trajnije promjene prilagodbe u krvi na visinu (aklimatizacija) Najznaèajnija i u planinarstvu i u brojnim aerobnim sportovima najpoeljnija promjena uslijed boravka na visini je poticanje stvaranja i poveæanje ukupnog broja eritrocita i ukupne kolièine Hb. Nju regulira hormon eritropoetin (EPO), èime se znaèajno poveæava prijenosni kapacitet krvi za kisik umnaanjem krvnih prastanica u kotanoj sri u smjeru eritrocita. Prema raspoloivim podacima svakako treba posebno naglasiti, da boravak u sredogorju, kao to je kod sportskih visinskih priprema, èak i nakon nekoliko tjedana ne stvara nikakve ili jedva zamjetljive promjene u poveæanju ukupnog Hb. Tek na veæim visinama tokom vie tjedana poveæavaju se broj eritrocita i kolièina Hb.

4.5. Odgovor srèano-ilnog sustava na visinu Pri dolasku na veæu visinu, uslijed akutne hipoksije dolazi do kompenzacijskog poveæanja minutnog volumena srca (MVS) u mirovanju i pri submaksimalnim optereæenjima, dok se maksimalni MVS smanjuje uslijed akutnog smanjenja ukupne radne sposobnosti. Boravkom na visini vremenom se MVS u mirovanju i pri submaksimalnim optereæenjima vraæa prema normalnim vrijednostima, a maksimalni MVS je i dalje snien. Poznavanje ponaanja promjena FS od bitnog je znaèaja za provoðenje treninga na visinskim pripremama. Snienje maksimalne FS i maksimalnog MVS moe se smatrati zatitnim mehanizmom protiv prekomjernog optereæenja u hipoksiji. Akutna hipoksija, barem u sredogorju, ne mijenja arterijski krvni tlak (RR) u mirovanju, dok su na veæim i ekstremnim visinama i sistolièki i dijastolièki tlak povieni. Ta se promjena pripisuje perifernoj vazokonstrikciji i povienoj koncentraciji noradrenalina. Pluæna se i periferna cirkulacija u hipoksiji ponaaju razlièito. Dok velike pluæne arterije gotovo ne reagiraju na hipoksiju, male se arterije i arteriole kontrahiraju, te time poveæavaju pluæni krvni tlak. Stupanj te vazokonstrikcije proporcionalan je aktualnoj hipoksiji. Pluæna vazokonstrikcija podeava perfuziju alveola sukladno promjeni ventilacije, to dovodi do snienja razlike u pO2 izmeðu alveola i kapilara. Preraspodjela krvne struje moe dovesti do preoptereæenja krvnih ila i izazvati pluæni edem. Fizièko optereæenje dodatno poveæava pluæni krvni tlak, to takoðer pogoduje stvaranju pluænog edema.

4.6. Stanièni odgovor na visinu Snieni pO2 u organizmu aktivira brojne zatitne mehanizme koji mijenjaju staniène funkcije. Stanice razlièitih tkiva i organa prilagoðuju se smanjenoj ponudi kisika, prvenstveno zatitnim mehanizmima èuvanja energije i prevencije oteæenja ili smrti stanice.

4.7. Prilagodba miiænih stanica na hipoksiju Osim promjena u prijenosu i opskrbi stanica kisikom, u sportu poseban interes izazivaju hipoksijom izazvane promjene u miiænim stanicama. Duim boravkom na visini poveæava se koncentracija mioglobina u miiænim stanicama, èime se poveæava i u njima prisutan kisik. Usto se poveæava aktivnost enzima energetskih mehanizama i umnaanje i poveæanje mitohondrija koji su mjesto zbivanja oksidacijskih energetskih procesa. Uèinkovitost mehanizama aklimatizacije oèituje se sposobnoæu prilagoðenih alpinista da i na nadmorskim visinama iznad 8000 m mogu bez dodatnog kisika obavljati submaksimalni rad, odnosno penjati se.

5. RADNA SPOSOBNOST U SREDOGORJU I VISOKOM GORJU

80

Navedeni adaptacijski mehanizmi nisu dovoljni za popunu nadoknadu snienog pO 2 na odgovarajuæim nadmorskim visinama. Snien je maksimalni primitak kisika, ali i anaerobno oslobaðanje energije pri radu. Radna je sposobnost na veæim visinama zadrana za optereæenja maksimalnog trajanja do dvije minute. Sposobnost za opæu aerobnu izdrljivost smanjuje se veæ na visini1200 m. Dobra sposobnost za sprint, skakanja i bacanja na srednjim visinama ukazuje na veæ spomenuto zadravanje sposobnosti razvoja miiæne sile i brzine kontrakcije. Zbog sve manjeg broja molekula kisika porastom visine poveæava se minutni volumen disanja (MVD). Tako na primjer, za primitak od 4 l O2/min u nizini je MVD oko 105 l/min, a za isti primitak na 2000 m je 140 l/min, a na 3000 m 160 l/min. Pri kratkotrajnom boravku na visini ovisno o njoj poveæanje MVS potpuno ili djelomièno zadovoljava potrebu miiæa za kisikom. MVS raste prvenstveno prve nstveno zbog porasta FS. Pri radu na visini znaèajno


opada otpor u cirkulaciji, to sa svoje strane doprinosi prokrvljenosti miiæa. Arterijski krvni tlak do razine visokogorja uglavnom ostaje nepromijenjen. Porastom visine pri radu u miiæima i u krvi znaèajno raste koncentracija mlijeène kiseline, vjerojatno zbog sporijeg porasta primitka kisika na poèetku rada. To je dakle posljedica veæeg deficita kisika tokom rada na veæim visinama. Jaèe zakiseljenje organizma pri tom kompenzira se u visini respiracijskom alkalozom.

E M E T E Æ P O

5.1. Maksimalna sposobnost pri kratkotrajnom zadravanju na visini Maksimalna je sposobnost pri kratkotrajnom zadravanju na visini za aktivnosti trajanja dueg od dvije minute smanjena. MVS, FS i UV postiu maksimalne vrijednosti kao i u nizini. MVD je meðutim na visini veæi nego u nizini. usprkos svemu maksimalna je aerobna sposobnost pri kratkotrajnom zadravanju na visini smanjena zbog niskog pO2 u atmosferskom zraku i smanjenoj opskrbi tkiva kisikom. Anaerobna je sposobnost, kao to je veæ napomenuto, u podruèju sredogorja nepromijenjena, dok na veæim visinama opada uslijed smanjene prokrvljenosti.

5.2. Maksimalna sposobnost pri dugotrajnijem zadravanju na visini Tokom visinske aklimatizacije, u odnosu na akutnu hipoksiju, aerobna izdrljivost se poboljava, iako nikada ne dostie razinu iz nizine. Oporavak maksimalnog primitka kisika poèinje tokom prvog tjedna boravka daljnjim poveæanjem MVD i poveæanjem koncentracije Hb. Poveæanje rada dine muskulature ne smanjuje sposobnost ventilacije, jer se smanjenjem gustoæe zraka smanjuje otpor u dinim putovima, pa se energetska potronja za disanje ne poveæava. Podeavanje periferne cirkulacije i promjene u miiænim stanicama objanjavaju veæu radnu sposobnost nego to bi odgovarala aktualnoj visini. Sve navedeno upuæuje na slijedeæe zakljuèke: 1.

Pozit Poz itivn ivnii fakt faktori ori akl aklima imatiz tizaci acije je na vis visinu inu ●

●

●

●

2.

poveæanje prijenosnog kapaciteta kapa citeta krvi za kisik i oporavak maksimalnog primitka kisika poveæanje MVD s uèinkom poveæanja pO2 u alveolarnom zraku poboljanje kapilarizacije miiæa poboljanje aerobnog oslobaðanja energije u miiæima

Negati Neg ativni vni fak faktor torii akli aklimat matiza izacij cijee na na visi visinu nu ●

●

snienje maksimalnog MVS uslijed poveæanja viskoziteta krvi snienje puferskog kapaciteta krvi uslijed smanjenja koncentracije bikarbonata u krvi.

5.3. Visinski trening za poboljanje sposobnosti u natjecanju na visini Za sportae izdrljivosti visinske pripreme (trening na visini) predstavljaju nezamjenjiv postupak za natjecanje na visini. Preporuèeno vrijeme boravka na takvim pripremama je tri tjedna, jer se je pokazalo da dui boravak na visini ne izaziva znaèajne dodatne pozitivne promjene. Moguænosti dodatnog poboljanja sposobnosti ogranièene su i time, to su na visini i intenzitet i trajanje treninga ogranièeni. Sportai tehnièkih i preteno ili iskljuèivo anaerobnih disciplina na umjerenim visinama neæe izgubiti nita od svojih sposobnosti i mogu se natjecati bez posebnih priprema. To se, naravno, odnosi na visine na kojima ne prijeti rizik visinske bolesti.

5.4. Visinski trening za poboljanje sposobnosti u natjecanju u nizini Razlog uspjesima afrièkih dugoprugaa koji ive i treniraju na visinama iznad 2000 m lei u tome to oni uobièajeno provode visinski trening u hipoksiènim uvjetima i mogu postiæi izuzetnu sposobnost, koja je iznad ciljanog poveæanja sposobnosti u odgovarajuæem nizinskom treningu. Istraivanja su potvrdila, da se visinskim treningom aerobnih sposobnosti postie vii maksimalni primitak kisika, nego jednakim treningom u nizini. Interesantno je, da usprkos navedenim dokazima neki vedski autori ne preporuèuju visinski trening za natjecanje u nizini. Oni, naime, nisu nakon povratka s takvog treninga u nizinu nali poveæanje maksimalnog primitka kisika. Vie autora je kasnije dolo do istih rezultata. Prema tim autorima, usprkos poboljanom kapacitetu krvi za prijenos kisika, pove æanoj perifernoj kapilarizaciji i miiænim staniènim adaptacijama pri odgovarajuæim optereæenjima po povratku u nizinu preteu negativni uèinci visinskog treninga treninga::

81

Stjepan Heimer


E M E T E Æ P O

●

●

●

●

smanjeni maksimalni minutni volumen srca smanjeni puferski kapacitet krvi povieni minutni volumen disanja (tjednima nakon povratka u nizinu) nii intenzitet treninga na visini.

6. ZAKLJUÈAK Kratkotrajni boravak na visinama iznad 2000 m (reakcijski prag) izaziva po dolasku u organizmu akutne reakcije podeavanja, dok boravak do tri tjedna aktivira i adaptacijske mehanizme aklimatizacije. Aklimatizacija obuhvaæa prvenstveno pojedine segmente prijenosnog sustava za kisik (dini i cirkulacijski sustav, sustav, te krv), ali se znaèajne promjene zbivaju i u perifernim perifer nim tkivima (jetri, miiæima) koja svoj enzimatski i energetski sustav prilagoðuje trajnijoj hipoksiji. Na pitanje da li se visinski trening isplati i da li poboljava sposobnost opæe aerobne izdrljivosti, treba odgovoriti, da je u svijetu malo visinskih sportskih centara gdje je trening trenin g moguæ, da su takve pripreme skupe (prijevoz, (prijevoz , boravak, prehrana i drugi trokovi) i, to je najvanije, da postojeæa istraivanja nisu dokazala znaèajnu uèinkovitost visinskih priprema ciljanih na izdrljivost za svjetska ili kontinentalna sportska natjecanja.

7. LITERATURA 1. 2. 3. 4.

82

de Marées Marées H.(1996) H.(1996) Körpe Körperlic rliche he Leistungs Leistungsfähi fähigkei gkeitt in mittleren mittleren bis bis großen großen Höhe. U: Sportp Sportphysi hysiolog ologie. ie. Sport Sport & Buch Strauß. Köln. (228-246). Guyton C.G. (1995) Fiziologi Fiziologija ja letenja, putovanja u svemir svemir i dubinskog dubinskog ronjenja ronjenja.. U: U: Fiziologij Fiziologijaa èovjeka èovjeka i mehanizmi mehanizmi bolesti. Medicinska naklada. Zagreb. (306-313) Mairbäurl Mairb äurl H. H. (2000) (2000) Höhenakkl Höhenakklimati imatisatio sation. n. Deutsche Deutsche Zeits Zeitschrif chriftt für Sportm Sportmedizi edizin. n. 51; 12. (390-395 (390-395). ). Wilmore Wi lmore J.H. & D.L. D.L. Costill Costill (1999) (1999) Hypobaric Hypobaric Environm Environments: ents: Exercisi Exercising ng in Altitu Altitude. de. U: Physiolo Physiology gy of Sport and and Exercise. Human Kinetics. Champaign, IL, USA. (344-357)


TRENING POD UVJETIMA HIPOKSIJE - VISINSKI TRENING

E M E T E Æ P O

Too Mariæ M ariæ Student poslijediplomskog studija na Kineziolokom fakultetu Sveuèilita u Zagrebu

1. UVOD Obzirom da su razlike u razini treniranosti izmeðu vrhunskih sportaa sve manje, i najmanje poboljanje poboljanje moe biti odluèujuæi korak koji dijeli uspjeh od neuspjeha. Stoga S toga postaje neophodno koritenje svakog legalnog naèina za efikasnije i bre dostizanje eljenog stanja treniranosti sportaa. Treniranje pod uvjetima hipoksije, i to najèeæe u prirodnom obliku u vidu visinskih priprema, moe biti jedan od naèina za dodatna poboljanja sportske forme. Poèeci primjene visinskog treninga datiraju iz 50-tih godina dvadesetog stoljeæa, a svojevrsnu kulminaciju kulminaciju dostiu u pripremi za Olimpijske igre 1968. godine u Meksiku koje su odrane u visinskim uvjetima.

2. FIZIOLOKE OSNOVE VISINSKOG TRENINGA Trening u uvjetima hipoksije provodi se najèeæe da bi se razvila aerobna izdrljivost. Osnova za generira nje znanstvene hipoteze o veæoj uèinkovitosti visinskog treninga za poboljanje izdrljivosti u odnosu na trening u nizinama lei u èinjenici da u visinskim uvjetima dolazi do pada arterijske zasiæenosti kisikom zbog pada parcijalnog tlaka kisika u zraku, odnosno pada tlaka zraka. Naime, tlak zraka opada pri podizanju na vie nadmorske visine. Primjerice, tlak zraka padne s 760 mmHg na razini mora na 560 mmHg na nadmorskoj visini od 2500 metara. Zbog toga krv prima manje kisika, to utjeèe na slabiju opskrbu stanica kisikom neophodnim za odvijanje aerobnih metabolièkih procesa. Organizam se adaptira ada ptira na nedostatak kisika, to predstavlja dodatni trenani podraaj. Prema Reissu (1998.), na smanjenje parcijalnog tlaka kisika organizam se adaptira poveæanjem: koncentracije hemoglobina (poveæava transportni kapacitet krvi) i mioglobina kapilarizacije mitohondrija enzimske uspjenosti aerobnog i anaerobnog metabolizma efikasnosti metabolizma ugljikohidrata i masti hormonalne regulacije tolerancije prema zakiseljenosti (poveæanje sposobnosti puferskog kapaciteta) Specifiènost visinskog treninga ogleda se u relativnom poveæanju broja eritrocita izazvane pojaèanim luèenjem hormona eritroproetina (EPO). Drugim oblicima treninga izdrljivosti moguæe je poveæati samo ukupnu kolièinu krvne plazme i time apsolutnu koncentraciju crvenih krvnih zrnaca u organizmu (Weineck 2000). ●

●

●

●

●

●

●

3. VRSTE I NAÈINI IZLAGANJA ORGANIZMA HIPOKSIÈNIM UVJETIMA Tablica 1. pokazuje oblike, uvjete i naèine te fizikalne principe princ ipe stvaranja hipoksièkih uvjeta. S obzirom obz irom na to gdje se provodi trening i ostatak slobodnog vremena mogu se razlikovati razlièiti modeli visinske pripreme: na visini ivjeti i trenirati u nizini ivjeti, trenirati u visinskim uvjetima na visini ivjeti, u nizini trenirati. Levin i Stray-Gundersen (1992.) dre da je metoda na visini ivjeti, a u nizini trenirati najprikladnija buduæi da omoguæava provoðenje treninga pod visokim intenzitetom, intenzitetom, to nije sluèaj kod treninga u visinama, buduæi da zahtijeva smanjenje intenziteta optereæenja, dok Reiss (1998.) iznosi sumnju u uspjenost primjene ove metode. ●

●

●

83

Too Mariæ TRENING POD UVJETIMA HIPOKSIJE - VISINSKI TRENING

E M E T E Æ P O

Tablica 1: Oblici hipoksije koji se mogu koristiti u trenanom procesu (prema Reissu, 1998.). Oblici hipoksije

Uvjeti i naèini stvaranja

Prirodni visinski uvjeti

Trening na srednjim visinama

Umjetni visinski uvjeti (komore s podtlakom)

Trening u komorama s podtlakom

Mješavine plinova

Trening u izoliranim prostorijama s

Maska za disanje

razlièitih velièina hipoksiènom mjeavinom plinova

Trening s pokretnim sustavom maske za hipoksiène mjeavine plinova pri normalnom atmosferskom okruenju

Fizikalni principi Prirodno reduciranje tlaka zraka Umjetno reduciranje tlaka zraka Umjetno reduciranje volumena kisika Umjetno reduciranje volumena kisika

4. METODIÈKE OSNOVE VISINSKOG TRENINGA

84

Sama primjena visinskog treninga nije samo po sebi uvjet za postizanje postiza nje pozitivnih efekata. Reiss (1998.) navodi podatke za sezonu 1995/96. kod njemaèkih sportaa koji su koristili visinski trening. Uspje no ga je dovrilo 55% (dobri natjecateljski rezultati), rezultati), 45% nije uspjeno zavrilo zavrilo visinski trening, trening, od toga 10 % zbog problema s infekcijama i prehranom, a 35% zbog nedostataka u realiziranom treningu. Navedeni podaci dobro ilustriraju neophodnost ozbiljnog pristupa ovoj vrsti treninga te strogo pridravanje osnovnih naèela, bez kojih, kako se pokazalo, nije moguæe ostvariti pozitivne pomake. Sporta na visinske pripreme treba otiæi u to boljem psihofizièkom stanju. Da bi se osigurala neophodna svjeina, treba dva dana prije pr ije odlaska na visinske uvjete omoguæiti oporavak sportaa primjenom odgovarajuæih trenanih modaliteta. U poèetku visinskog treninga treba malo smanjiti intenzitet i volumen treninga, da bi se pred kraj drugog tjedna pribliio vrijednostima u nizinama. Za uspjenost treninga u visinskim uvjetima uvjetima presudna su prva 2 tjedna, buduæi da trebaju osigurati aklimatizaciju organizma, to se postie postupnim poveæanjem optereæenja kroz sve segmente trenanih operatora (distanca, trajanje optereæenja, pauza). U tu svrhu prvih 3-6 dana koristi se lagani specifièni ili poluspecifièni aerobni trening. Od 8.-10. dana mogu se oèekivati pojave umora te je u tom sluèaju neophodno planirati planirati dva dana odmora. U treæem tjednu moguæe je postupno trenirati kao i u nizinama. Ako se eli provesti trening u visinskim uvjetima pod istim relativnim intenzitetom optereæenja kao i kod treninga u nizini, neophodna je redukcija intenziteta. Razlog navedenom lei u èinjenici da boravak u visinskim uvjetima reducira maksimalni primitak kisika (na razini od 2300m za 14-17 %, Adams, 1975., na 4000 metara za 26 % Buskirk, 1967. prema Fridemannu i Bartschu, 1999.). Chapman (1998.) smatra da su oni sportai koji imaju manji pad maksimalnog primitka kisika uslijed boravka u visinama pogodni za provedbu visinskog treninga buduæi da mogu trenirati veæim intenzitetom. Na kraju visinskog tren inga èije se trajanje najèeæe kreæu kreæ u oko 3 tjedna (trotjedne visinske pripreme iskoritavaju 80 % potencijala za razvoj, a petotjedne 100%) treba ubaciti dva dana oporavka (prema Reissu 1998.). Nakon povratka na nizinske uvjete dolazi do reaklimatizacije koja traje 10-tak dana. Prvi tjedan po povratku treba izbjegavati visoka optereæenja (visoke vrijednosti laktata) te ne planirati vana natjecanja. Nakon 10-tak dana situacija se postupno stabilizira. Dolazi do laganog poboljanja sportske forme tako da se moe pristupiti podizanju trenanog optereæenja. Vana natjecanja treba planirati nakon dva tjedna po povratku s visinskih priprema. Navedeni parametri ipak se ponaaju individualno, tako da nije moguæe dati toène preporuke. Ipak 17. dan bi mogao predstavljati idealno vrijeme za nastupanje na vanim natjecanjima (Beuno, 1997.). Suslov (1994.) istièe da je vanije natjecanje moguæe planirati izmeðu 14. i 25. dana nakon visinskih priprema, a da nakon toga nekoliko dana dolazi do pada sposobnosti. Nakon 33. dana sportska forma ponovno raste i ostaje poviena do 45. dana. Popov (1994.) smatra da su optimalni dani za nastup na vanim natjecanjima nakon visinskih priprema od 9. do 12. i 18. do 21., a nakon na kon 28. dana dolazi do opadanja efekata ef ekata visinskog treninga. (prema, Bueno, 1997.) Razlièiti autori slau se u pitanju uspjenosti viekratnog ponavljanja visinskog treninga u godinjem ciklusu buduæi da se u tomu sluèaju bitno skraæuje vrijeme aklimatizacije a klimatizacije i reaklimatizacije. Tako danas ima sportaa koji u godini imaju i do 30 % treninga u uvjetima hipoksije (Reiss, 1998). U periodizaciji treninga u godinjem ciklusu moguæe je planirati i do tri puta visinski trening. Pri tome bi prvi bio s naglaskom na baziènu pripremu, a drugi i eventualno treæi trebali bi biti usklaðeni s vanim natjecanjima prema prethodno navedenim principima. Valja naglasiti da kod prve primjene visinskog treninga treba izbjeæi blizinu bliz inu vanih natjecanja.


5. NEKE VANE NAPOMENE U PLANIRANJU VISINSKOG TRENINGA TRENIN GA Miljenja o uspjenosti visinskog treninga jo uvijek su podijeljena. Isto tako niti jedna kontrolirana studija o klasiènom visinskom treningu na vrhunskim sportaima sportaima nije pokazala statistièki znaèajno poveæanje maksimalnog primitka kisika ili natjecateljskog uèinka. Ipak treba imati na umu da je za dobivanje statistièke znaèajnosti neophodno imati veæe uzorke ispitanika ispitanika buduæi da se radi o vrhunskim sportaima sportaima koji prije nego krenu na visinske pripreme imaju dobro razvijenu aerobnu izdrljivost. Pored toga, teko je provesti istraivanje na vrhunskim sportaima uz primjenu i kontrolne skupine, kao i drati pod kontrolom sve nespecifiène faktore (trening u novim uvjetima, podraajno podraajno okruenje itd.). Bez obzira na navedeno, trening u uvjetima hipoksije nalazi vrlo iroku primjenu u praksi i moe dovesti do bitnih poboljanja u odnosu na trening u uvjetima normoksije, pod uvjetom pridravanja pravila i principa visinskog treninga. Stoga æe biti iznesene neke vane napomene koje mogu pomoæi pri kvalitetnom planiranju i provoðenju treninga u visinskim uvjetima: Srednje visine (1800-2400) su najpogodnije za provedbu pr ovedbu visinskog treninga. to sporta ima bolje stanje pripremljenosti, to treba biti manje odstupanje u trenanom intenzitetu i trajanju pauze izmeðu treninga u normalnim i u uvjetima hipoksije (Birgit/ Bärtsch, 1999.). Pri odreðivanju intenziteta optereæenja trebalo bi se drati vrijednosti frekvencije srca i koncentracije laktata koja se koristila pri odreðivanju intenziteta optereæenja na nizinama, pri èemu je intenzitet trèanja nii. Trenane metode koje treba koristiti ne razlikuju se od onih u normalnim uvjetima, opseg i broj ponavljanja moe takoðer ostati isti, ali brzina trèanja treba biti manja, a pauze due. Postupno poveæanje optereæenja kroz dva navedena parametra treba u prvih 10 dana provoditi krajnje oprezno. Veæina struènjaka dri da nije potrebno primjenjivati visinski trening u mlaðim dobnim skupinama. Na visinske pripreme treba iæi samo u dobrom stanju pripremljenosti, kao i u dobrom zdravstvenom stanju, buduæi da je sporta u ovim uvjetima podloan infekcijama. Na visinama treba konzumirati prvenstveno ugljikohidrate, buduæi da su djelotvorniji od masti u stvaranju energije jer trebaju manje kisika. Neophodno je obratiti panju na velike gubitke vode u visinskim uvjetima kao i na nedostatak eljeza kod sportaa, posebno kod ena. (Hollmann/Hettinger, 2000.) Ako se primjenjuje samo ekstenzivni aerobni trening, moe doæi do smanjenja brzine i snage. Stoga Reiss (1998.) predlae redovitu primjenu i anaerobnog alaktatnog treninga primjenom kratkih distanci, duih pauza i manjeg opsega, od èega do 50% trenanih sadraja trebaju biti sa dodatnim vanjskim optereæenjem kao to je trèanje uzbrdo i slièno. Ako se priprema natjecanje u disciplinama disciplina ma trajanja ispod 30 minuta, potrebno je ukljuèiti i trening specifiène specif iène te brzinske izdrljivosti u zadnjoj treæini boravka na visinskim pripremama pogotovo ako se one provode ka o neposredna priprema za vana natjecanja. Za natjecateljske discipline koje traju iznad 30 minuta mogu se ukljuèiti trèanja u natjecateljskom tempu. (Bueno, 1997.). Ukupna kolièina anaerobnnog laktatnog treninga trebala bi kod visinskog treninga biti mala. Mogu se planirati, i to vrlo oprezno, u treæem tjednu kod sportova krat kotrajne i srednjotrajne izdrljivosti. Deficiti u spoznaji o visinskom treningu prije svega se odnose na optimalizaciju odnosa optereæenja i regeneracije, kao i neophodnosti stvaranja individualnih trenanih koncepata (Reiss, 1998.)

E M E T E Æ P O

●

●

●

●

●

●

●

●

●

●

●

●

●

●

6. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.

Birgit, F., Bärtsch, P., (1999.). Möglichkeiten und Grenzen des Höhentrainings im Ausdauersport. Leistungssport 3 : 43-48 Bueno, M. M., (1 (1997.). Probleme des Höhentrainings. Leistungssport 4 : 5-9 Chapman, Chap man, R., F., Stra Stray-Gu y-Gunders ndersen, en, J., Levi Levine ne B., (199 (1998.). 8.). Individual variation in respons to altitude training. J. Appl. Physiol. 85, 1448-1456 Hollm Hol lmann ann,W ,W.,., He Hett tting inger er T., (20 (2000. 00.). ). Sportmedizin. Grundlage für Arbeit, Training und Preventivmedizin. Schattauer Verlag, Stutgart -New York. Levin Lev ine, e, B., B., D. D.,, Stra Strayy-Gu Gund nder erse senn J., J., (1992 (1992.) .).. A practical approach to altitude training. Int. J. Sports Med. 13, 209-212 Reiss, M., (1998. 8.)). Hauptrichtung des Einsatzes und der Methodik des Höhentrainings in den Ausdauersportarten. Leistungssport 4 : 21-28 Wei eine neck ck,, J. J.,, (2 (200 000. 0.). ). Optimales Training. Spitta-V Spitta-Verlag erlag GmbH, Balingen.

85

Igor Jukiæ, Sanja imek KONDICIJSKI TRENING U FUNKCIJI PREVENCIJE OZLJEDA SPORTAA

E M E T E Æ P O

KONDICIJSKI TRENING U FUNKCIJI PREVENCIJE OZLJEDA SPORTAA Igor Jukiæ1, Sanja imek2 Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu studentica poslijediplomskog poslijediplomskog studija na Kineziolokom fakultetu Sveuèilita u Zagrebu 1

2

1. UVOD Kondicijski trening se moe definirati kao proces unapreðenja motorièkih i funkcionalnih sposobnosti, morfolokih karakteristika, zdravstvenog zdravstve nog statusa sportaa te za tu svrhu potrebnih motorièkih znanja. Prema Keulu (1984, prema Milanoviæu, 1997) primarni efekti kondicijskog treninga su: razvoj i odravanje psihofizièkih sposobnosti, odgaðanje reakcija umora, ubrzavanje procesa oporavka i smanjenje broja i teine ozljeda sportaa. U suvremenom sportu posljednji se primarni efekt izdvaja kao naroèito znaèajan. Promatrajuæi globalni sustav prevencije ozljeda u sportu (prikaz 1), uoèljivo je da kondicijska priprema nalazi svoje mjesto u vie razlièitih podsustava. To se prije svega odnosi na razvoj i odravanje odr avanje kondicijskih svojstava (motorièke i funkcionalne sposobnosti te morfoloke karakteristike). Meðutim, od kondicijske pripreme se s pravom puno oèekuje i u drugim segmentima prevencijskih djelovanja. Dijagnostika stanja treniranosti Razvoj i odravanje kondicijskih

Prevencija ozljeda sportaša

Uèenje i usavravanje motorièkih motorièkih znan znan a

Višestrani kondicijski trening

Dugoroèna sportska priprema

Nespecifièna motorièka znanja

svo stava stava

Bazièni kondicijski trening

Specifièni kondicijski trening

Situacijski kondicijski trening

Poštivanje principa s ortsk tske ri reme

Postizanje integralne ri reml reml enosti osti

Specifièna motorièka znanja

Trening Natjecanje Dopunski faktori

Prevencijski kondicijski trening

Prikaz 1: Sustav prevencije ozljeda u vrhunskom sportu

2. RAZVOJ I ODRAVANJE KONDICIJSKIH KONDICIJSKIH SVOJSTAVA

86

Kondicijska priprema doprinosi prevenciji ozljeda kroz svoj viestrano-bazièni i specifièno-situa cijski oblik treninga. U okviru viestrano-baziène kondicijske pripreme stvaraju se pretpostavke za specifiènu i situacijsku pripremu. to je razina temeljne razvijenosti kondicijskih svojstava veæa, umanjit æe se moguænost ozljeda u okviru situacijskog tipa pripreme, koji zapravo, nosi najveæe opasnosti od ozljeðivanja. Poseban vid kondicijske pripreme predstavlja prevencijski kondicijski trening. Metodièke i programske osnove osnovnog kondicijskog treninga i preventivnog kondicijskog treninga u odreðenoj se mjeri preklapaju. Sastavni dijelovi preventivnog kondicijskog treninga (unapreðenje miiænog i vezivnog tkiva, razvoj f leksibilnosti i proprioceptivni trening) nalaze svoje mjesto i u viestrano-baziènom kondicijskom treningu. Unapr eðenje miiænog i vezivnog tkiva sastavni su dijelovi treninga snage, jakosti i brzine. Trening fleksibilnosti sastavni je segment ne samo viestrano-baziène nego katkada i specifiène kondicijske pripreme. Èak se i proprioceptivni trening moe promatrati u uskoj vezi s razvojem ravnotee. Ipak, ova èetiri segmenta preventivnog kondicijskog treninga s pravom se tretiraju odvojeno zbog uèinaka koje ta svojstva imaju na smanjenje broja i teine ozljeda sportaa.


Prevencijski kondicijski trening

Unapreðenje Unapreðenje mii ænog tkiva

Unapreðenje vezivnog tkiva

Razvoj Razvoj fleksibilnosti f leksibilnosti

Razvoj propriocepcij propri ocepcijee

E M E T E Æ P O

Prikaz 2: Struktura prevencijskog kondicijskog treninga Prevencijski kondicijski trening temelji se na unapreðenju svih segmenata lokomotornog sustava s ciljem spreèavanja ozljeda sportaa te ublaavanja posljedica ako do ozljeda doðe. Svaki od navedenih segmenata prevencijskog treninga obiljeen je odgovarajuæim metodièkim procedurama koje ukljuèuju odabir vjebi, metoda i optereæenja, te njihovu distribuciju u ciklusnim strukturama sportskog treninga (Jukiæ i sur., 2002.).

2.1. Unapreðenje miiænog tkiva Iako je unapreðenje miiænog tkiva na strukturalnoj i funkcionalnoj razini sastavni dio osnovnog kondicijskog kondicijskog treninga, ono se sasvim sigurno moe promatrati i u preventivnom kontekstu. S topolokog gledita, svaki sport postavlja posebne zahtjeve prema najangairanijim miiænim regijama. Stoga se tim topolokim regijama pridaje najvie pozornosti u okviru kondicijskog treninga, Jednako tako, sama natjecateljska aktivnost, kao najvaniji dio sportske pripreme, aktivira najvanije miiæne skupine. Sve su to pretpostavke da æe one miiæne regije od kojih u najveæoj mjeri ovisi uspjeh u sportu, biti i optimalno razvijene. Poseban problem javlja se s onim topolokim regijama tijela i miiænim skupinama koje standardnim trenanim sustavom nisu u dovoljnoj mjeri tretirane. Tu se prije svega misli na male miiæe koji u pojedinim kretnjama imaju ulogu sinergista i fiksatora. Takve slabo razvijene miiæne skupine su vrlo èesto uzrok ozljeda lokomotornog aparata. S jedne strane su te miiæne skupine same ugroene, a s druge strane one mogu biti najslabije karika u lancu koje æe ugroziti veæe i snanije miiæe. Ovaj problem otvara niz drugih pitanja unapreðenja miiænog tkiva vezanih uz miiæni balans. Tom prilikom se misli na balans izmeðu agonistièkih i antagonistièkih miiænih skupina u pojedinom pokretu, ali i na miiæni balans izmeðu istih miiænih skupina razlièitih ekstremiteta. Vano Vano je spomenuti da se balans meðu miiænim skupinama ne treba promatrati samo u smislu kvantitete (opsega) miiæa, nego i njihove kvalitete (dinamièkih parametara). Dakle, u okviru prevencijskog treninga miiæno tkivo se moe unapreðivati na strukturalnoj i funkcionalnoj razini. Strukturalno pozitivno mijenjanje miiænog tkiva usmjereno ja ka optimalizaciji odnosa èiste miiæne mase i potkonog masnog tkiva i na optimalizaciju ukupne kolièine miiæne mase u odnosu na zahtjeve konkretnog sporta. Takoðer je vano da hipertrofijski postupci budu prilagoðeni dinamièkim za htjevima konkretnog sporta. U odnosu na dominirajuæe oblike ispoljavanja miiænih aktivnosti vano je odabrati odgovarajuæi ciljani tip hipertrofije. Ukoliko je poveæanje miiæne mase (hipertrofija) primjereno uklopljeno u sustav sportskog treninga, vrlo je izgledno oèekivati i doprinos prevenciji ozljeda. Naime, Na ime, jedna od funkcija kvalitetne miiæne mase je i zatita zglobnih sustava od riziènih pokreta pokre ta i incidentnih ozljeda. Iznimno je vano va no voditi raèuna o vremenskoj dinamici poveæanja miiæne mase, zbog moguæih negativnih utjecaja na izvedbu elemenata pojedinog sporta, ukoliko se naglo dogode velike promjene. Jednako je tako potreban oprez i zbog razlièitog utjecaja poveæanja miiæne mase na druge motorièke i funkcionalne sposobnosti. Funkcionalni aspekt unapreðenja miiæja sportaa ogleda se u razini intra i intermuskularne koordinacije (Siff i Verhoshanskij, 1998). Intramuskularna koordinacija opisana je mehanizmima kontrole aktiviranja i sinkronizacije razlièitog broja i vrste miiænih vlakana unutar jednog miiæa, omoguæujuæi visoku i kontrolabilnu razinu generiranja sile (Clark, 2001). Intermuskularna koordinacija podrazumijeva sinkronizaciju rada vie miiænih skupina tijekom izvedbe odreðenog gibanja ili serije gibanja u integralnom i multiravninskom okruenju. Vodeæi raèuna o koordinacijskim aspektima miiænog razvoja smanjit æe se moguænost ozljeðivanja miiæa, ali i unaprijediti motorièke sposobnosti sportaa. U nastavku promiljanja o funkcionalnom aspektu miiænog razvoja, vano je spomenuti problem sinkronizacije ukljuèivanja i iskljuèivanja miiæa u okviru cijelog kinetièkog lanca. Buduæi se u veæini sportova i sportskih disciplina osnovna gibanja odvijaju u vieravninskim i viezglobnim sustavima, i unapreðenju miiænog tkiva se treba pristupiti na integralan naèin. Iz ovih razloga metodièki temelj miiænog razvoja krije se u sustavu totalnih tjelesnih vjebi (vjebe koje ukljuèuju veæi dio miiænog potencijala sportaa). to je stupanj sportskog razvoja

87


E M E T E Æ P O

veæi ovaj naèin treninga treba dominirati. U suprotnom æe sportaevom lokomotornom sustavu biti teko prevladati prijelaz izmeðu izoliranih trenanih sadraja i natjecateljske aktivnosti sa svojim integralnim zahtjevima. To æe vrlo èesto voditi prema pojavi sportskih ozljeda. Rjeavanjem navedenih problema vezanim uz unapreðenje miiænog tkiva (balansiranje meðu miiænim skupinama i integralni miiæni razvoj), u velikoj æe mjeri biti omoguæen daljnji razvoj svih drugih kondicijskih svojstava. Takoðer, vrlo je vjerojatno da æe se ispunjenjem spomenutih zadataka smanjiti broj i teina ozljeda sportaa.

2.2. Unapreðenje vezivnog tkiva Posebno bitan segment prevencijskog treninga odnosi se na unapreðenje vezivnog tkiva sportaa. Ligamenti, tetive, hrskavice i miiæne fascije kritiène su toèke lokomotornog sustava koje se nalaze izmeðu miiæa i kostiju. Stabilnost, fleksibilnost i zatita zglobova je u velikoj mjeri mjer i ovisna o kvaliteti vezivnog tkiva. Veæim Veæim brojem znanstvenih istraivanja i iskustvenim spoznajama (8) uoèeno je da se treningom moe unaprijediti njihova kvantiteta i kvaliteta. Glavna mjesta gdje se kod mekih tkiva moe poveæati kvaliteta jesu: Spoj tetive (ligamenta) i kosti Unutar same tetive i ligamenta U mrei fascije unutar miiæa ●

●

●

Poznato je da snaniji miiæi svojom vuènom silom potièu intenzivniji razvoj tetiva (Tipton i sur., 1975), to upuæuje na èinjenicu da je unapreðenje miiæa uvjet za tetivni i ligamentarni razvoj. Osnovni stimulus za mijenjanje svojstava vezivnog tkiva jesu mehanièke sile koje se stvaraju tijekom tjelesne aktivnosti. Tetive, ligamenti i kosti se najuspjenije unapreðuju primjenom velikih i dinamièkih optereæenja. Povremeno se odreðeni efekti mogu postiæi i primjenom trenanih podraaja niskog intenziteta i dueg trajanja. Svrha takvih podraaja je kapilarizacija vezivnog tkiva (Siff i Verhoshanskij, 1998) i pospjeenje kolagenog metabolizma te unapreðenje hrskavica zglobova (Conroy i Earle, 2000). Razvoj vezivnog tkiva dogaða se ne to sporije nego u miiæa, ali predstavlja dostatan doprinos harmoniènom razvoju svih segmenata lokomotornog sustava, to je temeljni preduvjet za prevenciju sportskih ozljeda.

2.3. Razvoj fleksibilnosti Fleksibilnost je sposobnost izvedbe to veæeg opsega pokreta u jednom ili vie zglobova (Alter, 2000). Buduæi Fleksibilnost je natjecateljska i trenana izvedba u velikom broju sportova ovisna o opsegu pokreta, znaèaj unapreðenja fleksibilnosti postaje sve naglaeniji. Koristi od unapreðenja fleksibilnosti, osim poveæenja opsega pokreta (Taylor (T aylor i sur,., 1990), ogledaju se u smanjenju bolova i ozljeda u donjem dijelu leða (Bach i sur, 1985, Farfan, 1973), spreèavanju pojave miiænog umora (De Vri Vries es i Adams, 1972), prevenciji upala miiæa nakon treninga (De Vries, 1961). Takoðer, Takoðer, unapreðenje fleksibilnosti ima za posljedicu i smanjenje broja i teine ozljeda sportaa (Safran i sur., 1988., Frontera, 1999., Alter, 2000.). U tom smislu sportski struènjaci i znanstvenici istrauju koja je to optimalna razina razvijenosti fleksibilnosti, koja æe na najbolji moguæi naèin zatiti sportaa od potencijalnih opasnosti od ozljeðivanja. Naravno, svaki sport ima posebne, specifiène zahtjeve u odnosu na fleksibilnost. Razumljivo je da tenisaèi ili nogometai ne trebaju razvijati maksimalnu fleksibilnost kao gimnastièari, ali trebaju zadovoljiti aspekte uspjene izvedbe i sigurnosti. Sigurnosni aspekt unapreðenja fleksibilnosti ogleda se i u okviru neposredne pripreme za trenana i natjecateljska natjeca teljska optereæenja, te u postupcima u okviru relaksacije i oporavka miiænog sustava neposredno po zavretku treninga i natjeca nja. I odabir metoda za razvoj fleksibilnosti (statièka, dinamièka, aktivna, pasivna, PNF i druge) ovisi o strukturi konkretnog sporta. Suvremene tendencije u ovom segmentu sportske pripreme naglaeno su usmjerene prema razvoju dinamièke fleksibilnosti. Naime, veliki broj najpopularnijih sportova u svojoj strukturi krije zahtjeve prema visokoj razini razvijenosti upravo tog tipa fleksibilnosti.

2.4. Proprioceptivni trening

88

Proprioceptori su specijalni osjetilni receptori smjeteni unutar zglobova, miiæa i tetiva (Harris i Dudley, 2000., Lephart i Fu, 2000). Buduæi su ti receptori osjetljivi na promjene pritiska i napetosti, oni alju informacije vezane za miiænu dinamiku prema svjesnim i podsvjesnim dijelovima centralnog ivèanog sustava. Mozak je time obogaæen kinestetièkim informacijama o poziciji tijela i dijelova lokomotornog sustava u trodimenzionalnom


prostoru. Veæina tih informacija se generira na podsvjesnoj razini. Propriocepcija je sposobnost miiæa da odgovora na specifiène, a èesto i na neobiène pozicije i situacije (Potach i Borden, 2000.). Na tome se temelji i iroki spektar trenanih sadraja koji su postali dijelom proprioceptivnog treninga (Hanney, 2000.). Danas se pojavljuju i drugi termini te rmini za ovaj tip treninga. tre ninga. Jedan od njih je PVV (Proprioceptive  Vestibular Vestibular  Visual) trening, u okviru kojega se naglaava vanost linije koju saèinjavaju proprioceptori, centar za ravnoteu u unutranjem uhu i vidni analizator. Drugi termin koji se èesto u izvorima inf ormacija pojavljuje je senzornomotorièki trening, a podrazumijeva stavljanje sportaa u pozicije u kojima moraju reagirati zadravanjem ravnotenog poloaja. Stavljanjem tijela sportaa u velik broj trenanih situacija, koje æe isprovocirati aktivaciju proprioceptora, stvorit æe se pretpostavke da æe sporta u urgentnim situacijama, koje bi mogle uzrokovati ozljeðivanje, optimalno reagirati. Sekundarni efekti proprioceptivnog treninga usmjereni su na jaèanje ligamentarno  tetivnog sustava i poveæanje amplitude pokreta u zglobovima.Veæi je broj znanstvenih i praktiènih potvrda o uèinkovitosti proprioceptivnog treninga (Tropp, 1984. i 1995., Bernier i Perrin, 1998., Waddington Waddington i sur., 1999). Na struènim i znanstvenim temeljima danas je u svijetu razvijena proizvodnja razlièitih pomagala koja se koriste u proprioceptivnom treningu. Popularnost ovog tipa treninga raste, a znatni su i izgledi za nastavak ovakvog trenda. Razlog se najveæim dijelom krije u njegovoj uèinkovitosti u prevenciji ozljed a.

E M E T E Æ P O

3. DIJAGNOSTIKA STANJA TRENIRANOSTI Naredni vaan podsustav prevencije ozljeda s kondicijskom pozadinom jesu dijagnostièki postupci. Naime, kondicijski su treneri one struène osobe koje rezultate dijagnostièkih postupaka najèeæe implementiraju u svoj sustav rada. Kvalitetna interpretacija dobivenih podataka te njihova primjena tijekom programiranja treninga, omoguæit æe najsigurniji put ka eljenoj razini kondicijske pripremljenosti. Posebno vani dijagnostièki postupci u suvremenom sportu vezani su uz sportsku medicinu (biokemijska dijagnostika, posturografija, posturografija, pedobarografija, izokinetièka dijagnostika, neuromuskularna procjena, itd.). Upravo ovakve informacije u znatnoj mjeri mogu i trebaju usmjeravati kondicijske trenere pri odabiru metodièkih i programskih postupaka, koji ni na koji naèin neæe ugroziti zdravstveni status sportaa. Takav odabir æe svoju primjenu najèeæe doivjeti kroz individualne programe i programe trenanog rada s homogenim skupinama.

4. UÈENJE I USAVRAVANJE MOTORIÈKIH ZNANJA Temeljem naglaenih energetskih i neuromuskularnih zahtjeva, èesto se zanemaruje vanost motorièkih znanja u kondicijskoj pripremi. Kondicijski trening kroz sve svoje segmente postavlja iznimne informacijske zahtjeve prema sportaima. Veæ se u elementarnim tehnikama kretanja (trèanja, skokovi, bacanja) ba canja) pojavljuju precizni tehnièki okviri koji sportaima omoguæavaju postizanje eljenih efekata u razvoju pojedinih svojstava. Ka da je rijeè o kompleksnijim motorièkim znanjima (dizanje utega, tehnike promjene smjera kretanja, proprioceptivni zadaci i sl.), loija tehnièka izvedba moe postati prepreka u postizanju ciljeva treninga. Kondicijski trening pokriva nespecifièna motorièka znanja za pojedini sport. To ipak ne znaèi da kondicijski treneri ne mogu sudjelovati i u formiranju nekih specifiènih sportskih znanja, te njihovom usavravanju u okviru specifiène i situacijske kondicijske pripreme. Ovdje je prepoznatljiva veza izmeðu osnovnog kondicijskog treninga i sustava uèenja i usavravanja motorièkih znanja u okviru globalnog sustava prevencije ozljeda sportaa. Prema Siffu i Verhoshanskom Verhoshanskom (1998) posebno je vano upoznati sportae s vjetinama koje æe im pomoæi da minimiziraju moguænost ozljeðivanja u trenanim i natjecateljskim situacijama. To se posebno odnosi na ona znanja i sposobnosti koja æe u urgentnim situacijama pomoæi da sporta izbjegne ozljeðivanje (predviðanje i rjeavanje opasnih situacija, brzina reakcije i tehnike namjernih i nenamjernih prize mljenja).

5. POSTIZANJE INTEGRALNE PRIPREMLJENOSTI Integralni pristup sportskom treningu dominantan je pravac usmjeravanja programa sportske pripreme. Temeljni smisao integralnog treninga ogleda se u sumaciji uèinaka pojedinih segmenata treninga u proizvodnji natjecateljskog rezultata. Prema Pre ma Gambetti (1990) integralna cjelina je èak i veæa od jednostavne sume njenih dijelova. Relacije meðu segmentima pripreme i pripremljeno pripremljenosti sti sportaa daju posebnu teinu i vrijednost integralnom sustavu pripreme. Kondicijski trening takoðer trai svoje utemeljenje u integralnom pristupu. Takav se pristup ogleda u kreiranju metodièkih i programskih postupaka koji sumiraju i integriraju efekte pojedinih

89


E M E T E Æ P O

oblika kondicijskog treninga (trening snage, funkcionalni trening, proprioceptivni trening, brzinski trening, itd.) u jedinstvenu kondicijsku pripremljenost sportaa. Za realizaciju ciljeva potrebno je selekcionirati takve trenane operatore koji imaju integralno djelovanje na organizam sportaa. Takvi operatori imaju slijedeæe karakteristike: viezglobna usmjerenost, vieravninski karakter, proprioceptivni zahtjevi, specifiènost u odnosu na zahtjeve sporta. ●

●

●

●

Osim visoke trenane uèinkovitosti, integralni kondicijski trening nudi i znatne efekte u prevenciji ozljeda sportaa (Clark, 2001).

6. PRINCIPI SPORTSKOG TRENINGA Principi sportskog treninga lee u osnovi upravljanja upr avljanja i regulacije sportskom pripremom. pripre mom. Veæi Veæi broj eksperata iz podruèja sportskog treninga (Bompa, 1994, Dick, 1997, Milanoviæ, Mila noviæ, 1997.) definirao je razlièit razliè it broj takvih principa. Svaki od njih moe dati svoj doprinos realizaciji dobro osmiljenih programa treninga i postizanju eljenih sportskih rezultata, a sve to u pravcu rjeavanja problema treninga, natjecanja i dopunskih faktora sportske pripreme. Veæina principa sportskog treninga posredno utjeèe i na smanjenje broja i teine ozljeda sportaa (Jukiæ i sur., 2002). U kontekstu kondicijskog treninga i prevencije ozljeda sportaa posebno se mogu izdvojiti principi kontinuiranosti, usmjerenosti, individualizacije individualizacije te postupnosti i progresivnos progresivnosti. ti.

7. ZAKLJUÈAK Prevencija ozljeda neizostavna je tema svakog ozbiljnijeg izvora informacija koji prouèava probleme vrhunskog sporta. Smanjenje broja i teine sportskih sport skih ozljeda jedan je od temeljnih zadataka ne samo kondicijskog kondicijs kog treninga nego i sportskog treninga uopæe. Moguænost djelovanja u pravcu ostvarivanja ovog zadatka, kondicijski treneri mogu ostvariti kroz vie oblika globalnih prevencijskih djelovanja. Zapravo, gotovo da i ne postoji segment sustava pre vencije ozljeda, gdje kondicijski trening nema svoje mjesto. U okviru optimalno ustrojenog timskog struènog rada, zajedno s trenerima specijalistima, sportskim lijeènicima i fizioterapeutima, fizioterapeutima, nutricionistima i psiholozima, kondicijski treneri trebaju preuzeti dobar dio vremena i odgovornosti za preveniranje sportskih ozljeda.

8. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.. 10 11.. 11 12.. 12 13.. 13 90

Alter, M. J. Science Alter, Science of Flexibi Flexibility lity.. Champai Champaign, gn, Il, Il, Human Human Kinet Kinetics, ics, 2000. Bach, B.K., Green, D.S. Jensen, G.M. (1985). A Comparasion Comparasion of Muscular Muscular tightnes tightnesss in Runners and Non-runner Non-runnerss and the Relation of Muscular Tightness to Low Back Pain in Runners. Journal of Orthopedic Sports Physical Therapy, 6, pp. 315-323. Bernier,, J.N., Bernier J.N., Perrin, Perrin, D.H.(1998) D.H.(1998).. Effects Effects of of Coordination Coordination Traini Training ng on Propriocept Proprioception ion of the Functional Functional Unstable Ankle. Journal of Orthopedic in Sport and Physical Theraphy, 27, pp. 264-275. Bompa, Bomp a, T. T. Theory Theory and Methodolo Methodology gy of Training Training (Third (Third Edition Edition). ). Dubuque, Dubuque, Iowa: Iowa: Kendall Kendall/Hun /Huntt Publishin Publishingg Company, 1994. Clark, Clar k, M.A. M.A. (2001). (2001). Integrat Integrated ed Training Training for the the New Milleni Millenium. um. National National Academ Academyy of Sports Sports Medicine, Medicine, Thousan Thousands ds Oaks, Ca. Crisfie Cri sfield, ld, P. P. The Young Young Athlet Athletes es Handboo Handbook. k. Champai Champaign, gn, Il: Il: Human Human Kinetics Kinetics,, 2001. 2001. De Vries, Vries, H.A. H.A. (1961). (1961). Electro Electromyogra myographic phic Observat Observations ions of the the Effect Effect of Static Static Stretchi Stretching ng Upon Muscular Muscular Distr Distress. ess. Research Quarterly, Quarterly, 32, pp. 468-479. De Vries Vries,, H. A., Adams Adams,, G.M. (1972 (1972). ). EMG Compa Comparasi rasion on of Single Single Doses Doses of Exerci Exercise se and Meprob Meprobamat amatee as to Effects of Muscular relaxation. American Journal of Physical Medicine, 51, pp. 130-141. Dick, Dic k, F. F. Sport Sportss Trai Trainin ningg Princi Principle ples. s. A&C A&C Black Black Pres Press, s, 1997. 1997. Farfan, H.F H.F.. (1973). Mechanica Mechanicall Disorders Disorders of the Low Low Back Pain. Pain. Lea and Febiger, Febiger, Philadel Philadelphia. phia. Fleck, S. J., and W.J. W.J. Kraemer. Kraemer. Designig Designig Resistance Resistance Training Training Program. Program. Champaign, Champaign, Il: Human Human Kinetics, Kinetics, 1997. Gambetta, V .(1990). New trends in training training theory. theory. National National Strength and Conditioning Conditioning Associoation Associoation Journal, Journal, 3, pp. 7-10. Greenwood, M., L. Greenwood Greenwood.. Facility Facility Maintenance Maintenance and Risk Management. Management. In: In: Essentials Essentials of Strength Training Training and Conditioning (Second Edition). T.R. Beachle and R.W.Earle, ed. Champaign, Il:Human Kinetics, 2000. pp.587594.


