Manualia universitatis studiorum Zagrabiensis – Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu Odobreno na sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu dana 10. lipnja 2008. pod klasom : 032-01/08-01/45, i urudžbenim brojem: 380-02/6-08-3
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU VETERINARSKI FAKULTET
PREDAVANJA IZ PREDMETA "ANATOMIJA DOMAĆIH ŽIVOTINJA S ORGANOGENEZOM I." za studente I. semestra ak. god. 2007./2008. mrežna verzija
doc. dr. sc. Srebrenka Nejedli
Zagreb, 2008.
PREDGOVOR Predavanja iz predmeta "Anatomija domaćih životinja s organogenezom I." namijenjena su studentima I. semestra Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a napisana su ak. god. 2007./2008. Sadržaj predavanja obuhva ća komparativni prikaz kompletnog koštanog sustava prsnog i zdjeličnog uda domaćih sisavaca koji je podijeljen u tri cjeline: kosti pojasa ( zonosceletum zonosceletum), kosti stupa uda ( stylopodium stylopodium i zeugopodium) i kosti okrajka uda (autopodium). Opisana je također građa i funkcija zglobova prsnog i zdjeličnog uda te miši ća plečnog pojasa koji imaju ulogu povezivanja prsnog uda s trupom (između prsnog uda i trupa domaćih sisavaca nema zglobne povezanosti pa tu ulogu imaju mišići). Kako neki od mišića plečnog pojasa djeluju na rameni zglob ova predavanja obuhvaćaju opis građe i funkcije svih mišića koji djeluju na rameni zglob te kao logični slijed predavanja opisani su i mišići ramenog zgloba. Gradivo navedenih predavanja čini veću nastavnu cjelinu predmeta "Anatomija domaćih životinja s organogenezom I." u kojem se tijekom
predavanja i vježbi u sekcionoj dvorani dvor ani proučava građa prsnog i zdjeličnog uda u domaćih sisavaca. Svrha napisanih predavanja je da se uz postojeću literaturu studentima olakša učenje i pripremanje ispita iz navedenog predmeta, a s razlogom što se u akademskoj godini 2007./2008. promjenio nastavni plan i program po kojem studenti od ove godine slušaju slušaj u predmet "Anatomija domaćih životinja s organogenezom I.".
PREDGOVOR Predavanja iz predmeta "Anatomija domaćih životinja s organogenezom I." namijenjena su studentima I. semestra Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a napisana su ak. god. 2007./2008. Sadržaj predavanja obuhva ća komparativni prikaz kompletnog koštanog sustava prsnog i zdjeličnog uda domaćih sisavaca koji je podijeljen u tri cjeline: kosti pojasa ( zonosceletum zonosceletum), kosti stupa uda ( stylopodium stylopodium i zeugopodium) i kosti okrajka uda (autopodium). Opisana je također građa i funkcija zglobova prsnog i zdjeličnog uda te miši ća plečnog pojasa koji imaju ulogu povezivanja prsnog uda s trupom (između prsnog uda i trupa domaćih sisavaca nema zglobne povezanosti pa tu ulogu imaju mišići). Kako neki od mišića plečnog pojasa djeluju na rameni zglob ova predavanja obuhvaćaju opis građe i funkcije svih mišića koji djeluju na rameni zglob te kao logični slijed predavanja opisani su i mišići ramenog zgloba. Gradivo navedenih predavanja čini veću nastavnu cjelinu predmeta "Anatomija domaćih životinja s organogenezom I." u kojem se tijekom
predavanja i vježbi u sekcionoj dvorani dvor ani proučava građa prsnog i zdjeličnog uda u domaćih sisavaca. Svrha napisanih predavanja je da se uz postojeću literaturu studentima olakša učenje i pripremanje ispita iz navedenog predmeta, a s razlogom što se u akademskoj godini 2007./2008. promjenio nastavni plan i program po kojem studenti od ove godine slušaju slušaj u predmet "Anatomija domaćih životinja s organogenezom I.".
SADRŽAJ 1. KOŠTANI KOŠTANI SUSTAV PRSNOG I ZDJELIČNOG UDA........................ UDA............................1 ....1 1.1. KOSTI POJASA ( ZONOSCELETUM ).......................... )....................................... ......................... ............ 2 1.1.1.
