Damjanović S. Staroslavenski jezik. (4ed., Zagreb, 2003)(T)(C)(K)(600dpi)(202s)

Stjepan Damjanović

STAROSLAVENSKI

JEZIK Četvrto, popravljeno i dopunjeno izdanje

HRVATSKA SVEUČILIŠNA NAKLADA

Zagreb, 2003.

UREDNICA

Anita Sikić RECENZENTI

dr. sc. Milan Mihaljević dr. sc. Mateo Žagar KOREKTORICA

mr. sc. Tanja Kuštović GRAFIČKI UREDNIK

Stjepan Ocvirk LIKOVNA OPREMA

Dubravka Zglavnik Horvat

© Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2003.

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb UDK 811.163.134 811.163.1366 DAMJANOVIĆ, Stjepan Staroslavenski jezik / Stjepan Damjanović. 4. popravljeno i dopunjeno izd. - Zagreb : H r vatska sveučilišna naklada, 2003.

ISBN 953-169-095-2 I. Staroslavenski jezik - Fonetika II. Staroslavenski jezik - Morfologija.

Stjepan Damjanović

STAROSLAVENSKI

JEZIK Četvrto, popravljeno i dopunjeno izdanje


Zagreb, 2003.

Sadržaj

Predgovor četvrtom izdanju

........................................

7

Općeslavenski književni je z ik ........................................

9

Staroslavenski k an on ......................................................15 Spomenici pisani g la g o ljic o m ..................................... 15 Spomenici pisani ćirilicom ......................................... 22

Glagoljica i ćirilica ............................................... ...

26

I m e ......................................................................................26 Postanak ćirilice ............................................................27 Postanak g l a g o l j ic e ........................................................30 Pitanje p r v e n s t v a ............................................................35 Faze oble g la g o ljic e ........................................................39

Leksik najstarijega slavenskog književnog jezika

. . . 42

Praslavensko naslijeđe ................................................ 43 Grčki u t j e c a j ...................................................................44 Latinski i drugi utjecaji . . . ...................................... 45 Varijante i frazeologija

. . . . . . . . . . . . . .

46

Staroslavenski na hrvatskom t l u ..................................48 Staroslavenski glasovi

.................................................. 56

A. S am o g lasn ici............................................................... 56 B. Suglasnici

...................................................................70 5

Staroslavenski o b lici........................................................ 76 I m e n ic e ...................................................................... 76 Z am je n ic e .................................................................. 99 P r i d j e v i ...................................................................... 105 Brojevi ......................................................................114 Glagoli ...................................................................... 118 Nepron\jenljive riječi .................................................... 149 P rilo z i......................................................................... 149 Prijedlozi ...................................................................152 Veznici i č e s ti c e ........................................................153 S in ta k sa............................................................................. 155 Nekoliko općih napomena o staroslavenskoj sintaksi 155 S ro č n o st...................................................................... 158 N e g acija......................................................................160 Uporaba p a d e ž a ........................................................162 Subjekt i predikat........................................................ 169 Rečenice po priopćajnoj svrsi................................... 172 Nezavisnosložene r e č e n ic e .......................................173 Zavisnosložene r e č e n ic e .......................................... 175 Upravni i neupravni g o v o r .......................................179 Redoslijed r i j e č i ........................................................ 180 Pitanja i z a d a c i ............................................................... 183 Popis važnije l i t e r a t u r e ................................................. 196

Predgovor četvrtom izdanju

Prvo izdanje ovoga udžbenika pojavilo se 1993. pod nailovom Glasovi i oblici općeslavenskoga književnog jezika. Že lio sam njime pomoći svojim studentima i drugim zaintereliranima da nauče osnovno o postanku, funkcioniranju i gra matici najstarijega slavenskoga književnoga jezika. Drugo se Izdanje pojavilo 1995. pod naslovom Staroslavenski glasovi i oblici. Oba izdanja objavila je gospođa Jadranka Filipović kojoj dugujem veliku zahvalnost. Treće izdanje objavila je Hrvatska sveučilišna naklada. Direktorica Anita Šikić poticala me da izradim to izdanje, a zatim i četvrto, koje držite u rukama. Zahvalan sam joj za brigu i poticaje. Četvrto izdanje nosi naslov Staroslavenski jezik. Izradio lum novo poglavlje Sintaksa, dodao Pitanja i zadatke koji bi itudentima trebali pomoći u provjeri naučenoga, a uklonio ium i sitnije nedosljednosti iz prijašnjega teksta. Udžbenik vc dorađivao u radu s mojim studentima, a kolege Tanja Kuštović, Boris Kuzmić, Mateo Žagar i, posebno Milan Mihaljević pomogli su mi na različite načine. Hvala im! Osobito ću se radovati ako udžbenik bude od pomoći novim naraštajima naših studenata. Zagreb, 15. listopada 2003.

Stjepan Damjanović

OPĆESLAVENSKI KNJIŽEVNI JEZIK

Autori najstarijih sačuvanih slavenskih tekstova jezik ko jim pišu nazivaju uvijek jednako: slovenbskt, tj. slavenski. I nko u 5. glavi Zitja Metodova bizantski car Mihajlo kaže da Solunjani “vbsi čisto slovem>sky besedujotb”, u 15. glavi piše dn Mctod prevede knjige “otb grbčbska fezyka ντ> slovenbskt”, u u 17. glavi govori se kako Metodovi učenici nakon njego vi· smrti crkvenu službu “latinbsky i grbčbsky i sloveni>sky si.trćbiš?”. Bugarski pisac Jovan Egzarh, suvremenik cara Siineona (893-927), upotrebljava također naziv sloven bskt. Pridjev slavenski upotrebljava se u to vrijeme i u grčkim i u latinskim tekstovima kada se želi imenovati prvi slavenski književni jezik, ali i za imenovanje svakog drugog slavenskog idioma (usp. npr. grčki pisan Teofilaktov životopis sv. Kli menta, ili breve pape Ivana VIII, ili spis Conversio Bagoarionnn et Carantanorum iz oko god. 871, da spomenemo samo neke). Od trenutka kad je taj jezik postao predmetom znanstve nog proučavanja (mogli bismo reći da je to 2. polovica XVIII. stoljeća) pa do naših dana imenovali su ga istraživači raz ličito: staroslavenski, starocrkvenoslavenski, crkvenoslavenski starobugarski, staromakedonski, općeslavenski književni jezik. Razmišljanje o tim terminima pomoći će nam da unesemo nešto reda u terminološku zbrku, ali, što je još važnije, po moći će nam da spoznamo narav toga jezika i oslobodimo se kojekakvih predrasuda o njemu. V

9

STAROSLAVENSKI JEZIK

Počet ćemo od termina starobugarski i staromakedonski. Prvi je znatno češći od drugoga, a najčešće su ga, razumije se, upotrebljavali bugarski slavisti, ali ne samo oni. Drugi je znatno mlađi i ijeđi, ali zato točno upozorava na temelj na kome je sagrađen prvi slavenski književni jezik. Temelj, me đutim, nije cjelina. Svakom je književnom jeziku u temelju neki govor, ali ni jedan govor nije književni jezik. Osim teme lja postoji nadgradnja (pismo, pravopis, norma, intelektualizirani rječnik, stručna terminologija, funkcionalni stilovi, fra zeologija, složene sintaktičke strukture itd.), a ta je nadgrad nja kod jezika o kome govorimo - općeslavenska. Općeslavensko je dakle (a ne ni samo bugarsko, ni samo makedon sko) upravo ono po čemu taj jezik i jest književni (po čemu se, dakle, razlikuje od drugih idioma) i zbog čega je predmet iznimnoga slavističkog interesa. Bugarski slavisti nerijetko ističu da su i latinski i grčki služili kao međunarodni književ ni jezici, ali ih svejedno zovemo nacionalnim imenima. Čini mi se da je razlika uočljiva: ono po čemu književni jezici jesu književni, tj. nadgradnja, u tih je jezika latinska i grčka, dok kod općeslavenskoga književnog jezika nije (samo) make donska ili bugarska. S druge strane, latinskog naroda danas nemamo, a jezik zovemo latinski i tu je paralela s nazivom staroslavenski posve uočljiva. Termini starocr/cvenoslavenski i crkvenoslavenski načinjeni su tako da upozoravaju na najčešću funkciju toga jezika. Svi kanonski tekstovi su liturgijski, što znači da se u tekstovima namijenjenim crkvenoj upotrebi najstariji slavenski književni jezik najpotpunije sačuvao. Koliko god je, međutim, istina da je upotreba u crkvi bila daleko najčešćom upotrebom toga jezika, istina je i to da nije bila jedina. Književni jezik mora udovoljavati svim potrebama civilizacije kojoj služi i to je činio i prvi slavenski književni jezik. Treba imati na umu da je taj jezik postao i jezikom pravnih i jezikom književnih (u užem smislu) tekstova čim su mu to okolnosti dopustile. 10


Ništa se ne mijenja ni kada pojedini istraživači upotreblja vaju oba ova termina istodobno, tj. kada prvim (starocrkvenoslavenski) imenuju klasičnu fazu prvog slavenskog književ nog jezika, onu zabilježenu u kanonskim tekstovima, a dru gim terminom (crkvenoslavenski) označavaju jezik tekstova pisanih od XII. stoljeća dalje, tekstova u kojima već ima do šla lokalnih jezičnih osobina. Govori se onda o redakcijama i recenzijama crkvenoslavenskog jezika; pritom redakcija ozna čava spontano, nehotično, nenamjerno mijenjanje starosla venskog teksta nastalo pod utjecajem piščeva jezika ili jezika njegova kraja, a recenzija je namjerno mijenjanje teksta pisa nog općeslavenskim književnim jezikom, tj. njegovu prila godbu idiomu kojim se služe govornici nekoga kraja. Takvom uobičajenom razlikovanju redakcije i recenzije može se prigo voriti da nije uvjerljivo jer nije posve opravdano spontanost vezati uz redakciju. Zar je zaista spontano u nekim tekstovima svaki stražnji nazal promijenjen u u ili prednji u e ili u a? Dosljedno provedene zamjene ne možemo tretirati kao spon tane pa će se slavisti još morati potruditi da preciznije odrede sadržaj terminima redakcija i recenzija. Istina je da je u kultu rama pojedinih slavenskih naroda u određenim razdobljima on bio sveden na funkciju liturgijskog jezika (jer su uza nj, i njego vom pomoći, zaživjeli narodni književni jezici). Služeći se ter minom prastarocrkvenoslavenski koji je uveo N. Trubeckoj da bi označio ono razdoblje općeslavenskoga književnoga jezika iz kojega nemamo sačuvanih spomenika, neki autori predlažu ovakvu periodizaciju: 1. prastarocrkvenoslavenski (862-885), 2. starocrkvenoslavenski (jezik kanonskih tekstova) X-XI. st. i 3. crkvenoslavenski (jezik redakcijskih tekstova) od poč. XII. st. dalje., 4. novocrkvenoslavenski (obično se javlja u određenoj sredini usporedo s književnim jezikom kojemu je osnova “do maći” idiom, kod Hrvata od XVI. stoljeća). Najčešće se upotrebljava termin staroslavenski,. Stručnjaci često izriču svoje rezerve prema tom nazivu i - upotreblja 11


vaju ga. On ne ukazuje ni na narodnu osnovicu, ni na funk ciju. Pogodan je da mu damo značenje kakvo želimo. Laici ga često zamjenjuju spraslavenskim, tj. s onim jezikom-ishodištem iz koga su se razvili svi današnji jezici. Važno je stoga naglašavati da je riječ o književnom jeziku kojemu je go vorna (narodna) osnovica južnoslavenska, točnije - make donska, a nadgradnja općeslavenska. Valja pritom imati na umu da ni današnji standardni slavenski književni jezici ne vode podrijetlo iz toga jezika i da su njegovi osjetniji tragovi vidljivi samo u ruskom standardu. U nemalom broju udžbe nika i stručnih rasprava koje jezik zovu staroslavenskim već se na samom početku s pravom kaže da je to prvi slavenski književni jezik, da mu je već u najranijim spomenicima lek sik bogat, sintaksa razvedena, stilistika iznijansirana (jer je umnogome odražavao dostignuća grčkog književnog jezika; nastao je kao rezultat prevođenja grčkih liturgijskih, a onda i drugih tekstova). Iz dosad rečenoga jasno je zašto se pojavio i termin općeslavenski književni jezik. Taj naziv želi kazati da je riječ o jeziku koji je služio kao književni svim slavenskim narodima, makar na jednom dijelu njihova narodnoga prostora i makar u jednom razdoblju njihove povijesti, bio je to dakle nadna cionalni jezik slavenskoga književnog srednjovjekovlja, pa i izvan slavenskoga svijeta (Vlaška Moldavija). Tih činjenica bili su svjesni istraživači slavenskih starina odavno, ali su u jedno vrijeme pokazivali veće zanimanje za jednu stranu pro blema, a u drugo vrijeme za drugu. Nema nikakve sumnje da danas osobito ističemo da je riječ o književnom jeziku i zbog narasloga zanimanja za povijest književnih jezika uopće. Nije se, međutim, uvijek jednako mislilo o govornoj osno vici prvog slavenskog književnog jezika. Sredinom XIX. sto ljeća bila je popularna tzv. panonska teorija čiji su predstav nici (najugledniji među njima bili su Slovenci J. Kopitar i F. Miklošič) tvrdili da je temeljem najstarijega slavenskog 12


književnog jezika poslužio jedan panonski govor. Pozivali su se na zapadnoslavenske, latinske, njemačke i mađarske ele mente u najstarijim slavenskim tekstovima, a takve jezične osobine mogle su, mislili su, pripadati samo onim Slavenima koji su imali dodira s latinskom i njemačkom kulturom. Uočili su, ipak, i elemente koji su govorili protiv njihova stava i mučili su se da ih nekako usklade sa svojom teorijom. Da bi npr. objasnili prisutnost suglasnika č i id u starim teks tovima (suglasnika karakterističnih za makedonske i bugar ske govore, a nastalih od praslavenskih *tj i *dj), pozvali su upomoć slavenske posuđenice u mađarskom jeziku koje sa drže takve elemente. Tvrdili su naime da su te suglasnike imali i panonski govori (Mađari su ih, tvrdili su, mogli uzeti samo od panonskih Slavena) i kasnije ih izgubili. V. Jagić je, međutim, pokazao da su te jezične osobine Mađari dobili upravo od predaka Bugara i Makedonaca koji su se s Mađa rima sreli za vrijeme seobe prema današnjim svojim domovi nama. Jagićev učenik V. Oblak poduzeo je dijalektološku ekskurziju u okolicu Soluna i u svojoj raspravi Macedonische Studien (1896) uvjerljivo demonstrirao veze između make donskoga govora i ćirilometodskoga književnog jezika. Tako je panonska teorija već u XIX. stoljeću odbačena, a zamije nila ju je makedonska teorija koju danas nitko ne poriče. Zašto učimo općeslavenski književni jezik, zašto on zauzi ma važno mjesto u programima slavističkih studija svugdje u uvijetu? Već smo rekli da ne smijemo miješati općeslavenski književni jezik, tj. staroslavenski, i praslavenski. Praslavenski Jezik je ishodište svih slavenskih idioma, na njemu nemamo /«bilježenu niti jednu riječ. O njegovim osobinama saznaje mo na temelju rekonstrukcija koje stručnjaci vrše uspoređu jući podatke iz poznatih nam slavenskih idioma. Podaci iz prvoga zapisanog slavenskog književnog jezika pružaju tim nnstojanjima nemjerljivu pomoć, tim više što se staroslaven*ki jezik temelji na vrlo arhaičnom govoru koji je po svojim 13


osobinama blizak završnoj fazi praslavenskoga jezika. Tako, dakle, najstariji slavenski književni jezik pomaže u rekon strukciji nečega što je od njega starije. Ali to nije jedino. Pomaže nam on i za rekonstrukciju početnih razdoblja sva koga slavenskog jezika jer ni na jednom od njih nemamo tekstova takve starine kao što su oni na staroslavenskom je ziku. Podaci koje nam nude tekstovi toga jezika od izvan redne su pomoći usporedbenoj slavistici i usporedbenoj indoeuropeistici i drugim disciplinama. Na kraju, mada ne i najmanje važno: taj književni jezik treba učiti zbog tekstova na njemu napisanih, treba ga učiti jer knjige pisane na nje mu čuvaju plodove slavenskog duha iz davnih stoljeća.

14

STAROSLAVENSKI KANON

Poznato je da nam se nije sačuvao ni jedan tekst iz vre mena Solunske braće (druga polovica IX. stoljeća). Najsta riji koji su do nas došli iz X. su ili XI. stoljeća i misli se da oni prilično vjerno zrcale jezik prvotnih slavenskih, ćirilome todskih prijevoda. U njima su, osim u Kijevskim listićima, lo kni ne jezične osobine samo sporadične, pa ti tekstovi služe /.ii proučavanje prvoga slavenskog književnog jezika, na nji ma se temelji proučavanje staroslavenske gramatike. Zove mo ih zajedničkim imenom kanon staroslavenskih spisa (pre ma grč. κανών, što znači pravilo, propis, ovdje određeni broj). Nijedan od tih tekstova nije datiran: vrijeme nastanka sva koga od njih moglo se nakon svestranoga, osobito jezičnoga i paleografskoga, studija odrediti samo približno. Jedni od lih rukopisa pisani su glagoljicom, a drugi ćirilicom. Poto njih je manje i kadšto se može pokazati da su - u cjelini ili djelomice - prepisani iz glagoljske matice (na primjer Savi na knjiga, Suprasaljski zbornik, Listići Iljinskoga itd.)

A. Spomenici pisani glagoljicom 1. Kijevski listići (Ki) Sačuvano je 7 listova pergamene maloga formata (cca 14,5x10,5 cm), knjige lako prenosive koja je očito služila misionarima u pokretu. Prva stranica prvoga sačuvanog lista 15


pisana je nešto kasnije (XI./XII. st.). Sadrži jezične, ortografske, grafičke i paleografske osobitosti koje govore da je napisana negdje na južnohrvatskom području, a sastoji se od dijelova Pavlovih poslanica (13,11-14 i 14,1-4). Ostali dio na pisan je najkasnije u 2. polovici X. stoljeća i predstavlja naj stariji staroslavenski liturgijski spomenik: to je odlomak misa la (sakramentara i to zapadnoga, gregorijanskoga, s istočnim leksikom i izrazima). Kijevske listiće našao je u prošlom sto ljeću arhimandrit Antonin Kapustin u Jeruzalemu i donio ih u knjižnicu Kijevske duhovne akademije. Tu ih je poznati slavist I. I. Sreznjevski otkrio za znanost. Naime, 1876. go dine izišlo je u njegovoj redakciji prvo izdanje Kijevskih lis tića. U Kijevu se listići i danas čuvaju u Centralnoj znanstve noj biblioteci ukrajinske Akademije znanosti. Od 1876. do naših dana listići su mnogoput izdavani, ne uvijek i dobro. Među kasnijim izdanjima spomenut ćemo Jagićevo iz 1890. (Glagolitica. 2. Wiirdigung neuentdeckter Fragmente, Mit 10 Taf., Wien 1890, Denkschrift. Kaiserl. Akad. Wien, Bd. 38), zatim Sieversovo iz 1924. (Die altslawishen Verstexte von Kiew und Freising, Leipzig 1924, Akad. Wiss., phil.-hist. Kl. Bd. 76/2). Osobito se ističe i izdanje P. C. Mohlberga izašlo u Rimu 1928: II messale di Kiew (sec. IX.) ed ii suo prototipo Romano del VI.-VII. Posebnu pozornost posvetio je Kijevskim listićima V. Vondrak u tekstu O puvodu Kijevskych listu a Prazskych zlomku a o bohemismech v staršich cirkevneslovanskych pamatkđch vubec, (Prag 1904). Najnovije fototipsko izdanje izišlo je 1983. u Kijevu u povodu Devetog me đunarodnog slavističkog kongresa koji se održavao u tom gradu (V. V. Nimčuk, Kijvbki glagolični listki, Akademija nauk USSR, Kijev 1983). U tom izdanju nalazi se i kompletna do tadašnja literatura o najstarijem staroslavenskom kanonskom tekstu. Poslije tog izdanja važan prinos cjelovitom sagleda vanju problematike Kijevskih listića dala je hrvatska slavisti ca Marija Pantelić u radu O Kijevskim i Sinajskim listićima, “Slovo” 35, Zagreb 1985, str. 5-56. 16

SPOMENICI PISANI GLAGOLJICOM

Kijevski listići najstariji su među staroslavenskim kanon skim tekstovima, ali ujedno i s najizrazitijim lokalnim jezič nim osobinama koje ih stavljaju na početke razvoja češkomoravske redakcije staroslavenskog jezika (tu se prije svega misli na zapadnoslavenske zamjene praslavenskih *(/, *dj, +k(j, pa na primjer umjesto pomoćb, prošeće, priemljgče, tlaždb, tuždimb, tbžde, nalazimo pomocb, prosqce, priemljQce, dazb, tuzimby tbze itd.

2. Zografsko evanđelje (Zo) (Codex Zographensis, Tetraevangelium Zographense) lma 303 lista: prvih 288 pisano je glagoljicom. To je najNlarije staroslavensko (tetra)evanđelje pisano potkraj X. ili na početku XI. stoljeća u Makedoniji. Na kraju je ćirilicom dodan (nešto kasnije) sinaksar (pregled crkvene godine s kratkim životopisima svetaca). Ime je četveroevanđelje do bilo po manastiru Zografu na Svetoj Gori (Atosu). U tom bugarskom manastiru našao ga je 1843. hrvatski književnik i diplomat Antun Mihanović. Zografski kaluđeri darovali su godine 1860. evanđelje ruskom caru Aleksandru II. a danas »c čuva u Petrogradu u Državnoj javnoj knjižnici Saltykova-Ščedrina. Izdao ga je 1879. u Berlinu V. Jagić: Quattuor cvangeliorum codex glagoliticus olim Zographensis nunc Petropolitanus. Jagićevo izdanje ponovljeno je fototipski u Gra/.u 1954. Jezično, spis je neujednačen i zanimljivo je da više Htarine sadržava u svom drugom dijelu. Neki to tumače po stupnim privikavanjem na jezik pramatice iz koje je rukopis prepisan. Općenito uzevši, Zografsko evanđelje pokazuje veću starinu u području glasova (ijeđe su vokalizacije jerova i fa kultativna duljenja, čuva se epentetsko i ali u većem dijelu rukopisa dolazi do asimilacije jerova). Manje starine čuva na razini morfologije i sintakse, mada se dobro čuvaju na pri 17


mjer oblici složene pridjevske deklinacije i stariji oblici par ticipa (na primjer prošb, nošb, a rijetko prosivb, nosivb).

3. Manjinsko evanđelje (Ma) (Marijino evanđelje> Codex Marianus)

Prepisivač ovoga četveroevanđelja bio je sa štokavskog područja i to onoga dijela gdje je vladao istočni obred. Ime je dobilo po manastiru, zapravo skitu, Rođenje Bogorodice Marije na Svetoj Gori (Atosu). Taj samostan poznat je pod imenom Bogorodica, ranije Ksilurg. Stoga neki misle da bi ga bilo bolje zvati Bogorodičino ili Ksilurško evanđelje. U tom samostanu ga je pronašao Grigorovič i ponio sa .sobom u Rusiju. Poslije njegove smrti spomenik je pripao biblioteci Rumjancevskoga muzeja, a odatle je dospio u javnu knjižnicu u Moskvi. Tamo se i danas čuvaju 172 lista (po drugima: 171) koliko ih je Grigorovič i našao. Dva lista poslao je A. Mihanović F. Miklošiču u Beč i ti se i danas nalaze tamo u Narodnoj knjižnici. Tekst je iz XI. stoljeća. Izdao ga je V. Jagić u Petrogradu 1883: Quattuor evangeliorum versionis palaeoslovenicae Codex Mananus glagoliticus. Fototipski to je izdanje ponovljeno u Grazu 1960. godine. U Jagićevu izda nju iscrpno je prikazan jezik spomenika. Na temelju zamjena u - ρ, i - y, u - vt, e - $ i si. Jagić je zaključio da je rukopis mogao nastati na hrvatskom ili srpskom području, ali J. Hamm upozorava da vokalizacija jerova (t> > o, b > e ), kao i povre meno nestajanje epentetskoga / govori za makedonsko pod ručje. U tekstu je osobito česta upotreba asigmatskog aoris ta, a vrlo je česta i asimilacija samoglasnika u složenoj pridjevskoj deklinaciji i prezentskim oblicima (-aago, -uumu umjesto -aego, -ueniu, / -aatb umjesto -aetb i si.).

18


4. Assemanijevo evanđelje (Ass) (Assemanijev evanđelistar, Codex Assemanianus)

Ima 158 listova. To je aprakos (izborno, nedjeljno) evan đelje. Sadrži samo perikope, tj. dijelove koji se čitaju u crkvi. Na kraju je dodan menologij (kalendarij) u kome se spo minju Dimitrije, Teodor, Kliment i drugi makedonski sveci. Pisano je u Makedoniji u XI. stoljeću (po nekima: na kraju X. stoljeća) i mnogi ga smatraju najljepšom staroslavenskom knjigom. U Jeruzalemu gaje 1736. pronašao i kupio talijanftki isusovac (podrijetlom iz Sirije) J. Assemani. Njegov ne ćak ostavio je evanđelistar Vatikanskoj knjižnici gdje se i da nas nalazi. Prvi je o tome tekstu pisao M. Karaman u djelu hlcntito della lingua letterale slava (rukopis, Zadar 1746). Iz dali su tekst F. Rački (Zagreb 1865, glagoljicom), I. Crnčić (Kim 1878, latinicom), J. Vajs i J. Kurz (Prag 1929, fototip*ki) i J. Kurz (Prag 1955, ćirilicom). Najnovije faksimilno i/danje je V. Ivanove-Mavrodinove i A. Džurove iz 1981. (Sofija). Spomenik obiluje ligaturama. U jezičnom pogledu oil Iikuje se vokalizacijom jerova (τ> > o, b > e) i povremenim gubljenjem epenteze, a 6 se češće zamjenjuje tvrdim *&.To su osobine koje upućuju na makedonsko područje i koje, kao Alo smo istaknuli, ima i Manjinsko evanđelje.

!>. Sinajski psaltir (Pas, Ps. sin.) (Psalterium Sinaiticum)

Pronađen je potpuni rukopis, tj. 209 listova, sa svih 150 psalama, te kanticima i molitvama. Prepisan u XI. stoljeću iz ni arije matice u zapadnoj Makedoniji. Ime je dobio po Sinajskoj gori gdje se i danas čuva u grčkom manastiru Sv. Ka tarine. Izdali su ga L. Geitler (Zagreb 1883), Severjanov (Petrograd 1922) - njegovo je izdanje ponovljeno fototipski 19


u Grazu 1954., i M. Altbauer: Sinajski psaltir, glagolski rakopis od XI. vek od manastirot Sv. Katerina na Sinaj, MANU, Skoplje 1971. Usp. i Ioannis C. Tamanidis: The Slavonic Manuscripts Discovered in 1975. at St. Catherine's Monastery on Mount Sinai, Solun 1988. s opisom i faksimilima. Pisanje nekih slova vrlo je nejednoliko, pa se zaključuje da je spo menik pisalo više pisara (usp. Von Amim, Studien zum altbulgarischen Psalterium Sinaiticum, Leipzig 1930. i dr.). Oso bito je nejednoliko pisanje jerova i nazala, a osim toga uočljiva je česta vokalizacija jerova i izostavljanje epentetskoga /.

6. Sinajski molitvenik (Eu) (Sinajski euhologij, Sinajski trebnik, Euchologium Sinaiticum)

I ovaj je spomenik makedonskoga podrijetla iz XI. sto ljeća i čuva se, kao i Sinajski psaltir, u manastiru Sv. Katarine na Sinajskoj gori. Ima 137 listova. Od toga tri sadrže poče tak liturgije i nalaze se u Petrogradu. Inače, to je najstariji slavenski molitvenik i misli se da je osim molitvenika (trebnika) imao i cijeli misal (služabnik). Izdali su ga L. Geitler (Zagreb 1882), zatim Frček (Pariz 1933), pa R. Nahtigal (Ljubljana 1941. fototipsko izdanje, 1942. ćirilicom). O jezi ku ovoga teksta znamo manje negoli o jeziku drugih kanon skih tekstova. Uočeno je dosta konzervativnosti u pisanju jerova i česte međusobne zamjene jera i jora. Čini se da u sadržajnom i jezičnom pogledu čuva više starine nego Sinaj ski psaltir, ali precizna istraživanja tek predstoje.

20


7. Kločev glagoljaš (Cio) (Glagolita Clozianus) Ima 14 listova i sadrži homilije istočnih crkvenih otaca. Pisan je na hrvatskom tlu u XI. stoljeću i misli se da je cijeli imao oko 500 listova. Jedno je vrijeme bio u vlasništvu Ivana l;rankopana Krčkoga, a ime je dobio po grofu Parisu Clozu koji je bio vlasnik tog spomenika u prvoj polovici XIX. sto ljeća. Dvanaest listova čuva se u Italiji, u Tridentu (Museo ( ’ivico). Tamo su dospjeli darovanjem grofa Cloza. Dva lista čuvaju se u Ferdinandeumu u Innsbrucku. Izdao ga je J. Kopitar (Beč 1836, prvih dvanaest listova), zajedno s Frizinškim spomenicima i spisom De conversione Bagoanorum rt Carantanorum, zatim V. Vondrak (Glagolita 1893) i na pokon A. Dostal u Pragu 1959. Dostalovo izdanje Clozianus, staroslovinsky hlaholsky sbomik tridentsky a innsbrucky ima fotografije, ćiriličnu transliteraciju, grčki tekst, prijevod na češki i rječnik. Dva lista iz Innsbrucka prvi je izdao F. MikloSič, a oba dijela zajedno I. I. Sreznjevski 1866. Na hrvatsko tlo upućuju zamjene jera jorom iza palatala č, i, š, c, id s ko jom se susrećemo i u drugim tekstovima nastalima na našem tlu.

8. Bojanski palimpsest (Boj, Bojan) Bojansko evanđelje značajan je spomenik pismenosti iz XII.-XIII. stoljeća, pisan ćirilicom, po sadržaju aprakos evanđelje, ima ukupno 109 listova. Dio toga evanđelja (42 lista) koje se čuva u Moskvi napisano je na izbrisanom gla goljskom aprakos evanđelju. Ivan Dobrev uspio je pročitati 26 stranica i rezultat svoga rada objavio u knjizi Glagoličeskijat tekst na Bojanskija palimpsest, Sofija 1972. Glagoljski tekst napisan je potkraj XI. stoljeća. 21


9. Makedonski listići (Ri) (Rilski listići, Rilski odlomci)

Sačuvano je 8 listova. Pisani su u Makedoniji u XI. stolje ću. Tekst sadrži odlomak iz Poučenja (Pareneze) Efrema Sirskoga iz IV. stoljeća, pouke i molitve. Nađeni su u bugarskome manastiru Ryla. Prvi list izdao je G. Iljinski u Petrogradu 1909. g. (Makedonskij glagoličeskij listokb), a potpuno izdanje prire dio je I. Gošev 1956. u Sofiji (Rilski glagoliČeski listove). * * *

Kanonskim spomenicima pisanima glagoljicom možemo pribrojiti i ove: Ohndsko evanđelje (XI. st., pronašao ga je Grigorovič 1845., a objavio G. Iljinski 1915); Sinajski frag ment evanđelja (XI. st., pronašao ga je 1971. M. Altbauer i objavio, zajedno s F. V. Marešom 1980); Zografski palimp sest (kraj XI. st., tekst je pronađen ispod ćiriličnoga iz XIII. st. na Sinaju, objavio ga je H. G. Lunt 1958).

B. Spomenici pisani ćirilicom 1. Savina knjiga (Sa) Ima 129 listova. Sadrži nepotpun evanđelistar (aprakos) i sinaksar. Tekst je prepisan iz starije glagoljske matice u XI. stoljeću u sjevemoistočnoj Bugarskoj. Pronašao ga je i prvi izdao I. I. Sreznjevski (1868. u Petrogradu). On je kodeksu dao i ime: na marginama se nalaze i dva kratka zapisa u ko jima se spominje pop Sava (o kojem nema drugih podataka u povijesnim izvorima), pa se onda misli da je on prepisao kodeks. Prvo kritičko izdanje rukopisa, koji se danas nalazi u Centralnom arhivu Tipografske knjižnice u Moskvi, pri 22

SPOMENICI PISANI ĆIRILICOM

redio je V. N. Ščepkin (Savvina kniga, Petrograd 1903), a njegovo je izdanje ponovljeno fototipski u Grazu 1959. go dine. Ščepkin se prvi temeljito pozabavio i jezičnom anali zom teksta (Razsuždenie o jazyke Sawinnoj knigy, 1899) i utvr dio da je ona prepisana s glagoljskog predloška. Njegovo iz danje iz 1903. navelo je N. Karinskoga da predloži neka no va čitanja i popravi jedan broj pogrešnih rješenja (Perečenb važnejših netočnosteiposlednego izdanija Sawinoj knigi, “Izv.”, XIX, 3, 206-216). Paleografske i jezične analize pokazuju da je prepisivač pisao jerove i tamo gdje ih nije izgovarao, a iza č, i, š pisao je jor umjesto jera, što znači da su se nabrojeni suglasnici u njegovu jeziku izgovarali tvrdo. Mnoštvo je poIvrda u kojima se izgubilo epentetsko /, a umjesto Id često sc piše 'fc.

2. Suprasaljski zbornik (Supr) (Codex Suprasaliensis)

Ima 285 listova i najveći je sačuvani staroslavenski ko deks. Pisan je u istočnoj Bugarskoj polovicom XI. stoljeća, a našao gaje 1823. godine kanonik Michal Bobrowski u bazilijanskom samostanu u Supraslu (na poljsko-bjeloruskom po dručju, nedaleko od Bialystoka). Poslao ga je u dva dijela Kopitaru da ga izda: prvi dio (118 listova) nije mu vraćen i nalazi se u Ljubljani. Najveći dio (151 list) kupljen je za knjižnicu grofova Zamojskih u Varšavi. Za vrijeme II. svjet skog rata je nestao, ali je kasnije nađen u SAD i 1968. vraćen u Poljsku, pa se danas čuva u varšavskoj Narodnoj knjižnici. Treći dio (16 listova) čuva se u Petrogradu. Po sadržaju to je zbornik životopisa i crkvenih besjeda za mje sec ožujak. Tekst sadrži 24 života svetaca, 23 homilije i jed nu molitvu. Izdali su ga F. Miklošič (Beč 1851), S. Seveijanov (Suprasalbskaja rukopisb, Petrograd 1904 - to je izdanje lototipski ponovljeno u Grazu), te J. Zaimov i M. Capaldo 23

STAROSLAVENSKI J E Z IK

(Sofija 1982-1983). Kodeksu je poswećena i važna mono grafija A. Marguilesa Der altkirchensllavische Codex Suprasaliensis (Heidelberg 1927). Na f. 260 rrukopisa nalazi se zapis g(ospod)i pomilui retbka amin. Neki isstraživači misle da je to ime prepisivača i da je tekst prepisani iz nekoliko matica. Is traživanja daju naslutiti da je dio maltice prepisan iz glagolj skog predloška, npr. Epifanijeva hormilija. Vokalizacija jero va, rijetka epenteza, promjena jora ui jer iza otvrdlih Ć, ž, š i još neke jezične osobine upućuju na bugarsko područje.

3. Eninski apostol (Enin) Ima 39 listova od kojih je veći di
4. Među fragmentima pisanim ćirilicom važniji su: a) Listići Undoljskoga (Und); dva su Hista izbornog (aprakos) evanđelja koje je pronašao V. M. Undoljski, a čuvaju se u Moskvi. Izdao ih je u Petrogradu 1868.1.1. Sreznjevski u Drevnie slavjanskie pamjatniki jusovogo pisuna s opisaniem ih i s zamečanijami ob osobenostjah ih pravopisanija i jazyka, Sbomik III. otd. russkogo jazyka i slovesnosti, a 1904. u istom gradu izdao ih je J. Karski u Listki Undolbskogo, otryvok kmllovskogo evangelija X I v, Pamjatniki staroslavjanskogo pisbma, I, 3 (s fotokopijama). 24

SPOMENICI PISANI ĆIRILICOM

b) Hilandarski odlomci (Hds); dva lista koja sadržavaju Katehezu Ćirila Jeruzalemskoga. Našao ih je u Hilandaru na Atosu 1844. g. V. I. Grigorovič. Sada se čuvaju u Sve učilišnoj knjižnici u Odesi. Izdao ih je 1898. u Petrogradu S. Kuljbakin. c) Zografski listići (Zl); dva lista koja sadržavaju odlomak prijevoda Regule Đazilija Velikoga. Pronašao ih je g. 1906. P. L. Lavrov, a izdani su 1926. i 1930. u Parizu (P. L. Lav rov, M. Dolopko, A. Vaillant). d) Listići Iljinskoga (II); dva lista, odlomak komentara pro roka od Sv. Hipolita, prepisano iz starije glagoljske ma tice. e) Hilferdingov listić (Hdg); sastavljen prema spisu Ivana Egzarha. f) Psaltir Slucki (Ps SI); pet listova. Svi su spomenuti ćirilični odlomci iz XI. st. Izdala ih je 1978. u Sofiji A. Minčeva (Starobhlgarski kirilski otkbsleci). Možemo im pribrojiti još Slucki psaltir.; Kuprijanovske listiće (za koje je V. Mošin tvrdio da su ostatak izravnoga predloš ka Ostromirova evanđelja), Resenski triod itd. Kadšto se među kanonske staroslavenske spise ubraja i Ostromirovo evanđelje (Ostr), napisano u Novgorodu 1056/7. godine. Stj. Kuljbakin takvo uvrštavanje opravdava jezičnom starinom teksta koja svjedoči o starosti predloška s kojega je evanđelje prepisano; osim toga staroslavenske se crte lako odvajaju od ruskih (usp. Stj. Kuljbakin, Mluvnice jazyka staroslovinskćho, Prag 1928, str. 13) i mogu poslužiti kod pro učavanja staroslavenske gramatike. Razumije se da Ostromi rovo evanđelje stoji na samom početku razvoja ruske redak cije. Danas se to izborno (aprakos) evanđelje čuva u Javnoj knjižnici Saltykova-Ščedrina u Petrogradu. Ono je najstariji datirani ćirilični tekst. Izdao ga je Vostokov 1843, a fototipski 1889. Savnikov. 25

GLAGOLJICA I ĆIRILICA

Najstariji slavenski spomenici pismenosti, osim Freisinških listića II, odreda su pisani ili glagoljicom ili ćirilicom. Kas nija sudbina dvaju slavenskih pisama nije bila jednaka: naj starija ćirilica bila je temeljem na kojem su se razvijali razni oblici ćiriličnih grafija sve do suvremenih kojima se služe Rusi, Ukrajinci, Bjelorusi, Srbi, Crnogorci, Makedonci i Bu gari. Glagoljica je u prvim stoljećima slavenske pismenosti po rasprostranjenosti u najmanju ruku ravnopravna ćirilici, no kasnije ona će kontinuirano (do 1857) živjeti na dijelu hrvatskoga narodnog prostora, a povremena njena javljanja na drugim stranama slavenskog svijeta bit će opet posljedica djelovanja hrvatskih glagoljaša (u XIV. i XV. st. “glagoljalo" se u praškom samostanu Emaus i u krakovskom predgrađu Kleparz). Povlačenje glagoljice ne treba, a često se tako čini, dovo diti u vezu isključivo s osobinama toga pisma, s njegovom tobožnjom složenošću: latinica i ćirilica nisu je potisnule sto ga što su bile jednostavnije i praktičnije, nego zato što je iza njih stajala veća moć, prijfc svega društvena i gospodarska. Ime Povijesni izvori iz kojih crpimo svoja znanja o najsta rijem razdoblju slavenske pismenosti uvijek govore o slaven skom pismu ne imenujući ga preciznije. Naziv kurilovica prvi put se spominje u ruskom zapisu novgorodskoga popa Upyra 26