14. 14. 15.. 15 16.. 16 17.. 17 18.. 18 19. 19. 20.. 20 21.. 21 22.. 22 23. 23. 24.. 24 25.. 25 26.. 26 27.. 27

Hanney, W. Hanney, W. J. Proprioreceptive Proprioreceptive Training Training for Ankle Ankle Instability Instability.. NSCA Journal. Journal. 5: 63-68. 2000. 2000. Harris,, R. T., Harris T., and G. Dudley. Dudley. Neuromuscular Neuromuscular Anatomy Anatomy and Adaptation Adaptationss to Conditioning. Conditioning. In: Essentia Essentials ls of Strength Strength Training and Conditioning (Second (Sec ond Edition). T.R. Beachle and R.W.Earle, R.W.Earle, ed. Champaign, Il:Human Kinetics, Kin etics, 2000. pp. 15-24. Holcomb,, W. Holcomb W. R. Improved Improved Stretching Stretching with Proriorec Prorioreceptive eptive Neuromuscu Neuromuscular lar Facilitation. Facilitation. NSCA NSCA Journal. Journal. 1: 59-61. 2000. Jukiæ, I. Strukturna Strukturna analiza analiza sadraja sadraja kondicijske kondicijske pripreme pripreme u koarci. Disertaci Disertacija. ja. Kinezioloki Kinezioloki fakultet fakultet Sveuèili Sveuèilita ta u Zagrebu.2001. Lephart, S. M., and F. F. H. Fu. Proprioception and Neuromuscular Control and Joint Stability. Stability. Champaign, Il: Human Kinetics, 2000. Milanoviæ, Milan oviæ, D. Teorij Teorijaa treninga. treninga. U: Priruènik Priruènik za sportske trenere. trenere. Fakultet Fakultet za fizièku fizièku kulturu kulturu Sveuèilita Sveuèilita u Zagrebu.1997. Zagrebu.1997. Milanoviæ, D., and I.I. Jukiæ. Uvjeti Uvjeti za trening i mjere sigurnosti sigurnosti u fitness fitness centru. centru. U: Milanoviæ Milanoviæ D. D. Ed., Zbornik Zbornik radova Meðunarodnog savjetovanja o fitnessu, Zagreb, pp. 151-157. 1996. Potach, D. H., and R.A. Borden. Borden. Rehabilita Rehabilitation tion and Reconditi Reconditioning. oning. In: Essential Essentialss of Strength Strength Training Training and Conditioningg (Second Edition). T.R. Beachle and R.W.Earle, Conditionin R.W.Earle, ed. Champaign, Il:Human Kinetics, Kinet ics, 2000. pp.529-546. pp.529-546 . Safran, M.R., Garett, W.E., W.E., Seaber, A.V A.V.,., Glisson, R.R., Ribbeck, B.M. (1988). The Role of Warm-up Warm-up in Muscular Injury Prevention. The American Journal Journ al of Sports medicine, 16, pp. 123.129. Siff, M. C., and and Y. Y. V. V. Verkhoshansky erkhoshansky.. Supertraining. Supertraining. University University of Witwatersrand Witwatersrand,, Johanesburg, Johanesburg, SA. 1998. Stone, M. H., H., and L.E. Brown. Brown. Isokine Isokinetic tic Exercise Exercise and Human Human Performanc Performance. e. NSCA Journal Journal,, 4:53-54. 4:53-54. 2000. Taylor, Ta ylor, D., Dalton, Dalton, J.D., Seaber, Seaber, A.V., A.V., Garett, W.E. W.E. (1990). Viscoelas Viscoelastic tic Propreties Propreties of Muscle Tendon Units-the Units-the Bimechanical Effects of Stretching. American Journal of Sports Medicine, 18, pp. 300-309. Tropp, H., Askling, C. C. (1984). Effects of Ankle Disc Disc Training on Muscular strength and Postular Control. Control. American American Journal of Sports Medicine, 85, pp. 259-261. Waddingt addington, on, G., Adams, Adams, R., Jones, Jones, A. (1999). Wobble Wobble Board Board (Ancle Disc) Disc) Training Training Effects Effects on the Discriminati Discrimination on of Inversion Movements. Australian Journal of Physiology, 45, pp. 95-101.

E M E T E Æ P O

91

Goran Markoviæ PRETRENIRANOST

E M E T E Æ P O

PRETRENIRANOST Goran Markoviæ Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu

1. UVOD Postizanje vrhunskih sportskih rezultata jedan je od temeljnih ciljeva sportskog treninga. Da bi se postigao vrhunski rezultat, neophodno je sportaa(e) podvrgnuti viegodinjem procesu sportske pripreme, potujuæi zakonitosti i principe trenanog procesa. Meðu temeljnim principima sportskog treninga nalaze se princip adaptacije i princip poveæanja optereæenja (Harre, 1982). Poveæanjem optereæenja (stresa) iznad razine na koju je organizam sportaa priviknut, dovodi se do adaptacijskih promjena u organima i organskim sustavima koji rezultiraju poveæanom radnom sposobnoæu i otpornosti prema stresu. No, trenutne adaptacijske re zerve pojedinca nisu neiscrpne i variraju od sportaa do sportaa, zavisno od dobi, spola, zdravstvenog stanja, stupnja treniranosti i drugih faktora (Viru, 1995). Zato poveæanje optereæenja u treningu moe u konaènici rezultirati pozitivnim, ali i negativnim adaptacijskim promjenama. promjenama. Stoga je jedan od temeljnih problema u sportskom treningu odreðivanje optimalne velièine i odnosa komponenti volumena i intenziteta optereæenja za svakog sportaa u pojedninom ciklusu treninga. Nedovoljna velièina optereæenja rezultirat æe nedovoljnim pozitivnim adaptacijskim promjenama te smanjenom radnom sposobnoæu sportaa i slabijim natjecateljskim rezultatima. Preveliko Preve liko optereæenje æe pak, rezultirati prevelikim preve likim stresom i negativnim adaptacijskim promjenama popraæenim padom performansi sportaa. Ovaj fenomen je u sportu poznat pod nazivom pretreniranost. Granice izmeðu nedostatnog, optimalnog i pretjeranog optereæenja u treningu vrlo su tanke i teko ih je uoèiti. Iz tog razloga javljaju se pojave akutnih i kroniènih oblika pretreniranosti sportaa. Dakle, moemo konstatirati kako je pretreniranost prirodni hazard natjecateljskog sporta. Cilj ovog rada je: a) prikazati definiciju i vrste pretreniranosti, b) prikazati bioloke pokazatelje pojedinih oblika pretreniranosti, te c) dati upute kako prevenirati pretreniranost, i u sluèaju njene pojave, kako ju tretirati.

2. DEFINICIJA I VRSTE PRETRENIRANOSTI Jednostavnim rijeèima, pretreniranost moemo definirati kao disbalans izmeðu trenanih i natjecateljskih optereæenja s jedne, i oporavka, s druge strane. S obzirom na prirodu nastanka, vrstu biolokih promjena i njihovu velièinu, moguæe je definirati slijedeæe tipove pretreniranosti (slika 1): PRETRENIRANOST

Monotoni (jednolièni)

Prekomjerna

program treninga

optereæenja u treningu

i/ili u natjecanju

Akutna (kratkotrajna) pretreniranost

Kronièna

pretreniranost

2. Simpatièka pretreniranost

92

Slika 1. Tipovi pretreniranosti (prema Stone i sur., 1991).

1. Parasimpatièka pretreniranost


kod ovog tipa pretreniranosti dolazi do pada ili zadravanja radne sposobnosti i natjecateljske uspjenosti zbog jednoliènog koritenja istih trenanih operatora (vjebi). Tschiene (1978) smatra kako je ovaj tip pretreniranosti rezultat akomodacije SS na istovjetne trenane podraaje, to onemoguæuje izazivanje daljnjih pozitivnih adaptivnih promjena u organizmu sportaa. II. Pretr Pretreniranost eniranost uzrokovana prekomjerni prekomjernim m optereæenjem: glavni uzrok ovog oblika pretreniranosti jest nesrazmjer izmeðu optereæenja i oporavka u odreðenom ciklusu treninga, koji rezultira smanjenom radnom sposobnosti i natjecateljskom uspjenoæu kraæeg ili duljeg trajanja. Unutar ovog oblika pretreniranosti valja razlikovati: I. Pretreniranost uzrokovana monotonim programom treninga:

E M E T E Æ P O

A. Akutnu (kratkotrajnu)pretreniran (kratkotrajnu)pretreniranost ost ili preoptereæenja (engl. overreaching); overreaching); B. Kroniènu pretreniranost (engl. overtraining). A. Akutna pretreniranost predstavlja akumulaciju trenanog i natjecateljskog stresa koji rezultira kratkotrajnim

padom radne sposobnosti i uspjenosti sportaa popraæene uz manje ili vie izraene fizioloke i psiholoke simptome pretreniranosti. Za oporavak nakon ovog tipa pretreniranosti potrebno je izmeðu nekoliko dana i nekoliko tjedana (Kreider, i sur., 1998). Akutna pretreniranost moe biti rezultat jednog ili vie udarnih mikorciklusa treninga koji se najèeæe koriste za razvoj specijalne kondicijske pripremljenosti pripremljenosti vrhunskih sportaa. Dobar primjer je tzv. blok sustav treninga u vrhunskom sportu poznatog teoretièara treninga Jurija Verhoanskog (Verchoshanskij, 1999), koji se temelji na zakanjelim transformacijskim efektima koncentriranog optereæenja u jednom ciklusu treninga. Valja razlikovati akutnu pretreniranost od akutnog a kutnog umora izazvanog jednim ili vie treninga u jednom trenanom trena nom danu. B. Kronièna pretreniranost predstavlja akumulaciju trenanog i natjecateljskog stresa koja rezultira dugotrajnim padom radne sposobnosti i uspjenosti sportaa popraæene uz manje ili vie izraene fizioloke i psiholoke simptome pretreniranosti. Za oporavak nakon ovog tipa pretreniranosti potrebno je izmeðu nekoliko tjedana i nekoliko mjeseci (Kreider, i sur., 1998). Israel (1976) razlikuje dva oblika kroniène pretreniranosti: simpatièku pretreniranost i parasimpatièku pretreniranost.

Simpatièku pretreniranost karakterizira pojaèana pojaèa na aktivnost simpatikusa u mirovanju, tj. dominiraju ekscitacijski ivèani procesi. Kod parasimpatièke pretreniranosti pojaèan je rad parasimpatikusa u mirovanju, odnosno dominiraju inhibitorni ivèani procesi. Israel (1976) i Lehmann i sur. (1993) navode kako je simpatièki oblik pretreniranosti najèeæe rezultat preranog i/ili prenaglog podizanja intenziteta optereæenja, dok je parasimpatièki oblik pretreniranosti posljedica pretjeranog volumena rada i/ili nedovoljnog oporavka izmeðu treninga.

3. BIOLOKI POKAZATELJI PRETRENIRANOSTI Pored smanjene radne sposobnosti i pada performansi, pretreniranost je popraæena i s, vie ili manje, izraenim promjenama u radu organa i organskih sustava sportaa. Stoga je moguæe govoriti o razlièitim biolokim biolokim pokazateljima pretreniranosti. Na temelju te melju razultata istraivanja (vidi: Fry i sur.,1991., Lehmann i sur., 1993., Fahey, 1997.) bioloke pokazatelje pretreniranosti moguæe je podijeliti u est kategorija: trenani/natjecateljskii pokazatelji trenani/natjecateljsk fizioloki pokazatelji anatomski pokazatelji psiholoki pokazatelji imunoloki pokazatelji biokemijski pokazatelji ●

●

●

●

●

●

Najznaèajniji simptomi pretreniranosti u svakoj od est kategorija prikazani su u tablici 1. Naalost, ne postoji jedan precizan pokazatelj pretreniranosti. Najbolji pokazatelji su oni najoèitiji (Fahey, 1997): smanjena radna sposobnost i pad sposobnosti, visok subjektivan osjeæaj umora te nemoguænost napredovanja u treningu.

93


E M E T E Æ P O

Tablica 1. Osnovni simptomi pretreniranosti (modificirano prema Fry i sur., 1991., i Fahey, 1997). Trenani/natjecateljski

Psihološki -osjeæaj depresije

-smanjena radna sposobnost -pad natjecateljskih rezultata -pad miiæne jakosti -sporiji oporavak -gubitak koordinacije -smanjena efikasnost i amplituda pokreta -èeste pogreke u TE -TA zadacima -smanjena sposobnost ispravljanja grešaka Fiziološki

-gubitak tjelesne mase -gubitak tjelesne masti -promjene krvnog tlaka -promjene FS 1 u mirovanju, vjebanju i oporavku -poveæanje frekvencije disanja -poveæanje primitka kisika kod submaksim alnih optereæenja -poveæanje ventilacije i FS pri submaksim alnim optereæenjima -pomak laktatne krivulje prema X osi -povišen bazalni metabolizam -kronièni umor -nesanica -povien osjeæaj eði -gubitak apetita -glavobolja -gastrointestinalni problemi -amenorea kod ena -anoreksija i bulimija Anatomski -bolovi u leðima -miiæne upale -miiæna napetost -bol ovi u miiæima i tetivama

-stres frakture -patelofemoralna bol -tendinitis

-apatija -visok subjetivan osjeæaj umora -emocionalna nestabilnost prenaglašena prenaglašena osjetljivost na stres -nemoguænost koncentracije na rad i trening -promjene u ponašanju -gubitak volje za treningom i natjecanjem -strah od natjecanja -smanjeno samopouzdanje -smanjena sposobnost obrade informacija Imunološki oboljevanja/prehlada/alergija -poveæan broj oboljevanja/prehlada/alergija

-sporo zacjeljivanje manjih ozljeda -oteèenost limfnih zlijezda -jednodnevne prehlade -smanjen funkcionalni kapacitet neutrofila -smanjen ukupan broj leukocita -bakterijske infekcije -poveæan broj krvnih eozinofila Biokemijski -negativna ravnotea duika

-disfunkcija hipotalamusa -smanjena tolerancija na glukozu -smanjena koncentracija glikogena -smanjena koncentracija minerala u kostima -smanjena koncentracija hemoglobina -smanjena koncentracija eljeza u serumu -gubitak minerala (Zn, Co, Al, Mn, Se, Cu, itd.) -poveæana koncentracija ureje -povišena razina kortizola -niska razina slobodnog testosterona -smanjen omjer slobodnog testosterona i kortizola -smanjena razina glutamina -smanjena koncentracija BCAA 2 aminokiselina -povišena razina slobodnog triptofana

Posebno valja naglasiti potencijalne zdravstvene opasnosti stanja kroniène pretre niranosti kod mladih sportaica poput: poremeæaja prehrane (anoreksija, bulimija), bulimija), amenorea i osteoporoza. S obzirom da se simpatièki i parasimpatièki oblik pretreniranosti razlikuju, razlikuju, postoje razlike i u njihovim biolokim pokazateljima pokazateljima (tablice 2 i 3). Tablica 2. Pokazatelji simpatièke pretreniranosti (Kuipers i Keizer, 1988., Kurz, 2000). Povišena frekvencija srca u mirovanju Smanjena radna sposobnost i natjecateljska uspješnost Gubitak apetita Gubitak tjelesne mase Pojaèano znojenje noæu

Glavobolje Blago povišena temperatura tijela Miiæne upale, bolovi i napetost u miiæima Brzo umaranje pri tjelesnom vjebanju

Usporeni oporavak nakon treninga i natjecanja Povišena osjetljivost, nervoza i emocionalna nestabilnost nestabilnost

Poremeæen san

Gubitak volje za treningom i natjecanjem Povišen krvni tlak u mirovanju (hipertenzija) Usporeni povratak krvnog tlaka na bazalnu razinu nakon treninga

Tablica 3. Pokazatelji parasimpatièke pretreniranosti (Kuipers i Keizer, 1988., Kurz, 2000). Smanjena radna sposobnost i natjecateljska uspješnost Sniena frekvencija srca u mirovanju Sniena maksimalna frekvencija srca pri vjebanj u Ubrzani oporavak oporavak FS nakon vjebanja Hipoglikemija tijekom vjebanja vjebanja

Hipotenzija u mirovanju Produljeno vrijeme reakcije Flegmatièno ponaanje

Gubitak volje za treningom i natjecanjem Smanjena razina laktata u krvi t ijekom vjebanja

Smanjena maksimalna r azina laktata u krvi tijekom vjebanja

Poveæana osjetljivost osjetljivost na prehade Smanjena maksimalna razina laktata t ijekom vjebanja Osjeæaj velikog tjelesnog i mentalnog umora 1

94

2

FS – Frekvencija srca u minuti. BCAA – aminokiseline razgranatog lanca (valin, leucin, izoleucin, triptofan)


Valja naglasiti kako se spomenuti pokazatelji pretreniranosti ne pojavljuju identièno kod svih sportaa, veæ variraju od pojedinca do pojedinca, to takoðer oteava moguænost praæenja pojave pretreniranosti.

4. PREVENCIJA PRETRENIRANOSTI Kako ne postoje definitivni pokazatelji ili markeri koji æe egzaktno ukazati na pojavu pretreniranosti, najbolje oruje u borbi s tim sindromom jest prevencija. Da bi uopæe bilo moguæe prevenirati pojavu pretreniranosti, nuno je poznavati moguæe uzroke nastanka tog stanja. Razlièiti trenani i netrenani faktori mogu utjecati na velièinu stresa kojemu je sporta izloen. Najèeæi su uzrok pretreniranosti sportaa trenerove pogreke u strukturi i realizaciji trenanog plana i programa. Izdvojen je samo jedan dio pogreaka u planiranju, programiranju, realizaciji i kontroli trenanog postupka koje doprinose nastanku pretreniranosti: (1) (2) (3) (4) (5) (6) (7) (8) (9) (10) (11) (1 1) (12)

E M E T E Æ P O

postavljanje nerealn postavljanje nerealnih ih dugoroèn dugoroènih ih i kratko kratkoroènih roènih ciljev ciljevaa treninga; treninga; nagloo pov nagl poveæan eæanje je vol volume umena na tren trening inga; a; nagloo pove nagl poveæanj æanjee inte intenzit nziteta eta tren trening inga; a; primjena primj ena treninga treninga visokog volumen volumenaa submaksimalno submaksimalnogg ili maksimalnog maksimalnog intenzitet intenzitetaa kroz dulji period vremena; primjena primje na treninga treninga visoko visokogg intenzite intenziteta ta kroz kroz dulji dulji period vremena; neadekva nead ekvatan tan odnos odnos (disba (disbalans lans)) izmeðu izmeðu treninga treninga i oporavka oporavka;; poveæanjee ukupne velièine poveæanj velièine optereæen optereæenja ja sportaa sportaa bez poveæanja poveæanja koritenj koritenjaa farmakolokih farmakolokih i fizikal fizikalnih nih mjera mjera oporavka primjena prim jena nead neadekva ekvatni tnihh metod metodaa trenin treninga; ga; dugotrajna dugotra jna primjena primjena istih sadraja i/ili optereæen optereæenja ja treninga treninga  monoto monotonija; nija; loa komunikacij komunikacijaa i suradnja izmeðu izmeðu trenera i sportaa; sportaa; nedostatak nedostat ak praæenja tranzitivnih tranzitivnih stanja stanja treniranosti treniranosti sportaa; neadekvatan neadekv atan broj i/ili i/ili distribucija distribucija natjecanja. natjecanja.

Spomenute pogreke, ili njihova kombinacija, mogu rezultirati kroniènim disbalansom izmeðu stresa i oporavka, to pak, dovodi do pojave pretreniranosti. Dakle, poznavanje osnova teorije, metodologije i organizacije treninga su najvaniji faktori u prevenciji pretreniranosti, odnosno postizanju pozitivnih adaptacijskih promjena i natjecateljske uspjenosti. Pored spomenutih pogreaka u strukturi i realizaciji trenanog plana i programa, pojavi pretreniranosti doprinose i ivotne navike sportaa te njegova interakcija sa socijalnim okruenjem: (1) nedost nedostatan atan i/ili i/ili neuravnoteen neuravnoteen unos unos makro- i mikro-nut mikro-nutrijenata rijenata (prvenstv (prvenstveno eno ugljikohid ugljikohidrata, rata, proteina, proteina, tekuæine, vitamina i minerala); (2) ne nedo dovo volj ljna na kol koliè ièin inaa sna; sna; (3) manjak slobodn slobodnog og vremena vremena za odmor (preèesti izlasci, tuluma tulumarenja renja i sl); (4) kon konzum zumira iranje nje alko alkohol hola, a, cigare cigareta, ta, drog droge; e; (5) obit obiteljs eljski, ki, (mikro) (mikro)socij socijalni alni i emocion emocionalni alni proble problemi mi sportaa. sportaa. Na temelju informacija o faktorima koji utjeèu na pojavu pretreniranosti, nuno je definirati strategiju njene prevencije. Strategija se sastoji od slijedeæih sastavnica: (a) planiranja i programiranja treninga  plan i program sportske pripreme treba se temeljiti na realno definiranim dugoroènim i kratkoroènim ciljevima, uvaavajuæi aktualno stanje sportaa i faktore ogranièenja. Takoðer, plan i program mora biti fleksibilan, tj. mora dozvoljavati eventualne promjene tijekom njegove realizacije. Vanu ulogu u postizanju vrhunskih sportskih dostignuæa, te stoga i u prevenciji pretreniranosti, ima periodizacija treninga (Bompa, 1999., Fry i sur., 1991). (b) sustavne kontrole aktualnog stanja sportaa  iako su najobjektivniji indeks stanja treniranosti trenir anosti i sportske forme sportaa rezultati postignuti na slubenim natjecanjima natjec anjima (Matveyev, 1981), oni daju vrlo malo informacija o faktorima koji doprinose sportskom rezultatu, odnosno zato je postignuti rezultat dobar ili lo. Stoga je neophodno kontinuirano praæenje aktualnog stanja sportaa tijekom trenanog procesa. Pored baziènih i 95


E M E T E Æ P O

specifiènih funkcionalnih i motorièkih testova, u svrhu prevencije pretreniranosti neophodno je sustavno kontrolirati zdravstveno stanje sportaa, sportaa , a ako to materijalni i kadrovski uvjeti dozvoljavaju, ukljuèiti i slijedeæe 3 biokemijske testove : - anal analiza iza hemog hemoglob lobina ina i hemat hematokr okrita ita;; - analiza koncentraci koncentracije je laktata laktata u krvi prije i nakon nakon definiranog definiranog optereæenj optereæenja; a; - anal analiza iza koncen koncentrac tracije ije gliko glikogen genaa u miiæu; miiæu; - analiza koncentr koncentracije acije testost testosterona erona i kortizola kortizola u krvi; krvi; - an anal aliz izaa ur urin ina; a; - anal analiza iza vitamin vitaminsko sko-mi -miner neraln alnog og statusa; statusa; Primjena rezultata biokemijskih pretraga u svrhu praæenja trenanog procesa ima smisla samo ako postoji uska suradnja s educiranim struènjakom iz podruèja biokemije i fiziologije sporta. (c) permanentne suradnje svih èlanova struènog tima - u prevenciji pretreniranosti sudjeluje sporta i cjelokupni struèni tim, odnosno trener(i), kondicijski trener, lijeènik (nutricionist), fizioterapeut, psiholog. Svaki od èlanova struènog tima neprestano dobiva specifiène informacije o stanju sportaa: trener o kvaliteti izvedbe i angamanu sportaa, kondicijski trener o baziènim i specifiènim kondicijskim pokazateljima pripremljenosti, fizioterapeut o funkcionalnom stanju lokomotornog sustava sportaa, lijeènik o zdravstvenom stanju i prehrani sportaa, psiholog o psiho-socijalnim karakteristikama sportaa. Na taj naèin moguæe je prikupiti veæi broj informacija o aktualnom stanju sportaa te lake uoèiti eventualne pokazatelje akutne i kroniène pretreniranosti. (d) aktivne uloge sportaa u kontroli trenanog procesa  sporta bi trebao sustavno voditi dnevne biljeke o trenanom procesu koje, izmeðu ostalog, ukljuèuju: jutarnju frekvenciju srca i tjelesnu masu, subjektivnu procjenu optereæenja na treningu, kao i subjektivnu procjenu stanja sportaa. Jedan oblik dnevnih biljeki o stanju sportaa prikazan je u radu Bompe (1999). (e) sustavne primjene mjera oporavka  neophodno je pri planiranju i programiranju treninga uzeti u obzir i mjere oporavka. to su trenani i natjecateljski zahtjevi koji se postavljaju pred sportaa veæi, to je i uloga mjera oporavka veæa. Upravo je sustavna primjena mjera oporavka jedna od osnovnih znaèajki suvremenog procesa sportske pripreme vrhunskih sportaa. Mjere oporavka ukljuèuju: trenana sredstva oporavka (regeneracijski treninzi, aktivni odmor, istezanje), farmakoloka sredstva oporavka (suplementi prehrani), fizioterapeutska sredstva oporavka (masae, razlièite kupke, sauna, i sl.) i psiholoka sredstva oporavka (mentalni trening, tehnike oputanja i sl.). Ukljuèivanje navedenih sastavnica prevencije nastanka pretreniranosti u proces sportske pripreme omoguæava permanentnu kontrolu veæine faktora koji doprinose nastajanju stanja pretreniranosti te, samim time, znaèajno smanjuje moguænost njegove pojave.

5. TRETIRANJE PRETRENIRANOSTI Ukoliko je do kroniène pretreniranosti sportaa ipak dolo, prvi korak u njenom tretiranju je znaèajno smanjivanje ili potpuno prekidanje trenanih optereæenja, posebno specifiènih trenanih optereæenja. Primjenjuju se iskljuèivo kod aktivnosti niskog kompleksiteta i intenziteta koje su u funkciji aktivnog odmora i regeneracije. Ako se radi o ozbiljnom stupnju pretreniranosti, potrebno je sportaa udaljiti i od drugih izvora stresa (npr. drutvene sredine). Svakako se konzultirati s lijeènikom specijalistom. Zavisno od tipa pretreniranosti, primjenuju primjenuju se razlièite terapeutske tehnike (Bompa, 1999., Harre, 1982, Israel, 1976). Za tretiranje simpatièke pretreniranosti preporuèuju se slijedeæe tehnike: ❑ posebna prehrana (alkalna hrana  mlijeko, svjee voæe i povræe); ❑ izbjegavanje stimulacijskih sredstava (kava, èajevi, alkohol, a lkohol, red-bull i sl.); ❑ poveæan unos vitamina A, C, D i B-kompleksa; ❑ smanjiti unos proteina;

96

3 Iako su u radu spomenuti i drugi biokemijski pokazatelji pretreniranosti, pregledom literature utvrðeno je kako ovi parametri predstavljaju najpouzdanije biokemijske indikatore stanja pretreniranosti (Keizer, 1998., Viru i Viru, 2001).


fizioterapija (masaa); ❑ plivanje na otvorenom; ❑ kupanje 15-25 minuta na 33-37 °C (ne sauna!); ❑ jutarnje tuiranje hladnom vodom i trljanje tijela ruènikom; ❑ izvoðenje laganih i ritmièkih vjebi te vjebi istezanja; ❑ klimatska terapija (umoviti, kisikom bogati predjeli, izbjegavanje intenzivnog sunca); ❑ koritenje sedativa uz kontrolu lijeènika. ❑

E M E T E Æ P O

Za tretiranje parasimpatièke pretreniranosti preporuèuju se slijedeæe tehnike: ❑ posebna prehrana (umjereno kisela hrana  sir, meso, jaja); ❑ poveæan unos vitamina C i B-kompleksa; ❑ izmjena vruæih i hladnih tueva; ❑ sauna na umjerenim temperaturama u kombinaciji s hladnim tuiranjem; ❑ izbjegavanje monotonih aktivnosti duljeg trajanja; ❑ sportske igre umjerenog intenziteta; ❑ vjebe snage umjerenog intenziteta; ❑ fizioterapija (intenzivna masaa); ❑ klimatska terapija (mjesta uz more); Veoma je vano pronaæi uzroke preoptereæenja preoptereæe nja i eliminirati ih. Ukoliko je potrebno, treba izvriti korekcije u planu i programu treninga. Nakon to simpotomi pretreniranosti sportaa nestanu, postepeno se poveæava volumen, a kasnije i intenzitet treninga.

6. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.. 10 11. 11. 12.. 12 13.. 13 14. 14. 15.. 15 16.. 16

Bompa, T. (1999). Periodisa Periodisation: tion: Theory and methodology methodology of training. training. Human Kinetic Kinetics, s, Champaign, Champaign, IL. Fahey,, T.D. Fahey T.D. (1997). (1997). Biol Biologica ogicall markers markers of overt overtraini raining. ng. Biol. Biol. Sport Sport 14(1): 14(1): 3-19. 3-19. Fry, R.W R.W.,., A.R. A.R. Morton, Morton, D. Keast Keast (1991). (1991). Overtraining Overtraining in athletes: athletes: an update. Sports Med. Med. 12(1): 32-65. Harre, Harr e, D. (1982 (1982). ). Princi Principles ples of of sports sports traini training. ng. Sportv Sportverl erlag, ag, Berli Berlin. n. Israel,, S. (1976). Israel (1976). Zur problemati problematikk des übertrainin übertrainings gs aus internist internistischer ischer und und leistungsphy leistungsphysiolo siologische gischerr sicht. Medizi Medizinn und Sport, 16:1-12. Keizer,, H.A. (1998). Keizer (1998). Neuroendocr Neuroendocrine ine aspects aspects of overtraining overtraining.. In: Kreider, Kreider, R.B., R.B., A.C. A.C. Fry, Fry, M.L. OToole OToole (eds.): (eds.): Overtraining in sport. Human Kinetics, Champaign, IL. Kreider, Kreid er, R.B., R.B., A.C. A.C. Fry, Fry, M.L. OToole OToole (1998). (1998). Overtraini Overtraining ng in sport: terms, terms, definitions definitions and prevalenc prevalence. e. In: Kreider Kreider,, R.B., A.C. Fry, M.L. OToole (eds.): Overtraining in sport. Human Kinetics, Champaign, IL. Kuipers,, H., H.A. Kuipers H.A. Keizer Keizer (1988). (1988). Overtrain Overtraining ing in elite elite athletes: athletes: review review and and directions directions for the future. future. Sports Sports Med. 6: 6: 79-92. Kurz, T. (2000). Science of sports sports training: training: how to plan and control training for peak peak performance. performance. Stadion Publishing Company, Island Pond. Lehmann, M., M., C. Foster, Foster, J. Keul Keul (1993). (1993). Overtraining Overtraining in endurance endurance athletes athletes:: a brief review review.. Med. Sci Sports Sports Exerc. Exerc. 26: 854-862. Matveyev,, L. (1981). Fundamentals of sports Matveyev sports training. Progress Publisher Publisher.. Stone, M.H., R.E. Keith, J.T. J.T. Kearney, Kearney, S.J. Fleck, G.D. Wilson, Wilson, N. T. T. Triplett (1991). Overtraining: A review of the signs, symptoms and possible causes. J. Appl. Sport Sci. Res. 5(1): 35-50. Tchiene, P. P. (1978). The distinction distinction of training training structure structure in different different stages of preparation preparation of athletes. athletes. International International Congress of Sports Sciences, Alberta, Canada, July 25-29. Verchosha erchoshanskij, nskij, J. (1999). The The skills of of programing programing the training training process. process. NSA, NSA, 14(4): 45-54. 45-54. Viru, Vi ru, A. (1995). Adaptation in sports sports training. training. CRC CRC Press, Press, Boca Boca Raton, Raton, Florida. Florida. Viru, Vi ru, A., M. Viru Viru (2001). (2001). Biochemical Biochemical monitori monitoring ng of sport training. training. Human Human Kinetics, Kinetics, Champaign, Champaign, IL.

97

Goran Karamarkoviæ

METODE OPORAVKA U KONDICIJSKOJ PRIPREMI SPORTAA

E M E T E Æ P O

METODE OPORAVKA U KONDICIJSKOJ PRIPREMI SPORTAA Goran Karamarkoviæ

1. UVOD U elji za postizanjem to boljih rezultata, glavna tendencija u sportskoj pripremi jest poveæanje volumena rada i intenzifikacija trenanih i natjecateljskih optereæenja. Poto su sportai u toj elji èesto stavljeni u situacije koje prelaze njihove normalne fizioloke granice, javlja ja vlja se sve veæa potreba za poznavanjem i unapreðenjem unapr eðenjem procesa oporavka. Pravilan oporavak ubrzava regeneraciju, omoguæuje uèinkovit tijek pozitivnih adaptacijskih promjena i time smanjuje moguænost pojave akutnih i kroniènih oblika pretreniranosti te dovodi do pojave superkompenzacije (Viru 1995.). Superkompenzacija sposobnosti sportaa uvjet je za daljnje poveæanje volumena i intenziteta rada, a time i poboljanje sportske izvedbe. Dokazano je i da metode i sredstva oporavka imaju utjecaj i na smanjenje broja ozljeda. Bez njihove primjene ranije nastupa umor, koji utjeèe na loiju koordinacijuu i koncentraciju, a time i loiju kontrolu pokreta, odnosno veæu vjerojatnost ozljede. Oèito da je za koordinacij efikasnost procesa sportske pripreme jednako vano planirati i programirati metode, optereæenja i sadraje sportskog treninga, kao i planirati i programirati primjenu dopunskih metoda i sredstava o kojima ovisi kvalitetan oporavak. Oporavak je multidimenzionalan proces koji ovisi o mnogim faktorima. Jedino trener koji je svjestan tih faktora i koji razumije mehanizme oporavka moe uspjeno primjenjivati primjenjivati razlièite metode i sredstva oporavka. Neki od vanih faktora koji utjeèu na oporavak su (Volkov 1978.): z ahtijevaju dui oporavak. Meðutim, i sportai spor tai do 18 godina Dob sportaa  stariji sportai (iznad 25 godina) zahtijevaju starosti takoðer zahtijevaju due faze odmora izmeðu vjebi zbog u potpunosti nerazvijenih fiziolokih mehanizama vanih za oporavak. Iskustvo  iskusniji se sportai bre oporavljaju zbog fizioloke adaptacije na odreðeni stimulans. Motorièka izvedba takoðer ima veliku ulogu u oporavku. Naime, racionalniju tehniku obiljeava i veæa uèinkovitost pokreta, a time i manja energetska potronja. Spol  ene, iako perspiracijom gube manje tekuæine i elektrolita od mukaraca, imaju sporiju regeneraciju. Primarni su razlog razlièite hormonalne reakcije organizma na optereæenje. Okolinski faktori  trening i natjecanje na visinama viim od 3000 metara utjeèu na vrijeme regeneracije zbog manjeg parcijalnog tlaka plinova. Levin je 1994. godine uoèio da trening na snienoj temperaturi poveæava produkciju laktata i smanjuje brzinu metabolita lipida. Vremenske razlike prilikom duih putovanja takoðer utjeèu na brzinu oporavka. Opseg pokreta  smanjeni opseg pokreta ( zbog napetosti miofascijalnog tkiva, lokalne adhezije) utjeèe na izvedbu sportaa i produuje regeneraciju jer slabija prokrvljenost tkiva ogranièava njegovu opskrbu kisikom i hranjivim tvarima. Tip miiænog vlakna  brza miiæna vlakna se bre umaraju od sporijih vlakana jer ovise o ogranièenijim energetskim zalihama (KP) u odnosu na spora (glikogen i masti). Tip energetskog sustava  nakon treninga koji optereæuje aerobni energetski sustav oporavak je dui (zbog ispranjavanja glikogenskog depoa), nego nakon treninga koji optereæuje anaerobni energetski sustav. sustav. Psiholoki faktori  bilo koja stresna situacija utjeèe na reakciju organizma, a prvenstveno na otputanje kortizola. Kortizol spreèava regeneraciju i rast miiæa, poveæava miiænu napetost, smanjuje imunoloki odgovor i neuromuskularnu koordinaciju. Pozitivne emocije, s druge strane, utjeèu na ubrzanje procesa oporavka. ●

●

●

●

●

●

●

●

98


●

●

Opskrba hranjivim tvarima  bolja opskrba hranjivim tvarima ubrzava oporavak zbog uèinkovitije rekonstrukcije oteæenog tkiva i breg popunjavanja energetskih rezervi. Uklanjanje otpada  veæa uèinkovitost uklanjanja otpada ubrzava oporavak, a ona prvenstveno ovisi o uèinkovitosti kardio  respiratornog sustava.

Zbog kompleksnosti oporavka i mnogih faktora o kojima ovisi, od trenera se zahtijeva poznavanje njegovih fiziolokih mehanizama i razumijevanje osnovnih funkcija. Funkcije oporavka se odnose na obnovu funkcionalnih aktivnosti i normalizacija homeostatske ravnotee, obnavljanje energetskih rezervi i rekonstruktivnu rekonstrukti vnu funkciju. Procesi obnove funkcionalnih aktivnosti i homeostatske ravnotee se zbivaju u nekoliko minuta, pa predstavljaju prvi stupanj oporavka, odnosno stupanj brzog oporavka. Ostvarenje ostalih funkcija oporavka zahtijeva znatno vie vremena, pa ti procesi predstavljaju stupanj produenog oporavka (Wilmore 1997.). Ovi podaci ukazuju na izrazitu vremensku razliku pojedinih funkcija oporavka. Sloenost samog procesa oporavka je rezultirala pojavom mnogih metoda i tehnika koje su omoguæile pojavu primarne, biomedicinske i psihopedagokih metode oporavka.

E M E T E Æ P O

2. KLASIFIKACIJA METODA OPORAVKA Milanoviæ (1997) je metode oporavka podjelio u tri skupine (slika 1): - pr prim imar arne ne me meto tode de;; - bi bio-m o-med edic icin insk skee metod metode; e; Klasifikacija metoda oporavka - ps psih iho-p o-ped edago agok kee metod metode; e; Primarne metode

a t o v i  m i  e R

Slika 1. Klasifikacija metoda oporavka (Milanoviæ, 1997.)

s u t a t s i n l a j i c o S

a n a r h e r P

Bio-medicinske metode

a v t s d e r s a n l a k i z i F

a v t s d e r s a k è i n h e T

a k  a o v l o t s k d a e r m r s a F

Psiho-pedagoke metode

g n i n e r t i n e g o t u A

e k i n h e t e n v i t s e g u S

e d o t e m e k s j i c a v i t o M

a v t s d e r s a k  o g a d e P

Kontrola stupnja oporavka -testovi-

2.1. Primarne metode u sportskoj pripremi preduvjet je za poveæanje radne sposobnosti, spreèavanje pojave umora i ubrzanje procesa oporavka nakon trenanih i natjecateljskih optereæenja. Kaloriènost, sastav hrane i kolièina mikronutrijenata (vitamina i minerala) minera la) u njoj utvrðuju se karakterom trenanih optereæenja opte reæenja i od bitnih su utjecaja na tijek oporavka. Znatno premaena kaloriènost prehrane, u odnosu na utroak energije, dovodi do poveæanja tjelesne mase, to moe negativno nega tivno utjecati na sportski rezultat. Ako je, pak, kaloriènost nia od dnevnih potreba, dolazi do troenja organizma, odnosno pojave katabolièkih procesa u organizmu. Zato je iznimno vano toèno odrediti kaloriènu vrijednost hrane jer i jedna i druga pojava imaju negativan utjecaj na sportsku formu i oporavak (Burke 1999.). Kvalitativan sastav hrane, odnos izmeðu proteina, masti i ugljikohidrata, ugljikohid rata, potrebe za vitaminim vitaminima, a, mineralima, kao i podrijetlo namirnica mogu utjecati na tijek oporavka. Razumljivo je da se osim pravilnog odnosa ugljikohidrata, masti i pr oteina mora voditi raèuna o cjelokupnoj prehrani sportaa u danima treninga ili natjecanja. Prehrana sportaa ovisi ponajprije o sportskoj disciplini, broju natjecanja, intenzitetu i volumenu optereæenja, kao i o uvjetima treniranja. U razlièitim fazama sportske forme moe doæi do promjena u metabolizmu to rezultira veæim potrebama za odreðenim hranjivim tvarima. U takvim uvjetima pravilno usmjerenom prehranom i odgovarajuæim napicima moemo sprijeèiti pojavu veæeg stupnja zamora i ubrzati procese oporavka. Pravilna raspodjela obroka, vrijeme obroka, pravilno kombiniranje hranjivih tvari, dobro pripremljena hrana i druga pravila moraju se potivati, jer æe samo na taj naèin prehrana sportaa pomoæi podizanju treniranosti i sportske forme. Uz pravilnu prehranu treba voditi brigu o i hidrataciji tijela. Voda Kvalitetna prehrana

99

Goran Karamarkoviæ


E M E T E Æ P O

je najvanija tjelesna tekuæina (60-70 % ukupne tjelesne teine, u miiæima 70-75 %) i sudjeluje u obavljanju osnovnih ivotnih funkcija (prijenos hranjivih tvari, eliminacija toksiènih proizvoda metabolizma, proizvodnja energije, popunjavanje volumena krvi i hlaðenje tijela). Uslijed nedostatka vode (dehidracije) dolazi do smanjenja volumena krvi i njezine oteane cirkulacije, èime je oslabljena opskrba mozga i miiæa hranjivim tvarima(Guyton1995.). Istraivanjima je dokazano da dehidracija negativno djeluje i na fizièke i na mentalne sposobnosti (citirano prema Colgan, 1998). Smanjenje mentalnih sposobnosti oèituje se u smanjenoj sposobnosti memoriranja, raèunanja, vizualnog praæenja, donoenja donoe nja brzih odluka i konstruktivnog razmiljanja. Gubitak vode u kolièini od 1 % u odnosu na tjelesnu masu mijenja fizioloki status sportaa, sportaa, a dehidracija od 2-4 % utjeèe na pad fizièkih sposobnosti za 21 % (kod aerobnih aktivnosti èak za 48 %). Dnevne potrebe za vodom iznose 4 % tjelesne mase (2500  3000 ml vode kod osobe koja tei priblino 70 kg) ili 1 ml/kcal potroene energije. Ako je hrana dobro izbalansirana voæem i povræem koje sadri do 80 % vode, ukupne potrebe se smanjuju za 1 litru. Temeljna pravila za uzimanje tekuæine su 5 ml/kg tjelesne teine za vrijeme zagrijavanja i svakih 10-15 minuta tijekom igre. Pri tome treba voditi brigu o izotoniènosti rehidracijske tekuæine. Rehidracija nakon natjecanja najvaniji je dio oporavka i nikako se ne smije preskoèiti (Wilmore 1997.). Izmeðu socijalnog statusa i sportskog uspjeha egzistira znaèajna povezanost. Razumljivo je da pojedinci boljeg socijalnog statusa (veæeg stupnja obrazovanja, veæih izvora prihoda i sl.) imaju vie znanja o vanosti koritenja metoda i sredstava oporavka, kao i moguænosti za njihovo koritenje. Zato sportai s viim socijalnim statusom mogu lake zadovoljiti sve uvjete za postizanje kvalitetnog oporavka 1 . je vana komponenta oporavka. Postignuæe visokih sportskih rezultata ne ovisi samo o sposobnostima i osobinama natjecatelja, njegovu poznavanju tehnike, dobrim planovima i programima treninga i uvjetima za trening, veæ i o naèinu njegova ivota koji mora biti takav da osigurava uvjete u kojima se poveæavaju efekti treninga. trenin ga. Takav naèin ivota naziva se sportskim ivotom, a njegova osnovna i najva nija obiljeja su dovoljna kolièina sna, pravilna prehrana, kvalitetni stambeni uvjeti i organizirana provedba slobodnog vremena (Volkov 1978.). Reim ivota

Tablica 1. Uzroci koji izazivaju ili potpomau pojavu stanja pretreniranosti (Harre, 1971.) FAKTORI KOJI UMANJUJU SPORTSKE REZULTATE Greške u treningu • •

Odmor je zapostavljen Zahtjevi na treningu rastu

• •

prebrzo, to onemoguæuje

•

stabilnu adaptaciju

•

Prebrzo dizanje optereæenja

•

nakon prisilnog odmora (ozljeda, bolest ) •

•

Prevelik obujam optereæenja

maksimalnim i submaksimalnim intenzitetom Prevelik intenzitet dugotrajnih optereæenja u treningu

Sredina

Naèin ivota

• • •

Nedovoljan noæni odmor

Nepravilan tijek radnog vremena Razvratan naèin ivota Prekomjerno uivanje

•

• •

alkohola, nikotina, kofeina Loši stambeni uvjeti Razdraljivi stanari

Pomanjkanje slobodnog vremena ili nesposobnost organiziranja slobodnog vremena

•

Pretjerani zahtjevi obiteljskih obveza Napetost u obitelji Stalna borba protiv nesportske sredine (obitelj, pretpostavljeni i dr.)

Zdrastvene smetnje • • • •

Prehlada Bolesti eluca i crijeva Kronièni upalni procesi

Naknadno djelovanje infektivnih bolesti

Pretjerani podraaji

(TV i film )

2.2. Psiho-pedagoke metode oporavka Vanost psiho-pedagokih metoda oporavka proizlazi, izmeðu ostalog, i iz èinjenice da je regeneracija ivèanih stanica sedam puta sporija od regeneracije miiænih stanica (Bompa, 1999). Upravo iz tog razloga mnogi treneri posveæuju veliku panju psiholokom oporavku nakon trenanih i natjecate ljskih optereæenja. Posljedica psiholokog psiholokog oporavka je bolje funkcioniranje SS-a koji je glavni koordinator svih ljudskih aktivnosti. To naravno, ne znaèi da sportai nieg socijalnog statusa nemaju svijest o vanosti primjene metoda i sredstava oporavka. Meðutim, sustavno koritenje suvremenih metoda i sredstava oporavka èesto zahtijeva znatna financijska ulaganja, to, naalost, sportaima nieg socijalnog statusa predstavlja veliki problem. 1

100


Razumijevanje uzroka i posljedica zamora, reakcija na stresne situacije (trenana i natjecateljska optereæenja, moguænost modeliranja natjecateljskih uvjeta) uvjet su koritenja ovih metoda oporavka. Kako je stres nakon odreðenih optereæenja multidimenzionalan èimbenik koji ukljuèuje psiholoke, okolinske, socijalne i kognitivne elemente, on je postao predmet istraivanja mnogih znanstvenika te struènjaka iz sportske prakse. Tako se danas razvio èitav niz metoda psiholokog oporavka od kojih neke potjeèu i iz psihoterapijskih metoda. Najvanije od njih su metode sugestije i autosugestije. Osnovni cilj metoda sugestije i autosugestije je smanjenje prevelikog uzbuðenja i miiæne napetosti èime se sporta dovodi u stanje oputenosti i ugode. Posljedice takvog stanja su smanjena frekvencija otkucaja srca, poveæana sloboda pokreta i emocionalna kontrola to rezultira poboljanom sportskom izvedbom. Takvo je stanje izuzetno povoljno za bri i kvalitetniji oporavak, to opet omoguæava koritenje veæih optereæenja i toleranciju veæih napora na treningu. Uz metode sugestije i autosugestije, u praksi egzistiraju i metode progresivne miiæne relaksacije, yoga, duboka miiæna relaksacija, kontrola disanja, vizualizacija, i dr. Osnovni cilj motivacijskih metoda jest mobilizacija sportaa, odnosno podizanje spremnosti za podnoenje visokih optereæenja tijekom treninga i natjecanja, uz istodobno sniavanje mobilizacijskog praga sportaa. Za uspjenu organizaciju i provoðenje motivacijskih metoda nuno je poznavati strukturu liènosti pojedinog sportaa te moguæe reakcije na najvia tjelesna i psihièka optereæenja. Tu ulogu najbolje moe obaviti iskusni sportski psiholog, u suradnji s ostalim èlanovima struènog struè nog tima. Cilj je trenera, kao pedagoga u procesu sportske pripreme, odrati i poveæati unutarnju motivaciju sportaa. To se moe postiæi koritenjem verbalne i neverbalne pohvale, postavljanjem realistiènih ciljeva, variranje m sadraja, postavljanjem zahtjieva koji èine izazov za sportaeve sposobnosti, sposobnosti, osiguravanjem dovoljne kolièine uspjenih iskustava, odnosno poveæavanjem osjeæaja kompetentnosti i sl. (Milanoviæ 1994.) Kvalitetan sustav sportske pripreme nalae pravilnu organizaciju trenanog procesa uz planiranje i programiranje optereæenja, ali i odmora, odnosno oporavka. Stoga su pedagoka sredstva, za mnoge, osnovni uvjet za osiguranje oporavka i regeneraciju sportaa. Da bi pedagoka sredstva bila u funkciji oporavka, potrebno je uvaavati principe sportskog treninga. To se posebno odnosi na princip valovitosti optereæenja koji pretpostavlja valovitu dinamiku ciklusa poveæanog i smanjenog trenanog i natjecateljskog optereæenja te tako omoguæava povoljne uvjete za oporavak i efikasan tijek adaptacijskih promjena (Milanoviæ1999.). Potivanjem principa usmjerenosti, tj. uvaavanjem individualnih sposobnosti sportaa, uvjeta treninga i sl., osigurava se pravilan omjer izmeðu velièine optereæenja i funkcionalnih kapaciteta sportaa. U ovom sluèaju primjena dijagnostike, sustavna lijeènièka kontrola i stalni pedagoki nadzor mogu pruiti nezamjenjivu pomoæ. Mnogi struènjaci se slau da nijedno sredstvo oporavka ne moe biti od koristi pri neracionalnoj organizaciji sportskog treninga. Pravilna organizacija trenanog procesa i procesa oporavka je najvanija funkcija pedagokih metoda oporavka.