KOSTI
PRSNOG
POJASA
( OSSA
CINGULI
MEMBRI
)..................................... ........................... ........................... ......................... .......................... ........................... ............. 3 THORACICI )........................ 1.1.2. KOSTI ZDJELI Č NOG POJASA ( OSSA CINGULI MEMBRI )....................................... .......................... .......................... ......................... .......................... ........................... .................. ..... 5 PELVINI )..........................
1.2. KOSTI STUPA UDA ( STYLOPODIUM I I ZEUGOPODIUM ).............. ).............. 10 1.2.1. STYLOPODIUM ......................... ...................................... .......................... .......................... .......................... ............. 10 1.2.2. ZEUGOPODIUM .......................... ...................................... .......................... ........................... ....................... .......... 14 AUTOPODIUM ).......................... 1.3. KOSTI OKRAJKA UDA ( AUTOPODIUM )....................................... ................ ... 18
1.3.1 SCELETON MANUS ( ( AUTOPODIUM ).. 19 AUTOPODIUM MEMBRI MEMBRI THORACICI ).. 1.3.2. SKELETON PEDIS ( ( AUTOPODIUM )........ 25 AUTOPODIUM MEMBRI PELVINI )........
2. ZGLOBOVI PRSNOG I ZDJELIČNOG UDA....................... UDA................................... ................. ..... 28 2.1.
ZGLOBOVI
PRSNOG
UDA
( ARTICULATIONES MEMBRI
THORACICI )......................... )...................................... ......................... ......................... ........................... ........................... ....................... .......... 30 ARTICULATIONES MEMBRI 2.2. ZGLOBOVI ZDJELIČNOG UDA ( ARTICULATIONES PELVINI )......................... )..................................... .......................... .......................... ......................... ........................... ........................... ................. 43
3. MIŠIĆI PLEČNOG POJASA...................... POJASA.................................. ......................... ........................... .................... ...... 49 4. MIŠIĆI KOJI DJELUJU NA RAMENI ZGLOB I MIŠIĆI RAMENOG ZGLOBA.................... ZGLOBA................................ ......................... ......................... ........................... ............................ .......................... ..................... ........ 55 5. LITERATURA.................... LITERATURA................................ .......................... .......................... ......................... ........................... ..................... ....... 60
1. KOŠTANI SUSTAV PRSNOG I ZDJELIČNOG UDA Endoskelet (kostur, skelet) domaćih životinja pasivni je organ kretanja koji ima ulogu potpore mekim dijelovima tijela i njihove zaštite (rebra štite vrlo važne vitalne organe kao što su srce i pluća) te služi i kao poluga kod kretanja. Skelet čine kosti različite veličine i oblika, a silnice tlaka i vlaka koje djeluju unutar kostiju ovisne su o mehaničkim zakonima te se stoga oblik i građa bilo koje kosti može povezati s njezinom funkcijom. Dugačke cjevaste kosti mogu služiti kao poluge pri kretanju čime udovi razvijaju znatnu snagu i brzinu. Osnovna je podjela kostura na osovinski kostur (skeleton axiale) čine ga
kosti glave, kralježnica, rebra i prsna kost, utrobni (skeleton viscerale) čine ga os cordis, os penis, os rostrale, os clitoridis te privjesni (skeleton appendiculare). Privjesni
kostur čine kosti prsnog uda (ossa membri thoracici )
i kosti zdjeličnog uda (ossa membri pelvini ). Mišići koji se prihvaćaju za kosti privjesnog kostura svojom kontrakcijom djeluju na pomicanje kostiju zbog čega dolazi do lokomocije ili kretanja. Ako se zdjelični udovi ispruže, oni potiskuju tijelo prema naprijed, a pritom prsni udovi primaju na sebe težinu tijela. Mišić je zdjeličnog uda čini motor tijela. Zdjelično bedreni mišići najsnažniji su mišići tijela te su stoga kosti zdjeličnog uda masivnije nego na prsnom udu.
Građa udova domaćih životinja razlikuje se ponajprije po građi distalnih dijelova udova koji su se razvili u prste. Evolucijska je razlika s obzirom na način kretanja najviše izražena u konja. Prema nađenim iskopinama kostiju nekadašnjih konja vidljivo je da su oni bili životinje veličine današnje lisice te da su imali pet prstiju. Međutim, zbog promjena u na činu kretanja u konja su se četiri prsta reducirala te današnji konj ima razvijen samo jedan i to tre ći prst. Skeleton appendiculare
može se podijeliti na kosti pojasa ( zonopodium),
kosti stupa uda (stylopodium i zeugopodium ) te kosti okrajka uda (autopodium).