GLAGOLJICA 1 ĆIRILICA

Lihog iz 1047. godine i taj se naziv u tom tekstu vjerojatno odnosi na glagoljicu. Naime, Upyr Uhi zapisao je ove riječi: Slava tebe, gospodi, jako spodobi της napisati knigy si is kurilovice knjazu volodimiru nove gorode kn^žaštju. Taj zapis na Proročkim knjigama s tumačenjem koje su pisane ćirilicom čini se da ima smisla samo ako se izraz is kurilovice razumije kao iz glagoljice. Razumije se da to ne možemo držati sigur nim, ali među istraživačima slavenske starine nije malo onih koji misle da je predaja o Konstantinu-Ćirilu kao autoru prvog slavenskog pisma bila vrlo jaka i da je u prvim sto ljećima mogla njegovo ime vezati uz glagoljicu, a tek kasnije uz ćirilicu kada je ona postala premoćnom po rasprostranje nosti. Sigurno je da su glagoljica i ćirilica jedna drugoj po suđivale ime. Na hrvatskom području se također naziv ćurilica upotrebljava za glagoljicu (u dubrovačkim dokumentima iz XIV. i XV. stoljeća popovi glagoljaši nazivaju se presbyteri chiurilice), a sve do u naše dane Poljičani (stanovnici Poljica, između Splita i Omiša) svoje ćirilsko pismo zovu glagolji com, kao što su to Činili i njihovi preci. Naziv glagoljica nastao je na hrvatskom tlu. Izveden je od glagola glagolati (= govoriti). Oblici toga glagola čuli su se izvanredno često kod obavljanja crkvenih obreda na prvom slavenskom književnom jeziku, a tekstove je katolički sveće nik - glagoljaš - čitao iz knjiga pisanih osebujnim pismom koje su u XIX. stoljeću prozvali glagoljicom, ali termin gla goljski poznat je još od XVI. stoljeća. Postanak ćirilice I površna usporedba kojeg od najstarijih ćiriličnih s ko jim od suvremenih mu grčkih tekstova otkriva nam da je grčko uncijalno pismo bilo temeljem na kome se razvila ći rilica. Naziv uncijalni treba, po mišljenju većine, dovesti u 27


vezu sa starorimskom mjerom: uncia = 2,663 cm. Neki pak misle da je taj naziv u vezi s terminom initialis, tj. početno slovo. U svakom slučaju riječ je o svečanom pismu, s velikim uspravnim slovima koja stoje svako za sebe, tj. nisu među sobno povezana. Pokušaji da se dokaže kako je Kliment, Naum ili tko drugi autor ćirilice (koju je onda tako nazvao u čast Konstantinu-Ćirilu, svome učitelju) nisu dali rezultata. Poslije Metodove smrti (885) učenici Solunske braće krenuli su u raznim smjerovima. Znamo da su Kliment, Naum i Angelarij već 886. stigli u Plisku - tadašnju bugarsku prijestolni cu. U Bugarskoj su tada u toku dva važna procesa: pokršta vanje i slaveniziranje. To će pomoći da učenici Solunske braće dobiju podršku od kneza Borisa i njegova dvora za svestranu religioznu i kulturnu djelatnost. God. 893. održan je veliki državno-crkveni sabor u novoj bugarskoj prijestolni ci - Preslavu. Na njemu je slavenski jezik proglašen službe nim, a ćirilica službenim pismom, pa su se i glagoljični teks tovi prepisivali ćirilicom. Središtem takve djelatnosti postat će Preslavska književna škola. Kliment se ne slaže s takvom kulturnom politikom koja je u uvjetima slavensko-grčke dvojezičnosti imala i diplomatske namjere: prihvaćanje gla goljice značilo bi novo zaoštravanje odnosa s grčkim crkve nim i kulturnim krugovima, a samim time i s Bizantom kao državom koja je vršila snažan utjecaj na Bugarsku. Kliment odlazi u Ohrid, osniva tamo drugu poznatu školu (Ohridska književna škola), koja se doimlje kao protuteža Preslavskoj: ona će, naime, čuvati ćirilometodsku tradiciju, to znači i glagoljicu. Naum u svemu tome sudjeluje, pa je teško takvu djelatnost najpoznatijih učenika Solunske braće povezati s tvrdnjom da je upravo jedan od njih autor ćirilice. Uosta lom, kako je to nejednom istakao E. Georgiev, a prihvatili svi značajniji suvremeni paleoslavisti, ćirilica nije rezultat pojedinačnog nadahnuća, nego povijesnog procesa u kome 28


su sudjelovali mnogi, a početak mu je u onom nesustavnom bilježenju slavenske riječi grčkim i latinskim slovima, u pisa nju “bez ustrojenija” koje spominje Cmorizac Hrabar u svo me traktatu O pismenima. To je proces poznat uostalom u brojnim slučajevima kada je narod na nižoj kulturnoj razini postupno apsorbirao kulturu susjednog superiornog naroda, i u tom procesu preuzimao i pismo, a poslije ga, kako isprav no tvrdi E. Georgiev, prilagođavao svome jeziku. Odgovoriti na pitanje tko je autor ćirilice značilo bi zapravo utvrditi tko je konačno uobličio rezultate dugogodišnjeg procesa. Ako je takav i postojao, ime mu danas ne znamo. Znakove koje je preuzela iz grčkog alfabeta, ćirilica uopće nije mijenjala. Oni čine veći dio ćirilične azbuke, čak ih je 26. To su: d, β, Γ, Α» 6, 3, X' H, I* K, Λ, Μ, N, 0, Π, p. C, T, W, 0Y / *·, 3, v, φ, Ϋ / S. Prvih dvadeset grafema označavalo je iste gla sove kao i u grčkom jeziku, narednih pet upotrebljavalo se samo u posuđenicama iz grčkog jezika i za označivanje bro jne vrijednosti a posebno je zanimljiv grafem S. On je bio element jonskoga, ali nije ušao u klasični grčki alfabet, nego je samo u sustavu brojnih vrijednosti dolazio iza ε (= 5), a ispred 3 (= 7), tj. označivao je brojku šest. U glagoljici se uvijek ispred grafema fo (= z) nalazio grafem S (= dz) na mjestu kojega je u ćirilici (tek od XII. stoljeća) dolazio gra fem S. Tako je taj ćirilični grafem zadržao brojnu vrijednost koju je imao i u grčkom alfabetu, ali je poprimio novu gla sovnu vrijednost, /dz/, za razliku od jonskoga alfabeta u ko me se on zvao wau i bilježio se njime suglasnik /w/. Drugu veliku skupinu čine ona ćirilična slova kojih nije bilo u grčkom alfabetu. To su: E, K, u* Η, φ, iu, b, T* ~bi, (t*m, bi, bH), Ή, K), M, »€, A, A, bfc, ΙΛ. Kako su načinjena ta slova? Neki istraživači tvrde da su nastala ugledanjem u druge, a ne u klasični grčki alfabet, drugi misle da su i ona nastala ugle danjem u taj grafijski sustav, samo što su napravljena kom biniranjem znakova iz njega, treći idu od slova do slova (od 29


skupine slova do skupine slova) objašnjavajući njihovo pod rijetlo. Za neke grafeme nije teško otkriti da su nastali kom binacijom elemenata: lđ = l+ d

M \= l+ A

ψ=11Ι+Τ

Κ>= 1+0\Γ

ΙΛ=1+Α

T*1 (bH ^^H -l (M)

Ι€= Ι + 6

Kombiniranje elemenata je očito, ali valja uočiti da nam je zasad nepoznanica podrijetlo nekih elemenata koji ulaze u te kombinacije: A, ili, 'h, a njima se pridružuju i drugi grafemi iz spomenute druge skupine: B, >K, U, M, h, Έ. Većina tih slova, po mišljenju nekih istraživača, nastala su ugledanjem u glagoljična slova. Drugi misle da je proces bio obr nut: glagoljica je stilizirala te ćirilične grafeme. Postanak glagoljice Za razliku od ćirilice, glagoljica ne podsjeća ni na jedno poznato pismo s kojim se susrećemo. I ne samo na prvi po gled, nego ni nakon podrobnih analiza ne mogu se lako, jed noznačno i prihvatljivo uspostaviti veze između glagoljice i drugih grafija, pa ni onda, kao u slučaju nekih istočnih pi sama, kada je opća slika na prvi pogled podudarna s glago ljicom. Razumljivo je stoga što je bibliografija radova o po stanku glagoljice silno narasla. Mogli bismo reći da se u tako narasloj literaturi naziru tri polazišta u objašnjavanju geneze glagoljice: a) egzogena (polazišta koja za svaki glagoljični grafem traže uzor izvana u nekom drugom grafijskom sustavu) b) egzogeno-endogena (polazišta koja polaze od toga da se autor glagoljice ugledao u druga pisma, ali i da postoje elementi glagoljične strukture koji se ponavljaju, tj. iz jed noga glagoljskog grafema razvija ih se nekoliko) 30


c) endogena (polazišta koja ne uzimaju u obzir poticaje izvana, nego traže grafički ključ glagoljice, tj. traže elemente od kojih su svi grafemi načinjeni i načine slaganja tih eleme nata).

a) Egzogena polazišta Logično je što se u pokušajima da se nađe uzor glagoljici najčešće pomišljalo na razne oblike grčkoga alfabeta. Naj ozbiljniji je bio onaj koji je tu slavensku azbuku vezao uz grčko kurzivno pismo VIII. i IX. stoljeća (lat. cursivus = te kući; kurzivno pismo je grafički pojednostavljen, nekaligrafski tip slova koja su međusobno povezana, nastao iz potrebe za bržim pisanjem). Oko dokazivanja te veze (grčki kurziv glagoljica) osobito su se trudili engleski paleograf Isaac Taylor i hrvatski slavist Vatroslav Jagić, pa se u literaturi kadšto govori o Taylor-Jagićevoj teoriji. Izvođenja nekih grafema bila su uvjerljiva, ali takvih nije bilo mnogo. Stoga su ubrzo drugi istraživači (V. Vondrak, R. Nahtigal, F. Fortunatov, N. S. Trubeckoj, J. Vajs i drugi) pokušali dio glagoljičnih grafema objasniti ugledanjem u grčki alfabet, a dio ugledanjem u druga pisma: starožidovsko (u samarićanskoj varijanti), koptsko, hazarsko, sirijsko, gruzijsko, armensko itd. Rjeđi su bili pokušaji da se izvori glagoljice traže posve izvan grčke grafije. Spomenut ćemo pokušaj L. Geitlera da glagoljicu dovede u vezu s protoalbanskim pismom, nasto janje Kl. Grubišića da migracije Gota i Slavena i njihove do dire pretpostavi kao odlučujuće za nastanak glagoljice; po njemu, nastala je ona ugledanjem u poznati alfabet vizigotskoga biskupa Wulfile kojim je pisan čuveni Codex argenteus (danas u Uppsali) i koji je sastavljen oko 350. godine. Šezde setih godina našeg stoljeća P. S. Čemyh, V. A. Konstanti nov, i L. V. Čerepnjin pokušali su glagoljicu (a i ćirilicu) 31


dovesti u vezu s nedešifriranim znacima nađenim u Pričmomorju i s ciparskim slogovnim pismom, itd. Treba reći da su neki glagoljični grafemi doista napadno slični grafemima iz kojega od spomenutih pisama i to se može pokazati na nekoliko primjera: grč. V

: glag. V

samar, γ

(cade)

grč. γ

: glag. Sb

samar. UJ

(shin)

: glag. v : glag. UJ

grč. Θ

: glag. θο

kopt. A

(ganga)

: glag. 36

Nekoliko je, dakle, pisama, prema shvaćanjima tih is traživača, moglo poslužiti kao uzor. No ta tvrdnja ne može zadovoljiti ni prosječnu znatiželju jer, s jedne strane, i dalje ostaje nerazjašnjen postanak priličnoga broja grafema, s dru ge strane sva ta objašnjenja kao da gube iz vida glagoljicu kao cjelovit grafijski sustav. Ipak, ta brojna istraživanja, ma· lo-pomalo, rezultirala su spoznajom da je glagoljica autor sko djelo, rezultat individualnog čina, da ju je stvorio pojedi nac iz grčkoga kulturnog ozračja, kršćanin po svjetonazoru, talentirani filolog, znalac brojnih jezika. Malo stručnjaka da nas sumnja da je to bio Konstantin-Ćiril. b) Egzogeno-endogena polazišta Spoznaja da je jedan čovjek autor glagoljice pomogla je da se u njoj sve više počnu tražiti elementi sustavnosti i da se, bar jedan broj grafema, počne objašnjavati razvitkom unu tar samog (glagoljičnog) grafijskog sustava. Tako se Thorvi Eckhardt oslanjala na formalne i stilske elemente u svojim prosudbama, a sličnih je nazora i Josip Hamm. Temeljni stav ovih istraživača je u tome da se prvotna glagoljica sasto jala od dva niza grafema: jedni su se razvili u sustavu (može 32


mo ih zvati endogenima), drugi su u sustav uneseni izvana (egzogeni). Ako npr. uzmemo grafeme: T i,

3 b,

·β, τ>,

I

t

y

... uočavamo da su načinjeni od istih elemenata. Jedan je element, u ovom slučaju to je T, primaran, ostali su sekun darni, izvedeni iz njega. Ovdje je, držimo, uputno podsjetiti na to da se brojni autori često pozivaju na mjesta u starim izvorima gdje se spominje da je Konstantin-Ćiril stvorio novo pismo i da pri tom misle kako je izraz “novo” dokaz da je riječ o glagoljici jer ćirilica suviše podsjeća na grčko pismo da bi je tko sma trao novim grafijskim sustavom. Konstantin je znao za sred njovjekovno pravilo da se svaka nova civilizacija želi pred staviti i novom grafijom, a i planovi su mu bili vezani i uz područja na kojima bi prevelika sličnost s grčkim pismom samo otežala ostvarenje njegovih ciljeva. Stvorio je original no pismo, ali originalnost tu ne valja shvatiti kao posve mašnju odsutnost veze između glagoljice i onih pisama koja je Konstantin-Ćiril poznavao. Prirodno je da pri tako slože nom poslu nisu mogli ostati bez utjecaja ni njegov svjetona zor, ni njegovo znanje. c) Endogena polazišta Finski slavist Georg Čemohvostov izrazio je sredinom našeg stoljeća uvjerenje da glagoljici ne treba tražiti uzor niti u jednom od triju najpoznatijih pisama (grčkom, latin skom, židovskom) jer se Konstantin, poznati protivnik tro jezične hereze, nije želio ugledati u te grafije. Po njegovu mišljenju, glagoljica je originalno pismo koje počinje križem (+), a i sva ostala slova temeljena su na kršćanskim simbo 33


lima. To su križ (simbol otkupljenja, sprava na kojoj je Krist bio mučen i umro; tako je spasio čovječanstvo, a križ je od znaka poniženja postao simbolom slave), krug (simbol vječ nosti, predstavlja Božju savršenost i vječnost) i trokut (istostranični trokut simbolizira Trojstvo jer predstavlja cjelinu sa stavljenu od tri jednaka dijela). Čemohvostov se, dakle, po kušao uživjeti u Konstantinov način razmišljanja. Njegovo rješenje podijelilo je glagoljična slova na četiri skupine: prvoj je zajednički element križ, drugoj elementi križa, trećoj križ i krug, četvrtoj krug i trokut (odnosno elementi trokuta). Da glagoljica počinje križem, prvi je tvrdio D. Gerhardt 1939. Iako su mnogi istraživači pokušali odrediti karakteristiku koja bi se mogla naći u svakom slovu, uspjeha nije bilo. Bu garin P. Ilčev u najnovije je vrijeme pokušavao dokazati da je taj “karakteristični element” crtica koja rotira oko verti kalne osi pod kutom od 90°, a ijeđe od 45°. Crtica ponekad završava kružićima - prepoznatljivim oznakama glagoljsko ga pisma. Ipak, njegov pokušaj nije toliko zaintrigirao paleografe i druge zainteresirane koliko hipoteza njegova zemlja ka V. Jončeva. Jončev je opisao kružnicu oko svakog slova i predočio nam mrežu u koju se može upisati svako glagoljično slovo. Tu mrežu čini spomenuta opisana kružnica koju če tiri dijametra dijele na osam jednakih dijelova. Svako je slovo samo neki dio predstavljenog modela i svaki takav dio može se poistovjetiti s kružnim isječcima. Poticajno Jončevljevo razmišljanje već uvelike postaje polazištem za daljnja istraži vanja. Zanimljiv poticaj tim istraživanjima dao je u najnovije vrijeme (1998) hrvatski filolog Slavomir Sambunjak. Hrvatima, ali ne samo njima, bila je prilično draga tzv. jeronimska teorija koja govori da je autor glagoljice Sveti Jeronim, što bi značilo da je ona znatno starija od Konstantina-Ćirila. Jeronim je, po nekim mišljenjima, oblikovao gla goljicu od runa. Teorija je nalazila uporište u hrvatskoj pre daji i u nekim pokušajima da se dijelovi Jeronimovih teks 34


tova shvate tako da on kad govori o svome jeziku ne misli na latinski. Te je interpretacije još 1861. uvjerljivo otklonio Franjo Rački u djelu Pismo slovjensko. Ime prevoditelja Vul gate prvi se put spominje u vezi s glagoljicom u reskriptu (otpisu) pape Inocenta IV. senjskom biskupu Filipu (1248) i ponavlja se praktično do XIX. stoljeća. Do trinaestog stolje ća, ako se koga imenuje autorom slavenskog pisma, onda je to Konstantin. I u spomenutom reskriptu papa kaže za gla goljicu da je to pismo “za koje kler one zemlje tvrdi da je od Svetoga Jeronima” Glagoljaši su se autoritetom zapadnoga crkvenog oca htjeli zaštititi od neprestanih prigovora da nisu “pravi” sinovi Rimske crkve. Danas nemamo pravih pristaša jeronimske teze, ali se ona javlja preoblikovana. Naime, čuju se i čitaju mišljenja koja glagoljicu drže iskonskim hrvatskim pismom: po jednima Ćiril i Metod su samo proširili tu hrvat sku vrednotu po slavenskom svijetu, po drugima Sveta braća nemaju s tim pismom nikakve veze. Pitanje prvenstva Pitanjem koje je pismo starije bavi se slavenska filologija (i druge discipline) već dva stoljeća. Sve do naših dana mis lilo se da će odgovor na pitanje koje je pismo stvorio Kon stantin ujedno biti i odgovor na pitanje koje je pismo starije. Danas, kao što smo već spominjali, rijetko tko sumnja da je Konstantin-Ćiril stvorio glagoljicu. Ipak, pitanje o prvenstvu nije posve iščezlo, mada gotovo svi drže, što se vidi i iz ra dova znanstvenog i iz radova udžbeničkog karaktera, da je glagoljica starija. Bugarski slavist Emil Georgiev, međutim, tvrdi da je ćirilica starija, mada se potpuno slaže s mišlje njem da je Konstantin stvorio glagoljicu! Kad bi postojala znatnija vremenska razlika u javljanju ćiriličnih i glagoljičnih spomenika, to bi dalo odlučujuću 35


prednost pismu na kojem se natpisi i zapisi javljaju ranije. No, i glagoljični i ćirilični spomenici javljaju se “kao za inat” (J. Hamm) u isto vrijeme (zadnja dva desetljeća X. st.). Druga je velika mogućnost da se dođe do rješenja koje neće ostavljati sumnje da se utvrdi kako se glagoljica ugle dala u ćirilicu ili obrnuto. Stoga su mnogi pokušavali objas niti narav odnosa između dviju azbuka, ali slaganja ni u tom pogledu nije uvijek bilo, a ni danas ga nema. Neslaganja se tiču i načelnih stavova i tumačenja nastanka pojedinih gra fema. Pokazat ćemo i jedno i drugo na primjerima. Josip Hamm polazi npr. od činjenice da je ćirilica ve likim dijelom preuzela znakove grčkog uncijalnog pisma. Da se glagoljica, smatra on, ugledala u ćirilicu, njezina bi slova podsjećala na grčku uncijalu. Tome, međutim, nema ni tra ga. Emil Georgiev, pak, upozorava na činjenicu da ćirilica preuzete grafeme nikad ne mijenja i da nije vjerojatno da se samo kod preuzimanja iz glagoljice postupalo drukčije. Za tumačenja pojedinačnih grafema pomislilo bi se da ostavljaju manje prostora domišljanjima. Ipak, nije lako reći ima li pravo npr. Jevtimij Karski kada glagoljsko c? izvodi iz ćiriličnoga E ili pak Nikolaj Trubeckoj koji tvrdi da je proces tekao obrnuto. Tako je to i kada se uspoređuju v i u,; w i H, { i A itd. Ima pravo Leszek Moszynski kad upozorava da uvijek treba voditi računa o tome da se ova diskusija vodi samo o određenoj skupini grafema. Doista, teško je braniti hipotezu kako je samo ta slova (koja označavaju glasove ko jih nije bilo u grčkom) Konstantin preuzeo iz ćirilice, a sva ostala pripisati njegovoj bogatoj filološkoj spremi. Čini se lo gičnijom pretpostavka da su tvorci ćirilice, nemajući uzore za spomenuta slova u grčkom, preuzimali iz glagoljice i ure đivali ih prema stilu grčke undjale. Glagoljična i ćirilična slova imala su i brojnu vrijednost. Kada su bili u toj funkciji, slova su bila “okićena** točkama i(li) titlama, npr.: 36


1 12

223

·Ψ ·

-O T-

a·

BI· •ČNP

Već i tih nekoliko primjera pokazuje da su se ćirilica i glagoljica razlikovale po brojnom sustavu, pa su istraživači i u tome vidjeli mogućnost da se približe rješenju pitanja koje je pismo starije. Razlike se, najkraće, mogu svesti na ovo: glago ljica bilježi brojnu vrijednost dosljedno, tj. brojna vrijednost svakoga njezina grafema točno odgovara njegovu mjestu u azbuci (od a do i). Prvih devet slova označavaju jedinice, dru gih devet desetice, trećih devet stotice, a slovo i tisuću. Trubeckoj je pretpostavljao da je u protoglagoljici slijedila i če tvrta skupina od devet slova (počev od č) koja je označavala tisućice. Tu njegovu pretpostavku potvrđuju nova istraživanja. Kod ćirilice je poredak izmiješan jer se ona posve držala grč koga alfabeta, pa u njoj slova koja označuju posebne slaven ske glasove ili nemaju brojne vrijednosti (b, i, ćlštl, š, b, y, i), ili imaju brojnu vrijednost onih grčkih slova koja su im po obliku bila nalik (č, f). Ćirilica je, kao što smo već spominjali, imala i grafeme koji su se i u klasičnom grčkom alfabetu upotrebljavali samo za bilježenje brojne vrijednosti. Iz svega toga proizlazi da je Konstantin-Ćiril, uređujući glagoljicu, domislio i njezin brojni sustav. Je li to ujedno ar gument u prilog prvenstva glagoljice, teško je reći s obzirom na to da se pitanje o prvenstvu, kao što smo spominjali, od vojilo od pitanja o autorstvu Konstantina-ćirila. Po svojoj dokaznoj snazi sličan je i argument prostorno ga protega glagoljice, tj. spomenika njome pisanih. Oni su povezani s Moravskom, Panonijom i Hrvatskom, dakle s pod ručjima gdje su djelovala Solunska braća osobno ili pak nji hovi prvi učenici. Među argumentima koji, po mišljenjima istraživača, go vore u prilog veće starosti glagoljice, i to bez obzira na to 37


hoćemo li ili nećemo pitanje prvenstva odvojiti od pitanja autorstva, jesu i ovi: a) Spomenici pisani glagoljicom u pravilu su primjetljivo arhaičniji po jeziku od onih pisanih ćirilicom. b) U spomenicima koji su pisani ćirilicom sreću se pojedi na glagoljska slova, riječi ili rečenice, što svjedoči o tome da je tekst prepisan iz glagoljice. O tome nam svjedoče i pisarske pogreške. Npr. u Savinoj knjizi nalazimo oblik A30iK0rtVL· umjesto A3TklK0ML·. Ako pretpostavimo da je tekst prepi san s glagoljičnog predloška, pogreška postaje jasnom: 01 pišu se u glagoljici Š y, a se piše -βτ. Sličnost glagoljskih grafema za i o uvjetovala je pogrešku. S druge strane, ćirilični zapisi u glagoljičnim tekstovima redovito su novijega datuma, mada je L. Moszynski ustanovio da je jedna od čak osam (!) ruku koje su dopisivale ćirilicom u glagoljičnom Zografskom evanđelju bila ruka pisara glagoljičnoga teksta. Dakle, događa se to i u vrijeme kanonskih spomenika, što onda znači da bi odnos koji nam sugeriraju sačuvani tekstovi mogao, pronalaženjem novih, biti i izmijenjen. c) Sačuvani su nam i neki palimpsesti, tj. rukopisi na pergameni s koje je skinut jedan tekst da bi se mogao pisati drugi. Sačuvani nam palimpsesti pisani su odreda ćirilicom, a suvremena fototehnika ispod ćiriličnog teksta otkriva pret hodno skinuto glagoljsko pismo. Ipak, misli J. Hamm, valja i tu biti oprezan: ni jedan infracrvenim zrakama otkriveni gla goljski tekst nije stariji od poznatih nam glagoljičnih i ćirilič nih rukopisa. Rekli bismo, mada oprez nije naodmet, po znati nam palimpsesti sugeriraju jedan odnos među slaven skim pismima i u tom odnosu valja tražiti dokaz u prilog većoj starini glagoljice, a ne u tome što bi koji skinuti ru kopis svojom starinom riješio pitanje prvenstva. d) Poznati Hrabrov spis O slovima izričito kaže da bi slavenski književnici na pitanje tko im je sastavio pismo i knjige preveo odgovorili (svi!) da su to učinili Konstantin i 38


brat mu Metod. To znači da je Konstantinovo pismo sma trano prvim slavenskim pismom. S obzirom na to da Hrabar kaže da su neka od 38 slova slavenskog pisma nastala po ugledu na grčka, a drugo po slavenskom govoru, neki tvrde da on (Hrabar) pripisuje Konstantinu ćirilicu, a ne glagolji cu. Potrebno je voditi računa o ovome: a) Izraz po činu gri,či>skyhh pisment (po ugledu na grčko pismo) ne mora upozoravati samo na sličnosti među po jedinim slovima (grčkim i slavenskim), nego (i) na to da se u načelima strukturiranja slavenska azbuka ugledala u grčki alfabet. Hrabar odmah iza te tvrdnje piše da se Konstantin ugledao na grčki alfabet onako kao što su se Grci ugledali u židovski alfabet. Teško da se tu misli na fizičku sličnost slova. b) No i kad bi se mislilo na fizičku sličnost ne bi glagoljica bila isključena jer, kao što smo vidjeli, dio glagoljičnih slova lako se izvodi iz grčkih. c) Kuljbakin je pokazao da se u prijepisima Hrabrova trak tata tekst mijenjao tako da se uskladi sa stanjem u ćirilici. Faze oble glagoljice Glagoljicu koja se od nastanka toga pisma pa do XII. stoljeća upotrebljavala u Moravskoj, Panoniji, Češkoj, Bu garskoj i Hrvatskoj nazivamo oblom jer je kružić jedan od temeljnih elemenata toga pisma, ali oble su i spojnice koje povezuju elemente. U literaturi se stidljivo probija mišljenje da obla (makedonska, bugarska) glagoljica nije starija od uglate (hrvatske), nego da su obje nastale otprilike u isto doba, a uočava se i tzv. trokutasta glagoljica. Ipak, većina i dalje vjeruje da je razvoj tekao od oblih preko poluoblih do uglatih oblika. Za oblu glagoljicu obično se pretpostavljaju četiri faze: 39


a) Solunska (860-863) koja nam nije zasvjedočena u teks tovima, nego je pokušavamo rekonstruirati iz abecedarija i osobina sačuvanih u kasnijem razdoblju. Drži se da dvojni znaci za i i o nisu imali nikakve funkcionalne vrijednosti, a da su šta i đervb označavali meko t* i d* jer su se tako u so lunskoj okolici izgovarale kontinuante praslavenskih *tj, *dj u to doba. b) Moravsko-panonska faza (863-885) pokriva vrijeme neposrednog djelovanja Konstantina i Metoda. Donijela je neke promjene u glagoljskoj grafiji. Pojavilo se tzv. paukasto h ( / i, koje se naziva hl[m[ (od pragerm. *hulma-). Mareš misli da se radilo o zvučnom h. Druga je novost pojava još jednoga grafema za Itl - uz već poznato ·#· što je već izravna posljedica moravske fonetike kojoj je bilo bliže labio-dentalno latinsko f nego bilabijalno grčko ph. Osim toga, kon tinuante praslavenskoga *//, *dj bile su na moravskom tlu c\ z y (svec'a, mez’a) pa su se i bilježile grafemima za te foneme. Tako je grafem šta ostao posve nezaposlen, a đenrt se upo trebljavao samo u posuđenicama iz grčkoga (angelb). O toj fazi govore nam posredno Kijevski listići. c) Češku fazu (885-1097) nije lako rekonstruirati: samo bismo Praške listiće mogli smatrati njezinim predstavnikom jer su prepisani vjerojatno u Sazavskom samostanu. Poslije Metodove smrti (885) dio njegovih učenika skrio se u đešku čiji se knez Borivoj krstio nešto prije Metodove smrti. Tamo je glagoljica, sve do protjerivanja slavenskih svećenika (1097), služila ne samo u bilježenju liturgije, nego i za prve zapise na češkom jeziku. d) Ohridska faza (886-XII. st.) započela je dolaskom Ćirilovih i Metodovih učenika, a završila se u XII. stoljeću kada ju je potisnula ćirilica. Bila je ona pismom Ohridske književne škole. Smatra se da je od solunskog vremena do ohridske faze na makedonskom tlu došlo do promjene u realizaciji kontinuanata praslavenskih *tj, *dj i da su se oni 40


sada izgovarali kao št (ć), id. Tako je grafem šta (koji se tako i počeo zvati u ovoj fazi) označavao št (ć), ali đenrb nigdje ne označuje žđ koje se piše dvočlano. Đenn> utvrđuje svoju vri jednost iz moravskoga razdoblja i novosti u njegovu realizi ranju dogodit će se tek na hrvatskom tlu. Kao što je pozna to, glagoljica od XII. st. živi samo na dijelovima hrvatskoga teritorija, na kojima je ona pismo za sve civilizacijske potre be, a ne kako se kadšto krivo govori i piše, samo za crkvene knjige. Na našim prostorima poprimila je uglate oblike pa se u literaturi govori o uglatoj ili hrvatskoj glagoljici.

41

LEKSIK NAJSTARIJEGA SLAVENSKOG KNJIŽEVNOG JEZIKA

U svom čuvenom djelu Leksika staroslavjanskogo jazyka (Moskva 1977) utvrdila je R. M. Cejtlin da u 15 najvažnijih spomenika staroslavenske pismenosti ima 9616 riječi. Kada vrednujemo taj podatak, moramo imati na pameti stanovitu uskoću korpusa, tj. uvažavati činjenicu da veliku većinu sta roslavenskoga kanona čine biblijski, ili još uže, evanđeoski tekstovi. Moralo se stoga dogoditi ne samo da ne budu za bilježene riječi koje su egzistirale u dijalekatskoj osnovici, nego i to da ne dođu do nas riječi zabilježene u izgubljenim tekstovima. Da je doista tako, svjedoče nam zanimljivosti poput ovih: na popisu ostvarenih staroslavenskih leksema ne nalazi se imenica krava, ali se nalazi pridjev kravii, nema ime nice glina, ali se nalazi pridjev glinbnb, zabilježena je imenica gQsli ali ne i odgovarajući glagol, nemamo imenicu kaša, ali je potvrđena kašica i si. Velik dio riječi zabilježen je samo u jednom spomeniku: tako samo u Zografskom četveroevanđeIju nalazimo riječi blaženb i propovedati, a imenicu kokotb sa mo u Manjinskom četveroevanđelju. Ako pobrojimo riječi koje se javljaju u najmanje 10 spomenika, njihov broj nije veći od 1200! Želimo li vrlo sažeto opisati kako se oblikovao leksik najstarijega slavenskog književnog jezika, možemo reći da je njegov izgled rezultat djelovanja ovih činitelja: 42

LEKSIK N A JSTA RIJEG A SLAVENSKOG K N JIŽEV N O G JEZIK A

a) Temeljni leksički fond pripada govoru makedonskih Slavena koji je bio, ne samo po leksičkoj građi, uvelike po dudaran sa završnom fazom praslavenskoga jezika. b) Konstantin, Metod i njihovi učenici preveli su s grčko ga najstarije slavenske tekstove pa je jasno da je i na leksič koj razini grčki utjecaj veći od utjecaja drugih, neslavenskih jezika. c) Činjenica da je riječ o jeziku koji je služio slavenskoj srednjovjekovnoj civilizaciji na vrlo širokom prostoru uvjeto vala je da u leksički sastav uđu i elementi drugih slavenskih idioma, prije svega moravizmi, ali i latinizmi koji su na nekim slavenskim prostorima već bili priznatom civilizacijskom sas tavnicom. Slično je s posuđenicama iz starovisokonjemačkoga, hebrejskoga i turskotatarskoga jezika. Neće samo posuđenice biti rezultatom te široke rasprostranjenosti prvoga slaven skog književnog jezika, nego i pojačana poraba sinonima.

Praslavensko naslijeđe Udio praslavenskoga naslijeđa, na svim razinama pa i na leksičkoj, znatan je u svim suvremenim slavenskim jezičnim standardima. Za najmanje četvrtinu leksema koje upotreb ljavaju govornici svakoga od suvremenih slavenskih stan dardnih jezika možemo tvrditi da je egzistirala u praslavenskom. To su riječi koje se odnose na mrtvu prirodu, reljef, odsječke vremena, atmosferske prilike, raslinje, životinjski svijet, dijelove čovječjega tijela, obiteljske i društvene odnose, fizička svojstva ljudi i životinja, gospodarstvo i si. Ta se tvrd nja u još većoj mjeri odnosi na općeslavenski književni (sta roslavenski) jezik. Po brojanju R. M. Cejtlin od ukupno re aliziranih 9616 riječi čak 7838 su po podrijetlu slavenske, ali se sve te riječi nipošto ne smiju proglasiti praslavenskima. Iz toga zajedničkoga slavenskog jezičnog ishodišta naslijeđen 43


je dio, a dio po podrijetlu slavenskih riječi načinjen je u prvom slavenskom književnom jeziku po već otprije pozna tim modelima. Tako su npr. riječi junbCb, starbCb, lovbCb, mladenbcb, žvrbct iz praslavenskoga. Sve su to imenice obli kovane sufiksom -6C&; tim sufiksom tvorene su i nove “knjiške” riječi kakve su napr. bestudbCb ili čmnbCb. Domaće riječi prilagođavane su novim potrebama, tj. najčešće su širi le svoja značenja ili su njihova drugotna značenja u novim kontekstima došla u prvi plan! Spomenimo imenicu slovo koja je značila riječ, ali je dobivala sva značenja potrebna da se dobro prevede grčka riječ λόγος - pa je počela značiti i um i razum i Riječ (Božja) itd. Riječ otbCb prvotno je značila muškog roditelja, ali je uvećala skalu svojih značenja ozna čujući sveca, redovnika, biskupa i si. Razumije se da je sve to u skladu s potrebama koje nije mogao zadovoljiti iječnički fond govora-osnovice jer je riječ o terminologiji, o filozof skoj, teološkoj, pravnoj u prvom redu, ali i o drugim potre bama koje visoka kultura sa sobom donosi. Pod utjecajem grčkoga izvornika ostvarene su dotad neostvarivane mogućnosti slavenskoga sustava. Da bi napr. preveli grčke riječi όλιγόπιστος, κακολογείν, φιλαδελφία autori su od slavenskog jezičnog materijala napravili kalko ve maloverb, zblosloviti, bratoljubije, mada nije isključeno da su riječi kao vojevoda ili Sv^tophkb imali i prije prve po znate nam organizirane prevoditeljske djelatnosti na slaven ski jezik. Grčki utjecaj Već završene rečenice prethodnoga odjeljka govore o tome utjecaju. Osim kalkova o kojima je bilo riječi nastale su i hibridne tvorbe, tj. riječi kojima je dio adaptiran, a dio preveden: idoložbrbCb, kumiroslužitelb. 44


Posebno važno mjesto ima grčki u terminologiji. Preuze te su iz njega i adaptirane riječi koje označavaju činove u crkvenoj hijerarhiji (dijakt, episkupb, eparhb), stanovnike ne ba i pakla (aggelb, heruvimb, demonb) i si. Tu pripadaju i riječi kao što su adb, aerb aromatb, filosoft, evangetije i si. Posebnu skupinu čine imena, osobna (adamt, agrikolai, hristoforb, domentijanb) i geografska (aleksandrija, damaskb, galileja), imena mjeseci (aprilb, dekabn»). Osim što je bio izvor, grčki je služio i kao jezik-posrednik preko kojega su u prve slavenske prijevode stizali i hebrejski utjecaji (aminb, mamona, mesija). Grčki nije samo posredovao nego je bio i posredovan preko latinskoga. Riječi kao što su kenturionb, kustodija, kesarb stigle su u slavenske tekstove kao adaptirani grecizmi, tj. kao grecizmi koji su prije ulaska u slavenski iječnički fond postale dio latinskoga leksikona i tako polatinjene stigle su u slavenske tekstove.

Latinski i drugi utjecaji Već smo naglasili da je jezik ćirilometodskih prijevoda postao nadnacionalnim književnim jezikom slavenskoga sred njovjekovlja ostvarujući se na vrlo širokom prostoru. Jezik balkanskih Slavena, kao što je rečeno, odigrao je glavnu ulo gu; valja uočiti da to ne znači samo slavenski fond, nego i ono što je kao dostignuće civilizacije balkanskih Slavena po suđeno iz drugih jezika. Tako su govori balkanskih Slavena poznavali latinizme koji su se rabili prije prvih slavenskih pri jevoda, a onda su ušli i u njih: pogan*, oltiarb, ocbtt i si. Sličan status imaju i turskotatarske riječi oblikovane sufik som -ii(ji): kbnigbčii, kn>mi>čii i si. te druge posuđenice iz istočnih jezika kao što su napr. sračica, bisurb, horogy, kn>čagb i si. 45


Ćiril i Metod išli su moravskim Slavenima. Tamo su dje lovali, tamo su i preveli neke tekstove pa je logično što nala zimo u staroslavenskom iječničkom fondu moravizme tipa korrvbkati, mtnihb, oplatb i si. To su također prilagođenice iz latinskoga (communicare, monachus, oblata - pl.), a latinski je poslužio kao posrednik i za riječi kao što su papežb, popb, postb i si. koje su stigle iz starovisokonjemačkoga. Tu valja spomenuti da su neki germanizmi davno prije IX. stoljeća ušli u rječnike pojedinih slavenskih skupina i pripadaju tzv. starim posuđenicama: hlebt, myto, pen$3 b, šlemb i si. Varijante i frazeologija Uz činjenicu da se isti autor mogao poslužiti različitim tvorbenim postupcima da bi dobio riječ istoga značenja, pre sudna je za stvaranje sinonima bila široka geografska ras prostranjenost prvoga slavenskog književnog jezika. Ipak, oblikovanje sinonimskih parova nije bez veze s vremenskim odnosima, ali i s činjenicom da od samog početka autori prvih slavenskih prijevoda nisu oblikovali oštru leksičku nor mu nego su dopuštali i varijante unutar istoga tvorbenog sustava i varijante iz različitih dijalekata. Tako nalazimo npr. riječi beslovbnb i beslovesbnb, dobrorodije i dobrorodbstvo i si. Kod sinonimskih parova često je da je jedan član domaća riječ a drugi adaptirana tuđica: prggb - ahidb, stbklenica alavastrb, Sbtbnikb - kentuiionb, učitelb - ravvi, vojevoda stratigb itd. Parovi u kojima su obje riječi domaće mogu se, u cjelini gledano, promatrati kao opozicija starije - novije, a nerijetko se ta opozicija podudara s opozicijom leksem iz glagoljičnog korpusa - leksem iz ćiriličnog korpusa, ali, da kako, ne uvijek: bratrb - bratb, vratbnikb - vratarb, zivotb žiznb, balii - vračb, boleznb - nedQgb, branb - ratb, iskoni isprbva, Sbnbmb - sbborb, otokb - ostrovb, Časb - godina, pastyrb - pastuhb, šuji - levyi, Qtroba - črevo, myto - mbzda, 46


vlastb - oblastb, a kadšto se javlja i više leksema, napr. ženihb - nevestbnikb - z$tb, kbnigy - buktvi - pisbm$, ali će one izdiferencirati svoja značenja već u dijelu staroslavenske kanonske pismenosti. Od veza koje su se učvršćivale posebno valja istaknuti onu između glagola dati i apstraktnih imenica. Tako smo do bili niz frazema kao što su: dati glasb, dati milostb, dati hvalg, dati pokoi, dati silQ, dati volje i si. . Još u najranijoj fazi ćirilometodske djelatnosti prevede no je Evanđelje i otad počinje širenje i učvršćivanje brojnih frazema iz Evanđelja i iz cijele Biblije. Spomenut ćemo sa mo neke koji nisu nepoznati ni suvremenim slavenskim jezi cima: a) atributne konstrukcije: synove božii, trbnovb venbCb, blagojq č$stb izbra, glasb vbpijoštago vb pustini itd. b) ponavljanja: eze pisahb pisahb, imej$i uši slysati da slysitb, vbzdadite kesareva kesarevi, božie bogovi itd. c) glagolsko-objektne konstrukcije: metaš$ žrebij$, otbtrasete prahb otb nogb vašihb itd. d) frazemi - rečenice: ne pometaite biserb vašihb predb sviniemi, da mimoidetb otb mene čaša si, nikotery rabb ne možetb dbvama gospodinoma rabotati, nestb prorokb vb svoemb otbčbstvi itd. Naravno, uz opis leksičkog blaga valjalo bi opisati zna čenja pojedinih korijena, sufiksaciju, prefiksadju i slične po stupke. Elementarne podatke naći ćete uz opis svake vrste riječi.