E M E T E Æ P O

2.3. Biomedicinske metode oporavka kao dio biomedicinskih metoda, predstavljaju bitan faktor ubrzavanja procesa oporavka u sportskoj pripremi. Teko je zamisliti suvremeni sportski trening bez postupaka masae, kupki, saune, primjene topline i sl. Poseban dio fizikalnih sredstava èine postupci koji se primjenjuju u terapijske ili rehabilitacijske svrhe, npr. elektrostimulacija. U sportskoj se pripremi razvilo vie metoda termoterapije i to od vrlo jednostavnih kao tople kupke do vrlo sofisticiranih kao toplinske lampe i ultrazvuk. Glavni razlog primjene termoterapije u oporavku je njezin utjecaj na poveæanu cirkulaciju èime se poboljava uklanjanje otpadnih tvari i ubrzava opskrba hranjivim tvarima (Volkov 1978.) Tako se primjenom tople kupke ili tua (36-42 C) u trajanju od 810 minuta poveæava lokalna, ali i opæa cirkulacija krvi uz istodobnu relaksaciju miiæa. Termoterapija Termoterapija takoðer utjeèe i na funkcije SS-a olakavajuæi prijenos ivèanih impulsa i poboljavajuæi koordinaciju izmeðu miiæa i mozga. Rezultati nekih istraivanja ukazuju na poveæano luèenje hormona rasta nakon primjene saune ili parne kupelji (citirano prema Bompa, 1999). Uz to, termoterapija poveæava osjetljivost miiænih vlakana na djelovanje kalcija. Kako kalcij ima veliku ulogu u miiænoj kontrakciji, primjena topline utjeèe na poboljanu aktivaciju miiæa i ispoljavanje miiæne sile. Trajanje postupka primjene topline moe varirati od 15 do 40 minuta. Uz sve svoje pozitivne odlike, termoterapija se ipak ne smije primjenjivati odmah nakon treninga ili u uvjetima traume. Iako ima pozitivne uèinke prije treninga, primjena topline nakon njega ima izrazito negativno djelovanje jer poveæava osjetljivost oteæenog miiænog tkiva na kalcij, uz istodobno poveæanje cirkulacije to rezultira veæim edemom ili hematomom. Zato je nakon treninga ili natjecanja poeljno prièekati 6-8 sati prije primjene bilo kojeg oblika Fizikalna sredstva,

101

Goran Karamarkoviæ


E M E T E Æ P O

102

termoterapije. U sluèaju ozljede, primjena termoterapije je preporuèljiva tek nakon 3-4 dana, odnosno nakon to je edem znaèajno smanjen. Mnogi sportai su iskusili umirujuæe i relaksirajuæe uèinke saune. Stupanj vlage i vruæine koji se u njoj mogu postiæi poveæavaju perspiraciju perspira ciju èime se poboljava izbacivanje toksina iz tijela. To je vaan faktor u sportskoj pripremi pripr emi jer se, ukoliko se toksini ne eliminiraju iz tijela, tije la, produuje umor koji negativno utjeèe na funkcije SS-a. Jedan od glavnih toksina koji se gube prilikom perspiracije je amonijak. Tijekom dugih i napornih treninga tijelo sportaa za dobivanje energije moe poèeti koristiti proteine. Raspadanjem proteina poveæava se razina amonijaka u krvi koji se obièno uklanja preko bubrega i zatim izluèuje u mokraæu. Upravo je to pozitivan uèinak saune jer ona ubrzava eliminaciju amonijaka perspiracijom. Zato sauna ubrzava oporavak nakon dugih i napornih treninga olakavajuæi bubrezima rad u eliminaciji vika toksina. Dodatna vrijednost koritenja saune jest da se poboljava cirkulacija krvi i podie tjelesna temperatura te tako djeluje analgetski na bolove koji se mogu pojaviti kao posljedica napornih treninga. Istraivanja su takoðer pokazala da primjena saune moe biti uèinkovita u poboljanju rada krvoilnog sustava jednako kao i vjeba umjerenog intenziteta i trajanja. Sauna ima i pozitivne uèinke pri prilagoðavanju na visoke temperature zraka jer, optereæujuæi mehanizme odgovorne za hlaðenje tijela, postepeno postepe no poveæava sposobnost podnoenja vruæina. Taj je podatak posebno vaan za sportae iz hladnijih krajeva koji se pripremaju za natjecanje u vruæim klimatskim uvjetima. Najèeæe krivo shvaæanje uèinaka saune je njezin utjecaj na gubitak tjelesne mase. Iako tijelo u sauni, zbog poveæane temperature, troi vie kalorija, uoèeni pad u tjelesnoj masi je prvenstveno zbog gubitka tekuæine. Nadoknaðivanjem izgubljene tekuæine nakon saune dolazi do vraæanja tjelesne mase na vrijednosti priblino jednake poèetnima. Djelovanje ultrazvuka je u prvom redu mehanièko. Ultrazvuk moe djelovati i biokemijski i fizikalno-kemijski, pretvarajuæi gel-stanje u sol-stanje te razbijanjem velikih molekula i molekularnih kompleksa (Domljan 1993.). Meðutim, najvanije djelovanje ultrazvuka je toplinsko. Mehanièka se energija u tkivima, kroz koja prolazi ultrazvuk, pretvara u toplinu, i to posebno na mjestima gdje dolazi do refleksije ili rasipanja ultrazvuka. To je najèeæe granica izmeðu mekih tkiva i kosti pa je najveæa korist od primjene ultrazvuka upravo u zagrijavanju dublje smjetenih tkiva. Selektivnim zagrijavanjem hvatita tetiva, tetivnih ovojnica, zglobnih èahura, ligamenata, hrskavica, odnosno onih dijelova lokomotornog sustava koji najranije i najizraenije pokazuju znakove troenja, moemo utjecati na reparatorne procese te tako poboljati oporavak i smanjiti moguænost ozljede. Masaa se zbog uèinkovitosti i jednostavne primjene koristi veæ tisuæama godina, to je èini najstarijom metodom za ubrzanje oporavka. Ukoliko je masaa sastavni dio sportske pripreme, ona ubrzava oporavak nakon naporne aktivnosti, ali i poveæava potencijal treninga djelujuæi na poveæanje cirkulacije krvi. Lagani pritisak na oputeni miiæ omoguæava pranjenje venskog sastava u smjeru primjene pritiska. Taj pritisak rezultira i do 35 %-tnom otvaranju kapilara (u odnosu na 4 % otvorenih kapilara u odmoru), to poveæava moguænost ulaska svjee krvi u masirano podruèje. Time se poboljava izmjena tvari izmeðu kapilara i tkiva. Masaa izaziva i poveæanu cirkulaciju limfe  limfna cirkulacija djeluje zajedno s venskom cirkulacijom, vodeæi otpadne tvari do srca koje se zatim proèiæavaju u jetri (Domljan 1993.). Masiranjem odreðenog dijela tijela poveæava se aktivnost limfe te tako uèinkovitije djeluje na otklanjanje otpadnih tvari nastalih miiænim radom. Mehanièki pritisak i istezanje tkiva smanjuje napetost miiæa to omoguæava lake klizanje miiænih fa scija te veæu slobodu pokreta. Nakon napornih treninga mogu se pojaviti odreðene miiæne mikrotraume koje mogu rezultirati nakupljanjem vezivnog tkiva (miogeloze) u oteæenom dijelu. Primjena masae (gelotripsija) 48-72 sata nakon aktivnosti pokazala se kao uèinkovito sredstvo u razbijanju miogeloza koje spreèavaju ulazak kisika i hranjivih tvari u miiæ. Zbog djelotvornog uèinka na poveæanje krvne cirkulacije i poboljane izmjene tvari, tvar i, masaa je uèinkovito sredstvo smanjenja miiænog umora (Wilmore 1997.). Limfna drenaa kao poseban oblik masae je uèinkovito sredstvo u spreèavanju nastanka edema i èesto se koristi u kombinaciji s hlaðenjem i podizanjem ozljeðenog dijela tijela iznad razine srca. Glavni uèinak limfne drenae jest da se laganim pokretima potièe limfna cirkulacija oko ozljeðenog mjesta to odvodi edem i omoguæava bre i lake dobivanje hranjivih tvari. Limfna drenaa stoga ima veliku ulogu u brzom oporavku sportaa nakon ozljeda. Klasièna masaa se primjenjuje tek 48-72 sata nakon ozljede jer je u protivnom kontraindicirana, poto poveæajuæi cirkulaciju moe utjecati na poveæanje edema ili hematoma. Zakljuèuje se da masaa, iako direktno ne utjeèe na poveæanje miiæne snage, uèinkovito djeluje na oporavak sportaa smanjujuæi umor i bolnost miiæa nakon treninga ili natjecanja. U sportskoj pripremi postoji vie tipova i pristupa masai. Najèeæa je podjela na prednatjecateljsku i postnatjecateljsku masau.


Krioterapija je efikasna biomedicinska metoda oporavka. Primjena hladnoæe, leda, jedna je od pristupaènijih

i koritenijih fizioterapijskih metoda oporavka. Najveæa korist od primjene krioterapije je njezino analgetsko djelovanje (Domljan 1993.). Kako je uoèeno da led smanjuje bol bez primjene lijekova, krioterapija je èesto zastupljena metoda oporavka u sportskoj pripremi. Sam uzrok smanjenja boli pod utjecajem krioterapije je ekstremna temperatura leda koja mijenja provoðenje ivèanih impulsa. Prilikom njihove reakcije na bol, krioterapija poveæava lokalnu opskrbu krvlju, poveæavajuæi kolièinu kisika na periferiji. Poveæana razmjena tvari utjeèe i na poveæani metabolizam, to je jo jedan uèinak primjene hladnoæe. Krioterapija se najèeæe koristi u svrhu smanjenja boli i redukcije miiænih grèeva. Primjena leda se preporuèuje odmah nakon treninga i to svakih 15 minuta maksimalno do 2 sata. Najbolji uèinci krioterapije postiu se njezinom primjenom na tkiva koja zahtijevaju dui oporavak (miiæi s dominacijom brzih miiænih vlakana, slabiji miiæi, tetive).

E M E T E Æ P O

Kontrasne kupke djeluju na principu izmjene hladnog i toplog izvora koji, u dodiru s tijelom sportaa, utjeèe

na suavanje odnosno proirivanje krvnih ila. Izmjena vazokonstrikcije i vazodilatacije djeluje na principu pumpe, to omoguæava bolju i bru dopremu hranjivih tvari te uklanjanje toksina unutar miiæa. Glavna primjena kontrasnih kupki jest u smanjenju lokalnih miiænih grèeva i uklanjanju boli. Takoðer se primjenjuje prilikom ozljeda, i to u subakutnoj fazi jer bi primjenom u akutnoj fazi ozljede (zbog djelovanja topline) mogla imati kontraindicirane uèinke. Radi veæe efikasnosti, temperatura hladne kupke bi trebala iznositi 10-15 °C, dok bi primjenom tople kupke ona trebala biti 35-37 °C. Trajanje kontrasne kupke bi trebalo biti minimalno 20 minuta, s time da dui tretmani doprinose veæim uèincima. Za utjecaj na manje miiæe i one koji su blii koi, treba manje vremena od utjecaja na velike ili dubinske miiæe. Iako je odnos u trajanju tople i hladne kupke varijabilan, preporuèa se da primjena pr imjena tople kupke bude 3-4 puta dua od hladne. Savjetuje Savje tuje se i da bi tretman trebao zapoèeti i zavriti hladnom kupkom to je od posebne vanosti ukoliko se kontrasne kupke primjenjuju nakon treninga ili natjecanja. Velika prednost u primjeni kontrasnih kupki je moguænost njihove varijacije i kombinacije s drugim fizikalnim metodama oporavka. Tako se u sportskoj pripremi razvio èitav èita v niz metoda koje svoje polazite imaju u kontrasnim kupkama. Zbog svoje uèinkovitosti, fizikalna sredstva oporavka su postala predmet mnogih istraivanja. Stoga ne èudi to se gotovo svakodnevno razvijaju nova ili oplemenjuju postojeæa sredstva. Tako je potrebno naglasiti vanost stretchinga kao sredstva za ubrzanje ubrz anje oporavka koji se razvio i prenio u sport iz yoge, ali a li i suvremene metode aktivnog oporavka sportaa, refleksoterapije, elektrostimulacije i sl. Da bi neka metoda bila u to boljoj funkciji oporavka, potrebno potrebn o je pravilno koristiti odreðena tehnièka sredstva. Tehnièka sredstva oporavka zahtijevaju pravovremeno i pravilno koritenje aparaturom apar aturom (npr. sauna, ultrazvuk), ali i toèno doziranje istih jer, u protivnom, svaka od metoda moe imati suprotni uèinak od eljenog. Razvojem novih metoda oporavka (elektrostimulacija, magnetoterapija) se pred trenera postavljaju sve veæi zahtjevi u smislu prihvaæanja novih spoznaja i informacija, a sve s ciljem to efikasnijeg iskoritavanja pojedinih sredstava oporavka. Adaptacijom organizma na dugotrajnu primjenu istog sredstva oporavka dolazi do smanjenja njegove efikasnosti. Ukoliko pojedino sredstvo ima svestraniji utjecaj, organizam se na njega sporije adaptira, pa je njegova uèinkovitost dua u cilju uspjene provedbe oporavka. Potrebna je raznovrsnost u izboru sredstava i njihovo meðusobno kombiniranje. Primjena odreðenog sredstva oporavka ovisi o individualnim karakteristikama svakog sportaa, ali i o stupnju njegove treniranosti, potrebno je provoditi stalni pedagoki nadzor i lijeènièke kontrole jer se samo u tom sluèaju dobivene informacije mogu koristiti u izboru i doziranju sredstava oporavka. Upotreba farmakolokih supstanci ima znaèajan uèinak na vrijeme potrebno za oporavak nakon intenzivnog rada. Ona omoguæuje bri povrat snage i izdrljivosti, ali i poveæanje kolièine miiæne mase. Kada bi se dananji programi pokuali primjeniti u sredini gdje se farmakoloka sredstva ne koriste trebalo bi oduzeti 20 % od sadraja i 30-35 % od intenziteta optereæenja (Gambeta, 1989.). Optereæenja poveæanog broja natjecanja i moguænost veæe zarade doveli su do toga da sportai, ako se ele dovoljno brzo oporaviti za treniranje i natjecanje na visokoj razini, praktièno ovise o farmakolokim supstancama. U farmakoloka sredstva spadaju graditivne i energetske materije te katalizatori i regulatori mehanizma. Graditivne materije se u prvom redu odnose na to kvalitetniju upotrebu proteina u sportskoj pripremi. Proteini su hranjivi sastojci potrebni za rast, odravanje i popravak stanica, te produkciju enzima i hormona. Poto su vani sastojci miiænih struktura, 103

Goran Karamarkoviæ


E M E T E Æ P O

potrebni su i u oporavku u svrhu pravilnog popravka i razvoja miiænih stanica (Burke 1999.). Iako glavnu ulogu za osiguranje potrebne kolièine proteina ima izbalansirana prehrana (bogata kvalitetnim proteinima), kod sportaa se èesto javlja potreba suplementacije tog vanog sastojka. Suplementi proteina se pojavljuju u formi slobodnih aminokiselina, hidrolizata (sadre 2-3 aminokiseline, a minokiseline, dipeptidi ili tripeptidi) i cijelih proteina (polipeptidi, spoj veæeg broja aminokiselina) (Wilmore 1997.). Istraivanjima je dokazano da najveæi uèinak na rast miiæa imaju hidrolizati koji utjeèu na najveæe zadravanje duika. Od energetskih materija najvaniju ulogu u procesu oporavka ima primjena ugljikohidrata. Ugljikohidrati su osnovni izvor energije za sve sportske aktivnosti.. Probavom se razlau na glukozu koja se istog trenutka moe iskoristiti za energiju ili pohraniti u obliku aktivnosti glikogena. Kolièina ugljikohidrata u tijelu je ogranièena, pa je potrebno znanje o njihovom optimalnom unosu. Pravilan unos ugljikohidrata omoguæava bru sintezu glikogena, a time i vie energije za sportsku aktivnost. Osnovna podjela ugljikohidrata je na jednostavne (monosaharidi) i sloene (polisaharidi). Monosaharidi ne prolaze kroz probavni sustav, veæ direktno ulaze u krvotok i omoguæavaju brzu, ali kratkotrajnu opskrbu energijom. Zato su primjenjivi za vrijeme aktivnosti jer odravaju razinu glukoze u krvi i time tede miiæni glikogen. Polisaharidi se sastoje od sloenih kemijskih lanaca i, da bi stanici dali energiju, se prethodno trebaju rastaviti na jednostavne dijelove - glukozu. Oni prvo ulaze u probavni sustav èime omoguæavaju dugoroèniju opskrbu energijom. Ugljikohidrati su i osnovno gorivo za funkcioniranje CNS-a, pa mentalne sposobnosti (koncentracija, odluènost, sigurnost...) sigurno st...) sportaa u tijeku aktivnosti ovise o stanju glikogenskih rezervi. Uz to to su osnovni izvor energije u tijelu, ugljikohidrati jaèaju jaè aju imunoloki sustav nakon intenzivnih i stresnih aktivnosti. Pri koritenju ugljikohidrata osnovni je cilj postizanje to veæeg nivoa miiænog glikogena. Sinteza miiænog glikogena se odvija u dvije faze. To su brza sinteza  traje 4-6 sati i spora sinteza  traje naredna 24 sata. Najbra sinteza glikogena je odmah nakon vjebanja (prva dva sata) jer niska razina glikogena potièe aktivnost enzima glikogen sinteze. Njezinom aktivnoæu se konverzija ugljikohidrata u glikogen odvija tri puta veæom brzinom, nego u sporoj fazi sinteze glikogena. U svrhu postizanja to veæeg nivoa miiænog glikogena u sportskoj se pripremi razvila tehnika punjenja glikogenskih rezervi, koja traje nekoliko dana i sastoji se od vie faza. Katalizatori i regulatori mehanizma se odnose na primjenu onih supstanci koje ubrzavaju i reguliraju fizioloke procese u tijelu sportaa. Najvaniji i najèeæe koriteni katalizatori i regulatori regulatori mehanizma u sportskoj pripremi su vitamini i minerali koji su od iznimne vanosti za optimalnu izvedbu sportaa, ali i za ukupno zdravlje organizma. Sve je èeæa primjena i glutamina (i njegove kvalitetnije verzije  ornitin alfa-ketoglutarata) kao glavnog antistresnog èimbenika u tijelu sportaa, hidroksi beta-metilbutirata kao usporavatelj usporavateljaa proteolize (koji djeluje na smanjenje razine kreatin fosfokinaze), krom-pikolinata  regulatora metabolizma inzulina, natrijfosfata  alkalizatora mlijeène kiseline i presudnog sastojka u mnogim tjelesnim funkcijama (sinteza glikogena, opskrba miiæa kisikom) (Antonio 1999.).

3. ZAKLJUÈAK Prouèavanjem sustava sportske pripreme je uoèeno progresivno poveæanje trenanih i natjecateljskih optereæenja. U elji za zadovoljavanjem sve veæih standarda, sportai, trenirajuæi tri i vie puta dnevno, iz godine u godinu podiu fizioloke i psiholoke granice funkcioniranja funkcionir anja svojeg organizma. Da bi takav naèin na èin rada bio moguæ, potrebno je uvaavati procese oporavka koji slijede nakon trenanih i natjecateljskih optereæenja. U cilju to kvalitetnijeg rada, mnogi struènjaci sportske prakse prouèavaju mehanizme i tehnike oporavka, znajuæi da programiran i kvalitetno proveden oporavak omoguæava jo veæa optereæenja, a time i bolje rezultate. Stoga ne zaèuðuje to je oporavak postao kljuè uspjeha u suvremenoj sportskoj pripremi. Jedino pravilnom primjenom sredstava za ubrzanje oporavka je moguæa potpuna regeneracija re generacija organizma i priprema za nove napore. Naèin primjene sredstava za ubrzavanje oporavka trae od trenera stalnu edukaciju, svestranost i suradnju sa sportskim lijeènikom. Zbog raznovrsnosti, specifiènog naèina djelovanja i rezultata koji postiu, svaki trener treba imati temeljna znanja o metodama oporavka. Nedvojbeno je da o njima ovisi uspjenost sportske pripreme, a time i postizanje sportske forme. Zato je uz sadraje, optereæenja i metode treninga potrebno programirati i sredstva o kojima ovisi kvalitetan oporavak. Samo tako æe se sredstva oporavka provoditi svakodnevno i neæe slijediti nakon izoliranih treninga ili glavnih natjecanja. Sportai takoðer moraju poznavati vanosti primjene metoda oporavka jer njihova svjesnost i uravnoteen ivot igraju vanu ulogu u postizanju uspjeha. 104


4. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.. 10 11.. 11

Antonio, J. & Street, Street, C. ( 1999 1999 ). Glutamine : A Potentially Potentially Useful Supplement for Athletes. Athletes. Canadian Journal of Applied Physiology, 24 :1-14. Burke, E.R. ( 1999 1999 ):Optimal ):Optimal Muscle Recovery Recovery.. New York : Avery publishi publishing ng group group Domljan,, Z. ( 1993 ):Fizik Domljan ):Fizikalna alna medicin medicina. a. Zagreb : Medicin Medicinski ski fakulte fakultett Sveuèili Sveuèilita ta u Zagrebu Guyton, A.C. (1995) (1995):Fizio :Fiziologij logijaa èovjeka èovjeka i mehani mehanizmi zmi bolest bolesti.i. Zagreb Zagreb : Medicinsk Medicinskaa naklada naklada Milanoviæ,D. Milanoviæ, D. ( 1999 ):Priruènik ):Priruènik za sportske sportske trenere. trenere. Zagreb : Fakultet Fakultet za fizièku kulturu Sveuèili Sveuèilita ta u Zagrebu Milanoviæ, D. & Milanoviæ, M.( 1994 1994 ):Sportska ):Sportska aktivnost aktivnost i okolinski okolinski faktori u funkciji funkciji razvoja djeteta sportaa. Kineziologija, 24 ( 1-2 ) : 15-20 Rossiter Rossi ter,, H.B., H.B., Cannell, Cannell, E.R. & Jakeman Jakeman,, P.M. P.M. ( 1996 ):The ):The Effect Effect of Oral Creati Creatine ne Supplement Supplementatio ationn on the 1000-m Performance of Competitive Rowers.Journal of Sports Science,14 : 175-179 Viru, A.( 1995 1995 ): Adap Adaptaci tacija ja u sports sportskom kom treni treningu. ngu. Zagre Zagrebb : CRC Pres Presss Inc. Volk olkov ov,V ,V.M. .M. ( 1978 1978 ):Opora ):Oporavak vak u sportu. sportu. Beogra Beogradd : Partizan Partizan Williams Wi lliams,, M.H.( M.H.( 1983 ):Erg ):Ergogenics ogenics Aids in in Sport. Sport. Champain,I Champain,Ill : Human Human Kineti Kinetics cs Wilmore, Wi lmore, J.H. J.H. & Costil, Costil, D.L.(1997.): D.L.(1997.): Physiology Physiology of Sport Sport and Exercise Exercise (second edition edition ).Champain, ).Champain,Il Il : Human Kinetics

E M E T E Æ P O

105

Aleksandra Szekely, Vilma olc-Pervan HIPOBARIÈNA TERAPIJA  METODA OPORAVAKA U KONDICIJSKOJ PRIPREMI

E M E T E Æ P O

HIPOBARIÈNA TERAPIJA  METODA OPORAVAKA U KONDICIJSKOJ PRIPREMI Aleksandra Szekely1, Vilma olc-Pervan2 1

Privatna ordinacija sportske medicine, Zagreb, 2Grafièki fakultet Sveuèilita u Zagrebu

1. UVOD Adenozin-trifosfat, dobro poznat pozna t pod skraæenicom ATP, ATP, s pravom se smatra energijskom valutom u organizmu. U stvari, stanice mogu prenijeti energiju namirnica na razne funkcionalne sisteme samo putem ATP-a u vezanim reakcijama. ATP je pogodan zbog svoje sposobnosti da lako nastaje u stanici kad ona raspolae s mnogo energije a isto se tako lako razlae kad postoji potreba za energijom. U svakoj stanici postoji slobodan ATP TP,, glikogen i kreatin-fosfat kao ka o brzi izvori energije i glukoza koja se s e troi u oksidativnim procesima (Guyton, ( Guyton, 1969). Intenzivni miiæni napor tijekom kondicijskih priprema sportaa zahtijeva brzi dotok energije pa troi postojeæi ATP, zalihu ATP-a iz kreatin-fosfata i ATP nastao glikolizom iz glikogena, pri èemu nastaju pirogroðana kiselina i vodikovi ioni. Kod visoke koncentracije oni se spajaju u mlijeènu kiselinu, koja brzo i lagano prelazi u meðustaniène prostore (anaerobni proces). Energija dobivena oksidacijskim procesima je praktièki neiscrpna ali prespora za poèetak intenzivnog miiænog rada. U oporavku potrebno je vratiti dug kisika tj. oksidirati mlijeènu kiselinu opet do glukoze glu koze koja æe se pohraniti pohr aniti u stanici te nadoknaditi nadoknad iti potroeni slobodni ATP i kreatinfosfat. Pojaèani oksidativni metabolizam postoji i poslije fizièkog napora te zahtijeva z ahtijeva poveæanu potronju kisika za pokriæe duga kisika. Hipobarièna terapija je terapija je fizikalni postupak gdje se maksimalno poveæava periferna oksigenacija. Prethodni pokuaji da se udisanjem èistog kisika pobolja opskrba periferije nisu bili najsretnije rjeenje zbog èinjenice da poveæani parcijalni tlak kisika u krvi oteæuje intimu arterijskih krvnih ila.

2. APARATURA I POSTUPAK HIPOBARIÈNE TERAPIJE

106

Aparat za hipobariènu terepiju (Sl. 1) nastao je duhovitom kombinacijom podtlaka i atmosferskog tlaka koja omoguæava maksimalnu drenau limfnih i venskih ila i meðustaniènog prostora uz istovremeno irenje arterijske mree do kapilarnog nivoa. Na taj naèin dolazi do velikog ubrzanja izmjene venske i arterijske krvi. Protok krvi kroz bubrege je takoðer poveæan to rezultira i poveæanim izluèivanjem urina a slijedom toga i poveæanom potrebom za tekuæinom (oko 2 litre vie od uobièajene kolièine). Postupak se izvodi na naèin da se sporta (pacijent) sav umota u upljikav pamuèni omotaè od filca i zatim hermetièki zatvori u plastiènu vreæu fiksiranu iznad prsiju. Pomoæu cijevi vreæa se spoji na kompjutorski dio gdje se odabiru programi. Kompjutorski dio spojen je na vakuum pumpu. Zrak se isisava iz plastiène vreæe dok se ne postigne zadani podtlak unutar nje. Slika 1


Podtlak nije permanentan nego pulsira u zadanim intervalima. Atmosferski tlak je veæi nego tlak u vreæi, pa se filcani omotaè zajedno s plastiènom vreæom priljubljuje uz tijelo. Pulsacijama se vri drenaa limfnih i venskih ila (Sl. 2). Tlak u areterijama koje su dublje i èvræe graðe zbog svog vlastitog miiænog sloja, je veæi nego tlak u vreæi pa se one ire u to polje manjeg tlaka (Dahllof, A., Holm, J., Schersten, T. et al. (1976).

E M E T E Æ P O

Slika 2

Podtlak se programira do jaèine od 0.65 BARR-a. Trajanje procedure je 15 minuta. Konom oksimetrijom moe se utvrditi poveæanje koncentracije kisika u perifernoj krvi.

3. UÈINCI HIPOBARIÈNE TERAPIJE Eksperimentalna istraivanja provedena na primatima (Mehlsen, 1993) kojima je ispitivan biopsijom uzet materijal iz jetre, skeletnog miiæa i krvi, nakon odreðenog intenzivnog fizièkog napora dokazuju da su vrijednosti metabolita uzete dva sata nakon tretmana identiène vrijednostima nakon 24-satnog odmora. Hipobarièna terapija primjenjivana je na velikim natjecanjima natjecanjim a veæ od Univerzijade 1987. godine, europskog koarkakog prvenstva 1989. godine, te europskog atletskog a tletskog prvenstva 1990. godine. Uèesnici otvorenih prvenstava Zagreba u stolnom tenisu posljednjih godina koristili su ju u vie navrata, a sportai razlièitih disciplina koriste pojedinaèno hipobariènu terapiju u tijeku intenzivnih kondicijskih priprema, a pojedinci èak i pri manje vanim natjecanjima. Kod osobite iscrpljenosti (koja moe nastati kako u tijeku natjecanja tako i u tijeku pojaèanih kondicijskih priprema) hipobarièna terapija moe se koristiti u kombinaciji s niskofrekventnim magnetnim poljima koja pojedinaèno stimuliraju mitohondrije mitohondrije za veæi primitak kisika iz prispjele krvi pa se time efekt udvostruèuje. Prema individualnim zapaanjima utjecaja hipobariène terapije na korisnike, pokazalo se da je postupak poeljan tijekom intenzivnih treninga i natjecanja, osobito turnirskog tipa, gdje su napori svakodnevni (kod nekih sportova i viekratni tijekom dana, (Larsen i Lassen 1966)). Trebalo bi provesti daljnja istraivanja kako bi se ovaj relativno pristupaèan terapeutski tretman to vie koristio u razdoblju intenzivnih kondicijskih priprema jer dokazano smanjuje vrijeme oporavka organizma. Hipobarièna terapija se vrlo uspjeno koristi i u rehabilitaciji portskih ozljeda u smislu drenae edema, hematoma, prevencije i lijeèenja lezija i kontraktura ligamentarnog sustava.

4. LITERATURA 1. 2. 3. 4.

Dahllöf, A., J. Holm, T. T. Scherstén, Scherstén, et et al. (1976). (1976). Effect Effect of training training on walking walking tolerance tolerance,, calf blood flow flow and blood blood flow resistance. Scand J Rehab Med 8:19-26. Guyton, Guyt on, A.C. A.C. (1969). (1969). Medici Medicinska nska fizio fiziologi logija. ja. Zagreb/ Zagreb/Beo Beograd grad:: Medicins Medicinska ka knjiga. knjiga. Larsen, O. A., A., N. A. Lassen Lassen (1996). (1996). Effect Effect of daily daily muscular muscular exercise exercise in in patients patients wizh wizh intermittent intermittent claudicati claudication. on. Lancet,2:1093-1096. Mehlsen, Mehl sen, J., J., et al. (1993). (1993). Benefic Beneficial ial Effects Effects of Interm Intermitte ittent nt Suction Suction and Pressu Pressure re Treatmen Treatmentt in Intermit Intermittent tent Claudication. Angiology, 44(1):16-20.

107

Draen Harasin

NUTRITIVNI SUPLEMENTI U KONDICIJSKOM TRENINGU SPORTAA

E M E T E Æ P O

NUTRITIVNI SUPLEMENTI U KONDICIJSKOM TRENINGU SPORTAA Draen Harasin vanjski suradnik Kineziolokog fakulteta Svezèilita u Zagrebu

1. UVOD Termin suplement dolazi od latinske rijeèi «supplementum» to oznaèava «neto to je dodano kompletnoj stvari radi izbjegavanja deficita». Od Srednjeg vijeka ljudi ovaj termin rabe za razlièite forme dijetnih dodataka za poboljavanje zdravlja, izgleda i sposobnosti. Dijetni suplement je preparat  tableta, praak ili otopina  koji sadri nutrijente ili druge substance, a konzumura se kao dio dnevnog unosa hrane s ciljem dostatnosti adekvatne ili suprafizioloke doze nutrijenata (Clark, 2001.). Definiraju se i kao aktivne tvari koje se uzimaju oralno sa svrhom obogaæivanja prehrane, prevencije bolesti, poveæavanja tjelesnih sposobnosti i poveæavanja miiæne mase, ali uz preduvjet da nisu lijek (Kulier, 2002). Ove dvije definicije definici je dobro æe dopuniti i slubena Nacionalnog instituta za zdravlje SAD odnosno njihovog Ureda za suplemente koja glasi: «Suplement je svaki proizvod osim duhana koji je namjenjen nadopuni prehrane, a sadri jednu od slijedeæih komponenti  vitamine, minerale, bilje ili ljekovito bilje, njihove koncentrate ili ekstrakte ili pak njihove smjese. Suplementi se na tritu distribuiraju kao tablete, kapsule, praci pra ci i otopine, a mogu se pakovati posebno ili dodavati konvencionalnoj hrani» (National Institute of Health, Office of Dietary Supplements, 1994.). Velik doprinos u primjeni suplemenata u sportskom treningu imala su i znanstvena istraivanja. istraiva nja. Ozbiljnija istraivanja na podruèju sportske suplementacije poèela su krajem 80-ih. Osobit pomak u ovom smislu napravio je vedski znanstvenik Dr Eric Hultman na Karolinska institutu u Stockholmu, koji je istraivao brojne suplemente, a meðu njima i suplement 90-ih, kreatin. Pored kreatina, javlja se i velik broj drugih suplemenata, koji se koriste kao dodaci prehrani, a koji imaju velik utjecaj na unapreðenje sposobnosti i optimalizaciju tjelesnog sastava. Cilj je ovog èlanka da prui najelementarnije informacije o koritenju suplemenata s ciljem maksmiziranja efekata kondicijske pripreme. Ogromna je kolièina informacija o sportskim suplemena tima koji su u upotrebi danas, no namjera je autora, zadrati se samo na onim informacijama bez kojih niti kondicijska priprema, a niti prehrana sportaa ne moe nositi karakteristiku «optimalan».

2. OSNOVNE DEFINICIJE su komponente hrane koje osiguravaju energiju, slue kao gradivni materijal i/ili reguliraju metabolièke funkcije. Tijelu su za preivljavanje potrebni est osnovnih tipova nutrijenata: voda, proteini, ugljikohidrati,, masti, vitamini i minerali. Nutrijente djelimo na makronutrijente (voda, proteini, ugljikohidrati ugljikohidrati i masti) i mikronutrijente (vitamini i minerali). Optimalna prehrana je najbolja moguæa prehrana, za razliku od adekvatne prehrane koju karakterizira odsustvo znakova deficita, normalne metabolièke funkcije i normalnu razinu rezervi nutrijeneta. Suplementi se procjenjuju kroz kriterije efikasnosti, efikasnosti, sigurnosti i legaliteta. Efikasnost znaèi da koritenje odreðenog suplementa proizvodi ergogene, e rgogene, termogene ili hipertrofijske efekte. Utjecaj na poveæanje radnog kapaciteta miiænog sustava, aerobnog ili anaerobnog, nazivamo ergogenim, dok neto to utjeèe na poveæanje metabolizma s ciljem redukcije masnog tkiva nazivamo termogenim. Katabolièko oznaèava neto to se odnosi na razgradnju tkiva, to je suprotno anabolièkom koje oznaèava neto to se odnosi na izgradnju tkiva. Antikatabolièko oznaèava neto to zaustavlja katabolizam, odnosno razgradnju tkiva. Ono to djeluje antikatabolièno, djeluje anabolièno, tj. pospjeuje anabolizam. Najèeæe se ovi pojmovi veu za miiænu hipetrofiju, koja oznaèava poveæanje kolièine miiæne mase. Lai proizvoðaèa pripadaju kategoriji koja se uglavnom odnosi na kriterij efikasnosti suplementa. Èesta je prodaja suplemenata za koje dosada u nijednom istraivanju nije potvrðen utjecaj na ono to je navedeno u reklami proizvoðaèa. Nutrijenti

108


Proizvoðaèi vrlo èesto samo na osnovu nepotvrðenih hipoteza preporuèuju i prodaju suplemete koji bi trebali biti korisni u neèemu. Zbog toga bi se kondicijski treneri trebali ogranièiti na upotrebu samo onih suplemenata efikasnosti kojih je dokazana u znanstvenim istraivanjima. Sigurnost znaèi da primjena suplementa u preporuèenim dozama nema tetnih nuspojava. Legalitet znaèi da koritenje suplementa nije zabranjeno zakonom, odnosno uredbama Meðunarodnog olimpijskog odbora, te niti jedne meðunarodne sportske federacije.

E M E T E Æ P O

3. MODEL SUPLEMENTACIJE SPORTAA Tri su osnovna cilja suplementacije sportaa u optimalizaciji kondicijske pripreme. Jedan se odnosi na poboljavanje zdravlja sportaa, drugi na poboljavanje tjelesnih sposobnosti, a treæi na optimalizaciju tjelesnog sastava. Model suplementacije sportaa, primjenjiv u kondicijskoj pripremi sportaa prikazan je na shemi 1. Poboljanje zdravlja, sposobnosti i izgleda tijela

Poboljanje

Poboljanje tjelesnih

Poboljanje tjelesnog

zdravlja

sposobnosti

sastava

Izbjeæi dijetni deficit, ubrzati oporavak i ublatiti bol

Poveæati radni kapacitet miiænog sustava (anaerobni i aerobni)

Poboljšanje zdravlja

Ergogeni efekt

Minerali i vitamini Proteini eljezo

Antioksidansi Kalcij Vitamin C Glukozamin-sulfat Hondrotin-sulfat

Kreatin L-glutamin L-karnitin Kofein BCAA

Poveæati miiænu masu

Hipetrofijski efekt

Proteini BCAA HMB Kreatin Krom L-glutamin Arginin Ornitin OKG Androstenedion Tribulus Terrestris

Ubrzati metabolizam

Smanjiti energetski unos

Termogeni efekt

Kontrola apetita

Piruvat L-kartnitin HCA Efedrin Kofein Aspirin

Citosan Efedrin

Shema 1. Model suplementacije sportaa (modificirano (modifici rano po Clark, 2001)

Velik znaèaj u poboljanju zdravlja u kontekstu kondicijske kondic ijske pripreme ima izbjegavanje eventualnog eventua lnog deficita nutrijenata, to æe u velikoj mjeri utjecati na skraæivanje skraæiva nje vremena potrebnog za oporavak, pa na taj naèin na èin utjecati i na poboljanje tjelesnih sposobnosti, osobito na poveæanje radnog kapaciteta miiænog sustava. Dr ugi cilj u optimalizaciji kondicijske pripreme se odnosi na poboljanje tjelesnih sposobnosti, to podrazumjeva poveæanje radnog kapaciteta miiænog sustava (aerobnog i anaerobnog), te poveæanje miiæne mase. Poveæavanje radnog kapaciteta miiænog sustava se moe odrediti kao ergogeni efekt, dok se poveæanje kolièine miiæne mase moe odrediti kao hipertrofijski efekt. Hipetrofijski efekti je vana komponenta i u optimalizac iji tjelesnog sastava sportaa, gdje jo vanu ulogu imaju ubrzanje metabolizna metaboliz na (termogeni efekt) i smanjenje energetskog energetsko g unosa kontrolom apetita.

4. EFIKASNO, SIGURNO, LEGALNO U skladu s definiranim kriterijima za procjenu pojedinih suplemenata, u ovom poglavlju bit æe analizirani legalni suplementi, dakle oni suplementi èije koritenje nije zabranjeno uredbom Meðunarodnog Olimpijskig odbora, te niti jedne meðunarodne sportske federacije. Takoðer, bit æe procjenjeni samo oni suplementi èije je koritenje

109

Draen Harasin


E M E T E Æ P O

110

je sigurno, a to su oni koji nemaju tetnih nuspojava tijekom koritenja koritenja u preporuèenim dozama, to je potvrðeno u znanstvenim istraivanjima. istraivanjima. I na kraju, vrlo vaan kriterij, onaj najvaniji s aspekta kondicijskog treninga, je kriterij efikasnosti, koji govori o postojanju ergogenih, termogenih, ili hipertrofijskih efekata suplementa. Vitamini su mikronutrijenti potrebni stanicama za odvijanje specifiènih kemijskih reakcija. Tako vitamin A osigurava pravilnu funkciju vida, vitamini A i C imaju vanu ulogu u jaèanju imuniteta, Vitamini B skupine vanu ulogu u kontroli metabolizma (sinteza proteina, metabolizam ugljikohidrata), vitamin D vanu ulogu u apsorpciji nutrijenata (npr. pomau kalciju u fosforu da iz hrane doðu u krvotok), folna kiselina i tiamin vani u funkciji ivèanog sustava, a svi antioksidansi pomau u zatiti stanica od oteæenja koja nasta ju oksidacijom. Iako se vode rasprave o tome dali sportai trebaju veæu kolièinu vitamina od obiène populacije, izgleda logièno da sportai, koji imaju jaèi metabolizam ugljikohidrata, poveæanu sintezu proteina, veæe oksidacije i aktivnost ivèanog sustava, imaju i veæe vitaminske vita minske potrebe. Te poveæane potrebe mogu se bez problema nadoknaditi nad oknaditi kad je rjeè o vitaminima topivim u vodi (B-kompleks, C), jer se viak moe izluèiti mokrenjem, to nije sluèaj s vitaminima topivim u mastim (A,D,E), jer bi viak nagomilavajuæi se u masnom tkivu mogao izazvati hipervitaminozu. ba lans tekuæina i elektrolita, stoga je, buduæi Minerali su veoma vani za zdravlje kostiju, transport kisika, te balans da imaju jaèi metabolizam sportaima vano suplementacijom izbjeæi deficit. Kalcij, fosfor, magnezij, eljezo te elektroliti natrija, kalija i klora èesto se nazivaju osnovni minerali. Cink, jod, selen, bakar, klor i krom su elementi koje nalazimo samo u tragovima. eljezo kao sastojak hemoglobina i mioglobina ima veliku ulogu u transportu kisika i koritenju energije. Nedovoljan unos kalcija inhibira mineralnu gustoæu kostiju, pa sportai koji konzumiraju premale kolièine imaju veæu moguènost razvoja osteoporoze, deformacije kotanog tkiva koje dovodi do lakeg oteæenja i loma kosti. Ugljikohidrati su makronutrijenti èija je primarna uloga opskrba energijom. Mogu se podijeliti u tri grupe s obzirom na sloenost molekule eæera od koje se sastoje. Monosaharidi (glukoza, fruktoza i galaktoza) se sastoje od jednostavnih molekula eæera, disaharidi (saharoza, laktoza i maltoza) su sastavljeni od dvije molekule jednostavnih eæera, a polisaharidi (krob, glikogen) su kompleksni ugljikohidrati, te sadre u sebi tisuæe molekula glukoze. Glikemièki indeks klasificira namirnice prema tome koliko visoko i koliko dugo podiu razinu glukoze, a tako i inzulina u krvi. Namirnice koje se probavljaju brzo brz o i naglo diu razinu glukoze u krvi imaju visok glikemièki indeks. Najèeæe se jednostavniji ugljikohidrati probavljaju bre i imaju veæi glikemièki indeks, no ne mora uvijek biti pravilo, jer ovisi o brojnim faktorima kao to su priprema hrane, kolièina hrane, kombinacije namirnica u obroku, doba dana itd. Namirnice koje trebaju due vrijeme da bi se probavile, a time sporije poveæavaju razinu glukoze u krvi (stimuliraju manje izluèivanje inzulina) imaju nii glikemièki indeks. Ako je cilj brzo nadoknaditi glukozu, odnosno glikogen koristiti æe se ugljikohidrati s visokim glikemièkim indeksom. Istraivanja su takoðer pokazala da sportai ukljuèeni u intervalne aktivnosti visokog intenziteta, (nogometai) takoðer postiu bolje rezultate kod unosa veæe kolièine ugljikohidrata. Ipak veæina sportaa kod kojih je dominantna snaga i brzina i koji ne treniraju aerobno vie od jedan sat dnevno (sprinteri, koarkai, hrvaèi, odbojkai), ne trebaju unositi toliko veliku kolièinu ugljikohidrata (Kreider, 1998.). Suplementacija ugljikohidratima ugljikohidrati ma vri se prije, za vrijeme i poslije treninga. Prije treninga (od 30 minuta do 3 sata) se suplementira kompleksnim ugljikohidratima, za vrijeme treninga se daje izotonièna kombinacija glukoz e i fruktoze, a poslije treninga kombinacija kompleksnih ugljikohidrata, fruktoze i glukoze. Sloeniji ugljikohidrati su potrebni prije treninga jer ima dovoljno vremena za probavu i skladitenje, a bolje je da se to odvija bez prevelike inzulinske reakcije. Tijekom treninga vanija je i hidracija, pa se suplementira suple mentira 5-10% otopinom glukoze kojo su dodani minerali i vitamini. Èetiri sata nakon treninga je najveæa potreba za ugljikohidratima (Colgan, 1993.), pa je suplementacija jako vana. Idealna smjesa ugljikohidrata sadri sloene ugljikohidrate, jer je metabolizam povien oko 4 sata, pa je dobro da su cjelo vrijeme prisutni u krvotoku. Osim kompleksnih ugljikohidrata smjesa sadri i male kolièine glukoze (zbog aktivnosti enzima glikogen sintaze koja kontrolira skladitenje glikogena, visok glikemièki indeks je poeljan jer se glikogen sintaza nakon nekog vremena povlaèi) i fruktozu jer se glikogen u jetri koja skladiti polovicu ukupne rezerve najbolje moe nadoknaditi fruktozom. Iako su kod pojedinih autora navedene univerzalne univerza lne kolièine, npr. 225 g poslije treninga bez obzira na specifiène z ahtjeve (Colgan, 1993.) autor je miljenja da æe kolièina suplementa ovisiti o spolu, dobi, sportskoj sktivnosti, intenzitetu i trajanju treninga.


Proteini su makronutrijenti koji imaju gradivnu funkciju u tijelu. Sastoje se od aminikiselina, te se odnos u kojemu

su aminokiseline koje se u proteinu nalaze sukladne s proteinima u tijelu naziva «kvaliteta proteina». «Protein visoke kvalitete», «visoke bioloke vrijednosti», «kompletan protein», sinonimi su koji opisuju aminokiselinsku strukturu koja je slièna onoj koj je potrebna potre bna tijelu. Kada procijenjujemo individualne potrebe za proteinima u obzir se moraju uzeti kolièina kalorija potrebna iz ovog nutrijenta i bioloka vrijednost proteina. to su proteini veæe bioloke vrijednosti, potrebna je manja kolièina. Veæe su potrebe za proteinima kod sportova snage. Istraivanja su pokazala da se potrebe u tom sluèaju mogu poveæati i do 1,7 g/kg tijelesne teine (Lemon, 1998.). Na tritu su prisutne 3 vrste proteinskih suplemenata. Jednu grupu èine cijeli proteini (polipeptidi), drugu hidrolizati (dipeptidi, tripeptidi), a treæu aminokiseline u slobodnoj formi. Istraivanja na ivotinjama pokazala su da suplementacija hidrolizatima uzrokuje duplo veæu retenciju duika od cijelih proteina, a sedam puta veæu od aminokiselina u slobodnoj formi (Zaloga, 1990.). Ovo se objanjava time to je ljudski organizam tijekom povijesti cijelo vrijeme primao hranu u kojoj je dobivao cijele proteine, pa se je razvio i sustav za absorpciju i retenciju upravo na osnovu toga. Cijeli proteini nakon to dospiju u tijelo prvo se razgraðuju na dipeptide i tripeptide, koji su nosioci informacija na osnovu kojih se proizvodi somatomedin C, vaan anabolièki stimulator. Hidrolizati se sastoje od dipeptida i tripeptida, pa je uèinak na proizvodnju somatomedina C veoma velik. Cijeli proteini se do te forme postepeno razgraðuju, a kako zahtijeva odreðeno vrijeme, uèinak je slabiji. Slobodne aminokiseline ne utjeèu na proizvodnju somatomedina C, pa nema ni anabolièkog efekta (Colgan, 1993.). No, ovo ne znaèi da slobodne aminokiseline nemaju svoju primjenu u suplementaciji. Osobito su znaèajne neke od njih kao to su aminokiseline razgranatog lanca leucin, izoleucin, valin (BCAA), te aminoliseline glutamin, arginin, ornitin, itd. Istraivanja su pokazala da je tijekom treninga najveæa potronja aminokiseline glutamin, te aminokiselina razgranatog lanca leucin, izoleucin i valin. Pri tome 60% svih aminokiselina u skeletnim miiæima èini glutamin (Paaliæ, 1999.), a treæinu ukupne kolièine proiteina u tijelu èine aminokiseline razgranatog lanca (BCAA) (Colgan, 1993.). Suplementacija aminokiselinama aminokiselinama razgranatog lanca 1-2 sata prije treninga, moe «uparati» testosteron tijekom treninga, te utjecati na veæu kolièinu testosterona poslije treninga, to ima anabilièki efekt. Gubici glutamina tijekom treninga mogu biti i do 30 g i ako se taj gubitak ne nadoknadi u kratkom vremenskom intervalu, dolazi do opadanja proteinske sinteze. Suplementacija glutaminom podrava izgradnju miiæa i ubrzava regeneraciju nakon treninga (Paaliæ, 1999.). je najprodavaniji suplement 90-ih. Od 1832, kada ga je francuski znanstvenik Chevreul Kreatin monohidrat je nazvao grèkim imenom za fascinira znanstvenike svojom ulogom u metabolizmu skeletnih miiæa. Prva ozbiljnija istraivanja kreatina kao sportskog suplementa krajem 80-ih napravio je vedski znanstvenik Eric Hultman na Karolinska institutu u Stockholmu. Hultmanovo istraivanje istraivanje objavljeno je tek 1992. godine u èasopisu Clinical Scince, a prvo sustavno koritenje kreatin monohidrata zabiljeeno u pripremama atletièara britanskog tima za Olimpijske igre iste godine u Barceloni. Smatra se da su upravo zbog toga britanski atletièari postigli neoèekivano dobre rezultate. Iz dosadanjih istravanja istravanja moe se zakljuèiti da se kreatinskom suplementacijom moe poveæati koncentracija kreatina u miiæima za 20%-50%, a poveæana koncentracija kreatina kroz veæe moguænosti ispoljavanja ispoljavanja snage na treningu i ubrzani oporavak poslije treninga rezultira poboljanjem sposobnosti sposobnosti za 5-7%. Suplementacija kreatinom ima utjecaj na sposobnosti u osnovi kojih lee fosfageni energetski mehanizmi, prvenstveno u poveæavanju sposobnosti koje su dominantno potrebne u radu s vanjskim optereæenjem. No, evidentno je da postoji i utjecaj na sposobnosti odgovorne za produeni anaerobni rad u trajanju do 90 sekundi maksimalnim intenzitetom (Volek i sur., 1997.). Kratkoroèna suplementacija kreatinom u trajanju od 5-7 dana utjeèe na poveæavanje ukupne tjelesne mase i to uglavnom zbog retencije vode, dok dugoroèna suplementacija suplementacija u trajanju od 8-140 dana utjeèe na poveæavanje ukupne tjelesne mase, ali i nemasne komponente, uglavnom miiæne i to zbog poveæanog sadraja miofibrilarnih proteina u miiænim vlaknima. Ako se uzima kolièina od 0.3g/kg tjelesne mase dnevno, punjenje se zavri zavr i nakon 5-6 dana, pa se doza moe smanjiti na npr.0.03g/kg dnevno. Istraivanja su pokazala da oralna suplementacija kr eatin-monohidrata u kolièini od 0.03g/kg tjelesne mase dnevno poveæava ukupne prièuve kreatina u miiæima tijekom 28 dana (Hultman i sur., 1996.). Nakon ovog perioda dovoljne su i manje doze da bi se kolièina kreatina odravala u miiæima. Ovaj naèin, respektirajuæi ciljeve i potrebe, bi u kondicijskom treningu treningu trebao biti puno bolji. Iz svega navedenog moe se zakljuèiti da bi sportai trebali izbjegavati visoke doze kroz dui period jer izgleda da nemaju veæeg efekta u odnosu na manje doze, te æe izbjeæi nepotrebnu retenciju vode. Suplementacija kreatinom nije zabranjena od strane Meðunarodnog olimpijskog odbora, i niti jedne Meðunarodne sportske federacije. Dosada nisu

E M E T E Æ P O

111

Draen Harasin


E M E T E Æ P O

utvrðeni tetni utjecaji suplementacije kreatinom, èak ni pri suplementacijam suplementacijamaa kroz vremenski period od 5 godina (Poortmanss i Francaux, 1999.). (Poortman Ovisno o vrsti sportske aktivnosti, periodu godinjeg ciklusa, individualnim karakteristikama sportaa, te u skladu s tim i ciljevima treninga koji su postavljeni, optimalna suplementacija æe se razlikovati. Nemoguæe bi bilo dati jedan univerzalni recept suplementacije za sve sportove, sve sportae i sve tipove treninga u razlièitim periodima godinjeg ciklusa pripreme. Jedna od najbitnijih karaktetistika, koja je uzrokovala naglu progresiju rezultata u velikom broju sportskih aktivnosti je jakost kao esencijalna komponenta velikog broja ljudskih sposobnosti (brzinska jakost, jakosna izdrljivost, maksimalna jakost, elastièna jakost...). Vrlo vaan vremenski interval u kojem svakako treba intenzivno suplementirati je vezan uz sam trening jakosti i snage (opæenito brzinsko-jakosni trening), odnosno pored vremenskog intervala trajanja trajan ja samog treninga i period prije i poslije treninga. Stoga æe se predstaviti jedan model suplementacije (tablica 1) zasnovan na znanstvenim istraivanjima, te potvrðen u praksi. Tablica 1. Model suplementacija za brzinsko-jakosni trening (trening s teretom, sprinterski trening, skokovi, bacanja, intervalni trening) Suplement Kompleksni ugljikohidrati Glukoza Fruktoza Vitaminsko-mineralna Whey protein Glutamin BCAA Kreatin monohidrat

Prije treninga

Za vrijeme treninga

x

Poslije treninga Neposredno 30 min. -do poslije nekolko sati x x x

x x x

Kolièine suplemenata nisu navedene, jer ovise o individualnim karakteristikama sportaa, postavljenim ciljevima treninga, te o intenzitetu i trajanju treninga.

x x x

5. ZAKLJUÈAK Suplementacija sportaa je najbolji naèin za ublaavanje deficita, def icita, odnosno razlike izmeðu adekvatne i optimalne prehrane, odosno, jednostavnije reèeno najbolji naèin optimalizacije prehrane. Buduæi da je piramida prehrane takva da, kad bi bila optimalna za prosjeènu populaciju, za sportae, osobito u nekim sportovima ne bi bila optimalna, a pitanje je, zbog velikih energetskih zahtijeva kondicijske pripreme, da li moe biti i adekvatna. Popuna deficita izmeðu adekvatne i optimalne konvencionalnom hranom bila bi, buduæi da se trenira i vie puta dnevno, preveliko optereæenje za z a probavni sustav, koji vjerojatno ne bi ni uspio dopremiti potrebnu kolièinu nutrijenata do tkiva. Zbog toga se koriste suplemenati iz grupe makro- i mikronutrijenata (proteini, ugljikohidrati, vitamini, minerali). No, osim osnovnih zdravstenih razloga u izbjegavanju deficita, veliku korist u poboljavanju sposobnosti i optimalizaciji tjelesnog sastava suplementi pruaju i u poticanju ergogenih, termogenih, odnosno hipetrofijskih efekata, te kontroli apetita. Ova grupa suplemenata katalizira odreðene procese u tijelu èovjeka, pa zbog toga poboljava efikasnost usmjerenih kondicijskih kondicijskih programa, ili jednostavno, ubrzava oporavak izmeðu dva treninga, te na taj naèin omoguæuje vie trenanih stimulusa u odreðenom vremenskom intervalu, pa tako optimalizira kondicijski trening sportaa.

6. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5.

112

6. 7. 8.

Armsey T.D. Armsey T.D.,, Green G.A. G.A. (1997.) (1997.):: Nutrition Nutritional al Suplemmen Suplemments: ts: Scienci Scienci vs. vs. Hype. Physica Physicann Sports Med. Med. Antonio, J., Stout, Stout, J.(2001.): J.(2001.): Sports Suplements. A Lippincott Lippincott Willi Williams ams and and Wilkins, Wilkins, Wolters Kluver Compani. Balsom P.D., Soderlund K., Ekblom Ekblom K.(1994. K.(1994.): ): Creatine Creatine in humans humans with with special special referenc referenceto eto creatine creatine suplementation. suplementation. Sports Med. 18: 268-280. Colgan, Col gan, M.(19 M.(1993.) 93.):: Optimum Optimum Sport Sportss Nutriti Nutrition. on. Advanc Advanced ed Researc Researchh Press, Press, New York. York. Hultman Hultm an E., Soderlun Soderlundd K., Timmons Timmons J.A., J.A.,Ceder Cederblad blad G., G., Greenhaff Greenhaff P.L.(1 .L.(1996.): 996.): Muscle creaine creaine loadin loadingg in men. men. J. Appl. Physiol. 81:232-237. Paaliæ Paa liæ E. (1999. (1999.): ): Farmako Farmakolok lokaa sredstva sredstva za oporav oporavak. ak. Univer Univerzite zitett u Sarajevu, Sarajevu, Fakult Fakultet et sporta. sporta. Reents Ree nts S. (2000. (2000.): ): Sport Sport and Exercis Exercisee Pharmaco Pharmacology logy.. Human Human Kinetics, Kinetics, Cham Champaig paigne, ne, IL. IL. Volek J., J., Kraemer Kraemer W.(1996.) W.(1996.):: Creatine Creatine Supplement Supplementation: ation: Its Effect Effect on on Human Muscula Muscularr Perfomance Perfomance and and Body Composition. J. Strenght and Cond Res. 10(3): 200-210.


FARMAKOLOKA SREDSTVA OPORAVKA (kritièki osvrt)

E M E T E Æ P O

Emir Paaliæ Univerzitet u Sarajevu Fakultet za fizièku kulturu

1. PROLOST Kada se vratim u kasne 80-te, i pogledam tadanje trite suplementima na naim prostorima, prizor zaista izgleda skromno. Nije ni mjesto, a ni vrijeme da imenujem tadanje proizvoðaèe i dobavljaèe, ali sada mogu odgovorno tvrditi da je to bio lov u mutnom i elja za brzom zaradom. Èast izuzecima, oni æe se lako prepoznati. Jo se uvijek sjeæam tog vremena, loeg ukusa pjeskovitih struktura praha i probavnih smetnji. Moram priznati da je tada bilo lake doæi do nedozvoljenih sredstava sredsta va nego do kvalitetnih suplemenata. Klasièni dileri nisu postojali, bilo je dovoljno da poznajete nekoga u apoteci i rijeili ste problem. Iza njihove upotrebe stajali su nai najveæi autoriteti iz oblasti medicine, htjeli to oni priznati ili ne. Ne treba nas èuditi èinjenica da su sportai nakon ostvarenog rezultata bacali u zrak prvo doktora pa onda trenera. Odgovornost su snosili i treneri, jer su na sportaima eksperimentirali sa blijedim i poluistinitim iskustvima koja su donosili sa meðunarodnih sportskih dogaðaja, prvenstveno sa istoka. Rezultat je njima predstavljao lovorike i slavu, a sportaima rjeavanje egzistencijalnih problema. Zar je danas drugaèije?

2. SADANJOST Pri prvom pogledu na bilo koji èasopis koji se bavi fenomenom fitness-a, u najmanju ruku nas uhvati nelagoda od svog arenila kantica, ivopisno nacrtanih strukturnih formula èarobnih kemijskih spojeva, slikovito prikazanih petnaestodnevnih morfolokih transformacija, supstitucijskih procesa masnog u odnosu na miiæno tkivo i neizostavnih osmijeha suverenih ampiona koji prstom pokazuju na kutiju od èijeg su sadraja sagraðeni. Problem bi bio puno manji da se radi o jednom ili dva proizvoðaèa, ali njih je na desetine, stotine. Koji je pravi i da li je ba sve istina to nam tamo reklamiraju? Slièna situacija je i sa nedozvoljenim sredstvima, olakavajuæa okolnost su privatne apoteke. Ako ba elite biti sigurni u ono to æete uzeti, pripremite novèanik i popijte kavu sa vlasnikom. Druga varijanta su lokalni dileri koji nemaju milosti. Sve je stvar izbora, sve je legalno ali u princ ipu zakonom zabranjeno. Nisam jo nikoga upoznao tko je izdravao kaznu zatvora zbog dilanja anabolièkih steroida i sliènih supstanci. Na tritu ih ima jer su momci iz mog bloka preko noæi poprimili izgled «buhtlica», glas im je mutirao i vrlo su agresivni. Ja to ne bih nazvao transformacijom, prikladniji je izraz metamorfoza. Zdravlje, ma nije vano tek im je osamnaest!

3. TRENING Sada postavimo stvari na svoje mjesto. Imamo I mamo pred sobom sportae. Obavili smo kompletan protokol koje g èine lijeènièki pregledi, dijagnostika, planiranje, programiranje, zatim jo odaberimo bilo koji fazu periodizacije. Kada sve saberemo i oduzmemo trenerski dio posla traje dva do èetiri sata dnevno. Uèinili smo sve da izbacimo organizam sportaa iz ravnotee. Moramo priznati da to nije teko i uvijek æemo uraditi vie da bi bili sigurni. Smatram da je sljedeæi zadatak puno tei, a to je povratak u homeostazu za kompenzatornim suportom za sljedeæa naprezanja. Ako se ne desi taj proces neminovno dolazi do pretreniranosti i negativnih kumulativnih efekata. Puno smo uloili da bi se kockali sa oporavkom. 113

Emir Paaliæ FARMAKOLOKA SREDSTVA OPORAVKA

E M E T E Æ P O

4. RAZGOVOR I LOE NAVIKE Kada razgovaram sa spotraima o ovom segmentu oporavka i odnosu trenera prema tom problemu uglavnom dolazim do zida utnje. Oporavak je izgleda postao tabu tema i nije èudo to sportai sami sa sobom eksperimentiraju, a znanja crpe iz metode rekla-kazala. Ako se jo u blizini stvori diler suplementima iz automobila kojeg zanima samo profit imamo pun pogodak. Klupski lijeènik koji po obièaju nije specijalist iz oblasti sportske medicine toplo æe preporuèiti neki mineralnovitaminski preparat sa naglaskom na jednu tabletu dnevno i tri konvencionalna, masnoæama bogata obroka, jer nam treba dosta energije za trening. Pojam bioenergetskog sistema vie nije vaan, jer nam sporta zijeva na treningu. Naa periodizacija od maloprije ostaje mrtvo slovo na papiru, dok intenzitet, ekstenzitet i ukupni volumen optereæenja ostaju na stratnim pozicijama. Moda je vrijeme da neto promijenimo.

5. POÈETAK Trka je davno poèela, i stvar je prvenstveno individualna ili ih uzimamo, ili ne uzimamo. Volio Volio bih i sam imati boljeg trening partnera od suplemenata, suplemena ta, ali se nije jo pojavio. Èinjenica je da suplementi nemaju karakteristiku ovisnosti ali zato pored ostalih osobina savreno sugestivno djeluju. Kada jednom poènete sa njihovom upotrebom i postanete jaèi, bri, izdrljiviji nikada vie neæete eljeti trenirati bez njih, to je sasvim normalna reakcija i nemojte se stidjeti zbog toga. Èesto èujem sportae kako se hvale da ne uzimaju nita (misle na suplemente). Pored toliko truda, istraivanja, i iskustava na tom polju njihove izjave mi zvuèe poput tragedije. Ekonomska situacija postavlja norme u ivotu pa je tako i u sportu. Ovo se odnosi na improvizirane suplementacijske programe po sistemu koliko para-toliko par a-toliko muzike. Osobno smatram da je bolje ne uzimati nita jer princip sinergije vrijedi i za suplemente, i ne pripadam onoj skupini koja kae da je u organizmu bolje imati bilo kakav kemijski spoj nego nikakav.

6. ZAKLJUÈAK Razgovarajte sa sportaima, objasnite im prednosti i nedostatke dodataka konvencionalnoj prehrani. Educirajte sportae da prepoznaju makro i mikronutrijente u grupama hrane, te postepeno mijenjajte njihove prehrambene navike. Pri izradi jelovnika konzultirajte kalorijske tablice ili upotrijebite softverski paket. Analizirajte reime rada u trenanom procesu i prema njima prilagodite suplementiranje. Sagledajete sve eventualne nedostatke i propuste kod planiranja obroka i utvðivanja ukupnog kalorijskog bilansa. Trenanu distribuciju postavite tako da sportai imaju dovoljno vremena za prehranu i suplementiranje, odnosno asimilacijske procese koji æe osigurati uspjean trening. Promatrajte sportaa po kilogramu tjelesne teine, gradite ga pozitivnim duiènim bilansom, pustite ga da gleda kroz glikogenski prozor, okujte ga razgranatim lancima aminokiselina, dajte mu dovoljno vode, vitamina i minerala. Vrhunska sportska izvedba u jednom svom dijelu zavisi od dobro projektiranog odnosa konvencionalne sportske prehrane i sportskih suplemenata, a koliki je taj dio saznajte sami. Nadam se da æemo sva prola i buduæa iskustva zajedno podijeliti.

114


E M E T E Æ P O

HIDRACIJA SPORTAA Darija Vraneiæ1, Iva Alebiæ1, Zvonimir ataliæ2 Vitaminoteka d.o.o. Prehrambeno  biotehnoloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu 1

2

1. UVOD Tjelesne tekuæine i ravnotea elektrolita esencijalni su segmenti optimalne fizioloke funkcije organizma. Tijekom tjelesne aktivnosti, fizièkog rada ili uslijed izloenosti povienoj temperaturi, moe se razviti izvjestan stupanj dehidracije, te dolazi do promjene omjera intracelularne i ekstracelularne tekuæine. Tjelesna i kognitivna sposobnost slabe pri dehidraciji od 1-2 %, a do kolapsa organizma dolazi pri pr i gubitku vode od 7 %. Buduæi da tjelesne potrebe za unosom vode variraju u ovisnosti o brojnim èimbenicima, teko je donijeti opæenite preporuke za nadoknadu vode. Sporta s normalnom kolièinom ukupne tjelesne vode nalazi se u stanju euhidrac ije. Stanje s manjom kolièinom ukupne tjelesne vode od normalnog je hipohidracija i posljedica je dehidracije. Hiperhidracija je stanje s poveæanim sadrajem tjelesne vode.

2. HIPOHIDRACIJA Hipohidracija nepovoljno utjeèe na sportske rezultate, oteava termoregulaciju i dugotrajnije aerobno vjebanje. Takoðer nepovoljno utjeèe na kognitivne funkcije i brzinu pranjenja eluca. Ovi efekti su najjaèe izraeni u toplijoj klimi. Slabija tjelesna sposobnost se oèituje pri nedostatku tekuæine u kolièini od 1.8 % tjelesne mase (TM), meðutim efekti su izraeni pri svim stupnjevima hipohidracije, proporcionalno stupnju hipohidracije. Do hipohidracije moe doæi ukoliko je znojenje vrlo intenzivno i/ili ako ima malo moguænosti za pijenje tijekom treninga ili natjecanja.

3. HIPERHIDRACIJA Do hiperhidracije najèeæe dolazi uslijed nastojanja sportaa da sprijeèe dehidraciju na naèin da neposredno prije samog natjecanja unose velike kolièine koliè ine tekuæine. Takvom se praksom povisuje sadraj ukupne tjelesne vode, poveæava se volumen plazme i postiu se bolji rezultati. Nekoliko istraivanja je pokazalo da bolji status hidracije znaèi bolje podnoenje viih temperatura, produljuje se vrijeme vjebanja pri viim temperaturama, lake se postie razina aerobnog kapaciteta. Meðutim, postoje potencijalne mane takvog jednostavnog visokog unosa tekuæine. Veæina unesene tekuæine se izluèi urinom, to moe biti smetnja ako se javi potreba za mokrenjem neposredno prije natjecanja natjeca nja ili u njegovim ranim fazama. Takoðer se pokazalo da neugoda u elucu zbog veæe kolièine vode pogorava sposobnost provoðenja umjerenih do jako intenzivnih vjebi. Iako rijetko, i to samo kod tome podlonih pojedinaca, uslijed prevelikog unosa tekuæine, moe doæi do, hiponatrijemij hiponatrijemijee ili «trovanja vodom». Metoda postizanja hiperhidracije koja se trenutno dosta ispituje ukljuèuje unos malih kolièina glicerola (1-1.2 g/kg TM) zajedno s nekom tekuæinom (25-35 mL/kg TM) nekoliko sati prije treninga. Kad se unese oralno, glicerol se brzo apsorbira i ravnomjerno rasporeðuje u tjelesnim spremitima tekuæine, prije nego se poène polagano metabolizirati preko bubrega ili jetre. Kad se unosi u kombinaciji s obilnom kolièinom tekuæine, osmotski tlak te smjese æe osigurati zadravanje zadra vanje tekuæine i ekspanziju razlièitih spremita tekuæine u organizmu. Najèeæe se na ovaj naèin postie dodatnih 600 mL u odnosu na uobièajeni unos. Utjecaj hiperhidracije postignute pomoæu glicerola na termoregulaciju i aktivnost trenutno nije poznat u potpunosti. Nedosljednost u rezultatima razlièitih raz lièitih studija je posljedica razlièite metodologije, npr. razlike postoje 115

Darija Vraneiæ, Iva Alebiæ, Zvonimir ataliæ HIDRACIJA SPORTAA

E M E T E Æ P O

u koritenom volumenu tekuæine ili uvjetima vjebanja. Neke, ali ne sve studije pokazuju da se hidracijom pomoæu glicerola postiu bolji rezultati u odnosu na hidraciju tekuæinom bez glicerola. Ukoliko buduæe studije potvrde pogodnosti hiperhidracije glicerolom, trebat æe paljivo prouèiti prateæe mehanizme ovog uèinka glicerola. Moguæe nuspojave su muènina, gastrointestinalne smetnje sme tnje i glavobolja. Takve nuspojave su uoèene u nekih, ali ne u svih ispitanika. Rizik od nepoeljnih nuspojava moe se smanjiti pa ljivijom provedbom metode, no svejedno, neki su pojedinci izloeni veæem riziku.

4. HIDRACIJA TIJEKOM TRENINGA Unos tekuæine za vrijeme treninga ovisi o nekoliko èimbenika, pored eði: dostupnost tekuæine, postojanje situacije u kojoj je moguæ unos tekuæine i optereæenost gastrointestinalnog gastrointestinalnog trakta. Nekad su preporuke za unos tekuæine tijekom treninga navodile toèno odreðen optimalan unos, npr. «pij 100-200 mL svakih 2-3 km utrke». Meðutim, preporuke poput ove su se pokazale nepouzdanim i nisu bile odgovarajuæe s obzirom na razlike koje postoje izmeðu razlièitih sportova i izmeðu razlièitih sportaa. Novije preporuke imaju puno praktièniji pristup. Sporta bi trebao odrediti vlastite gubitke znojem i unutar moguænosti svog sporta nastojati postiæi optimalan stupanj hidracije. Preporuèa se vaganje prije i nakon treninga da bi se mogao pratiti deficit tekuæine. Bilo bi dobro da se sportaima za vrijeme natjecanja ili treninga osiguraju ohlaðeni i ukusni napici koje je lako konzumirati. Sporta bi takoðer trebao prepoznati situacije u kojima moe nadoknaditi tekuæinu.

5. REHIDRACIJA NAKON TRENINGA Unatoè agresivnom unosu tekuæine tijekom vjebanja, veæina sportaa moe oèekivati da æe na kraju treninga imati umjereni deficit. Idealno, sporta bi trebao u potpunosti nadoknaditi gubitke u pauzama vjebanja, tako da svako novo vjebanje zapoèinje u stanju euhidracije. euhidra cije. Rehidracija nakon vjebanja moe mo e biti problem kad se radi o deficitu od 2-5 % tjelesne mase i kad je interval izmeðu dva nastupa manji od 6-8 h. Da bi se postigla optimalna rehidracija potrebno je svladati fizioloke izazove kao to je neadekvatan osjeæaj eði, a isto tako i praktiène potekoæe kao to je otean pristup tekuæini. Dodatni izazov za rehidraciju nakon treninga je kontinuirani gubitak tekuæine za vrijeme oporavka, uglavnom preko urina. Voda Voda popijena nakon treninga smanjuje osmolarnost plazme pla zme i koncentraciju natrija, to rezultira pojaèanom diurezom i smanjenim osjeæajem eði. Nekoliko studija je pokazalo da je nadoknada elektrolita, prvenstveno natrija, zajedno s unosom tekuæine, vana da bi se tekuæina zadrala u organizmu i ponovo uspostavila ravnotea. Èak i kada je natrij nadoknaðen, volumen od 150 % u odnosu na deficit je potreban da bi se osigurala ravnotea tekuæine u periodu od nekoliko sati nakon vjebanja. Meðutim, ako se natrij ne nadoknadi, rehidracija æe rezultirati diurezom prije nego nadoknadom tekuæine. Nadoknada natrija i tekuæine moe biti istovremena preko napitaka koji sadre elektrolite. WHO preporuèa koncentraciju natrija od 90 mmol/L za oralne otopine za rehidraciju pri lijeèenju dijarejom uzrokovane hipohidracije. Meðutim, da bi bili ukusni i zadovoljili iri krug potroaèa, potroaèa , komercijalni napici za sportae sadre sadr e 10-25 mmol/L natrija. Dodatne kolièine natrija mogu se osigurati hranom koja sadr i natrij ili dosoljavanjem jela. Diureza takoðer moe biti uzrokovana nekim komponentama komponenta ma iz napitaka koje konzumiraju sportai u stanju hipohidracije. Sporija nadoknada tekuæine se moe oèekivati ukoliko se konzumiraju veæe kolièine kave u satima nakon vjebanja. Konzumiranje alkoholnih piæa tijekom oporavka takoðer povisuje gubitke urinom.

5.1. Èimbenici koji utjeèu na iskoristivost tekuæine Dva su osnovna èimbenika koja utjeèu na brzinu kojom se unesena tekuæina iskoritava u organizmu. Znanstvena istraivanja su pokazala da se izotonièni izotonièn i napici obogaæeni sa 6  8% ugljikohidrata prazne iz eluca jednakom brzinom kao i voda. S druge strane, stra ne, volumen tekuæine u elucu moe utjecati utjeca ti na brzinu pranjenja eluca, to pokazuje i slika.

116


1. Brzina pranjen pranjenja ja eluca eluca 2. Stupanj apsorpcije kroz stijenku tankog crijeva

Na oba navedena èimbenika utjeèe sastav tekuæine koju sportai unose, te se tako ova oba èimbenika i uzimaju u obzir kod proizvodnje sportskih napitaka. Sportski napici moraju biti komponirani tako da zadovolje potrebe za nadoknadom izgubljene tekuæine, osiguraju potrebne kolièine elektrolita i ugljikohidrata, te osiguraju brzo pranjenje eluca i brzu apsorpciju.

E M E T E Æ P O

S obzirom na molalitet, napici se dijele na hipotoniène, izotoniène i hipertoniène.

mogu osigurati odgovarajuæe kolièine tekuæine, a zbog vrlo malog udjela ugljikohidrata posebno su povoljni za osobe koje moraju odravati minimalnu tjelesnu masu (balerine). Ovi napici imaju manju vrijednost osmotskog tlaka od krvi. Izotonièni napici  brzo brzo nadoknaðuju izgubljenu tekuæinu te osiguravaju dovoljne kolièine energije za rad miiæa. Ovi napici su dobar izbor za veæinu sportaa. Izotonici imaju jednak osmotski tlak kao krv. Hipertonièni napici  imaju za cilj punjenje skladita glikogena u miiæima i u principu nisu pogodni za koritenje tijekom natjecanja ili vjebanja. Hipertonièni napici imaju vii osmotski tlak od krvi. Hipotoniènii napici Hipotonièn

Usporedba karakteristika sportskih napitaka i obiène vode Sportski napitci

Voda

Sadre 6-8 % ugljikohidrata koji podiu razinu energije u miiæima.

Nema energetsku vrijednost.

Sadre idealne omjere elektrolita (natrija i kalija) koji potièu poriv za unosom tekuæine, stimuliraju apsorpciju i pomau retenciju tekuæine.

Sadri tek minimalnu razinu elektrolita, to uzrokuje

Nadomješta elektrolite.

Ne nadomješta elektrolite.

Osvjeavajuæi okusi potièu unos tekuæine.

Bezokusnost ne potièe unos tekuæine.

preuranjeno poticanje bubrega na produkciju urina, te moe doæi do gubitka, umjesto zadravanja tekuæine.

6. ZAKLJUÈAK Osnovni cilj nadoknade tekuæine tijekom vjebanja i natjecanja je osiguravanje normalne hidracije. Na osnovu dostupnih i relevantnih dokaza, American College of Sports Medicine predloio je slijedeæe preporuke o kolièini i sastavu tekuæina koje bi se trebale unositi prije, tijekom i nakon treninga ili natjecanja: 1. Preporuèa se konzumiranje konzumiranje nutricionistièki nutricionistièki izbalansirane izbalansirane prehrane i unos odgovarajuæe odgovarajuæe kolièine tekuæine tijekom perioda od 24 h prije natjecanja, posebno tijekom perioda koji ukljuèuje obroke neposredno prije natjecanja, a s ciljem ostvarenja pravilne hidracije prije vjebanja ili natjecanja 2. Preporuèa se da sporta unese 500 ml tekuæine tekuæine otprilike 2 sata prije vjebanja vjebanja ili natjecanja kako bi osigurao osigurao odgovarajuæu hidraciju kao i izbacivanje suvine tekuæine iz organizma 3. Tijek Tijekom om aktivnosti, aktivnosti, sportai bi trebali unositi tekuæinu u pravilnim pravilnim intervalima u kolièini koja je dovoljna dovoljna da zamijeni gubitak tekuæine usljed znojenja ili konzumirati maksimalno podnoljive kolièine tekuæine

117

Darija Vraneiæ, Iva Alebiæ, Zvonimir ataliæ HIDRACIJA SPORTAA

E M E T E Æ P O

4. Preporuèa se da temperatura tekuæine tekuæine bude neto nia od sobne temperature (izmeðu (izmeðu 15 i 22 °C) i u okusima koji æe sportau biti prihvatljivi. Takoðer je vano da tekuæina sportau bude dostupna i u ambalai odgovarajuæeg volumena kako bi sporta u toku aktivnosti bio to manje ometan 5. Dodatak odreðenih kolièina kolièina ugljikohidrata i/ili elektrolita elektrolita preporuèa se kod sportskih sportskih aktivnosti koje traju due due od 1 sata jer ovi dodaci neæe znatnije utjecati na iskoristivost iskor istivost vode, a mogu poboljati samu aktivnost. to se tièe sportskih aktivnosti koje traju manje od 1 sata, ne postoje signifikantni dokazi koji daju prednost razlièitim sportskim napicima nad vodom. 6. Tijekom intenzivnih intenzivnih i napornih treninga, koji traju due od 1 sata, sportaima se preporuèa unos ugljikohidrata ugljikohidrata u kolièini 30-60 g/h kako bi se omogæila oksidacija ugljikohidrata ug ljikohidrata i sprijeèio umor. Ovo se moe postiæi unosom 600-1200 ml otopine koja sadri 4 8 % ugljikohidrata, na sat. Ugljikohidra ti mogu biti eæeri (glukoza ili saharoza) ili krob (maltodekstrin) 7. Kod dugotrajnih treninga i sportskih sportskih aktivnosti uzimanje soli (0,5  0,7 g/l vode) u rehidratacijskoj otopini moe imati vie prednosti: moe poboljati okus tekuæine, osigurati zadravanje tekuæine, i moguæe sprijeèiti hiponatremiju kod sportaa koji piju prekomjerne kolièine tekuæine.

7. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5.

118

Kleiner,, S. Kleiner S. Water Water:: An An essen essential tial but over overlook looked ed nutr nutrient ient.. J Am Diet Assoc .1999; 200  206 Convertino, Conver tino, V.A., V.A., Armstro Armstrong ng L.E., Coyle, Coyle, E.F., E.F., Sawka, Sawka, M.N., Senay Senay,, L.C., Sherman, Sherman, W.M. W.M. American American College College of Sports Medicine position stand. Exercise and fluid replacement. Med Sci Sports Exerc. 1996; 28: i-vii Burke, Bur ke, L.M L.M.. Nutri Nutriti tiona onall needs needs for for exerc exercis isee in the the heat. heat. Comparative Biochemistry and Physiology Part A. 2001; 128: 735-48 Mahan LK, EscottEscott- Stump S. Krause Krausess Food, Nutriti Nutrition on & Diet Therapy Therapy.. 10.izd. 10.izd. Philadelp Philadelphia:WB hia:WB Saunders, 2000. Murray Mur ray,, R. Flu Fluid id need needss in hot hot and and cold cold env envir ironm onment ents. s. Int J Sport Nutr . 1995; 5(suppl): S62:S73


E M E T E Æ P O

OBNOVA GLIKOGENSKIH REZERVI U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREMLJENOSTI SPORTAA Ignac Kulier Nutri-form, Zagreb

1. OBNOVA GLIKOGENA IMA ERGOGENI UÈINAK! Tehniku popunjavanja glikogenskih rezervi razvili su vedski istraivaèi pod vodstvom dr Astrad Hultman prije tridesetak godina i od tada se iroko primjenjuje.Velika veæina autora koji se bave portskom medicinom, slau se da je punjenje rezervi glikogena pravo umijeæe i da meðu ergogenim sredstvima koja bitno doprinose rezultatima, ima poèasno mjesto. To je dakle tehnika koritenja raznih raz nih ugljikohidrata da bi se dobilo pogonsko gorivo u miiæima i jetri.Od trenutka kad se sjedne na bike i stisnu pedale, poèinje potronja energije; od duine staze i brzine kojom se vozi (uspon neæemo raèunati) ovisi kako æe biti rasporeðen taj utroak. Èim se potroe reserve ( miiæi 400 grama, jetra 80 grama i krvna plazma 30 grama) naglo nastupa umor.Taj iznenadni umor rezultat je potpunog ispranjenja svih zaliha glikogena u miiæima. Niti jedan konzumirani energent se ne moe u trenu pretvoriti u energiju miiæa pa je uzaludno piti napitke i konzumirati ploèice! On preventivnim m djelovanjem tj. obnovom rezervi glikogena u miiæima se moe umanjiti ili odgoditi jedino preventivni prije utrke! Pojam - (carboloading) podrazumjeva punjenje rezervi glikogena 3-4 dana prije utrke prema propisanom reimu korak po korak do cilja tj. jesti tjesteninu i piti energetike kako bi unos ugljikohidrata iznosio vie od 0,5 kg dnevno. Premda je sama tehnika tehnika jednostavna, vani su detalji protokola, a postoje i razna sredstva za ubrzavanje procesa (multi-nutrient recovery drinks). Ako se moe uopæe govoriti o tajni, onda se u ovim akceleratorima procesa oporavka glikogena u miiæima zaista i krije tajna. Kanadski istraivaèi su definitivno utvrdili da napitak za oporavak na bazi kombinacije proteina i ugljikohidrata ugljikohidrata ima bolje rezultate od samih ugljikohidrata. Britanski istraivaèi sa Nottingham University su zakljuèili da se kao glikogenski akcelerator u napicima treba koristiti kreatin, koji po njima poluèuje 2 puta bolje rezultate od napitaka sa samim ugljikohidratima!Treba razluèiti dvije moguænosti za oporavak glikogena; prirodnu prir odnu ugljikohidratnu hranu (pageti, peèeni krumpir, banane) ili posebno pripremljene napitke (akceleratore) na temelju kombinacije ugljikohidrata, masti i proteina. Takvi napici (multi-nutrient recovery drinks) sadre i do 10% masne emulzije to je u funkciji balansiranja luèenja inzulina. Buduæi da je bila vrlo prisutna predrasuda o drugaèijem utjecaju visoko glikemiène i nisko glikemiène hrane na punjenje glikogenskih rezervi, australski istraivaèi su ispitali situaciju kod est biciklista koji su vrtili pedale na izdrljivos izdrljivost.t. U dobro kontroliranoj studiji studiji nije se mogla utvrditi nikakva razlika. Pranjenje rezervi glikogena (depletion) se postie za 2-3 sata kontinuiranog treninga kod optereæenja 60-80% VO2max. Ako se intenzitet popne na 90-130 % VO2max, pranjenje je potpuno za svega 15-20 minuta. Za oporavak glikogenskih rezervi u miiæima (uz strogi reim prehrane) potrebno je dvadesetak sati! Iz toga proizlazi pravilo da za vrijeme treninga treba davati tekuæinu za oporavak sa 7-8% ugljikohidrata, ali zato odmah nakon treninga koncentraciju ugljikohidrata treba osjetno poveæati. Kod disciplina u kojima se stalno izmjenjuju sprintevi i usporavanja (nogomet, hokej, koarka) poeljno je za vrijeme svakog prekida uzimati otopine za oporavak, jer æe to vrijediti osobito na kraju igre. Ako se igraèima umjesto toga da samo voda, na kraju igre æe biti totalno iscrpljeni. Najednostavnija otopina za oporavak sastoji se od ukupno 7% ugljikohidrata od èega 5% otpada na glukozne polimere (polikoza) a 2% na fruktozu. Ta se otopina napuni u bidone radi lake manipulacije. Moe se naèiniti èak i u domaæoj radinosti. Pokusi su definitivno pokazali da se davanjem ugljikohidratnih ugljikohid ratnih otopina u dozi 1 gram / minutu za vrijeme treninga ili igre, izdrljivost moe poveæati za èitav sat! Isti takvi pokusi potvrdili su rezultate u uvjetima velike vruæine. Èini se da tada tekuæine za oporavak stvarno imaju ergogeni uèinak! Pogotovo kada se u njih doda 8 grama glutamina. 119

Ignac Kulier

OBNOVA GLIKOGENSKIH REZERVI U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREMLJENOSTI PRIPREMLJENO STI SPORTAA

E M E T E Æ P O

U situaciji kada je potrebno maksimalno punjenje u kratkom vremenu i kada je energetski depo neophodan za prolongirano vrijeme natjecanja ili treniranja, prelazi se na reim re im 7-10 grama ugljikohidrata na kg tjelesne mase. To se postie prealtavanjem distribucije kalorija na 70% od ugljikohidrata odnosno 500 g èistih ugljikohidrata ugljikohi drata dnevno. Kod body buildera ili dizaèa utega ukupna kolièina ugljikohidrata ugljikohidrata moe se poveæati na 800 - 1000 grama dnevno. Naravno, da toliku kolièinu ugljikohidrata treba pratiti i odgovarajuæe poveæanje vitamina B-kompleksa.

2. NOVA TEHNIKA OBNOVE GLIKOGENA (Force feeding) Klasièna metoda obnove glikogenskih rezervi reze rvi brojnim je pokusima i dragocjenim iskustvom mnogih autora usavrena (Force feeding) i svodi se na slijedeæe: Toèno 6 dana prije natjecanja potreban je tzv. ok trening intenziteta 70-75% aerobnog kapaciteta u trajanju od 90 minuta. Toga dana i slijedeæa 2 dana koristi se hrana s 50% kalorija od ugljikohidrata. Poèevi od drugog dana, duina trajanja treninga se smanjuje na 40 minuta. Slijedeæa 2 dana prelazi pr elazi se na hranu sa 70% kalorija od ugljikohidrata a duina trajanja treninga se smanjuje na svega 20 minuta. Zadnji dan se odmara uz hranu sa 70% kalorija od ugljikohidrata. Naime, studirajuæi enzim glikogen sinteazu koji transformira glukozu u glikogen, dolo se do mnogo zanimljivih podataka, pa je shodno tome podeen i novi protokol. No valja napomenuti da nova tehnika neæe poboljati sposobnosti sportaa tijekom prvog sata natjecanja, ali hoæe sasvim sigurno kasnije kada je najpotrebnije. Zato se preporuèuje kod disciplina izdrljivosti (tenis, nogomet).Biciklisti utrke Tour Tour de France koja se smatra jednom od najteih na svijetu, uzimaju 5-6 sati prije utrke 10-12 g/kg tjelesne mase kombiniranih ugljikohidrata, s tim to se energentima napune bidoni na biciklima radi koritenja za vrijeme prve dionice utrke koja je u pravilu preko 150 km. Kod standardnog treninga na kratkim stazama za punjenje uzimaju 5-7 g/kg tjelesne mase kombiniranih ugljikohidrata. ugljikohidra ta. A kada treniraju samo 1 sat dnevno troe 1-4 g/ kg tjelesne mase kombiniranih ugljikohidrata ugljikohidrata dnevno. Natjecanje kod iznimno visokih temperatura, zahtjeva dodatak tekuæe energetike tempom 30-60 g/sat.Forsirano ispranjavanje glikogenskih rezervi (depletion), prije procedure popunjavanja, koje mnogi smatraju zastarjelom tehnikom, jo uvijek se koristi od strane stra ne pojedinih (staromodnih) portaa pa se postavlja pitanje njene svrsishodnosti. Tako je primjerice australijski maratonac Steve Moneghetti opisao sve tjelesne i psihièke muke koje prate takav postupak spominjuæi kod toga izraze konfuzija, nita nije normalno, koma itd. Nedostatak ugljikohi ugljikohidratnog dratnog goriva podjednako pogaða miiæe i mozak; tijelo se prilagoðava i poèinje troiti masti kao izvor energije, ali ako to stanje traje i dalje moe se pojaviti produkcija ketona (ketonemija). Neki smatraju da takav postupak produbljuje glikogenske rezerve, ali jo uvijek za to nema dovoljno dokaza. Treba reæi da u nekim portskim disciplinama gdje se natjecanja natjec anja odvijaju ubrzanim ritmom (tenis) naprosto nema vremena za takve procedure! Kada govorimo o energiji uvijek se sve svodi na reèenicu ugljikohidrati su gorivo za miiæe ali potpuno se zanemaruje èinjenica da su ugljikohidrati pogonsko gorivo i za mozak. Prema tome, mentalna spremnost (koncentracija, sigurnost) ovisi o stanju glikogenskih rezervi. Mala Mala oscilacija u razini glukoze glukoze u krvi i mali poremeæaj u opskrbi ima za posljedicu posljedicu deficit mentalne snage. Taj problem poznaju ahisti, ali i svi drugi vrhunski portai velike koncentracije (primjerice tenisaèi). Na sveuèilitu u Aubumu SAD (Aubum University) istraivaèi su stavili 7 biciklistica na 3 vrste ugljikohidratne prehrane; onu s 13% zatim 54% i na koncu 72% udjela u ukupnoj kalorijskoj distribuciji. to se dogodilo? Testiranje s treningom je trajalo tjedan dana s tim da su mjereni razlièiti parametri. No neto je odmah uoèeno; biciklistice s najmanjim uèeæem ugljikohidrata, veæ sutradan su pale od umora, bile su napete, depresivne i loe raspoloene! Jasno, s najveæim udjelom ugljikohidrata bilo je najmanje problema. Istraivaèi su u svom izvjeæu istakli upravo znaèajne promjene raspoloenja. Zakljuèak: ugljikohidrati su pored ostalog i regulator raspoloenja (mood elevator) to je za vrhunske portae izuzetno vano!

3. UTJECAJ TRENINGA NA OBNOVU GLIKOGENA Trening je vrlo znaèajan èimbenik u podeavanju vrste i velièine potronje energije tj. intenzitet treninga odreðuje vrstu energije za miiænu aktivnost! Za aktivnosti aktivnosti visokog intenziteta (preko 70% aerobne aktivnosti) ili 70% VO2max-a ugljikohidrati slue kao energenti dok za vrijeme odmora ili aktivnosti niskog intenziteta (50% VO2max) masti slue u te svrhe. Kod aktivnosti srednjeg intenziteta, utroak goriva od ugljikohidrata i masti je podjednak. Ako pak trening srednjeg intenziteta prelazi u visoki intenzitet (65-75% VO2max) preteno se 120


troe ugljikohidrati, a ako se takva aktivnost nastavi, ugljikohidrati postaju ekskluzivno gorivo. Prema tome mogli bismo reæi slijedeæe; ugljikohidrati su visoko oktansko gorivo  super a masti su obièni benzin ili moda jo jednostavnije brzo i sporo gorivo.. «Brzogoreæi energent» - razgradnja glukoze u procesu anaerobne glikolize, ima brzu produkciju ATP-a i jedini je proizvoðaè ATP-a ATP-a na anaerobni naèin , osigurava vie kalorija na litru utroenog kisika (5,01kcal/l) i koriste ga tzv brza miiæna vlakna ATP-a, to je jedini proizvoðaè ATPATP«Sporo goreæi energent», oksidativna fosforilizcija ima sporu produkciju ATP-a, a na aerobni naèin, daje manje kalorija kalor ija na litru utroenog kisika (4,65 kcal/l) i koriste ga tzv spo ra miiæna vlakna. Ako sada pogledamo u kom trenutku nastaju promjene vrste goriva u odnosu na intenzitet treninga, dobivamo slijedeæu sliku; kod samog starta troe se naravno glikogenske rezerve. Kad intenzitet treninga naraste na 65% VO2max naglo rastu miiæni trigliceridi pa je oksidacija masti tada najjaèa. Zatim raste razina glukoze u krvi i potom slijedi poveæana potronja ugljikohidrata koja je najjaèa kod 85% VO2max. Kod 65% VO2max polovica goriva potjeèe od masti premda uèeæe energije masti u ukupnoj potronji polako opada. Masne kiseline i masnoæe iz miiæa su dakle znaèajan izvor energije za discipline izdrljivosti, pa je forsirano skidanje masnoæe (redukcija masnog tkiva) zapravo smanjivanje energetskih potencijala. Upravo to moe biti limitirajuæi èimbenik kapaciteta izdrljivosti za neke portae! Glikogenske rezerve u miiæima æe se isprazniti bre za vrijeme ponavljajuæih treninga visokog intenziteta, to znaèi da æe se umoriti brza miiæna vlakna koja su ovisna o glikolitièkom metabolizmu. metabolizmu. U takvom sluèaju do umora moe doæi za svega 30 minuta. I tu imamo zanimljivosti kod nekih portskih igara kao to je primjerice pri mjerice hokej na ledu koji ima 2 poluvremena po 20 minuta. Ukupno vrijeme provedeno na ledu nije veæe od 25-30 minuta jer se igraèi stalno mijenjaju. Ali i to je dovoljno upravo zbog spomenutih razloga. Oni doguraju upravo upravo do kraja svojih rezervi. Hokej na ledu je tipièna aktivnost visokog visokog ponavljajuæeg intenziteta.Premda mnogi uopæe nemaju predstavu pre dstavu o tome ima li razlike u potronji energije kada je rijeè o vrhunskom portau ili portaici porta ici jer sva su mjerenja uglavnom naèinjena na mukarcima, mukarc ima, razlike ipak postoje, a ima i iznenaðujuæih èinjenica. èinjenica. Mukarci imaju prednost na kratkim prugama, a ene na dugim. ene bolje koriste masti a mukarci su veæi korisnici ugljikohidrata. enama treba manje energije nego mukarcima, zbog èega su veæi tedie. Literatura o tome nije bogata ali i ono malo èlanaka to se moe naæi dosta govori za sebe. portaice konzumiraju umjereno ugljikohidratnu hranu dok portai troe visoko ugljikohidratnu hranu. Naravno, ene imaju veæe zalihe masti od mukaraca i znalaèki ih koriste! Uzmimo primjerice, skijaice i skijae  trkaèe na duge staze. I jedni i drugi su mravi, rekli bismo sami miiæi, ali ipak kada se precizno pogledaju olimpijci trenirani za cross cr oss country, mukarci imaju tjelesnu masnoæu ispod 7% dok ene imaju ispod 13%.Ove podatke osobno je spomenuo iskusni iskusni sportski djelatnik dr Luke Bodensteiner, koji je problem istraivao . Mehanizam ove pojaèane oksidacije masti u ena, to im daje stanovitu prednost na dugim prugama, do danas nije objanjen. Postoje samo nagaðanja, a jedno je da su u pitanju hormoni meðu kojima estrogen ima glavnu ulogu.

E M E T E Æ P O

4. ENE SU U PREDNOSTI NA VELIKIM DISTANCAMA (55-100 milja)? Ako su potpuno identièno trenirani i hranjeni, mukarci i ene æe trèati potpuno razlièito; trkaèi æe biti bri na kraæoj distanci od 6 milja, pa i do 13 milja (pola maratona) dok æe ene preuzeti tafetnu palicu na dugim prugama iznad toga (50 milja). Premda mnogim mukarcima uobraenim u muku superiornost to teko pada, priroda se èudno poigrala i enama dala veæu izdrljivost! To To meðutim, nije samo sluèaj kod trèanja; kod plivanja, skijanja i klizanja imamo sliènu pojavu tj. to utrka dulje traje ene su superiornije. Evo primjera; u mjeovitoj utrci na duge staze (140 milja za 24 sata) ene dre svjetski rekord a mukaraca nema ni blizu. Zato? Premda ima vie èimbenika, iskoritenje masnih naslaga kao energenta je presudno. Ima onih koji misle da ene pri kraju utrke (zadnja treæina) trèe kod vieg VO2max. Ovome bi se moglo dodati da ene bolje podnose bol u elucu (grèeve). Svaka usporedba utroka energije ener gije kod pojedinih portskih disciplina je prilièno nezahvalna jer postoje dosta velike razlike. Te su razlike specijalno evidentne kod nekih portova izdrljivosti koje navodimo u slijedeæoj tablici. 121

Ignac Kulier

OBNOVA GLIKOGENSKIH REZERVI U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREMLJENOSTI PRIPREMLJENO STI SPORTAA

E M E T E Æ P O

Disciplina

Tjelesna teina (kg)

kl iza èica s ki j a i ca cr o s s co u n t r y ski ja cross country hokejaica na ledu hokeja na ledu

Dnevna potrebna energija za mirovanje (kcal)

48 64 75 68 90

Ukupan dnevni utroak energije (kcal)

1200 1440 1825 1500 2055

2200 4400 6000 3500 5000

Utroak energije za mirovanje (Resting energy expenditure) izraèunat je na bazi jednadbe Svjetske zdravstvene organizacije WHO iz 1985 godine i to na slijedeæi naèin Dob u god. 10-17 18-29 30-60

portai 17,5 x BW + 651 15,3 x BW + 679 11,6 x BW + 879

portaice 12,2 x BW + 746 14,7 x BW + 496 8,7 x BW + 829

BW = tjelesna masa

Da biste zadovoljili energetske potrebe organizma kada primjerice znate da æe trening trajati 90 minuta, posluiti æete se slijedeæim generalnim vodièem: - mu mukarc karcii 50 kcal/k kcal/kgg tjelesne tjelesne mase mase dnevn dnevnoo - ene 45 kcal/ kcal/kg kg tjel tjelesne esne mase dnev dnevno no Pretvoreno u svakodnevnu praksu za portae teine 80 kg to bi znaèilo minimalno 4000 kcal/dnevno, a za portaice teine 65 kg to bi znaèilo 2925 kcal/dnevno.. Iz svega proizlazi da imamo visoko energetski pozicionirane portske discipline (hokejai na ledu i maratonci) s jedne i nisko energetski pozicionirane portske discipline (klizaèi, trakaèi na kratke pruge). porta mora shvatiti gdje se nalazi, u koju skupinu spada i kako moe podmiriti svoje energetske potrebe. Biciklisti na treningu ili natjecanju stalno se moraju hraniti iz bidona, dok trkaèi na 100 m ili klizaèi ne moraju. Razlika u energetskoj potronji meðu njima moe biti 2000-3000 kcal. Klizaèica u umjetnièkom klizanju ne troi dnevno vie od 2000 kcal a maratonac èak do 8000 kcal. Prema tome, vrhunski porta prije jela treba upitati sebe  to mi sve ova hrana donosi?

5. LITERETURA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.. 10

122

Measuring movement speeds and distances distances covered during match play play.. Science Science and Football. 329 333. 333. Ohashi, Ohashi, J; Togari, J Isokawa, M; y Suzuki, S (1988) (19 88) Anderson,, Owen. 1994.Nut Anderson 1994.Nutrition rition:: Soccerht Soccerhttp://w tp://www ww.pponli .pponline.co.uk ne.co.uk/encyc/0 /encyc/0343.htm 343.htm Recovery After Games - By By Dr Dr Don Don Kirkendall http://w http://www ww.southern .southernsoccerscene soccerscene.com/sport .com/sportsmedicine smedicine.htm .htm Carbohydrate, Carbohy drate, Fluid, and and Electrolyte Electrolyte Requir Requirements ements of of the Soccer Soccer Player: Player: A Review Review,, International International Journal of Sport Nutrition, vol. 4 Dudley,, G.A., Dudley G.A., and Ter Terjung, jung, R.L. R.L. (1985). (1985). Influence Influence of acidosis on AMP deaminase activity in contracting contracting fastfasttwitch muscle. American Journal of Physiology. 248:C43-50. Fitts, R.H. (1996). Muscle fatigue: the cellular cellular aspects. American Journal of Sports Medicine. 24(6):S9-1 24(6):S9-13. 3. Sahlin, Sahl in, K.; K.; Tonkon Tonkonogi, ogi, M.; M.; and Sonderlu Sonderlund, nd, K. (1998) (1998).. Energy Energy supply supply and muscle muscle fati fatigue gue in humans. humans. Acta Acta Physiologica Scandinavica. 162:261-266. Stephenson, D.G.; Lamb, G.D.; G.D.; and Stephenson, Stephenson, G.M.M. (1998). Events of the excitatio excitation-contract n-contraction-relax ion-relaxation ation (E-C-R) cycle in fast- and slow-twitch mammalian muscle fibers relevant to muscle fatigue. Acta Physiolo gica Scandinavica. 162:229-245. Moore, Moor e, R.J., R.J., and Friedl, Friedl, K.E. (1992) (1992) Physiol Physiology ogy of nutritio nutritional nal suppleme supplements: nts: chromi chromium um picolinat picolinatee and vanadyl vanadyl sulfate. NSCA Journal. 14(3):47-51. 14(3):47-51. Armsey,, T.D. Armsey T.D. Jr., Jr., and Green, Green, G.A. G.A. (1997). Nutriti Nutritional onal supplements: supplements: science science vs. hype. The Physician Physician and and Sportsmedicine. 25(6):76-92. IM


PRIMJENA POVRINSKE ELEKTROMIOGRAFIJE PRI PROCJENI UMORA MIIÆA TIJEKOM CIKLIÈKIH DINAMIÈKIH KONTRAKCIJA

E M E T E Æ P O

Mario Cifrek1, Vladimir Medved2, Stanko Tonkoviæ1 1

Fakultet elektrotehnike i raèunarstva Sveuèilita u Zagrebu 2 Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu

1. UVOD Umor miiæa uzrokovan je velikim brojem razlièitih fiziolokih mehanizama, a posljedica mu je znaèajno smanjenje moguænosti izvravanja odreðenog rada. Za odreðivanje miiænog umora èesto se koristi upravo to makroskopsko opaanje. Pri tome pokazatelji umora mogu biti ili vremenski interval unutar kojeg je ispitanik mogao obavljati rad zadanog intenziteta, ili smanjenje intenziteta obavljanja rada unutar zadanog vremenskog intervala. Pri takvom mjerenju od ispitanika se trai ili odravanje odreðene razine statièke (izometrijske) kontrakcije, ili izvoðenje vjebe na ergometru odnosno na izokinetièkom dinamometru. Rezultati dobiveni ovim metodama neposredno ovise i o motivaciji motivac iji ispitanika te ne daju uvid u miiæni umor kao kontinuirani proces biokemijskih i fiziolokih promjena promje na tijekom izvoðenja zadanog motorièkog motorièko g zadatka. Takoðer, tom metodom se ne moe utvrditi umor pojedinih miiæa iz grupe agonista koji sudjeluju u radu. Miiæni umor moe se utvrditi odreðivanjem koncentracije laktata u miiæu u uzorcima tkiva uzetim u odreðenim vremenskim intervalima tijekom izvoðenja zadane radnje (Horita i Ishiko, 1987). Zbog samog naèina uzimanja uzoraka (biopsija) i naèina odreðivanja koncentracije laktata, ne postoji moguænost kontinuiranog praæenja stanja umora u stvarnom vremenu. Kontinuirano praæenje lokalnog umora miiæa tijekom obavljanja odreðenog rada moguæe je mjerenjem mioelektrièke aktivnosti pojedinih miiæa metodom povrinske elektromiografije jer se biokemijske i fizioloke promjene u miiæima tijekom umaranja odraavaju i na svojstva mioelektrièkih signala snimljenih na povrini koe iznad miiæa. Jedan od glavnih utjecajnih èimbenika na svojstva povrinskog mioelektrièkog signala tijekom umaranja je smanjenje brzine provodljivosti miiænog vlakna. Ta pojava uzrokuje pomak spektra snage povrinskog mioelektrièkog signala prema niim frekvencijama te porast amplitude kao uèinak drugog reda (Lindström, 1973). Promjene spektra snage tijekom umaranja mogu se pratiti analizom karakteristi karakteristiènih ènih frekvencija, uz pretpostavku da pri tome ne dolazi do znaèajnih promjena oblika spektra. Kao najpodesniji pokazatelj pomaka spektra snage mioelektrièkog signala pokazala se je frekvencija medijana - frekvencija koja dijeli povrinu ispod krivulje gustoæe spektra snage na dva jednaka dijela (Stulen i De Luca, 1981). Unatoè ogranièenju primjenjivosti metode povrinske elektromiografije elektromiografije na miiæe koji se nalaze neposredno ispod koe i problema presluavanja presluavanja mioelektrièkih signala susjednih miiæa, metoda se zahvaljujuæi svojim prednostima sve èeæe koristi za odreðivanje lokalnog umora miiæa. Metoda nije invazivna, primjenjiva je in situ, situ , omoguæava praæenje umaranja u stvarnom vremenu tijekom izvoðenja rada i praæenje umaranja pojedinih miiæa koji sudjeluju u radu. Mnogobrojni autori razvijali su metode odreðivanja miiænog umora na temelju promjene svojstva povrinskih mioelektrièkih signala izmjerenih u uvjetima voljne statièke kontrakcije (De Luca, 1984, pregledni èlanak sa 148 citiranih radova), ili kontrakcije izazvane elektrostimulacijom (Merletti i Lo Conte, 1995). Buduæi da je veliki broj miiænih aktivnosti u svakodnevnom ivotu, sportu i rehabilitaciji dinamièki, u posljednje se vrijeme intenzivno istrauju moguænosti praæenja umora miiæa tijekom dinamièkih kontrakcija (Bonato i sur, 1996, Bonato, 2001).U radu je prikazana vlastita metoda mjerenja i analize povrinskih mioelektrièkih mioelektrièkih signala radi procjene umora èetveroglavo èetveroglavog g miiæa natkoljenice (m. ( m. quadriceps femoris) femoris ) tijekom voljnih ciklièkih dinamièkih kontrakcija na trenanoj spravi za ekstenziju potkoljenice. 123

Mario Cifrek, Vladimir Medved, Stanko Tonkoviæ

PRIMJENA POVRINSKE ELEKTROMIOGRAFIJE PRI PROCJENI UMORA MIIÆA TIJEKOM CIKLIÈKIH ...