1.1. KOSTI POJASA ( ZONOSCELETUM ) Kosti pojasa prsnog uda ili kosti prsnog pojasa (ossa cinguli membri thoracici ) čine
tri kosti: lopatica (scapula), ključna kost (clavicula) i
gavranova kost (os coracoides). Kosti pojasa zdjeličnog uda ili kosti zdjeličnog pojasa (ossa cinguli membri pelvini ) građene su isto tako od triju kosti: crijevne kosti (os ilium), sjedne kosti (os ischii) i stidne kosti (os pubis) ali su one sjedinjene u jednu bočnu kost (os coxae). Samo u psa u sastavu bočne kosti pripada i četvrta kost os acetabulare.
1.1.1. KOSTI PRSNOG POJASA (OSSA CINGULI MEMBRI THORACICI )
Prilagodba kostiju prsnog pojasa uvjetovana je načinom korištenja prednje noge, tj. kretanjem domaćih životinja.
Lopatica (scapula) je trokutasta plosnata kost koja se nalazi postrance na kranijalnom dijelu prsne stijenke. Zbog svojeg oblika omogućuje prihvaćanje širokih mišića, osobito onih koji povezuju prsni ud i trup, a razvijenost lopatice ovisi o težini tijela i brzini kretanja životinja. U domaćih sisavaca lopatica nije zglobno povezana s trupom (tu ulogu imaju mišići), kao što je to slu čaj u čovjeka
u kojeg je potpuno razvijena ključna kost koja se zglobno povezuje s
lopaticom i s prsnom kosti. Na lopatici se mogu razlikovati dvije površine
(vanjska i unutarnja), tri ruba (kranijalni, kaudalni i dorzalni rub) i tri kuta (kranijalni, kaudalni i ventralni kut). Za dorzalni rub lopatice veže se lopatična hrskavica (cartilago scapulae) koja starenjem životinja okoštava. U mesoždera je lopatična hrskavica znatno niža nego u ostalih domaćih sisavaca. Vanjska površina lopatice grebenom (spina scapulae) je podijeljena na dvije površine: manju kranijalnu ( fossa supraspinata) i veću kaudalnu ( fossa infraspinata). U konja i svinje lopatični greben
nestaje distalno u područ ju vrata
lopatice (collum scapulae), a u mesoždera i preživača uzdiže se u nadplečak (acromion) koji se kod psa nastavlja u processus hamatus, a u ma čke u processus suprahamatus .
Što je veća mogućnost odmicanja uda više je razvijen
akromijalni nastavak jer pruža veću mogućnost za prihvat m. deltoideusa
(mišića koji pri svojoj kontrakciji odmiče prsni ud). Srednji dio spinae scapulae zadebljan je u tuber spinae scapulae u svih domaćih sisavaca, osim u mesoždera. Unutarnja ili rebrena površina lopatice ( facies costalis) okrenuta je prema rebrima. Ta je površina blago udubljena ( fossa subcapularis), a u proksimalnom dijelu ima dvije hrapave zubaste površine ( facies serrata). Kranijalni rub lopatice (margo cranialis) u visini vrata lopatice sadržava usjek (incisura scapulae). Ventralni kut lopatice (angulus ventralis) sadržava zglobnu plohu (cavitas glenoidalis) za uzglobljenje s nadlaktičnom kosti u ramenom zglobu (articulatio humeri ). U konja cavitas glenoidalis nije cjelovita, nego se na kranijomedijalnom rubu nalazi usjek (incisura glenoidalis). Distalni kranijalni dio lopatice čini zadebljanje (tuberculum supraglenoidale) na kojem se s medijalne strane nalazi ostatak gavranove kosti ( processus coracoideus). Lopatica u domaćih životinja leži lateralno na prsnom košu te na njezin položaj djeluje težina trupa, vrata i glave. Lopatica okoštava iz nekoliko središta okoštavanja, po jedno za lopatični trup, tuber scapulae i proc. coracoideus, prednji dio zglobne utline i tuber spinae scapulae (u konja, preživača i svinje). Osim lopatice, u kosti prsnog pojasa ulazi gavranova kost (os coracoides) koja se stopila s lopaticom te ključna kost (clavicula). Clavicula je kost koja je funkcionalna i potpuno razvijena u čovjeka, a u domaćih životinja razvila se jedino u domaćih ptica u kojih su se lijeva i desna ključna kost stopile u jednu kost, ključne rašlje ( furcula) koja je u obliku slova V. Funkcija furculae je u smanjenju mogućnosti primicanja ramenih zglobova kojim bi se mogao povećati
pritisak na organe koji s vrata ulaze u prsni koš. U domaćih sisavaca clavicula nije potpuno razvijena kost te je, tako u konja, preživača i svinje reducirana na vezivnotkivni umetak intersectio clavicularis koji se nalazi u m. brachiocephalicusu.