47

STAROSLAVENSKI NA HRVATSKOM TLU

Govoreći o općeslavenskom književnom (staroslavenskom) jeziku spomenuli smo da je on bio književnim jezikom na vrlo širokom teritoriju i da je stupao u odnose s mnogim slavenskim idiomima. Rezultati tih dodira nisu bili posvuda jednaki, a ovisili su o onim društveno-političko-kultumim odrednicama o kojima uvijek i posvuda ovisi jezična politika, pa onda, barem dijelom, i onaj idiom kojim se kao zajednič kim neka šira zajednica služi. Već smo naglasili da definicija redakcije, kakva se obično nalazi u udžbenicima, nije pri hvatljiva, tj. ne može se uz taj termin vezati pojam spontanih promjena jer su promjene o kojima je riječ obično prove dene kroz cijele, pa i velike, tekstove te o spontanosti ne može biti govora. Odnos kanonskog staroslavenskog prema tzv. redakcijama u mnogočemu je neobjašnjen kao i odnos među pojedinim redakcijama. Obično se navede pet-šest oso bina neke nacionalne redakcije (a tiču se u pravilu fonološke razine) i time ne možemo biti zadovoljni. Hrvatski paleoslavisti kadšto upotrebljavaju termin re dakcija, kadšto termin “hrvatski tip staroslavenskog jezika”, a kada opisuju osobitosti hrvatske varijante najstarijega sla venskog književnog jezika, navode ove osobitosti: a) Već u najstarijim staroslavenskim tekstovima uključe nima u hrvatsku kulturu zamijenjeni su nazali: stražnji p za mijenjen je samoglasnikom u, a prednji f samoglasnikom e (rjeđe a). To znači da umjesto oblika roka, pQtb, ženp ili mojQ nalazimo ruka, putb, ženu ili moju, a umjesto vezati, ž$ti, pqtb 48


nalazimo vezati, žeti (kadšto žati), petb itd. Samo u 4. retku Bašćanske ploče, u riječi svoj$, imamo zapisan nazal. b) Samoglasnik y (jeri) zamijenjen je samoglasnikom i: b yti: biti, synb : sinb, ženy : ženi i si. c) U XI. stoljeću izjednačili su se jerovi (poluglasi) kao posljedica depalatalizacije: najstariji hrvatski tekstovi bilježe jor, a u kasnijim stoljećima mjesto jerova “markirat” će šta pić i apostrof; u jakim položajima poluglas će dati a (u kaj kavskom e). Da je do izjednačivanja jora i jera došlo, vidi se po tome što i na mjestu prvoga i na mjestu drugoga nala zimo istu zamjenu: strn* : sanb, san’; dbnb : danb, dan\ d) Glagoljski grafem šta (w) u hrvatskim je tekstovima označavao [ć], [šć] i, rijetko, [št]. Spomenute osobine mogu se vidjeti npr. u tekstu Bečkih listića, odlomku misala iz XI. ili početka XII. stoljeća, kojim počinje hrvatska varijanta najstarijega slavenskog književnog jezika: A vidite li ko h stra/šbnb/ estb pbk’lb.ideže mlviti /e/s'tb vsernt Ihživimbjif dbevlomb vb veki: azb es’mb o(tb)cb s(i)nb s(ve)ti d(u)hb.mn/e/ se klaneut*a(n)j(e)li i arh(a)nj(e)li. g(ospodb)mb našimb PO BRA/Š/. Vbsuda tvoego radi. eže les’-1 mb vbzeli m(o)litvami ap/ostolb/ tvoihb. ihbže pametb čtlembl. pom(i)lui ni. M(A)ŠA EDINOG/O/ Podaždb m(o)lim-b se vasemlogi/ več’ni b(oz)e: da blaženafgol lalp(osto)la tvoego: Im(e) r(e)kb. proŠen(bemb) a ego ot v’sehb pogubb d/a! /sb/vlečemb se: 49


Jezik Bečkih listića i sličnih tekstova mogli bismo zvati hrvatskostaroslavenskim jezikom. Zašto? Riječ je o starosla venskom jeziku koji je samo u rijetkim elementima kroatizi ran (nazala i jeryja nema). Takav će jezik u našim tekstovi ma prevladavati do sredine XIV. stoljeća. Vremensko odre đenje tu je, međutim, manje pouzdano od funkcionalnog. Može se, naime, reći da je taj jezik bio namijenjen oltaru, tj. da su njime pisani liturgijski tekstovi. Ta se tvrdnja ne može uzeti “zdravo za gotovo”, naime u pojedinim hrvatskoglagoljskim liturgijskim knjigama udio hrvatskih jezičnih osobina znatno je veći, približava se kadšto broju staroslavenskih pa više ne možemo govoriti o staroslavenskom na hrvatski na čin (hrvatskostaroslavenski), nego o miješanom jeziku, koji bismo mogli zvati hrvatsko-staroslavenski i koji će prevlada vati u tekstovima koji pripadaju beletristici. U raspravama o hrvatskostaroslavenskom jeziku obično se navode i druge njegove značajke: kaže se da dobro čuva razliku među aoristima, da imenička i zamjenička deklinacija dobro čuvaju starinu, a pridjevska se pomlađuje, da se do bro čuvaju kratki participi itd. Važno je uočiti kod takvih nabrajanja o čemu govorimo: o osobinama koje su zajednič ke klasičnom staroslavenskom i hrvatskostaroslavenskom ili o onima po kojima se razlikuju. Čuvanje razlike među aoris tima je osobina koja ih veže, a zamjena nosnih samoglasnika ih razlikuje. Istraženost (jezikoslovna) hrvatskoglagoljskih tekstova još nije takva da možemo pouzdano opisati hrvat skostaroslavenski na svim razinama. Istraženost fonetskofonološke razine je solidna pa možemo raspravljati o fonemskom inventaru i (uz manje ograde) složiti se o njegovu sas tavu. Nakon što je proveo temeljitu interpretaciju grafije, hrvatski paleoslavist Milan Mihaljević ponudio je za hrvat skostaroslavenski ovaj glasovni sustav:

50


p b V t d s z c ć š ž č k R h m n ni r Milahički

1

j

- -+ - - - . - - . - - - - -+ + + + + + + + + + + + + + + . - - - - - - + + . - + - -. -+ + + + + -+ + + - -- -+ .+ + - + + + + + + + - - + - - + +

i e e a 0 u + + + + + +

konsonant. + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + Nonoran nntcrioran koronalan visok nizak stražnji nazalan kontinuiran /.adr. ekspl. zvučan stridentan napet zaobljen

+ + +

- -+ - -+ -+

+

.

+

- -+ + . - -+ .+ ++ . - -+ - .+ . + - + + +

+ + + + + +

- - - -+ . -+ + - -

+

+ + +

---- - . -+ + +

+ + +

+ + + +

.

+

+ +

+ + + + + + +

-+ - . - - - -+

+

Problemi koji se javljaju mogu biti npr. hoćemo li uklju čiti e u inventar (jer se u kodeksima javlja dosta pravilno) a njegove zamjene (e, i) tumačiti kao utjecaj narodnoga go vora, ili upotrebu znaka a tumačiti kao čuvanje tradicional nog načina pisanja pa e isključiti iz inventara. U Bečkim listi ćima, Bašćanskoj ploči, u najstarijem hrvatskom misalu (Va tikanski Illirico 4) i u najstarijem brevijaru (Prvi vrbnički) poluglas se također upotrebljava dosta pravilno, pa bismo su deći po tim tekstovima, mogli i njega uključiti u samoglasnički inventar, no ako želimo dobiti rezultat na temelju sta nja u većini kodeksa, onda poluglas moramo isključiti kao perifernu pojavu, kao ostatak jezične prošlosti. Takvi i slični problemi izazivat će još diskusije, ali treba se radovati danu kada ćemo moći takve diskusije voditi i o problemima veza nim uz druge jezične razine. Nedovoljna istraženost nije po sljedica samo malobrojnih istraživača, nego i teškoća koje se javljaju kada počnemo razvrstavati elemente genetski srod51

+ +


nih sustava. Bašćanska ploča je možda najslavniji hrvatski tekst, veliki hrvatski filolog Stjepan Ivšić nazvao ju je “dra gim kamenom hrvatskoga jezika”. U neobaveznoj upotrebi termina kažemo da je ona najvažniji među najstarijim tek stovima pisanima hrvatskim jezikom. A je li to hrvatski je zik? U njoj je npr. zakon otvorenih slogova poštovan bolje nego u većini kanonskih staroslavenskih tekstova, jor se ni kada ne zamjenjuje punim samoglasnikom, jat se piše u skla du sa staroslavenskom normom. Za uistinu malo jezičnih elemenata možemo tvrditi da nisu staroslavenski. Ti ele menti su hrvatski, a i taj cijeli tekst pisali su Hrvati, služio je hrvatskoj civilizaciji. U tom smislu on je nesumnjivo hrvat ski. Jezikoslovno određenje bilo bi točnije ako bismo rekli da je Ploča pisana hrvatskostaroslavenskim jezikom. Ona nam je i primjer kako prvi slavenski književni jezik nije re zerviran samo za oltar, a takve primjere nalazimo i u mla đim i po funkcionalnoj usmjerenosti drukčijim tekstovima. Jedan od najljepših hrvatskoglagoljskih tekstova Zapis popa Martinca o Krbavskoj bitci sa samog je kraja XV. stoljeća (1493), a većina jezičnih elemenata u njemu je staroslaven ska. Hrvatski glagoljaši, s jedne strane, njeguju prvi slavenski književni jezik, pa je on onda i hrvatski književni jezik, s druge strane oni stalno sudjeluju u procesu kojim se želi izgraditi prihvatljiv zajednički književni idiom sastavljen od elemenata više sustava. To sudjelovanje u izgradnji hrvatskoga književnog jezika prihvatljivog na što širem prostoru ogleda se u tekstovima pisanim “miješanim” tipom jezika tj. hrvatsko-staroslavenskim. Miješanje (interferiranje) jezičnih elemenata može bi ti dvojako: a) Preklapanje jezičnih izraza iz različitih sustava na is tom jezičnom sadržaju. Takvi “križani” izrazi oblikovali su se npr. tako što se na hrvatski leksički morfem dodavao sta roslavenski gramatički morfem ili obrnuto. Na primjer kom 52


parativi pridjeva jun -iji ili mlad -ei. Takav je tip interferiranja u hrvatskoglagoljskim tekstovima rijedak. b) Supostojanje jezičnih izraza iz različitih sustava. U istom tekstu, kadšto u istoj rečenici, možemo naći azb i ja, roždenb i rojenb, videtb i vide i si. Takav oblik miješanja u našim je starim tekstovima vrlo čest, a nije isključivo vezan uz glagoljične tekstove, nego se može naći i u ćiriličnim (bosaničnim) i u latiničnim tekstovima. Udio prvoga slavenskoga književnog jezika u tom mije šanom hrvatsko-staroslavenskom idiomu ovisio je o mnogim činiteljima: o predlošcima, o obrazovanosti autora i njegovu odnosu prema tradiciji, o vremenu i mjestu kad (gdje) je tekst pisan itd. U cjelini gledano može se reći da u takvim tekstovima ima manje staroslavenizama nego što se obično čini na prvi pogled. Suvremeni čitatelj obično pomisli da je sve ono što ne razumije u hrvatskoglagoljskom tekstu stiglo iz staroslavenskoga. Zaboravlja se pritom da su ti tekstovi u pravilu stari pola milenija, kadšto i znatno više i da im je osnovica nerijetko čakavska. Prebacivanju “krivnje” na sta riji slavenski književni jezik pridonosi i sam pogled na gra fiju jer je grafijska razina ona na kojoj je utjecaj tradicije najjači i najočitiji: mnoštvo jerova (štapića, apostrofa, gdje kad i “starih” jerova), nerijetko pisanje in continuo itd. ne sumnjivo je nanos tradicije i sigurno je da svi elementi toga nanosa nisu bili funkcionalni. Ortografijsko šarenilo kazuje nam da su staroslavenski tekstovi služili kao uzor u izgradnji tekstova pisanih hrvatskim sustavima. Na fonetsko-fonološkoj razini kao staroslavenske ele mente možemo označiti neke ekavizme, poluglas u korijenu riječi (stbza, tbma), povremeno javljanje id (roždenie, viždb uz rojenie, vijb) i možda još koji. Nijedan od spomenutih ele menata ne dolazi jako često i svi su vezani uz određene (najčešće biblijske) tekstove. Kadšto se može prepoznati i želja da se uspostavi svojevrsna harmonija jezičnih eleme 53


nata, tj. na jednom se mjestu koncentriraju elementi koji pripadaju istom sustavu. Tako npr. u Vinodolskom zborniku, hrvatskoglagoljskom tekstu iz početka XV. stoljeća, uz zam jenicu ča redovito dolaze ikavizmi, a uz zamjenicu kaj ni kada! U deklinaciji imenica staroslavenski se udio ogleda u: a) jatu u lokativu jednine imenica svih rodova (na gore, vb meste, ντ> boze), b) u dativnom -ovi, -evi za muški rod (bo govi, muževi), c) u instrumentalnom -oju, -eju za ženski rod (ženoju, voleju), d) u nultom gramatičkom morfemu za aku zativ jednine muškoga roda pri označavanju živoga (i vide sinbsvoi). Svi spomenuti elementi, osim lokativnog jata, jav ljaju se sporadično. Staroslavenski elementi kod pridjeva i zamjenica očito pokazuju da su hrvatski glagoljaši staroslavensku tradiciju osjećali svojom: bila je za njih vrelo iz kojega su crpili kad god im je zatrebalo. Kada npr. autor Kolunićeva zbornika (1486) piše u genitivu jednine ribe morskie, p ’tice nebeskie ili u akuzativu jednine v carstvo nebeskoe, na goru maslinskuju i si., onda želi jasnije izraziti kategoriju određenosti nego što su mu omogućivali hrvatski sustavi. Kontekst je biblijski, on za glagoljaša ima značajku opće poznatosti, a takav je kon tekst u staroslavenskoj tradiciji zahtijevao određeni pridjevski oblik. Hrvatski glagoljaš poseže u svoju tradiciju da bi pi sao u skladu sa svojim shvaćanjima lijepoga i preciznoga izražavanja. Zbog brojnosti primjera u kojima dolaze genitivni oblici s gramatičkim morfemima -ago, -ego tumače se kao osobito vidljiv unos iz najstarijega slavenskog književ nog jezika. U hrvatsko-staroslavenskom oni supostoje s gra matičkim morfemima -oga, -ega: dobrago i dobroga, sinjego i sinjega. Javlja se i treći lik kao posljedica preklapanja: -ogo: dobrogo, sladkogo, zlogo itd. Bilo da suvremene mu čakavske elemente kombinira sa staroslavenskima ili s hrvatskima iz starijeg razdoblja, gla 54


goljaš je uvijek u potrazi za što stabilnijim književnim jezi kom, koji bi, po njegovu shvaćanju, trebao izabrati iz svega što nudi tradicija i suvremenost. U skladu s tim još je jedan, za hrvatsku jezičnu povijest neobično važan, potez: glagolja ši su u knjigu uveli i kajkavštinu. Hrvatski filolozi rado ističu činjenicu da je u hrvatskoj knjizi prije no u mnogim drugima narodni jezik sebi izborio mjesto, ali se kadšto zaboravlja da to dugujemo upravo glagoljašima. Ne možemo prihvatiti tu mačenje da je uvođenje kajkavštine u knjigu samo preslik situacije na terenima gdje se dodiruju čakavski i kajkavski. Nitko nije mogao spontano oblikovati rečenicu kao što je ova iz Petrisova zbornika (1468), najopsežnijega, najzanimlji vijega i najvažnijega hrvatskoglagoljskog neliturgijskog ko deksa: “/ reku jemu anjeli vražji ki ga budu držali: čto se žalostiš, ubogi človječe, i kaj se mećeš i zač trepećeš. ” Uvođenjem čakavštine, pa onda i kajkavštine u knjigu, hrvatski su glagoljaši na najljepši način očitovali demokra tičnost svojega duha. Iako pripadnici rimske crkve, suprot stavili su se latinskom univerzalizmu u njoj (dostignuća dru gih kultura - da, tuđi jezik - ne, poštivanje autoriteta Rim ske kurije - da, priznavanje premoći latinskoga - ne) i čuvali staroslavenski jezik i ćirilometodsko književnojezično naslijeđe. Kad im se učinilo da funkcionalnost pisane riječi zahtijeva da uvedu hrvatske idiome, učinili su i to. Pismeni njihov izraz “pregnantan je iskaz jedne nepokorive etničke i kulturne samosvijesti” (E. Hercigonja). Jezik su smatrali važnim sredstvom za ostvarivanje još važnijih ciljeva. Njihov prosvjetiteljski stav jasno je izrazio jedan od autora Petrisova zbornika kad je napisao: “Nam je biti meštrom i učiti i prosvešćatipiku trnu”. Glagoljska je knjiga temelj ukupnom kas nijem razvoju hrvatske književnosti i hrvatskoga književnog jezika. 55

STAROSLAVENSKI GLASOVI

A. Samoglasnici Samoglasnički sustav kakav nam je zasvjedočen u kanon skim staroslavenskim spomenicima oblikovao se još u praslavenskom razdoblju djelovanjem raznih glasovnih ten dencija. Spomenut ćemo važnije. a) Prijelaz kvantitativnih u kvalitativne razlike Praindoeuropski sustav iz kojega se razvio praslavenski je zik imao je samoglasnički sustav kome je jedna od temelj nih značajki bila opozicija između dugih i kratkih vokala (a : δ, δ : δ, 0 : u, e : 6, 1 : i). Kvantitativne razlike prešle su u kvalitativne, pa smo od pet spomenutih praindoeuropskih dobili osam praslavenskih samoglasnika:

stsl. dbva : lat. dud stsl. dymb : lat. fumus

stsl. byti

e>e

stsl. zverb : lit. žveris,

stsl. sem$ : lat. semen

i> i

stsl. videti: lat. videre,

stsl. živb

stsl. osb : lat. axis stsl. oko : lat. oculus,

stsl. popb : got. papa stsl. ovbca : lat. ovis

©

u> y

56

: lit. buti,

stsl. bratrb : lat. frater

V

stsl. mati : stind. mata, - > a stsl. darb : lat. donum,

: lit. gfvas

SAMOGLASNICI

ύ>ι

stsl. dbči : lit. dukti,

stsl. dbva : stind. duva

i>b

stsl. vbdova : stind. vidhđva, stsl. m bnii: lat. minor

e>e

stsl. vezQ : lat. veho,

stsl. nebo : lat. nebula

Iz predočene sheme jasno je zašto su praslavenski samo glasnici a, y, e, i i bili dugi, a samoglasnici o, e, t, b kratki. Posljednja dva će na slavenskom tlu biti još kraćena, o čemu ćemo više na drugom mjestu. b) Zakon otvorenih slogova Taj je zakon počeo vladati u praslavenskom, a značio je da svi slogovi moraju završavati na samoglasnik. Da bi se to ostvarilo, bile su nužne brojne promjene, kao što su npr. otpadanje završnih suglasnika, pojednostavljenje suglasničkih skupina, monoftongizacija diftonga, postanak nosnih (nazal nih) samoglasnika, metateza likvida itd. Diftonzi (dvoglasi) su takav spoj dvaju samoglasnika kod kojega oba dijela pripadaju istom slogu, ali nosilac sloga je samo jedan, a drugi se po izgovoru približava suglasniku. Kada pišemo ai, oi, ei, au, ou, eu, ispod samoglasnika i i u stavljamo oznaku da su neslogotvomi, da su se izgovarali blisko spojevima aj, oj, ej, av, ov, ev. Takve kombinacije nisu bile u skladu sa zakonom otvorenih slogova i morale su se preoblikovati, tj. prijeći u jedan samoglasnik. Takvu promje nu nazivamo monoftongizacijom diftonga. Monoftongizacijom spomenutih šest diftonga dobili smo samoglasnike: e, i, u, o: oi ôi

*genat: stsl. žene *lojsa : stsl. leha

(Diftonzi su pod uzlaznom intonacijom.) 57


<

ai *stalai : stsl. stoti oi *bherUis : stsl. beri ei *lit. wejdas : stsl. vich>

(Diftonzi oi, ai su pod silaznom intonacijom, a diftong ej u tautosilabičkom položaju.)

<

au ou

*raudas : stsl. rudt *bhoudh : stsl. bud-

eu

*bheudh : stsl. b’ud- > blud-

(Diftong eu je u tautosilabičkom položaju.) o — eu

*neuos : stsl. novb *suneues : stsl. synove (Diftong eu je u heterosilabičkom položaju.)

Razlika između samoglasnika e i i koji su diftonškoga podrijetla i istih samoglasnika koji su nastali od monoftonga utjecala je na njihovu okolinu, pa su oni koji su podrijetlom monoftonzi izazivali prvu, a oni koji su podrijetlom diftonzi drugu palatalizaciju. Veze samoglasnika sa suglasnicima n i m bile su također diftonškoga karaktera ako su činile zatvoren slog. Slogovi su se morali otvoriti i tako su nastali nosni (nazalni) samoglas nici. Veze en, em, in, im pretvarale su se u prednjojezični nos ni samoglasnik f, a veze an, am, on, om, un, um u stražnjojezični nazalni p. Usp. npr. stsl. ρςίτ> : lit. penktas stsl. c$ta : got. kintus

stsl. QZbkb : lat. angustus stsl. zgbb : grč. gomphos

Na kraju riječi veze samoglasnika sa suglasnicima n i m nisu uvijek morale dati nosni samoglasnik: tako su veze δη, om davale y, a veze on, om davale su *&. 58

SAMOGLASNICI

Djelovanjem spomenutih i drugih glasovnih zakonitosti praslavenski je jezik oblikovao samoglasnički sustav od samo glasnika a, o, e, i, 4 6 P, 'b, b, y, u te od slogotvomih sonanata r, r\ I V. Staroslavenska grafija čuva razliku između palatalnih i nepalatalnih sonanata (r&, Ιτ>, ra, lb), ali svi ne misle da je sta roslavenski samoglasnički sustav tu razliku čuvao, nego neki tvrde da je razlike po palatalnosti nestalo. Po njima, to bi bila i jedina razlika staroslavenskoga samoglasničkog sustava prema samoglasničkom sustavu kakav je imao praslavenski jezik u svojoj završnoj fazi. Mogli bismo dakle staroslavenski samoglasnički sustav prikazati ovakvom tablicom: puni

reducirani

samoglasnici

slogotvorni

usneni

nosni

usneni

Stražnji

a, 0, u, y

0

Τ»

sonanti r, 1

Prednji

e, 6, i

b

r\ Γ

Važno je razlikovati primjere kao što su vltkb ili skrbbi, u kojima nalazimo slogotvome r i £ od primjera kao što su krbVb i phtb u kojima su jerovi nosioci sloga, a r i / suglas nici. Da je doista tako, potvrđuje nam činjenica da se jerovi u drugim primjerima nikad ne ispuštaju, a osim toga prelaze u pune vokale (krovb, plotb) što se primjerima vhkb i skrbbb nikada ne događa. Imajmo na umu da za staroslavenski samoglasnički sus tav nije više relevantna opozicija dugi - kratki. Najvažnija samoglasnička korelacija bila je prednji - stražnji: e - a, e o, i - y, b - b, $ —9. Jerovi Samoglasnike t i b često zovu poluglasima, poluglasnicima, polusamoglasnicima, iracionalnim ili ultrakratkim gla 59


sovima itd. Svi ti nazivi ukazuju na reducirani izgovor tih glasova, na to da su se izgovarali kraće od drugih vokala. Mi ćemo ih zvati jerovima: prvi ( t ) se zove jor, a drugi (b) jer u skladu s imenima slova glagoljične i ćirilične azbuke kojima su se ti samoglasnici bilježili. O njihovu izgovoru znamo ma lo: jor je bio tvrd, velaran, a jer mek, palatalan. Oba su se mogla razviti iz nekoliko praindoeuropskih korelata, ali jor se najčešće dobivao iz kratkoga u, a jer iz kratkoga i: usp. d-bva sa stind. duva; syitb s lit. sunuš, stind. siinuh; gostb i lat. hostis; vbdova i lat. vidua, stind. vidhdva itd. Položaj Jerovi su mogli biti u jakom i u slabom položaju. U ja kom su položaju bili: a) kad su bili naglašeni, npr. timbrvb, minii, ti. b) bez obzira na naglasak - u slogu ispred sloga s jerom u slabom položaju, npr. dbrib, pesbkb, svribrna. U slabom položaju bili su: a) na kraju nejednosložne riječi, npr. otbCb, syrib, kostb. b) u nenaglašenom položaju pred slogom u kome se na lazi puni vokal ili jedan od jerova u jakom položaju, npr. dme, Vbzdbhb. U općeslavenskom književnom jeziku bilo je sedam jednosložnih riječi s jerovima. Vlastiti naglasak imale su zamje nice Sb, tb i veznik ητ>, što znači da su jerovi u tim riječima bili jaki. Akuzativni zamjenički oblik nb uvijek je dolazio s nekim prijedlogom i jer je u njemu bio u slabom položaju. Prijedlozi \rb, kb, st» činili su s narednom riječju fonetsko jedinstvo i hoće li jerovi u njima biti jaki ili slabi, ovisilo je o prvom slogu naredne riječi. Kad se u prvom slogu nalazio puni vokal, jerovi u prijedlozima bili su slabi (npr. V7>sebe, 60

SAM O GLASN ia

kb materi, sb tobojg), a kad se u prvom slogu nalazio slabi jor/jer, jerovi u prijedlozima bili su jaki (npr. vb Sbne, sb mbnojo, kb dbčeri). Promjene U kanonskim tekstovima prvoga slavenskog književnog jezika nailazimo na raznolike promjene jerova. Neke od njih uvjetovane su njihovim položajem, tj. izazvane su sve većom razlikom u izgovoru jakih i slabih, a neke su uvjetovane dru gim razlozima. U X. stoljeću dolazi do ispadanja slabih jerova, a u XI. st. oni su se posve prestali izgovarati. Pisarska tradicija ču vala ih je na kraju riječi mada se nisu izgovarali (pisali su vračb, synb i si.), a u sredini riječi nalazimo dvostrukosti u bilježenju (kbto i kto, čbto i čto), kadšto i trostrukosti jer je gubljenje slabih jerova dovodilo i do njihova međusobnog za mjenjivanja (npr. mbnogo, mtnogo i mnogo; pravbda, pravbda i pravda). U nekim se spomenicima (Zografsko evanđelje, Marijinsko evanđelje, Savina knjiga) međusobno zamjenjiva nje provodi po zakonu prema kojemu jor pred slogom s prednjim samoglasnikom (e, e, i) prelazi u jer, a ako se nađe pred slogom sa stražnjim samoglasnikom (a, o, q, u, y), jer se mijenja u jor. Neki istraživači zovu tu pojavu Jagićevim zakonom jer ju je hrvatski filolog prvi uočio i objasnio. Tako su se oblici pUica i vbniti pretvorili u pbtica i vbniti, a oblici bbrati i tbma u bbrati i tbma. Oblik zbio je ostao neizmije njen, a zble i zbli promijenili su se u zble i zbli, itd. U jakom položaju dolazilo je do promjene koju kadšto zovu vokaUzacijom jerova, tj. τ» i b gube svoju reduciranost i prelaze u pune vokale (τ>>0, b>e). No razlike su velike od teksta do teksta i mogli bismo reći da je spomenuta promje na mnogo jače zahvatila glagoljični nego ćirilični dio korpu 61

STAROSLAVENSKI JE Z IK

sa: u Zo, Ma, Ass nalazimo ovakve primjere: crtkovb (mj. crbk-bVb), krepokb (mj. kreptkb), som> (mj. Sbnb), denb (mj. dbrib), prišedb (mj. prišbdt), vererib (mj. verbWb) itd. U ćiriličnim tekstovima stanje je drukčije: Sa čuva ne promijenjene jake jerove (mada bilježi gubljenje slabih), a u Su jer je promijenjen u e (konecb mj. kottbCb), ali jaki jor ostaje nepromijenjen. Svi ti i drugi primjeri govore o pro doru osobina pojedinih slavenskih govora u tekstove općeslavenskoga književnog jezika. Stanje u pojedinom tekstu re zultat je takvih prodora s jedne i pisarskog tradicionalizma s druge strane. Ako su se našli pred samoglasnikom i ili pred suglasni kom 7 , jerovi su se također mijenjali: jor je prelazio u_y, a jer u i. Tako dobiveni vokali y i i ostali su reducirani, tj. bili su pozicijske varijante jerova, a ne samostalni fonemi. Zovu ih napetim/napregnutim jerovima. Do te promjene dolazilo je još u praslavenskom jeziku, a u tekstovima općeslavenskoga književnog jezika ovjerena je u sredini i na kraju riječi: gostbje > gostije, slabbi > slabyU videh i esi > videly i esi. T re ba ipak reći da u spomenicima prvoga slavenskog književnog jezika nalazimo puno primjera u kojima ta prom jena nije provedena ili bar nije zabilježena: uz oblik Ijudii nalazimo i Ijudbi, uz kostijo dolazi i kostbjv, dolazi nancaemyi i naricaembi itd.

Jat Samoglasnik e (jat) označava se u glagoljici grafemom E, a u ćirilici grafemom Έ . Kako se izgovarao? Ako pođem o od primjera kao farisei ifarisei, tj. od činjenice da se u teksto vima kadšto međusobno zamjenjuju e i e, lako bismo se složili s onima koji tvrde da se jat izgovarao kao vrlo otvoreno e. Zanimljivo je međutim da ćiriličnim grafemima 'fc i to od 62

SAM OGLASNICI

govara jedan glagoljični grafem, tj. b. Njime se bilježio i sa moglasnik e; ali i veza j+ a. Tako ćiriličnim AVfcCTO i odgovaraju glagoljični masona i rnaa. Treba dodati da se u ćiriličnim tekstovima Ή i M međusobno zamjenjuju, a u L is tićima Undoljskoga piše se samo Έ. Iz svega bi se dalo za ključiti da se jat izgovarao kao [ja] (na početku sloga) i kao [je/ , te da artikulacijska razlika između [ja] i [je] nije bila velika, pa autor glagoljice nije smatrao da treba za njih dva znaka. je ri Jeri je samoglasnik koji nikako ne dolazi na početku ri ječi, a imaju ga uglavnom samo slavenski leksemi. U drugi ma se javlja rijetko (npr. psahtyrb, davydb), što se pokušava objasniti glasovnom okolinom ili, još češće, time da je strani leksem preuzeo slavenski nastavak. O izgovoru toga samo glasnika raspravljalo se mnogo. Jedni su tvrdili d a je po izgo voru bio najbliži današnjem poljskom y, a drugi su mislili da mu je bliže današnje rusko jeri (Τ*ΐ). I u glagoljici i u ćirilici taj se samoglasnik bilježi dvoznakom (prvi član je uvijek je dan od jerova, a drugi je jedan od i-znakova), pa je iz toga P. Diels zaključio, a mnogi kasnije prihvatili, da se izgovarao kao diftong. D a nije bilo tako, autor glagoljice izumio bi za nj jedan znak. Tome mišljenju ide u prilog i činjenica da se u latinskim i latiničkim tekstovima taj samoglasnik bilježi s ui (što je osobito zanimljivo imamo li na pameti vezu između jora i samoglasnika u). Nosni sam oglasnici U glagoljičnoj azbuci prednji nosni samoglasnik piše se K, a stražnji kao f t . Jasno je da je riječ o kombinaciji samo glasnika e (3) i o (a) s nekim elementom (<£) za koji danas 63


držimo da je označavao nazalnost. Da je doista riječ o nazalnosti, pokazuje, kako je to davno ustanovio A. Vostokov, usporedba s poljskim jezikom (usp. stsl. zgbt, p$tb s polj. ζφ, ρίςέ). Nosni su samoglasnici nekada bili u samoglasničkim sustavima svih slavenskih jezika, ali su se zadržali samo u poljskom i kašupskom. Stražnji nosni samoglasnik zovemo i velikim ili stražnjim jusom, a prednji malim ili pred njim jusom. Kanonski spomenici čuvaju ih dobro, mada se kadšto g zamjenjuje s u ili rijetko s o (Sinajski psaltir): pQtb : putb: potb. Samoglasnici na početku riječi i na početku sloga Ako bismo iz pretpostavljene praindoeuropske riječi *udra izveli praslavenski i staroslavenski oblik, taj bi trebao glasiti *ydra (jer je dugo u davalo y). U pisanim spomenicima pr voga slavenskog književnog jezika nalazimo, međutim, uvi jek oblik vydra jer samoglasnik jeri (bi) nije mogao stajati na početku riječi i pred njim se razvilo protetsko v (prothesis = predmetak). Kad bismo staroslavenskim glagolima vbZbmati i vbZbpiti oduzeli prefiks vbz-, dobili bismo oblike *bmati i *bpiti, ali takve bismo uzalud tražili u spomenicima. No, zato bismo nailazili na leksem imati koji se razvio iz bmati {bmati je do bilo protezu u obliku glasa j > jbmati, a taj se oblik pisao kao imati) i na leksem vbplb (protetsko v + bplb). Naime, ni jerovi (b, b) nisu dolazili na početku riječi. Može se reći da se ni samoglasnici e, e i f nisu izgovarali na početku riječi, mada nailazimo na grafijske dvostrukosti kao što su $zykblj$zykb, etifcti, a u ćiriličnim tekstovima i na edinbfjedinb, esmb/jesmb. Oblici s protezom znatno su češći (jedro, jezero, jelenb). Ćirilična azbuka razlikuje 6 i l€, dok 64

SAMOGLASNICI

glagoljica nema drugoga grafema. I druga razlika među sla venskim grafijama kazuje nam nešto o protezi: naime, oblici esti, ezva, edb, napisani su u glagoljičnim tekstovima s jatom, a u ćiriličnim grafemom w: jasti, jazva, jadb. Te nam razlike također sugeriraju da su e i e dolazili redovito s protezom, osim što, možda, smijemo pretpostaviti izgovor e za neke riječi koje su redovito dolazile na početku rečenice (eda, enb, ese) kao i za neka strana imena (Eva, Emanuih i si.). Nije lako reći kako se ponašao samoglasnik i na početku riječi. Poznato je da se taj fonem označavao i u glagoljici i u ćirilici s tri znaka, ali unatoč slutnji da bi se takvo mnoštvo znakova za isti glas moralo koristiti za kakvo funkcionalno razlikovanje, ono nikad nije pouzdano utvrđeno. Osim toga i-grafemima nije se označavao samo fonem i nego i skupina jb (jbgla = igla). Neki istraživači drže da se protetsko j razvi jalo pred svakim samoglasnikom i (bez obzira na podrijetlo), pa stoga i nije bilo potrebe za posebnim grafemom ji (usp. i€, M, K), itd. uz e, d, cy). To bi značilo da se npr. iti izgovara lo kao jiti, ali se kasnije skupinaji izjednačila s i, što se dogo dilo i u onim slučajevima gdjej nije bio protetski glas (jimb im-b npr.). Samoglasnik a dolazio je na početku riječi, ali kadšto je dobivao i protezu kako nam svjedoče ovakve dvostrukosti: ašte - jašte, azt - jazb i si. Važno je imati na pameti da u ne kim riječima j nije bio protetski glas, nego je odavno bio di jelom osnove pa u takvim slučajevima ne nalazimo dvostru kosti: jarb, jarostb, jama, jaže. Strane riječi nikada ne dolaze s protezom: angelb, arhijerei, akridb itd. Slično je i sa samoglasnikom u: uz dvostrukosti kao što su utro - jutro, uže - juže nailazimo na niz riječi koje počinju samoglasnikom u (učiti, umb, uho), dok u riječi junb (i izve denicama) uvijek nalazimo j koje je odavno dio osnove. Samoglasnici o i p dolaze najčešće bez proteze: oko, otbCb, osmb, QŽika, Qtroba, oglb, mada nalazimo i jodu uz odu, a u 65


primjerima kao što su ;p (akuzativ zamjenice jaže) ili jgdeže j nije protetski glas. Protetsko je, međutim, v u vonja (usp. lat. anima). Proteza se u općeslavenskom književnom jeziku javlja dakle u obliku j (>i) i v (>u), a razlozi za njezino javljanje obično se traže u premošćivanju zijeva (hijata) koji je bio čest zbog zakona otvorenih slogova: naime, svaka je riječ završavala na samoglasnik, pa ako je naredna počinjala sa moglasnikom, moglo je doći do zijeva, npr. vtprošg i azb vy postalo je vbprošg i jazb vy, a ovbca i agnq postalo je ovbca i jagn?. Protetsko j u tijesnoj je vezi s tzv. intervokalnim koje se javlja u sredini riječi i također služi da se premosti zijev, ali to se premošćivanje ili nije dosljedno bilježilo ili se nije do sljedno provodilo, pa nalazimo starajego i staraego, dobrujemu i dobruemu, daati i dajati, dobraa i dobraja. Tamo gdje se intervokalno j nije pojavljivalo, samoglasnici su se našli u neposrednom dodiru pa je dolazilo do asimilacije, i to tako da se drugi ravnao prema prvom, tj. prelazio u njega: starujemu > staruemu > staruumu, blagajego > blagaego > blagaago, podobaetb > podobaatb i si. Udvojeni istovrsni samo glasnici bili su onda obično podvrgnuti stezanju (kontrakci ji): starumu, blagago, podobath. To je moglo kadšto biti na štetu komunikativnosti: imperfektivni oblik za 1. lice glagolaahb kontrakcijom se izjednačio s 1. licem sigmatskoga prvog aorista: glagolahb. Prijevoj Hrvatski termin prijevoj načinio je Tomo Maretić prema glagolu previjati za glasovnu promjenu koja se u poredbenoj gramatici najčešće označava francuskim terminom “alterna tion“ ili njemačkim “Ablaut“. Pod tim se terminom obično 66

SAMOGLASNICI

podrazumijevala promjena korijenskog samoglasnika, ali u novije vrijeme nije rijetko da se pod prijevojem podrazumi jeva neuvjetovana promjena samoglasnika u morfemu, ne samo korijenskom. To je stara samoglasnička alternacija ko ja je bila živa još u praindoevropskom razdoblju. Promjena samoglasnika donosi sa sobom promjenu gra matičke kategorije i(li) pomake u leksičkom značenju: usp. npr. rekp: rokb: rtc i: proricati. Takvih je alternacija u općeslavenskom književnom jeziku zabilježeno mnogo i nabrojit ćemo samo neke: 1) e : o 2) e : i

3) 4) 5) 6) 7) 8) 9) 10)

e :Q e:a o:a o:b i:b u :y Ί, :y b :u

nesti: nositi, tešti: točiti, greti (< greb-ti): grob* rešti (< rek-ti) : naricati, je stb : istina jesfb : SQ ti> : soci lesti (< lez-ti) : laziti, sedeti : saditi bosti (< bod-ti) : badati : bast (sigm. I. aorist) goniti : gtnati, hoteti: hbteti čisti (< čit-ti) : čbto, sib ira ti: bbrati duša, d u h i : dyhati postlati : posylati bideti : buditi itd.

Neki autori dijele prijevoj na kvalitativni (altemiraju sa moglasnici različiti po mjestu tvorbe, npr. e : o, e : a itd.) i kvantitativni (altemiraju samoglasnici isti po mjestu tvorbe e : e, a : o itd.). Kadšto se govori i o stupnjevima prijevoja, pa se oblik sa samoglasnikom o ili e uzimao kao osnovni, normalni stupanj, oblici s drugim samoglasnicima kao reduci rani, a oblici bez samoglasnika kao nulti stupanj. Npr. (j)estb (normalni) : istina (reducirani) : osptb (nulti).

67


Prijeglas Prijeglas je promjena samoglasnika uvjetovana okolinom. Ta uvjetovanost ga i razlikuje od prijevoja, kao i to što ne dovodi ni do leksičkih ni do gramatičkih promjena. Ako npr. usporedimo tzv. nepalatalnu i tzv. palatalnu deklinaciju ime nica bilo a ili o osnova, vidjet ćemo da dolazi do promjena gramatičkih morfema, pod utjecajem susjednoga glasa: gen. jednine imenice žena glasi ženy, pa bismo i od duša očekivali dušy. Međutim, taj glasi duš$, jer y nije mogao stajati uz š. Isto tako uz žene (dat.) imamo duši, uz ženo i ženojg dolazi duše i dušejg itd. Praslavenske skupine *or, *ol, *er, *el na početku riječi i između suglasnika Praslavenske skupine *or, *ol, *er, *el imale su različitu sudbinu u pojedinim slavenskim jezicima. Na početku riječi u južnoslavenskim jezicima dolazilo je do prebacivanja likvida ispred samoglasnika i do duljenja sa moglasnika (or>ra, ol>la, er>re, el>le). Takvu metatezu li kvida (u kojoj dolazi i do zamjene mjesta likvida i samo glasnika i do duljenja samoglasnika) možemo zvati potpu nom metatezom likvida. U istom položaju, tj. na početku ri ječi, u zapadnim i istočnim slavenskim jezicima metateza likvida mogla je biti potpuna (ako su se skupine *or, *ol, *er, *el nalazile pod uzlaznom intonacijom) i nepotpuna (do lazilo je samo do zamjene mjesta likvida i samoglasnika, ali ne i do duljenja: to se događalo kad su spominjane skupine bile pod silaznom intonacijom).

68

SAMOGLASNICI

praslavenski: staroslavenski hrvatski: češki: poljski: ruski:

silazna intonacija uzlazna intonacija *ordlo *olkttb *orvwb ralo laktt-b ravbn-b lakat ravan ralo loket rovny radio lokieć r6wny radio lokot rovnij ralo

Južnoslavenski jezici su i u sredini riječi, tj. između sug lasnika, provodili potpunu metatezu likvida. Tako su je pro veli i češki i slovački, dok su lužičkosrpski jezici i poljski pro vodili metatezu bez duljenja. praslavenski: staroslavenski hrvatski: Češki: poljski: ruski:

*korva krava krava krđva krowa korova

*bolto blato blato blato bloto boloto

*bergb bregb brijeg breh brzeg bereg

*melko mleko mlijeko miško mleko moloko

Pogledamo li pažljivo ruski primjer, vidjet ćemo da se u istočnoslavenskim jezicima oblikuju skupine oro, olo, ere, ele. Ta se pojava zove punoglasje. U najstarijim spomenicima općeslavenskoga književnoga jezika kadšto također srećemo dvostrukosti. Tako npr. riječ rabb sreće se i u obliku robt, a prefiks raz- dolazi i u obliku roz-: razbiti: rozbiti, razboinikt: rozboinikb. A. Vaillant je oblike s ro- smatrao moravizmima i nisu rijetki koji dijele njegovo mišljenje.