E M E T E Æ P O

2. PROTOKOL MJERENJA I ISPITANICI Mjerenje je provedeno tijekom vjebe na trenanoj spravi za ekstenziju ekstenz iju potkoljenice (slika 1). Uz mioelektrièke signale praæeni su kut poluge trenane sprave (b) i frekvencija srèanog ritma (HR). Praæena je mioelektrièka aktivnost triju miiæa lijeve natkoljenice (slika 2): m. rectus femoris (RF), m. vastus lateralis (VL) i m. vastus medialis (VM). Prije postavljanja elektromiografskih elektroda, odreðen je poloaj motorièkih toèaka na pojedinim miiæima pomoæu elektrostimulatora. Povrinske elektrode (blue sensor, type SE-00-S, Medicotest A/S) postavljene su s meðusobnim razmakom od 30 mm na kou iznad mjerenog miiæa u smjeru uzdu miiænih vlakana. Pri tome su izbjegavane motorièke toèke i mjesta na kojima se miiæ spaja s tetivama (Roy i sur. 1986). Razmak izmeðu parova elektroda postavljenih na svaki miiæ dovoljno je velik da moemo pretpostaviti da je presluavanje signala sa susjednih miiæa zanemarivo (Winter i sur., 1994). Koriten je prijenosni elektromiograf ME3000P (Mega Electronics Ltd.) sljedeæih karakteristika: ulazna impedancija 10 GW, GW, CMRR > 130 dB kod 50 Hz, frekvencijski pojas od 20 Hz do 480 Hz, pojaèanje 393, 12 bitna rezolucija A/D pretvorbe, frekvencija uzorkovanja 1 kHz. Elektromiograf je tijekom mjerenja bio spojen na osobno raèunalo posredstvom optièkog kabela. Kao kinematièki pokazatelj pokreta praæen je kut poluge trenane sprave (b) koju ispitanik pomièe tijekom vjebe. Ureðaj za praæenje kuta (elektronièki goniometar) izveden je tako da se moe izravno spojiti na jedan kanal elektromiografa. Raspon kuta poluge trenane sprave tijekom vjebe iznosio je od 110° (fleksija) do 180° (ekstenzija). Frekve ncija srèanog ritma (HR) mjerena mjer ena je kao jedan od pokazatelja umora ispitanika tijekom vjebe. Koriten je telemetrijski sustav za praæenje frekvencije srèanog ritma Polar Vantage NV. Biljeen je prosjeèni puls ispitanika za svakih pet sekundi.

Slika 1. Vjeba na trenanoj spravi za ekstenziju ekstenzij u potkoljenice

Slika 2. Postavljanje EMG elektroda

U mjerenju je sudjelovalo ukupno deset ispitanika, est studenata i èetiri studentice èetvrte godine Kineziolokog fakulteta, smjera Osnovne kinezioloke transformacije. Njihovi osnovni podaci prikazani su u tablici 1. Jedna je ispitanica (F4) navela prethodnu ozljedu ligamenata koljena lijeve noge, dok ostali nisu naveli ozljedu ili bolest koja bi mogla utjecati na rezultate mjerenja. Nakon istovremenog pokretanja elektromiografa i sustava za mjerenje pulsa, ispitanik je morao lijevom nogom podiæi maksimalni teret kod kojeg je jo mogao postiæi zadanu ekstenziju potkoljenice, zadrati nogu u tom poloaju nekoliko sekundi i nakon toga vratiti nogu u poèetni poloaj.

124


Tablica 1. Podaci o ispitanicima (DS = dominantna strana) Ispitanik

Spol

Starost

Visina, cm

Masa, kg

DS

M1 M2 M3 M4 M5 M6 F1 F2 F3 F4

M M M M M M    

22g, 11mj 26g, 3 mj 22g, 10mj 25g, 7mj 22g, 9mj 23g, 8mj 21g, 7mj 22g, 2mj 23g, 3mj 23g, 6mj

180 183 181 188 182 177 164 170 167 171

80 94 77 89 84 71 57 60 59 63

D D L D D D D D D D

Optereæenje G, kg, max/vjeba 50.0/25.0 70.0/35.0 47.5/22.5 47.5/22 .5 57.5/25.0 50.0/25.0 45.0/22.5 32.5/15.0 25.0/15.0 35.0/17.5 35.0/17.5

E M E T E Æ P O

Uslijed tog napora ispitaniku se povisio puls pa je nakon toga neko vrijeme mirovao mirov ao dok se puls nije spustio blizu vrijednosti u mirovanju. Za to vrijeme je na spravi postavljeno optereæenje priblino jednako polovici maksimalnog. Nakon toga, ispitanik je u vlastitom ritmu izvodio vjebu ekstenzije potkoljenice u punoj dinamici pokreta (ogranièenoj na trenanoj spravi), to se je kontroliralo zvuènim signalom (klik) u krajnjim poloajima. Od ispitanika se trailo da vjebu izvodi do granica izdrljivosti, a vjeba se prekidala u trenutku kada ispitanik vie nije uspio postiæi zadanu ekstenziju potkoljenice (izostanak klika u krajnjem poloaju ekstenzije) .

3. ANALIZA SIGNALA Postupak analize mioelektrièkih signala u cilju odreðivanja umora miiæa prikazan je na slici 3 (Cifrek, 1997, Cifrek i sur. 2000). Koritena je metoda vremensko-frekvencijske vremensko-frekvenc ijske analize koja se temelji na procjeni spektra snage mioelektrièkog signala Fourierovom transformacijom  spektrogram (Hlawatsch, 1991). Simetriènim vremenskim otvorom w[n] irine L irine L uzoraka izdvoji se odsjeèak signala i izraèuna modificirani periodogram (procjena spektra snage), a iz njega frekvencija medijana. me dijana. Nakon toga se vremenski otvor pomakne za korak R i ponavlja se postupak do kraja analiziranog signala. Rezultat je promjena frekvencije medijana prikazana na slici 3 f). Izglaðivanje krivulje promjene frekvencije medijana u cilju smanjenja rasipanja rezultata koje je posljedica stohastièke prirode mioelektrièkih signala provodi se metodom pomiènog usrednjavanja, uz broj uzoraka prilagoðen srednjoj periodi izvoðenja vjebe. Perioda vjebe moe se izraèunati na temelju signala promjene kuta poluge trenane sprave. U slijedeæem koraku raèunaju se lokalni maksimumi frekvencije medijana unutar pojedine kontrakcije. Ovaj izbor temelji se na pretpostavci da maksimum frekvencije medijana unutar svake kontrakcije odgovara aktivnosti najveæeg broja motorièkih jedinica. Granice kontrakcija mogu se odrediti iz podatka o promjeni kuta poluge trenane sprave, kao to je prikazano na slici 3 h). Kroz toèke lokalnih maksimuma frekvencije medijana raèuna se regresijski pravac metodom najmanjih kvadrata. Konaèni rezultat prikazan je na slici 3 i). Iz regresijskog pravca mogu se odrediti frekvencija medijana spektra snage na poèetku vjebe ( f 0), frekvencija medijana spektra snage na kraju vjebe ( f z) i koeficijent smjera pravca (k (k ) koji daje informaciju o brzini promjene frekvencije medijana tijekom vjebe Kao pokazatelj umora miiæa tijekom vjebe (indeks umora) mogu se koristiti koeficijent smjera pravca k k ii postotno smanje frekvencije medijana.

4. REZULTATI I RASPRAVA Iz podataka o kutu poluge trenane sprave izraèunati su broj kontrakcija, trajanje vjebe i srednja perioda izvoðenja pokreta (tablica 2). Dobiveni rezultati pokazuju razlike u izvoðenju vjebe izmeðu pojedinih ispitanika, ispitanika, to je izravna posljedica odluke da se ispitanicima dozvoli izvoðenje vjebe u vlastitom ritmu. Takoðer Takoðer,, odabrani kriterij postavljanja optereæenja tijekom vjebe na polovicu maksimalnog, nije rezultirao jednakim brojem kontrakcija do iscrpljenja kod svih ispitanika.

125



E M E T E Æ P O

126

Slika 3. Shematski prikaz postupka analize mioelektrièkih signala snimljenih snimljeni h tijekom vjebe. Opis se nalazi u tekstu.


Tablica 2. Rezultati analize za sve ispitanike (TV = trajanje vjebe , BK = broj kontrakcija, T sr = srednja perioda vjebanja, RF = m. rectus femoris , VL = m. vastus lateralis , VM = m. vastus medialis , DHR = postotno poveæanje frekvencije srèanog ritma) Br.

TV, s

BK

M1 M2 M3 M4 M5 M6 F1 F2 F3 F4

76.9 62.1 117.1 78.5 137.7 85.4 93.7 73.4 71.7 87.6

32 18 35 34 41 24 18 21 18 20

T sr sr , s

2.394 3.541 3.378 2.323 3.395 3.608 5.325 3.558 4.083 4.478

RF fo, Hz

94.4 106.9 91.8 101.2 106.5 \ 74.1 80.6 99.6 88.6

VL

k, Hz/min

-27.3 -23.2 -8.4 -13.7 -16.0 \ -9.0 -8.8 -17.0 -11.6

VM

fo, Hz

k, Hz/min

fo, Hz

k, Hz/min

86.4 72.7 86.5 79.3 76.3 75.3 63.1 75.2 78.7 85.8

-23.1 -16.5 -11.1 -11.8 -10.8 -11.8 -4.9 -8.8 -16.8 -16.2

71.9 68.0 78.5 65.6 68.9 65.8 61.4 72.9 76.3 71.7

-12.9 -16.9 -5.7 -12.0 -8.9 -6.6 -3.7 -6.6 -9.8 -4.1

∆

HR ,%

E M E T E Æ P O

60 102 89 80 114 86 62 21 64 55

Za svakog ispitanika izraèunati su poèetna frekvencija medijana ( f ( f 0) i koeficijent smjera pravca (k (k ) za svaki miiæ, te postotno poveæanje frekvencije srèanog ritma. Najveæa poèetna frekvencija medijana ( f ( f 0) kod svih ispitanika zabiljeena je na miiæu RF, zatim slijedi VL i na kraju VM. Takoðer je primijeæena veæa razlika izmeðu vrijednost vrijednostii f 0 miiæa RF i vrijednost vrijednostii f 0 oba vastusa kod ispitanika u odnosu na ispitanice. Indeks umora k ima k ima najveæi iznos za miiæ RF, zatim za VL i najmanji za VM kod svih ispitanika osim kod ispitanika M3 i ispitanica F2 i F4. Jedan od razloga dobivanja ovakvih rezultata je u èinjenici da meðu navedenim miiæima postoji razlika u dominantnom tipu miiænih vlakana. Kupa i sur (1995) na temelju mjerenja in vitro navode da miiæi s veæim postotkom vlakana tipa II imaju viu poèetnu frekvenciju medijana te da njezin iznos bre pada uslijed umora. Ti rezultati su u skladu s èinjenicom da miiæ RF, zbog svoje funkcije, ima veæu brzinu provoðenja akcijskog potencijala od VL i VM (Gerdle i sur. 1991). Kupa i sur. (1995) takoðer navode da je povrina presjeka miiænog vlakna u linearnoj vezi s f 0. Salmons i Henrikson (1981) razmatraju moguæi utjecaj treninga izdrljivosti na poveæanje promjera miiænih vlakana, a time i posredno na brzinu provodljivosti akcijskog potencijala. Prema tome, promjena parametara spektra mioelektrièkog signala tijekom trenanog procesa mogla bi biti u vezi sa stupnjem utreniranosti. utrenira nosti. Poznato je da nakon ozljede VM najbre atrofira i da njegova rehabilitacija traje dulje nego za VL (Signorile i sur., 1995). Pregledom rezultata moemo uoèiti da je kod ispitanice F4 (slika 4), koja je jedina od svih ispitanika navela prethodnu ozljedu koljena, brzina smanjenja frekvencije medijana miiæa VM (-4.1 Hz/min) bitno manja u odnosu na RF (-11.6 Hz/min) i VL (-16.2 Hz/min), na temelju èega moemo pretpostaviti da se on manje umara. Sasvim drugaèija situacija je kod ispitanika M2 (slika 5). Dakle, primjenom opisane metoda moemo procijeniti umara li se miiæ aktivno tijekom vjebe, ili njegovi agonisti generiraju veæi dio sile (miiæna supstitucija). Taj problem je posebno zanimljiv kada se navedena vjeba pr ovodi u cilju rehabilitacije miiæa kvadricepsa.

Slika 4. Rezultati analize  ispitanik M2

Slika 5. Rezultati analize  ispitanica F4 127



E M E T E Æ P O

5. ZAKLJUÈAK U radu je prikazana vlastita metoda mjerenja i analize povrinskih mioelektrièkih signala u cilju odreðivanja umaranja miiæa kvadricepsa tijekom vjebanja na trenanoj spravi za ekstenziju potkoljenice. Za analizu mioelektrièkih signala izmjerenih tijekom dinamièkih kontrakcija koritena je metoda vremensko-frekvencijske analize koja se temelji na procjeni spektra snage mioelektrièkog signala Fourierovom tranformacijom  spektrogram. Kao pokazatelj umora miiæa koritena je promjena frekvencije medijana spektra snage izraèunata iz spektrograma. Rezultati analize pokazuju da se ovom metodom moe pratiti umaranje pojedinog miiæa iz grupe agonista koji sudjeluju u pokretu, a dodatno ukazuju i na razlike u dominantnom tipu miiænih vlakana pojedinih miiæa. Rezultati analize i izvedeni zakljuèci nisu ogranièeni na opisanu vjebu na trenanoj spravi veæ su primjenjivi i na drugim miiænim skupinama u tijelu, u razlièitim sportovima, dijagnostièkim ili rehabilitacijskim postupcima te ergonomskim ispitivanji ispitivanjima. ma.

6. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.

8. 9. 10. 11.. 11 12.. 12 13. 13. 14.. 14

15.. 15 16.. 16

128

Bonato, P., Gagliati, Gagliati, G., Knaflitz, Knaflitz, M., Analysis Analysis of myoelectric myoelectric signal recorded recorded during during dynamic dynamic contractions. contractions. A time-frequency approach to assessing muscle fatigue. IEEE fatigue. IEEE Eng. in Med. and Biol. , 1996, 102-111. Bonato, Bona to, P., Recent Recent Advan Advanceme cements nts in in the Analys Analysis is of Dynam Dynamic ic EMG EMG Data. Data. IEEE IEEE Eng. in Med. and Biol. , 2001, 29-32. Cifrek, M., Analiza mioelektrièkih signala tijekom dinamièkog umaranja. umaranja. Doktorska disertacija, Sveuèilite u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i raèunarstva, Zagreb, 1997. Cifrek, M., Tonkoviæ, Tonkoviæ, S., Medved, Medved, V., Measurement Measurement and analysis analysis of surface myoelectri myoelectricc signals signals during fatigued cyclic dynamic contractions. Measurement contractions. Measurement , 2000, 85-92. De Luca, Luca, C. J., Myoele Myoelectr ctrical ical manife manifesta station tionss of localized localized muscul muscular ar fatigue fatigue in humans. humans.CRC CRC Critical Rev. Biomed. Eng.,, 1984, 251-279. Eng. Gerdle, B., Henriksson-L Henriksson-Larsén, arsén, K., Lorentzon, Lorentzon, R., Wretling, Wretling, M. L., L., Dependence Dependence of the mean mean power frequency of the electromyogram on muscle force and fibre type. Acta type. Acta Physiol. Scand., Scand., 1991, 457-465. Hlawatsch, F., Time-frequency methods for signal processing, Technical Report 1291-0001. 1291-0001 . Department of Electrical Engineering, University of Rhode Island, Lecture Notes, Institut für Nachrichtentechnik und Hochfrequenztechnik, Hochfrequenztec hnik, Technische Universität Wien, Wien, Wien, 1991. Horita, T., Ishiko, Ishiko, T., T., Relationships Relationships between muscle lactate lactate accumulati accumulation on and surface EMG activitie activitiess during isokinetic contractions in man. Eur man. Eur.. J. Appl. Physiol Physiol ,, 1987, 18-23. Kupa, E. J., Roy, Roy, S. H., H., Kandarian, Kandarian, S. C., De Luca, C. J., Effects Effects of muscle fiber-type fiber-type and size on EMG median frequency and conduction velocity. J. velocity. J. Appl. Physiol., Physiol., 1995, 23-32. Lind Li ndst strö röm, m, L., On the Frequency Spectrum of EMG signals. signals. Chalmers University of o f Technology, Technology, Göteborg, 1973. Merletti, Merlett i, R., Lo Conte, Conte, L. R., R., Advances Advances in processing processing of surface myoelectric myoelectric signals: Part 1. Med. Med. & Biol. Eng. & Comput.,, 1995, 362-372. Comput. Roy,, S. H., De Roy De Luca, C. J., J., Schneider, Schneider, J., Effects Effects of electrode electrode location location on myoelectric myoelectric conduction velocity velocity and median frequency estimates. J. estimates. J. Appl. Physiol. , 1986, 1510-1517. Salmons, Salmo ns, S., S., Henriksson, Henriksson, J., The The adaptive adaptive response response of skeleta skeletall muscles muscles to increased increased use. Muscle Muscle and Nerve, Nerve, 1981, 94. Signorile, J. F., Kacsik, D., D., Perry, Perry, A., Robertson, Robertson, B., Williams, Williams, R., Lowensteyn, I., I., Digel, S., Caruso, J., LeBlanc, LeBlanc, W. W. G., The effect of knee and foot position on the electromyographical activity of the superf icial quadriceps. JOSPT JOSPT , 1995, 2-9. Stulen, F. F. B., De De Luca, C. J., Frequency Frequency parameters parameters of the myoelectri myoelectricc signal as a measure of muscle conduction conduction velocity. IEEE velocity. IEEE Trans. Biomed. Eng. , 1981, 515-523. Winter inter,, D. A., Fuglevand, Fuglevand, A. J., Archer, Archer, S. E., E., Crosstalk Crosstalk in Surface Electromyograp Electromyography: hy: Theoretical Theoretical and Practical Practical Estimates. J. Estimates. J. Electromyogr. Kinesiol. , 1994, 15-26.


BIOMEHANIÈKA ANALIZA DINAMIÈKE STABILNOSTI KOLJENA U DIJAGNOSTIÈKE I REHABILITACIJSKE SVRHE

E M E T E Æ P O

Stanislav Peharec1 Daniela Rosanda1, Mario Cifrek2 ,

Poliklinika za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Peharec, Pula 2Fakultet elektrotehnike i raèunarstva Sveuèilita u Zagrebu

1

1. UVOD Koljeno je najveæi i najsloeniji zglob u ljudskom tijelu. Prilikom hoda i drugih oblika kretanja, a posebno tijekom sportskih aktivnosti neobièno je vano osiguranje njegove stabilnosti. Zglobna èahura i ligamenti osiguravaju njegovu pasivnu stabilnost, tj. dobru kongruenciju zglobnih tijela. Funkcionalna stabilnost odreðena je miiænom aktivnoæu, a sigurno izvoðenje kretnji direktno je ovisno o kvalitetnoj koordinaciji miiæne aktivnosti tj. o neuromuskularnoj kontroli u èijoj se osnovi nalaze proprioceptivni mehanizmi. Kod ozljede prednje ukriene sveze (ACL-a) dolazi i do ozljede proprioceptivnih struktura koje se nalaze u ligamentima i u zglobnoj èahuri. Intaktni receptori, aferentni i eferentni putovi su temelj dobre neuromuskularne kontrole. Uèestalost ozljeda ACL-a je porasla u posljednja dva desetljeæa. Ozljeda je osobito èesta kod sportaica i sportaa. Ovaj je trend usmjerio aktivnost istraivaèa prema moguæim uzrocima ovih ozljeda. Velika brzina pokreta, torzije, velike vrijednosti akceleracije i deceleracije apsorbirane u koljenu navode se kao moguæi uzroci ozljede ACL-a. Ozljeda je èeæa kod konstitucional konstitucionalno no hipermobilnih osoba. Kako se najèeæe radi o mladim ljudima u punom naponu sportskih i radnih sposobnosti interes za brzim i kvalitetnim oporavkom to je veæi, a zahtjevi koji se pred ozljeðeni zglob postavljaju jednaki su onima prije ozljede.U pristupu lijeèenju ozljeda ACL-a izdvajaju se dva pristupa. Jedan je konzervativni, a drugi operativni. Konzervativno lijeèenje i rehabilitacija su usmjereni na ponovno uspostavljanje pasivne stabilnosti i osiguranje funkcionalne stabilnosti ozljeðenog koljena. Kako se ACL deficit manifestira u nedostatku stabilnosti koljena i posljediènom smanjenju funkcionalnih sposobnosti ozlijeðenog pojedinca, u kontroli rezultata lijeèenja i rehabilitacije, bilo operativnog ili konzervativnog, od iznimne je vanosti imati odgovarajuæe mjerne instrumente koji omoguæavaju procjenu stabilnosti koljena. Temelj rehabilitacije zapravo je oporavak neuromuskularne kontrole (NMC), a brojni radovi u literaturi (Greenberger i Paterno, 1995; Markey, 1991; Snyder-Mackler i sur, 1994; Solomonov i sur., 1987) navode da je dobro planiranom i provedenom rehabilitacijom r ehabilitacijom zapravo i moguæe poboljati NMC NM C te se postavlja pitanje njene dobre evaluacije.U ovom radu prikazuje se nova tehnologija za biomehanièku analizu funkcionalnosti koljenog zgloba. Cilj je rezultate takvog mjerenja upotrijebiti prvenstveno kao sredstvo u prevenciji ozljeda, kao i u procesu planiranja i programiranja funkcionalne rehabilitacije. Prikazana biomehanièka mjerenja omoguæavaju mjerenje odreðenih aspekata kvalitativnih i kvantitativnih karakteristika funkcionalne organizacije kretnji, a time i NMCa. Metodologija funkcionalnog testiranja omoguæava evaluaciju funkcionalne stabilnosti koljena u zatvorenom i otvorenom kinetièkom lancu primjenom razlièitih motorièkih testova. Izokinetièki test mjeri dinamogene karakteristike miiæa te meðusobni odnos agonista/ antagonista. Kinematièka, kinetièka i elektromiografska analiza odreðuju i analiziraju integraciju miiæa u funkciji stabilizatora koljena. U situacijama kada takva integracija izostane dolazi do porasta rizika od nastanka nasta nka ozljede, a kod rekonvalescenata do porasta pora sta rizika od ponovnog ozljeðivanja ili ozljeðivanja kompenzatornih struktura.U ovom radu smo pokuali pristupiti analizi neurofizioloke osnove stabilizacije koljena radi odreðivanja rizika od ozljede ACL-a kao i kvalitetnijeg planiranja i programiranja procesa funkcionalne stabilizacije koljena. U tu su svrhu mjereni povrinski elektromiografski signali (SEMG) miiæa noge, te kinetièki kinetiè ki i kinematièki parametri gibanja koljena. Uoèili smo da standardni testovi kao to su izokinetièki i izometrièki testovi daju vrijedne podatke za proces rehabilitacije, ali koji nisu dostatni za praæenje dinamièke stabilnosti i funkcionalne rehabilitacije koljena. U tu svrhu smo u bateriju testova ukljuèili i vertikalni skok na jednoj nozi. On je upotrijebljen kao funkcionalni test tijekom èijeg izvoðenja su biljeeni povrinski EMG signali, kao i kine matièki i kinetièki parametri samoga skoka.

129

Stanislav Peharec, Daniela Rosanda, Mario Cifrek

BIOMEHANIÈKA ANALIZA DINAMIÈKE STABILNOSTI KOLJENA U DIJAGNOSTIÈKE I REHABILITACIJSKE REHABILI TACIJSKE SVRHE

E M E T E Æ P O

2. MJERNI SUSTAV Mjerni sustav koji omoguæava istovremeno praæenje vie razlièitih biomehanièkih parametara sastoji se od slijedeæih ureðaja (slika 1): - ELITE  sustav sustav za kinematièku kinematièku analizu analizu s dvije infracrven infracrvenee kamere (BTS  Biotechnol Biotechnology ogy & Systems Inc.) Inc.) - TELEMG  8 kanalni kanalni elektromi elektromiograf ograf (BTS (BTS  Biotechnol Biotechnology ogy & Systems Systems Inc.) - F-scan  sustav sustav za pedoba pedobarograf rografska ska mjerenja mjerenja (T (Tekscan ekscan)) - Multy-J Multy-Joint oint System 3  izokine izokinetièki tièki dinamomet dinamometar ar (BIODEX) (BIODEX) U cijelom mjernom sustavu ostvarena je vremenska sinkronizacija. Sinkronizacija Sinkronizacija izmeðu ELITE i TELEMG sustava je ostvarena tvornièki (oba mjerna sustava su proizvedena od istog proizvoðaèa), dok je sinkronizacija F-scan sustava na ostatak mjernog sustava omoguæena sinkronizacijskim sklopom vlastite izrade. Izokinetièki dinamometar spojen je na TELEMG sustav koritenjem modula za proirenje (BTS Docking panel 64). Signali s izokinetièkog dinamometra (moment, kut i kutna brzina) snimaju snim aju se koritenjem tri kanala TELEMG sustava.

PC

PC

PC Docking Panel 64

trigg. out

F - SCAN

trigg. in

ELITE Motion Analyser

CUF2

TELEMG Portable Unit

BIODEX Multi-Joint System 3

Receiving Unit

CAMERA1

CUF1

CAMERA2

Main Unit

F-scan sensors

Slika 1. Blok shema mjernog sustava Za analizu signala razvijena je vlastita programska podrka koritenjem programskog paketa Matlab (slika 2). Programska podrka omoguæava: - uèit uèitavan avanje je datotek datotekaa razlièit razlièitih ih formata formata:: o RIC: rezultati rezultati kinemati kinematièkih èkih mjerenja (BTS ELITE) ELITE) o EMG: elektromiografs elektromiografski ki signali (BTS (BTS TELEMG) i signali s izokinetièk izokinetièkog og dinamometra dinamometra (BIODEX) o FSX: rezultat rezultatii pedobarog pedobarografskih rafskih mjerenj mjerenjaa - vremens vremensku, ku, frekvencijsk frekvencijsku u i vremensko-frekven vremensko-frekvencijsku cijsku analizu analizu do osam EMG signala. signala. Signali Signali se u vremenskoj domeni mogu prikazati kao sirovi podaci (engl. raw data) i kao punovalno ispravljeni i nisko-propusno filtrirani (eng. rectified averaged) uz moguænost proizvoljnog izbora gornje graniène frekvencije niskopropusnog filtra. Takoðer je moguæe po elji ukljuèiti visokopropusni filtar (HP) radi smanjenja artefakata uslijed pomaka elektroda. Kursorska mjerenja (dva kursora) daju kao rezultat trenutnu vrijednost EMG signala na mjestu oba kursora (U1 i U2), srednju kvadratnu vrijednost (RMS), srednju vrijednost (M) i povrinu (A) signala izmeðu kursora. Za vremensko-frekvencijsku prezentaciju EMG signala koritena je promjena frekvencije medijana (FM) u vremenu, prema postupku opisanom u Cifrek i sur., 2000. - prikaz i analizu analizu rezultata rezultata kinematièkog kinematièkog mjerenja mjerenja kao funkcije funkcije vremena vremena i u tri dimenzije dimenzije s moguænoæu moguænoæu animacije. - vizual vizualizaciju izaciju i analizu analizu rezultata rezultata pedoba pedobarografs rografskog kog mjerenja. mjerenja. - jednost jednostavnu avnu implementa implementaciju ciju novih novih formata formata podataka podataka i metoda analize. analize.

130


E M E T E Æ P O

Slika 2. Korisnièko suèelje razvijene programske podrke. Prikazani su signali snimljeni tijekom vertikal nog skoka na jednoj nozi

3. ZAKLJUÈAK Danas se smatra da je upravo NMC odgovorna za nastanak i teinu sportske ozljede. Uzrok ozljede moe biti trenutno preveliko mehanièko optereæenje koljena, ali i sami poremeæaji u interpretaciji senzornih informacija i koordinaciji koncentriènih kontrakcija potrebnih za koordinaciju koji dovode do ozljede ili oteavaju oporavak (Kellis, 1999). Prikazana metoda integrira izokinetièke, kinematièke i kinetièke parametre kretnji koljena sa ciljem validacije biomehanièke stabilnosti koljena in vivo. vivo. Dinamièka stabilnost koljena rezultat je sloenog djelovanja NMC-a, mjerljiva kod izvoðenja odreðenih kretnji. Prikazana metoda putem biomehanièkih varijabli procjenjuje kretnje koljena uz istodobno praæenje miiæne aktivnosti. Time se dobivaju podatci o miiænoj jakosti, izdrljivosti, aktivaciji, organizaciji kretnje i samoj strategiji izvoðenja kretnje, u ovom sluèaju vertikalnog skoka. Navedeni parametri parame tri rezultat su funkcionalnosti neuromuskularnog sustava te kao takvi daju uvid u organizaciju neuromuskularne kontrole. Primjena biomehanièkih analiza u sportu omoguæava dokumentirano praæenje i poveæanje razine sportske pripremljenosti, prevenciju ozljeda i poboljanje rezultata i unapreðenje rehabilitac ije ozljeðenih sportaa.

4. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 6.

Cifrek M, Tonkoviæ Tonkoviæ S, Medved Medved V. Measurement Measurement and analysis analysis of surface myoelectri myoelectricc signals signals during during fatigued fatigued cyclic dynamic contractions. Measurement 2000;27(2):85-92. Greenberger Greenber ger HB, HB, Paterno MV MV.. Relationshi Relationship p of knee extensor extensor strength and hopping hopping test performanc performancee in the assessment of lower extremity function. J Orthop Sports Phys Ther 1995;22(5):202-2 06. Kellis Kell is E. The effects effects of fatigue fatigue on the resulta resultant nt joint joint moment, moment, agonist agonist and antagoni antagonist st electrom electromyogr yographi aphicc activity activity at different angles during dynamic knee extension efforts. J Electromyogr Kinesiol 199 9;9(3):191-199. Markey KL. Functi Functional onal rehabil rehabilitatio itation n of the cruciate cruciate-defici -deficient ent knee. knee. Sports Med 1991;12( 1991;12(6):4076):407-417. 417. Snyder-Mackl Snyder -Mackler er L, De De Luca PF PF, Willia Williams ms PR, Bartol Bartollozzi lozzi AR. AR. Reflex Reflex inhibitio inhibition n of the quadric quadriceps eps femoris femoris muscle muscle after injury or reconstruction of the anterior cruciate ligament. J Bone Joint Surg Am 1994;76(4):555-56 0. Solomono Solo monow w M, Baratta Baratta R, R, Zhou BH, BH, Shoji Shoji H, Bose W, W, Beck C, DAmbr DAmbrosia osia R. The The synergi synergistic stic action action of the the anterior cruciate ligament and thigh muscles in maintaining joint stability. Am J Sports Med 1987;15(3):207-2 1987;15(3):207-213. 13.

131

Nataa Desnica Bakraè, Slobodan Kuvalja, eljko uæur MIIÆNI DISBALANSI KOD VRHUNSKIH SKIJAA USTANOVLJENI IZOKINETIÈKOM DIJAGNOSTIKOM

E M E T E Æ P O

MIIÆNI DISBALANSI KOD VRHUNSKIH SKIJAA USTANOVLJENI IZOKINETIÈKOM DIJAGNOSTIKOM Nataa Desnica Bakraè, Slobodan Kuvalja, eljko uæur Cybex Centar za izokinetièku dijagnostiku i rehabilitaciju, Zagreb, Hrvatska

1. UVOD - OPÆENITO O IZOKINETICI Izokinetika je metoda vjebanja miiæa kod koje se odabire konstantna brzina pokreta, a otpor se prilagoðava automatski. Izokinetièki otpor omoguæuje vjebanje vje banje u funkcionalnoj brzini, da bi se razvila jakost i izdrljivost, izdr ljivost, te da bi se neuromuskularni sistem uvjebao na brzine koje su potrebne za dinamièke funkcije ekstremiteta [1,2]. Postoji potpuna akomodacija otpora koji se precizno prec izno prilagoðava kapacitetu jakosti, kao ka o i boli i umora pacijenta u svakoj toèki pokreta [3]. Dvije su osnovne primjene izokinetike: dijagnostika i rehabilitacija.

2. IZOKINETIÈKA DIJAGNOSTIKA Izokinetièki dijagnostièki ureðaji koriste se u evaluaciji trenutnog stanja lokomotornog aparata, testirajuæi jakost odreðenih miiænih skupina pri razlièitim brzinama [4,5]. U testiranju ekstremiteta najèeæe se koriste brzine od 60°/sec za mjerenje maksimalne jakost i od 240°/sec za odreðivanje izdrljivosti. Takoðer, tijekom testa dobivaju se i drugi vani parametri, kao to su ukupni rad, opseg pokreta, indeks umora, odnos agonistièkih i antagonistièkih miiænih skupina, i dr. Takav detaljan dinamièki status preduvjet je za provoðenje izokinetièke rehabilitacije. Izokinetièka dijagnostika takoðer je izuzetno znaèajna u prevenciji ozljeda i oteæenja miiæno-kotanog sustava. To je posebno vano kod sportaa, kod kojih postoje ogromni o gromni zahtjevi na sustav za kretanje kr etanje i kod kojih detekcijom i ispravljanjem disbalansa razlièitih grupa miiæa moemo sprijeèiti ozljede. Izokinetièkom dijagnostikom veæeg broja ispitanika dobivamo normetivne vrijednosti za razlièite grupe ispitanika. Na primjer, odreðeni simptomi povezani su sa specifiènim slabostima nekih miiænih grupa, te naroèito s disbalansima antagonistièkih miiænih skupina (npr. bolovi u leðima najèe æe su povezani sa slaboæu fleksora kukova) [6]. To je èesto sluèaj i sa sportaima koji se bave odreðenim sportom, pri èemu na testiranju pronalazimo razlièite poremeæaje specifiène upravo za taj sport. Izokinetièka dijagnostika daje nam uvid u sr problema, kao i smjernice za adekvatnu terapiju, è ime se moe temeljito i pravovremeno lijeèiti, kao i sprijeèiti razlièite ozljede.

3. IZOKINETIÈKA REHABILITACIJA

132

Rehabilitacija izokinetièkim ureðajima koristi se kod svakog pojedinca kod kojeg je testiranjem ustanovljena slabost odreðene miiæne grupe [7,8]. Primjenjuje se kod svih ozljeda i oteæenja sustava za kretanje, a posebno je indicirana u slijedeæim kategorijama: 1. pojedinci kod kojih je je dolo do izrazito jake atrofije miiæa, miiæa, to uzrokuje stvaranje tzv.zaèaranog tzv.zaèaranog kruga (slabi miiæi ne mogu se oporaviti, jer svako vjebanje optereæuje zglobove, a oteæeni zglobovi bole i onemoguæavaju daljnje vjebanje i jaèanje miiæa) [7] 2. u preoperativnoj preoperativnoj pripremi pripremi,, da bi se kasnije to to bre vratili u eljeno eljeno stanje stanje 3. rana postoperativna postoperativna rehabilitacija, rehabilitacija, pogotovo pogotovo kod operacija samih zglobova, gdje je potrebno oprezno oprezno i postupno optereæivati zglobove (druge vrste vjebi mogu biti opasne) [9,10] 4. neke specifiène ozljede, kao to je npr. ozljeda prednje ukriene sveze kod koje se uopæe ne smije vjebati bez protusmicajnog pribora, prije pr ije no to se ojaèaju miiæi [11,12] 5. ozljede kod sportaa, sportaa, kod kojih je zbog njihove profesije izuzetno izuzetno vana brzina oporavka.


E M E T E Æ P O

Slika 1: Izokinetièko testiranje natkoljenice. Obrtni moment u Nm (mjera miiæne jakost) je dan kao funkcija opsega pokreta u stupnjevima. Lijevi graf prikazuje ekstenzore natkoljenice, a desni fleksore (desna noga puna linija, lijeva noga - iscrtkana). Prije poèetka izokinetièke rehabilitacije provodi se izokinetièko dijagnostièko testiranje, za sve miiæne grupe povezane s kinetièkim lancem kojeg elimo rehabilitirati. Na temelju takvog testiranja za svaku miiænu grupu (i za svaku nogu posebno) precizno utvrðujemo jakost, rad, opseg pokreta, krivulju obrtnog momenta i druge parametre vane za utvrðivanje statusa. Takvi podaci prolaze kompjutersku analizu, te daju za svakog testiranog pojedinca i njegovu relativnu vrijednost, u usporedbi sa standardom, klasificirano specifièno za njegovu dob, spol, visinu, teinu i razinu sportske aktivnosti. Na temelju takvih rezultata precizne izokinetièke dijganostike, dijganostike, za svakog pacijenta se izraðuje specifièni program, tzv. individualni individualni protokol. Po takvom planu, vjebe ekstenzije i fleksije, odnosno abdukcije, addukcije i rotacije (ovisno o zglobu koji se rehabilitira) provode se svakodnevno, u trajanju od 30 minuta. Za vrijeme vjebanja postoji stalna modifikacija protokola, u ovisnosti od: napretka od jedne faze do druge, razvitka miiæne jakosti, efikasnosti pri razlièitim brzinama, boli, umora, specifiè nih ciljeva rehabilitacije, itd. Izokinetièka rehabilitacija u prosjeku traje 3 tjedna i smatra se zavrenom: kad se dosegne miiæna jakost unutar 10% jakosti miiæa miiæa zdravog ekstremiteta, kad se uspostavi ravnotea ravnotea antagonistièkih miiæa miiæa (npr quadriceps  hamstrings) i kad subjektivni simptomi nestanu ili se svedu na najmanju moguæu mjeru. Nakon zavretka, potrebno je dobivenu miiænu jakost odravati odra vati izotonièkim vjebama (rad u teretani), kao i aerobnim vjebama ciklièkog tipa, najmanje n ajmanje 3 puta tjedno. Vano je napomenuti da je uz izokinetièke vjebe nuno raditi i vjebe propriocepcije, buduæi da za pravilan rad sustava za kretanje nije dovoljna samo miiæna jakost, veæ nju treba komplementirati s drugim vrstama podraaja. podraaja . Ne smijemo zaboraviti niti na vanost va nost svakodnevnog istezanja svih miiænih skupina, jer je i fleksibilnost jedan od kljuènih elemenata za pravilno funkcioniranje lokomotornog aparata. Prednosti izokinetièke rehabilitacije 1. uèinko uèinkovitost vitost - miiæ se dinamièki dinamièki aktivira do njegovog maksimalno maksimalnogg kapaciteta, konstantno, konstantno, za vrijeme èitavog opsega pokreta [13] 2. jaèanje muskul muskulature ature bez optereæiv optereæivanja anja pripadajuæi pripadajuæihh zglobova zglobova 3. mogu moguænost ænost razvijanja razvijanja jakosti jakosti (manja brzina), brzina), ili izdrljivost izdrljivostii miiæa (veæa brzina) brzina) [14]

133

Nataa Desnica Bakraè, Slobodan Kuvalja, eljko uæur MIIÆNI DISBALANSI KOD VRHUNSKIH SKIJAA USTANOVLJENI IZOKINETIÈKOM DIJAGNOSTIKOM

E M E T E Æ P O

4. otpor se prilagoðava prilagoðava kapacitetu kapacitetu jakosti pacijenta, pacijenta, u svakom trenutku èitavog èitavog opsega pokreta. pokreta. To omoguæava omoguæava rehabilitaciju èak i svjeih povreda, kao i ranu postoperativnu rehabilitaciju (npr. veæ nekoliko dana nakon artroskopske meniscektomije) [9,10] 5. otpor se za svaki ekstremi ekstremitet tet podeava podeava posebno - moguænost moguænost ciljanog ciljanog jaèanja miiæa miiæa samo ozlijeðenog ozlijeðenog ekstremiteta 6. otpor postoji postoji u oba smjera kretanja èime se omoguæava uspostavljanje uspostavljanje ravnotee izmeðu antagonistièkih antagonistièkih miiænih grupa (rehabilitacija i prevencija - ispravljanje disbalansa, to ujedno znaèi smanjenje moguænosti ozljeðivanja) 7. veliki znaèaj znaèaj u preoperativnoj preoperativnoj pripremi pripremi (oèuvana miiæna miiæna jakost, kasnije kasnije vodi do puno breg oporavka) oporavka) 8. rehabili rehabilitacija tacija rupture rupture prednje ukriene sveze  uz pomoæ Johnson-ovog Johnson-ovog protusmicajnog protusmicajnog pribora[11 pribora[11,12] ,12] 9. nema upale miiæa miiæa zbog toga to: a) ne dolazi do nakupljanja nakupljanja mlijeène mlijeène kiseline i b) ne dolazi dolazi do znaèajnijih znaèajnijih mikrotrauma miiænih vlakana jer nema ekscentriènih miiænih kontrakcija 10. rehabili rehabilitacija tacija je izuzetno brza, u prosjeku 3 tjedna, za veæinu ozljeda, ozljeda, to omoguæuje povratak povratak radnoj i sportskoj aktivnosti u najkraæem moguæem roku. Izokinetièka rehabilitacija, provedena prema individu Izokinetièka individualno alno dizajniranim protokolima, pokazala se kao izuzetno uspjena metoda u tretiranju razlièitih ozljeda. Objektivni parametri prikazuju znaèajno poveæanje jakosti miiæa, dok subjektivni parametri pokazuju znaèajno klinièko poboljanje (bol i otok zglobova su bitno reducirani, subjektivni osjeæaj jakosti je poveæan, veæa je stabilnost zglobova, bolja pokretljivost, itd.). Rehabilitacija je izuzetno brza, najèeæe je potrebno oko 15 tretmana, a najveæe poveæanje miiæne jakosti zamijeæeno je u prvih 5 dana. Povratak radnim, sportskim, te naravno svakodnevnim aktivnostima je za veæinu ozljeda/oteæenja unutar mjesec dana. To dalje omoguæava kvalitetno bavljenje razlièitim sportsko-rekrea tivnim aktivnostima, te zdraviji i zadovoljniji ivot.

4. ISPITANICI I METODE U ovom radu prezentirat æemo rezultate izokinetièk izokinetièkog og testiranja vrhunskih vrhunskih skijaa, te ukazati na miiæne disbalansa pronaðene tijekom dijagnostike. Testirano Testirano je 16 èlanova Hrvatske skijake reprezentacije, 5 enskih i 11 mukih, godina 12-20 (srednja vrijednost 16g.). Miiæno testiranje provedeno je na Cybex 1000 izokinetièkom ureðaju, a testirani su ekstenzori i fleksori potkoljenice, natkoljnice i stopala.

5. REZULTATI Rezultati testiranja izraavaju se kao postotak od standardne oèekivane vrijednosti za svakog testiranog pojedinca, uzimajuæi u obzir dob, spol, visinu, teinu i razinu sportske aktivnosti. Prosjeène vrijednosti odstupanja od standardne vrijednosti, raèunate za èitavu grupu testiranih skijaa, bile su slijedeæe: ekstenzori potkoljenice 98% (SD=15%), fleksori potkoljenice 93% (SD=10%), dorzalni fleksori stopala 91% (SD=16%), plantarni fleksori stopala 87% (SD=9%). Te Te vrijednosti su pokazale da je odnos jakosti antagonistièkih miiæa potkoljenice i stopala prilièno dobro uravnoteen. Meðutim, velik disbalans pronaðen je u antagonistièkim grupama ekstenzora i fleksora natkoljenice, gdje su srednje vrijednosti miiænih jakosti ekstenzora natkoljenice bile 116% (SD=19%), a fleksora samo 86% (SD=8%). 120 110 100 90 80 70 60 50 40 30 20 10 0 134

Ekstenzori Fleksori

Koljena

Skoèni zgl.

Kukovi

Slika 2. Prosjeèna miiæna jakost ekstenzora i fleksora potkoljenice, stopala i natkoljenice, dobivena izokinetièkom dijagnostikom skijaa, èlanova Hrvatske reprezentacije. Vrijednosti su izraene u postocima standardiziranih vrijednosti za taj uzorak.


Ovaj veliki nesrazmjer u snazi antagonistièkih miiæa miiæa kukova predisponira skijae za razlièite ozljede i oteæenja, buduæi da postoje brojne studije koje ukazuju na znaèajnu korelaciju izmeðu miiænih miiænih disbalansa i pojave ozljeda [7]. Miiæni disbalans izmeðu ekstenzora i fleksora natkoljenice moe biti vrlo opasan, buduæi da stavlja dodatan pritisak na kraljenicu, te moe dovesti do bolova u donjem dijelu leða, odnosno lumbo-sakralnog sindroma [6]. To potvrðuju rezultati druge studije koju smo napravili na pacijentima koji su doli u na Centar s bolovima u donjim dijelovima leða. Ta grupa sastojala se od 32 ispitanika (18 ena i 14 mukaraca), a uèinjeno je izokinetièkoo dijagnostièko testiranje miiæa potkoljenice, natkoljenice i leða. Rezultati su pokazali da je njihov izokinetièk glavni problem disbalans jakosti antagonistièkih miiæa nakoljenice, a ne slabost ili disbalans miiæa trupa, kao to se oèekivalo. Prosjeèna jakost fleksora natkoljenice iznosila je samo 49%, dok je jakost ekstenzora natkoljenice bila 72%. Jakost ekstenzora i fleksora trupa bila je 72% i 81%. Najvanije, tijekom izokinetièke rehabiltacije korekcijom disbalansa antagonistièkih grupa miiæa natkoljenice, dolo je do znaèajnog klinièkog poboljanja i smanjenja boli u donjem dijelu leða. U prilog ovoj tvrdnji ide i èinjenica da je upravo skijaica koja je imala akutni lumbo-sakralni sindrom, na testu imala najveæi disbalans miiæa natkoljenice. Jakost njezinih ekstenzora bila je èak 145%, a fleksora samo 58%. Dakle, bilo bi vano tijekom treninga skijaa obratiti specifiènu pozornost na jaèanje miiæa fleksora natkoljenice, èime bi se doveo u balans èitav kinetièki lanac i posljedièno izbjegle ozljede i oteæenja.

E M E T E Æ P O

6. ZAKLJUÈAK Tijekom izokinetièkog testiranja vrhunskih skijaa, pronaðen je velik disbalans izmeðu ekstenzora i fleksora natkoljenice. Jakost ekstenzora, bila je u prosjeku èak 35 % veæa od jakost fleksora kukova. Ove rezultate trebalo bi uzeti u obzir pri planiranju treninga jakosti kod vrhunskih skijaa, buduæi da ovaj konkreta n disbalans, ako se ne korigira moe dovesti do sindroma bolnih leða.

7. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.. 10 11.. 11 12.. 12 13.. 13 14.. 14

Keays SL. Bull Keays Bullockock-Saxt Saxton on J. Keay Keayss AC., AC., Strength Strength and and functio functionn before before and afte afterr anterio anteriorr cruciat cruciatee ligamen ligamentt reconstruction, Clin. Orthop. Rel. Res. (373):174-183, 2000 Apr. Akima H. Ta Takahashi kahashi H. Kuno SY. SY. Masuda K. Masuda T. Shimojo H. Anno I. Itai Y. Katsuta S., Early phase adaptations of muscle use and strength streng th to isokinetic training, Med. Sci. Sports Exerc. 31(4):588-594, 31(4 ):588-594, 1999 Apr. Kellis E. Baltzopou Baltzopoulos los V.,The effects of the the antagonist antagonist muscle force on intersegment intersegmental al loading loading during isokineti isokineticc efforts of the knee extensors, J. Biomech. 32(1):19-25, 1999. Lowell C., Lauder Lauder M., Bilater Bilateral al strength strength comparison comparisonss among injured and noninjured noninjured competit competitive ive filatwater filatwater kayakers, J. Sport Rehabil. 10(1): 3-10, 2001. Welsch MA. MA. Wil William liamss PA. PA. Pollock Pollock ML. Graves Graves JE. Foster Foster DN. Fulton Fulton MN., Quantif Quantificati ication on of full-range full-range-of-of-motio motionn unilateral and bilateral knee flexion and extension torque ratios, Archives of Physical Medicine & Rehabilitation. 79(8):971-978,1998. Kuvaljaa S. Desnica Bakrac Kuvalj Bakrac N. Juric Juric-olt -oltoo G. uæur . Gnji Gnjidiæ diæ ., ., Isoki Isokinetic netic diagno diagnostics stics in patient patientss with with low low back back pain, Internacionalni Kongres Neurokirurkog drutva, Zagreb, 2002. Desnica Bakrac N., Isokinetic rehabilita rehabilitation tion in in treating treating knee knee injuries, injuries, Journal of Sports Sports Medicine Medicine and Physical Physical Fitness, u tisku. Horstmann Horstm ann T. Mayer F. Heitkam Heitkampp HC. Merk J. Axmann D. Bork H. H. Dickhut Dickhuthh HH., Isokine Isokinetic tic strengt strength-trai h-training ning in patients with osteoarthritis of the knee [German] Rheumatol. 59(2):93-100, 2000 Apr. Shelbourne KD. Gray T. T.,, Anterior cruciate ligament reconstruc reconstruction tion with autogenous patellar tendon graft followed by accelerated. rehabilitation rehabilitatio n - a two- to nine-year followup, American Journal of Sports Medicine. 25(6):786-795,1997. De Carlo Carlo M. Shelbourne KD., KD., Oneacre K. Rehabilitat Rehabilitation ion program program for both both knees when the contralateral contralateral autogenous patellar tendon graft is used for primary anterior cruciate ligament reconstructio reconstruction: n: A case study, J. Orthop. Sports Phys. Ther. 29(3):144-153, 1999. Kvist J. J. Karlb Karlberg erg C. Gerdl Gerdlee B. Gillq Gillquist uist J., J., Anterior Anterior tibial tibial translat translation ion during during different different isokinet isokinetic ic quadriceps quadriceps torque torque in anterior cruciate ligament deficient and nonimpaired individuals,J. Orthop. Sports Phys. Ther. 31(1):4-15, 2001. Ernst GP GP. Saliba E. Diduch DR. Hurwi Hurwitz tz SR. Ball DW DW., Lower-ext Lower-extremit remityy compensati compensations ons following following anteri anterior or.. cruciate ligament reconstruction, Physical Therapy. Therapy. 80(3):251-260, 2000. Petschnig R. Baron R. Albrecht M., The The relationship relationship between isokineti isokineticc quadriceps quadriceps strength test and hop tests for distance and one-legged vertical jump test following anterior cruciate ligament reconstruction, Journal of Orthopaedic & Sports Physical Therapy. 28(1):23-31, 1998. Charteris J., Effects Effects of velocity on upper to lower extremity muscular work and power output ratios ratios of intercoll intercollegiate egiate athletes, Br. J. Sports Med. 33(4):250-254, 1999.

135

Tatjana Trot, Sanja imek PRIMJENA ELEKTROSTIMULACIJE ELEKTROSTIMULACI JE U KONDICIJS KONDICIJSKOM KOM TRENINGU VRHUNSKIH SPORTAA

E M E T E Æ P O

PRIMJENA ELEKTROSTIMULACIJE U KONDICIJSKOM TRENINGU VRHUNSKIH SPORTAA Tatja atjana na Trot1, Sanja imek2 studentica na Kineziolokom fakultetu Sveuèilita u Zagrebu studentica poslijediplomskog poslijediplomskog studija na Kineziolokom fakultetu Sveuèilit Sveuèilitaa u Zagrebu 1

2

1. UVOD

136

U Europskim zemljama, meðu mnotvom tehnika poboljanja miiæne jakosti, osim u rehabilitac ijske svrhe, miiæna se elektrostimulacija sve vie koristi i u trenanom procesu vrhunskih sportaa. Postoje dva razlièita miljenja. Jedni misle da je miiæna elektrostimulacija besmislena i beskorisna, dok ju drugi smatraju prikladnom i optimalnom metodom za poboljanje razlièitih oblika miiæne snage. Meðutim, potrebno je reæi da sama elektrostimulacija nije dovoljna za potpuni razvoj sportaevih sposobnosti, ali u interakciji s drugim trenanim metodama moe poboljati, ili barem ubrzati poboljanje sportae vih motorièkih sposobnosti (Iogna, 2000.). U nas, jo uvijek veliki broj trenera nije dovoljno upoznat sa najracionalnijim i efikasnijim naèinom koritenja miiæne elektrostimulacije u cilju poboljanja kondicijske pripreme njihovih sportaa. Poznato je da se elektrostimulacija veæ godinama rabi u medicinske svrhe (Od Volte u XVIII. st. pa sve do dananjih dana). U XX. st. mnotvo je radova posveæeno medicinskoj elektroterapiji, elektroterapiji, u sluèaju tekih ozljeda sredinjeg i perifernog ivèanog sustava (Vodovnik, 1985.; Szeto, 1982.; Reilly,1992.). Cilj ovog rada je objanjenje osnovnih principa elektrostimulacije i njene uporabe u trenanom procesu sportaa. Zbog toga æe daljnji tekst biti iskljuèivo usmjeren na radove autora koji tretiraju tu tematiku, a izostavit æe se primjena elektrostimulacije elektrostimu lacije u rehabilitacij rehabilitacijskim skim svrhama (gdje se elektrostimulacija, iako na razlièiti naèin, jo uvijek uspjeno koristi ). Osnovni termini koje je potrebno poznavati za pravilno koritenje elektrostimulacije jesu : Impuls - varijacija kratkog trajanja neke od fizièkih velièina (npr. elektrièna struja) sa regresijom ka inicijalnoj fazi. Vano je njegovo kratko trajanje; a trajanje je jedinica vremena koja odvaja poèetak od kraja impulsa. Impuls ima odreðeni oblik i èine ga tri meðusobno nezavisna parametara: intenzitet, duina vala i frekvencija. Intenzitet jedne pulsacije predstavlja prolaz struje kroz elektrode, a proizvod intenziteta i duine impulsa predstavlja energiju pulsacije. irina vala predstavlja vrijeme trajanja svake pulsacije. Poveæavanjem irine vala poveæava se energija pulsacije. Frekvencija oznaèava broj impulsa u jednoj sekundi. Slika 1.: parametri stimulacije (Iogna, 2000.)