U mesoždera klju čna kost može se na ći u m.
brachiocephalicusu kao kost koja nije povezana s kosturom. U psa je
nepravilna, dugačka 6 do 12 mm, a u mačke je uska poput štapića te blago zaobljena i znatno duža (2 do 5 cm) kost. Najdužu ključnu kost imaju kunići, a ona je ligamentima povezana s nadlaktičnom i prsnom kosti.
1.1.2. KOSTI ZDJELIČNOG POJASA (OSSA CINGULI MEMBRI PELVINI )
Kosti zdjeličnog pojasa čine tri kosti, crijevna kost (os ilium), sjedna kosti (os ischii ) i stidna ili sramna kost (os pubis), koje su se stopile u jednu lijevu bočnu kost kost (os coxae sinistrum) i jednu desnu bočnu kost (os coxae dextrum).
U psa u sastav bo čne kosti ulazi još jedna kost koja se naziva
os acetabulare. Sve
navedene kosti stapaju se u zglobnoj udubini bo čne kosti
(acetabulumu) koji zajedno s glavom bedrene kosti oblikuje bočni zglob (articulatio coxae). Acetabulum je s dva usjeka incisurae acetabuli u goveda podijeljen na dvije zglobne plohe te se tako može razlikovati od onoga u konja facies lunata). koji ima jedan usjek i jednu polumjesečastu zglobnu površinu ( facies
Na položaj osi coxae utječe okomiti smjer djelovanja težine trupa i vodoravni smjer djelovanja slabina. Što je bočna kost više vodoravna, povoljniji je proces
pomicanja trupa naprijed, a to je bitna odlika radnih i trkaćih konja. Os coxae sinistrum
i dextrum u
svojim
su
ventralnim
dijelovima
spojene
fibrohrskavičnom vezom (symphysis pelvina) koja u određenoj dobi životinje okoštava, a u skotnih ženki pod utjecajem hormona postaje labaviji. Desna i lijeva bočna kost zajedno s križnom kosti (os sacrum) i prvih nekoliko repnih pelvis) koja okružuje zdjeličnu kralježaka čine koštanu osnovu zdjelice ( pelvis
šupljinu (cavum pelvis) te oblikuje hvatište za zdjelično bedrene mišiće. Crijevna kost zglobno je povezana s križnom kosti u križnobočnom zglobu (articulatio sacroiliaca) te se tako motorna mišićna snaga prenosi na kralježnicu. Dakle, za razliku od prsnog uda koji nije s trupom povezan zglobno (mišići povezuju prsni ud s trupom) zdjelični ud ima križno-bočni zglob pomoću kojeg se povezuje s trupom.
Crijevna kost ( os ilium) sastoji se od krila (ala ossis ilii ) te tijela (corpus ossis ilii ). ).
U konja i goveda krila crijevne kosti položena su vodoravno, u malih
preživača koso, a u svinja i mesoždera sagitalno okomito. Krila crijevne kosti facies glutea ) i križnozdjelična ( facies imaju dvije površine: sapna površina ( facies sacropelvina)
na čijem se medijalnom hrapavom dijelu nalazi uškasta površina
facies auricularis za
uzglobljenje s isto takvom površinom na krilima križne
kosti u križnobočnom zglobu (articuatio sacroiliacus). Na krilima se s medijalne strane nalazi manja kvrga tuber sacrale (mesožderi, mali preživači i kunići tu imaju dva izdužena grebena- spina iliaca dorsalis cranialis i caudalis),
a s lateralne strane nešto veća bočna kvrga tuber coxae (mesožderi i
kunići imaju dva grebena-spina iliaca ventralis cranialis i spina alaris ) koja čini
koštanu izbočinu opipljivu izvana. Na medijalnom rubu krila nalazi se
incisura ischiadica major , spina ischiadica koji minor .
a kaudalno se na tijelu sjedne kosti uzdiže greben
se dalje nastavlja u usjek sjedne kosti incisura ischiadica
Na tijelu crijevne kosti ventralno je greben linea arcuata na kojem se
nalazi mala kvržica tuberculum musculi psoas minoris za prihvat m. psoas minor .