69


B. Suglasnici Suglasnike općeslavenskoga književnog jezika možemo s obzirom na položaj govornih organa pri njihovu izgovoru i s obzirom na prolaz zračne struje podijeliti ovako: Šumni

Sonorni usneni

usni V

prednjojezični

r r’ ir

srednjojezični stražnjojezični

nosni eksplozivi frikativi afrikate složeni m b, p (0 zs ηή d, t žd (3) žš c št č

j g> k

h

Dalje bismo suglasnike mogli podijeliti na tvrde i meke. Tvrdi su bili: k, g, h, p, m, v, z, s, d, t, n, r, l. Prva tri među njima (velari k, g, h) nisu imali svojih umekšanih parnjaka i nisu dolazili ispred prednjojezičnih samoglasnika. Ostali su dolazili, načelno, uza sve samoglasnike, ali svoje umeksane parnjake imalo je samo zadnjih šest, tj. postojali su ovi pa rovi po opoziciji tvrdi - u m e k šan i: s - s \ d - d \ t - t\ n n \ r - r\ / - l\ M eđu meke suglasnike pripadali su č, i š, ć, žd. Oni nisu imali svojih tvrdih parnjaka. Bili su uvijek meki, tj. iza njih su dolazili samo prednjojezični samoglasnici, npr. ako su se našli na kraju riječi, iza njih je dolazio uvijek jer (b)y nikada jor (t>). Ovakva objašnjenja su tradicionalna, ali očito je da nemaju u vidu sustav. Morali bismo, naime, uz svaki nepalatal pretpostaviti palatal. S jedne strane tvrdi se da k, g, h ne maju svoje meke parnjake, a da č, i š nemaju svoje tvrde parnjake. Riječ je o tom e da su očito postojali parovi k - č, g - 1, h -š. U te korelacije vjerojatno idu i odnosi b -b lj,m - mlj, v-vlj> p - plj koje inače nalazimo u poglavljima o epentezi. 70

SUGLASNICI

Tima možemo pribrojiti i alternaciju f - flj o kojoj ni u hrvatskom ne govorimo mada od K rf izvodimo Krfljanin. 1) Z a glas [j] nemamo u staroslavenskim azbukama po sebnog znaka mada je u jeziku nesumnjivo postojao. Bilježio se pomoću jotiranih slova kada su ona stajala na početku riječi (f€CH = jesi) ili iza samoglasnika (Λ10Ι6 = moje), ali bilježio se i pomoću grafema i (KpdH = kraji* KpdM = kraji) što nije čudo s obzirom na to da u glasovnom sustavu općeslavenskoga književnog jezika nije bilo jasne razlike između tog suglasnika i neslogotvomoga i (i). 2) Fonem [f] nalazimo u staroslavenskim tekstovima sa mo u riječima stranoga podrijetla: npr. grčki Φ ίλιππος stsl. Filipa no taj, tadašnjim slavenskim sustavima tuđ, glas često se zamjenjivao usnenim p, npr. grčka riječ φοϊνιξ zam jenjuje se u prvom slavenskom književnom jeziku riječju finikb, ali i pinikbSb.

Palatal izaći je Pod prvom palatalizacijom podrazumijevamo promjenu stražnjojezičnih suglasnika k, g, h pred prednjojezičnim sa moglasnicima (i, e, b, £ e) u č, i š, tj. k > č, g > i h > š : h > š tihb - tišina

rekp - rečetb

drugb - druže

duhb - duše

vekb - večpnb

bogb - božbskh

otrokb - otročg

zgti (grč. γένω)

ί

g> ž begb - bežitb

I

k > č mgka - mgčiti

byhb - byšq

71


Z a navedene primjere odmah možemo reći da doista oprimjeruju tvrdnju o postojanju prve palatalizacije. To nije tako vidljivo u primjerima: krikb - kričati, begb - bežati, sluhb - slušati ... jer se iza č, ž, š nalazi samoglasnik a. Nije riječ, međutim, o iskonskom a, nego o glasu koji je dobiven iz dugoga e (e) preko jata (e) : dHcheti > ldyšetil > dyšati briketi > Ikriketil > kričati begeti > Ibežetil > bežati ... jer je dugo e i inače davalo jat (e), a jat je iza palatala pre lazio u a. Pod drugom palatalizacijom podrazumijevamo promjenu k, g, h ispred samoglasnika e i i u c, zJs, s : učenikb - učenici (nom. pl.) - učenice (lok. sg.), rekp - n>ci - rbcete mogQ - m oî (imperativ) - monete (imperativ) duhb - dusi (nom. pl.) - duse (lok. sg.) itd. Samoglasnici e i
12

SUGLASNICI

gresivnoj palatalizaciji): ako se, naime, k, g, h nađu iza samo glasnika i, b, f, oni se mijenjaju u c, z/3, s: narekati - naricati stžegp - s-biizati smehb - nasmisati sq

i si.

Ni do danas nisu točno razjašnjeni uvjeti pod kojima se provodi ta palatalizacija jer se ona ne provodi tako dosljed no kao prve dvije. Osim palatalizacija pojedinačnih suglasnika dolazilo je i do palatalizacije velamih skupova, tj. skupovi kv, gv, hv mije njali su se ispred samoglasnika e i i u cv, zv, sv. Ta je prom je na zahvatila južnoslavenske i istočnoslavenske, ali se nije provodila u zapadnoslavenskim jezicima. hrvatski: staroslavenski:

zvijezda zvezda

ruski: poljski: češki:

zvezdđ gwiazda hvizda

cvijet cvetb cvet kwiat kvet

Skupine kv i gv redovito su palatalizirane u svim južno slavenskim jezicima pa tako i u općeslavenskom književnom jeziku, a kadšto se taj proces dotakao i skupine hv: vlbhvb - vlbsvi (nom. pl.)

Jotovanje Pod utjecajem suglasnika./ prethodni se suglasnici u m no gim jezicima mijenjaju. Promjena je poznata pod imenom jotovanje, a spomenici staroslavenske pismenosti bilježe je ovako: 73


kj >

č plakati - plaČQ (< plakjp) - plačb (< plakjb)

gj \

v l’bgati - h ža (< hgja) "> z / kazati - kaŽQ (< kazjg)

hj v.

duhb - duša (< duhja)

sj

nositi - noŠQ (< nosjg)

tj . stj - ^ ć s k j/

hoteti - hoĆQ (< hotjQ) pustiti - puĆQ (< pustjo) iska ti - iČQ (< iskjo)

dj . hoditi - hozdQ (< hodjg) z d j- ^ ž d prigvozditi - prigvoždenb (< prigvozdjenb) z g j/ rozga - roždije (< rozgjije) rj lj nj

> r ’ večerb - večerja > P veleti - veljQ > n’ činiti - činjQ

Spomenici staroslavenske pismenosti bilježe i ove promjene: s >š ako se nađe ispred P, n’ (mysliti - myšleno) z >ž ako se nađe ispred P, n’ (sablazniti - sbblažnjati) t > št ako se nađe ispred r ’ (sbmottfo - Sbmoćrjg) d > žd ako se nađe ispred r ’ (wmpd/7'p - umpidijQ)

Epenteza U skupinama pj, bj, mj, vj izlučuje se epentetsko l (kupiti kupljQ, ljubiti - ljubljQ, lomiti - lomljp). Kanonski tekstovi različito bilježe ovu pojavu. U svima se epentetsko / čuva u početnome morfemu (bljusti, pljunQti), ali u sredini riječi ono može izostati. U Zografskom evanđelju, M anjinskom evanđe lju, Kločevu glagoljašu i Sinajskom euhologiju ne nalazimo epentetsko / ispred samoglasnika i i 6 (nalazimo korabb, ze74

SUGLASNICI

mi, a očekivali bismo korablb, zemli), a u drugim spomeni cima tako se događa i pred drugim samoglasnicima (usp. npr. kapja, zembjq, oslabena). Sličnu pojavu bilježimo u m a kedonskom i u bugarskom jeziku. Zapadna grana južnosla venskih jezika (slovenski, hrvatski, srpski) čuvaju epentetsko / u svim pozicijama kao i istočnoslavenski jezici. Za zapadnoslavenske jezike neki autori drže da se odigrao isti proces kao u istočnoj grani južnoslavenskih jezika, dok drugi misle da se u njima epentetsko / gubilo još u dopovijesnom raz doblju njihova razvoja. Još u praslavenskom jeziku dolazilo je do sekundarnog um etanja glasova d i i: prvi se um etao između z i r, a drugi između s i r. Takve pojave bilježe i spomenici najstarijega slavenskog književnog jezika, pa tako nalazimo izdrešti (< izrešti), izdrailb (< izrailb), razdrušiti (< raz-rušiti), stram (uz sramb), itd. Drži se da je do umetanja došlo nam jerno kako bi se pojačala artikulacija suglasničkih skupova. Novija istraživanja nerado govore o epentezi, tj. drže da je objašnjenje po kojemu se / izlučuje u nekim skupinama proizvoljno. Sve više se govori o alternacijama: b - bij, m mlj, v - vlj itd.

N aglasak Izravnih svjedočanstava o naglasku u prvom slavenskom književnom jeziku nemamo, odnosno samo bismo s puno opreza neke nadredne znakove u Kijevskim listićima mogli smatrati bilježenjem naglasaka. Ne znamo, međutim, nisu li to znakovi za pjevanje. Po neizravnim podacima mogli bi smo reći da je naglasak bio slobodan, pomičan, dinamičan i tonski. Mjesto mu je bilo na posljednjem uzlaznom ili prvom silaznom slogu.

75

STAROSLAVENSKI OBLICI

Imenice U općeslavenskom književnom jeziku bilo je nekoliko produktivnih načina tvorbe imenica. a) Jedan od najproduktivnijih sufiksa bio je -ikb koji se dodavao pridjevskoj osnovi na -bn- ili participskoj na -en(bezakotibnikt, vratbnikb, nevestbnikb). Po brojanju R. M. Cejtlin takvih je imenica u kanonskim tekstovima 165. b) Imenice sa značenjem lica tvorile su se i od glagolske osnove pomoću sufiksa -itelb odnosno -atelb: vbzdatelb, krbstitelb, sbpasitelb, podražatelb. Takvih je imenica bilo sedam naest, a većinom su, kao i imenice pod a) oblikovane u sa mom općeslavenskom književnom jeziku, a nisu praslavensko naslijeđe. c) Pedesetak imenica su dvokorijenske složenice: bogoslovbCb, prbvorodbCb, belorizbCb.

d) Manji broj imenica tvoren je sufiksima -arb (vinarb, vratarb, mytarb), -čii (krbmčii, kbnigbČii, korabbčii), -ota (siro ta, junota), -tai (ratai, hodatai, povodatai), -ical-bca (vinopivbca , ubiica, iadbca). Vjerojatno je da su neke od tih im e nica starije od prvoga slavenskoga književnog jezika. e) Osobe označavaju i imenice ženskoga roda sa sufik sima -ica (bogorodica, cesanca, vladydica) i -yni (bogyni, rabyni, gospodyni).

f) Imenice ženskoga roda koje označavaju apstraktne poj move kadšto se tvore od sufiksa -ostbl-estb odnosno -otal-eta 76

IM EN ICE

koji se dodaju pridjevskoj osnovi: blagostb, Ijutostb, gorestb, dobrota , ničeta, nagota. No osobito su u tvorbi apstraktnih imenica produktivni sufiksi -bstvo (bezbožbstvo, voinbstvo, kovarbstvo), -bstvije (podobbstvije, bezmlbstvije). Više od 900 imenica oblikovano je sufiksom -ije (veličije, blagodanje , človekoljubije), a oko 750 sufiksom -nije (znanije, pokajanije, bogopoznanije). g) Dvadesetak imenica sa značenjem uporabnog pred m eta oblikovano je sufiksom -lo (kadilo , zrbcalo, čmilo), tri desetak, apstraktnog i konkretnog značenja, imaju sufiks -ina (godina , sedina), desetak ih je sa sufiksom -tva (ž$tva, molitva ), a dvadesetak sa sufiksom -bba (molbba, tatbba). h) Nije lako pouzdano utvrditi koje su od imenica nasli jeđene iz praslavenskoga, a koje su stvorene u općeslavenskom književnom jeziku. Tako se npr. za imenice junbCb, starbCb, mladenbCb, lovbCb, žbrbCb tvrdi da su postojale i u praslavenskom jeziku, a za imenice istoga sufiksa (-bCb) bestudbCb, črbnbCb da su nastale u samom staroslavenskom.

Glavna promjena imenica muškoga i srednjega roda Gramatički morfemi muški rod srednji rod nepal.j pal. nepal.| pal. Jednina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr.

-b -a -u -b -e -e -ontb

-b -a -u -b -u -i -emb

-o -a -1u -o -o -e -onib

-e -a -u -e -e -i -emb

Primjeri muški rod srednji rod nepal. | pal. nepal. | pal. rabb raba rabu rabb rabe rabe |rabomb

nožb noža nožu nožb nožu noži nožemb

selo sela selu selo selo sele selomb

polje polja polju polje polje polji poljemb

77

STA ROSLA V EN SK I JE Z IK

Dvojina: Nom. Ak. Vok. Gen. Lok. Dat. Instr. Množina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr.

-a

-a

-e

-i

raba

noža

sele

polji

-u

-u

-u

-u

rabu

nožu

selu

polju

-oma -ema -oma -ema raboma nožema seloma poljema -1 -i -b -b -omb -em-b -v -y -i -i -e/ib -ihb -i -y

-a -b -om-b -a -a -ehb -y

-a -b -em-b -a -a -ihb -i

rabi rabb rabomb raby rabi rabehb raby

noži nožb nožemb nož$ noži nožihb noži

sela selb selomb sela sela selehb sely

polja polb poljemb polja polja poljihb polji

Napomene: 1) U imenica srednjega roda, formalno gledajući, gram a tički morfemi podudarni su s gramatičkim morfemima muš koga roda (nepalatalne osnove s nepalatalnima, palatalne s palatalnima). Iznimke su nominativ, akuzativ i vokativ u sva tri broja koji su u srednjemu rodu i formalno drukčiji nego u muškome. 2) U imenica srednjega roda uvijek su međusobno for malno jednaki: - nominativ, akuzativ, vokativ jednine (o, e) - nominativ, akuzativ, vokativ množine (a) - nominativ, akuzativ, vokativ dvojine (e, i) 3) Razlike između palatalnih i nepalatalnih osnova m o gu se svesti na nekoliko morfemskih opozicija. To vrijedi i za imenice srednjega roda, s time da imamo na um u upozore nja pod 1 i 2 .

78

IM EN IC E

Opozicga t : b

A

e : i o : e e : u y : ? y · i

Padeži N, A. jd., G. mn. L. jd., L. mn. I. jd., D, I. dv. D. mn. V. jd. A. mn. I. mn.

Prinyeri rabb : nožb rabe : noži, rabehb : nožihί> rabomb : nožemb raboma : nožema rabomb : nožemb rabe : nožu raby : nož$ raby : noži

4) Imenice tipa krai (muški rod) samo se naizgled ne uklapaju u palatalne osnove. Međutim, grafemski slijed krai pretpostavlja fonemski slijed krajb\ kad to uzmemo u obzir, razlike nestaju: kraj-b, kraj-a, kraj-u, kraj-b, kraj-u, kraj-i, kraj-emb itd. 5) Imenice muškoga i srednjega roda o kojima smo go vorili imale su u praslavenskome jeziku tematski alomorf *o, pa ih zato često nazivaju imenicama *o(jo osnova. 6) Kategorija živo-neživo vidljiva je u pojedinim teksto vima, pa se u njima npr. nalaze akuzativni oblici raba, otroka, tj. oni su, formalno, podudarni s genitivom. 7) Nemali broj imenica o-osnova prima kadšto nastavke u-osnova (napose u genitivu i lokativu). Od imenice glasb npr. nalazimo genitiv glasa i glasu, od imenice rodt - roda i rodu. Lokativ imenice mirb glasi mire, ali i miru, a od imeni ce dart glasi dare, ali i daru.

19


Glavna promjena imenica ženskoga roda Primjeri Gramatički morfemi | nepalatalni palatalni | nepalatalni palatalni Jednina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr. Dvojina: Nom. Ak. Vok. Gen. Lok. Dat. Instr. Množina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr.

-e

-i

-P -o -e -ojQ

-p -e -i -ejQ

žena ženy žene ženo ženo žene ženojo

-e

-i

žene

duši

-u

-u

ženu

dušu

-ama

-iama

ženama

dušama

ženy žen-b ženam-b ženy ženy ženah-b ženami

duš$ dušb dušamt duše duše dušah-b dušami

-a

-a, i

-y

-y

-t -am-b

-b -am-b

-y

-y -ahb -ami

-ahb -ami

duša duš$ duši duŠQ duše duši dušejo

Napomene: 1) Po tom modelu mijenjaju se i imenice muškoga roda koje u nominativu jednine imaju gramatički morfem a: sta 80

IM E N IC E

rosta, sluga, vojevoda, junoša, itd. Sve te imenice zajedno na zivamo imenicama *a/*ja-osnova. 2) U nominativu jednine palatalne promjene nalazimo dva gramatička morfema: uz (češće) a javlja se i i. Taj morfem imaju imenice tipa SQdi(i), rabyni, ladi(i). Nominativni gramatički morfem jedini je po kojem se te imenice razli kuju od drugih imenica palatalne osnove. Genitiv množine sodii, ladii pretpostavlja izgovor spdijb, ladijb. 3) Pri utvrđivanju gramatičkih morfema ne smije nas zbu niti grafija. Grafemi w, 16, K\ ΙΑ, označavaju mekoću p ret hodnog suglasnika i nisu zasebni gramatički morfemi. 4) U sporedbe gramatičkih morfema palatalnih i nepalatalnih osnova pokazuju da su razlike m eđu njima usustavljene, tj. mogu se svesti na četiri morfemske opozicije. Padeži Gjd., N, A, V mn. D, Ljd., N, A, V dv. V, Ijd. G mn.

Opozicya y : ?

e : i o : e b : b

Primjeri ženy : duš$ žene : dusi ženo : duše, ženojo : dušejo žen-b : dušb

I - promjena muškoga i ženskoga roda Gramatički morfemi muški rod ženski rod Jednina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr.

Prinyeri muški rod ženski rod

-b

-b

gOStb

kostb

-i

-/

gosti

kosti

-i

-i

gosti

kosti

-b

-b

gOStb

-i

-i

gosti

kostb kosti

-i

-i

gosti

kosti

-bmb

-ijQ /

gostbmb

kostijQ 1 kostbjQ

b/P

81


Gramatički morfemi muški rod ženski rod Dvojina: Nom. Ak. Vok. Gen. Lok. Dat. Instr. Množina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr.

Primjeri ženski rod muški rod

-i

-i

gosti

kosti

-iju / bjll

-iju / bjU

gostiju / bju

kostiju / bju

-bma

-bma

\gostbma

kostbma

-ije / bje -ii / bi -bnrvb / emb -i -ije / bje -bh-bl eh-b -bmi

-i -ii / bi -bm-b -i -i -bhb -bmi

gostije / gostbje gostii f gostbi gostbmbl-em-b gosti gostijel-bje gostbhbl-ehb gostbmi

kosti kostii f kostbi kost bm-b kosti kosti kostbhb kostbmi

Napomene: 1) U praslavenskome jeziku neke imenice muškoga i žen skoga roda imale su tem atsko i. To i je bilo kratko. U opće slavenskom književnom jeziku spomenute imenice imaju u nominativu jednine gramatički morfem - 6. Iz vokalizma zna mo za mijenu i > b. Takve su imenice pQtb, gostb, gospodb, gvozdb, tbstb, gosb i druge (muški rod), te kostb, noštb, dvbn> i druge (ženski rod). 2) U gramatičkim morfemima posredno se čuva staro krat ko i, koje je kasnije prešlo u -b: gost-b, gost-b-ma, gost-b-mb. Gramatički morfemi sa -i (kostbjQ kostijo) nastali su fakulta tivnim duljenjem (b se našlo ispred j i prešlo u i). 3) U sporedimo li gramatičke morfeme imenica muškog roda s gramatičkim morfemima ženskoga roda, vidjet ćemo da 82

IM E N IC E

su razlike samo u instrum entalu jednine (gostbmb / kostbjo) te u nominativu (i vokativu) množine (gostije / kosti). U in strumentalu jednine imenice muškoga roda sačuvale su pra stari gramatički morfem, a imenice ženskog roda razvile su novi pod utjecajem *ja-osnova. Gramatički morfem -ije u nominativu (i vokativu) plurala muškoga roda odražava praindoeuropsko stanje. U imenica i-osnova ženskog roda došlo je do izjednačavanja nominativa i akuzativa plurala, jer su ta dva padeža ista i u imenica tipa žena, a i u drugim je deklinacijama postojala težnja da se ta dva padeža izjednače i to u svim brojevima. 4) Imenice *i-osnova muškoga roda imale su u praslavenskom jeziku pred tematskim morfemom polumeki su glasnik, a ne iskonski meki kao imenice *jo-osnova muškog roda. I u jednih i u drugih imenica gramatički je morfem za nominativ jednine - 6. Tako imenice nožb i vračb pripadaju *jo-osnovama, a gostb i pQtb *i-osnovama. Pri određivanju u koju deklinaciju imenica muškoga roda sa završnim -b idu moram o pripaziti na imenice koje imaju završno id (voždb). O ne dakle nem aju završno d, nego palatal id pa idu u glavnu palatalnu promjenu. 5) Imenica *i-osnova muškog roda bilo je mnogo manje negoli imenica *i-osnova ženskoga roda. Vidjeli smo da su razlike u deklinacijama vrlo malene, a i da su na imenice *i-osnove muškog roda snažno utjecale imenice *jo-osnova. Sve je to utjecalo te se i-deklinađja muškog roda raspala: u jednih je imenica prevladala pripadnost rodu pa su prešle u glavnu promjenu, u drugih je prevladala pripadnost deklinaciji pa su prešle u i-deklinaciju ženskoga roda.

U - promjena muškoga roda Po toj deklinaciji sklanjale su se imenice: syni>, voh>, vrth-b, medi» i poh>. Svi se slažu da tih pet imenica pripada u-osno83


vama. Jedni im dodaju imenicu domb (Hamm), drugi ime nicu ledi* (Haburgaev), a treći još desetak imenica. Gramatički morfemi | Jednina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr. Dvojina: Nom. Ak. Vok. Gen. Lok. Dat. Instr. Množina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr.

84

Primjeri

-b -u -ovi -b -u -U -bmb

med* medu medovi med-b medu medu medbmb

-y

medy

-ovu

medovu

-una

medtma

-ove

medove medov-b medvrn» medy medove med-bhb medtmi

-OVb

-bm* -y

-ove -b/lb -uni

IMENICE

Napomene: 1) U-deklinacija (*u-osnove) nije dobila ime po čestom gramatičkom morfemu u, kao što bi se moglo misliti. Dobila ga je po tematskom morfemu u koji se posredno čuva u N, A, V jednine, u D, I dvojine te u D, L, I množine (kratko u da valo je, kao što iz vokalizma znamo, τ», a u spomenutim pa dežima nalazimo τ>). 2) Imenica *u-osnova bilo je malo i na njih su jako utje cale imenice *o-osnova. Tako na primjer nalazimo genitivno synu i dativno synovi, ali i syna (genitiv), synu (dativ). Sve te imenice *u-osnova kadšto dolaze s gramatičkim morfemima *o-osnova. Utjecaja je bilo i u suprotnome smjeru: vrlo če sto su gramatičke morfeme *u-osnova primale one imenice *0 -0 snova (njih dvadesetak) koje su imale jednosložnu osno vu koja se završavala tvrdim suglasnikom, a imale su pokret ni naglasak (glasb, dhgb, čin-b itd.). Dativno -ovi / -evi vrlo često nalazimo u imenica drugih deklinacija. Osobito se če sto javlja u osobnih imena (pilatovi, petrovi, iosifovi) i to na pose pri izravnom obraćanju: Reče isust petrovi. Reče pilatb isusovi i si. U Suprasaljskom zborniku zabilježeno je i dativ no morevi.

V - promjena ženskoga roda | Gramatički morfemi | Jednina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr.

-0 -e -i -b -y -e -bjQ

Primjeri loky lokbve lokbvi loktvb loky lok-bve loktvbjQ

85


Gramatički morfemi f Dvojina: Nom. Ak. Vok. Gen. Lok. Dat. Instr. Množina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr.

Primjeri

-i

lok-bvi

-u

loktvu

-ama

loktvama

-i -t -amt -i -i -akb -ami

lok-bvi lokwb lok-bvamt lok-bvi loktvi lok-bvakb lokbvami

Napomene: 1) Po v-promjeni idu imenice: buky, brady, irtny, loky, smoky, horQgy, neplody, svekry, ljuby, preljuby, crbky, ceiy i krbVb. Imenica krbVb razlikuje se u nominativu jednine od drugih imenica jer je akuzativni oblik preuzeo ulogu nominativa. 2) S obzirom da gotovo sve imenice imaju u nominativu jednine -y može se učiniti čudnim što smo u popis morfema u nominativ jednine stavili o. Dva su moguća segmentiranja: N. G. D. 86

lok - y -0 ili lok - tv - e lok - t v - i

lok -y lok - T>ve lok - i>vi

IM EN IC E

Prihvatljiviji je prvi: to nam pokazuje usporedba s gra matičkim morfemima konsonantskih osnova gdje u genitivu svuda imamo e, a u dativu i. 3) Pogledamo li gramatičke morfeme pažljivije, vidjet ćemo da su u množini kao *a-osnove, a u jednini isti kao u konsonantskih promjena. 4) Kroz cijelu paradigmu provlači se -τν-. Kako je do njega došlo? U nominativu jednine vidimo na kraju -y . Kao što iz vokalizma znamo, y se najčešće dobivao iz dugoga u. Kad je bilo u heterosilabičnoj poziciji, a to se događalo u ko sim padežima, dugo u je davalo uu - a ovo -*v-: na primjer u genitivu jednine to je izgledalo ovako: suekm-es > suekruu-es > svekrbve.

Konsonantske promjene n-promjena muški rod |

Jednina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr. Dvojina: N, A, V. G, L. D, I.

| t-promjena | s-pronqena r-promjena srednji rod ženski rod

-0, -b

-0

-0

-e n

-e -i

-e -i

-b

-0

-0

-o -e -i -o

-0, -b

-0

-0

-0

-e

-e

-e

-e

-i -i

-bmb

-bmb

-bmb

-bmb

-bjQ

-i -u

-e

-e

-e

-u

-u

-u

-i -u

-bina

-trna

-bma

-bma

-bma

-0

-e -i -b

87

STAROSLA V EN SK I JE Z IK

n-promjena muški rod Množina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr.

-e -a -b -T> -bm-b -bm-b -i a -a -e -bhb -bhb -bmi -y kamy im$ plamy vrem$ brem$ dbnb plem$ korenb slem$ remenb sem$ stepenb tem$ jelenb ječbmenb čism$ s$ženb pism$

|t-proiqjena | s-promjena r-promjena ženski rod sreditfi rod -a -b -bm-b -a -a -bhb

-a -b -bmi» -a -a -bh-b

-y

-y

otroč$ agn? žreb$ kljus? osble kozbl$

slovo čudo oko uho nebo divo drevo kolo telo ljuto

OVbČ$

-i -b -bm-b -i -i -bhb -bmi mati d-bči

Napomene: 1) Upozoravamo na nulti morfem u nominativu jednine. Pretpostavljamo dakle ovakvo segmentiranje:

N. G. D.

kam - y -0 im - ς - 0 kam - en- e im - en - e kam - en - i im - en - i

tel - ς - o tel - $t - e tel - qt - i

m at - i - 0 m at - er - e m at - er - i

Podsjetimo se na zakon otvorenih slogova. On nije “do puštao” suglasnik na kraju sloga, pa nije mogao npr. ostati oblik mater, nego je prešao u mati (finalno er daje i); isto 88

IM EN IC E

tako nije mogao ostati oblik telen, nego je prešao u tel$ (en u finalnoj poziciji daje f). Kad to imamo na umu, jasna nam je i razlika u broju slogova između nominativa (u srednjem ro du i akuzativa i vokativa) te drugih padeža (m a -ti : ma-te-re). 2) Pred gramatičkim morfemima nalaze se sufiksi po ko jim a su deklinacije i nazvane: -es- (s-deklinacija), -£f- (t-deklinacija), -en- (n-deklinacija muškoga i srednjega roda) i -er- (r-deklinacija). G. D.

slov-es-e

tel-^t-e

im-en-e

kam-en-e

mat-er-e

slov-es-i

tel-qt-i

im-en-i

kam-en-i

mat-er-i

3) Da bismo lakše usvojili predloženu shemu, treba uočiti: a) U svim deklinacijama iste gramatičke morfeme imaju genitiv jednine (-e), dativ jednine (-i), genitivi lokativ dvojine (-u), dativ i instrumental dvojine (-tma), ge nitiv množine dativ množine (-bm t) i lokativ množine (-bhi*). b) Ako izuzmemo imenice ženskoga roda (r-deklinacija), isti su i lokativ jednine (-e) te instrumental jed nine (-bttlb). c) Ne smijemo zaboraviti da se u imenica srednjega ro da formalno uvijek podudaraju nominativ, akuzativ i vokativ u sva tri broja. Sve deklinacije srednjeg roda imaju u nominativu, akuzativu i vokativu dvojine -e (ostale imaju -i), a u instrumentalu množine -y (osta le imaju -bmi). Gramatički morfem ~y došao je iz glavne promjene (usporedi sely). d) Nominativi i vokativi isti su u sva tri broja svih konsonantskih deklinacija. 4) Konsonantske deklinacije počele su se raspadati još u praslavenskome jeziku, jer su na njih djelovale snažnije (brojnije) deklinacije, osobito *i-osnove. Prve su pod utjecaj pale imenice r-deklinacije (mati, d tč i), ali su se unatoč pod89


udaranjima s *i-osnovama i tomu što su bile samo dvije ime nice održale u staroslavenskom jeziku kao zaseban deklinacijski tip zahvaljujući međusobnoj semantičkoj povezanosti. 5) U množini su se kao imenice konsonantske promjene mijenjale i imenice sa sufiksom -tel-b i -ar-b (učitelb, mytarb). Te su imenice u jednini imale nastavke *jo-osnova. Imenice sa sufiksom -(j)an-in--b (gražd-an-in-b) također su se u množi ni sklanjale kao imenice konsonantskih promjena, s tim što su gubile drugi dio sufiksa (-in), na primjer nominativ plu rala graždan-e. U jednini te su se imenice sklanjale kao *o-osnove i nisu gubile spomenuti sufiks (genitiv jednine grazdanina). U staroslavenskim tekstovima susrećemo među imenicama n-deklinacije muškog roda samo dvije sa starim nominativnim oblikom: kamy, plamy. U ostalih imenica te deklinacije akuzativ je preuzeo ulogu nominativa: remerib, stremenb, korenb. Ta se pojava uklapa u opću težnju za iz jednačavanjem nominativa s akuzativom. 6) Posebno treba upozoriti na imenice oko i uho. Njih smo ubrojili u s-deklinaciju - tamo su one nekada i pripa dale. U staroslavenskim tekstovima te imenice često prima ju, u jednini, nastavke *0 -0 snova (oko - oka - oku uz oko očese - očesi). Osim toga, te su imenice u dvojini imale nas tavke i-osnova. N, A, V. G, L. D, I.

oči očiju očima

uši ušiju ušima

7) Ako pažljivo pročitamo sve imenice t-deklinacije, vi djet ćemo da one označavaju mlado od čovjeka ili od živo tinje.

90

IMENICE

Paradigme (primjeri) Jednina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr. Dvojina: N, A, V. G, L. D, I. Množina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr.

učitelb učitelja učitelju učitelb učitelju učitelji učiteljemb

mytan> mytaija mytaqu mytarb mytaqu mytarji mytarjemb

grazdanin-b graždanina graždaninu graždanim graždanine graždanine graždaninomb

učitelja učitelju učiteljema

mytarja mytarju mytarjema

graždanina graždaninu graždaninoma

učitelje / učitelji učitel-b / učitelb učiteljem* učiteljς učitelje / učitelji učiteljih* učitely / učitelji

mytarje / mytari mytarb / mytarb mytarjem-b mytarja mytaije / mytari mytarihb mytary / mitari

graždane graždan* graždanem* graždany graždane graždaneh* graždany

***

Jednina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr.

junoša junoš?

sodii

rabynji

junoši

SQdij$ sodii

rabynj$ rabynji

junošg

SQdijQ

rabynjQ

junoše junoši

sgdii

rabynji

sodii

rabynji

junošejo

SQdijejo

rabynjejQ

91


Dvojina:

Nom. Ak. Vok. Gen. Lok. Dat. Instr.

junoši

sodii

rabynji

junošu

sgdiju

rabynju

junošama

sodijama

rabynjama

junoše junošb

sodije SQdii

rabynje rabynb

jun ošam t

sodijam-b

rabynjam-b

junoš^

sodije

rabynje

junoše jun ošaht

sodije sodijaht SQdijami

rabynje rabynjah'b

Množina:

Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr.

junošami

rabynjami

*** Jednina:


voh

kamy

ime

slovo

volu

kamene

imene

slovese

volovi

kameni

imeni

slovesi

voh

kamenb

slovo

volu

kamy

ime ime

volu

kamene

imene

slovese

vohm b

kamentmb

imentm b

slovestmb

voly

kameni

imene

slovese

volovu

kamenu

imenu

slovesu

voltm a

kamenvma

imenbtna

slovesbma

slovo

Dvojina:

Nom. Ak. Vok. Gen. Lok. Dat. Instr. 92

IM EN IC E

Množina:


volove volovt voltm-b voly volove volthb voltmi

kamene kamen* kamenbm-b kameni kamene kamenbhb kamenbmi

imena imem> imenbm-b imena imena imenbhb imeny

slovesa slovesb slovesbm-b slovesa slovesa slovesbh-b slovesy

*** Jednina:


tele telite teliti tele tele telete teletbmb

znamenije znamenija znameniju znamenije znamenije znameniji znamenijemb

igo iga igu igo igo i3e igomb

telete

znameniji

ise

teletu

znameniju

igu

teletbma

znamenijema

igoma

teleta teletb teletbm-b teleta teleta teletbhb telety

znamenija znamenii znamenijemb znamenija znamenija znamenijihb znameniji

iga

Dvojina:

Nom. Ak. Vok. Gen. Lok. Dat. Instr. Množina:


ig> igomb iga iga i3ehb igy

93


Jednina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr. Dvojina: Nom. Ak. Vok. Gen. Lok. Dat. Instr. Množina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr.

d-bći dtćere dtčeri dtčerb dt>či d-bčeri dtčerijg

k rb V b

kn>vi krbvbjo

smoky smok-bve smokovi smokwb smoky smokwe smokwbjQ

d-bčeri

kn>vi

smok-bvi

dbčera

krbvu

smok-bvu

d-bćerbma

krbvama

smoktvama

d-bčeri d-bćerb dtćerbnvb dtčeri d-bčeri d-bčerbh-b d-bčerbmi

krbvi krbvii krbVbm-b krbvi

smok-bvi smokwb smok-bvam-b smok-bvi smok-bvi smok-bvah-b smokbvami

krvve knvi krbVb krbV b

kn> vi krbVbh-b

krbVbmi

Napomena: U paradigmama koje smo ovdje naveli neki su oblici re konstruirani, tj. nisu potvrđeni (ovjereni) u kanonskim sta roslavenskim tekstovima (na primjer dvojina imenice k r b V b i najveći broj množinskih vokativnih oblika).

94

ZAMJENICE

Zamjenice 1) Ličnim zamjenicama u staroslavenskom jeziku može mo smatrati zamjenicu za prvo lice - αζτ» (označava govornika) i za drugo lice - ty (označava sugovornika). Za izražavanje tre ćega lica upotrebljavale su se pokazne zamjenice. Po sklonidbenim osobinama i po sintaktičkoj uporabi u lične zamjenice možemo ubrojiti i povratnu zamjenicu. Ta zamjenica, kao i a zt i ty, nije imala kategoriju roda. Od αζτ> i ty razlikuje se, između ostaloga, i po tome što nije imala kategoriju broja (ima samo jedninu i to bez nominativnoga oblika). 2) Za sklonidbu ličnih zamjenica karakterističan je supletivizam osnova. To upućuje na starost sklonidbe - ona je očito iz praindoeuropske epohe. (Usporedi npr. latinski ego, mei, mihi i njemački ich, mich, mir). Osim nominativa jednine za 1. lice (azt) svi drugi oblici u jednini imaju karakteristično početno m- a u množini i dvojini (opet, dakako, osim nominativa) nalazimo početno n-. Oblici za drugo lice imaju u jednini t-, a u množini i dvojini v-. Jednina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr.

a zt mene

m-bne, (mtne), mi mene, m$ — m-bne, (mbne) mtnojo

*y tebe tebe, ti tebe, t? ty tebe tobojo

— sebe sebe, si sebe, s^ — sebe sobojg

95


Dvojina: Nom.

ve

va

Ak.

na, ny

va, vy

na ju

vaju

nama

vama

Nom .

my

vy

Gen.

n a st

vas*

Dat.

nam *

vam*

Ak.

ny, nas*

vy, vasb

Vok.

—

—

Lok.

n a st

vas-b

Instr.

nami

vami

G en. Lok. D at. Instr. Množina:

3) U dativu i lokativu jednine zamjenice za 1. lice nalazimo osnove m m - i mm-. Kadšto obje dolaze u istom spomeniku. Takva situacija vjerojatno odražava epohu kada se jerovi već međusobno zamjenjuju ili ispadaju. U sporedba s litavskim m unei upućuje na to da je prvotni oblik bio m bn-(u = i>). Taj oblik nešto je češći i u spomenicima općeslavenskog književnog jezika. 4) Dativni oblici mi, ti, si bili su enklitički, tj. nisu imali vlastiti naglasak i naslanjali su se na riječi ispred sebe. Oblici u akuzativu mq, t$, s$, ny, vy po postanku su stariji i tek od XI. stoljeća počeli su bivati enklitičkima. 5) O dsutnost kategorije broja uzrokovala je uporabu po vratne zamjenice uz prijelazne glagole da bi se izreklo da je subjekt zahvaćen svojim djelovanjem. 6) Lične zamjenice suprotstavljene su neličnima, a to su: pokazne, odnosno-upitne, određene i neodređene. Razlika iz m eđu ličnih i neličnih zamjenica bila je i morfološka i sin96

Z A M JE N IC E

taktička. Lične zamjenice upotrebljavale su se u funkciji su bjekta i objekta, a nelične najčešće u funkciji atributa. Nelične zamjenice mijenjale su se po rodovima, brojevima i padežima. Iznimka su odnosno-upitne zamjenice kbto i čbto koje nisu imale kategoriju roda i broja. 7) Zamjeničkom deklinacijom zove se ona po kojoj su se sklanjale nelične zamjenice. Imala je dvije varijante: m eku i tvrdu. Po tvrdoj su se sklanjale zamjenice kojima je krajnji suglasnik osnove bio tvrd: tb - ta - to, ovi> - ova - ovo, o m ona - ono, im> - ina - ino. Zamjenički pridjevi: kakit - kaka kako, ta k t - (taka - tako), vbsjakb - (-a - o), jakb - (- a - o) također su se sklanjali po ovoj deklinaciji. Gramatički mor fe m i u tvrdoj varijanti bili su ovi: M uški rod

Srednji rod

Ženski rod

-o

-a -ojς -oi

-0

-p -oi -OjQ

-e -oju

-e

Jednina: Nom. G en.

-t -Ogo -omu

D at. Ak.

-■b

Lok. Instr.

-omb -emb

Dvojina: N, A. G, L.

-a

-ema

D , I. Množina: Nom.

-i

-a -eh-b

-y

-a -eh-b -emi

G en. D at. Ak. Lok. Instr.

-y

-em-b -y

97


U m ekoj varijanti gram atički m orfem i bili su ovi: Muški rod Jednina: Nom. Gen. Dat. Ak. Lok. Instr. Dvojina: N, A. G, L. D, I. Množina: Nom. Gen. Dat. Ak. Lok. Instr.

-b

Sredigi rod

Ženski rod

-e

-a

-ego -emu -b

-m -ei -e

-Q -ei -ejQ

-a

-i -eju -ima

-i

-i

-a -ihb -im-b -a -ihb -imi

-f?

-emb -inib

-e

8) Po mekoj varijanti sklanjale su se zamjenice: sb - sja (si), - se, moi - moe - moe, tvoi - tvoe - tvoe, svoi - svoe - svoe, našb - naša - naše, vašb - vaša - vaše, čii - čija - čije te zamjenica *i *ja - *je. 9) Nominativni oblici *i - *ja- *je s pokaznim značenjem nisu zabilježeni u spomenicima najstarijega slavenskog knji ževnog jezika. Istisnuli su ih oblici on* - ona - ono. S česticom ze, međutim, ti su oblici obični u staroslavenskim tekstovima i označavaju odnosnu zamjenicu “koji“: iže, ježe, jaže. Nominativni oblik za muški rod *i (i - že, jo-osnove) razvio se iz praindoeuropskoga *is. Razvoj je tekao ovako: *is>*i 98

ZAMJENICE

(s)>*i (o)>*b. Praslavensko *6 dobit će protezu *jb (uspore di s litavskim jis), a to *jb dalo je i (usporedi i primjer *jbgla> igla).