Radi potpunog iskoritenja elektriènog impulsa svaki bi miiæni elektrostimulator trebao pruati moguænost promjene duine impulsa, frekvencije impulsa, trajanja prolaza struje, vremena pojaèavanja impulsa, vremena sniavanja impulsa te promjenu intenziteta u miliAmperima.

2. ELEKTRODE

E M E T E Æ P O

U zadnjih dvadeset godina, najèeæe se koriste elektrode izraðene od kauèuka (gume), koji u kombinaciji sa grafitom ili sliènim materijalima imaju svojstvo provoðenja struje. Debljina elektrode je 1-2 mm, to omoguæava potpuno prianjanje povrini miiæa. Osim toga, dananje su elektrode vrlo fleksibilne te omoguæavaju promjene miiæne napetosti bez njihovog odljepljenja sa koe. U zadnjem z adnjem se sloju elektrode nalazi poseban analergièni provodljivi gel koji potpuno prianja koi to omoguæava bezbolno skidanje, te koritenje iste elektrode vie puta i u uvjetima vlane koe. Povrina elektroda odreðuje dva naèina stimulacije: bipolarnu i monopolarnu. Bipolarna stimulacija koristi dvije elektrode iste povrine, to zasigurno nije najbolja metoda zbog toga to je gustoæa struje ispod elektroda jednaka, pa kao rezultat dobivamo povrinsku stimulaciju. Gustoæa struje jest intenzitet struje na odreðenu (tretiranu) povrinu te predstavlja determinirajuæi faktor pobuðivanja efikasne kontrakcije. Moguæe je dakle zakljuèiti da æe, ako odreðena struja prolazi kroz manju povrinu, lokalizirani utjecaj promjene potencijala biti veæi u odnosu na prolaz iste struje kroz iru povrinu. Jedinica gustoæe jest 0,1 mA/cm2 Monopolarna stimulacija koristi dvije elektrode razlièite povrine. Manju elektrodu nazivamo aktivnom elektrodom. Ispod aktivne elektrode nalazi se visoka gustoæa struje. Veæu elektrodu nazivamo neutralnom elektrodom te se ispod nje nalazi slaba gustoæa struje. Ova vrsta stimulacije predviða pre dviða razmak od 15-20 cm. izmeðu anoda ( + ) i katoda ( - ). Svaka elektroda funkcionira kao individualna toèka stimulacije radi sposobnosti tkiva naeg tijela koji omoguæuju difuziju struje u dubinu. Gustoæa struje je veæa blizu elektroda te ima tendenciju vertikalne difuzije u tkivima smjetenim duboko ispod koe, pa ne ostaje na povrini kao to je to sluèaj kod bipolarne stimulacije. Oblik se elektroda mijenja u odnosu na tretirana miiæa. Ako imamo pri ruci sve velièine i oblike elektroda lake æemo optimalno djelovati na sve skupine miiæa. Ako elimo stimulirati manji miiæ, upotrijebit æemo elektrodu manjih dimenzija, i suprotno, ako je miiæ kojeg elimo stimulirati veæi, upotrijebit æemo elektrodu veæe povrine.

Slika br. 2: oblici elektroda (Iogna, 2000.) Kako bi svaki tretman miiæne elektrostimulacije bio efikasan bitno je da elektrode budu pravilno smjetene. Na taj naèin osiguravamo ciljano djelovanje na tretirani miiæ, bez nepotrebne difuzije struje u susjednim dijelovima tijela to rezultira smanjenim djelovanjem na eljeni miiæ tj. neadekvatnom stimulacijom tretiranog miiæa sportaa. Izmeðu dvije elektrode formira se elektrièno e lektrièno polje polumjeseèastog oblika. Idealno bi bilo kada bi elektrièni val proao kroz zavrnu neuromiiænu ploèu, tj. mjesto gdje motoneuroni «uranjaju» u sami miiæ. To je bitno zato to je motorièki neuron obavijen mijelinskom ovojnicom koja oteava prolaz elektriène struje, a zavrna neuromotorièka ploèa nije obavijena mijelinskom ovojnicom te je prolaz struje nesmetan.

Slika br. 3: primjer adekvatnog naèina postavljanja elektroda ( m.rectus abdominis i m. biceps brachii ). ( Iogna 2000.)

137


E M E T E Æ P O

3. FIZIOLOKE OSNOVE MIIÆNE KONTRAKCIJE Kako bi se elektrostimulacijom postigli vaeæi uèinci potrebno je voditi raèuna o vie faktora. P oznavanje takvih faktora zasigurno æe ubuduæe pridonijeti prid onijeti ciljanom djelovanju na razlièite miiæne niti, to vjerojatno vjer ojatno ovisi o trajanju i frekvenciji podraaja (Michele Iogna, 2001.). Prije svega potrebno je ustanoviti da li se podrauje direktno miiæ ili da li podraaj prolazi kroz motorni ivac. Enoka ( 1988.) je serijom istraivanja potvrdio da podraaj mora proæi kroz motorni ivac. Miiæ je manje podraljiv nego li ivac, te za denervirani miiæ intenzitet podraaja mora biti puno veæi. Stoga, elektrièni podraaj mora proæi kroz motorni ivac ( Hulamann i sur., 1983.; Mortimer,1984.; Moulds i sur. 1977. ). Nadalje, prema Enoki (1988.) fenomen regrutacije miiænih niti potpuno se razlikuje u uvjetima elektrostimulacije. elektrostimu lacije. Motorièke jedinice koje posjeduju motoneurone veæih dimenzija bivaju regrutirane prve. Radi se dakle o tzv. brzim motorièkim jedinicama. Suprotno navedenome, u situaciji voljne miiæne kontrakcije najprije se regrutiraju re grutiraju tzv. spore motorièke jedinice. Enoka je to potvrdio pomoæu tri argumenata: a) Velièina motorièkih neurona: kod primjene elektrostimulacije prag podraljivosti veæih motorièkih neurona je nii, tj. ako se miiæ podrauje odreðenom strujom najprije æe reagirati deblji motorièki neuroni (Claman i sur. 1974. ; Eccles i sur. 1958.), to je suprotno dogaðanju za vrijeme voljne miiæne kontrakcije. b) Udaljenost aktivne elektrode i motorièkog neurona: u ovom sluèaju, veliku ulogu igra anatomska graða tijela po kojoj motorièke jedinice sa debljim de bljim aksonima se nalaze na povrini miiæa miiæ a (Lexell i sur. 1983.), pa je i udaljenost u odnosu na aktivnu elektrodu manja. c) Uèinak aktivacije receptora koe: elektrièna stimulacija podrauje receptore koji se nalaze u koi. U sluèaju da bi elektrièni podraaj bio nedovoljan mogao bi preokrenuti pre okrenuti redoslijed regrutacije motorièkih neurona. (Burke i sur.1970. ; Garnet i Stephens, 1981. ; Kanda i sur.1977. ; Stephens i sur.1978.). Zbog svega navedenog princip regrutacije regrutac ije miiænih niti putem elektrostimulacije ima itekako vanu ulogu u treningu sportaa.

Slika br. 4: grafièki prikaz miiæne elektrostimulacije elektrostimulacije (R. Fasoli 2003. - www.doctormuscle.com).

4. KAKO KORISTITI MIIÆNI ELEKTROSTIMULATOR

138

Miiæna elektrostimulacija je metoda treninga koja poboljava sportaevu fizièku pripremu pomoæu djelovanja podraenih miiæa. U elektrostimulaciji, kao i kod voljne miiæne kontrakcije postoje razlièite vrste aktivnosti. Trening trkaèa kratkih pruga zasigurno nije jednak treningu maratonaca. Radi pravilne primjene elektrostimulacije potrebno je utvrditi slijedeæe : a) miiæ ili skupinu miiæa na koje elimo djelovati - ovisno o sportu kojim se bavimo, b) program podraaja (stimulacije)  tj. biranje sposobnosti koju elimo poboljati, c) broj tjednih tretmana  mijenja se s obzirom na period trenanog makrociklusa (pripremni, natjecateljski, prijelazni), d) broj tjedana tretmana  ovisi o uèinku kojeg elimo postiæi (konzervativni, kompenzirajuæi, tradicionalni, energièni, agresivni), e) interval tretmana  do 6 tretmana tjedno preporuèljivi su to veæi razmaci izmeðu tretmana, dok je od 7 tretmana tjedno nadalje preporuèljivo odraditi dva tretmana u istom danu kako bi se pruala moguænost cjelodnevnog odmora sportaa do slijedeæih tretmana,


f) raspored tretmana u odnosu na druge vrste treninga  kada uz voljni trening elimo, u istoj trenanoj jedinici koristiti i elektrostimulaciju potrebno je voditi raèuna o vrsti treninga kojeg smo planirali za tu trenanu jedinicu. Tako je kod treninga eksplozivne snage preporuèljivo elektrostimulaciju provesti nakon voljnog treninga jer bi u suprotnom dolo do miiænog zamora prije samog treninga, dok je u treningu aerobne izdrljivosti preporuèljiv upravo suprotan redoslijed. Naime, elektrostimulacija sa programom izdrljivosti uzrokuje specifièni miiæni zamor bez generalnog zamora kardiovaskularnog sustava, to omoguæuje poveæanje brzine glikolitièkog metabolizma putem voljnog napora na miiæe koji su prethodno bili aktivni. (Iogna, 2000.), g) odreðivanje intenziteta tretmana  opæe pravilo elektrostimulacije predviða da se svaki tretman odvija maksimalnim intenzitetom. Postotak Postotak aktivnih miiænih niti u podraenom miiæu ovisi o intenzitetu elektriènog podraaja : to je intenzitet veæi, to je veæi broj miiænih niti ukljuèen u radu. Lako je zakljuèiti da ako stimuliramo samo 20% sveukupnih niti odreðenog miiæa, tada æe se poboljati samo taj postotak. Npr. elektrostimulacija elektrostimulacija nia od 30mA u treniranog sportaa je beskorisna, jer se tada regrutira premali broj miiænih niti u odnosu na njegove moguænosti te ne bi dolo do rezultata. Idealno je postupno podizanje intenziteta na vrijednosti veæe od 50mA. Meðutim, moram napomenuti da èovjek moe moe dosta dobro tolerirati intenzitete do 70mA, a bilo je i sluèajeva gdje su sportai tolerirali i veæe intenzitete.

E M E T E Æ P O

5. TRAJANJE POJEDINOG TRETMANA ELEKTROSTI ELEKTROSTIMULACIJE MULACIJE Prije svega potrebno je naglasiti da svakom tretmanu miiæne elektrostimulacije mora prethoditi zagrijavanje u trajanju od minimum 5 minuta na frekvenciji od 5 Hz, to æe omoguæiti miiæu da postigne sta bilni nivo arterijske prokrvljenosti to ujedno znaèi i stabilnost izmjene tvari miiæa. Nakon svakog ciljanog programa elektrostimulacije potrebno je daljnje podraivanje miiæa u trajanju od oko15 min. na frekvenciji od 3 Hz radi optimalizacije stanja miiænih niti te prevencije nepoeljnih grèeva. Nakon kompletnog tretmana, kao i nakon tradicionalnog naèina treniranja poeljno je istezanje miiæa to omoguæava postizanje pravilne udaljenosti hvatita miiæa. To rezultira poboljanjem funkcionalnosti djelovanja miiænih niti te ujedno i prevencijom eventualnih ozljeda miiæa, tetiva i zglobova. Kako bi uèinci miiæne elektrostimulacije bili efikasni potrebno je voditi raèuna o posturi sportaa za vrijeme tretmana. U tom smislu naglaavam da tretirani miiæ mora biti u semiflektiranom poloaju to znaèi da æe sporta prilikom elektrostimulacije ili sjediti (kada tretiramo gornji dio tijela), ili leati (pri tretiranju donjeg dijela tijela). Takoðer je bitno napomenuti da se tretirani miiæ mora nalaziti u reimu izometrièkog rada kako bi se moguænost njegovog skraæivanja i eventualna pojava grèeva sveli na minimum. Ako elektrostimulacijom elimo utjecati na eksplozivnu snagu, u poèetku æe tretman trajati 15 minuta, te æe se postupno poveæavati (svaki put po 1 ili 2 minute) do maksimalnog trajanja od 20 minuta. U programu za poboljanje eksplozivne snage intenzitet intenzi tet impulsa je 105-120 Hz, a trajanje 3sek., dok æe razmak izmeðu dva impulsa biti 30sek. s vrlo niskim intenzitetom (1Hz) to æe omoguæiti poveæanje prokrvljenosti miiæa bez njegovog zamora. Kada elektrostimulacijom elimo utjecati na repetitivnu snagu tretman æe trajati od 10 do 15 min. i to produenjem svakog tretmana po 1 min. Intenzitet Intenz itet impulsa je 50-70Hz a trajanje 8-5sek. Trajanje odmora je jednako duini impulsa, ali na frekvenciji od 9Hz. Jednako trajanje rada i odmora omoguæuje takav reim rada u kojem je moguæe podraiti brze oksidativne i glikolitièke miiæne niti. to se tièe aerobne izdrljivosti tretman æe trajati od minimum 40 do max. 60 minuta, sa produenjem tretmana od 5 min. svaki put. Intenzitet impulsa æe biti 10-18Hz a odmor æe biti vrlo kratak ( 2sek.) s intenzitetom od 3Hz. Na kraju bitno je spomenuti da pri bilo kojem programu elektrostimulacije treba koristiti bifazne simetriène kompenzatorne impulse koje omoguæuju podraivanje maksimalnog broja motorièkih jedinica.

6. ELEKTROSTI ELEKTROSTIMULACIJA, MULACIJA, ZA I PROTIV Miiænom elektrostimulacijom je puno tee dobiti znaèajna motorièka poboljanja kod redovno treniranih sportaa u odnosu na sedentarnu populaciju. Poznato je da miiæna miiæna elektrostimulacija pomae sportaima u rehabilitaciji nakon ozlijede, no neki su autori pokuali istraiti djelovanje elektrostimulacije na aktivnim sportaima.

139


E M E T E Æ P O

Prof. Gilles Cometti je u radu «Aktualne metode postizanja miiæne mase» ponudio usporedbu rezultata takvih istraivanja to je vidljivo u donjoj tablici. AUTORI Laughman i sur. Owens i Malone Reisman W almsley i sur. Selkowitz Stefanova i Vodovnik Cometti

GODINA 1983 1983 1984 1984 1985 1985 1987

APARAT Eletr. 180 Eletr. 180 Stim 1 Eletr. 180-2 nije preciziran nije preciziran Sinus

MIIÆ

kvadriceps kvadriceps kvadriceps kvadriceps kvadriceps kvadriceps kvadriceps

POBOLJŠANJE 33 % 60 % 59 % 87 % 68 % 5% 94 %

Iz tablice proizlazi da je u svim istraivanjima ( osim u jednom ) postignuto znaèajno znaèajno poveæanje miiæne mase m.quadriceps femorisa, no potrebno je istaknuti tri stvari koje u tablici nisu iznesene. Autor naglaava da kako bi takvi rezultati bili vidljivi i u sportskoj aktivnosti potrebno je prièe kati najmanje 3 tjedna, tj period miiæne adaptacije te da se eksplozivnost miiæa manifestira kasnije i u manjem opsegu od miiæne jakosti. Na kraju, nedopustivo je zamisliti tretman tretma n elektrostimulacije bez adekvatnog miiænog miiæno g istezanja jer se u takvim uvjetima smanjuje miiæna elastiènost. Prilikom elektrostimulacije u sportaa moe doæi i do osjeæaja boli, a razlozi toga mogu biti: bol prouzroèena prekomjernom duinom impulsa (preteito osjeæaj bockanja i crvenilo koe), prevelikom frekvencijom ponavljanja impulsa ili prejakim intenzitetom podraaja (pojava grèeva koji se slijedeæi dan mogu pretvoriti u utrnutost miiæa).

7. ZAKLJUÈAK Gotovo sva istraivanja posveæena miiænoj elektrostimulaciji govore o rezultatima u poveæanju miiæne mase, koja bi nakon odreðenog perioda adaptacije trebala pokazati uèinke i na konkretnu motorièku aktivnost. Radi se dakle o perifernom djelovanju na lokomotornom sustavu. Drugim rijeèima ivèani impuls ne kreæe iz centralnog ivèanog sustava kao to je to sluèaj kod voljne kontrakcije miiæa, veæ je stvar obrnuta, to bi se moglo interpretirati kao izazvanom miiænom refleksu putem elektriène struje. Nadalje, pri takvoj vrsti treninga nije prisutna integracija sa proprioceptivnim percepcijama te se svaka miiæna skupina podrauje posebno i u drugo vrijeme. Prema tome lako je zakljuèiti da pri pomanjkanju pravilne korelacije izmeðu miiæa agonista i antagonista, ne moe doæi do poboljanja miiæne koordinacije te da se fine tehnièke radnje ne poboljavaju. Osim toga, pomalo je smijeno govoriti o aerobnom treningu putem elektrostimulacije zbog toga to su pri elektrostimulaciji rad kardiovaskularnog i respiratornog sustava svedeni na minimum. Postoje i studije koje dokazuju da elektrostimulacija u veèernjim satima moe prouzroèiti nesanicu, to sportau ne omoguæava adekvatan odmor izmeðu dva trenana dana. Bitno je istaknuti i èinjenicu da trener mora znati pravilno postavljanje elektroda kako ne bi dolo do tekih komplikacija. Npr. kad bi se anoda (+) postavila na prsa a katoda (-) na lopaticu val struje bi prolazio kroz podruèje srca to svakako nije poeljno. Sa druge strane elektrostimulacija elektros timulacija moe pomoæi pri jaèanju malih skupina skupin a miiæa, kao to su miiæi stopala koji su npr. kod skakaèa uvis vrlo bitni, a koji se teko i dugotrajno jaèaju tradicionalnim naèinom treninga. Stoga : elektrostimulacija da, kao dodatni tretman u sklopu voljnog treninga, ali nikako kao jedina metoda postizanja rezultata u trenanom procesu vrhunskih sportaa.

8. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 140

6.

M. Iogna : Lelettr Lelettrostimo ostimolazione lazione nalla nallallename llenamento nto dello sportiv sportivo, o, Elika, Cesena Cesena,, 2000. 2000. M Iogna Iogna : Elettrost Elettrostimol imolazio azione, ne, le tabel tabelle le di allena allenament mentoo per lo sport, sport, Elika Elika,, Cesena, Cesena, 2001. 2001. L. Vodov Vodovnik nik : Nevrok Nevrokibe iberne rnetik tika, a, sveuèi sveuèili lina na tiskar tiskaraa u Ljubljan Ljubljani,i, 1985. 1985. J. Patrick Patrick Reilly Reilly : Applie Appliedd Bioelectric Bioelectricity ity,, From Electri Electrical cal Stimulatio Stimulationn to Electropa Electropathology thology,, Springer Springer  Cambdrdg Cambdrdgee University Press, 1992. Szeto, A.Y A.Y.,., i F.A. Saunders (1982.), Electrocuta Electrocutaneous neous stimulatio stimulationn for sensory communicat communication ion in rehebilit rehebilitation ation engineering, IEEE Trans. Biomed. Eng. BME-25(4) : 300-308 Enokaa R., Musc Enok Muscle le streng strenght ht and its devel developme opment, nt, Sport Sportss Medicine Medicine 6, 146-14 146-1488 (1988.) (1988.)


RAZLIKE U NEKIM MORFOLOKIM I FUNKCIONALNIM DIMENZIJAMA SLOVENSKIH RUKOMETNIH I KOAKAKIH REPREZENTATIVKI

E M E T E Æ P O

Frane Erèulj, Marta Bon, Marko ibila, Radoje Miliè Fakultet za sport, Sveuèilite u Ljubljani, Slovenija

1. UVOD I rukomet i koarka pripadaju skupini polistrukturalnih sportskih igara. Premda su te dvije aktivnosti dosta sliène, to opravdava smisao naega komparativnog istraivanja, ipak postoje mnoge razlike i specifiènosti u strukturi svake igre (primjerice, razlike u pravilima, u strukturi kretanja prostorom, u motorièkim kretnim strukturama i u drugome). Zahvaljujuæi vrlo intenzivnom razvoju tehnike i taktike posljednjih desetljeæa , obje su igre postale vrlo kompleksni i zahtjevni sportovi, to je osobito uoèljivo u stalnoj potrazi i neprekidnim pokuajima da se razviju specifièni modeli sportske forme. I koarku i rukomet obiljeava bogatstvo kretnih struktura koje se meðusobno razlikuju po intenzitetu i ekstenzitetu (trajanju). Stoga, u raznolikim situacijama miiæi igraèa koriste razlièite vrste energije. Energetske bi se potrebe igraèa za vrijeme koarkake utakmice trebale zadovoljavati uglavnom aerobnim energetskim procesima tijekom 25% do 40% vremena èiste igre. Ostalo vrijeme utakmice igraèi energetski «rade» u aerobno-anaerobnim i anaerobnim uvjetima (8). Slabije pripremljeni koarkai koncentraciju mlijeène kiseline u krvi od 4 mmol/l (anaerobni prag) dostiu veæ pri frekvenciji srca od 155 160 otkucaja/min, dok se to u dobro pripremljenim koarkaima dogaða tek pri frekvenciji srca od 185-190 otkucaja/min (3). Luck i suradnici (6) ispitivali su prosjeène koncentracije laktata i njihov utjecaj tijekom rukometne utakmice. U prvom poluvremenu vrijednosti laktata su se kontinuirano poveæavale. Takoðer su otkrili i ogromno poveæanje varijabilnosti laktatnih vrijednosti. Takve varijacije mogle bi biti posljedica i razlièitih igraèkih optereæenja u igri (vrijeme provedeno u igri, igraèke uloge i zadaci i drugo). Vrijednosti su varirale od 2 do 10 mmol/l. Jako je malo istraivanja o vrijednostima frekvencije srca u rukometu, a nismo uspjeli pronaæi niti jedan jedini podatak povezan s optereæenjima igraèa u igri, s vremenom provedenim u igri, s igraèkom ulogom, s vanoæu utakmice i drugim. Cilj je ovog istraivanja bio prikupiti vie podataka o razini morfolokih osobina, a iznad svega funkcionalnih sposobnosti naih vrhunskih rukometaica i koarkaica te utvrditi razlike izmeðu tih dviju skupina igraèica. Stoga smo slovenske rukometne i koarkake reprezentativke podvrgnuli dvama laboratorijskim testovima. Test PRAHA (5) uporabljen je za odreðenje relativnog maksimalnog primitka kisika (rel. VO2max). Test pripada skupini kontinuiranih testova za izravno mjerenje relativne maksimalne potronje kisika otvorenog sastava na pokretnom sagu. WINGA WINGATE TE test (2) pripada skupini neizravnih srednjetrajnih srednjetrajnih anaerobnih testova, testova, koji obièno traju izmeðu 20 do 50 sekunda, a oblikovani su primarno za procjenjivanje laktatne anaerobne snage i energetskih kapaciteta ukljuèenih miiæa. Wingate test od 30 sekundi uobièajeno se koristi za procjenu obiljeja anaerobnog rada.

2. METODE 2.1. Uzorak ispitanika Najkvalitetnije slovenske vrhunske rukometaice i koarkaice sudjelovale su u ovom istraivanju kao ispitanici. Uzorak se sastojao od 17 rukometnih reprezentativki (prosjeèna dob 24,1 godine), koje su se pripremale za Svjetsko prvenstvo u rukometu 1997. godine, te od 18 koarkakih reprezentativki (prosjeèna dob 22,7 godine) koje su se pripremale za Europsko prvenstvo u koarci 1997. godine. Igraèice nismo grupirali prema igraèkim pozicijama. 141

Frane Erèulj, Marta Bon, Marko ibila, Radoje Miliè RAZLIKE U NEKIM MORFOLOKIM I FUNKCIONALNIM FUNKCIONALNIM DIMENZIJAMA DIMENZIJAMA SLOVENSKIH RUKOMETNIH RUKOMETNIH ...

E M E T E Æ P O

2.2. Uzorak varijabli Uzorak varijabli sastojao se od osam testova koji su mjerili morfoloke osobine i funkcionalne sposobnosti. Varijabla TV [cm] TT [kg] RelVO2 [ml/kg/min] LAmirovanje [mmol/l] LAmax [mmol/l] WINmin [W/kg] WINmax [W/kg] UMOR [%]

tjelesna visina tjelesna teina

Dimenzija longitudinalna dimenzionalnost dimenzionalnost tjelesna masa

relativni maksimalni primitak kisika

aerobna snaga

koncentracija mlijeène kiseline u krvi u mirovanju (prije optereæenja)

aerobna snaga

maksimalna koncentracija laktata u krvi

aerobna snaga

min. anaerobna snaga – najnia izlazna snaga u razdoblju od 5 s

anaerobna snaga i kapacitet

maks. anaerobna snaga – najviša izlazna snaga u razdoblju od 5 s


indeks UMOR – razlika izmeðu maksimalne i minimalne snage podijeljena maksimalnom vrijednoæu snage.


2.3. Metode obrade podataka Za obradu podataka koriten je statistièki paket SPSS za Windows. Prvo je izraèunata des kriptivna statistika za varijable, a normalnost distribucije provjerena je Kolmogorov-Smirnovljevim testom. Za utvrðivanje razlika koriten je t-test za nezavisne uzorke. Postupak mjerenja Mjerenja su provedena u Fiziolokom laboratoriju Fakulteta za sport, Ljubljana, u travnju 1997 godine. Svaka ispitanica testirana je u jednom danu. Prema standardnom protokolu prvo su uzeti antropometrijski parametri. Nakon toga se mjerio relativni maksimalni primitak kisika (relativni maks. VO2) prema protokolu za test PRAHA. Testovi su provedeni na opremi za direktnu spiro-ergometriju Oxycon b Mijnhardt i pokretnom sagu Woodway oodway.. Prije i nakon testa (u prvoj minuti nakon okonèanja mjerenja) uzeti su uzorci krvi (20 mL) iz une resice za mjerenje prema standardiziranom protokolu (mikro-centrifuga 1200 okretaja/1min.). Dobiveni serum je odmah analiziran analitièkom metodom za odreðivanje laktata Kodak Ektachem DT slide, na aparaturi Kodak Ektachem DT 60 II. Nakon odmora (1,5 do 2 sata) ispitanica je bila podvrgnut testu WINGATE WINGATE za procjenu anaerobnih sposobnosti. Test se izvodio na bicikl-ergo bicikl-ergometru metru MONARK, opremljenu odgovarajuæim senzorima i programskom podrkom podrkom SMI za analizu podataka dobivenih testom. U testu se biljeila najmanja (WIN-min) i najveæa (WIN-max) izlazna snaga u periodu od 5 sekundi.

3. REZULTATI Podaci su prvo obraðeni metodama deskriptivne statistike. Prvo su izraèunati parametri za ukupan uzorak, a potom za svaki pod-uzorak (skupinu) zasebno. Izraèunate su i standardizirane standardizirane z-vrijednosti za obje skupine. Tablica 1. Parametri deskriptivne statistike za ukupan uzorak ispitanica Varijabla TV TT RelVO2 LA-min. LA-maks. WIN-min. WIN-maks. UMOR 142

N 28 28 28 28 28 28 28 28

XA 177.99 69.35 49.91 1.32 4.59 6.13 8.53 32.20

S.D. 6.54 6.13 4.08 0.14 0.39 2.59 1.05 8.35

S.E. 1.24 1.16 0.77 0.03 0.07 0.49 0.20 1.58

Min. 166.50 57.00 39.70 1.10 3.60 4.20 6.70 4.00

Maks. 191.50 83.00 57.60 1.70 5.30 19.00 10.10 42.40

K-S Z (2-Tailed P) 0.555 (0.918) 0.601 (0.862) 0.471 (0.980) 1.404 (0.039) 0.655 (0.783) 1.963 (0.001) 0.515 (0.954) 0.906 (0.384)


Tablica 2. Parametri deskriptivne statistike za oba pod-uzorka Varijabla TV TT RelVO2 La-min. La-maks. WIN-maks. WIN-min. UMOR

XA 175.27 68.39 49.34 1.33 4.42 9.15 6.67 33.45

RUKOMET S.D. S.E. 3.97 0.96 5.35 1.30 4.41 1.07 0.17 0.04 0.35 0.08 0.71 0.17 3.21 0.78 9.57 2.32

KOŠARKA Z -vrijednost -0.41 -0.16 -0.16 -0.14 0.12 -0.42 0.59 0.21 0.15

XA 182.18 70.83 50.78 1.29 4.83 7.58 5.27 30.27

S.D. 7.62 7.19 3.53 0.07 0.31 0.72 0.53 5.91

S.E. 2.29 2.17 1.06 0.02 0.09 0.21 0.16 1.78

Z -vrijednost 0.64 0.24 0.21 -0.19 0.64 -0.91 -0.33 -0.23

E M E T E Æ P O

Razlike izmeðu koarkaica i rukometaica mogu se vidjeti u aritmetièkim sredinama i z-vrijednostima. Da bi se odredile razlike u dobivenim parametrima, prvo je uporabljen J -test -test za nezavisne uzorke. Zbog nenormalne distribucije varijabli (tablica 1) i velikih razlika izmeðu standardnih devijacija obiju skupina, iz daljnje analize su iskljuèene varijable LA-mirovanje i WIN-min. Prema naemu miljenju te varijable ionako ne utjeèu znatno na odreðenje funkcionalnih sposobnosti rukometaica i koarkaica. Tablica 3. Rezultati t -testa -testa TV TT RelVO 2 LA-maks. WIN-maks. UMOR

t-vrijednost -2.77 -1.03 -0.95 -3.17 5.67 0.98

2-tailed sig. 0.015 0.311 0.349 0.004 0.000 0.334

PrimjenomJ -testa ustanovili smo statistièki znaèajne razlike u tri od est varijabli (tablica 3). Osim u longitudinalnoj longitudinaln oj mjeri tjelesne visine (TV), statistièki znaèajne razlike pojavile su se i u varijablama LAmaks. (maksimalna koncentracija laktata u krvi) i u WIN-maks. (maksimalna anaerobna snaga).

4. RASPRAVA Dobivene su oèekivane razlike izmeðu dviju skupina u morfolokim osobinama. I neki drugi istraivaèi (8, 9), koji su proveli mjerenja slièna naima, dobili su sliène rezultate. Premda u mjerenoj koarkakoj reprezentaciji nije bilo iznimno visokih igraèica (centara), koarkaka reprezentacija je via od rukometne u prosjeku za priblino 7 centimetara, to je statistièki znaèajna razlika. Rezultat ne iznenaðuje zato to je tjelesna visina najspecifiènija dimenzija za koarku (ona koarkaice razlikuje od svih drugih sportaica) koja znatno utjeèe na djelomiènu i ukupnu uspjenost. Razlike u tjelesnoj teini (TT) su manje i statistièki neznaèajne. Razlog tomu je via relativna tjelesna teina (TV/TT) rukometaica i relativno visoke vrijednosti standardnih devijacija. Bilo bi zanimljivo usporediti tjelesnu graðu rukometaica i koarkaica, no zbog nedostatka podataka moemo samo izraèunati ektomorfnu komponentu somatotipa. somatotipa. Prema Duquetovoj formuli (2)koarkaice (2) koarkaice u naem uzorku imaju puno vie vrijednosti ektomorfne komponente (3,65) od rukometaica (2.78). To moe objasniti razlike u tjelesnoj teini. Struktura kretanja u rukometu i u koarci sastoji se od mnogobrojnih kratkih sprintova, skokova, uteva (udaraca na vrata i ubacivanja u ko), tjelesnih kontakata i brzih promjena smjera i brzine kretanja. U tim vrstama kretanja/kretnji prevladavaju anaerobna alaktatna snaga i kapacitet. S druge strane, igranje u postavljenom napadu i postavljenoj obrani, ali i nekoliko uzastopnih prijelaza iz obrane u napad (i obrnuto) zahtijeva dobro razvijen anaerobni laktatni kapacitet. Usporeðujuæi rukometaice i koarkaice, moemo ustvrditi da su rukometaice nadmoænije nadmoænije u anaerobnoj snazi i kapacitetu. Rezultati koje su postigli rukometaice u testu WINGATE WINGA TE znatno su bolji od koarkakih rezultata. Njihova je maksimalna anaerobna ana erobna snaga za 1,5 W/kg veæa od maksimalne anaerobne snage koarkaica. Razlika Raz lika u varijabli WIN-maks. statistièki je znaèajna. Jasno je da je anaerobna snaga specifiènija za rukometaice te da najbolje razlikuje rukometaice i koarkaice. Neke za rukomet tipiène aktivnosti, poput tjelesnih kontakata, prodora s loptom i snanih udaraca na vrata, primjerice, zahtijevaju veliku maksimalnu jakost i anaerobnu snagu. Prema naemu miljenju to je razlog zato su

143

Frane Erèulj, Marta Bon, Marko ibila, Radoje Miliè RAZLIKE U NEKIM MORFOLOKIM I FUNKCIONALNIM FUNKCIONALNIM DIMENZIJAMA DIMENZIJAMA SLOVENSKIH RUKOMETNIH RUKOMETNIH ...

E M E T E Æ P O

144

rukometaice iz naeg uzorka postigle viu razinu maksimalne anaerobne snage. Nismo dobili statistièki znaèajne razlike u varijabli UMOR. Gotovo jednak indeks umora (30%) zabiljeen je i za mlade ene koje preteno sjede (1). Stoga taj parametar oèigledno oèigledno nije vaan za razlikovanje rukometaica rukometaica i koarkaica. Mnoge supra-maksimalne i maksimalne aktivnosti i u rukometu i u koarci zahtijevaju i dobru baziènu aerobnu snagu (izdrljivost). Mogli bismo reæi da je dobivena relativno visoka razina aerobne snage u naem uzorku rukometaa i koarkaa. Neki su drugi istraivaèi (9, 11, 3, 7, 4, 10) dobili neto nie vrijednosti relativnog maksimalnog primitka kisika na uzorcima rukometaa i koarkaa. Ta èinjenica upuæuje na dobru selekciju i pripremljenost naih igraèa. U analizi razlika u varijablama aerobne snage pokazali su se bolji rezultati koarkaa. Oni su postigli vii relativni maksimalni primitak kisika (RelVO2) viu maksimalnu koncentraciju laktata u krvi (LA-maks.). Ipak, statistièki znaèajna razlika pojavila se samo u varijabli koncentracije koncentrac ije laktata LA-maks. Ti rezultati govore o vioj razini baziène aerobne izdrljivosti koarkaa. Osnova za ta otkriæa mogla bi se nalaziti u razlièitim strukturama kretanja rukometa i koarke. U rukometu je volumen kretanja u postavljenom napadu i postavljenoj obrani nii zbog zonske obrane i napada. Takoðer je moguæe da pojedini igraè (ili vie igraèa) igra ili samo u obrani ili samo u napadu (sustav zamjena). U tom sluèaju aerobni kapacitet neæe biti tako jako vaan za rukometaice Jo jedna specifiènost rukometa moe rezultirati niom razinom aerobne snage  to je zabrana kretanja u vratarevu prostoru za igraèice. Na kraju bismo mogli zakljuèiti kako je usporedba slovenskih izabranih nacionalnih ekipa rukometaa i koarkaa pokazala viu razinu baziène aerobne snage u koarkaa. S druge strane, rukometni reprezentativci su nadmoæniji u anaerobnoj snazi i kapacitetu. Razlog za takve nalaze mogao bi se nalaziti u razlièitim strukturama kretanja svojstvenima rukometu, odnosno koarci. Ta razlièitost zahtijeva specifièan trening funkcionalnih sposobnosti, primjeren svakoj od igara. No, razlozi bi mogli biti i karakteristike naeg uzorka (broj igraèa, visoka razina selekcije i drugo), a osobito razina pripremljenosti // treniranosti rukometnih i koarkakih reprezentativaca. Umjesto zakljuèka - Praktièna vrijednost i primjena rezultata testiranja funkcionalnih sposobnosti u koarci i rukometu Na Fakultetu za sport u Ljubljani ispitujemo funkcionalne dimenzije rukometaa i koarkaa kako bismo poboljali njihovu uspjenost. Da bismo postigli potonje, potonje, potreban nam je suvremen pristup treningu. Takav Takav moderan pristup baziènom metabolièkom treningu treningu mora poèivati na spoznajama o optereæenju igraèa tijekom rukometne ili koarkake utakmice. Prva pretpostavka glasi da dugotrajno jednoliko trèanje nije osobito pogodno za poveæanje specifiène fizièke izdrljivosti i uspjenosti rukometaa i koarkaa. Uèinkovit plan i program treninga mora se temeljiti na isprekidanim zadacima tijekom kojih rukometai i koarkai izvode ra zlièite kretnje i kreæu se u raznim smjerovima najveæim moguæim intenzitetom da bi te zadatke slijedili periodi rada nieg intenziteta. Sreæom, napredak moderne tehnologije posljednjih godina omoguæio nam je da razvijemo ra èunalni sustav vizualnog praæenja koji nam daje obilje brojèanih, kvantitativnih podataka o kretanju/pokretima igraèa tijekom utakmice. Na Fakultetu za sport koristimo vlastiti sustav raèunalnog praæenja pod imenom SAGIT S AGIT (13). Praæenjem kretanja igraèa u timskim sportovima raèunalnom vizualnom tehnikom, dobivaju se trajektorije koje osiguravaju osnovne prostorne i vremenske informacije o kretanju svakog igraèa. Na taj naèin mogu se ustanoviti igraèevi obrasci kretanja i odrediti najvaniji dio prostora kojime se najvie i najèeæe kreæe, a sve to valja uzeti u obzir prigodom planiranja trenanog procesa. Mnogi treneri, osobito specijalisti za fizièku pripremu, ne uzimaju dovoljno u obzir upravo opisane specifiène kretne strukture. Igraèi tijekom utakmice stvarno pretrèe ili nekim drugim kretanjem svladavaju priblino jednake udaljenosti i u koarci i u rukometu, a te se udaljenosti obièno kreæu u rasponu od 5.000 do 7.000 metara (3, 6, 8). Udaljenosti se svladavaju raznolikim brzinama i mnogobrojnim putovima (linijama) kretanja, kao i vrlo èestim promjenama smjera kretanja. Javlja se i niz ostalih aktivnosti, od kojih su neke ciklièke, a druge nisu. Napadaèke i obrambene akcije, dakle, mogu se isto koristiti kao vjebe i zadaci u treningu, ali samo unutar ogranièenog vremena i sa specifiènim razdobljima odmora. Kada se stvaraju i primjenjuju situacijski ili tehnièki zadaci, rezultati se ne mogu jednostavno generalizirati. Ovdje valja naglasiti da mjerenje frekvencije srca i stvaranja mlijeène kiseline slui kao osnova za kontrolu uèinkovitosti svakog pojedinog specifiènog trenanog zadatka. Sukladno tome, takva kontrola omoguæuje razvoj upravo onakvog pristupa kondicijskoj pripremi kakav najbolje odgovara suvremenim zahtjevima rukometne i koarkake igre. Za utvrðivanje unutarnjeg optereæenja i/ili frekvencije srca


koarkaica koriten je pulsmetar tijekom treninga i trening-utakmica. Zahvaljujuæi tome dobili smo jo jasniju sliku o formi sportaica i dodatnu informaciju koja æe pomoæi u planiranju i doziranju treninga izdrljivosti. Anaerobni i aerobni pragovi, kao i frekvencija srca sr ca na razini oba praga utvrðeni su laboratorijskim testovima i adaptiranim Conconijevim testom, izvedenim u sportskoj dvorani. U skupini mlaðih igraèa i igraèica rezultati frekvencije srca bili su dostatni da se na osnovi njih ugrubo procijene oba praga. Mjeraè frekvencije srca pomae nam da dobijemo podatke o frekvenciji srca te da onda te vrijednosti uporabimo tijekom treninga baziène i specijalne specija lne izdrljivosti. Tijekom proteklih nekoliko godina vrlo èesto smo provodili laboratorijske testove funkcionalnih kapaciteta na slovenskim vrhunskim rukometaicama i koarkaicama i to uglavnom zbog iznimno dobrih odnosa s trenerima reprezentacija, ali i pojedinih klubova. U toj suradnji svi smo profitirali na teorijskoj (savjetovanje i objanjavanje rezultata) i praktiènoj razini (pomoæ u planiranju, doziranju i primjeni kondicijskog treninga). Uporabili smo vrlo dobro poznate testove koji su se pokazali dobrima u praksi ispitivanja funkcionalnih funkcionalnih sposobnosti. Na taj naèin moemo usporediti nae rezultate s rezultatima pronaðenima u struènoj literaturi, to umnogome olakava njihovo vrednovanje i podie kvalitetnu razinu procjene. Permanentna kontrola stanja funkcionalnih sposobnosti igraèa i igraèica èlanova nacionalnih ekipa usmjerena je na postavljanje reprezentativnih timskih standarda i za rukomet i za koarku u buduænosti, kao i na odreðenje pozicije pojedinca u odnosu na te standarde. tovie, svrha joj je, po moguænosti, usporediti slovenske izabrane vrste s drugim, uspjenijim nacionalnim ekipama. Kombiniranjem svega gore reèenoga s primjerenim kondicijskim trenanim programom koji bi se provodio tijekom cijele natjecateljske sezone (to bi bila odgovornost klupskih trenera), pokuali bismo podignuti razinu kondicijske pripremljenosti u tom segmentu enskog rukometa i enske koarke koji, premda je prilièno vaan, ne dobiva dovoljno pozornosti u Sloveniji. Glavna svrha i cilj ovog istraivanja bio je odgovoriti na neka pitanja o primjerenosti (vrlo) sliènog ba ziènog kondicijskog treninga koarkaica i rukometaica. Voljeli bismo ustanoviti jesu li optereæenja i napori (loading and exertion) u rukometu i koarci toliko slièni da bi ih se moglo spojiti u jedinstven program koji bi mogli primjenjivati specijalisti  kondicijski treneri. S druge strane, postavlja se pitanje postiu li vrhunske koarkaice i rukometaice sliène rezultate, u smislu izabranih tjelesnih indikatora, zbog sliènih trenanih programa ili zbog sliènih struktura kretanja na utakmicama. Samo podrobnija istraivanja mogla bi dati odgovor na to pitanje.

E M E T E Æ P O

5. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 10. 11.. 11 12.. 12 13.. 13

Bar-Or O., Dotan Bar-Or Dotan R., Inbar Inbar O. A 30-second 30-second all-out all-out ergomet ergometric ric test: test: Its reliabil reliability ity and validity validity for for anaerobic anaerobic capacity capacity.. Isr. J. Med. Sci. 1977; 13: 326 Duquet W., Hebbelinck Hebbelinck M. Application Application of the Somatotype attitude distance to the study of group and individual somatotype status and relations. In: Bravnièar, M. (1990). Fiziologija porta - vaje. Ljubljana: Fakulteta za telesno kulturo. Hagedornn G., Niedlich Hagedor Niedlich D., D., Schmidt Schmidt G.J. Basket Basketball-H ball-Handbuch andbuch,, TeorieTeorie-Methode Methoden-Praxi n-Praxis. s. Reinbek Reinbek bai Hambur Hamburg: g: Rowohlt Taschenbuch Verlag GmbH, 1985 Hakkinen K. Changes Changes in in physical physical fitness fitness profile profile in in female female basketball basketball players players during during the the competitive competitive season including explosive type strength training. Journal of Sposrts medicine and Physical Fitness 1993; 33 (1): 19-26 Krejci P., P., Piric J., Leso J., J., Bunc V., V., Potmesil Potmesil J. A laboratory laboratory methodology methodology in in the testing testing of special special endurance of superior athletes in endurance events. Teorie-a-praxe-telesne-vychovy 1981; 29(12): 733-737 Luck P., P., Miedlich Miedlich U., Koehler Koehler E., Hierse Hierse B. B. Zu ausgewaehl ausgewaehlten ten leistungsbest leistungsbestimmenden immenden vorausset voraussetzungen zungen des des Handballspielers. Med. u. Sport 1985; 25: 156-159 Porter G. Program Program telesne telesne pripra priprave ve v pripravl pripravljalni jalni dobi. Trener - koarka, koarka, 1980; 1980; 14(2): 14(2): 10-19 10-19 Mahoriè, T. (1994). (1994). Zunanje Zunanje in notranje obremenit obremenitve ve beka na koarkarski koarkarski tekmi (diplomsk (diplomskoo delo). delo). Fakulteta Fakulteta za za port, Ljubljana. Matkoviææ Br., Matkovi Br., Heimer Heimer S., Matkoviæ, Matkoviæ, B. B. Fizioloko-f Fizioloko-funkcion unkcionalni alni pokazatel pokazatelji ji koarkaica koarkaica.. Koarkarsko Koarkarsko medicins medicinski ki vijestnik 1990; 5 (2-3): 51-55 Reillyy T. Reill T. Physiology Physiology of Sports Sports.. London: London: E.&F.N. E.&F.N. Spon, Spon, 1990: 1990: 441-449 441-449 Spurgeon J.H., J.H., Spurgeon Spurgeon N., Giese Giese W. W. Physiques of world class female female basketball basketball players. players. Scandinavian Scandinavian Journal of Sport Science 1980; 2 (2): 63-69 entija D., D., Matkoviæ R. B., Vuleta Vuleta D., Tom Tomljanoviæ ljanoviæ M., M., Daja I.I. Funkcionalne Funkcionalne sposobnosti sposobnosti vrhunskih vrhunskih rukometaa rukometaa i rukometaica. Zbornik radova, 6. Zagrebaèki sajam sporta. Zagreb: Fak ultet za fizièku kulturu, 1997: 36-43 Per J., Bon M., Kovaèiè S., ibila ibila M., Deman Deman B. (2002) Observation Observation and and analysis of large-scale large-scale human human motion. Human Movements Science., July 2002, vol. 21, str. 295-311. 145

Draen Harasin, Maja Mijoèeviæ

TRENANA OPREMA U KONDICIJSKOM TRENINGU SPORTAA

E M E T E Æ P O

TRENANA OPREMA U KONDICIJSKOM TRENINGU SPORTAA Draen Harasin1, Maja Mijoèeviæ2 vanjski suradnik Kineziolokog fakulteta Sveuèilita u Zagrebu 2studentica na Kineziolokom fakultetu Sveuèilita u Zagrebu

1

1. UVOD Pod trenanom opremom podrazumijevamo podrazumijevamo razne tehnièke ureðaje, naprave i pomagala posebno konstruirane konstruirane za primjenu u sportskom treningu s ciljem zatite ili optereæivanja optere æivanja sportaa. Veæ u samoj definiciji moe se uoèiti jedan kriterij koji dijeli opremu na onu koja ima za cilj opteretiti sportaa i onu koja ima za cilj zatiti sportaa. U ovom radu prvenstveno se sagledavaju temeljni teme ljni principi opreme koja ima za cilj opteretiti sportaa. sportaa . Trenana oprema koja je konstruirana da optereæuje sportaa moe biti trenana i natjecateljska. Natjecateljska trenana oprema je ona koja se koristi kao osnovna u natjecateljskoj aktivnosti u sportovima. To su kugla, disk, olimpijski uteg, koarkaka lopta, gimnastièka preèa i slièno. Konstrukcija i karakteristike ove opreme definirane su pravilima pojedinih meðunarodnih federacija, federac ija, pa ovu trenanu opremu nazivamo i konvencionalnom. U dio trenane opreme koji je namijenjen zatiti sportaa ubrajamo zatitne pojaseve, posebnu odjeæu, zatitne kacige i rukavice, zglobne fiksatore i slièno. Sva ova pomagala imaju jedan cilj: zatititi tijelo sportaa od eventualnih ozljeda pri postizanju maksimalnih natjecateljskih rezultata. Natjecateljska oprema je pri tome obavezno i trenana, dok trenana ne mora biti natjecateljska, pa je nekonvencionalna. Pored kriterija tipa vanjskog optereæenja kojim oprema optereæuje razlièite sustave sportaa, trenanu opremu moemo klasificirati i po kriteriju sposobnosti koje ima za cilj unaprijediti. Tako po tom kriteriju imamo opremu koja slui za razvoj brzine i agilnosti (SAQ oprema), fleksibilnosti, ravnotee i propriocepcije (balans daske), koordinacije (poligoni), preciznosti (mete i projektili, èesto i elektronski ureðaji), snage i izdrljivosti (slobodni utezi i trenaeri) te kardio opremu za razvoj aerobnih i anaerobnih funkcionalnih sposobnosti (pokretni sag, sobni bicikli itd.). Pored kriterija sposobnosti koje ima za cilj unaprijediti, trenanu opremu koja je namijenjena optereæivanju sportaa moemo podijeliti i po kriteriju tipa vanjskog otpora, odnosno tipa protivljenja materijalnog tijela silama koje na njega djeluju.

2. TIP VANJSKOG OTPORA KAO KRITERIJ U KLASIFIKACIJI TRENANE TRENA NE OPREME

146

Ovisno o konstrukcijskim karakteristikama, u svrhu stvaranja vanjske sile koja se suprotstavlja unutarnjoj miiænoj, èesto se koriste razlièiti otpori kao to su otpor medija, trenje, moment tromosti, elasticitet, elektronski kontrolirani otpori, teret vlastitog ili drugih tijela. Poznavanjem ovih temeljnih fizièkih zakona dobivamo informaciju o principima rada s razlièitim vrstama optereæenja to omoguæuje bolje sagledavanje njihove uèinkovitosti i primjenjivosti. Elasticitet je je svojstvo nekih tijela da pod utjecajem vanjske sile mogu mijenjati svoj oblik ili obujam, a kad ta prestane djelovati, vraæaju se u prvobitan oblik. Brojne sprave i pomagala, èesto za kuænu uporabu, kao to su gume ili rastezljive trake, imaju elastiènu komponentu kao izvor optereæenja. Optereæenje koje se stvara putem elasticiteta trake ili gume je proporcionalno duljini na koju je predmet razvuèen. Najoèitija karakteristika elastiènih pomagala je da to se vie rastee, optereæenje je veæe. P roblem kod koritenja takvih pomagala je da svaki pokret poèinje sa niskim optereæenjem, a zavrava sa visokim. To se suprotstavlja sposobnostima ispoljavanja sile svih miiænih grupa, koje su slabije prema kraju izvoðenja pokreta. Sada veæ postoje i elastièna pomagala razlièitih fizikalnih svojstava rastezljivosti pa je prema tome moguæe i kvalitetno doziranje optereæenja. Elasticitet kao optereæenje je u vrhunskom sportu jako zastupljen u preventivnom treningu ili rehabilitaciji ozljeda. Kao prednost se istièe veæa moguænost kontroliranog «sputanja» odnosno vraæanja gume u prvobitan poloaj nakon faze kontrakcije miiæa. Moment inercije je velièina karakteristièna za svako tijelo koje rotira oko izabrane osi; on utjeèe na rotaciju slièno kao to masa utjeèe na translaciju materijalne toèke. Tijela s velikim momentom tromosti tee je zarotirati nego ona s malim


momentom tromosti; tromosti; moment tromosti mjera je tromosti tijela pri rotaciji. Moment tromosti osim o masi tijela ovisi i o raspodjeli mase s obzirom na os rotacije. Preraspodjelom mase to dalje od osi rotacije moemo poveæati moment tromosti tijela. Dok sila gravitacije djeluje samo prema dolje, inercija djeluje u svim smjerovima. Od trenanih pomagala i sprava na principu inercijskog kotaèa funkcionira veslaèki ergometar, bicikl-ergometar. Prema mijenjanju mase kotaèa mijenja se djelovanje miiæne sile na taj objekt. Trenje nastaje kada se pokua pomaknuti objekt koji je poloen na neku podlogu ili se pokuaju pomaknuti dva povezana objekta . To je otpor to ga gibanju nekog tijela prua povrina p ovrina po kojoj se ono giba ili sredstvo kroz koje se s e giba. Ako tijelo vuèemo po nekoj, npr. horizontalnoj podlozi osjetit æemo silu trenja, koja djeluje u smjeru paralelnom s dodirnim povrinama, a smjer joj je suprotan smjeru sile kojom vuèemo tijelo. Èesto se na principu trenja koriste sprave sa remenom koji se vee oko struka za koji je prièvræen predmet odreðene teine, sprava koja stvara odreðenu suprotnu silu ili osoba koja miiænom silom stvara otpor. Kod trenja vrijedi zakonitost da je za pomicanje predmeta, za zapoèinjanje pokreta potrebno vie sile nego to je potrebno za odravanje prethodno zapoèetog kretanja, pa na poèetku treba proizvesti veæu silu. Èesto trenana oprema u svrhu stvaranja vanjskog optereæenja koristi otpor medija . Otpor nastaje zbog trenja s èesticama tekuæine, odnosno plina i zbog djelovanja virova koji se stvaraju pri gibanju tijela kroz tekuæine i plinove. Otpor medija je sila otpora koja se javlja kada se objekt kreæe kroz neki medij (tekuæina ili plin) ili se medij kreæe oko objekta ili po njemu moemo nazvati otpor medija. U treningu jakosti se primjenjuje kao princip na kojem rade hidraulièni (tekuæina) i pneumatski (plin) trenaeri. Otpor zraka se koristi kao dodatno optereæenje kod sprintera, u nogometu ili brzom klizanju putem padobrana razlièitih velièina. Kod rada s otporom vode u bazenu èesto se istièu prednosti ne samo jaèanja muskulature nego i poboljanja fleksibilnosti, aerobnih sposobnosti sposobnosti te smanjenja pritiska na zglobne strukture i miiæe. U bazenu kod male brzine pokreta otpor vode determiniran je gustoæom vode, a kako se brzina pokreta poveæava raste i otpor vode, odnosno optereæenje. U vrhunskom sportu rad sa otporom vode koristi se kod jaèanja muskulature tijekom rehabilitacije ozljeda u bazenu, kada je pored elasticiteta kao optereæenja nezamjenjiv. Trite u tome nudi velik broj pomagala koja ustvari poveæavaju otpor vode, a time i optereæenje na miiæ. U prijelaznom periodu mogu se vie primjenjivati tipovi optereæenja putem otpora vode kao i kod prevencije i rehabilitaci rehabilitacije je ozljeda. Postoje sprave i pomagala za trening s optereæenjem koje su elektronski kontrolira kontrolirane ne . Izvor optereæenja moe biti jedan od prethodno navedenih ili motor ili pumpa. Zapanjujuæa èinjenica i prednost ovih sprava je da se optereæenje moe putem povratne informacije regulirati tijekom cijelog pokreta tako da izjednaèavaju silu optereæenja sa miiænom silom da bi se odrala konstantna brzina pokreta u zglobu. Neke od takvih pomagala omoguæuju i ekscentriène kontrakcije, a neke mogu mjeriti parametre kao to su ispoljavanje snage i ubrzanje.