Sramna kost (os pubis) je u obliku slova L. Ta se kost sastoji od tijela (corpus ossis pubis) i dviju grana (ramus cranialis ossis pubis i ramus caudalis ossis pubis).
Kranijalni rub pecten ossis pubis lateralno ima izbočinu
koja se naziva eminentia ileopubica , a medijalni rub povezuje se s onim s druge strane u symphysis pubica koji čini kranijalni dio symphysis pelvina. S dorzalne i ventralne strane medijano na kranijalnom dijelu simfize desna i lijeva sramna kost tvore zadebljanja tuberculum pubicum dorsale i tuberculum pubicum ventrale.
foramen Sramna kost s kranijalne i medijalne strane ograničava otvor ( foramen
obturatum)
kroz koji prolazi n. obturatorius, a otvor popunjavaju mišići i
vezivno tkivo. Linea terminalis je
zamišljena crta koja ide od promontoriuma i krila
križne kosti preko linea arcuata do eminentije ileopubicae i pectena ossis pubis, a predstavlja granicu između trbušne i zdjelične šupljine i
zdjeličnu šupljinu (apertura pelvis cranialis).
ulaz u
U sastav osi coxae ulazi i sjedna kost (os ishii) koju čine tijelo (corpus ossis ischii ), ploča (tabula ossis ischii ) i grana (ramus ossis ischii ) koji zajedno
s kranijalnom i kaudalnom granom sramne kosti ograničavaju otvor foramen obturatum. Ramus ossis ischii kao i ramus caudalis ossis pubis,
nosi medijalno
simfizialnu površinu ( facies symphisialis) kojom se spaja s kosti druge strane u symphysis pelvina.
Na ploči sjedne kosti lateralno je istaknuta sjedna kvrga
(tuber ischiadicum) za koju je karakteristično da u preživača ima tri zadebljanja. Poprečni konkavni luk sjedne kosti archus ischiadicus čine kaudalni rubovi desne i lijeve ploče sjedne kosti.
Zdjelični izlaz (apertura pelvis caudalis) ograničuju dorzalno 3. i 4. repni kralješak, lateralno spina ischiadica i kaudalni rub širokog ligamenta sacroilijačnog zgloba, a ventralno sjedna kvrga (tuber ischiadicum). Zatvara ga
mišićno membranozna pregrada (diaphragma pelvis) . U građi zdjeličnog pojasa postoje spolne razlike pa je tako u ženki pubično dno konkavno, zdjelični otvori su široki, a apertura pelvis caudalis gotovo je kružna oblika, a kod mužjaka je sramna kost medijalno nešto više zadebljala (tuberculum pubicum dorsale), zdjelično dno je konveksno, zdjelični otvori suženi, a apertura pelvis caudalis srcolikoga oblika.