Akuzativ jednine za muški rod nalazimo u tekstovima najstarijega slavenskoga književnog jezika u obliku i. Riječ je također o obliku *jb što možemo lako ustanoviti ako po gledamo paradigmu: j-ego, j-emu, j-b. Taj akuzativni oblik nastao je od praindoeuropskoga *im (A. Leskien tvrdi, i od *jom). Sačuvan je u enklitičkim svezama, na primjer s pri jedlogom: *vbn - jb je dalo vtnb odnosno vb nb, ili s gla golom: *vedetb ( =3 . lice jednine prezenta) + jb, dalo je vedetbi što je moglo dati vedetyi (ako se provelo fakultativno duljenje) odnosno vedetoi (ako se dogodila vokalizacija jora). Genitivni oblici anaforičke zamjenice jego, jejf, ihb imaju posvojno značenje kada stoje iza imenice: izrazi synb jego, otbsb jejf, imena ihi> prevodimo kao njegov sin, njezin otac, njihova imena. 10) Već je rečeno da u općeslavenskom književnom je ziku nije bilo zamjenice koju bismo uvijek upotrebljavali za označavanje 3. lica. To se lice označavalo raznim pokaznim zamjenicama, a koja će pokazna zamjenica biti odabrana, ovisilo je o odnosu sugovornika i 3. lica. U označavanju 3. lica najčešće se ipak upotrebljavaju zamjenice o m - ona - ono i i - ja - je. Značenje im se sve više približavalo, pa se nomi nativ svih brojeva i rodova zamjenice i prestaje upotreblja vati. Tako dolazi do sklonidbe om>, ego, emu. 11) Zamjenice jelikb (-a, -o), kolikb (-a, -o), tolik* (-a, -o), dolaze u tekstovima i s nastavcima zamjeničke deklinacije: jelik - a i jelik - ogo. Zamjenicajetert sklanjala se samo po imenskoj deklinaciji. Zamjenica kyi - koja - koje sklanjala se kao određeni pridjev. Zamjenica vtsb sklanjala se “smiješano“ - dio gramatič kih morfema je iz tvrde varijante (vbsemb, vbsemi), a dio je iz meke (vbsego, vbsemu).

99

001 d fd s

fttu ts

IBS

**U19S

d fa s

n iu d s

M ds μ ‘d [s

*^01
9S

ps

U su i

oSds ds

W

W Q U

30

u iO M

: v u tu p a f p o j

P\SU9Z

p o j jp ip a J S

P O J w § n |v

*** ItW J

•j j s u i Τ Ια χ

ft

ft

VJ *U0 J

W ■ ^ a •u e o

ft

vj

11

* U IO f ^ :m t t f o u jq

O U td J

nfoj ?1

OJ

s> ;

ί

‘a

T

‘o

• V ‘N :m ttf o A (j

dfoj

RU0 J

ĆJ

OJ

T fO 1 V

nuioj o8oj

io j

dfoj vj

u s u i

R IU O J

io j

OJ

* W • iB a •U 3 0 U IO K :u u m p 9f

p o j P |S U 3 Z

P O J lit ip w s

p o J H S n w

amdfpture«! ΜΙΖΗΓ rXSNHAVlSO^VXS

ZAMJENICE

Dvojina: N, A. G, L. D, I.

sbja

si seju sima

si

sii

si siht sim-b si sihb sitni

sbjf

Množina: Nom. Gen. Dat. Ak. Lok. Instr.

Sbjt

sbje

*** Muški rod

Srednji rod

Ženski rod

Jednina: Nom. Gen. Dat. Ak. Lok. Instr.

(i)

(je)

(ja)

je

m jei jo jei jejQ

jego jemu i, nb jemb jimb


(ja)

(i) jeju jima

(i)

(0

ja jih-b jim-b ja jihb jimi

(jt)

Množina: Nom. Gen. Dat. Ak. Lok. Instr.

te

j?

101


*** Nom. Gen. Dat. Ak. Lok. Instr.

kbto

ČbtO

kogo komu

česo (česogo, čbsogo) čemu (česomu, čbsomu)

kogo

ČbtO

komb

čemb (česomb)

cemb

čimb

*** Muški rod Jednina: Nom. Gen. Dat. Ak. Lok Instr. Dvojina: N, A. G, L. D, I. Množina: Nom. Gen. Dat. Ak. Lok. Instr.

102

tvoi (=tvojb)

Srednji rod Ženski rod tvoje

tvojego tvojemu tvoi ( =tvojb)

tvoje tvojemb tvojimb

tvoja

tvoji

tvoj$

tvoja tvojeje tvojei tvojg tvojei tvojejQ

tvoi tvojeju tvojima

tvoi

tvoja tvojihb tvojim* tvoja tvojihb tvojimi

tvoje

tvoje

eoi 0 [9Μ Λ

WSRA

‘tlUdSRA

0SRA

‘H S U \ w

3S
ΡΜ Λ

i

•W ηΐΙΙΒ Μ Λ

dfdSRA

ο Β θ& λ

3S9A

9S*A

p o j P |SU 9Z

p o j if t ip a js

•uoo •UIO^J :v u v u p 9 [

p o j pi§np^

*♦*

llUlfoj

•j j s u i

'ΆΟΊ MM

vftnf
i/'/Cy

3/JCy

vfmj

ip

—

—

—

—

— wo

—

—

—

W •j^ a •U3Q *1110^ :tnit2oufl[ ί ‘a •V o •V ‘N

imttfOAQ dfofoy p fo y dfoy

•j j s u i

p fo y Mdfoy Dftnj

•3101 ;
nuidfoy oSdfoy dtoy

i/fy

W •iBa •U3Q •UIOM

itmtupaf

poa P ISU 97

poj ifupaas

pai p|§njv 3 3 IN 3 fW V Z


Dvojina: N, A. G, L. D, I. Množina: Nom. Gen. Dat. Ak. Lok. Instr.

104

— — —

— — —

—

Vbsi

Vbse vbseht vbsem-b vbse vbseht Vbsemi

VbSf

VbS£

—

—

VbSf

PRIDJEVI

Pridjevi Po značenju pridjeve obično dijele na tri skupine: a) opisni (kvalitativni): malb, slep-b, slabb b) posvojni (posesivni): adamovb, mariinb, človečb c) odnosni (relativni): medeni%kožanb, železnb Treću skupinu kadšto nazivaju i gradivnim (materijal nim) pridjevima. Vjerojatno bi kao zasebnu skupinu valjalo izdvojiti i pokazne (demonstrativne) pridjeve kako bismo mogli uvrstiti dio tzv. zamjeničkih pridjeva: kakb (-a, -o), jakb (-a, -o), takb (-a, -o) i si.

Oblikovanje pridjeva Pridjevi se oblikuju od drugih pridjeva, od imenica i od glagolskih osnova dodavanjem različitih sufikasa. Tih sufikasa je pedesetak, a obično ih dijele na produktivne i nepro duktivne. Po svojoj strukturi produktivni mogu biti jedno stavni i složeni. Navest ćemo neke primjere: A / Produktivni sufiksi a) Jednostavni: -av-: -at-: -iv-: -in-:

Igkav- (·^ a, ο),

krbvav- (b, a, o) prokaziv- (b, a, o) smokbvin- (b, a, o)

-bn-:

krilat- (*, a, ο), Ibživ- (t, a, o), golpbin- (*, a, o), vetrbn- (t, a, o),

-o v-/-ev-:

petrov- ( -b, a, o)

bogat- (b, a, o)

žitbn- (by a, o) vračev- (b, a, o)

105


-bsk-: -it-: -jfc—:

apostolbsk- (b, a, o) jadovit- (b, a, o) kn$žb (od kn$zjb)

vladičbsk- (b, a, o) srbdit- (b, a, o) episkuplb (od episkupjb)

-bjb-:

vražii (od vragbjb)

otročii (od otrokbjb)

b) Složeni -ovbn-: -evbn-: -ovit-: -šbn-: -ćbn-:

domovbti- (b, a, o), vračevbn- (b, a, o), domovit- (b, a, o), vbčerašbn- (b, a, o), domačbn- (b, a, o),

grehovbn- (b, a, o) dbnevbn- (t, a, o) plodovit- (b, a, o) vbnešbn- (b, a, o) vbnećbn- (b, a, o)

B / Neproduktivni sufiksi -V-:

-r-: -1-: -n-: -t-:

živ- (b, a, o), dobr-(by a, o), gnil-(b, a, o), plbn-(b, a, o), žlbt-(b, a, o),

prav- (b, a, o), bbdr- (b, a, o), kisl- (b, a, o), tesn- (b, a, o), sv$t- (b, a, o),

prbv- (b, a, o) mokr- (b, a, o) tepl- (b, a, o) železn-(b, a, o) čist- (b, a, o)

Po mišljenju nekih autora prvotna je razlika između pri djeva i imenica bila isključivo sintaktička: imenice su u reče nici najčešće bile u funkciji subjekta i objekta, a pridjevi su služili kao dio imenskog predikata i kao atributi. Morfo loško razlikovanje posljedica je različite sintaktičke uporabe. U početku su morfološka sredstva bila ista. Pridjevi koji su se odnosili na imenice muškoga i srednjega roda dobivali su padežne nastavke imeničkih *o/*jo osnova, a oni koji su se odnosili na imenice ženskoga roda dobivali su nastavke *a/*ja osnova. 106

PRIDJEVI

N. G. D.

nov* rabt, malo selo, nova raba, mala sela, novu rabu, malu selu

blaga žena blagy ženy blase žene

Takve pridjeve zovu jednostavnima, neodređenima, a deklinaciju imeničkom. Vrlo je rijedak vokativ neodređenih pri djeva. Uz imenice u tom padežu najčešće se upotrebljava složeni, određeni oblik: rabe lykavyi, ne boi s$ maloe stado. Posvojni pridjevi, koji nisu imali složeni (određeni) oblik na tom mjestu, obično uzimaju oblik formalno jednak s nomi nativom: zemle ijudova. Naziv “složeni” dolazi odatle što su ti oblici doista slože ni od imeničkoga i zamjeničkoga dijela. Drži se da su nastali tako što su se jednostavnom obliku dodavali oblici anaforičke zamjenice jb, ja, je (jb se u tekstovima naravno bilježi kao i). Ti složeni oblici prvotno su se upotrebljavali samo kao atributi i to onda kada su govorili o osobinama osobe (predmeta) koja je, po mišljenju govornika, sugovorniku po znata. To znači da je spomenuta zamjenica zapravo imala ulogu člana. Mnogi autori sve padežne oblike određenih (složenih) pridjeva tumače kao spoj imeničkoga i zamjeničkoga oblika. Kod toga spajanja kadšto je dolazilo do glasovnih promjena. Muški rod

Sredqji rod

Jednina: Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Lok. Instr.

blag* + i = blagyi

blago + je = blagoje

blaga + jego = blagajego blagu + jemu = blagujemu blagb + i = blagyi blago + je = blagoje blag* + i = blagyi blago + je = blagoje blase + jemb = blasejem* blagomb + imb = blagyimb

107


Dvojina: N, A. G, L D, I. Množina:

blaga + ja = blagaja

blase + i = blaêi

blagu + jeju = blaguju blagoma + ima = blagyima

Nom. Gen.

blaži + i = blasii blaga + ja = blagaja blagb + ihb = blagyihb

Dat. Ak.

*blagonib + imb = blagyimb blagy + jf = blagyj$ blaga + ja = blagaja

Vok.

blaži + i = blasii

Lok. Instr.

blaga + ja = blagaja

blazehb + ihb = blagyihb blagy + imi —blagyimi

U genitivu, dativu i lokativu jednine, u nominativu i aku zativu dvojine, u nominativu, akuzativu, vokativu i instru mentalu množine (u srednjem rodu i u akuzativu i vokativu jednine) nije došlo ni do kakvih glasovnih promjena i ti pa deži jasno upućuju na činjenicu da je složeni oblik nastao od jednostavnoga kome je dodan zamjenički oblik. U nominativu, akuzativu i vokativu muškoga roda u jed nini i u genitivu množine dolazi do promjene koja se obično zove fakultativnim duljenjem. Svakako je riječ o tome da u određenom (složenom) obliku imamo napregnute samoglas nike y i i (blagb + i = b la g y inićb + i = niču). Oblike u genitivu i lokativu dvojine obično se tumači kao posljedica tzv. sufiksalne redukcije (tj. “ispao” je je, kojega obično zovu sufiksom mada je teško dokazati da je doista riječ o sufiksu). Najmanje su uvjerljiva tumačenja instrumentala jednine (blagomb + intb = blagyimb), za dativ i instrumental dvojine (dobroma + ima = dobryima), za dativ množine (blagomb + imb = blagyimb) i lokativ množine (iblazehb + ihb = blagyihb). Obično se kaže da su navedeni oblici nastali tako što je jed108

PRIDJEVI

nostavni (neodređeni) pridjev “sveden” na nominativni ob lik a onda je provedeno fakultativno duljenje. Neki autori tvrde da je u množini došlo do poopćenja genitivnoga za vršetka muškoga roda u pridjevskom dijelu (osim u nomina tivu, akuzativu i vokativu). Dakle dat. blag* + im* = blagyirrvb lok. blagb + ihb = blagyih* Da bi se došlo do suvislijega obrazloženja, vjerojatno će trebati napustiti pretpostavku o tome da su složeni (određe ni) oblici nastali kasnije od jednostavnih (neodređenih). Va lja također uočiti da u gradnji složenoga oblika ne sudjeluje cijela zamjenica, nego samo ono što je u njoj gramatičko. Ta činjenica nije uvijek otprve vidljiva. Ako genitiv zamjenice jb (u pismu: i) glasi jego, onda je j osnova, a -ego je gramatički morfem. Ako taj gramatički morfem dodamo genitivu blaga, dobit ćemo blagajego u kom e/ nije ono iz osnove, nego ono koje premošćuje zijev (hijat). Morat će se, možda, razmisliti i o eventualnim enklitičkim oblicima zamjenice jb, ja, je te o altemirajućim osnovama da bismo došli do boljih (to će reći: uvjerljivijih) objašnjenja oblika u tzv. zamjeničkoj deklinaciji pridjeva. U ženskom rodu množina je kao u muškom odnosno srednjem (nominativ je blagy + je = blagyje), a jednina iz gleda ovako: N. G. D. A. V. L. I.

blaga + ja = blagaja blagy + jeje = blagyje bla3e + jei = blazei blagQ + ; p = blagQjQ blaga + ja = blagaja blase + jei = blasei blagojq + jejQ = blagojq, blagQjQ

109


U tekstovima oblici nisu uvijek onakvi kakve smo naveli u paradigmama. Najčešće su promjene: a) Skupovi -yi i -ii (tvrda i meka varijanta) stežu se pa od prvoga dobivamo -y (dobryi>dobry), a od drugoga -i (ništii>ništi). b) U genitivu, dativu i lokativu jednine muškoga i sred njega roda dolazi do gubljenja suglasnika j , do asimilacije i stezanja: blagajego >blagaago >blagago dobrujemu >dobruumu >dobrumu nebescejemb >nebesceemb >nebescemb

Stupnjevanje pridjeva Komparativ i superlativ tvorili su se od opisnih i gradivnih pridjeva dvjema skupinama nastavaka: a) -ii, -e, -bši,

b) -ei, -eje, -eiši Prvu skupinu nastavaka dobivali su uglavnom oni pridje vi koji su na korijenskom slogu imali silaznu intonaciju. Već u vrijeme kanonskih spomenika taj način tvorbe nije bio produktivan: drag* - dražii, draže, dražbši / hud* - huždii, hužde, huždbši / grpbb - grgblii, grQble, gtvblbši. Među tim pridjevima su i oni s tzv. k- formantom (tj. sa sufiksima-ofcb, -bkb, -bkb) koji se u komparativu gubio. t$žbk* - t$žii, t$že, t$žbši sladbkb - slaždii, slažde, slaždbši glgbokb - glgblii, gfable, glgblbši Drugu skupinu nastavaka dobivali su pridjevi s uzlaznom (akutskom) intonacijom na korijenskom slogu: 110

PRIDJEVI

novb - novei, noveje, noveiši starb - starei, stareje, stareiši Element jat (e) koji ovdje vidimo nastao je od dugoga e i stoga je izazvao prvu palatalizaciju: mqkbkb - m$kbčai, mgkbčaje, m%kbčaiŠi (poslije palatala od e nastaje a) I u komparativu pridjev je mogao imati jednostavnu i složenu deklinaciju. Muški rod

Sredqji rod

Ženski rod

Jednina: Nom. Gen.

tfžii

Dat. Ak. Lok. Instr.

t$že t$žbša t$ŽbŠU

t$žii

t$že t$žbši t$žbšemb

t$žbši t$ŽbŠ$ t$žbši tfŽbŠQ t$žbši t$žbšejQ


t$žbša

t$žbši

ttfbši tfžbšu t$žbšama

t$žbša

tgŽbŠf t$ŽbŠb t$žbšarm> t$ŽbŠ$ t$žbšalvb t$žbšami

tfŽbŠll tfžbšema

Množina: Nom. Gen.

t$žbše tgŽbŠb t$žbšerm>

Dat. Ak. Lok. Instr.

tfžbše

t$žbša t$žbših-b tgžbši

Valja uočiti da se svaki oblik sastoji od korijena pridjeva (t$ž-), sufiksa (-bš-) i gramatičkoga morfema (nastavka). 111


Gramatički morfemi za ženski rod isti su kao kod palatalne deklinacije imenica ženskog roda tipa rabynL U sred njem rodu nastavci su kao kod imenice polje, a u muškom rodu oni se u velikoj mjeri podudaraju s deklinacijom imeni ce nožb, tj. s palatalnom varijantom glavne muške promjene. Iznimke su nominativ, akuzativ i vokativ jednine. Oni (kao i u srednjem rodu) nemaju sufiksa -bš-. U nominativu množi ne muškoga roda nalazimo gramatički morfem -e (iz konsonantskih promjena). Kod pridjeva koji pripadaju drugoj skupini (po načinu tvorbe komparativa) sve ostaje isto samo se sufiks mijenja. Na primjer u ženskom rodu to izgleda ovako: N. G. D.

nov - eiš - i nov - eiš - ς nov - eiš - i

i tako dalje.

Složena deklinacija komparativa ima oblike napravljene po formuli: korijen pridjeva + sufiks (-bš- ili -eiš-) + nastavci (isti kao kod određenoga pridjeva).

Muški rod

Srednji rod

Ženski rod

noveišeje

noveišija

Jednina: N, V.

novei

Gen.

noveišajego

Dat.

noveišujemu

Ak.

novei

noveiš&e noveišii noveišeje

noveišojo

Lok.

noveišiimb

noveišii

Instr.

noveišiimb

noveiŠQjQ

112

PRIDJEVI

Dvojina: N, A, V.

noveišaja

noveišii

G, L.

noveišuju

D, I.

noveišiima

noveišii

Množina: N, V.

noveišii

Gen. Dat. Ak.

noveišaja

noveiš§j$

noveišiih* noveišiim* noveiš$j$

noveišaja

Lok.

noveišiih*

Instr.

noveišiimi

noveiš?j$

Superlativ se tvori pomoću prefiksa nai- koji se dodaje komparativu (nai-novei, nai-t^že, itd.), ali valja upozoriti da to nije čest način tvorbe u staroslavenskom jeziku. Češći je opisni: komparativu se dodaju genitivni oblici zamjenice vt>sego ili vbsehb (sami sgšte vbseh* nečistUši). U tekstovima je čest i tzv. apsolutni superlativ, tj. onaj ko ji ne izražava usporedbu nego kazuje da netko (nešto) ima neku osobinu u apsolutnoj mjeri. Takav se tvorio najčešće prefiksom pre- (pretbmny mrak*, prelQkavyi vrag*) ili uz po moć priloga 3 elo (irod* rad* byst* 3 H0, byš$ rizy bely selo) kojima se dodavao pozitiv pridjeva

113


Brojevi Glavni brojevi u staroslavenskom jeziku su: 1 jedin-b (m.r.), jedina (ž.r.), jedino (sr.r.) 2 dbva (m.r.), dbve (ž.r.), dbve (sr.r.) 3 trije (m.r.), tri (ž.r.), tri (sr.r.) 4 četyre (m.r.), četyri (ž.r.), Četyri (sr.r.) 5 p$tb 6 šestb 1 sedmb 8 osmb 9 dev$tb 10 desftb 11 jed im (-a, -o) na desete

12 dbva, oba (obe) na desete 13 14 15 16 17 18 19 20 25 28

trije, tri na desete četyre, četyri na desete pftb na desete šestb na desete sedmb na desete osmb na desete dev$tb na desete dbva deseti dtva deseti i p$tb dbva deseti i osmb

30 40 50 60 70 80 90

trije des$tb četyre des&b p?tb des$tb šestb des$tb sedmb des&b osmb des$tb dev$tb des$tb 100 sbto 153 Sbto i p&b des&b i tri 2 0 0 dbvesbte 300 tri sbta 400 četyrisbta 500 p&b sbtb 600 šestb Sbtb 700 sedmb Sbtb 800 osmb sbtb 900 dev$tbSbtb 1 0 0 0 tysQŠti 2 0 0 0 dbvetysQci 5000 p$tb tysQCb 10000 des$tb tysQCb ili tbma 2 0 0 0 0 dbvadesti tysQČb ili dbve tbme 1 0 0 0 0 0 Sbto tysQČb ili legeonb

Broj jedini> (-a, -o) sklanja se po zamjeničkoj deklinaciji (jedinb - jedinogo - jedinomu..., jedina - jedinojς - jedinoi...). Po toj deklinaciji ide i broj dbva, oba: 114

BROJEVI

Muški rod N, A.

dvva, oba

Sredi\ji rod dtve, obe

G, L.

dtvoju, oboju

D, I.

dbvema, obema

Ženski rod dtve, obe

Broj trije, tri mijenja se po i-deklinaciji i to u množini (trije kao gostije, tri kao kosti). Broj četyre, četyri sklanja se u množini kao r-deklinacija (usporedi mati, genitiv množine materb, četyri - genitiv množi ne četyrb, dativ množine četyrbmb). Brojevi 1, 2, 3, 4 zapravo su brojevni pridjevi, oni razli kuju sva tri roda. Broj dbva imao je samo dvojinske oblike jer se, kao pridjev, morao slagati u rodu, broju i padežu s imenicom na koju se odnosio. Brojevi tri i četyre upotreblja vali su se, iz istih razloga, samo u množini. Brojevi od p$tb do dev$tb mijenjaju se (samo u jednini) po i-deklinaciji (usporedi kostb). To znači da su ti brojevi brojevne imenice. Ti su se brojevi upotrebljavali u jednini, ali su kao do punu tražili imenicu u genetivu množine. Brojevna imenica je i broj des$tb. On ima sva tri grama tička broja, tj. sklanja se u jednini, množini i dvojini. Većina je oblika u skladu s i-deklinacijom, mada ima ostataka n-deklinacije.

Nom. Gen. Dat. Ak. Lok. Instr.

Jednina des$tb desete/deseti deseti desetb desete/deseti desetijo

Dvojina

Množina

deseti desetu desetbma deseti desetu desetbma

desete/deseti deseta desetbmb deseti desetbhb desety

115


Brojevi prve desetice mogli su imati i tzv. zbirne inačice: ch>voi, troi, četvert ... des$terb. Oblik desete u genitivu čuva se samo u redakcijskim teks tovima, a u lokativu on dolazi samo kao dio izraza za broje ve od 11 do 19. Brojevi od 11 do 19 sklanjaju se tako da se mijenja samo prvi dio, a izraz na desete ostaje stalno isti (jedinomu na de sete, jedinoj^ na desete i si.). Brojevi 20, 30 i 40 imaju dva dijela, i oba se mijenjaju: Nom.

d w a deseti

Gen./Lok. Dat./Instr.

dtvoju desetu d-bvema des^tbma

Nom. Gen. Dat. Ak. Lok. Instr.

trije (četyre) desete trii (četyn>) des$tb trbmb (četyn>mb) des$tbm-b tri (četyri) deseti tnJfb (ČetynJvb) des^tbhh trvmi (četyrbmi) des$ty

Akuzativni oblici tri deseti i četyri deseti dolaze u spome nicima i u nominativnoj službi. Kod brojeva od 50 do 90 mijenja se samo prvi dio: Nom. pqtb des^tb Instr. p$tijQ des$tb Broj ST>to (to je također brojna imenica) mijenja se kao imenice srednjeg roda glavne promjene (tip selo), a brojna imenica tysQŠti kao glavna palatalna ženska deklinacija (tip bogyni). U kanonskim tekstovima uz oblik tysQsta javlja se u nominativu lik tysQŠti. Imenica ženskog roda ttma (ttrna) osim broja 10.000 označuje i “veliko mnoštvo", i imenica legeon* iz grčkoga je jezika (došla je onamo iz latinskoga) sklanjaju se po glavnim deklinacijama. 116

BROJEVI

Redni su brojevi u tekstovima najstarijega slavenskog knji ževnog jezika najčešće u službi atributa. S obzirom na to da određeno odgovaraju na pitanje koji (-a, -e) po redu, najčeš će dolaze u određenom obliku: 1. 2. 3. 4. 5. 11. 17. 20. 22. 30. 40. 50. 60. 70. 80. 90. 100. 1000.

prbvyi, prbvaja, prvvoje vuoryi, vttoraja, vUoroje tretii, tretijaja, tretijeje četvn>tyi (-aja, -oje) p<*tyi (-aja, -oje) pn>vyi na desete sedmyi na desete dwades&bnyi (-aja, -oje) dwades$tbnyi (-aja, -oje) vttoryi (-aja, -oje) trides?tbnyi (-aja, -oje) četyrides$tbnyi (-aja, -oje) p$tbdes$tbnyi (-aja, -oje) šestbdes$tbnyi (-aja, -oje) sedmbdes$tbnyi (-aja, -oje) osmbdes<>tbnyi (-aja, -oje) dev$tbdes$tbnyi (-aja, -oje) Sbtbnyi (-aja, -oje) tysQČbnyi (-aja, -oje)

Svi redni brojevi sklanjaju se kao odgovarajući pridjevi.

117


Glagoli Osnovne gramatičke kategorije glagola u najstarijem sla venskom književnom jeziku su: 1) Kategorija vremena. Njome se izražava vrijeme radnje u odnosu prema trenutku govora (apsolutno vrijeme) ili u odnosu prema kakvom drugom neodgovarajućem trenutku (relativno ili odnosno vrijeme). Kategorija vremena izražava se sufiksima i nastavcima. 2) Kategorije lica. Izražena je ličnim nastavcima i ozna čuje lice koje radnju vrši ili predmet (predmete) kojima se radnja pripisuje: - govornik (prvo lice - “tko govori”), - sugovornik (drugo lice - “s kim se govori”), - netko treći (treće lice - “o kome se govori”) 3) Kategorija broja. Njome se označava vrši li radnju jed no ili više lica (pripisuje li se radnja jednom ili nekolikim licima). U staroslavenskom jeziku imamo tri broja: jedninu, dvojinu i množinu. 4) Kategorija vida. Ona upućuje na vremenske granice protezanja radnje (stanja) i iskazuje se sufiksima i prefiksi ma. Osnove trajnih glagola označavaju radnju bez vremen skog omeđivanja: tvoriti, peti, glagolati. Osnove svršenih gla gola označavaju ne samo radnju (stanje), nego i vremenske granice (početak, kraj): sttvoriti, zapeti, vbzglagolati. 5) Kategorija načina. Ona upućuje na odnos radnje izre čene glagolom prema stvarnosti. Radnja može biti realna (tada je označena istim morfemima kojima se izražava kate gorija vremena) ili potencijalna (tada ima posebne morfeme koji izražavaju mogućnost ili zapovijed). 6) Kategorija određenosti/neodređenosti. Ona je indoeurop sko naslijeđe. Njome nisu obuhvaćeni svi glagoli, a izražava 118

GLAGOLI

se glagolskom osnovom, najčešće kao opozicija: usmjerenost neusmjerenost (vesti - voditi, iti - hoditi, leteti - letati) ili kao opozicija jednokratnost - mnogokratnost (roditi - raždati). 7) Kategorija stanja. Ona označuje odnos subjekta i ob jekta u procesu radnje. Ostvaruje se sintaktičkim sredstvima. Kada glagoli izriču radnju koju vrši subjekt, govorimo o akti vu (i sbnide dbždb i pridg reky), a kada izriču radnju koju subjekt trpi, tada govorimo o pasivu (i hvaljenb beaše vb hramine). Kadšto se kazuje da se radnja vrši na subjektu, pa govorimo o povratnim glagolima (ne o tt ženy li rodi s$).

Glagolske osnove Nesloženi glagolski oblici tvore se u staroslavenskom je ziku od glagolskih osnova i nastavaka. Dvije su osnove po lazne: jedna se tradicionalno zove infinitivnom, a druga pre zentskom. Pod tim se nazivima obično podrazumijevaju tzv. polazne altemante osnova. Infinitivna osnova u većine se glagola dobije odbaciva njem infinitivnoga nastavka -ti: vide-ti, divigng-ti, zbva-ti. Ni su otprve uočljive tzv. korijenske osnove. Ako od glagola plesti pokušamo dobiti osnovu na spomenuti način, rezultat će biti ples-,2i to nije infinitivna osnova. Moramo znati da je infinitiv toga glagola izveden iz oblika plet-ti Tako je i s nekim drugim glagolima: pasti
S TA R O SLA V EN SK I JE Z IK

na površini (ztva- prema zov-, vide- prema vid- i si.), a u ne kih se one na površini u polaznim altemantama podudaraju (pad-ti prema pad-Qth i si.).

Dioba glagola na razrede U svojoj poznatoj Staroslavenskoj gramatici Josip Hamm podijelio je glagole na četiri razreda, a kao kriterij uzeo je samoglasnik (skupinu samoglasnika) koji dolaze u 2. licu množine prezenta ispred nastavka -te. Ta podjela izgleda ovako: I.

-e- bod - e - te

(bosti) (klati)

je - kol - je - te

II.

-aje - del - aje - te ST

■ <6* •

-uje· kup - uje - te

III.

-i- nos - i - te

IV.

atematski glagoli ?l)-s - da - s - te b) bez -s- ima -

(delati) (kupovati) (želeti) (nositi) (dati)

0

-te (imeti)

Sam J. Hamm kaže da je svaka podjela pomalo subjek tivna. Njegova je pod osobitim utjecajem grafije, jer nam se očitim čini da su njegov I.a, I.b i II. razred zapravo isti raz red s tematskim sufiksom e: bod - e - te kolj - e - te delaj - e - te 120

GLAGOLI

kupuj - e - te želej - e - te

Njima možemo dodati i glagol iti (< id-ti) koji u drugom licu množine prezenta ima oblik id-e-te a Hamm ga iz nepo znatih razloga stavlja u četvrti razred . Naravno, pitanje je i smijemo li glagole četvrtoga razreda zvati atematskima: oni nisu bez tematskoga morfema, nego je on nulti: im a - 0 - te

dad -

θ

- te (d - 1 > s - 1, daste)

Poznati nizozemski slavist Nicolaus van Wijk u svojoj G eschichte der altkirchenslavischen Sprache (Berlin, 1931.)

nudi ovakvu podjelu: a. Glagoli s nastavkom -mb u prvom licu jednine pre zenta: dam b (dati), emb (esti), vem b (vedeti), im am b (im eti) i esm b (byti).

Takvih je glagola samo pet. b. Glagoli koji imaju nastavak -p u 1. licu jednine pre zenta. Dijele se na četiri podgrupe: 1) glagoli koji nastavke -p, -eši dodaju izravno na os novu: ber-Q, ber-eši... (od bbrati), nes-Q, nes-eši... (od nesti). 2 ) glagoli koji imaju sufiks -np-: dvignpti, minuti: dvig-ng, đvig-neši.

3) glagolskoj osnovi dodaju se -yp, -ješi: zna-jg, zna-ješi (znati), οής>, orješi (orati). 4) glagolskoj osnovi dodaju se -yp, -iši: hval-jv, hval-iši... (hvaliti), jiosq, nosiši... (nositi). Istu je podjelu desetljeće ranije ponudio A. Leskien u dje lu Handbuch der altbulgarischen (altkirchenslavischen) Spra1 21

S T A R O S L A V E N SK I JE Z IK

che (Heidelberg 1922), a i hrvatski je slavist V. Jagić znatno pomogao svojim radovima takvom opisu i takvoj podjeli. Sa ma klasifikacija po prezentskoj osnovi potječe od A. Schleichera (Polabska fonologija i morfologija, 1871). Ako bismo tu podjelu unekoliko doveli u sklad sa suvre menim segmentiranjem na morfeme, mogli bismo dobiti, mislim, prihvatljivu podjelu koja bi izgledala ovako: I. Glagoli koji tvore prezent pomoću tematskoga morfema -e. Taj se razred može podijeliti na podrazrede s obzi rom na sufiks koji se nalazi ispred infinitivnoga -ti: a) -0 :

vesti, ved-0 -ti, ved-e-ši... tešti, tek-o-ti, teč-e-ši... nestU nes-0-tU nes-e-ši...

b) -a:

bvratiy bbr-a-ti, ber-e-ši... Zbvati, zbv-a-ti, zov-e-ši... glagolati, glagol-a-ti, glagol-e-ši...

c) -ov-a: kupov-a-ti, kupuj-e-ši... besedov-a-ti, beseduj-e-šL. verov-a-ti, veruj-e-ši... d) -e-:

bogat-e-ti, bogatej-e-ši... slab-e-ti, slabej-e-šL.

e) -np-: dvignpti, dvig-ng-ti, dvign-e-ši... venQtiy ved-nQ-ti, ven-e-ši... Sbhngti, shh-nQ-ti, shhn-e-šL. II. Glagoli s tematskim morfemom -i u prezentu. Oni se mogu podijeliti ovako s obzirom na sufiks koji dolazi ispred infinitivnoga -ti: 122

GLAGOLI

a)

hval-i-ti, hval-i-ši... nos-i-ti, nos-i-šL. kup-i-ti, kup-i-ši...

b) -e-:

vid-e-ti, vid-i-ši... vis-e-ti, vis-i-ši... bbd-e-ti, bbd-i-ši...

c) -a-:

krič-a-ti, hič-i-ši... bež-a-ti, bež-i-šL. boj-a-ti sq, boj-i-ši sq...

Sufiks -a - nastao je od sufiksa -e-: krik-e-ti >kriče-ti >kričati beg-e-ti >beže-ti> bežati

itd.

III. Glagoli s tematskim morfemom 0 u prezentu. Takvih je glagola samo pet: byti (jes-0 -te), vedeti (ves-o-te), esti (es-0 te), dati (das-0-te), imeti (ima-0-te
123

STA R O SLA V EN SK I JE Z IK

Prezent

Prezent glagola s tematskim morfemom -e-

Jednina

Dvojina

vesti 1. ved-0-Q 2. ved-e-ši 3. ved-e-tb

bbrati ber-0-Q ber-e-ši ber-e-tb

kupovati kupuj-0-Q kupuj-e-ši kupuj-e-tb

dvignQti dvign-0-Q dvign-e-ši dvign-e-tb

1. ved-e-ve 2. ved-e-ta 3. ved-e-te

ber-e-ve ber-e-ta ber-e-te

kupuj-e-ve kupuj-e-ta kupuj-e-te

dvign-e-ve dvign-e-ta dvign-e-te

ber-e-mb ber-e-te ber-0-Qtb

kupuj-e-mb dvign-e-mb kupuj-e-te dvign-e-te kupuj-o-Qtb dvign-0-gtb

Množina 1. ved-e-mb 2. ved-e-te 3. ved-0-Qtb

1) Osim glagola tipa bbrati u staroslavenskom jeziku ima mo još jednu skupinu glagola sa sufiksom -a ispred -ti: upbvatij bliscati, begati i si. Za razliku od bbrati (prezent ber-0-g, ber-e-ši...), oni imaju ovakav prezent: upbvaj-0-Q upbvaj-e-ši

begaj-0-g begaj-eši

2) U mnogim gramatikama posebno se izdvajaju glagoli sa sufiksom -np-: dvig-ng-ti, sb-ng-ti, mi-ng-ti, du-ng-ti, v£- ng-ti i si. Ponekad se tvrdi da u prezentu glagoli umjesto temat skog samoglasnika -e- imaju -ne-, pa bi prezent bio ovako građen: dvig-o-ng, dvig-ne-ši... Nama se čini prihvatljivijim da segmentiramo kao gore. 3) Tematski samoglasnik e imaju još neki glagoli i valja posebno upozoriti na njih zbog teškoće da se iz prezentsko ga oblika prepozna infinitiv. Neki (češći) od njih su: 124

GLAGOLI

klqtiy klbtiQ, klbneši... j$tit imQ, imeši... mbretiy mvrp, mbrešL. treti, tbrQ, tbreši... 4) Glagol iskati ima u prvom licu prezenta dva oblika iskQ i iČQ. Prvi je napravljen u skladu s gore rečenim, a drugi je iz ostalih lica “prešao” u prvo, tj. načinjen je po ugledu na išteši> ištetb itd.

Prezent glagola s tematskim morfemom -/nositi 1. noš-0-Q 2. nos-i-ši 3. nos-i-tb

videti vižd-0-Q vid-i-ši vid-i-tb

kričati krič-0-Q krič-i-ši krič-i-tb

Dvojina

1. nos-i-ve 2. nos-i-ta 3. nos-i-te

vid-i-ve vid-i-ta vid-i-te

krič-i-ve krič-i-ta krič-i-te

Množina

1. nos-i-mb 2. nos-i-te 3. nos-0-$tb

vid-i-mb vid-i-te vid-0-$tb

krič-i-mb krič-i-te krič-0-Qtb

Jednina

1) Glagoli s tematskim samoglasnikom -i- imaju iste gra matičke morfeme u prezentu kao i glagoli s tematskim sa moglasnikom -e-. Treba uočiti da kod glagola s tematskim samoglasnikom -i- u 3. licu množine prezenta dolazi grama tički morfem $h> (u e-glagola - -Qtb) te da u 1. licu jednine u i-glagola dolazi obavezno dp jotovanja krajnjega suglasnika 125


osnove (nos+jQ>noŠQ i si.). To znači daje prvo lice načinje no npr. ovako: vid-i-Q>vid-i-Q>vižd-0-Q. U gramatikama i udžbenicima najstarijega slavenskog književnoga jezika go vori se da se kod ovih glagola u prvom licu jednine izlučuje epentetsko I npr.: kupiti - kupljQ - kupiši, loviti - lovljg - loviši, ljubiti - ljubljQ - Ijubiši Možda bismo s više prava mogli govoriti o alternacijama: pj - plj, vj - vlj, bj - bij, mj - mlj. 2) Govornici hrvatskoga jezika imaju veliku olakšicu pri utvrđivanju je li glagol e ili i tipa. Ako glagol u 3. licu množi ne prezenta u hrvatskom ima e (hvale, nose, vide...), onda u općeslavenskom književnom jeziku ima u 3. licu množine -ftb, a to dalje znači da glagol ima tematski vokal i. Ako prezent u 3. licu množine završava u hrvatskom na -u, onda u općeslavenskom književnom jeziku završava na -Qtb, a to dalje znači da je glagol e-tipa.

Glagoli s nultim tematskim morfemom Obično u ovu skupinu (koju zovu “atematski” glagoli) ubrajaju byti, dati, vedeti, imeti i jasti. Njihov prezent izgleda ovako: byti Jednina

Dvojina

Množina

126

1. jesmb 2. jesi

3. jest* 1. jesve 2. jesta 3. jeste 1.jesm-b 2. jeste 3. SQtT>

dati damb dasi dastb dave dasta daste dam-b daste dad$h>

vedeti vemb vesi vest-b veve vesta veste wem-b veste \ed$t-b

imeti imamb imaši imat* imave imata imate imamb imate imQtb

jasti jamb jasi jastb jave jasta jaste jamb jaste jadftb

GLAGOLI

1) Po nastavcima ovi se glagoli od glagola e- i i-tipa razli kuju u prvom i drugom licu jednine. Ta su lica izvedena iz ovih praindoeuropskih korelata: *es-mi

*dad-mi

*ved-mi

*ed-mi

*es-si

*dad-si

*ved-si

*ed-si

Moramo imati na umu ove odnose: kratko i (a imamo ga u prvom licu) zakonito daje b, dugo e (e) prelazi u ja t (e), skupina ss pojednostavljuje se u s, ds prelazi u s, dm u m. Kada te promjene provedemo, dobijemo oblike jesmb, jesi / damb, dasi / vemb, vesi / jamb, jasi. Znači da te glagole može mo segmentirati ovako: jes-0-mb, jes-0-si (ss prelazi u s), jes-0-tb, jes-0-mb, jes-0-te, s-0-Qtb, jes-0-ve, jes-0-ta, jes-0-te.

2) Glagol imeti nije glagol s nultim tematskim morfemom, nego jedini glagol u općeslavenskom književnom jezi ku koji ima tematski morfem a. Njegovo prvo lice neki au tori izvode iz oblika *jbmami (jer obavezno na početku do biva protezu, usp. *jbgla : igla). Ipak valja upozoriti na još dva glagola (zbog mogućih teškoća u prepoznavanju, a i zbog možebitnog “križanja” oblika): imati ima prezent jemljQ, jemleši... j$ti ima prezent imQ, imeši... 3) Spomenut ćemo i glagol hoteti kojemu prezent glasi: hoČQ, hoćeši... tj. došlo je do jotovanja, mada on nije glagol i-tipa.

127


Imperfekt

U najstarijem slavenskom književnom jeziku imperfekt se, načelno, mogao tvoriti od svih glagola. Ipak, tekstovi po kazuju da se najčešće tvorio od trajnih. Obilježavajući rad nju koja se događa u prošlosti usmjeren je na trajanje ili na ponavljanje radnje. U udžbenicima i gramatikama obično se tvrdi da se im perfekt tvorio kadšto od infinitivne osnove (ako se ona za vršavala na -a ili na -e) ili od prezentske (u svim drugim slučajevima). U prvom slučaju to bi išlo po formuli: inflnitivna osnova + morfološka konstanta (-ah-) + nastavci (isti kao kod asigmatskog aorista), npr. glagola-ah-b, glagola-aš-e... U drugom slučaju tvorio bi se po formuli: prezentska osnova + e + ah + nastavci, npr. pad-e-ah-b, pad-e-aš-e... Uzmimo sada nekoliko prvih lica i segmentirajmo ih ovako: ved-eah-b pad-eah-b sbhn-eah-b glagol-aah-b noš-aah-b čuj-aah-b

Iz ovoga izlazi da smo od prezentske osnove dobili imperfekatsku dodavanjem sufiksa -eah-. Taj se sufiks može promijeniti u -aah- ako dolazi iza palatala.