E M E T E Æ P O

3. TERET KAO TRENANA OPREMA Sigurno najstariji i najprimitivniji naèin optereæivanja sportaa je gravitacijska sila Zemlje, odnosno teina tereta vlastitog ili drugih tijela. Ova trenana oprema je od posebne vanosti u kondicijsk kondicijskoj oj pripremi vrhunskih sportaa, a primjenjuje se u svim dijelovima godinjeg ciklusa. Jedan dio opreme koja na ovaj naèin optereæuje sportaa pripada grupi «slobodnih tereta» (free-weights), a jedan dio tzv. «trenaerima s teretima» (weight-stack machines). Velik je broj razlièitih miljenja o prednostima odnosno negativnostima jednog i drugog naèina optereæivanja sportaa tako da èak moemo reæi koliko trenera toliko i razlièitih miljenja. Slobodni tereti su dvoruèni i jednoruèni slobodni utezi, medicinke, vreæe s pijeskom i sl. Glavna karakteristika slobodnih tereta je da je broj stupnjeva slobode u pokretima dizanja neograniè en, odnosno ogranièen samo s obzirom na karakteristike lokomotornog sustava èovjeka. Prednost slobodnih tereta je i to da imaju utjecaj na cijelo tijelo. Vjebe sa slobodnim utezima èesto se izvode u stojeæem stavu pri èemu optereæenje zahvaæa velik dio ukupne muskulature to se kod trenaera (stack-machin) ne deava. Takvo savladavanje optereæenja omoguæava mineralizaciju kosti to sprjeèava osteoporozu u kasnijim fazama ivota (Smith, 1982). Vjebaè kod slobodnih utega kontrolira pokret i odraava ravnoteu ra vnoteu miiæima umjesto da to èini sprava. spra va. Totalne vjebe su posebno korisne za osiguravanje trenanog podraaja za cijelo tijelo. Vana Vana prednost je i simulacija stvarnih aktivnosti (specifiènost). Podizanje i ubrzanje objekata predstavlja zahtjev velikog dijela sportova i aktivnosti. Podizanje slobodnih utega ukljuèuje prirodniju koordinaciju vie miiænih grupa, ne samo jedne. Vrlo èesto se kao prednost treniranja s slobodnim utezima navodi to da je tijekom izvedbe pojedinih vjebi moguæe

147



E M E T E Æ P O

148

ukljuèiti velik dio tijela u rad. Tako se kod viezglobnih vjebi ukljuèuje velik broj miiænih skupina u rad. Isto tako je prednost ovog naèina treniranja i to to je moguæe izvoditi i ekspolozivne balistièke balistièke vjebe i totalne tjelesne za koje i ne postoje paralelne vjebe na trenaerima. Prednost je i to da vjebe sa slobodnim utezima najrealnije simuliraju dizanja iz stvarnog ivota (real-world lifting), a na taj naèin i najvjerodostojnije najvjerodostoj nije oponaaju i traena gibanja u sportu. Kao Slika 1. «Slobodni tereti» negativnost vjebanja sa slobodnim utezima se èesto navodi koordinacijska sloenost pojedinih vjebi pa su na taj naèin manje pristupaène poèetnicima. Ovaj problem se najèeæe odnosi na rekreativno vjebanje. Vjebe sa slobodnim teretima mogu èeæe biti uzrokom povreda lumbalnog dijela kraljenice u sportaa pa se i tom spoznajom u primjeni treba koristiti, te tu moguænost eliminirati pravilnim izvoðenjem. Vjebama sa slobodnim teretima gotovo nemoguæe «prisiliti» odreðene miiæe na rad, pa se to najèeæe navodi kao negativnost. Npr. teko je, gotovo nemoguæe izolirati miiæe stranje strane natkoljenice, osobito kratku glavu m.bicepsa femorisa koja nije dvozglobna i ne sudjeluje u ekstenziji natkoljenice veæ samo u fleksiji potkoljenice. Trenaeri su tehnièki ureðaji koji stavljaju sportaa u odreðeni odre ðeni poloaj, definiran konstrukcijom i namjenom trenaera. Sporta pri tome podiuæi teret izvodi pokrete s ogranièenim ogr anièenim brojem stupnjeva slobode kretanja. Trenaeri se djele na opæe i specifiène (Verkoshansky 1998). Opæi slue za razvoj baziène snage i djele se po regijama tijela za koju su namjenjeni, odnosno po kriteriju miiænih skupina koje optereæuju. Po tom kriteriju postoje trenaeri za razvoj leðnih miiæa, za razvoj trbunih miiæa, miiæa nogu itd. Specifièni S pecifièni trenaeri su ureðaji koji slue za razvoj specijalne snage u odreðenim sportskim aktivnostima. To su npr. »pliometrijski bench press trenaer» koji koriste bacaèi kugle, trenaer za razvoj specijalne snage bacaèa diska (DSTM  discus strenght training machine), koji koriste bacaèi diska u razvoju specijalne snage itd. Zbog toga se mora voditi raèuna o biomehanièkoj biomeha nièkoj bliskosti simulatora s realnim uvjetima gibanja. Isto tako moguæe je podijeliti ih s obzirom na karakteristike pokreta, pa po tom kriteriju mogu biti osnovni kod kojih se izvodi viezglobni pokreti i izolirajuæi kod kojih se izvodi jednozglobni pokreti. Od 70-tih godina izraðuju se i primjenjuju «nautilus trenaeri» . Oni predstavljaju koncept ujednaèavanja optereæenja tijekom cijelog raspona pokreta u zglobu izradom Slika 2. Trenaer sprava koje koriste kotaè u obliku elipse (nautilus cam). Tijekom podizanja tereta, iako se teina ne mijenja, njegova udaljenost od osi zgloba se konstantno mijenja. Kada je teret ter et horizontalno blii zglobu, izaziva manju silu optereæenja, a kada je udaljeniji izaziva veæe optereæenje.


E M E T E Æ P O

Slika 3. Djelovanje gravitacijske sile na uteg u odnosu na udaljenost od osi okretanja (lijevo) i princip nautilus trenaera (Harman, 2000)

Ideja je bila vie opteretiti miiæ u dijelovima pokreta kada moe ispoljiti veæu silu i manje ga opteretiti kada ne moe ispoljiti veliku silu. Jedna od glavnih prednosti rada na trenaerima je sigurnost. Moguænosti pada, spoticanja ili zaglavljenja ispod utega su manje, a potrebno je i manje vjetine u radu sa spravama nego sa slobodnim utezima. Vana Vana prednost je i raznovrsnost pokreta. Sprave se mogu konstruirati da pruaju optereæenje pokretima koji se ne mogu izvesti sa slobodnim utezima (adukcija i abdukcija nogu), i do neke mjere konstruirati prema eljenom pokretu. Daljnja prednost je i jednostavnost koritenja . Za rad na spravama nije potrebna posebna koordinacija ili tehnika kao to je to sluèaj sa slobodnim utezima. Takoðer je jednostavnije premjestiti osiguraè na teinu vie, nego slagati ploèe na uteg. Upotreba je vrlo jednostavna, primjenom tzv. bloka tereta (weight stack), gdje se jednostavnim odabirom mjenja velièina optereæenja. Prednost je i upotreba tzv. nautilus principa, koji se pojavio sedamdesetih godina, a omoguæuje promjenu momenta sile tereta u skladu s biomehanièkim zakonitostima poluga na tijelu sportaa pri podizanju tereta. No, pitanje je da li je to prednost, jer poluge koje pokreæu miiæi evoluirale su u to to jesu tijekom duge evolucije lokomotornog sustava èovjeka, a evoluirale su diuæi objekte u prirodi, pri èemu se momenti sile tereta prirodno mjenjaju. Negativno je to to su trenaeri konstruirani da zadovolje prosjeènu populaciju, a ekstremno visoki i niski, koji su èesti meðu sportaima imaju problema s upotrebom. Kod treniranja na trenaerima izostaje rad dinamièkih i statièkih stabilizatora i neutralizatora jer su poluge s kojih polaze agonisti i sinergisti prislonjene na trenaer i na taj naèin èvrsto fiksirane bez pomoæi miiæa. Kao i sa slobodnim utezima gravitacija je izvor optereæenja opte reæenja i za utege na trenaerima. ice, kablovi i dijelovi takvih sprava omoguæuju poveæanu kontrolu nad smjerom i naèinom optereæenja. Sukladno sve veæem broju novih tipova trenaera javlja se i opasnost od moguæih loe konstruiranih naprava koje mogu imati lo utjecaj na natjecateljsku izvedbu i na zdravlje sportaa.

4. TEMELJNI PRINCIPI OPREMANJA TERETANE Dva su vrlo vana kriterija u rasporeðivanju opreme u teretani. Jedan se odnosi na sigurnost , a drugi na funkcionalnost . Sigurnosne karakteristike opreme su vrlo vaan kriterij u opremanju teretane. Treniranje s teretima stavlja sportaa u riziènu situaciju za nastanak ozljede. Potrebno je znati koje su sve karike lokomotornog sustava sportaa najvie ugroene i na koji naèin postojeæi postojeæi faktori sigurnosti mogu doprinijeti smanjenju ili poveæanju rizika od ozljeðivanja prilikom treninga u teretani. Statistièki pokazatelji o broju i vrsti sportskih ozljeda koje su izazvane teretom, govore da su tri najugroenije regije ljudskog tijela: lumbalni dio kraljenice, te rameni i koljeni zglobovi. Disciplina i odgovornost su bitni èimbenici sigurnosti u teretani (npr. strogo odreðeni postupci prilikom pristupa trenaeru, samoj izvedbi pojedine vjebe, asistenciji  naroèito kod graniènih i iznadgraniènih optereæenja). Osim toga znaèajno je osigurati nesmetanu cirkulaciju sportaa u

149



E M E T E Æ P O

prostoru, ali i utvrditi detalje koji se tièu urednog koritenja prenosivih pr enosivih rekvizita. Potrebno je na minimum svesti sve neugodnosti i opasnosti kojima bi uzrok mogle biti konstrukcijske znaèajke opreme. Sukladno tome, vjebaèa tijekom izvedbe pojedine vjebe valja zatititi od svih okolnh smetnji koje mogu poremetiti njegovu koncentraciju. Sporta mora biti usredotoèen na samu tehniku izvoðenja vjebe te na transformacijske efekte vjebanja. Koristi od biomehanièkih istraivanja u sportu su viestruke. To se posebice odnosi na dizajniranje trenane opreme. Veliki broj biomehanièkih saznanja pridonio je optimalizaciji opreme, to se viestruko pozitivno ispoljilo u poveæanju stupnja sigurnosti tijekom njihove izvedbe. Raspored trenaera i opreme mora biti optimalan. Razmjetaj je moguæe izvesti na osnovi nekoliko razlièitih kriterija, ali je mnogo vanije da takav raspored ne stvara potekoæe cirkulaciji vjebaèa tijekom treninga i da omoguæuje sigurno izvoðenje vjebi. Cirkulaciju treba predvidjeti na temelju maksimalnog broja vjebaèa u teretani. Trenaeri se u teretani rasporeðuju na temelju djelovanja opreme na razlièite dijelove tijela (npr. prostor za ramena, prostor za noge, prostor za jaèanje leða, itd) i na temelju tipa opreme s obzirom na tip vanjskog optereæenja, odnosno na tip sposobnosti koju imaju za cilj unaprijediti (npr. slobodni utezi, trenaeri, strunjaèe za istezanje, kardio sprave). Kvaliteta je osobito znaèajan faktor pri opremanju teretane. Danas Da nas je proizvodnja sprava, pomagala i rekvizita dola u fazu da se na tritu pojavljuje velik broj tvrtki koje proizvode opremu razlièite kvalitete. Upravo je kakvoæa opreme izuzetno bitna prilikom opremanja teretane. Oblik opreme govori o osnovnim konstrukcijskim obiljejima i funkcionalnosti trenaera i opreme, o njihovim dimenzijama i vanjskom izgledu, to je izuzetno vano u stvaranju pozitivnog pristupa vjebanju. Pozitivni æe pristup vjerojatno pobuditi veæu koncentraciju prilikom svake trenane izvedbe, to svakako doprinosi poveæanju razine sigurnosti u tere tani. Primjerenost trenaera i opreme korisnicima podrazumijeva da trenaeri i oprema moraju odgovarati osobitostima dobi i spola te razini motorièkog znanja, uz maksimalno uvaavanje zdravstvenog zdravstveno g statusa i treniranosti savakog sportaa koji æe se sluiti tom opremom. Obiljeja radnog okruenja , odnosno ureðenje prostora u kojem se nalazi komplet trenaera i opreme mora biti u funkciji sigurnosti rada. I taj oblik sigurnosti moemo pojednostavljeno podijeliti u èetiri dijela: dimenzije prostora, raspored trenaera i opreme te ostala obiljeja radnog okruenja. Dimenzije prostora za vjebanje odreðuju, izmeðu ostalog, kolièinu, namjenu i kvalitetu trenaera koji æe uæi u sastav teretane. Visina prostora mora biti tolika da ne ugroava, osobito visoke sportae, ali i da osigurava normalnu cirkulacuju zraka. Odgovarajuæe dimenzije teretane doprinose sigurnosti i ugodnom vjebanju, jer su sprave dovoljno udaljene jedna od druge i sportai imaju dovoljno mjesta za izvoðenje dodatnih vjebi istezanja i relaksacije. Ugodan boravak i vjebanje u fitness centru zavisi i od arhitektonskih rjeenja interijera . To s odnosi na razmjetaj vrata i prozora, vrstu i visinu stropa, raspored ogledala i kvalitetu poda. Dvije najèeæe koritene vrste poda su tepih i gumirana podloga u obliku gumiranih strunjaèa koje se spajaju. Tepih Tepih je najjeftinija verzija i postoji veliki izbor boja. Ako ga se koristi u predjelu prostora za istezanje i u prostoru gdje se nalaze sprave za kardio program moralo bi ga se èistiti sa antiseptièkim, protugljiviènim i antibakterijskim sredstvom za èiæenje. Gumiranu povrinu moe se kupiti u obliku strunjaèa koje se kao puzle spajaju jedna s drugom i na taj naèin tvore gumenizirani pod. Ova podloga bolje ublaava doskok i izdrljivija je od tepiha (koristi se u podruèju slobodnih utega). Najbolja solucija, no i najskuplja je gumeni pod. Vrlo Vrlo je izdrljiv i predstavlja stabilnu podlogu za izvoðenje pliometrijskog treninga. Zadovoljstvo sportaa i trenera trene ra biti æe veæe ako su higijenski uvjeti okruenja u kojem se boravi i trenira bolji, ako je pod ravan i dovoljno elastièa n, te ugodan za noge. Posebno je znaèajan funkcionalan poloaj ventilacije , izvora zagrijavanja i hlaðenja koritenja telefona, video i audio tehnike, ugodnost prostora, te rasvjetnih tijela . Isto tako moguænost koritenja recepcije i anka, èak i slike na zidovima i sl., na odreðen naèin doprinose stvaranju eljenih uvjeta za rad u teretani.

5. ZAKLJUÈAK

150

Razvoj sporta i tehnologije sportske pripreme usmjeren je ka stalnom unapreðenju sposobnosti, osobina i znanja sportaa. Sportski rezultat postao je izazov za sve koji na bilo koji naèin u sustavu sportske pripreme nalaze svoje mjesto. Svaki segment sportske pripreme se neprestano razvija i usavrava i nudi sportaima nove moguænosti treninga. Trenana oprema je veæ due vrijeme iznimno vaan èimbenik kvalitetnog sportskog treninga. Buduænost æe u tom smislu, u svakom sluèaju, ponuditi nove kreacije i moguænosti te iskoristiti nesluæene rezerve koje organizam sportaa krije. Sportske znanosti s pravom pretendiraju da u tom procesu zauzmu vodeæu poziciju. Izuzetno je vano svakome dijelu susutava sigurnosti u radu s teretom pokloniti


odgovarajuæu pozornost, jer je izvjesno da su uèinkovitost treninga i sigurnost meðusobno zavisne kategorije. Struèni tim, na èelu s kondicijskim trenerom i savjetnicima iz svih prateæih znanstvenih disciplina, koje su nale svoju primjenu u sportu, ima iznimno zahtjevan zadatak: kreirati siguran i uspjean program treninga s optereæenjem u okruenju koje je sigurno za rad.

E M E T E Æ P O

6. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.

Beachle, T. R., Earle, R. W. W. (2000): (2000): Essentials Essentials of Strength Strength Training Training and Conditioning Conditioning (Second Edition). Human Kinetics, Champaign, Il, USA. Bompa, Bomp a, T. T. (1994): (1994): Theory and Methodol Methodology ogy of Trainin Trainingg (Third Edition Edition). ). Kendall/ Kendall/Hunt Hunt Publish Publishing ing Company Company.. Dubuque, Iowa. Dick, Dic k, F. F. (1997) (1997):: Sports Sports Trai Trainin ningg Princi Principle ples. s. A&C A&C Blac Blackk Press. Press. Fleck, S. J., Kraemer Kraemer,, W. W. J. (1997): (1997): Designig Designig Resistan Resistance ce Training Training Program. Program. Human Kinetic Kinetics, s, Champaign Champaign Il, Il, USA Hartmann, Hartman n, J., Tunnem Tunnemann, ann, H. (1995): Fitness and Strength Strength Training Training for All All Sports. Sports. Sport ooks Publisher Publisher,, Toronto. Toronto. Lephart, S. M., Fu, F. F. H. (2000): Propriocep Proprioception tion and and Neuromuscular Neuromuscular Control and Joint Joint Stability Stability.. Human Human Kinetics, Kinetics, Champaign, Il, USA. Milanoviæ, Milan oviæ, D. D. (1997): (1997): Moguænost Moguænost primje primjene ne nekih nekih trenanih trenanih pomagal pomagalaa u kondicijsk kondicijskoj oj pripremi pripremi sporta sportaa. a. U: Zborni Zbornik k radova Meðunarodnog savjetovanja «Fitness», Zagreb. Verkhoshans erkhoshansky, ky, Y. V., V., Siff, Siff, M. C. (1998): Supertrain Supertraining. ing. University University of of Witwatersr Witwatersrand, and, Johanesburg, Johanesburg, SA.

151

Darija Omrèen, Mato Bartoluci

PROMOCIJA PROGRAMA ZA KONDICIJSKU PRIPREMU SPORTAA

E M E T E Æ P O

PROMOCIJA PROGRAMA ZA KONDICIJSKU PRIPREMU SPORTAA Darija Omrèen, Mato Bartoluci Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu

1. UVOD Promocija proizvoda i usluga jedna je od varijabla marketing mixa koja se moe kontrolirati (Bartoluci, 1997:233) tako da se ciljano koristi, mijenja, prilagoðava i usavrava radi postizanja eljene razine prodaje nekog proizvoda ili usluge na ciljnom tritu s krajnjim ciljem realizacije profita. P roizvod se moe promicati na razne naèine, primjerice u medijima masovnog komuniciranja, kao to su televizija, radio, dnevni tisak itd. Rezultat sve veæe konkurencije meðu proizvoðaèima i ponuðaèima proizvoda i usluga je i sve veæa inovativnos inovativnostt naèina njihove promocije. Za ilustraciju, promocija na stadionima sta dionima na kojima se odigrava neki sportski dogaðaj izmeðu veæ poznatih natpisa na rubnom prostoru oko samog terena te reklamnih poruka na velikim ekranima postavljenimaa na tribinama za gledatelje, obuhvaæa i tzv. in-stadium reklamne poruke, tj. stavljanje reklamnog postavljenim listiæa na nasumce odabrano sjedalo koji donositelju listiæa osigurava neku manju nagradu (npr., reklamni uzorak proizvoda). Ili su to walk-in reklamne poruke koje se realiziraju tako da, primjerice, prvih sto gledatelja na stadionu dobiva jedan reklamni poklon tvrtke (Pemberton, 1997:118-119). 1997:118-119). A o promidbi i prodaji putem Interneta danas se sve vie govori. U ovom se radu govori o nekim moguænostima promocije programa za kondicijsku pripremu sportaa u funkciji razvoja hrvatskog sporta.

2. PROMOCIJA KAO ELEMENT SPORTSKOG MARKETING MARKETI NG MIXA Neovisno o tome o kakvom se tipu sportskog proizvoda radi, promocija uvijek ima va no i nezaobilazno mjesto u lancu aktivnosti koje tvore marketing mix u sportu. S obzirom na procese globalizacije koji su ba u njemu najoèigledniji, sport se pokazuje kao prikladno i vrlo profitabilno profita bilno sredstvo promocije, kako sportskih proizvoda i usluga, tako i proizvoda i usluga koji nisu izravno vezani za sport, ali se njime slue kao instrumentom promocije (Freyer, 1991:284). S obzirom na podatke koji ukazuju na èinjenicu da su se, na primjer, u SAD-u novèani izdaci za sportske proizvode od 1980. do 1997. godine gotovo uèetverostruèili te s obzirom da takovo poveæanje potranje ne biljei ni jedna druga gospodarska aktivnost (Stipetiæ & Bartoluci, 1999:61-72), moe se konstatirati da je promocija sportskih proizvoda i usluga danas, bez daljnjega, nezaobilazan èimbenik u funkciji jedne od najprofitabilnijih najprofitabi lnijih ekonomskih aktivnosti aktivnosti - sporta. Financijska snaga sportske industrije u razvijenim zemljama jasno se vidi iz podataka po kojima je samo kompanija Nike u 1997. godini ostvarila prihod od oko 9 milijardi USD (Novak, 1999:566-573). Usporedno s poveæanjem broja sportaa, sportskih poduzeæa, sportskih klubova i udruga, raste i njihovo zanimanje za lokalitete na kojima se moe organizirati sportska priprema najboljih sportaa za vrhunska natjecanja.

2.1. Bitne sastavnice promocije kao elementa sportskog marketinga

152

I u promociji sportskih proizvoda i usluga najprije treba suziti ili, bolje reèeno, precizno odrediti ciljno trite, odnosno, ciljne potroaèe sportskog proizvoda koji se reklamira (neki sportski dogaðaj, sportska oprema, lokaliteti za sportsku pripremu sportaa, lokaliteti za rekreativno bavljenje sportom, prehrana itd.). U okviru sportskog marketinga ciljna skupina potroaèa tako mogu biti vrhunski sportai, treneri, osobe koje se sportom bave rekreativno, osobe koje se sportom bave radi oèuvanja i poboljanja zdravlja, ali i pasivni sudionici sportskih dogaðanja  gledatelji na terenu i gledatelji pred televizijskim ekranima, èitatelji sportskog tiska itd. Spomenimo odmah i korisnike informacijskih tehnologija te u sklopu njih i korisnike Interneta i drugih mrenih


sustava putem kojih prate sportske dogaðaje zajedno sa svim popratnim informacijama vezanima za samo natjecanje, za igraèe i sl. Konzumenti navedenih informacija æe uz njih pronaæi nepregledno mnotvo reklamnih poruka koje jesu ili nisu izravno vezane za sport, to u konaènici i nije presudno. Ono to je vano jest èinjenica da se Internet pokazao vrlo pogodnim sredstvom reklamiranja, ali i prodaje sportskih proizvoda/usluga.

E M E T E Æ P O

2.2. Odabrani statistièki podaci o sportu u Hrvatskoj Prema Statistièkom ljetopisu 2001. (str. 462-463). u Republici Hrvatskoj je u 1997. godini djelovalo ukupno 3427 sportskih udruga s 263365 èlanova. Struènih djelatnika u sportu bilo je 9066, od toga 7803 volontera, 746 zaposlenih s punim radnim vremenom te 517 zaposlenih sa skraæenim radnim vremenom (slika 1).

Slika 1. Djelatnici koji se bave struènim radom u sportu. Tablica 1: Broj sportskih udruga, aktivnih èlanova, djelatnika, djelatnika , dunosnika te ekipnih i pojedinaènih sudjelovanja na meðunarodnim natjecanjima u Republici Hrvatskoj i inozemstvu. Sport Nogomet Košarka Rukomet Tenis Skijanje Plivanje Vaterpolo Odbojka

Broj

Broj udruga èlanova 802 121 111 132 17 26 23 50

55604 9662 7750 8812 1325 4280 2242 2874

Struèni djelatnici u sportu

Volont.

Puno radno v.

2587 351 37 235 72 87 50 142

193 66 43 37 2 17 26 15

Kraæe

Dunosnici

radno v.

Volont.

Prof.

170 37 36 35 6 27 20 9

5874 687 569 590 100 191 137 162

36 21 6 19 2 5 3 4

Sudjelovanje na meðunarodnim natjecanjima

ekipna u zemlji 131 76 75 42 50 71 36 1

u inoz. 94 95 75 13 28 33 19 19

pojedinaèna

u zemlji 505 56 104 -

u inoz. 104 198 61 -

Prema Statistièkom ljetopisu Republike Hrvatske 2001. (2001), str. 462-463. Legenda kratica u tablici: Volont. Volont. = volonteri; v. v. = vrijeme (s punim radnim vremenom; s kraæim radnim vremenom); Prof. = Profesionalci; inoz. = inozemstvo (u inozemstvu); v = vrijeme.

Podaci izneseni u tablici 1, vezani za z a brojnost sportaa u pojedinim sportovima te za broj djelatnika koji rade u sportu, predstavljaju dobar temelj za zakljuèak da ponuda i promocija sportskih sadraja, sportskih objekata i terena u razne svrhe (kondicijska priprema sportaa, sportaa , sportski orijentirani odmori, zdravstvena rehabilitacija sportaa i ne-sportaa itd.) predstavljaju realnu osnovu za realizaciju ekonomskih uèinaka.

3. PROMOCIJA PROGRAMA ZA KONDICIJSKU PRIPREMU SPORTAA Svaki sport ima svojstvene zahtjeve vezane za kondicijsku pripremu sportaa. Meðutim, postoji i skup baziènih zahtjeva koji su slièni za sve sportove (Milanoviæ & Jukiæ, 1998:248). Uvjeti za trening i natjecanje predstavljaju jednu od sastavnica koja odreðuje kvalitetu procesa planiranja, programiranja, provoðenja i kontrole treninga. Navedenu sastavnicu saèinjavaju lokaliteti, vremenski uvjeti, trenana oprema i pomagala te niz drugih prateæih sadraja (Milanoviæ & Jukiæ, 1998:249). Na primjer, kada govori o strukturi turistièke potronje u teniskim uslugama, Ceroviæ (1999:621) navodi da teniski tereni èine 78% od ukupne potronje, a slijede kola tenisa (9%), turniri (turistièki) (4%), sparing partneri (2%), usluga pananja (3%), najam opreme (reketa) (1%) te ostale usluge (3%). Promocija Promocija programa za kondicijsku kondicijsku pripremu sportaa moe poprimiti poprimiti razne vidove. 153



E M E T E Æ P O

Moemo govoriti o promociji objekata, odnosno, destinacija de stinacija na kojima se nalaze objekti i popratni sadraji sad raji koji nude moguænosti za provedbu odreðenih programa kondicijske pripreme sportaa na primjer, smjetajni kapaciteti, sportski tereni na otvorenome, sportske dvorane i prostori za provoðenje takovih programa u zatvorenome prostoru i sl. Jedna te ista destinacija zajedno sa svim prateæim objektima i terenima moe nuditi razlièite programe koji se razlikuju po namjeni, strukturi, pa i kvaliteti. Ukupna ponuda na nekoj destinaciji neæe se, meðutim, ogranièiti samo na objekte, veæ æe nastojati nastoja ti istaknuti i pogodne klimatske uvjete (ovisno o sportu), struènost zaposlenog osoblja i drugo. Namjena, struktura i kvaliteta sportskih objekata i terena elementi su po kojima se pojedine destinacije i razlikuju, a presudni su kada potencijalni korisnici biraju de stinacije. Zato ih valja kvalitetno osmisliti, razviti i reklamirati. Danas se, to zbog ogranièene ponude, a to zbog ogranièenih financijskih sredstava, kondicijska priprema ipak odvija samo u nekoliko postojeæih centara na podruèju Hrvatske, ali, zbog kvalitete ponude, i u nekim centrima u Sloveniji, Austriji i drugdje. Najèeæe koriteni centri za pripremu hrvatskih sportaa u Republici Hrvatskoj su centri kao, na primjer, Medulin, Poreè, Umag, Rovinj te Makarska, a u kontinentalnom dijelu Hrvatske to su Tuheljske Toplice, Bizovaèke Toplice, Velika Velika (Milanoviæ & Jukiæ, 1988:252), Samobor. Za visinske pripreme èest izbor su, na podruèju Hrvatske, Bjelolasica, Delnice, Fuine te hotel Velebno i njegova okolica na Velebitu. Osobito vano za odabir nekog mjesta za kondicijsku pripremu sportaa jest da takva mjesta, osim pogodnim terenima, raspolau i najsuvremenijom trenanom opremom koja je odgovarajuæa u smislu znanstvenih i struènih spoznaja u podruèju kondicijske pripreme sportaa (teretane, saune i sl.).

3.1. to i kako reklamirati? Podaci o tome koji se sport najvie prati na televizijskim programima, u novinama ili na Internetu svakako uvelike doprinose spoznaji o tome kako strukturirati promociju s obzirom na ciljnu skupinu potroaèa. Na primjer, studija napravljena u Sloveniji o postotku odrasle populacije koja prati sport na televiziji te o broju redovitih posjetitelja sportskih dogaðaja pokazala je da su 37,2% od populacije podvrgnute istraivanju gledatelji sportskih dogaðaja, a da ih èak 48,7% redovito prati sportske dogaðaje na televiziji (Bednarik & Petroviè, 1998:52-56). Kada se govori o kondicijskoj pripremi sportaa sportaa onda je ciljna skupina potroaèa relativno mala i ima vrlo jasne ciljeve i naèine realizacije tih ciljeva. Ovisno o sportu unutar kojega ili za koji se planira kondicijska priprema, bitno je da se na lokalitetu koji se eli promovirati, pregledaju objekti objekti i sadraji koji se mogu ponuditi, te da se pravilno odaberu komunikacijski kanali i naèini promocije. Cijena proizvoda, odnosno, usluge ovisit æe, naravno, o raznovrsnosti sadraja koji se nude, o njihovoj kvaliteti, o kvaliteti smjetaja i o drugome. Meðutim, presudnu ulogu za ostvarivanje profita imat æe promotivne aktivnosti.

3.2. Gdje i kako promovirati programe za kondicijsku pripremu sportaa? Promovirati se moe na znanstvenim i struènim skupovima vezanima za sport i na turistièkim sajmovima, zatim izravnom potom upuæenom sportskim klubovima i udrugama, putem dnevnog tiska, znanstvene i struène periodike, putem Interneta i sl. Veliki sportski dogaðaji takoðer su prigoda za promociju pojedinih sadraja i unutar njih programa za sportsku pripremu sportaa. Primjerice, Svjetsko prvenstvo u skijanju 2003. prigoda je za promociju svih vrsta proizvoda i usluga vezanih veza nih za skijanje, ali i za sport opæenito, pa tako i za kondicijsku pripremu sportaa. Promocija programa za kondicijsku pripremu sportaa trebala bi biti dio ukupne turistièke ponude neke zemlje. Na taj bi naèin destinacije u Hrvatskoj mogle pokuati privuæi korisnike i iz drugih zemalja. Poznata ljetovalita, poznata skijalita, toplice i sl. doprinose kvaliteti i raznovrsnosti turistièke ponude opæenito, ali i obrnuto, omoguæavaju promociju i relativno usko specijaliziranih programa, poput onih za kondicijsku pripremu sportaa. Autori sadrajne reklamne poruke nastojat æe u tekstu te poruke privuæi potencijalne korisnike. Na primjer, reklamni tekst lokaliteta Mölltaler Gletscher istièe izmeðu ostaloga da ovdje treniraju dravne ekipe, testiraju se skije i fotografira oprema (Winter Special, Veèernji Veèernji list, 2002/2003:22). Ostali lokaliteti u Austriji, kao to su Grossglockner ili Bad Kleinkirchheim, zvuèna su imena skijalita èija ponuda obuhvaæa iroku lepezu sadraja vezanih za sve vrste i aspekte sportske pripreme. 154


Odnosi s javnoæu dobar su i uèinkovit naèin za poveæanje prodaje nekog proizvoda ili usluge, pa tako i programa public relations ) podrazumijeva aktivnosti za kondicijsku pripremu sportaa. Pojam odnosi s javnoæu ( public vezane za odnose s novinama, reklamiranje, marketing, sponzorstva, izlobe i slièno (Vajiæ, 1997:64), dakle, znaèajan su element svake promocije, pr omocije, a osoba koja se bavi odnosima s javnoæu javnoæ u iznimno je vana za ukupan ekonomski uèinak. Internet danas predstavlja medij br. 1, koji je svojom ekspanzijom pojmu globalan dao puno znaèenje. Nudi moguænosti za nov naèin funkcioniranja raznih turistièkih agencija, od promocije do prodaje, pa i do cjelokupnog poslovanja. Televizija Televizija i radio, uz dnevni tisak, i dalje zauzimaju vrh ljestvice za promociju proizvoda i usluga, pa tako i programa za kondicijsku pripremu. S obzirom obzir om na velièinu populacije koja ih gleda, odnosno, slua ili, u sluèaju dnevnog tiska, èita, osobitu panju potrebno je obratiti na kvalitetu promocije.

E M E T E Æ P O

3.3. Kakva treba biti reklamna poruka? Za smislenu reklamnu poruku potrebno je ponajprije pona jprije odrediti ciljnu skupinu kojoj æe biti upuæena. upuæe na. Potom se odreðuju sredstva reklamiranja, nositelji reklamne poruke i, na kraju, naèin reklamiranja. S obzirom da reklamna poruka putuje kroz komunikacijski kanal od poiljatelja (izvora) prema primatelju (cilju) poruke, onda moemo utvrditi da navedena tri elementa odreðuju osnovne toèke na kojima æe se temeljiti izrada poruke. Freyer (1991:284) navodi est osnovnih pitanja komunikacije u promociji proizvoda: 1. TK TKO? O? (po (poil ilja jate telj lj,, izvor izvor)) 2. KA KAE E T TO? O? (p (por oruk uka) a) 3. U KOJOJ KOJOJ SITU SITUACIJ ACIJI? I? (okol (okolinsk inskii faktor faktori) i) 4. KO KOMU MU?? (p (pri rima mate telj lj)) 5. KOJ KOJIM IM KANALIM KANALIMA? A? (komuni (komunikaci kacijsk jskii kanal, kanal, medij) medij) 6. S KOJ KOJIM IM UÈ UÈIN INKO KOM? M? Medij kojim se reklamna poruka prenosi odreðuje i sredstva za njenu izradu. Primjerice, u radijskim reklamnim porukama nema vizualnog elementa, veæ postoji samo auditivna dimenzija. Panja sluatelja usmjerena je na ono to èuje. Televizijske reklame, kao i reklame na stadionskim velikim ekranima pr uaju vie moguænosti - tu su vane i verbalne i neverbalne poruke, ali i slikovna i zvukovna pozadina. Navedimo nekoliko osnovnih naglasaka vezanih za tekst, odnosno, za jezik reklamne poruke. Naime, jezik reklamnih poruka, u smislu sintaktièkih i stilskih obiljeja izrièaja u sportskim reklamama, vaan je èimbenik promocije unutar sportskog marketinga. Za ilustraciju, nabrojimo samo neka obiljeja jezika u sportskim reklamama: - Tekst reklamne poruke poruke treba pobuditi pobuditi zanimanje primatelja primatelja poruke te mora biti jasan i razumljiv razumljiv kako bi ga ga primatelj mogao to lake zapamtiti. - Tekst treba treba primat primatelju elju prenij prenijeti eti ono bitno bitno.. - Reèenice trebaju biti jednost jednostavne, avne, jednozna jednoznaène ène i ritmiè ritmiène. ne. - Kako bi se postigla postigla ritmiènost ritmiènost reèenica, reèenica, moguæe moguæe je posegnuti posegnuti za stilskim stilskim figurama figurama koje æe doprinij doprinijeti eti melodiènosti izrièaja, ali i za metaforama, onomatopejama te drugim stilskim sredstvima koja bi r eklamnu poruku mogla uèiniti primamljivom. - Ritam tekstua tekstualnog lnog dijela dijela poruke poruke moe moe se postiæi postiæi eliptiènim eliptiènim reèenicam reèenicama. a. - Uskliè Uskliène ne reèenice reèenice takoðer takoðer daju ritam ritam cjeloku cjelokupnom pnom izrièaju izrièaju.. - Tekst poruke poruke ne smije smije biti predugaèak predugaèak,, jer se moe moe zamagliti zamagliti osnovni osnovni cilj. cilj. Reklamna poruka treba biti vjerodostojna i struèno oblikovana, no ne smije pobuditi lane nade potencijalnog potroaèa. Primjerice, nedopustiva bi bila reklamna poruka ovakvog sadraja: U fitness centru (...) izgubit æete sedam kilograma za sedam dana . Kada bi se ono to je u reklami navedeno doista i moglo ostvariti, onda bi gubljenje tolikih kilograma u tako kratkom vremenu bilo tetno za zdravlje. Dakle, gore navedena poruka u sebi sadri dva negativna elementa  prvi je nerealan ner ealan cilj, a drugi tetnost takvog cilja po zdravlje. Na kraju, kra ju, izmeðu svih navedenih elemenata ne smijemo zaboraviti da kvaliteta ponude ovisi o jednom kljuènom èimbeniku, èija je zadaæa objediniti i staviti u funkciju sve prethodno navedene elemente. Taj je element èovjek. Specijalizirani i dobro obrazovani struènjak zna to i kako napraviti. Stoga æe struktura obrazovanja osoblja koje radi kako na pripremanju lokaliteta i njegovih sadraja, tako i na njihovoj promociji i prodaji, uvelike doprinijeti boljoj ponudi, poveæanju broja korisnika i na kraju, poveæanju profita. Obrazovani struènjaci razlièitih

155



E M E T E Æ P O

profila bavit æe se ne samo strukturiranjem ponude, veæ i ekonomskim analizama poslovanja pojedinih pojedinih centara u kojima se nude i realiziraju programi kondicijske pripreme sportaa, to u konaènici predstavlja pokazatelj ekonomske opravdanosti odreðenih programa, ali i ukupnog poslovanja centra.

4. ZAKLJUÈAK Promocija je sloen splet aktivnosti kojima je cilj staviti proizvode ili usluge na trite radi prodaje te, posljedièno, ostvarenje profita. Promocija programa za kondicijsku pripremu sportaa nije izuzetak. S obzirom na svoju specifiènost i relativno malobrojnu ciljnu skupinu korisnika nije teko odrediti osnovne smjernice i naèine promocije. Ponuda sadraja vezanih za moguænosti provedbe programa kondicijske pripreme sportaa bit æe prilagoðena potranji za njima unutar ukupne hrvatske turistièke ponude. Turistièka ponuda globalno prati svjetske turistièke trendove te unutar njih rastuæe zanimanje za sportove kao to su tenis i osobito golf. Dobra ponuda rezultirat æe dobrim financijskim uèinkom pri èemu è emu æe promocija imati kljuènu ulogu.

5. LITERATURA 1.

4.

Bar arto tolluc uci, i, M. (1 (199 997) 7).. Ekonomika i menedment sporta . Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Fakultet za fizièku kulturu Sveuèilita u Zagrebu, str. 233, 244. Milanoviæ, D. & Jukiæ, I.I. (1998). (1998). Koritenje Koritenje sportskosportsko-rekreacijs rekreacijskih kih centara centara za pripreme vrhunskih sportaa. U Bartoluci, M. & Èavlek, N. (Ur.) (1998). Turizam i sport . Zagreb: Fakultet za fizièku kulturu Sveuèilita u Zagrebu, ekonomski fakultet Sveuèilita u Zagrebu, Zagrebaèki Zagreba èki velesajam, str. 248-270. Bednarik, J. & Petroviè, K. (1998). (1998). Transparency Transparency of the Function of Sport Offered to Spectators Spectators and TV viewers viewers and to Those Active in Sports Recreation. Kinesiology , 30, 1, 52-56. Ceroviæ, Cero viæ, Z. (1999) (1999).. Menad Menadment ment turi turistiè stièke ke potro potronje nje u tenisu tenisu.. Zbornik radova 2. meðunarodne znanstvene

5. 6.

Freyer Frey er,, W. W. (19 (1991 91)). Handbuch des Sport Marketing . Wiesbaden: Forkel Fork el Verlag, Verlag, str. 284. Novak, Nov ak, I.I. (1999) (1999).. Sport Sportski ski mar market ketin ingg u Hrvat Hrvatsko skoj. j. Zbornik radova 2. meðunarodne znanstvene konferencije

7.

Kineziologija za 21. stoljeæe, Dubrovnik, 22.  26. 9. 1999., str. 566-573. Pemb Pe mber erto ton, n, K. (1 (199 997) 7).. Sports Marketing: The Money Side of Sports . Marina Del Rey: Sports Services of

2. 3.

konferencije Kineziologija za 21. stoljeæe, Dubrovnik, 22.  26. 9. 1999., str. 619-623.

America Publishing, str. 118-119. 8. 9.

Statistièki ljetopis ljetopis Republike Hrvatske Hrvat ske 2001. (2001) Zagreb: Dravni zavod za statistiku, str. str. 462-463. Stipetiæ, V. & Bartoluci, Bartoluci, M. (1999). (1999). Stvaranje Stvaranje ekonomike ekonomike sportskih sportskih djelatnosti djelatnosti  imperativ imperativ novih novih tendencija. tendencija. Kineziologija, 31, 2, 61-72. 10. Vaji ajiæ, æ, I. (Ur (Ur.) .) (19 (1997) 97).. Handbook for Managers and Entrepreneurs. 90 Highly-Profitable Businesses in Countries in Transition. Zagreb: Centre for Entrepreneurship Ltd., str. 64. 11. Win intter Spe Speci cial al.. Veèernj eèernjii list . (2002/2003)., str. 22.

156


TREBA LI NAM POJMOVNIK KONDICIJSKE PRIPREME SPORTAA  MOGUÆA SVRHA I ZADACI

E M E T E Æ P O

Darija Omrèen, eljka Jaklinoviæ-Fressl Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu

1. UVOD Jesu li fizièka priprema sportaa i kondicijski trening bliskoznaènice (djelomièni sinonimi) ili istoznaènice (potpuni sinonimi), pa se te dvije rijeèi razlikuju samo na razini izrièaja, oblika, a ne i na pojmovnoj razini? Ili su to leksemi kod kojih se opsezi sadraja i znaèenja zna èenja ne poklapaju potpuno, veæ samo djelomice? djelomice ? A moda ti pojmovi uopæe nisu u ravnopravnu poloaju, veæ su u odnosima subordinacije ili superordinacije? Ili, koje su to vjebe koje se na engleskom govornom podruèju zovu, primjerice, power snatch, muscle snatch, clean grip snatch ili, pak, to je to A skip, piggy-back run, itd.? Znate li nazive ovih vjebi na hrvatskom jeziku ili znate kako se pojedina od navedenih vjebi izvodi? Znate li to je to strength, to power, a to force na engleskom jeziku ili Kraft te Schnellkraft na njemaèkom? Razlikujete li na engleskom jeziku pojmove: athletic ili sports conditioning te physical preparation? to je to aerobic power, a to cardior cardiorespiratory espiratory fitness? Znate li hrvatsku inaèicu za pojam koji se na njemaèkom govornom podruèju naziva DehnungsVerkürzungszyklus? to je to auxotonic contraction? Postoje li, odnosno, koriste li se u hrvatskom jeziku svi navedeni pojmovi ili, bolje reèeno, njihovi prijevodi ili su vam neki od tih pojmova u potpunosti nepoznati s obzirom na sadraj koji pokriva ju? Sva ova pitanja slue jednoj svrsi  osvjetavanju potrebe za suvremenim, up-to-date, pojmovnikom, popisom s objanjenjima ili kako drugaèije ureðenom knjigom s pojmovima bitnima za razumijevanje cjelokupnog podruèja kineziologije te, unutar njega, i pojmovnika kondicijske pripreme sportaa. Izradom pojmovnika uspostavio bi se pojmovni sustav, tj. uspostavila bi se znanstvena, normirano-struèna uporaba jezika, ali i ja snije definirala znanstvena disciplina, odnosno struka, per definitionem Nomen est omen (lat. Ime je znak), to znaèi da bi se uspostavljanjem pojmovlja izrekli i normirali odnosi izmeðu oznaèitelja (znaka s njegovim oblikom i sadra jem) i oznaèenoga (fenomena stvarnosti). Drimo kako je nuno da se sustavno uspostavi jo jedan interdisciplinaran odnos  odnos izmeðu kineziologije i terminologije. Terminologija (nazivoslovlje) je znanost koja prouèava postanak pojmova, odnose i veze meðu njima, svojstva pojmova, stvaranje pojmovnih sustava, opise pojmova, stvaranje definicija, pridruivanje oznaèitelja pojmovima, odnose izmeðu objekta, pojma i oznaèitelja, ustroj i stvaranje naziva, usklaðivanje naziva i pojma, metode terminoloke leksikografije te probleme izgradnje terminolokih baza podataka (Mihaljeviæ, 1998).

2. CILJ I ZADAÆE POJMOVNIKA KONDICIJSKE PRIPREME SPORTAA Izrada pojmovnika kondicijske pripreme sportaa, sporta a, koji bi sadravao pojmove i njihova odreðenja na hrvatskom jeziku te prijevode tih pojmova na, prije svega, engleski jezik, oèigledna je nunost i, bez prevelike pretencioznosti reèeno, izrazito vaan projekt s jasnim ciljem i zadaæama koji treba to skorije realizirati. Engleski jezik, u najirem smislu s lingvistièkog uporabnog motrita, i englesko govorno podruèje, koje danas ima primat u znanstvenom svijetu, vrlo sustavno definira i obraðuje pojedine sadraje u svim podruèjima znanosti. Postoji, primjerice, niz rjeènika, pojmovnika i leksikona za pojedina znanstvena podruèja u kojima su obuhvaæeni i definirani pojmovi nuni za razumijevanje i praæenje literature na engleskome jeziku u nekoj znanstvenoj disciplini, èime se definiraju odnosi unutar discipline, ali i izmeðu srodnih ili dodirnih disciplina - navedimo samo dva primjera: Dorlands Illustrated Medical Dictionary (1994) za podruèje biomedicinskih znanosti te Dictionary of the Sport and Exercise Science (1991) koji izmeðu ostaloga pokriva iroko podruèje fiziologije tjelesnog vjebanja i sporta opæenito. Oba su rjeènika jednojezièni rjeènici (englesko-engleski), to znaèi da

157

Darija Omrèen, eljka Jaklinoviæ-Fressl TREBA LI NAM POJMOVNIK KONDICIJSKE PRIPREME SPORTAA  MOGUÆA SVRHA I ZADACI

E M E T E Æ P O

su u njima prikupljeni pojmovi na engleskom jeziku, a na tome je jeziku dano i njihovo tumaèenje. I pojmovnik o kojemu je ovdje rijeè bio bi prije svega jednojezièan (hrvatsko-hrvatski), zato to bi obuhvaæao pojmove i njihova tumaèenja na hrvatskom jeziku, ali hrvatskim pojmovima bi se pridruili i engleski ekvivalenti. Kondicijska priprema sportaa iroko je podruèje djelovanja koje, osim svog baziènog dijela, primjenjivog u svim sportovima, ima i specifiène aspekte s obzirom na svaki pojedini poje dini sport ili sportsku granu. Kondicijska priprema, stoga, predstavlja jezgru najireg pojma sportske pripreme koja se koristi svim znanstvenim spoznajama i struènim znanjima potrebnima za zadovoljenje osnovnog preduvjeta za postizanje uspjeha u sportu  kondicijski, fizièki dobro pripremljen sporta. U dananje vrijeme potpune globalizaci globalizacije je znanja, poznavanje svjetskih iskustava imperativ je za svakog kondicijskog trenera koji tei vrhunskom naèinu rada . A stjecanja znanja nema bez stjecanja uvida u stranu literaturu koja je danas, zbog ekspanzije engleskog jezika, preteno na engleskom. Pratiti struènu literaturu na engleskom jeziku znaèi baratati struènim engleskim jezikom za pojedino podruèje. I krug se zatvara. Pitanje je li ovakav pojmovnik uopæe potreban, postaje, na taj naèin, potpuno suvino.

3. ZNAÈENJSKE MATRICE I PRIJEVODNI EKVIVALENTI Zbog znaèenjskih praznina u leksièkim matricama raznih jezika, s jedne strane, te zbog nepostojanja prijevodnih ekvivalenata za pojedine pojmove u tim jezicima s druge strane, ponekad je dosta teko kvalitetno prevesti pojam iz jednoga jezika u drugi. Dodatni problem predstavljaju pojmovi koji se samo jednim dijelom svoga znaèenja mogu smatrati prijevodnim ekvivalentima. Razlièiti naèini klasificiranja pojedinih sadraja, dakle, onoga to neka rijeè oznaèava, takoðer mogu oteati razumijevanje nekog pojma. Uzmimo za primjer veæ navedeni pojam na engleskom jeziku - auxotonic contraction. Moete li ga prevesti na hrvatski? Augzotonièka kontrakcija? to to znaèi ili, drugim rijeèima, na to se pojam odnosi? U svom Color Atlas of Physiology Despopoulos i Silbernagl (1986:40) navedenu kontrakciju tumaèe kao kontrakciju kod koje se istodobno mijenjaju i duljina i napetost miiæa. Pogledamo li podrijetlo pojma, odnosno, od kojih leksièkih jedinica on nastaje, onda prvi dio rijeèi auxotonic, ili augzotonièki, dolazi od latinskog auxiliarius to je onaj koji pomae, a od auxili(um)  pomoæ. Idemo li jo unatrag onda je aux(us) particip perfekta glagola augere to je poveæati. U grèkom takoðer postoji slièna leksièka jedinica, aúx(ein) koja, kao i latinska, znaèi poveæati. Drugi dio rijeèi, -tonic, odnosno tonièki dolazi od grèke rijeèi tonikós (latinski ekvivalent glasi tonus), u znaèenju koji se odnosi na istezanje, odnosno, jo dalje, od grèke rijeèi tónos to je ue, traka, ton, a izvedeno je od teínein  istezati, istegnuti. Moete li iz gore navedenog izvesti znaèenje pojma auxotonic, odnosno, augzotonièki? I je li uopæe izraz augzotonièki rijeè koja postoji u hrvatskom jeziku na naèin da pokriva sadraj koji je za taj pojam naveden u veæ spomenutom Color Atlas of Physiology Despopoulosa i Silbernagla? Moete li navesti primjer takve kontrakcije? Struèni vokabular bilo kojeg struènog podruèja presudan je za uspjenu komunikaciju izmeðu sustruènjaka te, posljedièno, za daljnji razvoj toga podruèja. Uspostavljanje mree pojmova i njihovih znaèenja prioritet je svake znanstvene discipline, pa tako i kineziologije, a unutar nje, kondicijske pripreme sportaa. to bi takav pojmovnik trebao ponuditi svojim korisnicima? Naime, cilj i zadaæe takvog pojmovnika ogledali bi se u prikupljanju to veæeg broja pojmova vezanih za navedeno podruèje, u definiranju sadraja tih pojmova te u navoðenju njihovih prijevodnih ekvivalenata na n a engleskom jeziku. Time bi se struènjacima koji se bave kondicijskom pripremom sportaa omoguæilo pravilno i ujednaèeno koritenje pojmova obuhvaæenih pojmovnikom te, zbog navedenih prijevodnih ekvivalenata na engleskom jeziku, praæenje struène i znanstvene literature na, u naem primjeru, engleskom jeziku.