Pelvimetrija je postupak u kojem se procjenjuju visina i širina zdjeličnog ulaza i izlaza te nagnutost zdjelice (inclinatio pelvis), a u svrhu procjene mogućosti prolaza fetusa kroz porođajni kanal te pomoći pri ekstrakciji ploda ili odluci o mogućem «carskom rezu». Procjena visine zdjeličnog ulaza i izlaza
dobiva se pomoću podužnih promjera, a to su diameter conjugata, diameter diagonalis, diameter verticalis
i visina zdjeličnog izlaza. Visina zdjeličnog
ulaza (diameter conjugata) dužina je koja spaja kranijalnu točku symphysis pelvina i promontorium (nalazi se kranijalno i medijano na ventralnoj strani
baze križne kosti). Diameter diagonalis spaja kaudalnu točku symphysis pelvina i promontorium. Visinu zdjelične šupljine (diameter verticalis) čini crta koja je okomito povučena od symphysis pelvina na facies pelvina križne kosti. U kuje, mačke, ovce i koze ta okomica neće doći do križne kosti nego na repne kralješke. Kut koji tvore diameter verticalis i diameter conjugata predstavlja
nagnutost zdjelice (inclinatio pelvis). Spoj između kaudalne točke symphisys pelvina i kaudalne ventralne točke na vrhu križne kosti (apex ossis sacri ) čini
visinu zdjeličnog izlaza. Zaobljena crta koja spaja sredine svih produžnih promjera čini zdjeličnu os (axis pelvis) u čijem smjeru kod porođaja fetus prolazi kroz porođajni kanal te se u tom smjeru pomaže pri izlasku ploda. Na izlazu iz porođajnog kanala važan promjer zdjelice je diameter transversa koji se nalazi između medijalne točke desne i lijeve spina ischiadica, a predstavlja
izlazni poprečni promjer zdjelice. Osim navedenog važan je i izlazni popre čni promjer zdjelice koji se nalazi između medijalne točake na desnom i lijevom tuber ischiadicum. Na zdjelici se osim izlaznih poprečnih promjera mogu
odrediti i ulazni poprečni promjeri a to su: dorzalni, srednji i ventralni
promjer. Između lateralnih točaka na alae sacrales je dorzalni promjer, a između medijalnih točaka obje eminentia iliopubica ventralni promjer. Važan
promjer koji određuje širinu ulaza u zdjeličnu šupljinu je srednji promjer koji se nalazi između desnog i lijevog tuberculum musculi psoas minores. Okoštavanje osi coxae nastaje iz triju središta, iz središta za crijevnu, sjednu i stidnu kost. Sve 3 kosti u konja potpuno se srašćuju tek u 2. godini života.
1.2. KOSTI STUPA UDA ( STYLOPODIUM I ZEUGOPODIUM ) Stylopodium
i zeugopodium čine kosti stupa uda. Oba dijela nalaze se
jedan iznad drugog pod kutom, a zeugopodium se spušta gotovo okomito prema zemlji. Vidljivo je da se kod primitivnih sisavaca evolucijskim razvojem kostiju stupa uda trup podiže iznad zemlje te povećava kut između kostiju stupa uda.
1.2.1. STYLOPODIUM Na prsnom udu stylopodium čini nadlaktična kost (humerus), a na zdjeličnom udu bedrena kost (os femoris) i iver ( patella). Nadlaktična i bedrena kost su dugačke i cjevaste kosti koje služe kao poluge pri kretanju, dok je iver sezamoidna kost. Na nadlaktičnu kost (humerus) prihvaćaju se tetive vrlo jakih mišića. Kost se kao tipična cjevasta kost sastoji od proksimalnog okrajka (epiphysis proximalis),
tijela (diaphysis seu corpus humeri ) i distalnog okrajka
(epiphysis distalis). Glava nadlaktične kosti (caput humeri ) nalazi se na
proksimalnom okrajku nadlaktične kosti i nosi okruglu konveksnu plohu za uzglobljenje sa znatno manjom zglobnom plohom na lopatici (cavitas glenoidalis) u
ramenom zglobu (articulatio humeri ). Distalni okrajak nosi
valjkastu zglobnu plohu (trochlea humeri ) za uzglobljenje s palčanom (radius) i lakatnom (ulna) kosti u lakatnom zglobu (articulatio cubiti ). Na proksimalnoj epifizi lateralno je izražena kvrga (tuberculum majus) koja je u svih domaćih sisavaca osim u mačke podijeljena na kranijalni i kaudalni dio ( pars cranialis i pars caudalis). Lateralno i distalno od tuberculuma majus nalazi se hrapava površina ( facies musculi infraspinati ) uz koju su smještene tuberositas teres minor i linea musculi tricipitis .