128

GLAGOLI

Jednina

pasti (pad-ti) 1. pad-eah-1 2 . pad-eaš-e 3. pad-eaš-e 1. pad-eah-ove

Dvojina

2. pad-eaš-eta

3. pad-eaš-ete

1. pad-eah-omt Množina

2. pad-eaš-ete

3. pad-eah-o

ST>hnQti

n o s iti

noš-aah-t noš-aaš-e noš-aaš-e

s-bhn-eah-Ty sthn-eaš-e sthn-eaš-e

noš-aah-ove noš-aaš-eta noš-aaš-ete

sthn-eah-ove sthn-eaš-eta s-bhn-eaš-ete

noš-aah-om’b noš-aaš-ete noš-aah-Q

S’bhn-eah-om’b Sbhn-eaš-ete sthn-eah-Q

1) Ako bismo iz imperfekatske paradigme, npr. glagola pasti (i svih drugih koji imaju tzv. asigmatski aorist) “izvadili” imperfekatski morfem -eah-, dobili bismo asigmatski aorist: 1. pad-eah-tj 3. pad-eaš-e

pad-* pad-e pad-e

Dvojina

1. pad-eah-ove 2. pad-eaš-eta 3. pad-eaš-ete

pad-ove pad-eta pad-ete

1. pad-eah-omt Množina

2. pad-eaš-ete

pad-om-b pad-ete pad-Q

Jednina

2. pad-eaš-e

3. pad-eah-q

Pogledamo li pažljivo nastavke za asigmatski i sigmatski drugi aorist te one za imperfekt, uočit ćemo veliku njihovu 129


podudarnost. Značenje “imperfekt” nije, dakle, sadržano u gram. morfemu, niti gram. morfemi izražavaju razlike među spomenutim vremenima. To daje za pravo onima koji traže da govorimo o aoristnoj, imperfekatskoj i drugim osnovama, koji, dakle, naglašavaju da svalđ glagolski oblik ima svoju osnovu. 2) Neki glagoli imaju dvojake imperfekatske oblike: Zbvati, z o v q

gbnati, zenQ

zhvaaht zoveaht z-bvaaše zoveaše

gbnaah* ženeahb gbnaaše ženeaše plbvati, pljujQ

plbvaakb pljueaht plbvaaše pljueaše Riječ je o alternativnim osnovama: zw -/zo v -f gbn-/žen-, plbv-lpljuj-.

3) Imperfekt glagola byti glasi: b ea h t, beaše, beaše, beahove, beaše ta, beašete beahom-b, beašete, beahQ. I taj oblik potvrđuje da je -eah- prvotni imperfekatski oblik. 4) U tekstovima često dolazi tzv. kontrahirani (stegnuti) imperfekt. Naime, sufiks -eah-l-aah- steže se u -eh- 1-a h -: p a deahb : p a d e h t, padeaše : padeše, glagolaašete : glagolašete, glagolaahQ : glagolahg.

Aorist Aorist je u staroslavenskom jeziku označavao prošlu svršenu radnju. Pojednostavljeno rečeno: ako imperfekt od govara na pitanje što se događalo , aorist odgovara na pitanje što se dogodilo. Tvorio se i od svršenih (češće) i od nesvršenih glagola (rjeđe). 130

GLAGOLI

Asigmatski aorist Tvorio se od glagola e-tipa kojima je infinitivna osnova završavala na suglasnik (gledano “materijalno”), tj. od gla gola s nultim sufiksom (pek-o-ti) i od glagola sa sufiksom -nQ- (dvignQti). Jednina

1. pek-b 2. peč-e 3. peč-e

mog-t mož-e mož-e

dvig-b dviž-e dviž-e

Dvojina

1. pek-ove 2. peč-eta 3. peč-ete

mog-ove mož-eta mož-ete

dvig-ove dviž-eta dviž-ete

Množina

1. pek-om-b mog-omb 2. peč-ete mož-ete 3. pek-Q mog-Q (pesti
dvig-omb dviž-ete dvig-Q (dvig-nQ-ti)

Zove se asigmatski (nesigmatski) zato što se tvori bez s (sigme) za razliku od ostala dva aorista. Već u kanonskim staroslavenskim tekstovima asigmatski aorist bio je arhaičan oblik. To se vidi po izrazitoj tendenciji da se zamijeni sigmatskim aoristima. U Suprasaljskom zbor niku Jagić je našao samo jedan oblik asigmatskoga aorista. Tako nije u drugim tekstovima, ali i u njima vidljiva je spo menuta tendencija.

Sigmatski prvi aorist Naziv sigmatski dolazi od grčkog naziva sigma za s. Na ime, aorisna osnova dobivena je tako da se taj morfem do davao na infinitivnu osnovu. 131


A) Glagolima kojima infinitivna osnova završava na samoglasnički morfem dodavala se sigma (tako smo dobili aorisnu osnovu) i nastavci (b, o, o, ove, ta, te om t, te, $ ) : glagolati Jednina

1. glagola-h-b 2. glagola

3. glagola

Dvojina

1. glagola-h-ove 2. glagola-s-ta

3. glagola-s-te 1. glagola-h-omb Množina 2. glagola-s-te 3. glagola-š-ς

nositi nosi-h-b nosi nosi

byti by-h-b by by

nosi-h-ove nosi-s-ta nosi-s-te

by-h-ove by-s-ta by-s-te

nosi-h-om-b nosi-s-te nosi-š-?

by-h-omb by-s-te by-s-$

Drugo i treće lice jednine “materijalno” se podudaraju s infinitivnom osnovom. To je stoga što se sigma našla na kraju (glagola-s-0) pa je morala otpasti. Distribucija s i h ne može se kod glagola opisati glasovnim promjenama pa smi jemo samo ustvrditi da se na površini kadšto javlja h, a kad što s. Nije, dakle, riječ o praslavenskoj glasovnoj promjeni (VsV>VhV) nego o morfološkom procesu ujednačavanja. Neki glagoli imaju u drugom i trećem licu gramatički morfem -tb. Tako od glagola umreti nalazimo u tekstovima za drugo i treće lice oblik umrete uz umre, od glagola piti ob lik p i i oblik pitb, od glagola raspeti oblik rasp$ i oblik rasp^tb itd. Pretpostavlja se da se gramatički morfem -tb prvo javio u 3. licu jednine da bi se ono razlikovalo od drugog (neki misle da je pritom “iskorišten” prezentski gramatički mor fem). Kasnije su se opet izjednačili oblici za drugo i treće lice. 132

GLAGOLI

I glagol byti ima kadšto u 2. i 3. licu jednine oblik bystb. Ima i poseban oblik koji neki istraživači zovu aoristom, a dru gi preteritom. Glasio je ovako: behb, be, be, behomb, beste, bese, behove, besta, beste. Značenje toga oblika je imperfekatsko. B) Glagoli kojima infinitivna osnova ima na kraju nulti morfem, tj. “završavaju na suglasnik” (itek-0-ti > teći, probod-0-ti > probosti i si.) tvore sigmatski prvi aorist po istoj formuli kao i oni kojima infinitivna osnova završava na sa moglasnik, no kod njih je dolazilo do različitih promjena. 1) Ako je osnova završavala na b, p, d, t, z, s, ti su suglas nici ispadali, a sigma je ostala nepromijenjena. 2) Ako je osnova završavala na r, k, ti su suglasnici tako đer ispadali, a sigma se mijenjala u h. 3) Prema kratkom samoglasniku u infinitivnoj osnovi če sto stoji dugi u aorisnoj (e - e, o - a). 4) Drugo i treće lice jednine nisu u tekstovima zasvjedo čeni: paradigma se “popunjava” iz asigmatskog aorista.

Jednina

Dvojina

Množina

tešti (tek-ti) 1. tehb 2. (teče) 3. (teče) 1. tehove 2. testa

probosti (probod-ti) privesti (prived-ti) privesb probasb (probode) (privede) (probode) (privede)

3. teste

probasove probasta probaste

privesove privesta priveste

1. tehomb 2. teste 3. teše

probasomb probaste probaše

privesomb priveste privese 133


Sigmatski drugi aorist Tvorio se od glagola e-tipa kojima infinitivna osnova ima nulti gramatički morfem (“završava na suglasnik”) i glagoli sa sufiksom -nQ-. Osnova za drugi sigmatski aorist dobije se tako da se infinitivni sufiksi (nula, -ης>~) zamijene samoglasnikom o i sigmom (s) koja u intervokalnom položaju prelazi u h. Nastavci su kao kod prvog sigmatskog aorista.

1. rek-o-h-* 2. (reče) 3. (reče)

Dvojina reci rek-o-h-ove rek-o-s-ta rek-o-s-te

rek-o-h-om* rek-o-s-te rek-o-š-ς

1. dvig-o-h-T? 2. (dviže) 3. (dviže)

dvignQti dvig-o-h-ove dvig-o-s-ta dvig-o-s-te

dvig-o-h-om-b dvig-o-s-te dvig-o-š-ς

Jednina

Množina

Iz paradigmi se vidi da drugo i treće lice jednine nisu za svjedočeni u tekstovima, nego se upotrebljavaju oblici asigmatskog aorista.

Jednina

Dvojina

134

vesti (ved-ti) sigm. /. aorist asigm. aorist 1. vedt vest 2. vede (vede) 3. vede (vede) 1. vedove 2. vedeta 3. vedete

vesove vesta veste

sigm. II. aorist vedohb (vede) (vede) vedohove vedosta vedoste

GLAGOLI

Množina

1. vedomb 2 . vedete

3. vedp

vesomb veste ves$

vedohomb vedoste vedoš$

Imperativ Imperativ (zapovjedni način) izražava poticaj da se izvrši neka radnja, naredba, zabrana ili molba: - gospodi ašte ty esi poveli mi priti kb sebe - isusb že reče emu pridi U staroslavenskom jeziku nije bilo posebnih oblika za prvo lice jednine, treće lice množine i treće lice dvojine. Drugo i treće lice jednine imperativa u svih glagola (osim videti, vedeti, esti, i dati) završavaju na -i: padi, hvali, nosi... Po interpretacijama koje nalazimo u gramatikama riječ je o formuli “prezentska osnova + i” (pad-i, hval-i, nos-i). Moglo bi se, međutim, pretpostaviti da to i pripada imperativskoj osnovi (segmentiranje bi tada bilo padi-o, hvali-0, nosi-0 ). Od glagola koje smo izuzeli drugo i treće lice glase: viždb, veždb, eždb, daždb. U gramatikama i udžbenicima obično se govori o jotovanju, tj. oblik dad-i, nakon što se 1 pretvorilo u 7, prelazi u daždb. Iz tog objašnjenja ne vidi se ni zašto se 1 pretvorilo u j, ni odakle na kraju tih oblika b. Ako pretposta vimo ishodišni oblik dad-jb, onda regularno možemo dobiti daždb, ali ostaje neobjašnjeno zašto samo kod tih glagola imamo -jb, tj. zašto je padi, a ne paždb. U prva dva lica množine i dvojine nastavci su isti kao u prezentu (-mb, -te, -ve, -ta) pa je očito da njima nije izražen sadržaj “imperativ”. U glagola e-tipa taj je sadržaj izražen ja tom (e): pademb : pademb, padete : padete, padeve : padeve, padeta : padeta. Glagoli s prezentskim tematskim i imaju i u 135


imperativu i: hvalite : hvalite, nosive: nosive. Jesu li se impe rativ i prezent razlikovali po naglasku kod tih glagola, to da nas ne možemo reći. Posredno ipak možemo ponešto zaklju čiti o mjestu naglaska. Ako npr. od glagola reci imperativ glasi rbciy od peči pbd, a od teći tbd, onda je vjerojatno da se naglasak nalazi na samoglasniku i. hvaliti hvali hvali

vidfti viždb viždb

rešti rbci n>ci

Dvojina

1. neseve 2. neseta

znaive znaita

bodeve bodeta

hvalive hvalita

vidive vidita

rbceve rbceta

Množina

1. nesentb 2. nesete

znaim-b znaite bodete

hvalim-b hvalite

vidim* rbcem-b vidite rbcete

Jednina

&

byti bodi bodi

!-Ci

3. nesi

znati znai znai

nesti 2. nesi

Za prvo lice jednine i treće lice množine i dvojine kadšto se u kanonskim tekstovima nalazi kombinacija da + prezent: i iže na nebe takožde da ne vi>zvratitb sf. Zanijekani oblici obično se oblikuju česticom ne: moli ne moli, bodem* - ne bodem*. Kadšto se zanijekanost opisno izražava pomoću glagola mosti: ne mozi ne verovati, ne možete izmeniti.

Infinitiv i supin Infinitiv i supin su neosobni glagolski oblici, tj. nemaju morfem koji bi ukazivao na subjekt radnje. Infinitiv ima nas tavak -ti, a supin nastavak -tb. Istraživači vide u njima oka menjene padežne oblike starih glagolskih imenica. Najčešće se tvrdi da se infinitiv i supin tvore od indoeuropskoga su136

G LA GO LI

fiksa poimeničavanja (-t-) i nastavka (dativnoga za infinitiv, akuzativnoga za supin). Kadšto se u gramatikama kaže da su infinitivi u staro slavenskom jeziku dvojaki: jednima bi se osnova podudarala s korijenom (nesti), a drugima je osnova dobivena dodava njem kojega samoglasnika. Držimo da se korijen i osnova uvijek razlikuju pa da u prvom slučaju (nesti) infinitivna os nova ima nulti gramatički morfem: nes-o-ti. Infinitiv najčešće služi kao dopuna drugom glagolu (mogQ se ST>tvoriti) ili imenima (nesmb dostoim otrešiti remene sapogu ego; imegi uši slušati). Supin se najčešće upotrebljavao uz glagole kretanja: prišelb esi semo prežde vremene mQČitb nasb. Njegove su dopune redovito u genitivu, a ne u akuzativu: idp rybb lovitb, razontb zakona, zbvatb pravbdbnikb i si.

Participi Participi su gramatički oblici koje su tako imenovali antič ki gramatičari uvidjevši da oni, s jedne strane, pripadaju gla golima (kadšto izražavaju vrijeme, stanje i imaju rekciju), a, s druge strane, pripadaju imenima, (jer imaju kategoriju padeža i roda). U općeslavenskom književnom jeziku bilo ih je pet:

Participi

1

prezenta

pret^rita

i--------------- 1 aktivni

i--------------- 1

pasivni

aktivni

pasivni

i-------------------- 1

prvi

drugi

137

STA R O S L A V E N SK I JE Z IK

Aktivni particip prezenta tvorio se od prezentske osnove i tri skupine nastavaka: 1) -y (za muški i srednji rod) i -Qči (za ženski rod) 2)

(za muški i srednji rod) i -Qci (za ženski rod)

3) -f (za muški i srednji rod) i -fći (za ženski rod) Prvu skupinu nastavaka dobivaju oni glagoli e-tipa ko jima prezentska osnova završava na suglasnik i atematski glagoli. Primjeri: 3. licejedn. prezenta

muški i sr. rod

bodet*

bod-y

ženski rod bod-QČi

tečetb

tek-y

tek-QĆi

dvignetb

dvign-y

dvign-QĆi

jest*

s-y

S-QČi

dastb

dad-y

dad-QČi

Drugu skupinu nastavaka dobivali su glagoli e-tipa koji ma prezentska osnova završava na jotu i na palatal. Primjeri: 3. licejedn. prezenta koljetb znajetb kupujetb

muški i sr. rod kolj-ς znaj-$ kupuj-ς

ženski rod kolj-QČi znaj-QČi kupuj-QČi

Treću skupinu nastavaka dobivaju glagoli i-tipa. Primjeri: 3. licejedn. prezenta hvalitb nositb viditb 138

muški i sr. rod hval-ς nos-ς vid-ς

ženski rod hvaleći nosači vidici

G LAGOLI

Neodređeni oblici aktivnog participa prezenta sklanjali su se kao palatalne imenice glavne deklinacije. Muški rod Jednina: Nom. Gen. Dat. Ak. Lok. Instr. Dvojina: N, A. G, L. D ,I. Množina: N, V. Gen. Dat. Ak. Lok. Instr.

Srednji rod

body

body

bodgći bodQĆ£ bodgći

bodgće

bodQČQ bodQČi bodQČejQ

bodgči

bodgči

bodgča bodgću bodQČb bodgči bodQcemb bodgća bodQČu bodQČema bodpče

bodpću bodQĆama bodgća

bodQČb bodpćemb bodgće

bodpča bodgčihb bodgči

Ženski rod

bodpć? bodQČb bodQČam-b bodQĆ$ bodQĆahb bodgčami

Iz primjera je vidljivo da se oblici muškoga i srednjega roda dekliniraju kao jo-osnove imenica tek s jednom razli kom: u nominativu množine muškog roda je -e kao u ime ničkim suglasničkim osnovama. Aktivni particip prezenta u općeslavenskom književnom jeziku označava glagolsku radnju usporednu s predikatnom radnjom ili s radnjom finitivnoga glagolskog oblika. A taj particip u hrvatski prenosimo ili glagolskim prilogom sadaš njim ili zavisnom rečenicom: 139


a) - i se dbva slepca vbZbpiste glagoljoci - i evo dva slijepca povikaše govoreći

b)

- posledb že pridg i proč$jq devy glagoljQĆ$ - a poslije dođoše i ostale djevice govoreći

c) - da stbodetb s$ rečenoe prorokom b isaiemb glagoljočemt - da se dogodi što je rekao prorok Izaija koji govori d)

- jeterb otb sQciihb sb isusomb izvleče nožb svoi

- jedan od onih što bijahu s Isusom izvuče svoj nož e) - i ishodfćju emu otb crbkbve, glagola emu edirib ot uČenikb svoihb - i kad je izlazio iz crkve, kaže mu jedan od njegovih učenika

Pasivni particip prezenta Njegovu osnovu dobivamo tako da prezentskoj dodamo -om- ili -em- ili -im-. Ti sufiksi imaju značenje “particip pre zenta pasivni” i na njih se onda dodaju oznake za rod: -b, -a, -o.

bostiy bod + om + b/a/o znati, znaj + em + b/a/o nositi, nos + im + b/a/o Samoglasnikom o proširuju osnovu glagoli e-tipa kojima prezentska osnova završava na suglasnik i atematski glagoli: padomb, padoma, padom o / vedomb, vedoma, vedomo / dvignomb, dvignoma, dvignomo

Samoglasnikom e proširuju osnovu glagoli e-tipa kojima osnova završava na jotu ili palatal: koljemb, koljema, koljem o / znajem b, znajema, znajem o

Samoglasnikom i proširuju prezentsku osnovu svi glagoli i-tipa: vidim b (-α,-ο), nosim b (-a, -oj, hvalim b (-a,-o)

140

GLAGOLI

Kratki oblici participa prezenta pasivnog dekliniraju se kao neodređeni pridjevi: blag-*, blag-a / padom-*, padom-a / blag-a, blag-y / padom-a, padom-y... itd. U hrvatski se taj particip najčešće prenosi zavisnom re čenicom: - se jest* telo moje dajemoje za vy - ovo je moje tijelo koje se daje za vas

Kad su s negacijom, ti se participi prevode kao pridjevi na -iv ili -ljiv: nepobedim* - nepobjediv, neizglagoljem* - neizreciv, nerazločim* - nerazdjeljiv.

Aktivni particip preterita prvi Osnova za taj particip dobije se od infinitivne tako da joj se doda sufiks jor (*), a na taj sufiks za muški i srednji rod dodaje se nulti morfem, a za ženski -ši: rek - * - 0 >rek*

pad - * - 0 >pad*

r e k - t - ši >rek*ši

pad - * - š i >pad*šidvig - * - š i >dvigbši

dvig - * -

0 >dvigb

Ako infinitivna osnova završava na samoglasnik, pojav ljuje se hijatsko v: glagola - v - * - 0

>

glagola - v - * - Ši >

glagolav* (m. i sr. rod) glagolavtši (ž.

rod)

Deklinirali su se kao i aktivni participi prezenta: pas*, pas*ša, pasošu... pasoši, pas"bš$, pas*šL.

(m. i sr. rod) (ž. r.)

Glagoli koji u infinitivu imaju re nastalo metatezom likvida od er (mreti

drugu osnovu pa njihov particip preterita glasi rribrb, mbrbši (očekivali bism o m rev*, mrevbši) odnosno prostbrb, prostbrbši (očekivali bism o prostrevut prostrevbši). G lagoli i-tipa imali su dvojake oblike: nositi - nosiv*, nosivbši

i nošb, nošbši

hvali - hvalivb, hvalivbši

i hvalb, hvalbši

rodi

i roždb, roždbši

- rodiv-b, rodivbši

Kraći oblici su stariji. Nastali su po formuli: nos - jb>nošb (za m uški i srednji rod), odnosno nos - jbši>nošbši (za ženski rod). O d glagola iti particip glasi šbdb, šbdbši, a od glagola ja hati - javb, javbši. Aktivni particip p rete rita prvi označava radnju koja se izvršila prije predikatske radnje ili radnje finitivnoga gla gola. K ad je u nom inativu, taj se particip m ože prevesti na hrvatski glagolskim prilogom prošlim ili nezavisnom rečeni com, a kad je u kosim padežim a, obavezno se prevodi zavis nom rečenicom . - slysavb že irodb...

- v t dom u byvb vtprašaaše j$

- čuvši pak Herod... - i ustavši Isus (i kad je Isus ustao) iđaše za njim... - kadje bio u kući, zapita ih...

- ženQ sfyšavbšQ...

- ženu koja je slušala...

- večeru že byvtsu...

- kad je bilo uvečer...

- i vbstavb isu sb p o nemb ideaše

Aktivni particip preterita drugi Njegova se osnova dobiva od infinitivne tako da se doda sufiks -/-. T ako dobivenoj participskoj osnovi dodaju se onda oznake za rod: -τ> / -a / -o. 142

GLAGOLI

glagola - / - b / a / o

hvali - 1 - * I a / o

A ko se infmitivna osnova završavala na d ili t, ti su su glasnici ispadali: p a d - l - h / a / o > pah> (-a, -o) p let - 1 - -b / a / o

> plelb (-a,-o)

Glagoli sa sufiksom -/zp- čuvali su taj sufiks ako je on bio naslonjen na sam oglasnik (minQti - m inplb), a gubili su ga kad je bio naslonjen na suglasnik (sbhnQti - sbhlb). O d glagola umreti, umbVQ ovaj particip glasi umbrlb (-a, -o), a od glagola čisti, čbtQ particip glasi čb h (-a, -o), tj. uzima se apofonijski slabija osnova.

Pasivni particip preterita Njegova se osnova dobivala od infinitivne dodavanjem sufiksa -/i- ili -en- ili -i-. N a tako dobivenu osnovu dodavali su se gram atički m orfem i za rod: -τ>, -a, -o. vide - n - b I a l o bod - en - b I a i o kl$ - 1 - b / a / o

Sufiks - λ - dobivali su glagoli kojim a je infinitivna osnova završavala na a ili na e: zbva-n-b,

Zbva-n-a,

Zbva-n-o

glagola-n-b

glagola-n-a

glagola-n-o

vide-n-b

vide-n-a

vide-n-o

vede-n-b

vede-n-a

vede-n-o

Sufiks -en- dobivali su glagoli kojim a je osnova završa vala na suglasnik, na -y i na -i.

143


nesti rešti zabyti umyti nositi pustiti

nes-en-t reč-en-t zab-bv-en-τ> um w-en-t noš-en-i> puć-en--b

nes-en-a reč-en-a zab-bv-en-a umw-en-a noš-en-a puč-en-a

nes-en-o reč-en-o zab-bv-en-o umw-en-o noš-en-o puć-en-o

Glagoli sa sufiksom -ng- kadšto su gubili taj sufiks (dvigngti - dvižen-b), a kadšto se na njegovu mjestu pojavio sufiks -nov- (prilcosnpti - prikosnovent). U vezi s glagolima na jery (~y) upozoravamo na sufiks -τ>ν-. On je nastao kao i u imenica v-deklinacije. U glagola koji završavaju na -i došlo je do jotovanja: nosi - em>>nosjeni>>nošem>, rodi - em>>rodjem>>roždent itd. Sufiks -t- dobivali su glagoli kojima se infinitivna osnova završavala na -f, -a, -i i -e. kl$ti k ti obuti čuti biti viti mreti prostreti

kl£-t-T> je-t-b obu-t--b

kl$-t-a kl$-t-o k-t-o k 't-a obu-t-a obu-t-o Č U -t-b ču-t-a ču-t-o bi-t-b bi-t-a bi-t-o vi-t-b vi-t-a vi-t-o mre-t-a mre-t-o mre-t-b prostre-t-b prostre-t-a prostre-t-o

Kako smo glagole na -e i -i već spominjali u vezi s tvor bom drugim sufiksima, valja precizirati koji glagoli tvore particip prezenta pasivni pomoću sufiksa -t-. Među glago lima na -e to su zapravo samo oni na -re (nastalo metatezom od -er) te glagoli peti, seti, odeti. Neki glagoli na -i imaju dvojake oblike: 144

GLAGOLI

bitibit-b, bita, bito viti

vitt, vita, vito i

i

bijem», bijena, bijeno vijen*, vijena, vijeno

Očito su glagoli na -i prvotno tvorili taj particip sufiksom -t-, a onda, s težnjom prema većoj uniformnosti, sufiksom -en-. Pasivni participi preterita sklanjali su se kao neodređeni pridjevi po a-osnovama (ženski rod) i o-osnovama (muški i srednji rod). rečen*, rečena, rečenu...

(kao bog*)

rečeno, rečena, rečenu...

(kao selo)

rečena, rečeny, rečene...

(kao žena)

Pasivni particip preterita s negacijom može imati tzv. necesitativno značenje, tj. radnja izražena glagolom mora se iz vršiti. neispisan* - neopisiv neizglagolan* - neizreciv neprikosnoven* - nedodirljiv.

Složeni glagolski oblici Perfekt se tvorio od participa na -/- i trajnoga prezenta pomoćnoga glagola byti. jednina jesmb nosih (-a, -o) jesi nosih jest* nosih

dvojina jesve nosila (-e, -e) jesta nosila jeste nosila

množina jesm-b nosili (-y, -a) jeste nosili sgtb nosili

Oblik pomoćnog glagola i participijalni oblik stajali su slobodno, ali ipak je češće pomoćni glagol stajao iza par ticipa: ne d ah jesi, videli jeste i si. 145

STA R O S L A V E N SK I JE Z IK

U Suprasaljskom zborniku vidljiva je tendencija da se tre će lice perfekta upotrebljava bez pom oćnog glagola: - vb neže vbsta gospodb... vbstalb bo i vbselengjg si>vbstavih> I pluskvam perfekt se tvorio od 1-participa kojem u se do davao ili im perfekt, ili perfekt ili aorist pom oćnog glagola byti. Jednina beah-b nosih> (-a, -o)

b e h t n o silt (-a, -o)

beaše

be

beaše

be

bylb (-a, -o) jesmb nosilt (-a, -o) jesi jest-b Dvojina beahove nosila (-e, -e)

behove nosila (-e, -e)

beaše ta

besta

beaše te

beste byla (-£ - e)

jesve nosila (-e, -e) jesta jeste

Množina beahom b nosili (~y -a)

behornt nosili (-y, -a)

beaše te

beste

beahQ

beš$ byli (-y, -a)

jesm-b nosili (~y, -a) jeste SQtb

146

GLAGOLI

K ondicional se također tvorio od 1-participa i od poseb nog oblika glagola byti. Jednina

Množina

bim-b v id e h (-a,-o)

bimb (bihorm>) videli (-y, -a)

bi

biste

bi

bQ (biš$)

Dvojina nije zabilježena u kanonskim tekstovim a. U kas nijim tekstovima umjesto posebnog oblika glagola byti (bimb, bi...) javlja se aorist toga pom oćnoga glagola. b y h t n o sih (-a, -o)

byh om t nosili (~y, -a)

by

byste

by

byš$ byhove nosila (-e, -e) bysta byste

Kondicional (pogodbeni način) izražavao je radnju koju je govornik držao poželjnom ili pogodbenom , a pogodbenost se m ože izraziti samo u složenoj rečenici, pa se samo u takvim rečenicam a kondicional i upotrebljava: - ašte ne by byh> zlodei ne byhom t ego predali tebe

K ada se izražava poželjnost radnje, upotrebljava se obič no veznik da. - i m bne nikoli že ne d a h jesi kozbtyte da s t drugy m oim i vbzveselili> s$ bimb

147


F u tu r drugi se također tvorio od 1-participa kojem u se dodavao trenutni prezent pom oćnog glagola byti. Jednina

Množina

Dvojina

bpdp hvalih (-a, -o) bgdeve hvalila (-e, -e) bodem * hvalili (-y, -a) bodeši

bodeta

bgdete

bodet*

bodete

bodot*

F u tu r drugi upotrebljavao se obično u pogodbenim reče nicama: - ašte li bQdetb nedobre pokazal* s$, togda...

F u tu r prvi jedini je složeni glagolski oblik u općeslaven skom književnom jeziku koji se nije tvorio od 1-participa, n e go od infinitiva kojem u se dodavao prezent jednog od p o m oćnih glagola (byti, hoteti, načeti, imeti), najčešće pom oću glagola imeti. im am b hvaliti

im am * hvaliti

imaši

imate

imata

im at*

imot*

imate

im ave hvaliti

P rezent trenutnih glagola im a futursko značenje. U spo redi na prim jer nesQ (prezent) i prenesg (futur I).

148

NEPROMJENLJIVE RIJEČI

Nepromjenljive riječi

Prilozi Prilozi su nepromjenljive riječi koje se dodaju (“prilažu“) glagolima, pridjevim a i drugim prilozim a da bi dopunile ili pobliže odredile njihovo značenje. Po p ostanku ih m ožem o dijeliti na: prvotne, zam jeničke i imenske. Neizvedeni (prvotni) prilozi su najstariji. Nije im lako odrediti etim ologiju, njihov je postanak često nejasan. Takvi su npr: abbje / abije (odm ah, isti čas): eko ne imeš% zemlq mnogy i abie prozqboš$ je d tv a (jedva, teško): i jedbva otbhoditb otb nego ječe (još): ječe em u glagoljicu (još dok je govorio) nyne (sada, danas): učitelju, si žena j$ta jestb nyne vb preljubodeanii paky (opet, iznova): i paky poklonb sq pisaaše na zem i ju ze / uže (već, više): ne im am b piti ju ze otb ploda sego lozbnaego Izvedeni prilozi m ogu biti izvedeni od zam jenica i od imena. Zaiqjenički prilozi najčešći su u staroslavenskim tekstovi ma. Oblikovani su od zamjeničkih korijena i posebnih sufikasa:

149


sb+de = Sbde (ovdje) kb+de = k-bde (gdje)

s+emo = semo (ovamo) k+amo = kamo (kamo)

vbsb+de = vbSbde (svugdje)

vbs+imo = vbsemo (svakamo)

ovit+de = ov-bde (ovdje)

ov+amo = ovamo (ovamo)

Sufiksi kojima su se prilozi tvorili bili su ovi: -de (označava mjesto: Sbde, kbde, in-bde, onude, vbSbde) -amo (smjer kretanja: semo, tamo, kamo, ovamo, onamo) -du / de (mjesto odakle se kreće: otbsodii, otbkodu, otbSQde) -gda (vrijeme: egda, kbgda, tbgda, inogda) -ako lače (način: tako, inako, inače) -lb / -li / -le / -Ibma / -Ibmi (mjeru, stupanj: kolb, koli, kole, kolbma, kolbmi)

Primjeri: -tbgda že reče cesarb slugam* -privedi m i sym> tvoi simo -hod$i vb tbm e ne vestb kamo id e tt

-semo i ovamo tekoš$ -eko tQde hoteaše minQti -do kole 5b vam i bgdQ -kolbmi pače otbCb vaš iže jest na nebesbhb

Imenski prilozi se mogu podijeliti na one koji su tvoreni od imenskih riječi (imenica i pridjeva) kojima se dodaju raz ličiti afiksi i na one koji su zapravo oblici deklinabilnih riječi s priložnim značenjem. Osobito su česti načinski prilozi načinjeni od pridjeva sufiksima -o ili -e: bystro i bystre, gorbko i gorbce, dostoino i dostoine, prosto i proste itd. Afiks -o zapravo je akuzativni singulami nastavak za srednji rod, a -e je nastavak za lokativ. Razlike u značenjima među prilozima s o i onima s -e nije bilo. Valja ipak reći da nemamo kod svih priloga taj paraleli 150

NEPROM JENLJIVE RIJEČI

zam, neki imaju samo oblike s -o (veselo, prisbno, “uvijek”, “postojano”, mtnogo, množe itd.), a neki samo na -e (zble “srdito”, jave “javno”, “stvarno”, modre, pozde “kasno” i si.). Kao i pridjevi, takvi su prilozi mogli imati komparativ: bolje, v$šte, vyše, prežde, skoreje i si. Načinski prilozi tvorili su se i od pridjeva sa sufiksom -bsk- i to afiksom -y: grbdbsky, slovenbsky, vrazbsky, moibsky itd. Po podrijetlu to su množinski instrumentali. Izraz glagolati slovenbsky prvotno je značilo glagolati slovenbsky slovesy, tj. govoriti slavenskim riječima. Relativno su česti i prilozi načinjeni od pridjevskih i ime ničkih osnova pomoću sufiksa -t: pravb “istinito”, preprostb “vrlo jednostavno”, “prostodušno”, različb, Qtn> “unutra” itd. Vjerojatno je riječ o prastarim (praslavenskim) akuzativnim oblicima. Često se javljaju i prilozi jedbnojo (jednokratno), vbtoricejo (dvokratno), treticejo (trikratno), sedmericejo (sedmokratno) te napose sbtoncejo (stokratno). Sve su to po po stanku instrumentali jednine a-deklinacije. Zanimljiva je posebnost staroslavenskih tekstova upotre ba konstrukcija prijedlog + prilog: otb todu, do tole, do kole, izotrb: d n a ii bo ihb iz* daleče SQtb prišbli

Izvanredno je česta pojava kosih padeža imenica (naj češće s prijedlogom) koje su u funkciji priložne oznake. Kadšto nije lako reći je li riječ o imenici ili o prilogu. Pogle dajmo ovaj primjer: -

i šedbši domovi obrite otrokovico lež?ČQ na odre

... gdje riječ domovi možemo shvatiti kao dativ jednine ime nice domb (došavši k domu) ili kao prilog (došavši doma). To znači da nije moguće posve točno odrediti broj priloga 151


koji su nastali od kosih imeničkih padeža. Moguće je ipak neke nabrojiti: Mjesni prilozi često su po postanku lokativi imenica: go re, dole, krome, nizu, meždu i si. Lokativi imenica poslužili su i za stvaranje vremenskih priloga: zime, utre, polu dbne, (pol* = polovica), polu noči.

Prijedlozi Prijedlozi su riječi koje povezuju riječi u sintagme ili, preciznije rečeno, stavljaju riječi u međusobne odnose. Većina staroslavenskih prijedloga stigla je iz praindoeuropskoga, manji dio iz praslavenskoga jezika. Prvotno su to bili morfemi s adverbijalnim značenjem, najčešće su označi vali prostome odnose, kasnije su se ta značenja izdiferencirala. Takve prijedloge (koji pripadaju praindoeuropskom i praslavenskom nasljeđu) zovemo prvotnim. Neki su pove zani samo s jednim padežom, neki s više njih. -

bez,

s a m o s g e n i ti v o m : i ž e v a s t b e z g r e h a j e s t h

-

vb,

-

kb,

s akuzativom: i p r i d e ντ> h r a m in g s lokativom: b l a g o s l o v e n a ty v b z e n a h b samo s dativom: i p r is tQ p i k b n e m u j e d i n a r a b y n i s akuzativom: m o l i t e z a v r a g y v a š $ s instrumentalom: i d i z a rm > nojp samo s genitivom: i is b h o d $ š tju e m u o t b c r b k b v e s dativom: h o d $ i p o m b n e s lokativom: bgdgt-b troši po mista (bit će potresi po mjestima) itd.

-za,

-

o tb ,

- po,

Drugotnim prijedlozima zovemo one koji su nastali u vri jeme oblikovanja najstarijega slavenskog književnog jezika od priložnih izraza. Tako je npr. bliz* nastao od izraza bliz* do, vbsledit od vb sled*, prezde je komparativ od predb, itd. 152

NEPROM JENLJIVE RIJEČI

Primjeri: to be bliz* ierusolima, VbSb gradb izide protivQ isusovi, sedqste premo grobu, posbletb ihb krome strany (pošalje ih izvan zemlje), VbSb eže jestb premo vama, meidu oltaremb i hramomb, pride isusb skvoze seanie, itd.

Veznici i čestice U staroslavenskom jeziku nije uvijek jednostavno odvojiti veznike od čestica. Uzmimo npr. veznike/čestice i, a - oni kadšto služe za uspostavljanje veze među riječima, drugi put za izražavanje značenjskih nijansi: - posla i togo - i sbnide dbždb i pridg reky (ovo i ima značenje “također”) - a sebe li ne možetb sbpasti - ž$tva ubo mvnoga a delatelb malo (veza a + li ima značenje “ta zar”) Izvanredno je česta upotreba veznika/čestice da; čini se da ona skoro uvijek nosi sa sobom nove nijanse značenja (najčešće odgovaraju hrvatskom zapovjednom neka): - rbci bratru moemu da razdelitb... - da pridetb cesarstvie tvoe Ponekad je uloga da ipak čisto veznička: - se izdide seqi da seetb Najrasprostranjenija je čestica ie. Najčešće se upotreb ljavala za pojačanje drugih konektora, priloga, zamjenica i vezala se jako često uz zanijekane zamjenice i priloge - ni kamo že, nifcbto ie, ničbto že i si. Kadšto je njezina funkcija samo veznička što se vidi po tome što zamjenjuje drugi veznik:

153


ova ubo padg pri pQti... drugaa te padg na kamenehb... a drugaa padQ v t tmii... Čestica bo služi za izražavanje uzročnih odnosa: -

im b

že bo sodomb sodite, sod§tb vam t

... i povezuje se s drugim česticama -ibo (i + bo), ubo (u + bo). Čestica li je upitna čestica, mogla se spajati s drugim čes ticama: i

+

li

=

ili

(ra sta v n i v e z n ik )

a

+

li

=

ali

(s u p r o tn o s t, s n ija n so m p ita n ja )

Aće i eda su prvotno pogodbeni, ali javljaju se i kao uz ročni veznici: aće ne tvorjg deh otbca moego ne emlete mi very · aće li tvorjQ ... delom-b moirnt verg imete - ne s$di na predbnimb meste · eda kto čbstbnei tebe bgdett Tbvanyhb · i prišbdb zwavy t$ i onogo rečetb ti daždb semu mesto -

Ulogu konektora obavljaju u općeslavenskom književ nom jeziku i druge čestice i veznici, ali i prilozi jako, jegda, jeli, jelbma, koli, prežde, ljubo itd.