4. O POTENCIJALNOJ STRUKTURI POJMOVNIKA Pojmovnik bi trebao sustavno po podruèjima unutar kondicijske pripreme sportaa - na primjer, opæa kondicijska priprema, osnovna kondicijska priprema, specifièna kondicijska priprema sportaa, sportska priprema sportaa, vjebe istezanja, vjebe snage itd.  obraditi to veæi broj pojmova vanih u ovome podruèju. Takva bi pojmovna baza, na primjer, obuhvaæala prijevodne ekvivalente struènih pojmova koji u engleskom jeziku glase 158

developmental strength (assistant exercises), absolute strength (one repetition strength), multiple joint movement, body-part training, ground-based ground-based plyometric drills, drills, power lifting, sports conditioning/ conditioning/


athletic conditioning, preparation phase of training, pre-season phase of training, in-season phase of training, competition phase of training, general physical preparation itd.

Za svaki bi pojam bila na hrvatskom jeziku dana njegova definicija (u nekim bi se primjerima citirale, eventualno, definicije pojedinih stranih ili domaæih autora i to po nekoliko definicija raznih autora ka ko bi se na taj naèin ukazalo na razlike u definiranju nekog pojma), odnosno, naveo bi se sadraj koji dotièni pojam pokriva. Takoðer bi se za svaki pojam naveo njegov prijevodni ekvivalent u engleskom jeziku. Rezultat bi bio pojmovna baza koja bi pokrivala to veæi raspon sadraja vanih za kondicijsku pripremu sportaa.

E M E T E Æ P O

4.1. O podrijetlu i sadraju pojma kondicijski trening ili fizièka priprema sportaa Pozabavimo se ovdje podrijetlom pojma kondicijska priprema. U tu svrhu krenimo od engleskog pojma condition. Navedeni pojam dolazi od latinskog condicio, to je uvjet; nagodba, pogodba, prijedlog, , , prilike, udes, ; zvanje (epiæ, 1995:58), odnosno, od latinskog condicere, to je imenovati, odrediti, utvrditi. U hrvatskome je jeziku, dakle, pojam kondicija tuðica koja znaèi: 1. ono to je potrebno da bi se neto ostvarilo, ono to ovisi o èemu; uvjet, pogodba; 2. a okolnosti u kojima se to ili tko nalazi; prilike; b opæe stanje i izdrljivost tijela i duha, sposobnost da se podnese podne se fizièki i duhovni napor (Aniæ i sur., 2002). I u engleskom jeziku to je tuðica koja je iz latinskog preko starofrancuskog (francuski jezik u uporabi izmeðu 9. i 13. stoljeæa) ula u srednjoengleski (engleski jezik u uporabi u vremenu od otprilike 1150. godine do 1475. godine). Danas pojam condition u engleskome jeziku ima vie znaèenja, no, ono koje je nama vano, jer je vezano za kondicijsku pripremu sportaa, glasi: modus postojanja osobe ili stvari, stanje (duha i tijela). Stoga nije teko iz navedenog znaèenja rijeèi kondicija izvesti i znaèenje pojma kondicijska priprema. Pojam kondicijska priprema bi se u buduæem pojmovniku mogao predoèiti na sljedeæi naèin: Kondicijska ili fizièka priprema ili kondicijski trening (engl. physical conditioning, strength and conditioning training) [ovi rastavni veznici upuæuju na terminoloki problem]

Dio je irega pojma «sportskog treninga  koji u uem smislu,  , podrazumijeva fizièku, tehnièku, taktièku, mentalnu i psihièku pripremu, koja se ostvaruje vjebanjem i uèenjem pod visokim fizièkim optereæivanjem optereæiva njem organa i organskih sustava.» (Milanoviæ, 1997:499). «Kondicijski «Kondicijski trening je sustav za unapreðenje motorièkih i funkcionalnih sposobnosti, morfolokih karakteristika i zdravstvenog statusa sportaa te motorièkih znanja u funkciji razvoja kondicijskih svojstava.» (èlanak 1 Statuta novoosnovane Udruge kondicijskih trenera Hrvatske). Struktura kondicijske pripremljenosti podrazumijeva odreðenu razinu razvoja funkcionalnih i motorièkih sposobnosti. (Milanoviæ, 1997:540). Moe se podijeliti na opæu ili viestranu, osnovnu i specifiènu kondicijsku pripremu. opæa/viestrana kondicijska priprema (engl. general ili multilateral physical conditioning) Podrazumijeva proces skladnoga i viestranog razvoja funkcionalnih i motorièkih karakteristika, uz uvaavanje specifiènih zahtjeva pojedinoga sporta i sportske discipline. (Milanoviæ, 1997:544) osnovna kondicijska priprema (engl. basic physical conditioning) Takva T akva priprema podrazumijeva daljnje poveæanje funkcionalnih sposobnosti razlièitih organa i organskih sustava, poboljanje ivèano-miiæne koordinacije, poveæanje dimenzija snage, brzine, izdrljivosti i gipkosti te usavravanje sposobnosti za efikasan oporavak (Milanoviæ 1997:548, prema Gabrijeliæu, 1984). Koriste se vjebe optereæenja i metode rada za z a potpuni razvoj baziènih motorièkih sposobnosti o kojima najvie ovisi rezultat u nekoj sportskoj grani (jednadba specifikacije). (Ibidem) specifièna kondicijska priprema (engl. specific physical conditioning) Ima za cilj osigurati energetsku prilagodbu na specifiène specifiè ne zahtjeve sporta pomoæu kompleksa vjebi koje su sliène strukturama gibanja, odnosno tehnici sportske grane. Ona  integrira kondicijski i tehnièki trening, tre ning, jer se na najviu razinu podiu kondicijske sposobnosti u funkciji efikasnog izvoðenja tehnièko-taktièkih zadataka. Njome se poboljavaju specifiène sposobnosti i osobine u situacijskim uvjetima. (Milanoviæ, 1997:549) ●

●

●

]

159

Darija Omrèen, eljka Jaklinoviæ-Fressl TREBA LI NAM POJMOVNIK KONDICIJSKE PRIPREME SPORTAA  MOGUÆA SVRHA I ZADACI

E M E T E Æ P O

4.2. Neki primjeri ●

●

●

anaerobni energetski kapacitet (engl. anaerobic capacity) Ukupna kolièina energije koja se moe osloboditi iz anaerobnih izvora energije (fosfageni i glikoliti glikolitièki èki sustavi) deponiranih u miiænim stanicama (Milanoviæ, 1996: IV 47). jakost (engl. strength) Maksimalna voljna aktualna sila pokreta, tj. najveæa sila nekoga pokreta koja se u odreðenom momentu voljno moe oèitovati. Izraava se u njutnima (N). (Heimer & Matkoviæ, 1997) ili Sposobnost primjene sile. Takoðer: Sposobnost primjene sile u danim uvjetima koje definiraju poloaj tijela, pokret tijela u kojem se primjenjuje sila, tip pokreta (koncentrièan, ekscentrièan, izometrièki, pliometrièki) te brzina pokreta. (Harman, 1993:18). maksimalni primitak kisika (VO 2 max) (engl. maximal oxygen uptake syn aerobic capacity, maximal oxygen consumption, maximal oxygen intake)

●

●

●

●

●

Najveæa kolièina kisika koju tijelo moe konzumirati tijekom rada za aerobno stvaranje ATP-a. proprioceptive ive neuromuscul neuromuscular ar proprioceptivna neuromuskularna facilitacija (engl. propriocept facilitation abbr PNF) Niz terapeutskih tehnika, temeljenih na neurofiziolokim naèelima, kojima je cilj poveæanje neuralne ili muskularne reakcije, bilo da se radi o relaksaciji ili kontrakciji, nekog dijela tijela. snaga (engl. power) Pojam snaga oznaèava kolièinu rada obavljenog u jedinici vremena. Takoðer: snaga je umnoak sile i brzine. Mjeri se u vatima (W). stvarna duljina koraka (engl. effective stride length) Duljina koraka je udaljenost koju kuk prijeðe vodoravno u svakom koraku. (Palmieri, 1993:12 prema Seagrave & ODonnell) superkompenzacija (engl. peaking) Takoðer: natkompenzacija. Stanje poviene radne sposobnosti (vie od poèetne poè etne razine prije treninga) koje je rezultat obnavljajuæih procesa tijekom intervala odmora, a kao osnovna funkcionalna reakcija organizma na trenani podraaj primijenjen u radnom intervalu inter valu treninga (Milanoviæ, 1997: 514, 515). zatvoreni kinetièki lanac (engl. closed kinetic chain) Konfiguracija tijela u kojoj pokret zapoèinje u onome segmentu koji je najslobodniji za izvoðenje pokreta, a zavrava u segmentu koji koj i je u trenutku zapoèinjanja pokreta po kreta u kontaktu s neèim ili miruje (na primjer, pr imjer, skok uvis s mjesta).

5. ZAKLJUÈNA RAZMATRANJA

160

Svaka znanost ima svoj cilj istraivanja, podruèje istraivanja, metodologiju kojom se u istraivanjima koristi te struèan jezik kojim operira, a unutar njega broj naziva neprestano raste. Komunikacija struènjaka iz razlièitih govornih podruèja (engleskog, njemaèkog, francuskog, hrvatskog itd.), a li i struènjaka unutar istog govornog podruèja, naèin je razmjene rezultata i spoznaja do kojih se dolo u znanstvenim istraivanjima. Ne treba naglaavati koliko je vano da termini budu jednoznaèni te da svi struènjaci operiraju istim pojmovnim sustavom. Meðutim, pojmovni se sustavi u razlièitim jezicima ne poklapaju uvijek, a zbrku poveæavaju razlièiti pristupi, razne kole ili shvaæanja problema. Stoga pojmovno nepoklapanje moe dovesti do zbrke ili nesporazuma. Davanje naziva jest arbitraran proces, koji se, meðutim, mora temeljiti na dogovoru ponajprije struènjaka unutar nekog znanstvenog podruèja (i to struènjaka iz cijelog svijeta, to, dakako, znaèi, iz raz lièitih govornih podruèja  engleskog, njemaèkog, francuskog, francusk og, talijanskog, hrvatskog itd.). Taj dogovor se, u prvome redu, mora odnositi na sadraj pojedinog pojma  na primjer, to je to snaga, to izdrljivost i sl. U drugoj je fazi potrebno dogovoriti dogovor iti ime (naziv) za pojedini sadraj. Taj naziv moe biti takav da funkcionira kao tuðica u razlièitim jezicima  uzmimo za primjer pojam kineziologija (engl. kinesiology, njem. Kinesiologie, franc. Cinésiologie)  ili se za njega u jeziku izvorniku moe predloiti naziv naz iv za koji bi se zatim u razlièitim ciljnim jezicima pronali prikladni prijevodni ekvivalenti. Posljednja faza stvaranja novog pojma odnosi se na dogovor struènjaka i jezikoslovaca o usklaðenosti pojma s pripadajuæim jeziènim standardo m.


Neosporno je da treba prikupiti odreðeni odre ðeni broj pojmova koji svojim sadrajima pokrivaju podruèje kineziologije ili nekih njezinih pod-podruèja i obraditi ih na naèin koji bi dogovorno izmeðu struènjaka i jezikoslovaca stvorio pojmovnu bazu usklaðenu sa sliènim pojmovnim bazama u svijetu. Proces prikupljanja i ureðivanja je dugotrajan i ne uvijek jednostavan. No, nunost izrade pojmovnika za pojedina podruèja je neprijeporna i predstavlja projekt koji æe u konaènici biti vano pomoæno sredstvo mnogim struènjacima.

E M E T E Æ P O

6. LITERATURA 1. Aniæ, V., V., Brozoviæ-Ronèe Brozoviæ-Ronèeviæ, viæ, D., Cikota, Cikota, Lj., Lj., Goldstein, Goldstein, I., Goldstein Goldstein,, S., Jojiæ, Jojiæ, Lj., Matasoviæ, Matasoviæ, R. R. & Pranjkoviæ, I. (2002). Hrvatski enciklopedijski rjeènik. Zagreb: Novi liber. 2. Des Despop popou oulo los, s, A. & Sil Silber bernag nagl, l, S. (19 (1986 86). ). Color Atlas of Physiology. New York: Georg Thieme Verlag, Thieme Inc. 3. Dictionary of the Sport and Exercise Science. (1991). Champaign: Human Kinetics Books. 4. Dorland Dorlandss Illustrated Medical Dictionary. (1994). Philadelphia: W. B. Saunders Company. A Division of Harcourt Brace & Company. 5. Ga Gabr brij ijel eliæ iæ,, M. M. (19 (1984 84). ). Osnove teorije i metodike treninga nogometaa. Zagreb: Fakultet za fizièku kulturu. 6. Harma Harman, n, E. (1993 (1993). ). Strengt Strengthh and Power Power:: A Defini Definition tion of Terms. Terms. NSCA Journal, 15, 6, 18-20. 7. Heim Heimer, er, S. & Matko Matkoviæ, viæ, B. B. (1997). (1997). Sportska Sportska fiziol fiziologij ogija. a. U Milanovi Milanoviæ, æ, D. (ur.) (ur.) Priruènik za sportske trenere, Zagreb: Fakultet za fizièku kulturu Sveuèilita u Zagrebu, str. 160-244. 8. Knutten Knutten,, H. & Kraemer Kraemer,, W. W. (1987). (1987). Terminol Terminology ogy and and measurement measurement in in exercise exercise performance. performance. Journal of Applied Sports Sciences Res., 1(1):1-10. 9. Mihalje Mihaljeviæ, viæ, M. M. (1998). (1998). Terminol Terminoloki oki priruèni priruènik. k. Zagreb: Zagreb: Hrvatska sveuèil sveuèilina ina naklada. 10. Milanov Milanoviæ, iæ, D. (ur.) (ur.) (1996). Neki pojmovi pojmovi i izrazi izrazi u fitnessu. fitnessu. U Fitness: zbornik radova meðunarodnog savjetovanja o fitnessu, Zagrebaèki sajam porta, 28.-31. oujka 1996., str. IV 47-52. Zagreb: Fakultet za fizièku kulturu i drugi. trenere, e, 11. Milan Milanoviæ, oviæ, D. D. (1997). (1997). Osnove Osnove teorije teorije treninga. treninga. U Milanov Milanoviæ, iæ, D. (ur.) (ur.) Priruènik za sportske trener Zagreb: Fakultet za fizièku kulturu Sveuèilita u Zagrebu, str. 483-603. 12. Palm Palmieri ieri,, J. (1993). (1993). Speed Speed Train Training ing for for Football Football.. NSCA Journal, 15, 6, 12-17. 13.. Sea 13 Seagra grave, ve, L. & K. OD ODonn onnell ell.. Speed Dynamics. Video. 14.. e 14 epi piæ, æ, M. M. (199 (1995) 5).. Latinsko hrvatski rjeènik. Zagreb: kolska knjiga, str. 58.

161

Dinko Vuleta, Dragan Milanoviæ, Duan Metiko, Igor Jukiæ

KOLOVANJE KONDICIJSKIH TRENERA

E M E T E Æ P O

KOLOVANJE KONDICIJSKIH TRENERA Dinko Vuleta, Dragan Milanoviæ, Duan Metiko, Igor Jukiæ Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu

1. UVOD Prema definiciji sadranoj u statutu Udruge kondicijskih trenera Hrvatske, kondicijski trener je kolovana osoba koja provodi struène poslove vezane uz kondicijski trening. Prema istom izvoru kondicijski trening je proces unapreðenja motorièkih i funkcionalnih sposobnosti, morfolokih karakteristika, za tu svrhu potrebnih motorièkih znanja te zdravstvenog statusa sportaa. Temeljem navedenih definicija jasno se nameæe pitanje kolovanja i usavravanja kondicijskih trenera. U razlièitim dravama je ovaj problem razlièito rijeen. Kondicijski se treneri uglavnom regrutiraju iz kadrova koji se koluju na visokokolskim ustanovama. Ipak, moe se generalno kazati da su rijetke zemlje koje su striktno definirale zasebno kolovanje kondicijskih trenera. Zajednièko je to da kondicijski treneri mogu biti kolovane osobe ili osobe s certifikatima koji su priznati od nadlenih dravnih organa. U Hrvatskoj sustav kolovanja kondicijskih trenera na Kineziolokom fakultetu postoji od 1999. godine, a preteæa ovog sustava za kolovanje univerzalnih kadrova za potrebe fitnessa i fizièke pripreme sportaa od 1993. godine.

2. MODELI IZOBRAZBE KONDICIJSKIH TRENERA U HRVATSKOJ kolovanje kondicijskih trenera u Hrvatskoj provodi se putem struènog studija za vie sportske trenere i èetverogodinjeg redovitog sveuèilinog studija. Kinezioloki fakultet Sve uèilita u Zagrebu danas je jedina samostalna visokokolska institucija u Republici Hrvatskoj koja se bavi znanstveno-istraivaèkim radom i sveuèilnim dodiplomskim dodiplomskim i poslijediplom poslijediplomskim skim obrazovanjem struènjaka u znanstvenom polju kineziologije. Od svog osnutka do danas, kroz proteklih 40 godina, Fakultet uz svoju osnovnu djelatnost vezanu za organizaciju i izvoðenje dodiplomskih i poslijediplomskih studija, ustrojavao je i dvogodinji struèni studij za stjecanje vie struène spreme i struènog naziva  vii sportski trener. Spomenute programe za kolovanje navedenog obrazovnog profila u posljednje èetiri godine preuzelo je Drutveno veleuèilite, odnosno struèni studiji za izobrazbu trenera. Iako Veleuèilini odjel ima formalno pravnu samostalnost samostalno st i pravnu osobnost potrebno je veæ sada napomenuti da ova obrazovna institucija uspjeno djeluje prije svega zbog èvrstih institucionalnih veza s Kineziolokim fakultetom. Meðusobnim ugovorom izmeðu Fakulteta i Veleuèilinog Veleuèilinog odjela za izobrazbu trenera rijeena su pitanja zajednièkog koritenja prostora i opreme, nastavnog i struènog kadra, administrativno-tehnièko osoblje, kao i sva ostala pitanja vezana za uspjean rad. Trajanje struènog studija je pet semestara (2,5 godine), a na kraju studija nakon uspjeno obranjenog diplomskog rada, diplomirani studenti stjeèu viu struènu spremu. Dosadanje izuzetno zanimanje za struèni studij fizièke pripreme sportaa koje izvodi Fakultet, moe se obrazloiti: - masovno masovnoæu æu i opæenito velikom popular popularnoæu noæu sporta uopæe - irokom moguæno moguænoæu æu zapoljavanja zapoljavanja zavrenih zavrenih kadrova kadrova putem sportskih sportskih udruga udruga i saveza, privatne privatne prakse i dr. - sve prisutnijom prisutnijom spoznajom spoznajom da je fizièka priprema priprema nuan preduvjet preduvjet za postizanje postizanje vrhunskih vrhunskih sportskih sportskih dostignuæa, dostignuæa, uspjenosti sportske pripreme. Na temelju izreèenog predlae se model kolovanja trenerskog kadra: 162


TABLICA 1 - HRVATSKI PROGRAM IZOBRAZBE KONDICIJSKIH TRENERA BROJ SEMESTARA 8 7 6 5 4 3 2 1 5 4 3 2 1

Diploma profesora fizièke kulture sa specijalizacijom iz izabranog sporta (rukomet, nogomet….) Opæi temeljni studij

Trenerski stupanj

SVEUÈILINI DODIPL OMSKI STUDIJ SA USMJERENJEM IZ FIZIÈKE PRIPREME SPORTAŠA

E M E T E Æ P O

Struèni studij za izobrazbu trenera (VELEUÈILITA) – FIZIÈKA PRIPREMA SPORTAŠA

Vii sportski trener fizièke pripreme sportaa  koluje se na Kineziolokom fakultetu Sveuèilita u Zagrebu,

odnosno Drutvenom veleuèilitu. veleuèilitu. Na ovom studiju je moguæe studirati uz rad, odnosno u statusu izvanrednog studenta. Koncepcija plana i programa kolovanja trenerskog kadra za vieg sportskog trenera fizièke pripreme sportaa utemeljena je na visokim zahtjevima na liènost trenera, tre nera, njegov struèni i pedagoki profil i èinjenicu da on kao trener ima izvanredno velike moguænosti utjecaja na razvoj vrhunskih sportaa, kao i postizanje visokih funkcionalnih efekata treninga i natjecateljskih rezultata. Nastavnim planom i programom iz opæih i zajednièkih programskih osnova predviðeni su predmeti putem kojih se na integralan naèin eli osigurati jedinstvo pedagokog, antropolokog i struènog obrazovanja te jedinstvo pedagokog i znanstvenog rada. Pravo upisa na studij za vieg sportskog trenera fizièke pripreme sportaa imaju osobe koje su zavrile srednjokolsko obrazovanje i koje prijeðu razredbeni prag na klasifikacijskom ispitu. Kroz ovakav oblik studija, vii sportski trener æe ovladati znanjima iz opæih programskih osnova, kao i specifiènih znanja iz podruèja kondicijske pripreme sportaa. U kolskoj godini 2001/02. krenuo je program izobrazbe kondicijskih trenera i to kao izvanredni studij koji se odrava u pet semestara u trajanju od 12 dana. Zavreni studenti stjeèu zvanje Vieg sportskog trenera fizièke pripreme i samim tim viu struènu spremu. Plan studija sadri dvije skupine predmeta, odnosno kolegija. U prvom dijelu nalazi se 13 predmeta opæih programskih osnova, koji sadre 4 predmeta iz podruèja temeljne kineziologije, 5 predmeta iz podruèja kinezioloke antropologije i 4 metodièka i metodoloka predmeta. Drugi dio plana studija èine specijalistièki predmeti koji su tradicionalno ukljuèeni u plan studija za vie sportske trenere i koji su povezani poveza ni s temeljitom specijalistièkom izobrazbom. U ovoj skupini nalazi se 7 predmeta ue specijalnosti fizièke pripreme sportaa i 3 predmeta iz dopunskih sportova koji su u funkciji izabranog sporta.  koluje se putem èetverogodinjeg sveuèilinog dodiplomskog studija na Kineziolokom fakultetu. Sadraj studija saèinjava skup predmeta iz kolegija opæih, zajednièkih i struènih programskih osnova (koji inaèe sadre plan i program za obrazovanje struènog profila profesor kineziologije) kao i skup predmeta i kolegija za specijalizaciju iz fizièke pripreme sportaa. Studenti koji ispune uvjet za upisivanje izbornog predmeta, u fondu od 360 sati, mogu steæi zvanje profesora fizièke kulture - diplomiranog sportskog trenera fizièke pripreme sportaa. Program izbornog predmeta za smjer iz fizièke pripreme sportaa sadri nekoliko tipiènih predmeta i vie kolegija: kinezioloka i antropoloka analiza, teorija i metodika treninga, programiranje i kontrola treninga te pedagoka praksa u sportskim kolama i sportskim klubovima. Struktura programa izbornog predmeta za usmjeravanje fizièke pripreme sportaa ima za cilj osposobiti studente za samostalno upravljanje procesom treninga selekcioniranih skupina. Pojedini predmeti usmjereni su na izuèavanje zakonitosti, metoda, organizacijskih oblika i sredstava transformacijskih procesa u okviru kondicijske pripreme. Predavanjima i vjebama izbornog predmeta studenti se osposobljavaju za planiranje, programiranje i kontrolu kondicijske pripremljenosti pripre mljenosti vrhunskih sportaa u toku trenanog procesa. Profesor kineziologije (diplomirani sportski trener fizièke pripreme sportaa)

163

Dinko Vuleta, Dragan Milanoviæ, Duan Metiko, Igor Jukiæ

KOLOVANJE KONDICIJSKIH TRENERA

E M E T E Æ P O

TABLICA 2 - PLAN RADA Fond sati A - OPÆI PREDMETI ukupno Osnove kineziologije Povijest sporta Sportski trening Biomehanika sporta Opæa fizièka priprema Pedagogija Funkcionalna anatomija Fiziologija sporta Sportska medicina Psihologija sporta Sociologija sporta Osnove statistike i informatike Menadment u sportu Strani jezik B- SPECIJALISTIÈKI PREDMETI ukupno Povijest i organizacija Antropološka analiza Kineziološka analiza Metodika treninga I Metodika treninga II Planiranje i programiranje treninga Kontrola treninranosti Sport 1 (atletika) Sport 2 (plivanje) Sport 3 (kineziterapija) Izborni predmet Diplomski rad Struèna praksa UKUPNO A + B

855 60 45 75 75 75 45 60 75 75 75 45 60 45 45 960 60 60 120 75 300 90 60 45 45 45 30 30

1815

Izvedbeni fond sati 220 14 12 20 20 22 12 16 20 18 18 12 18 12 6 306 12 16 40 30 100 30 16 14 14 14 10 10

526

3. ZAKLJUÈAK Usavravanje struènih kadrova nakon zavretka oficijelne izobrazbe mora biti sastavni dio cjelovitog sustava svake visokokolske institucije za kolovanje trenerskog kadra. Obrazovanje sportskih trenera ima naroèitog efekta ako je veæ na osnovnom studiju steèeno temeljito i utilitarno pedagoko, struèno i znanstveno obrazovanje. Takoðer je vano da su treneri razlièitih profila osposobljeni da samostalno aktivno i krea tivno sudjeluju u procesu vlastitog daljnjeg obrazovanja, uvjetovanog zahtjevima prakse sportskog treninga u kojem oni sudjeluju ili njime rukovode.

4. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. 164

Vuleta, D., Milanoviæ, D., Jukiæ. I: (1999): (1999): Strategija kolovanja sportskih trenera. Zbornik radova znanstveno struènog savjetovanja Trener u suvremenom sportu, str. 1-13. Zagreb. Milanovi Mila noviæ, æ, D., Jukiæ, Jukiæ, I., Vulet Vuleta, a, D. (1999): (1999): Trener Trener i znanost. znanost. Zbornik Zbornik radova radova znanstv znanstveno eno struènog struènog savjet savjetovanj ovanjaa Trener u suvremenom sportu, str. 39-45. Zagreb. Metiko, Metiko , D., Tkalèiæ, Tkalèiæ, S., Prot, Prot, F., F., Rausavljev Rausavljeviæ, iæ, N., Jukiæ, I., Horvatin, Horvatin, M., M., Sekuliæ, Sekuliæ, D. (1999): kolova kolovanje nje kondicijsk kondicijskih ih trenera. Zbornik radova znanstveno struènog savjetovanja Trener u suvremenom sportu, str. 29-39. Zagreb. Milanoviæ, Milanovi æ, D., D., Jukiæ, Jukiæ, I., I., Vuleta, Vuleta, D. (1999): (1999): Kadrovi u sportu. sportu. Zbornik Zbornik radova 8. Ljetne Ljetne kole kole pedagoga pedagoga fizièke fizièke kulture Hrvetske, str. 12-16., Rovinj. Jukiæ, Juki æ, I., Milanovi Milanoviæ, æ, D., Vulet Vuleta, a, D. (1999): (1999): Treneri Treneri i drugi drugi struèni struèni kadrovi kadrovi u sportu. sportu. Zbornik Zbornik radova Hrvats Hrvatskog kog portskog sabora, Zagreb.


UDRUGA KONDICIJSKIH TRENERA HRVATSKE

E M E T E Æ P O

Igor Jukiæ1, Miljenko Rak2, Zrinko Èustonja3 1

Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu, 2Hrvatski akademski atletski klub Mladost 3student poslijediplomskog studija na Kineziolokom fakultetu Sveuèilita u Zagrebu

Prema Èlanku 2 Stavak 1 Zakona o udrugama udruga je: svaki sva ki oblik slobodnog i dobrovoljnog udruivanja vie fizièkih, odnosno pravnih osoba, koje se, radi zatite njihovih probitaka ili zauzimanja za zatitu ljudskih prava i sloboda, te ekoloka, humanitarna, informacijska, kulturna, nacionalna, pronatalitetna, prosvjetna, socijalna, strukovna, portska, tehnièka, zdravstvena, znanstvena ili druga uvjerenja i ciljeve, a bez namjere stjecanja dobiti, podvrgavaju pravilima pravilima koja ureðuju ustroj i djelovanje toga oblika udruivanja. U tom smislu, a s jasno i slobodno izraenom voljom kondicijski treneri Republike Hrvatske odra li su 16. studenog 2002. godine u Zagrebu, u prostorijama Kineziolokog fakulteta Sveuèilita u Zagrebu, Horvaæanski zavoj 15 Osnivaèku skuptinu Udruge kondicijskih trenera Hrvatske.

1. PO UZORU NA NAJBOLJE Ideja o stvaranju strukovne udruge hrvatskih kondicijskih trenera rasla je i oblikovala se tijekom godina. Sazrijevala je poput svijesti hrvatskih trenera i sportskih djelatnika o nunosti diferencijacije i uske specijalizacije u podruèju trenanog rada s najboljim hrvatskim sportaima. Mnogi kronièari i analitièari vremena prosuðuju da se svjetsko znanje u posljednjih 20 godina udvostruèilo. Komunikacija i moguænosti koje otvaraju komunikacijske tehnologije veæe su no ikada u povijesti. Nikada ovolika kolièina informacija nije bila dostupna i nije slobodno kolala virtualnim prostorima koje je èovjek izgradio u posljednjem kvartalu 20. stoljeæa. U 21. stoljeæu pobjedu mogu ostvariti samo timovi ljudi u kojima je svatko usko specijaliziran za svoje podruèje i u njemu prati eksponencijalne trendove ra sta znanja i kolièine informacija koje treba pojedinac procesirati. Naravno, ukoliko netko eli i zna pobjeðivati stvorit æe takav tim ljudi. U sportu se jo nije pojavio onaj koji ne eli pobijediti. U dananjem shvaæanju sporta pobjeda je sve i sve bez pobjede je nita. Jedino pitanje koje nam na m preostaje je: zna li netko pobjeðivati? Zna li? Jer Je r znanje je ono to nas razlikuje, èini drugaèijima od drugih, èini boljima  pobjednicima. U naoj potrazi za znanjem, kaemo potrazi, jer ga ne ièekujemo i niti doputamo da ono prolazi kraj nas, i u naim pokuajima stvaranja znanja, kaemo stvaranja, jer samo veliko i kvalitetno znanje omoguæuje stvaranje novog znanja, konaèno je sazrela ideja. Realizacija je bila slijedeæi logièni korak. Osvrnuli smo se oko sebe i potraili uzore koje smo lako pronali u najveæoj i najutjecajnijoj organizaciji koja djeluje u svijetu kondicijske pripreme - National Strength and Conditioning Association. Nacionalno udru enje kondicijskih trenera Sjedinjenih amerièkih drava koje danas okuplja èlanove iz 56 drava svijeta osnovano je 28. srpnja 1978. s osnovnom premisom «okupljanja èlanova i izgradnje sustava razmjene ideja i iskustava u podruèju kondicijske pripreme s ciljem poboljanja sportskih postignuæa i kondicijske pripremljenosti sportaa» (www.nsca.com)1 . National Strength Coaches Association je osnivalo 75 entuzijasta, a veæ 1980. godine NSCA broji 2250 èlanova. Postavljeni ciljevi bili su jasni: kolovati, omoguæiti komunikaciju, analizirati, promovirati i razvijati kondicijsku struku (www.nsca.com) National Strength Coaches Association 1981. godine mijenja ime u National Strength and Conditioning Association i nastavlja se razvijati, a uskoro primarni cilj postaje pruanje brojnih i najnovijih struènih informacija Svi podatci o National Strength and Conditioning Association  NSCA preuzeti su sa slubene Internet stranice National Strength and Conditioning Association  www.nsca.com i prevedeni na Hrvatski jezik u redakciji autora 1

165

Igor Jukiæ, Miljenko Rak, Zrinko Èustonja UDRUGA KONDICIJSKIH TRENERA HRVATSKE

E M E T E Æ P O

putem najprije NSCA Journala koji danas izlazi pod imenom Strength and Conditioning Journal 6 puta godinje. S razvojem kritièke svijesti pojavila se potreba i za objektivnom, krutom i ponekad hladnom znanstvenom prosudbom i analizom pitanja i dilema koje se redovito javljaju u praksi. Pokrenut Pokre nut je najprije Journal of Applied Sport Science Research (JASSR), kao dio NSCA Journala, koji je kasnije prerastao u Journal of Strength and Conditioning Research koji danas izlazi tromjeseèno i vodeæi je znanstveni èasopis u prostoru kondicijske pripreme u svijetu. Krajem osamdesetih godina 20. stoljeæa javlja se potreba za obrazovanjem i usavravanjem kondicijskih trenera. Treneri ele toène, pouzdane i precizne informacije. Ne bi li se to i osiguralo zapoèelo se s kvalitetnim programima obrazovanja koji postaju prioritetni. Pokrenuti su programi izdavanja licenci: Certified Strength and Conditioning Specialist (CSCS) i NSCA-Certified Personal Trainer (NSCA-CPT) koji su trebali osigurati odgovarajuæu razinu struènih znanja èlanova NSCA. CSCS licenca namijenjena je trenerima koji kreiraju i provode programe kondicijske pripreme sportaa. NSCA-CPT licenca namijenjena je osobnim trenerima. NSCA licence potvrðuje amerièka Nacionalna komisija za licence. Krajem 80-ih NSCA iri svoju djelatnost izvan granica Sjedinjenih amerièkih drava uspostavljaju uspostavljajuæi æi kontakte s Japanom i Australijom. Devedesete godine prolog stoljeæa okarakterizirane su razvojem NSCA u mnogim smjerovima. I dalje se poveæava broj èlanova, a sredite se premjeta u Colorado Springs, Colorado, SAD. Sport Specific Training Conference and Coaches College uz Nacionalnu godinju konferenciju konfere nciju postaju glavno sjecite informacija, iskustava, znanja, ideja, zabluda i predrasuda, novih otkriæa i novih pogleda i svega to hipertrofirani svijet kondicijske pripreme obuhvaæa. Pokrenuta je i Internet stranica - www.nsca.com - koja sadri pregrt informacija iako su one najvrijednije informacije, a to su Internet izdanja svih do sada izalih periodiènih publikacija NSCA, rezervirane za èlanove udruge. Tako na Internet stranicama National Strength and Conditioning Condition ing Association saznajemo da NSCA okuplja kondicijske trenere, sportske trenere, sportske znanstvenike i istraivaèe, nastavnike, fizioterapeute, sportske lijeènike i osobne trenere koji cijene ponudu NSCA baziranu na relevantnim i znanstveno utemeljenu informacijama. Glavni ciljevi informacija odaslanih iz NSCA baze u Coloradu jesu poboljanja sportskih rezultata, prevencija prevencija ozljeda, zdravlje i dobrobit sportaa. Prije godinu i pol dana NSCA je s ponosom isticala svojih 20.000 èlanova. Danas, za 25 godinjicu postojanja, NSCA se moe podièiti s vie od 25.000 èlanova iz 56 zemalja svijeta.

2. NUNOST ILI VIZIJA? Prema èlanku 2 Statuta Udruge kondicijskih trenera Hrvatske, Udruga kondicijskih trenera Hrvatske osnovana je «radi ostvarivanja potreba i interesa kondicijskih trenera, te ukupne aktivnosti a ktivnosti u podruèju kondicijske pripreme sportaa u Republici Hrvatskoj i ire» Nunost ili vizija grupice zanesenjaka? U akademskoj godini 1999./2000. zapoèela je s nastavom prva skupina studenata koji su za svoj izborni program i specijalizaciju u okviru osnovnog studija za profesore fizièke kulture na tada jo Fakultetu za fizièku kulturu Sveuèilita u Zagrebu izabrali programa pod nazivom Osnovne kinezioloke transformacije - Fizièka priprema sportaa. Bilo je to novo, tzv. usmjerenje koje je kao predmetni nastavnik vodio prof.dr. Duan Metiko. Dvije godine kasnije, u akademskoj 2001./2002. i Odjel za izobrazbu trenera Drutvenog veleuèilita u Zagrebu pokrenuo je studij za stjecanje zvanja vii sportski trener fizièke pripreme sportaa pod vodstvom doc.dr. Igor Jukiæ. Poèeci su to organiziranog i institucionaliziranog sustava obrazovanja ljudi na podruèju kondicijske pripreme u Hrvatskoj. Uskoro su i prvi studenti sa specijalizacijom u kondicijskoj pripremi diplomirali i sa stalnim priljevom novih diplomiranih studenata stvaraju se osnovni preduvjeti za strukovnim organiziranjem vodeæi se idejom o nunosti posjedovanja odgovarajuæe (visoke ili vie) razine struène spreme, kao osnovnim preduvjetom za rad sa sportaima na podruèju kondicijske pripreme i kao osnovnim preduvjetom za pristupanje Udruzi kondicijskih trenera Hrvatske. I Statutom UKTH pokualo se uvaiti navedene principe, pa tako èlanak 17 Statuta UKTH kae: «Redovni èlanovi UKTH mogu biti samo osobe s odgovarajuæom struènom spremom i to: - diplomirani profesori kineziologije kineziologije (fizièke (fizièke kulture) s dopunskom struènom kvalifikacijom kvalifikacijom za rad u Osnovnim Osnovnim kineziolokim transformacijama  Fizièkoj pripremi sportaa, 166


- diplomirani profesori kineziologije kineziologije (fizièke kulture) kulture) s drugim drugim dopunskim dopunskim struènim kvalifikacijama, - diplom diplomirani irani vvii ii sportski sportski treneri fizièke priprem pripremee sportaa, sportaa, - diplo diplomirani mirani vii vii sportsk sportskii treneri fitnessa fitnessa koji su studij upisali upisali sve do zakljuèno zakljuèno s akademskom akademskom 2001./2002. 2001./2002. godinom.» (Statut UKTH, 2002.) Statutom je predviðena moguænost i pridruenog èlanstva u Udruzi i za ona osobe koje ne ispunjavaju uvjete iz èlanaka 17, ali pod uvjetima definiranima èlankom 18 Statuta UKTH: «Pridrueni èlanovi UKTH mogu biti osobe: - koje nemaju odgovaraju odgovarajuæu æu struènu spremu spremu (definiranu (definiranu u Èlanku Èlanku 17), ali u praksi praksi rade kao kondicijski kondicijski treneri treneri i to najmanje 5 godina te su postigli zapaene rezultate (prije svega meðunarodni uspjesi) uspjesi) i imaju preporuku najmanje trojice utemeljitelja udruge, - student studentii Kineziolo Kineziolokog kog fakultet fakultetaa Sveuèilita Sveuèilita u Zagrebu, Zagrebu, - studenti Drutvenog veleuèilita u Zagrebu Odjela za izobrazbu trenera, trenera, Fizièka priprema sportaa.» sportaa.» (Statut (Statut UKTH, 2002.) U svojstvu pridruenog èlana osoba moe biti najvie 5 godina i ukoliko u tom razdoblju ne stekne uvjete za redovno èlanstvo gubi pravo èlanstva u UKTH. Intencija je oèita i sasvim jasna. ja sna. Samo osobe s odgovarajuæom struènom spremom mogu biti èlanovi UKTH, ali, ono to je jo vanije, samo kolovane osobe s odgovarajuæom struènom spremom mogu raditi sa sportaima na kondicijskoj pripremi. To je temeljni stav UKTH, ali i vizija i ideja njenih osnivaèa. Utoliko je UKTH vizionarski pothvat, a nunost je jer smo takav naèin naè in organiziranja osigurava potreban visoki nivo zatite ove jo uvijek mlade struke. Inicijativni odbor za osnivanje Udruge kondicijskih trenera Hrvatske èinila su tri doktora znanosti zaposlenih na Kineziolokom fakultetu Sveuèilita u Zagrebu: dr.sc. Duan Metiko, redoviti profesor, dr.sc. Dragan Milanoviæ, redoviti profesor i dr.sc. Igor Jukiæ, docent. Uspjevi okupiti ponajbolje kondicijske trenere Hrvatske oko ideja za osnivanjem udruge Inicijativni odbor poslao je 7. studenog 2002. godine pozive na Osnivaèku skuptinu Udruge kondicijskih trenera Hrvatske. Osnivaèa skuptina odrana je 16. studenog 2002. godine s poèetkom u 10 sati na Kineziolokom fakultetu Sveuèilita u Zagrebu sa slijedeæim Dnevnim redom: 1. Izbo Izborr radnog radnog preds predsjedn jednit itva va 2. Donoen Donoenje je Statuta Statuta Udruge Udruge kondicijskih kondicijskih trenera Hrvatske Hrvatske 3. Izbor predsjedn predsjednika ika Udruge Udruge kondicijsk kondicijskih ih trenera trenera Hrvatske Hrvatske 4. Izbor dopredsjed dopredsjednika nika Udruge Udruge kondicijsk kondicijskih ih trenera trenera Hrvatske Hrvatske 5. Izbor èlanova èlanova Upravnog Upravnog odbora Udruge Udruge kondicijskih kondicijskih trenera trenera Hrvatske Hrvatske 6. Izbor èlanova èlanova Nadzornog Nadzornog odbora odbora Udruge kondicijsk kondicijskih ih trenera Hrvatske Hrvatske 7. Izbor èlanova èlanova Stegovnog Stegovnog suda Udruge Udruge kondicijski kondicijskihh trenera Hrvatske Hrvatske 8. Donoen Donoenje je odluke odluke o davanju davanju ovlatenj ovlatenjaa za zastupanje zastupanje 9. Donoenj Donoenjee odluke o pokretanju pokretanju postupk postupkaa za upis u registar registar udruge udruge 10.. Ra 10 Razn znoo

E M E T E Æ P O

Statut UKTH jednoglasno je prihvaæen. Za predsjednika UKTH jednoglasno je izabran prof.dr. Dragan Milanoviæ. Miljenko Rak i Luka Radman jednoglasno su izabrani za dopredsjednike UKTH, dok su doc.dr. Igor Jukiæ i Joko Vlaiæ takoðer jednoglasno izabrani za èlanove Upravnog odbora UKTH. U Nadzorni odbor izabrani su Zvonko Komes, doc.dr. doc .dr. Damir Sekuliæ i mr. Goran ufar, a Mladen Kataliniæ i Branko Zemunik izabrani su za èlanove Stegovnog suda dok je Mirko Krolo izabran za predsjednika Stegovnog suda UKTH. Svi su izabrani jednoglasno. Za glavnog tajnika UKTH Upravni odbor UKTH izabrao je doc. dr. Igora Jukiæa. Donoena je i odluka o pokretanju postupka za upis u registar udruga Udruge kondicijskih trenera Hrvatske pri nadlenom registracijskom tijelu èime je pokrenut postupak za upis UKTH u Registar udruga Republike Hrvatske. Donoenjem rjeenja Gradskog ureda za opæu upravu Grada Zagreba pod registarskim brojem 21002731 Udruga kondicijskih trenera Hrvatske s 11. prosincem 2002. godine stjeèe svojstvo pravne osobe i zapoèinje djelovati kao udruga.

167

Igor Jukiæ, Miljenko Rak, Zrinko Èustonja UDRUGA KONDICIJSKIH TRENERA HRVATSKE

E M E T E Æ P O

168

3. O UKTH Prvim èlankom Statuta UKTH definirani su pojmovi «kondicijski trener» i «kondicijski trening»: «Kondicijski trener je osoba odgovarajuæe vie ili visoke struène spreme kvalificirana za rad na unapreðenju motorièkih i funkcionalnih sposobnosti, morfolokih karakteristika, za tu svrhu potrebnih motorièkih znanja te zdravstvenog stanja sportaa. Kondicijski trening je proces unapreðenja motorièkih i funkcionalnih sposobnosti, morfolokih karakteristika, za tu svrhu potrebnih motorièkih znanja te zdravstvenog stanja sportaa.» (Statut UKTH, 2002., èl. 1) U Statutu UKTH moemo dalje proèitati neke osnove o naèinu rada i ustroju UKTH. Osnovana kao udruga graðana koja djeluje kao pravna osoba UKTH je definirana kao dragovoljna i interesna udruga kondicijskih trenera s podruèja Republike Hrvatske. UKTH zastupa interese svojih èlanova na struènom, ekonomskom i socijalnom podruèju i zalae se za ostvarivanje zajednièkih ciljeva i interesa svojih èlanova. S obzirom na to da je Statutom predviðena suradnja s udrugama kondicijskih trenera u zemlji i inozemstvu, odgovarajuæim struènim institucijama, udrugama trenera i udrugama trenera drugih specijalnosti u zemlji i inozemstvu, sportskim klubovima i njihovim udrugama, nacionalnim i gradskim sportskim savezima i Hrvatskim olimpijskim odborom UKTH koristi i naziv na Engleskom jeziku - Croatian Physical Conditioning Coaches Association. U ostvarivanju ciljeva UKTH koji su definirani èlankom 11 Statuta UKTH od kojih istièemo «unapreðivanje struènog rada kondicijskih trenera na temelju najnovijih znanstvenih zna nstvenih spoznaja» te «zatita i promicanje struènog i profesionalnog statusa èlanova UKTH u radu u Republici Hrvatskoj i inozemstvu» predviðen je niz djelatnosti. One se odnose na struèni, ekonomski, socijalni i pravni status svojih èlanova, stjecanja struènih zvanja, koritenja struènih i drugih informacija, zatim na razvijanje i unapreðivanje sporta kroz djelatnost kondicijskih trenera, na poticanje razvitka djelatnosti kondicijskih trenera putem kolovanja, usa vravanja i organiziranja strukovnih seminara u Republici Hrvatskoj i inozemstvu, na skrb o promicanju vrhunskih sportskih dostignuæa hrvatskih kondicijskih trenera i njihovo sudjelovanje u radu s nacionalnim ekipama na olimpijskim i mediteranskim igrama, svjetskim i europskim prvenstvima, te paraolimpijskim igrama i drugim velikim meðunarodnim priredbama te na borbu protiv svih oblika politièke i komercijalne komercija lne zloupotrebe sporta i sportaa, sporta a, kao i na borbu protiv dopinga i koritenja supstanci te postupaka koje zabranjuje za branjuje Meðunarodni olimpijski odbor, Svjetska antidoping agencija (WADA) ili meðunarodni savezi. U radu i djelovanju UKTH naroèita panja posveæivat æe se izdavaèkoj djelatnosti na podruèju djelovanja UKTH. U prvom redu se to odnosi na izdavanje i ureðivanje èasopisa «Kondicijski trening» koji æe se prvenstveno baviti brojnim struènim pitanjima iz podruèja kondicijskog treninga. Uz veæ navedene uvjete za redovno i punopravno èlanstvo èla nstvo u UKTH predviðena je i moguænost biranja poèasnih èlanova UKTH iz zemlje i inozemstva koji su naroèito zasluni za uspjeno djelovanje UKTH, odnosno razvoj sporta, sportske znanosti i kondicijske struke str uke u Republici Hrvatskoj i u svijetu. Osnivaèi Osnivaè i UKTH imaju status osnivaèa, tj. status punopravnih èlanova èija su prava i dunosti definirani èl. 20 Statuta UKTH. Najvie upravljaèko tijelo UKTH je Skuptina UKTH koja uz donoenje, d onoenje, dopune i izmjene Statuta UKTH UK TH i svih drugih opæih akata te uz ostale zadaæe propisane èl. 26 Statuta UKTH utvrðuje poloaj, strategiju i politiku razvoja kondicijske struke u sustavu hrvatskog sporta. Èlanovi skuptine UKTH s pravom glasa jesu: predsjednik i dopredsjednici, èlanovi Upravnog odbora, èlanovi Stegovnog suda, èlanovi Nadzornog odbora, svi punopravni èlanovi UKTH i predstavnici redovnih èlanova UKTH. UKTH . U svim poslovima UKTH zastupaju njezin predsjednik i glavni tajnik. Upravni odbor je izvrno tijelo tije lo koje u okviru svojih nadlenosti odluèuje o radu rad u i poslovanju UKTH u razdoblju izmeðu dvije sjednice Skuptine UKTH; predlae godinje i viegodinje planove i programe djelovanja udruge; predlae godinji financijski plan; utvrðuje mjere za z a unapreðenje struènog rada kondicijskih trenera, a u svrhu podizanja kvalitete rada svakog pojedinca i hrvatskog sporta u globalu; radi na popularizaciji organizacije putem organiziranja seminara za trenere u Republici Hrvatskoj; skrbi o svim drugim pitanjima struènog rada, kolovanja i usavravanja kondicijskih trenera, èlanova UKTH i dr. Nadzorni odbor UKTH je organ koji prati i nadzire rad UKTH. Stegovni Ste govni sud je nezavisni organ UKTH, koji odluèuje u prvom prv om stupnju o prekrajima i nepotivanjima opæih akata UKTH i Kodeksa ponaanja kondicijskih trenera. UKTH organizirana je i ustrojena prvenstveno prema principu funkcionalnosti funkc ionalnosti koji istovremeno omoguæuje maksimalnu transparentnost i uèinkovitost rada. Meðutim, niti ustroj niti organizacija rada u UKTH nisu konaèni i sasvim je sigurno da æe se porastom broja èlanova i opsega djelatnosti, koji se oèekuju, i UKTH dalje formirati i prilagoðavati zahtjevima vremena.


4. KUDA DALJE? Odgovor na to pitanje za vodstvo UKTH zapravo je vrlo jednostavno. Treba raditi na oivotvorenju Statutom definiranih ciljeva i djelatnosti UKTH. Prvi koraci su veæ poduzeti. UKTH aktivno se ukljuèila, kao jedan od suorganizatora, u organizaciju meðunarodnog znanstveno-struènog skupa Kondicijska priprema sportaa koji se odrava 21. i 22. veljaèe 2003. godine na Zagrebaèkom velesajmu u sklopu meðunarodnog sajma Sport i nautika. U tijeku su pripreme za pokretanje Internet I nternet stranice UKTH, kao i struènog lista «Kondicijski trening». Realizacija navedenih projekata oèekuje se do kraja prve polovice 2003. godine. Prije kraja 2003. godine planirana je i prva velika konvencija kondicijskih trenera Hrvatske u organizaciji UKTH. Vodstvo Vodstvo udruge æe uskoro stupiti u kontakt s predstavnicima nacionalnih sportskih saveza, Zagrebaèkog portskog saveza i Hrvatskog olimpijskog odbora te im predloiti nekoliko modela suradnje. S osnivanjem UKTH upoznata je i ira javnost putem èlanka izalog u Veèernjem listu 11. 11. prosinca 2002. No, pravi put razvoja UKTH i kondicijske struke u Hrvatskoj ucrtavat æe kondicijski treneri koji æe svojim kvalitetnim radom i odnosom prema sportu pridonositi daljnjoj popularizaciji, promicanju i unapreðenju kondicijske struke u Hrvatskoj i ire.

E M E T E Æ P O

5. LITERATURA 1. 2.

Sabor Repub Sabor Republik likee Hrvat Hrvatske ske.. (2001) (2001).. Zakon Zakon o udruga udrugama ma.. Zagreb Zagreb.. Udruga Udru ga kondicijs kondicijskih kih trenera trenera Hrvats Hrvatske. ke. (2002). (2002). Statut Statut Udruge Udruge kondicij kondicijskih skih trener treneraa Hrvatske. Hrvatske. Zagreb Zagreb.. Internet stranica National Strength and Conditioning Association. www.nsca.com. 8. sijeèanj 2003.

169

1 OSNOVE KONDICIJSKOG TRENINGA

Recommend Documents