Medijalno proksimalna epifiza
nosi još jednu kvrgu (tuberculum minus) koja je jedino u preživača i konja podijeljena na kranijalni i kaudalni dio. U žlijebu (sulcus intertubercularis) između tuberculuma majus i tuberculuma minus u konja i magarca se nalazi još jedna kvrga tuberculum intermedium po kojoj se lako razlikuje humerus konja i goveda. U proksimalnoj trećini tijela humerusa s lateralne strane nalazi se kvrga (tuberositas deltoidea) od koje se distalno nastavlja greben (crista humeri ) koji ograničava spiralni žlijeb (sulcus m. brachialis) u kojem leži m. brachialis. Medijalno na polovini tijela kosti nalazi se okrugla kvrga (tuberositas teres major )
koja ne dolazi jedino u mesoždera. Distalni okrajak ( epiphysis distalis)
čini condylus humeri koji
nosi valjkastu zglobnu plohu (trochlea humeri ) za
uzglobljenje s ulnom, a uz nju s lateralne strane u mesoždera i kunića dolazi manja lateralna glavica (capitulum humeri ) koja artikulira s radiusom. S
kaudolateralne strane distalnog okrajka nalazi se epicondylus lateralis, a s kaudomedijalne strane epicondylus medialis . Između epikondila s kranijalne strane nalazi se udubina fossa radialis, a s kaudalne strane fossa olecrani koje su u psa spojene otvorom ( foramen supratrochleare). Mačka ima otvor iznad medijalnog epikondila ( foramen supracondylare) pa se po tome mogu razlikovati humerus mačke i psa. Nadlaktična kost ima 6 centara okoštavanja, i to 3 primarna (za 2 epifize i dijafizu) i 3 sekundarna.
Bedrena kost (os femoris) najmasivnija je kost u tijelu. Kao i druge dugačke kosti, sastoji se od dviju epifiza (okrajka) i dijafize (tijela). Proksimalni okrajak medijalno sadržava glavu (caput ossis femoris) koja se uzglobljuje sa zglobnom plohom na acetabulumu u bočnom zglobu (articulatio coxae). U konja na rubu zglobne plohe glave bedrene kosti nalazi se udubljenje za
prihvat ligamenata ( fovea capitis) koje se u ostalih životinja nalazi na sredini zglobne plohe. Os femoris lateralno na proksimalnoj epifizi nosi veliku kvrgu (trochanter major ) koja je u konja podijeljena na dva dijela ( pars cranialis i pars caudalis). Trochanter major
nadvisuju glavu bedrene kosti u konja,
preživača i kunića, a ne nadvisuje u mesoždera i svinje (kao i u ljudi). S kaudomedijalne strane te kvrge nalazi se udubljenje fossa trochanterica, a ispod glave bedrene kosti nalazi se vrat bedrene kosti (collum ossis femoris). Distalno od vrata s medijalne strane nalazi se manja kvrga (trochanter minor ). Lateralno ispod trohanter major se nalazi u konja i kunića trochanter tertius. U ostalih životinja na tom se mjestu nalazi samo hrapava površina. Kaudalno u
sredini tijela bedrene kosti nalaze se dva grebena (labium laterale i labium mediale)
koji omeđuju hrapavu površinu facies aspera te se distalno završavaju
u facies poplitea. Distalno na tijelu s lateralne strane u konja i goveda nalazi se fossa supracondylaris koju nemaju svinje i mesožderi nego se kod njih tu nalazi
hrapava površina tuberositas supracondylaris lateralis . S medijalne strane u svih domaćih sisavaca se nalazi tuberositas supracondylaris medialis. Distalna epifiza proširena je u dva kondila ( condylus lateralis i condylus medialis) koji nose zglobne plohe za uzglobljenje s kondilima goljenične kosti u bedreno-
goljeničnom zglobu (articulatio femorotibialis ), a između njih je duboka udubina ( fossa intercondylaris). U mesoždera kaudoproksimalno iznad kondila nalazi se zglobna površina za prihvat dvije sezamoidne kosti (ossa sezamoidea m. gastrocnemii
ili fabellae). One se nalaze ispod početnih tetiva m.
gastrocnemius. Na distalnom okrajku kranijalno nalazi se
valjkasta zglobna
površina (trochlea ossis femoris) po kojoj klizi najveća sezamoidna kost u tijelu iver ( patella) u bedreno-ivernom zglobu (articulatio femoropatellaris) koji zajedno s bedreno-goljeničnim zglobom čini složeni koljeni zglob (articulatio genus). Dijafiza i distalna epifiza okoštavaju svaka iz svog centra, a proksimalna epifiza ima 2 centra jedan za glavu bedrene kosti, a drugi za trochanter major .
Iver ( patella) je najveća sezamoidna kost u tijelu koja je uključena u završetak četveroglavog bedrenog mišića (m. quadriceps femoris). Ova kost je proksimalno proširena u bazu (basis patellae), a distalno sužena u vrh (apex
patellae).