154

SINTAKSA

Nekoliko općih napomena o staroslavenskoj sintaksi S obzirom na to da je rečenica glavna sintaktička jedini ca i da je većina definicija promatra kao značenjsku, grama tičku i intonacijsku cjelinu, jasno je da smo u proučavanju staroslavenske sintakse u težoj situaciji nego kad proučava mo sintaksu kojega suvremenoga slavenskoga jezika. Naime, premalo znamo o intonacijskim osobinama staroslavenskih tekstova jer je riječ o starom književnom jeziku koji je do nas došao samo u pisanom obliku. Zbog toga su naše inter pretacije (i semantičke i funkcionalne) vrlo često hipotetičke, što je neke od vrlo uvaženih autora dovodilo do zaključ ka da je posve neoprezno govoriti o zavisnosloženim ili nezavisnosloženim rečenicama. Ruski paleoslavist Georgij A. Haburgajev tvrdio je da je vrlo teško u staroslavenskom od rediti granicu rečenice i upozoravao na to da veznici, koje inače smatramo formalnim pokazateljima slaganja jedno stavnih u složene rečenice, nisu siguran dokaz da pred so bom doista imamo složenu rečenicu. Isticao je da je za sta roslavenski tipično nizanje jednostavnih rečenica, navodeći ovakav primjer iz sedme glave Matejeva evanđelja (tekst je iz Savine knjige, brojke u zagradi pred svakom su jednostav nom rečenicom bez obzira na stupanj njezine samostalnosti): (1) vsaki> (2) iže slysith mi slovesa i tvoriti» ja. (1) upodobljg ego mpževi mgdru. (3) iže stvori hrarm, svoi na kamene (4) i sbnide dbždb. (5) i pridg reky. (6) i vhzvejaš$ vetri. (7) i 155


potbkg se hramine toi. (8) i ne pade s$. (9) osnovana bo be na kamene. (10) i vsaki> styš$i mi slovesa sL i ne tvore ihb. upodobith se mgževi buju. (11) iže stvori svojg hraming na pesce. (12) i Shnide dizdi*. (13) i pridg reky. (14) i vizvejaše vetrL (15) i potiJcg se hramine toi (16) i pade. (17) i be razorenie ei velie zelo.1 Haburgajev to nizanje drži karakterističnim i za umjet ničku usmenu slavensku prozu te ističe tu slavensku sastav nicu staroslavenske sintakse. Naime, pitanje o kojem su paleoslavisti najviše raspravljali pitanje je o odnosu slavenskih i grčkih konstrukcija u staroslavenskom jeziku. Staroslaven ski najstariji tekstovi nastali su prevođenjem s grčkoga i po sve je jasno da je grčki utjecaj jak u njima. To se posebice tiče sintakse jer je na toj jezičnoj razini i inače najveća razli ka između književnih i neknjiževnih jezičnih idioma, ali i iz među usmenoga i pisanoga izražavanja. Staroslavenski se tekstovi puno više podudaraju sa svojom slavenskom go vornom osnovicom u morfologiji nego u sintaksi. Osim već spomenutih načelnih razloga za to postoje i drugi, prije svih činjenica da su se prvi slavenski prevoditelji našli pred vrlo složenim zadatkom kada su odlučili prevoditi kultivirane i vrlo iznijansirane grčke tekstove koji su, kako s pravom upo zorava češki slavist Radoslav Večerka, po svojoj funkciji vo dili prema intelektualizaciji slavenskoga prijevoda, a ona se ostvarivala na sintaktičkoj razini.Nije dakle pitanje ima li grčkoga utjecaja, nego kako se on ostvaruje, tj. u čemu se on vidi. Neki noviji istraživači (R. Ružička, H. Bimbaum i dr.) drže da se može govoriti o dva tipa grčkoga utjecaja na sta roslavensku sintaksu. Prvi je mehaničke prirode, tj. nema sustavski karakter: najčešće je riječ o kalkovima koji se jav ljaju samo povremeno i očito su posljedica prejakoga vezi

1U preslovljavanju s ćirilice nisam čuvao razliku između ćiriličnoga H i I. Tu razliku i slične njoj ni inače u poglavlju o sintaksi nisam čuvao jer za sintaktičku problematiku nisu presudne. Osim u posebnim slučajevima nisam navodio podatke odakle je tekst ni s obzirom na staroslavenske kodekse, ni s obzirom na mjesto u Bibliji ili drugdje, jer bi previše kratica i brojeva početnicima otežalo praćenje izla ganja. 156

SINTAKSA

vanja uz grčki original. Uzmimo npr. tekst iz Matejeva evan đelja 19,5 koji u Savinoj knjizi glasi i bpdeta oba jedina p l T » t b (i bit će dvoje u jednom tijelu, ili doslovno: i bit će oboje jedno tijelo). Taj je prijevod posve u skladu sa slavenskom osnovicom staroslavenskoga jezika, ali to isto mjesto u Zografskom i Marijinskom četveroevanđelju glasi ludete oba vb p lttb jedinp, po grčkoj formuli byti + vi> + akuzativ (»bit ćete oba u jedno tijelo«). Grecizmi koji imaju sustavski karak ter ili su grčki model koji je potaknuo ostvarivanje konstruk cija koje latentno postoje u slavenskim idiomima (npr. dativ apsolutni kao zamjena za grčki genitiv apsolutni o čemu vidi u poglavlju o dativu) ili model koji je izazvao oblikovanje novih veznih sredstava (takve su priloške konstrukcije na nembže meste, vb nbže dbnb).

Od drugih sintaktičkih grecizama spomenut ćemo: a) arhaični izraz jedini» nihi> koji dolazi samo kad je tako i u grčkom originalu, ali ga jekasnije posve istisnuo u ži vom govoru rasprostranjeni izraz jedini» otb nihi. b) povećanu čestotnost uporabe konstrukcija b y t i + ak tivni particip prezenta:i be sedf si. slugami i grej$ s$ pri sveci (i bijaše sjeo sa slugama, i grijao se, doslovno: i bje sjedeći sa slugama i grijući se pri svijeći) c) poimenčene participe: isk 9Ćei pravbdp, tvor$čei ž ilo d) uporabu prezenta svršenoga glagola s imperativnim zna čenjem (tu je zapravo riječ o hebrejizmu, a grčki je samo posrednik): vbzUubiši iskrbnego svoego (ljubi bližnjega svoga, doslovno: uzljubiš bližnjega svojega). Osobitosti koje su iz hebrejskoga ili iz aramejskoga preš le u staroslavenske tekstove preko grčkoga zovemo kadšto i pseudogrecizmi. Nastali su pri prevođenju Septuaginte. Uz već spomenute, najpoznatiji su tzv. gradacijski genitiv (vi* vek*b veka) i gradacijski dativ (bogi> bogomi). Često se piše i o balkanizmima u staroslavenskoj sintaksi pa se najčešće u tom kontekstu spominje posvojni dativ (že 157


na bratu mi uz žena brata mojego) i uvođenje zavisnih reče nica veznikom da (prije svih namjernih, ali i drugih), opisni imperativ sa da (da pridetb = neka dođe). To su, po jedni ma, sustavne balkanske crte, a po drugima riječ je o općeslavenskoj osobini. U ponekom spomeniku pronađe se i pokoja crta iz narodnih govora koja nije nikad bila dio staroslaven ske norme (npr. u Suprasaljskom zborniku pojavljuje se udva janje posvojnih zamjenica, punoga i enklitičkoga oblika sebe si). Slavenski elementi u staroslavenskoj sintaksi pot puno prevladavaju i tiču se kategorije broja, tj. postojanja duala, značenja i funkcije padeža, strukture jednostavne re čenice, uvođenje složenih rečenica veznikom i itd. Večerka ih dijeli na općeslavenske koji su i onda postojali i danas žive (npr. modalne tvorbe s glagolom moči), općeslavenske koje su se onda upotrebljavale, a danas se više ne upotreb ljavaju (npr. besprijedložni lokativ, vidi u poglavlju o lokativu) i praslavenske (konstrukcije da + indikativ). Mada suvremeni istraživači ne dijele naprijed spomenuti Haburgajevljev pesimizam u vezi s mogućnostima prouča vanja i opisivanja staroslavenske sintakse, svi su svjesni da su mogućnosti u odnosu na suvremene slavenske jezike sma njene. Osim već spomenutoga razloga (nemogućnosti da sa znamo relevantne podatke o intonaciji) valja uzeti u obzir i ograničenost, posebice funkcionalnu, korpusa kojim raspo lažemo. To znači da izostanak kakve pojave ili čak tipa uop će ne znači da ga doista u staroslavenskom nije bilo. Sročnost Slaganje riječi u rečenici po rodu, broju i padežu zovemo sročnost ili internacionalnim terminom kongruencija (od lat. congruere = podudarati se). U staroslavenskom, kao i u hrvatskom, pridjevna riječ (atribut ili dio imenskoga predi kata) obično se slaže s imenicom na koju se odnosi: 158

SINTAKSA

posi>la r a b i > svoi (zamjenica svoi i imenica rabi» podudara ju se u rodu (muški), broju (jednina) i padežu (akuzativ) upodobljp ego mpževi mpdru (i imenica i pridjev nalaze se u D. jd. m.r.) rabi. ne možeti. dtvema gospodinoma rabotati (i broj i imenica nalaze se u D. dvojine m.r.) Kad je imenica po gramatičkom rodu ženska, a po spolu (prirodnom rodu) muška, dopunska je riječ u jednini u muš kom rodu (sluga m o i , s p d i i d o b r y i , stareišina našb), a u množini i dvojini dopuna je u ženskom rodu; usp. N. mn. slugy moje (a ne sûSy m°i) ih u N. dv. služe sotonine (a ne služe sotonina). Kadšto ipak dolaze i u množini oblici muš koga roda: slugy bgpće, s p d i j e pravbdivi. U hrvatskom uz imenice koje označavaju skup jedinki (grad, narod, društvo, obitelj) dopuna je uvijek u jednini, a u staroslavenskom može biti i u množini: - vi.si. gradi» izidp protivp isusovi (izidp je 3.1. mn. asigmatskoga aorista; očekivali bismo 3.1. jd. - izide) - vi,si. že narodi, si.bravi, s? s t o j a h p pozorujpče (glagol stojati je u 3.1 mn. imperfekta, a uz narodi, bismo očekivali 3. 1. jd. - stojaše) Ako u rečenici dolaze dva subjekta ili više njih, zavisna riječ najčešće se podudara s najbližim subjektom: - pride isusi> i učenici ego (pride se slaže s imenicom isush pred kojom neposredno stoji) - ideže bo este di.va ili tri.je stbrani (este je 3. 1. dvojine prezenta jer slijedi broj 2 , a particip je u množini) Imenski predikat u staroslavenskom jeziku redovito je u nominativu, tj. podudara se sa subjektom: - blaženyi grigorii crbnorizicb be vi. manastyri sv^taago apostola anbdrea 159


- se ače by byli, prorokt Samo u mlađim staroslavenskim tekstovima dolazi kadšto instrumental umjesto nominativa: - devojp bo be (jer bijaše djevicom) Nominativ se upotrebljava i uz glagole nareći(s$), naricati (s$), prozivati (s§): - ty prorokt višbnjago narečeši s$ (zvat ćeš se prorok Sve višnjega) Negacija Sredstva za izražavanje negacije u staroslavenskom su dvi je proklitičke niječne čestice: semantički i funkcionalno ne obilježena je čestica ne, a u posebnim se situacijama upo trebljava čestica ni (kao i u hrvatskom jeziku). Čestica ne odnosi se na glagol ili na koju drugu punoznačnu riječ i stoji neposredno ispred zanijekane riječi: - ače ne tvoijQ deh>, - ne imeeš? zemlja mnogy - mene ne vi,segda imate, - juže ne im»nogo glagoljp si, vami U tom položaju dolazi do stapanja niječne čestice i nesvršenih oblika pomoćnoga glagola byti: - nesmb dostoim, nareći s? sym, tvoi (nesmi, = ne esmi>, ee > e > e) - nestb bo proroka (nesti. = ne esti.) Objekt uz zanijekani glagol nalazi se u genitivu: - čbto vidiši sQČecb vi, oce bratra tvoego a bn»vna eže esti, vi, oce tvoemi, ne čjueši Niječna čestica ni zanijekana je inačica pojačivača i: - ne hoteaše ni oči \n,zvesti na nebo (značenje ovoga ni blisko je hrvatskom čak ni: nije seusudio čak ni oči podići prema nebu) 160

SINTAKSA

Najčešće je u funkciji pojačivača: - ni mene veste ni oti»ca mojego Na glagolski se oblik ni odnosilo samo ako se nijekanje ponavljalo uz istovrsne glagolske konstrukcije: - ne sejQtl· ni ži>njQti. - ne dadite sv^taago psomi» ni pometaite bisbn, vašihi, predi> svinhemi. Za razliku od hrvatskoga jezika negacija je odvojiva od finitnoga glagola i samo ne može biti na početku rečenice: - ne li ty esi jedim» oti nihi. Glagol ne može biti ispred rečenične negacije. Kada je iza zanijekanoga glagola dolazilo još nekoliko is torodnih konstrukcija, čestica ni dolazila je ispred drugoga i narednih zanijekanih izraza i zapravo je te izraze povezivala. - kako ne sejgti. ni žhnpti, ni si,birajQti> Za slavenske je jezike karakteristična dvostruka negacija (ni jedan nije došao, nitko ne može). U staroslavenskom jeziku nalazimo i takve primjere, ali i one u kojima pod utje cajem grčkoga jezika imamo samo jedno nijekanje. Ista re čenica u različitim kodeksima može u tom pogledu biti razli čita. Tako npr. u Marijinskom četveroevanđelju u 8. glavi Matejeva evanđelja čitamo: - ni vi. izdraili toliky very ne obreti, a na istom mjestu u Assemanijevu evanđelistaru malo drukčije: - ni vi. izdraili toliky very obreti». Evo još nekih primjera od kojih neki svjedoče o grčkom utjecaju, a drugi o unošenju slavenske novine: - i niki.to že daeše emu, - i niki.to že emu možaše oti.večati slovo - ničeso že ne obrete na nei, - nikotery rabi. ne možeti. di.vama gospodinoma rabotati 161


UPORABA PADEŽA Nominativ Dolazi u službi subjekta i kao dio imenskoga predikata: - otrokovica n e s t i. umn.la m> S L p iti. ( d j e v o j č ic a n ij e umrla, n e g o spava)

- videaše eko azi, človekb en, esmi, (vidjeli su da sam čovjek žestok)

Genitiv Najopterećeniji padež u sustavu. Množina i raznolikost njegovih službi objašnjava se time što je objedinio u sebi in doeuropski ablativ i genitiv. Ablativ je najčešće označavao ishodište i cilj radnje (odgovarao je na pitanja odakle? dok le?). U staroslavenskim tekstovima srećemo besprijedložni genitiv u tom značenju: - monastyra otbšadbša (otišavši od manastira) - vbzvrati s? ne došbdi, reky (vrati se ne došavši do rijeke) Kasnije se u istoj službi pojavljuje i genitiv s prijedlogom: - išedi>šemi> imi> otb vitangf (kada su dolazili od Betanije) - doiti do efrata (doći do Eufrata) Genitivni oblici zamjenjuju stari ablativ i uz glagole koji znače osjećaj ili stanje: - ožidajQĆiimi> prihoda tvoego (koji čekaju tvoj dolazak, do slovno: čekajućim dolaska tvojega) - ne uboite s$ otb ubivajpćiihib telo (ne plašite se onih koji ubijaju tijelo, doslovno', ne plašite se od ubijajućih tijelo)

162

SINTAKSA

Obična je i uporaba genitiva u starom ablativnom zna čenju odvajanja, odricanja itd - oti,vn,žeši s$ mene tri kraty (odreći ćeš me se triput) - i prahi, o t b n o g i» v a š i h b oti.rasete (i prašinu s nogu svojih otresite) Druge su uporabe naslijeđe staroga indoeuropskoga geni tiva. Vrlo ih je mnogo, ali zajedničko im je označivanje lica ili predmeta kojega dio sudjeluje u radnji ili je njom zah vaćen. U ulozi izravnoga objekta genitiv dolazi pri nijekanju ili pri naglašavanju da je radnja zahvatila samo dio lica ili predmeta: - vidiši sQČeci. vi, oce bratra svoego a brbvna eže esti, vi, oce tvoemi, ne čiueši - kupati, brašbna sebe (uporaba akuzativa brašbno značila bi cjelinu) Uz glagole koji znače prihvaćanje/ primanje pravi objekt može biti i u genitivu i u akuzativu: - ovi>c£ moj$ glasa mojego slušaj Qti>- viždb smerenbe moje U staroslavenskim tekstovima genitivni oblik počinje za mjenjivati akuzativni kod imenica za živo: - uzi,re mytarja (ugleda carinika), videvi, petra (vidjevši Pe tra) Uz imenice najčešće dolazi atributni genitiv (ki, vratorm,

grada - k gradskim vratima,sem? smokbvy - smokvino sje me), partitivni (dijelni) genitiv (stado svinii - stado svinja, ryby peceny č^sth - dio ribe pečene), vremenski genitiv (si,braš$ s$ mesfca maja - skupiše se mjeseca svibnja, tj. u mjesecu svibnju). Uz pridjeve genitiv ne dolazi često, ali ga ipak nalazimo uz pridjeve p l b n b i d o s t o i n b (dostoim, m b z d y s v o j e j £ - do stojan svoje plaće, ph,m, d u h a s v $ t a e g o - pun Duha Sve 163


toga) i uz komparativ (ki»to ih i v^cbi by byli, - koji bi od njih bio veći). Dativ Najčešće označava adresata, tj. osobu ili predmet prema kojemu je usmjerena glagolska radnja ili upućena poruka: - i prelomi» hleby dasti, učenikom^ (i prelomivši kruh dade učenicima) - tl i.cete i ot bvrzet1» s$ vami> (kucajte i otvorit će vam se) Staroslavenski je sačuvao i besprijedložni dativ smjera uz glagole kretanja: - se cesari. tvoi gr^deti, tebe (evo car tvoj ide k tebi) No takva je uporaba rijetka, tj. češće u takvoj službi dolazi dativ s prijedlogom ki»: - pristQpi k i narni», približi s$ k i gore I uz glagole govorenja dolazi neizravan objekt u dativu ako se njime kazuje prema komu je govor usmjeren: - gospodb reče rabu svoemu (reče Gospodin svome sluzi) - načeti, glagolati k i stojfćiim. (poče govoriti stojećima, tj. onima koji su stajali) Uz glagol hoteti u najstarijim tekstovima dolazi dativ, a akuzativ tek kasnije: - milostyni hocQ a ne žrbtve (ljubav tražim, a ne žrtvu, obje su imenice u dativu)

I uz glagol učiti te uz glagole iz njega izvedene dolazi dativ: - ti. vy naučiti» vbsemu (taj će vas naučiti svemu, tj. sve) Rijedak je dativ s infinitivom (trgsi. veli bysti» vi» mori jako pokrivati se korablju vh»nami 164

SINTAKSA

- podiže se silna bura na moru tako da se lađica pokrila va lovima, doslovno: da se lađici pokriti valovima) Posebno je zanimljiv i vrlo proširen dativ apsolutni, koga srećemo u nizu starih indoeuropskih jezika (grčki, latinski, staroindijski, gotski). Temeljna je osobina te rečenice da je subjekt glavne rečenice jedan, a participijalne konstrukcije drugi i nalazi se u dativu kao i particip. Jan Stanislav izbrojio je čak 1373 takve konstrukcije u staroslavenskim evanđeo skim tekstovima: Značenje dativa apsolutnoga u 90% sluča jeva je vremensko, a od ostalih značenja nešto je češće uzročno. - i i s i > h o d $ ć j u e m u oti, cn.ki.ve glagola emu edim, oti, učeniki, svoihi, (kad je izlazio izcrkve, reče mu jedan od nje govih učenika) - stšed tšju že emu si, gory vi, sledi, ego idp narodi množi (kad je sišao s gore, za njim je pošlo mnogo svijeta) Vrlo se mnogo raspravlja o tome je li riječ o grčkom utje caju, tj o zamjeni za grčki genitiv apsolutni ili o slavenskom naslijeđu. Također su sporna tumačenja značenja pojedinih konstrukcija, npr. - iš b d -b š ju že e m u vi, vrata uzi>re i drugae Ta se rečenica može shvatiti kao vremenska (kad je izla zio na vrata) ili kao uzročna (budući da je izlazio na vrata). Uz imenice dolazi posvojni dativ u atributivnoj funkciji (hrami, m o l i t v e - molitveni hram, v l rQce g r e š b n i k o i m > - u grešničke ruke), a u toj službi često dolaze enklitički oblici lične zamjenice (ki,to esti, iskri,nii m i - tko je moj bližnji, vbzloži na nj9 rpkp s i - položi na nju svoju ruku). Dativ dolazi često uz pridjeve p o d o b b i r b , u g o d b m > , p o v in b iT b (ρονίηι,ηι, večhnomu spdu, ugodi,ni, bogu), a zanim ljivo je da i uz pridjev d o s t o i n i > , uz koji redovito dolazi geni tiv, nalazimo kadšto i dativ (dostoim, p o k a j a n j u - dostojan pokajanja). 165


Akuzativ Daleko najčešće dolazi kao pravi objekt: - obidp oltari, tvoi, i vide ženp Kadšto su objekt i glagol od istoga korijena, što konstruk ciji oduzima stilističku neutralnost: - sp d i sQdite (sud sudite), stregpce stražp (stražareći stražu, koji čuvaju stražu) Uz neke glagole dolaze dva prava objekta od kojih jedan označava lice, a drugi predmet: - eže bo ače napoiti» vy čašp vody (ako vas tko napoji ča šom vode) U staroslavenskim su spomenicima zasvjedočeni akuzativi kojima se izražava vrijeme i mjera: - glagolaahp že ni> ne vb prazdbnikb (kada) - eče malo vremf st>vami esmb (koliko)

Vokativ Vokativ je padež izravnoga obraćanja. Antički ga gramatičari nisu ubrajali u padeže, nego u posebne (pozivne) re čenice jer vokativni oblici nisu ni u kakvu odnosu s člano vima rečenice u kojoj dolaze. U staroslavenskim tekstovima vokativ redovito dolazi u svojim posebnim oblicima. Pod ut jecajem grčkoga javlja se vokativ bez vokativnoga nastavka, posebice kod osobnih imena (marbta man>ta pečeši s?...) U nominativnom se obliku javlja kod imenica i pridjeva uz dru gi vokativ: - gospodi bogb moi (Gospodine, Bože moj) - radui se cesaru ijudeiski (raduj se care judejski). 166

SINTAKSA

Lokativ U suvremenim slavenskim jezicima lokativ redovito dolazi s prijedlogom, ali je i on, kao i svi drugi padeži, prvotno bio besprijedložan. U staroslavenskim tekstovima nalazimo oče kivane prijedložne lokative u službi priloške oznake mjesta: - vb hramine glagoleti», na odre ležiti», vb poli seeti, Kada označava mjesto uz koje se odvija radnja (a ne u okviru kojega se odvija), dolazi s prijedlogom pri: - ova ubo pade? pri ppti (ova pak padoše kraj puta) - hod? že pri mori galileiscemi, vide simona (hodajući kraj Galilejskoga mora vidje Šimuna) Zanimljivo je da glagoli koji imaju prefiks pri - redovito uza se imaju lokativ bez prijedloga: - priv^zaše sv^taago dpbe suse avorove (privezaše sveca uz dub suhi javorov) Kada se želi izraziti da se netko (nešto) u prostoru (i vre menu) kreće za nekim (nečim), upotrebljava se lokativ s prijedlogom po: - narodi po nemb idoš? peši otb grada - i ne po mno3 eht dbnehb (i poslije ne mnogo dana, tj. poslije malo dana) Čest je u staroslavenskom i lokativ s prijedlogom o: - ne plačite s? o mbne (ne tugujte za mnom) - i mh,viši o množe (govorit ćeš o mnogom) Besprijedložni lokativ dolazi u staroslavenskim teksto vima ijeđe nego prijedložni, ali primjetljivo češće nego u drugim slavenskim jezicima. Najčešće je u službi priložne oznake mjesta, ijeđe vremena: - jako spti, si>hraneny kosti naš? semb meste (da su sahra njene naše kosti na ovom mjestu) 167


- theodora arhiepiskopa carigrade (Teodora, biskupa u Ca rigradu) - polunoći vi>stahi, ispovedati s? tebe (o ponoći ustadoh da ti se ispovjedim)

Instrumental Svim besprijedložnim instrumentalima zajedničko je zna čenje sredstva kojim se vrši glagolska radnja, bilo da je riječ o oruđu, prijevoznom sredstvu, materijalu ili čemu sličnom: - kopiemb emu rebra probode - se na kolesnici zlatomb pokovane seždp (evo sjedim na zlatom kovanim kolima) Besprijedložni instrumental može označavati uzrok: - azi> že gladomb gybljp (ja umirem od gladi) - i vbSb m irb tr^spčb s? strahomb (i sav svijet koji se trese od straha) U staroslavenskim se tekstovima u značenju uzroka ri jetko javlja konstrukcija otb/ radi + genitiv koja je kasnije u slavenskim jezicima istisnula besprijedložni instrumental: - oči moi iznemožete otb n i c t e t y (oči moje iznemoći će od bijede). Besprijedložni je instrumental mogao označavati mjesto u prostoru kroz koje se vrši radnja (danas u hrvat skom: kroz + akuzativ): - vTbhodî dvbrbmi (koji ulazi kroz vrata) - vbseko eže vbhoditb vi, usta ... afedrononrb ishoditi, (sve što ulazi u usta kroz stražnjicu izlazi) Obična je uporaba besprijedložnoga instrumentala za ozna čavanje smjera, načina i osobine: - inemb pptemb otidQ (odoše drugim putem) (kuda?) 168

SINTAKSA

- si.nide duhi, sv^tyi telesbnymb zrakomb (siđe Duh Sveti u tjelesnom obliku) (kako?) - človeki, nečistomb duhomb (čovjek nečistoga duha) (ka kav?) U pasivnim konstrukcijama označava vršitelja radnje: - vi»zvedem, bysti, duhomb (Duh ga je uznio). S prijedlogom najčešće dolazi tzv. socijativni instrumental, tj. onaj koji se odnosi na društvo ili pratnju: po čbto Sb mytari i grešbniky jasti, i pbjeti, (zašto s carinicima i grešnicima jede i pije) Subjekt i predikat U službi subjekta najčešće dolazi imenica, ali i druge imenske riječi, pa kadšto i infinitiv glagola te particip. No sve što je u službi subjekta u ulozi je imenice (vršitelja radnje). - paky že imi> reče isusb glagol^ - glagola ki, nemu blaženyi - i tb načeti, lišati s? - uzbre i drugaja - nesti, mbne sego dati (doslovno: nije meni ovoga dati) - hodfi po mbne ne imati, hoditi vi, ti,me. Iz ovih se primjera vidi ne samo to da različite vrste riječi dolaze u službi subjekta, nego i to da su sve imenske riječi u nominativu, a da su pridjev, particip i redni broj u određe nom obliku. Tako je najčešće, ah ne i uvijek. To pokazuju ovi primjeri. - ž^tva ubo mnoga . a delatelb malo - se koliko leti, rabotajg tebe

169


Prvi primjer pokazuje da subjekt kadšto nije u nomina tivu, a u drugom je subjekt »skriven«. Naime, kad bi se su bjekt trebao pojaviti u obliku lične zamjenice, on se ispušta. U drugom primjeru prezentski oblik rabotajp kazuje da je riječ o prvom licu jednine, tj. da je ispušteni subjekt azi». Lice se u staroslavenskom izražavalo oblikom predikata. Lična se zamjenica navodila samo u posebnim slučajevima kad je na njoj očito bio rečenični naglasak: - i ty be si, isusomt, galileiskymi, U biblijskom stilu kadšto se javljaju rečenice kao što je sym> moi esi ty koje su nastale pod stranim utjecajem (semitizam: imenski predikat + spona + lična zamjenica) po ne kim istraživačima, a drugi ih drže općeslavenskom pojavom. U službi predikata najčešće dolaze glagolski oblici, jed nostavni i složeni: prezent (varni, glagoljp), aorist (prives^ že ... žene?), imperfekt (ljudhje ideahp ki, nemu), imperativ (ljubite vragy vaš?), perfekt (utvi-bdilT» esi na mi,ne rgkp tvoj9), pluskvamperfekt (ne behi* li ti rekli»), futur prvi (ne imati» hoditi vi, ti,me), futur egzaktni (kogo videli» bpdeši), kondicional (aće bogi, oti.cb vaši, by byli». ljubili m? byste). Važno je razlikovati predikate ostvarene složenim (perifrastičnim) glagolskim oblicima od složenih predikata. Tu osobitu teškoću može činiti glagol načeti jer se njime tvori fu tur prvi, ali se pojavljuju i konstrukcije koje ne nose futursko značenje kao cjelina, nego ga nosi sam lični glagolski oblik: - i ti,gda načbneši sa studomi, posledi.nee mesto drbžati - i ti, nač£tb lišati s§ Drugi primjer svi tumače kao složeni predikat faznih gla gola (i taj poče oskudijevati), dok oko prvoga primjera nema sloge. Jedni tvrde da je riječ o futuru (i tada ćeš sa stidom posljednje mjesto držati), drugi misle da je nač$tb zadržao dio svoje semantike (i tada ćeš sa stidom početi posljednje mjesto držati). 170

SINTAKSA

Imenski predikat sastavljen je od glagolskoga i imenskoga dijela. Taj je imenski dio mogao biti izražen imenicom (blaženyi grigorii cmorizi>ci> be vi. manastyri) i pridjevom (človekb be domoviti). Taj je imenički dio u pravilu u nomi nativu i prave su iznimke primjeri kad nije tako (devojp bo be eva, ne bpdi niki»tože judojp). Vrlo je karakterističan za staroslavenske tekstove predi kat kojemu je dio particip: - be že učp vi, cri»ki»ve - egda z iv a n i bpdeši na braki» Prezent pomoćnoga glagola byti koji je dio imenskoga predikata naziva se sponom ili kopulom. Ta spona kadšto dolazi, kadšto se ispušta: - si> estb nasledhnikb - duhi» bo bi»dn. a pli»ti» ne moćna - juže ne dostoinb esim> - koli» pzi.ka vrata nareči s$ syni» tvoi - velhja estb vera tvoe -niki»to že blagi» ti»kmo edirn» bogi» Primjeri u lijevom stupcu imaju kopulu, a u desnom ne maju. Ako ih pažljivo promotrimo, vidjet ćemo da je spona ispuštena u primjerima u kojima je svevremenski prezent, a navedena u primjerima kada prezent izražava radnju isto dobnu s trenutkom govora. Neki istraživači takvu (ne)uporabu kopule drže semitizmom koji je iz hebrejskih preko grčkih stigao u slavenske tekstove. Čini se ipak da više argumenata imaju oni koji tvrde daje to praindoeuropska oso bina koju je baštinio i praslavenski, a da je utjecaj drugih jezika mogao biti samo u poticaju da se slavenska vlastitost ostvari.

171

STA RO SLA V EN SK I JE Z IK

Rečenice po priopćajnoj svrsi Po cilju izražavanja rečenice u staroslavenskom možemo podijeliti na izjavne, usklične, zapovjedne i upitne.

Izjavne posreduju obavijest bez ikakva emocionalnoga odnosa prem a sadržaju poruke. O ne su najčešće: - i vi,nide paky isusi, vi, kapem aum i, po dbnehi, - človeka di,va vi,nidoste vi, cn,ki,vi, pomoliti, s?

Usklične rečenice izražavaju em ocionalan odnos prema sadržaju poruke. Iz te skupine isključujemo one koje sadrže pitanje ili zapovijed. Formalni pokazatelji da je riječ o usk ličnim rečenicam a su uzvici o, gore, o gore, o vele, ole, uvy: - o ženo veli,ja esti, vera tvoe - gore že neprazdi,nymi, i doj^čimi, vi, ty dbni (teško nosećima i dojiljama u te dane)

- o gore mbne čbto si,tvorihi, (teško meni što učinih) - o vele m edi, kapbjpcii ?zyki, detii - ole liki, sv^ti, - uvy mi,ne pobeždem , byhi, (jao meni, bijah pobijeđen)

Zapovjedne rečenice izražavaju zapovijed, zabranu, mol bu, savjet i želju. Najčešći je pokazatelj da je riječ o tim rečenicam a imperativni oblik: - otbče daždb mi dostoinp č^sti, imenie

- prosite i dasti, s$ vami, Zapovijed se može pojačati veznikom da: - da uveste eko vlasti, imatb sym, človečbsky na zemli oti,pucati grehy (ali znajte da Sin Čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe) U staroslavenskom da može biti i s imperativom: da b 9detb volja tvoja. 172

SINTAKSA

Ublažavanje zapovijedi izražava se niječnim zapovjed nim oblicima ne dei, ne deite: - ne deite detii prihoditi ki> mi,ne (ne branite m alenim a da dođu k meni) To se ublažavanje postiže niječnim zapovjednim oblikom ne mozi / ne možete koji dolazi s infinitivom: - ne mozi ne verovati (nemoj ne vjerovati) Upitne rečenice najčešće imaju upitnu česticu li koja re dovito dolazi iza prve samostalne riječi: - ty li esi cesari, ijudeiski, (jesi li ti car židovski?) Ako osim upitne čestice li u rečenici dolazi i negacija, rečenica dobiva značenje retoričkoga pitanja: - ne oti> ženy li rodi s$ (nije li se rodio od žene?) Čestica li upotrebljava se kada se očekuje potvrdan ili niječan odgovor na cijelu rečenicu,a kada je pod znakom pi tanja samo njezin dio, upotrebljavaju se zamjenice ili prilozi koji dobivaju upitno značenje: - kbto prikosnQ s? rizi, moihi, (tko se dotaknuo mojih haljina?) - koliko im ate hlebi, (koliko hljebova im ate?) Čestica eda unosi nijansu sumnje ili čuđenja: - eda možetii slepi>ci> slepi,ca voditi (zar može slijepac sli jepca voditi?) Pitanja mogu biti uvedena i veznikom aće i to izravno i neizravno: - reš? em u g o sp o d i. aće udariim» nožemb ... - vtprašaše i aće čbto viditb (pitahu ga da li što vidi)

Nezavisnosložene rečenice Nezavisnosložene rečenice u staroslavenskom jeziku opi suju se kao i u drugim slavenskim jezicima, tj. u njih ubra173


jamo one složene rečenice koje čine cjelinu, ali surečenice koje ih čine mogle bi stajati same za sebe i veznici koji ih povezuju ne pripadaju ni jednoj od povezanih rečenica. Najčešće su među nezavisnosloženim rečenicama sastavne. Izražavaju bilo kakvu vrstu zajedništva, povezuju se najčešće veznim sredstvima i, a, ti, taže, tože, tače, ni - ni, ne - ni: - ž?di,m, behi, i napoiste m? (žedan bijah i napojiste me) - č?do ne ustydi s? lica človeča . ti ne potai č’to spćee vi, tebe (čedo, ne postidi se lica čovjekova i ne zataji što je u tebi) - postaviš? ubo jego na dreve. tače i presvytera... (postaviše prvo njega na drvo, pa čak i svećenika) Sastavne su rečenice često povezane bezveznički (asindetski): - da si,v?titi, s? im? tvoe. da bQdeti, volja tvoja (da ovdje nije veznik, nego dio imperativa) Za razliku od sastavnih suprotne rečenice izražavaju su protnost, nepodudarnost, različitost. Povezuju se veznim sred stvima a, že, ni>, obače, a ne m>, nt obače, ne tbkmo,' ne tbču 9 i drugima: - ne umreti, bo devica m> spiti, (djevojka nije umrla, nego spava) - ne plačite s? o mi,ne . obače sebe plačite s? (ne oplakujte mene, nego oplakujte sebe) - ovi, že koljenoma lice pokrvaaše . a drugy nici, zadi.hneaše s? (ovaj koljenima lice skrivaše, a drugi klečeći uzdisaše)

Rastavne rečenice su one u kojima se ostvaruje samo sa držaj jedne od surečenica. U hrvatskom su prepoznatljive po vezniku ili. U staroslavenskom su surečenice povezane vez nim sredstvima ili, li, li - li, o - ili, o - li, aće (li) - aće (li), ljubo, ljubo - ljubo itd.: - ne reče česo ićete. ili či,to glagoleši si, nejp (ne reče što tražite ili što govoriš s njom) 174

SINTAKSA

- ki,to vide li ki»to slysa (tko je vidio ili tko je čuo) - ljubo vi. vi»toroj9 ljubo vi, tretijp stražp priđete (doći ćete ili o drugoj ili o trećoj straži) Neki autori govore i o zaključnim, isključnim, gradacijskim pa i nekim drugim vrstama rečenica, dok ih drugi drže samo podvrstom triju opisanih vrsta. U opisima hrvatske sin takse naglašava se da te rečenice nemaju veznika, nego su povezane prilozima (dakle, samo, jedino) po značenju kojih su onda nazvane. No ako u staroslavenskom jeziku imamo npr. ovakvu rečenicu: - sii ne možeti, isceleti blgdniki, bo jesti, i pijanica - ključno je pitanje je li bo veznik ili vrši drugu ulogu (po postanju je riječ o praslavenskoj enklitičkoj čestici za isti canje i objašnjenje). Neki autori govore i o gradacijskim rečenicama navodeći primjere poput ovoga: - ne tbkbmo razaijaaše sobotg . m> i otbca svojego glagolaaše boga (ne samo da je rušio subotu, nego je i Boga nazivao svojim ocem), drugi smatraju da je to isti tip slaganja kao kod sastavnih rečenica, a treći misle da je riječ o posebnom tipu suprot nosti. To su samo neki od brojnih problema koji nisu poseb nost opisa staroslavenske sintakse, nego se s njima susrećemo i pri opisu sintakse suvremenih slavenskih jezika. Zavisnosložene rečenice Zavisnosložene rečenice nastaju postupkom koji zovemo uvrštavanje, tj. jedna se rečenica (zavisna) uvrštava u drugu (glavnu) i odnosi se prema njoj kao dio njezina ustrojstva. S obzirom na to kako se zavisna surečenica odnosi prema glav noj razlikujemo subjektne, predikatne, objektne, atributne i priložne rečenice. Subjektne su one u kojima se zavisna surečenica odnosi prema glavnoj kao njezin subjekt.Veza se ostvaruje veznici ma ače, jako, da, zamjenicama iže, ižib ježe, čhto, jeliko i nji 175


hovim kombinacijama iže ače, iže da, iže koliždo). Spomenu ta vezna sredstva samo su dio sredstava koja povezuju glav nu i zavisnu rečenicu. - i ž e vy priemleti, . m? priemleti» (tko vas prima, mene pri ma, doslovno: koji vas prima, mene prima) - jeliko aće si»v?žete na zemi. bgdeti, si»vezano na nebesehi, (što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu) - i ž b prebyvaeti» vi, ljubi»vi . vi» boze prebyvaeti, (tko pre biva u ljubavi, u Bogu prebiva)

Predikatne su one rečenice u kojima se zavisna surečenica odnosi prema osnovnoj surečenici kao imenski prema gla golskom dijelu predikata. Češća vezna sredstva su veznik da% odnosni prilog jako, zamjenica iže i zamjenički skupovi u koji ona ulazi (iže ače, iže koliždo i si.) - moe brašhno esti». da tvorjg voljp posi»lavi,šago m? (moja je hrana da vršim volju onoga koji me je poslao) - duhi. esti,. iže živleati, (duh je onaj koji oživljava) Objektne su one rečenice u kojima zavisna surečenica ima funkciju objekta glavne surečenice. Na njihovu se početku nalaze glagolski oblici, gotovo redovito lični. Broj i razno likost veznih sredstava vrlo je velika pa spominjemo samo neka: veznici da, jako, jako da, jakožey zamjenice kUo, ČMo, kyi, kakh, koliki,, čii, iže ačte, iže koliždo, prilozi jamože, khde, kamo, kbgda, čestice li, eda itd. - my vemi,. eko človeki, si» grešbni. esti, (mi znamo da je ovaj čovjek grešnik) - i eliko aće obr^čete . prizovete na braki. (koje god nađete, pozovite ih na svadbu) - nesmi, dostoim,. da vi» domi» moi vi.nideši (nisam dosto jan da uđeš u moj dom) Atributne rečenice su one u kojima se zavisna surečenica prema osnovnoj surečenici odnosi kao atribut ili apozicija 176

SINTAKSA

prema imenici. Stoga se takva, atributna, surečenica uvijek odnosi na imenicu ili na riječ koja je u imeničkoj službi. Kao vezna sredstva najčešće služe zamjenice, odnosne i upitne, npr. iže, ježe, jaki,, jeliki>, kyi, ki>to, čhto, iže aće, iže koliždo, i prilozi, npr. ideže, jamože, oti,neliže itd. - vi.seki, iže tvoriti, se cesarb. protiviti, s? kesarevi (svaki koji se pravi kraljem protivi se caru) - i pride vi, ijerusolimi, na mesto ideže lazari, ležaaše (i dođe u Jeruzalem na mjesto gdje je ležao Lazar) - izide že slovo vi, bratrijg eko učeniki, ti, ne umreti, (pronese se glas među braćom da onaj učenik neće umrijeti)

Priložne su one rečenice u kojima se zavisna surečenica odnosi prema glavnoj kao priloška oznaka prema predikatu. One su najbrojnije i najrazličitije od svih zavisnih rečenica. Dijele se na: o) mjesne: uvode se brojnim veznim sredstvima, a najčešća su prilozi ideže, ideže ače,khde, gduže te zamjenički sku povi vt> neže, na nemize meste, V7, niže domi> i si. - i id e ž e esmi> azi>. tu i sluga moi bQdeti, (gdje sam ja bit će i moj sluga) - duh'b iž d e ž e hoćeti, dySeti> (duh puše gdje hoće) b) vremenske: uvode se veznicima daže, jako, jakože, prežde daže, prhvee daže, vremenskim prilozima jegda, dondeže itd. - uslyši bože glasi, moi e g d a moljQ s? tebe (usliši Bože glas moj kada se molim Tebi) - d o n b d e ž e sveti> imate veruite vi, svgta (dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo) c) načinske: uvode se veznim sredstvima, npr. jako, jakože ili zamjeničkim skupovima im ide obrazom ih imiže sgdomib V7, njgže merg i si. - i č k o ž e trudiši s? . ta k o i rm.zdp priimeši (kako se trudiš, takvu ćeš i plaću dobiti) 177


- eko taetl· voskb ot b lica ognja, tako pogybnQt b grešbnici ot b lica božič (Kao što se topi vosak od plamena vatre, tako će poginuti grešnici od lica Božjega) d ) uzročne: uvode se veznim sredstvima jako, jakože, zane, zaneže itd. - i zane ne im6hQ korenie. isi>hQ (i jer nemaše korijena, posahnu) - bhdite ubo eko ne včstč di,ni ni časa (bdijte dakle jer ne znate ni dana ni časa) e) nanyeme: najčešća vezna sredstva su da, jako da, jeda, kbto itd. - se izide sejî da s€jet i>(evo iziđe sijač da sije) - ne s?di na predbnimi, meste . eda kbto či.stnei teb€ bpdetb zbvaniihi. (nemoj sjesti na prvo mjesto da netko od pozva nih ne bi bio Časniji od tebe...) Posljednji primjer često se navodi, ali je veliko pitanje je li riječ o namjemosti ili o pogodbi. f) posljedične: uvode se najčešće veznicima da, jako, jakože: - toii,ma li dn.žimi, jesi nev6dSnijemi>. da sego ne razumeješi (toliko li si obuzet neznanjem da ovoga ne razumiješ) - i isceli i jako slčpi> i nem i>glagolaše i gledaše (i iscijeli ga da je slijep i nijem govorio i gledao) g) pogodbene: najčešća vezna sredstva su a, ače, ali, jeli, jeliko i, da, ače da - aće kbto ž?ždaet b da pridet b kb mbne i piet i>(ako tko žeđa, neka dođe k meni i pije) - gospodi a by byli. sbde. ne by umn>lb moi brati, (Gospo dine, da si Ti bio ovdje, ne bi umro moj brat) h) poredbene: najčešća su vezna sredstva jako, jakože, neže, neže da. - dobrčje jemu by bylo aće bi kameni, žri,novbnyi vi,zloženi, na vyjQ jego... neže da si,blažnajeti, malyhi, sihi, jedinogo (bolje bi mu bilo da objesi mlinski kamen oko vrata... nego da sablazni koga od ovih malenih) - jakože vgrova. bpdi tebe (kao što si vjerovao, neka ti bude) 178

SINTAKSA

i) dopusne: najčešća su vezna sredstva aće, ače i, ace, ce, m,, obače. - i aće vi>si si>blazn?ti> s? . ni. ne i azi> (ako se i svi sablazne, ja se neću) - aće bo i plbtijp ot blpćihi, s? otb tebe. m, si, tobojg jesmi, (ako sam se tijelom i odvojio od tebe, ipak sam s tobom) Zavisnosložene rečenice dijele se i po drugim kriterijima. Važan kriterij je narav veznih sredstava. Neka od njih ne samo da vezuju glavnu i zavisnu surečenicu nego i zamjenjuju(zastupaju) dio glavne rečenice. Zavisnosložene rečenice koje imaju takva vezna sredstva zovu se relativnima: - prizi»vaš? že vn»toricejg človeka / iže be slepi. Po tom kriteriju relativne rečenice čine jednu, a sve druge zavisnosložene rečenice drugu skupinu. U tim drugima vez no sredstvo samo povezuje i nema drugih funkcija: - pride godina /da/ proslaviti, s? syni, tvoi Upravni i neupravni govor Govor drugoga prenosi se u staroslavenskom najčešće upravnim govorom, tj. bez ikakve izmjene. U suvremenim jezicima, kao što znamo, čest je neupravni govor, ali njega u staroslavenskim tekstovima gotovo nema. Naznakom takvo ga prenošenja tuđega govora smatramo rečenice s veznikom eko koji povezuje autorski i upravni govor: - reče bo eko božii sym> esmh (Jer rekao je: Sin sam Božji) U prenošenje tuđega govora uvode nas glagoli reci i glagolati, najčešće u 3. licu aorista(reče, reš$, glagola, glagolašf): - glagola emu edim. otb učeniki> svoihi». učitelju viždb kako vo kamenbje i kakovo zbdanije - glagolašf emu . učitelju si žena j$ta jestb nyne vb preljubodeanii... 179


- reče isusi, iže vas7, bezi, greha jestb prežde vn>zi kamenh na njg Za uvođenje u tuđi govor često služe i participi: - paky že imi, reče isusi, glagolf. azh esmh svetb miru.... - otbvećavb že isusi, reče kl, nei: ženo kbde sgth iže na t$ važdahg - da si,bQdeti, s$ rečenoje prorokomh isaiemi, glagojjpcemb . se otrokh moi egože izvolihb ... Autor teksta može i svoju poruku prenositi upravnim go vorom: - i azb glagojjp vami,: prosite i dasth s$ vamh. ičete i obrćete... Spomenuti glagolski oblici za uvođenje u upravni govor mo gu i izostati (mijenja ih sintagma koja označuje govorenje): - pride že glasi» si, nebese. proslavihb. i paky proslavljg Redoslijed riječi Pomanjkanje obavijesti o naglasku i intonaciji u starosla venskom jeziku i funkcionalna ograničenost tekstova koji dolaze u obzir za proučavanje klasičnoga staroslavenskoga jezika osobito otežavaju donošenje sigurnijih zaključaka o re doslijedu riječi u staroslavenskom jeziku. Kada npr. govo rimo o osnovnom redoslijedu riječi u hrvatskom jezičnom standardu, tj. o onome redu koji se odnosi na rečenicu izvan konteksta, dakle na rečenicu kao jezičnu jedinicu, uspostav ljena pravila provjeravamo iskustvom izvornoga govornika, što u proučavanju staroslavenskoga nije moguće učiniti. Proučavanja npr. pokazuju da u staroslavenskim rečeni cama subjekt dolazi češće ispred predikata, ali i druga mo gućnost nije rijetka. - učenici idoš? vbsp^tb - reče gospodi, priti.čp sijg 180

SINTAKSA

- isusi, že oti,većavi, reče emu - pridp že voini- azi, esmb si.veti, miru - glagola emu isusi, Pogledajmo ovaj tekst: posbli lazaija . da omočiti> konbcb prbsta svojego vi, vode i ustuditL jfzykb m o i. jako straždQ vb plamene semb. U sva tri slučaja zamjenica je u postpoziciji i navedeni primjer dobro pokazuje ponašanje posvojnih i pokaznih za mjenica koje posve rijetko dolaze u antepoziciji. U primjeru »tomu gospodu slava i hvala« pokazna je zamjenica ispred imenice, očito stoga što je naglasak na samoj zamjenici. Ta ko se ponašaju i posvojni pridjevi (selo iosifovo, vi> im? gospodbne), dok kvalitativni pridjevi samo nešto češće dolaze poslije nego prije imenice (dragaago i mpdraago iosifa, pam?ti, sv?tuumu i velikumu blagovernomu konstantinu // si, trudomb i boleznijp velikoj9 , otbkpdu ubo imaaši vodp živg). U vezi sa zamjenicama zanimljive su enklitike, one prvotne (dativno mi, ti, si, ny) i one drugotne, tj. akuzativne (m$, t$, s$, jib ny). Da su akuzativne enklitike doista sekun darne, tj. da u početku nisu bile enklitike, pokazuju primjeri kao što su gospodi. t$ molimh, na t$ upbvahi», što bismo na hrvatskom morali izraziti punim zamjeničkim oblikom: Go spodine, Tebe molimo, u Tebe se uzdah). I dativne i akuza tivne enklitike u pravilu dolaze iza prve naglašene riječi u rečenici, druge dosljednije nego prve: daždb mi drugoje blagoslovbjenije, sami, si nesy kn,stb, i vbse ti vbzdamb, i azi, tf prinuždg, si,tvori mf jako jedinogo oti, naimbniki, svoihi,, priglašb i (= ji,) reče emu itd. Kada se u složenoj rečenici nalazi više enklitika, autor uspostavlja lako uočljivu simetričnost: - iže vy priemleti,. mf priemleti,. i iže priemleti, m f. priemleti, poslavrbšago m f. 181


Staroslavenski nema enklitičkih prezentskih oblika glago la byti, ali enklitički su oblici pomoću kojih se tvori kondi cional: - gospodi a by si>de byli* to ne by umrbli» brati, naju - dobree emu bi bylo . ače ne bi rodili» s£ - ače s? bi ne rodili» človeki, ti. Iz navedenih primjera vidi se da enklitički oblik glagola byti stoji uvijek ispred 1 - participa,i taj se poredak ne mi jenja ni kad se između njih ubaci treća riječ. Najčešće čestice u staroslavenskom su že, bo i li. U pravilu dolaze iza prve naglašene riječi, rijetko je drukčije, pa čak razbijaju sintag mu da bi došli u taj položaj: - vi,prosi že i isusi, - farisei že stavi, sice moleaše s? - nikyi že li tebe ne ospdi - behg bo množi i po nemb idg - vi, sebe bo zemlja ploditi, s? - gospodi, ne brežeši li eko sestra moja eding m? ostavi služiti tebe - otl· nazareta možeti, li čbto dobro byti - vi, devetijg že godinp νι,ζι,ρί isusi.

182

PITANJA I ZADACI

Da biste provjerili jeste li naučili i razumijete li dobro gradivo iz ovoga udžbenika, pomoći će vam pitanja koja sli jede. Očekuju se u pravilu kratki odgovori. Pitanja i zadaci okupljeni su oko poglavlja ili oko manjih cjelina: I. Općeslavenski književni jezik

1. Kako stari tekstovi i povjesničari zovu najstariji slaven ski književni jezik? 2. Kako (je) slavistička znanost naziva(la) najstariji slaven ski književni jezik? 3. Komentirajte termine starobugarski i staromakedonski! 4. Komentirajte termine starocrkvenoslavenski i crkvenosla venski! 5. Definirajte pojmove redakcija staroslavenskoga jezika i recenzija staroslavenskoga jezika! Objasnite razliku među njima! 6. Prednosti i nedostaci termina staroslavenski 7. Razdoblja staroslavenskoga jezika 8. Objasnite termin općeslavenski književni jezik 9. Panonska i makedonska teorija o postanku staroslaven skoga jezika 10. Staroslavenski prema praslavenskom. II. Staroslavenski kanon

1. Odakle termin kanoni 2. Odredite vremenske granice kanonskih tekstova! 183


3. 4. 5. 6. 7. 8.

Nabrojite glagoljične tekstove staroslavenskoga kanona! Nabrojite ćirilične tekstove staroslavenskoga kanona! Objasnite imena kanonskih staroslavenskih tekstova! Nalazišta staroslavenskih kanonskih tekstova Gdje se danas čuvaju kanonski staroslavenski tekstovi? Koji je kanonski tekst pisan na hrvatskom tlu? Koja ga je hrvatska plemićka obitelj čuvala kao kućnu relikviju? 9. Kanonski staroslavenski tekstovi po sadržaju 10. Koji je staroslavenski kanonski tekst likovno najljepši, a koji je najopsežniji? III. Glagoljica i ćirilica

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.

9. 10. 11. 12. 13. 14.

Kako su i kada glagoljica i ćirilica dobile ime? Grčki i ne-grčki elementi u oblikovanju ćirilice Polazišta u objašnjavanju postanka glagoljice Glagoljica prema grčkom i drugim pismima Elementi sustavnosti i utjecaj izvana u oblikovanju gla goljice Čemohvostovljeva teza Jončevljeva teza »Hrvatske« teze o postanku glagoljice (jeronimska, got ska) Pitanje prvenstva između glagoljice i ćirilice Pisanje brojeva u glagoljici i ćirilici Pisarske pogreške kao argument u diskusiji o prvenstvu Palimpsesti Traktat Cmorisca Hrabra Faze oble glagoljice

IV. Leksik najstarijega slavenskog književnog jezika

1. Korpus za istraživanje staroslavenskoga leksika 2. Praslavensko naslijeđe u staroslavenskom leksiku 184

PITANJA I ZADACI

3. Grčki utjecaji u oblikovanju staroslavenskoga leksika 4. Latinski, germanski i moravski sloj u staroslavenskom leksiku 5. Odakle sufiks - či(ji) u staroslavenskim riječima? 6. Sinonimski parovi 7. Frazemi s glagolom dati 8. Frazemi koji su iz knjige prešli u govor V. Staroslavenski na hrvatskom tlu

1. Jezične osobine hrvatske redakcije 2. Hrvatskostaroslavenski 3. Hrvatsko-staroslavenski 4. Staroslavenski i starohrvatski u jeziku Bašćanske ploče 5. Načini miješanja jezičnih elemenata u hrvatsko-staroslavenskom 6. Fonološki staroslavenizmi u hrvatsko glagoljskim teksto vima 7. Morfološki staroslavenizmi u hrvatskoglagoljskim tek stovima VI. Staroslavenski glasovi

1. Kako su praindoeuropske kvantitativne samoglasničke opozicije prešle u praslavenske kvalitativne? 2. Zašto su praslavenski samoglasnici a, y , e i i uvijek dugi? 3. Što je to zakon otvorenih slogova? 4. Što su to diftonzi? Zašto su prešli u monoftonge? Nave dite primjere i objasnite! 5. Jat (e) i i mogli su nastati od monoftonga i od diftonga. Od kojih? Koji su izazivali prvu, a koji drugu palatalizaciju? 6. Kako su i od kojih kombinacija nastali nosni samoglas nici f i 9? 185


7. Odredite hrvatske parnjake ovim staroslavenskim rije čima: mgdrh, blgdb, grgbh,rgka, ggsth, zgbi,, ρςία, ž$tva, t$žbki>, sv$tb, kn$3i>> gr$da! 8. Mađarske riječi donga, galamb, gomba, gerenda preuzeli su Slaveni i prilagodili svojim sustavima. Kako su izgle dale u staroslavenskom, a kako izgledaju danas u hrvat skom? To isto odredite i za rumunjske posuđenice dumbrava, prund i nnd\ 9. Narednim riječima odredite njihove staroslavenske par njake: hrv. blato, rus. golos, polj. smrod, češ. mrak, ukr. bereza, bug. klas, hrv. vrijeme, češ. vlaha! 10. O kojim je glasovnim promjenama riječ u narednim pa rovima riječi: duhi. - dušiti>, mraki. - mrači.m», gi.nati - ženQ, pesi.ki. - na pesce, duhi. - dusi, vlaga - vla3 e! 11. Navedite primjere za treću palatalizaciju! 12. Objasnite jaki i slabi položaj jerova! 13. Jerovi u jednosložnim riječima 14. Ispadanje slabih jerova 15. »Vokalizađja« jerova 16. Napregnuti jerovi 17. Kako su se izgovarali glagoljično & odnosno ćirilično Έ? 18. Što nam staroslavenska grafija kaže o izgovoru samo glasnika jery? 19. Samoglasnici na početku riječi (proteza) 20. Glas j u staroslavenskom: bilježenje, izgovor, protetsko i intervokalno j. 21. Prijevoj - termin, definicija 22. Kvalitativni i kvantitativni prijevoj 23. Prijeglas 24. Objasnite u čemu je bitna razlika između prijevoja i prijeglasa! 25. Glas f u staroslavenskom 26. Epentetski glasovi u staroslavenskom 186

PITANJA 1 ZADACI

27. Po glasovnom sastavu navedene riječi razvrstajte u tri skupine slavenskih jezika: brada, rost, moloko, svijeća, brzeg, meja, međa, kwiat, cvjetati, zvijezda, noći,. 28. Ovim praindoeuropskim riječima odredite staroslavenske i hrvatske parnjake: mondhros, ponthis, gholva, moina, kaina, sausos, pledmen, angulos, udra, ausos. VII.

Imenice

1. Kada se u staroslavenskom upotrebljavala dvojina? 2. Koji su padeži uvijek međusobno jednaki u dvojini? 3. Koji su padeži uvijek međusobno jednaki u imenica sred njega roda? 4. Na koji gramatički morfem završavaju u nominativu množine sve imenice srednjega roda? 5. Imenice glavne ženske promjene razvrstajte na meku i tvrdu inačicu: žežda, vražiAa, burja, riiva, sveca, suša, sla va, koža, žena, gora, duša\ 6. Navedene imenice stavite u dativ i lokativ jednine te ob jasnite glasovne promjene koje su se dogodile: rgka, no ga, motyka, dbska, leha, muha. 7. Navedite i objasnite razlike u deklinaciji između ime nica a - i ja- tipa! 8. Navedene imenice razvrstajte po rodu i prevedite ih na hrvatski: gostih kostib junostb, noč\h zapovedi* gospodb, Qgllh llčtb. 9. U kojim se padežima razlikuju međusobno imenice i deklinacije muškoga i ženskoga roda? Stavite u te pa deže sve imenice navedene u prethodnom pitanju! 10. Koje od navedenih imenica idu po glavnoj palatalnoj, a koje po i - deklinaciji muškoga roda: plaču, mgžih pgti>, gvozd ih voždh, ggsi*, korablih nožb, nogbtb? 11. Za svaku navedenu imenicu odredite deklinacijski tip, a onda oblikujte genitiv jednine i nominativ množine: plamy, remenih tel$, slem$, slovo, nebo, mati, oko, pras$, vrem$, dbči. 187


12. Iz oblika za nominativ množine izvedite nominativ jed nine: rymlane, samarfane, ljudije, delatele, mytare. 13. Navedite imenice koje idu po u (- i»v -) deklinaciji. Sve ih prevedite na hrvatski! 14. Objasnite sufiks -i>v- koji se javlja kroz cijelu paradigmu u u - deklinaciji. 15. Što znače imenice koje idu po t- deklinaciji. Prevedite ih na hrvatski. Navedite njihov genitiv jednine i nominativ množine! 16. Prosklanjajte ove imenice: vragb, vrači* vojevoda, bogyni, slava, duša, junostib gostb, smoky, plamy, vremq, prasf, nebo, mati, učitelb, mytarb, graždaninb. 17. Oblikujte vokativ ovih imenica: dorrn,, pastuhb, žena, du ša, gosti*, konb pravijdbnikb.

18. Imenice u zagradama stavite u odgovarajući oblik: - vi, ono (vrčm?) prišbdi, isus i, vi, (domi,) petrovi, vid6 (tbća) jego lež^ćp - ri,ci nami, kojejQ (oblastb) se tvoriši i kbto esti, dalb tebfi (oblasti,) sijQ - lbvi, skoči na (pravi,di,niki,) i podi, (pazuho) ego položi (no ga) svoi - vi,stavb poimi (otroč^) i (mati) ego VIII.

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 188

Zamjenice

Nabrojite lične zamjenice u staroslavenskom! Objasnite kako se izražavalo treće lice! Koje zamjenice u staroslavenskom nisu razlikovale rod? Kakve su to supletivne osnove i kod kojih ih zamjenica imamo? Nabrojite dativne enklitičke zamjeničke oblike! Nabrojite akuzativne enklitičke oblike! Jesu li oni odu vijek bili enklitički? Nabrojite skupine neličnih zamjenica! Koju sklonidbu zovemo zamjeničkom? Je li jedinstvena?

PITANJA I ZADACI

9. Kako glasi akuzativni singulami oblik zamjenice i(že)? Kako se pisao i zašto se tako pisao? 10. Koje se zamjenice mogu sklanjati i po imenskoj i po zamjeničkoj sklonidbi? 11. Koja se zamjenica sklanjala kao određeni pridjevi? Prosklanjajte zamjenice im>, ina, ino, svoi, svoja, svoje, kbto, čbto! 12. Prosklanjajte sintagme azb synb, ty svekry, naši, otićih tvoja dbći, to selo! 13. Zamjenice u zagradama stavite u odgovarajući oblik: -

pride si, ppti kb (azi,) pređi, očima (moje) i posi,la raba (svoi) vi, (si) noći,

IX. Pridjevi

1. 2. 3. 4. 5. 6.

7.

8.

9. 10. 11.

Kako dijelimo pridjeve po značenju, a kako po obliku? Kako se sklanjaju neodređeni pridjevi? Kako se sklanjaju određeni pridjevi? Do kojih glasovnih promjena dolazi pri sklonidbi odre đenih pridjeva? Prosklanjajte sintagme oki,no vysoko, č$stb dostoina, bogb krepbkiA Kakvu su sintaktičku ulogu imali neodređeni, a kakvu određeni pridjevi? Usporedite sa stanjem u hrvatskom! Od navedenih imenica oblikujte posvojne pridjeve: človekb, prorokb, avraamb, ioanb, voevoda, marie, pastyrih arhiereil Kako se tvori komparativ pridjeva? Oblikujte komparativ ovih pridjeva: hudb, slabb, novb, t^žiJcb, glgbokiA Kako se tvorio superlativ? Što je apsolutni superlativ i kako se tvorio? 189


12. Kako se sklanjao određeni oblik komparativa? 13. Prosklanjajte ove sintagme: dobraja duša, miloje otročf, azb staraja svekry, ty blagyi sym>, naša dobraja mati\ X. Brojevi

1. Brojite na staroslavenskom do 20! 2. Napišite staroslavenskim riječima ove brojeve: 7,11,19,20, 23, 50, 76,100,124,200, 436, 500,900,1000, 2003,10000! 3. Objasnite kako su se sklanjali: a) jedim., jedina, jedino, b) di.va, oba, di,ve, obe, c) trije, tri, četyre, četyri, d) p?th, šesti,, sedmi,, osmi,, deveti,, e) deseti,, f) si,to, g) tysQĆi, ti,ma, h) pn,vyi, vi,toryi, des?tyi 4. Kako su se deklinirali složeni brojevi, npr. 12, 34, 50? 5. Napišite staroslavenskim riječima: 13 volova, 20 nepri jatelja, 50 žena, 100 ljudi, 1000 kuća! 6. Prosklanjajte: jedini, bogh, di>ve materi, p$ti> smokbvh 7. Prevedite na hrvatski: -

raduet i, s? o nei pače . neže o deveti deseti, i deveti godina že b6 šestaja . pride žena ot i, samarij? vb jedinojQ že na desete goding išedb. obrčte drugyj? si, des?tijQ tysQĆb si.rčsti gr?dQĆaago. si. di.vema deseti,ma tyspcama na ni, - vi,zleže s i, občma na desete učenikoma

XI. Glagoli

1. Odredite infinitivnu osnovu ovih glagola: kupovati, ku piti, styšati, iti, vesti, dvigngti, teći, moči, pasti 2. Odredite prezentsku osnovu ovih glagola i ustanovite je li njihov prezent e - ili i - tipa: videti, mreti, viseti, zhvati, grumeti, besedovati, teči, vengti. 3. Navedite sve glagole koji imaju nulti tematski morfem u prezentu i sve ih sprežite! 4. Oblikujte 2. lice jednine i treće lice množine prezenta gla gola kl$ti, j$ti, mreti, treti, vedeti, hvaliti, vesti, uphvatL 190

PITANJA I ZADACI

5. Do kojih glasovnih promjena dolazi u 1. licu jednine prezenta glagola i - tipa? Navedite primjere! 6. Glagol iskati ima dva oblika za prvo lice jednine. Nave dite i objasnite! 7. Kako se odnose nastavci za treće lice množine prezenta u staroslavenskom i hrvatskom jeziku! 8. Koliko ima aorista u staroslavenskom? Koji glagoli ima ju aorist u staroslavenskom, a koji u hrvatskom? 9. Od glagola peči, vesti, m oći i dvigngti napravite asigmatski i sigmatski drugi aorist! 10. Napravite sigmatski prvi aorist glagola hoditi, peči, vesti, glagolati!

11. Pronađite aorisne oblike i opišite ih: -

povedaš? že jemu i daš? dčvici i nese materi svoei obrazi, dah i. vami». da jakože azi» tvorihi. vamb i vy tvorite i vide človeka šlepa i idg za nimb narodi množi

12. Oblikujte prvo i drugo lice jednine imperfekta glagola plesti, teči, moči, nositi, glagolati, ljubiti, zhvati, verovatil

13. Koje su se glasovne promjene dogodile u ovim proce sima nastajanja imperfekatskih oblika: tek-eah-b>tečaahh, tn>p - eah - 7.>tri,pleahl, m og - eah - i*>možaahi>>možahi>.

14. Glagol u zagradi stavite u odgovarajući imperfekatski oblik: -

druzii že (rezati) vetvi oti. dreva človekb (živeti) vb semb meste ovi>ca vbn§ ogrady (blQŽdati) azi, (glagolati) vam i. vi.si. di.nb

15. Kako se tvori imperativ u staroslavenskom? 16. Koji glagoli imaju »nepravilan« imperativ? 17. Kako se tvore zanijekani imperativni oblici? 191


18. Napravite imperativ ovih glagola: hvaliti, dati, pasti, vedeti, peči, nesti, byti\ 19. Koji su neosobni glagolski oblici? 20. Uz koje se glagole najčešće upotrebljava supin? 21. Koliko ima participa u staroslavenskom? Koji su? 22. Koji se participi tvore od infinitivne, a koji od prezent ske osnove? 23. Odredite o kojim je participima riječ: padini, znajemo, vedoma, rečem>, seky, zabi.veno, hval^či, nosivbši, nošiJi, imy, ishhod$. 24. Opišite participe u narednim rečenicama i sintagmama: -

vi. zakoni či.to pisano jesti» vide ti»CQ ego lež?ĆQ vi»nide ki» pilatu pros? telo isusovo v6ruj?i vi. ni» ne bQdeti, osQŽdeni» ot bvećavi, že isusi, reče

25. Prevedite na hrvatski: -

vi»hod?i dvi»ri»mi pastyri» est i» ovcam i» pride ki» bol?ćiimi» vrači» i bQdete nenavidimi vsemi ?zyki imene mojego radi prišedi.šu že narodu ki, nemu . vi,si divleahQ s? vid?ći dpba oblistvi.nevhša

26. Koji su se složeni glagolski oblici tvorili od 1 - partici pa? kako su se tvorili? 27. Napravite sve složene oblike glagola kupovati! 28. Koji dio složenoga glagolskoga oblika izražava leksičko, a koji gramatičko značenje? 29. Oblikujte prvo lice jednine pluskvamperfekta ovih gla gola: ljubiti, glagolati, peči, pogybati\ 30. Napravite sve moguće oblike budućega vremena od ovih glagola: byti, dosaditi, reči, nareči, vi»skočiti, hvaliti, obuti, kupiti, kupovatil 31. Prevedite na suvremeni hrvatski ove staroslavenske re čenice: 192

PITANJA 1 ZADACI

- tati, ne prihoditi,. ni> da ukradeti>. i ubijetb. i pogubitb - aće li bQdeti. ne dobr£ pokaali, s? . to da ne prijat i»bQdet i, vi» svoe otbčbstvo - ne imamb piti oti, ploda sego lozi,nago - kogo hoćete ot b oboju pućg vam 1». varaavQ li. ili isusa 32. Kako se u staroslavenskom tvorio kondicional? 33. U kakvim se rečenicama kondicional upotrebljavao? Navedite primjere! 34. Prevedite na hrvatski: - aće li biste včdeli. nikoliže biste ospdili - aće avraamb otbcb vašb by byli>. ljubili m? byste 35. Provedite morfološku analizu na ovom tekstu: - tako ubo molite s? vy. otbče naši», iže jesi na nebesbhi». da svetiti, s? im? tvoje, da prideti. c£sari,stvi,je tvoje, da bQdeti. volja tvoja jako na nebesi i na zemli. hlebb naši, nastoj?ćajego dbne daždb nami> di,m,sb. i otbpusti namb dli,gy naš? jako i my otbpućajemi. dlbžnikomi» našimi>. i ne vi>vedi naši. vb napastb. nb izbavi ny otb neprijazni. jako tvoje jesti, cčsarbsvbje. i sila. i slava vi, vćkb v6komi>. amim,. XII.

Nepromjenljive riječi

1. 2. 3. 4. 5.

Što su prilozi? Kako dijelimo priloge po postanku? Koji su se prilozi tvorili afiksom -y? Navedite primjere konstrukcije prijedlog 4- prilog! Što su po postanku vremenski prilozi zime, utre, polunočil 6. Što su prijedlozi? 7. Objasnite razliku između prvotnih i drugotnih prijed loga! 8. Koji prijedlozi idu samo s jednim padežom i kojim? 9. S kojim padežima idu prijedlozi vh, po, zal 10. Objasnite značenje i ulogu čestica že, bo, li\ 193


XIII.

Sintaksa

1. U čemu su dodatne teškoće u proučavanju staroslaven ske sintakse? 2. Slavensko i grčko u staroslavenskoj sintaksi 3. Pseudogrecizmi i balkanizmi u staroslavenskoj sintaksi 4. Podudarnosti i razlike između hrvatskoga i staroslaven skoga u pogledu sročnosti 5. Kakva je razlika između niječne čestice ne i niječne čes tice ni u staroslavenskom? 6 . Kako su nastali oblici nesmb i nesti»? 7. Navedite primjere objekta uz zanijekani glagol! U ko jem je najčešće padežu? 8. Opišite ulogu niječne čestice ni! 9. Dvostruka negacija u staroslavenskom i hrvatskom 10. Koje su najčešće službe nominativa? Navedite primjere! 11. Genitiv s prijedlogom i bez njega 12. Genitiv kao zamjena za stari ablativ 13. Besprijedložni dativ 14. Dativ apsolutni 15. Posvojni dativ 16. Akuzativ kao pravi objekt i u drugim službama 17. Vokativ 18. Značenja lokativnih prijedloga 19. Besprijedložni lokativ 20. Instrum entalna značenja 21. Besprijedložni instrumental 22. Subjekt 23. Predikat - glagolski 24. Predikat - imenski 25. Spona ili kopula u staroslavenskom predikatu 26. Rečenice po priopćajnoj svrsi 27. Nezavisnosložene rečenice: određenje, vrste, primjeri 194

PITA NJA 1 ZA D ACI

28. 29. 30. 31.

Dioba zavisnosloženih rečenica Priložne rečenice Zavisnosložene rečenice po naravi veznih sredstava Razlike između upravnoga govora u hrvatskom i staro slavenskom 32. Temeljne osobine redoslijeda riječi u staroslavenskoj re čenici

195

Popis važnije literature

A. Važnjji rječnici 1. Slovnik jazyka staroslovinskćho. Praha. Izdavanje se nastavlja. Počelo 1958. 2. Sadnik L., Aitzetmuller, R. Handworterbuch ζιι den altkirchen slavischen Texten, Heidelberg 1955. 3. Miklošič, Franz, Lexikon Paleoslovenico - Graeco - Latinum. Emendatum auctum, Beč 1862-1865; fototipsko izdanje Aalen 1977. 4. Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije. Zagreb, Staroslavenski institut. Izdavanje se nastavlja. Počelo 1991. B. Gramatike i udžbenici

1. A. Leskien, Handbuch der altbulgarischen (altkirchenslavischen) Sprache, Weimar 1871; 9. izdanje Heidelberg 1969. 2. M. Divković, Oblici staroslovjenskoga jezika za školu, po Franji Miklošiču, Zagreb 1881. 3. I. Broz, Oblici jezika staroga slovenskog za VII. i VIII. razred gimnazija, Zagreb 1883. 4. V. Vondrak, Altkirchenslavische Grammatik, Berlin 1900. 5. J. Loš, Gramatyka staroslowianska, Lwow- Warszawa- Krakow 1900, 19122. 6. T. Lehr-Splawmski, Zarys gramatyki jazyka staro-cerkiewnoslowianskiego, PoznaA - Warszawa - Lodž - Tonm 1923; 6. iz danje 1973. u suradnji s Cz. Bartulom. 7. N. van Wijk, Geschichte der altkirchenslawischen Sprache, Ber lin - Leipzig 1931; rusko izdanje - Moskva 1957. 8. P. Diels, Altkirchenslavische Grammatik, Heidelberg 1932,19632. 9. M. Weingart, Rukovšt jazyka staroslovinskiho, I, II, Praha 1937 1938.

196

POPIS VAŽNIJE LITERATURE

10. S. Bosanac - S. Živković, Staroslovjenski jezik s hrvatskosrpskom redakcijom za V. razred srednjih škola, Zagreb 1939. 11. St. Kuljbakin, Mluvnice jazyka staroslovinskčho, Praha 1948. 12. A. Vaillant, Manuel du vieux slave, Paris 1948; rusko izdanje Moskva 1952. 13. St. Slonski, Gramatyka jazyka staroslowianskego (starobulgarskiego), Warszawa 1950. 14. A. M. Seliščev, Staroslavjanskij jazyk, I, II, Moskva 1951-1952. 15. N. S. Trubetzkoy, Altkirchenslavische Grammatik, Beč 1954, 19682. 16. H. G. Lunt, Old Church Slavonic Grammar, S-Gravenage 1955. i dalja izdanja. 17. A. V. Matvejeva-Isajeva, Lekcii po staroslavjanskomu jazyku, Lenjingrad 1958. 18. J. Hamm, Staroslavenska gramatika, Zagreb 1958, 19632. 19. G. Nandris, Old Church Slavonic Grammar, London 1959. 20. Η. H. Bielfeldt, Altslavische Grammatik, Halle / Salle 1961. 21. A. J. Gorškov, Staroslavjanskij jazykt Harkov 1962. 22. J. Kurz, Učebnice jazyka staroslovinskeho, Praha 1969. 23. R. Ugrinova-Skalovska, Staroslovenski jazik, Skopje 1970,19792. 24. K. Mirčev, Starobtlgarski ezik, Sofija 1972. 25. G. A. Haburgaev, Staroslavjanskij jazyk, Moskva 1974. 26. T. A. Ivanova, Staroslavjanskij jazyk, Moskva 1977. 27. J. Stanislav, Starosloviensky jazyk, I - 1978, II - 1980, Brati slava. 28. R. Aitzetmuller, Altbulgarische Grammatik als Einfiihrung in die slavische Sprachwissenschafu Freiburg - Sofija 1978. 29. Cz. Bartula, Podstawowe wiadomošci z gramatyki staro-cierkiewno-slowianskiej na tie pordwnawczym, Warszawa 1981. 30. I. Dobrev, Starob-blgarska gramatika, Sofija 1982. 31. M. Popović, Osnove staroslavenskog za studente ruskog jezika, Zagreb 1983. 32. R. Večerka, Staroslovčnština, Praha 1984. 197


33. A. E. Suprun, Staroslavjanskij jazyk, Minsk 1991. 34. Gramatika na starobtlgarskija ezik, izdanje BAN, Sofija 1991. 35. K. Mirčev, Starobhlgarski ezik, Veliko Tbrnovo 2000.

C. Izbori tekstova i vježbenice 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11.

12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 198

I. Berčić, Chrestomatia linguae veteroslovenicae, Pragae 1859. V. Jagić, Specimina linguae paleoslovenicae, Petrograd 1862. I. Berčić, Čitanka staroslavenskog jezika, Prag 1864. V. Vondrak, Kirchenslavische Chrestomatie, Gottingen 1910. Šurmin Đ. - Bosanac S., Čitanka iz književnih starina staroslovenskih, hrvatskih i srpskih, Zagreb 1923. (5. izdanje) V. Vondrak, Cirkevneslovanski chrestomatie, Brno 1925. St. Kuljbakin, Staroslovenska čitanka, Beograd 1932. St. Romanski, Starobtlgarski ezik v obrazci, Sofija 1945. J. Hamm, Čitanka starocrkvenoslavenskog jezika s rječnikom, Za greb 1947, I9602. Kasnije pod nazivom Staroslavenska čitanka. A. Vaillant, Manuel da vieux slave, t. II, Textes et glossaire, Pa ris 1948. M. Weingart - J. Kurz, Texty ke studiu jazyka a pismenictvi staroslovinskeho, 2. prerađeno izdanje, Praha 1949; prvo izdanje: M. Weingart, Staroslovšnske texty, Praha 1937. S. SloAski, Wybdr tekst6w staroslowiaiiskich (starobulgarskich), 2. prerađeno izdanje, Warszawa 1952. J. Stanislav, Dejiny slovenskeho jazyka III, Bratislava 1957,19672. R. Auty, Texts and Glossary, Handbook of Old Church Sla vonic, London 1960. S. Stojanov - M. Janakiev, Starobtdgarski ezik, Tekstove i rečnik, Sofija 1960. A. A. Dementiev, Sbomik zadač i upražnenij po staroslavjanskomu jazyku, Moskva 1975. V. D. Bondaletov, I. G. Samsonov, L. N. Samsonova, Staroslavjanski jazyk, Sbomik upražnenij, Flinta Nauka, Moskva 2000. Stjepan Damjanović, Slovo iskona, Staroslavenska / starohrvat ska čitanka, Zagreb 2002.

PO PIS V A Ž N IJE L IT E R A T U R E

D. Neki važniji radovi o staroslavenskom jeziku 1. A. Dostal, Studie o vidovem sistemu v staroslovenstine, SPN, Praha 1954. 2. I. K. Bunina, Sistema vremen staroslavjanskogo glagola, Mo skva 1959. 3. E. Hercigonja, O nekim značenjima osnovnih preteritalnih vre mena u jeziku Zografskog kodeksa, Radovi Zavoda za slavensku filologiju 4/1961, Zagreb, str. 87-124. 4. F. V. Mareš, Drevneslavjanskij literatumyi jazyk v Velikomoravskom gosudarstve, Voprosy jazykoznanija 1/1961. 5. N. I. Tolstoj, K voprosu o drevneslavjanskom jazyke kak obščem literatumom jazyke jidnyh i vostočnyh slavjan, Voprosy jazyko znanija 1/1961. 6. H. Birnbaum, Issledovanija po sintaksisu staroslavjsnskogo jazykaf Praga 1963. 7. V. V. Borodič, O kategorii opredelennosti / neopredelennosti v staroslavjanskom jazyke, Slavjanska flologija 5/1963, str. 162-202. 8. M. Honowska, Geneza zložonej odmiany przymiotnikow w svietefaktow jazyka starocierkiewnoslowianskiegot Wroclaw - War szawa - Krakow 1963. 9. J. Kurz, Problemy člena v staroslavjanskom jazyke, Issledovanija po sintaksisu staroslavjanskogo jazyka, Praha 1963, str. 121-182. 10. J. Vrana, Staroslavenski grafijski sistem i njegova fonetska reali zacija, Radovi Zavoda za slavensku filologiju 5, Zagreb 1963. 11. D. Brozović, O inventaru fonema starocrkvenoslavenskog jezika i o njihovim razlikovnim obilježjima, u zborniku “Kiril Solunski II”, MANU, Skopje 1970. 12. E. M. Vereščagin, Iz istorii vozniknovenija pervogo literatumogo jazyka slavjan, Moskva 1971-2. 13. R. M. Cejtlin, Leksika staroslavjanskogo jazyka, Moskva 1977. 14. N. I. Tolstoj, Značenie kratkih i polnyh form prilagatelbnyh v staroslavjanskom jazyke, Voprosy slavjanskogo jazykoznanija 2/1987, Moskva, str. 43-122. 15. Jasmina Grković-Mejdžor, Pitanja iz staroslavenske sintakse i leksika, Lingvističke sveske 1, Novi Sad 2001. 199


E. Hrvatskostaroslavenski 1. J. Hamm, Hrvatski tip crkvenoslavenskog jezika, Zagreb, Slovo 13/1963, str. 43-68. 2. A. Nazor, Jezični kriteriji pri određivanju donje granice crkveno slavenskog jezika u hrvatsko-glagoljsfdm tekstovima, Slovo 13, Zagreb 1963, str. 68-86. 3. H. Kuna, Redakcije staroslovenskog kao literarni jezik Srba i Hrvata, Slovo 15-16, Zagreb 1965. 4. D. Malić, Jezik prve hrvatske pjesmarice, Zagreb 1972. 5. H. Kuna, Bosanski rukopisni kodeksi u svjetlu južnoslavenskih redakcija staroslovenskog, Radovi III, Muzej grada Zenice, Ze nica 1973, str. 89-102. 6. A. Nazor, Karakteristike jezika i pisma Hrvojeva misala, u reprint-izdanju Hrvojeva misala, Zagreb - Graz - Ljubljana 1973, str. 508-511. 7. J. Tandarić, Hrvatski glagoljaši i staroslavenski jezik, u knjizi “Hrvatskoglagoljska liturgijska književnost”, Zagreb 1993, str. 66-70. Rad je prvi put objavljen u časopisu Istra 14/1976. 8. E. Hercigonja, Metodološke pretpostavke jezikoslovne analize hrvatskoglagoljskih zbornika 14-16. stoljeća, u knjizi “Nad isko nom hrvatske knjige”, Zagreb 1983, str. 297-302; prvi put ob javljeno u časopisu Filologija 8/1978. 9. J. Tandarić, Staroslavenski jezik hrvatskih glagoljaša, u knjizi “Hr vatskoglagoljska liturgijska književnost”, Zagreb 1993, str. 7177. Rad je prvi put objavljen u Prilozima, zborniku hrvatskih priloga za VIII. međunarodni slavistički kongres, Zagreb 1978. 10. J. Vončina, Jezična starina u hrvatskom petrarkizmu, Prilozi za VIII. međunarodni slavistički kongres, HFD, Zagreb 1978, str. 141-162. 11. J. Tandarić, Oživljavanje hrvatske redakcije staroslavenskogjezi ka u bogoslužju, u knjizi “Hrvatskoglagoljska liturgijska književ nost”, Zagreb 1993, str. 78-84. Rad je prvi put objavljen u časopisu Kačić 14/1982. 12. J. Tandarić, Crkvenoslavenska jenčna norma u hrvatskoglagoljskom ritualu, u knjizi “Hrvatskoglagoljska liturgijska književ nost”, Zagreb 1993, str. 85-107. Rad je prvi put objavljen u ča sopisu Slovo 32-33/1982-1983.

200

POPIS V A Ž N IJE L IT ER A TU R E

13. Stj. Damjanović, Tragom jezika hrvatskih glagoljaša, HFD, Za greb 1984. 14. E. Hercigonja Tropismena i trojezična kultura hrvatskog sred njovjekovlja, “Pisana riječ u Hrvatskoj”, Zagreb 1986, str. 3979. 15. Stj. Damjanović, Jezik Bašćanske ploče, Fluminensia 1-2, Ri jeka 1990, str. 71-77. 16. I. Jurčević, Problem funkcije determiniranih i indeterminiranih glagola kretanja u staroslavenskom i crkvenoslavenskom jeziku hrvatske redakcije, HFD, Zagreb 1990. 17. M. Mihaljević, Generativna fonologija hrvatske redakcije crkve noslavenskog jezika, Zagreb 1991. 18. M. Žagar, Kako je tkan tekst Bašćanske ploče, HFD, Zagreb 1997. 19. Ivan Jurčević, Jezik hrvatskoglagoljskih tiskanih brevijara, Osijek 2002. F. Izdanja tekstova U poglavlju “Kanon staroslavenskih spisa” navode se uz svaki tekst njegova važnija izdanja. G. Ćirilometodska problematika Studentima se preporuča knjiga Žitja Konstantina Ćirila i Metodija i druga vrela, Zagreb 1985, priredio J. Bratulić. U knjizi se nalazi i najvažnija literatura o predmetu. Znatiželjnije upućujem i na rad I. Petrović Literatura o Ćirilu i Metodiju prilikom 1100. jubileja slavenske pismenosti /-//, koji je autorica objavila u hrvatskom paleoslavističkom časopisu Slovo br. 17/1967 i br. 18-19/1969.

201

Nakladnik

Anita Šikić Tisak

TISKARA ZELINA d.d. Sv. Ivan Zelina

Damjanović S. Staroslavenski jezik. (4ed., Zagreb, 2003)(T)(C)(K)(600dpi)(202s)

Recommend Documents