Iver ima dvije površine i dva ruba. Prednja površina ( facies
cranialis)
je važna za prihvat ligamenata i mišića. Ona je četvrtasta, hrapava i
konveksna. Površina po kojoj iver klizi po valjkastoj zglobnoj površini femura je kaudalna tj. zglobna površina ( facies articularis). Lateralni rub je zaobljen, a medijalni konkavan te oni prema vrhu ivera konvergiraju, a svaki tvori kut pri bazi. Na medijalnoj strani ivera u konja i goveda ističe se izdanak na koji se prihvača fibrocartilago patellae. U goveda je vrh ivera više zašiljen nego li u konja, ali je u jednih i drugih iver kockastog oblika. U ostalih doma ćih sisavaca iver je više izduljen. Iver okoštava iz jednog središta okoštavanja u hrskavičnoj osnovi uključenoj u tetivu m.quadriceps femoris.
1.2.2. ZEUGOPODIUM Zeugopodium prsnog
uda čine podlaktične kosti (ossa antebrachii ):
palčana kost (radius) i lakatna kost (ulna), a na zdjeličnom udu potkoljenične kosti (ossa cruris): goljenična kost (tibia) i lisna kost( fibula). U psa između palčane i lakatne kosti postoje proksimalni i distalni zglob (articulationes radioulnares proximalis i distalis ), a u goveda i konja te su kosti srasle, ali ne potpuno. U konja nije posve razvijena lakatna kost (nedostaje joj distalna trećina tijela i distalni okrajak) te između lakatne i palčane kosti postoji jedan prostor (spatium interosseum antebrachii ). Između palčane i lakatne kosti u goveda postoje dva prostora (spatium interosseum antebrachii proximale i distale).
U svinje su radius i ulna spojeni čvrstim vezivnim tkivom. Radius se
razvija iz četiriju središta okoštavanja, a ulna iz triju. Hrskavična embrionalna ulna u konja se proteže duž cijele podlaktice, a njezin distalni dio kasnije se
reducira.
Palčana kost (radius) je dugačka kost koja je slabija u mesoždera nego u ostalih domaćih sisavaca. Na svojoj proksimalnoj epifizi koja je oblikovana u caput radii , radius nosi
zglobnu plohu ( fovea capitis radii ) za uzglobljenje s
kondilima humerusa (condylus humeri) u lakatnom zglobu (articulatio cubiti ), a u mesoždera i valjkastu zglobnu plohu (circumferentia articularis) za uzglobljenje s ulnom. Dorzomedijalno caput radii nosi tuberositas radii , a s medijalne i lateralne strane izbočinu za prihvat kolateralnih ligamenata. Na mjestu sraštavanja radiusa i ulne tijelo palčane kosti ( corpus radii ) je hrapavo. Na distalnom okrajku nalazi se valjak (trochlea radii ) sa zglobnom plohom ( facies articularis carpea) za uzglobljenje s proksimalnim redom zapešćajnih kostiju u složenom zapešćajnom zglobu (articulatio carpi ). U konja se s lateralne strane valjka nalazi processus styloideus lateralis, a s medijalne je strane izražen processus styloideus medialis u svih životinja. U mesoždera distalna epifiza sadržava zglobnu plohu za uzglobljenje s ulnom u distalnom radioulnarnom zglobu.
Lakatna kost (ulna) se nalazi kaudalno odnosno kaudolateralno od radiusa te se uzdiže iznad radiusa sa svojim proksimalnim okrajkom ( olecranon) koji je zadebljao u tuber olecrani . Na olekranonu kranijalno se nalazi usjek (incisura trochlearis) na kojem se nalazi zglobna ploha za uzglobljenje sa
zglobnim valjkom nadlaktice trochleom humeri u lakatnom zglobu (articulatio cubiti )
koji je po svom sastavu složeni zglob. Iznad navedenog usjeka je šiljak
( processus anconeus), a podno usjeka su dva nastavka ( processus coronoideus lateralis
i processus coronoideus medialis) između kojih je usjek (incisura
radialis).
Površina tijela ulne okrenuta prema radiusu hrapava je i nosi izduženi
rub margo interosseus za koji se prihvaća membrana interossea antebrachii . Distalni se okrajak ulne u svih domaćih sisavaca, osim u konja (u kojeg on nedostaje), nastavlja u procesus styloideus na kojem je u mesoždera zglobna ploha za uzglobljenje s radiusom u distalnom radioulnarnom zglobu (articulatio radioulnaris distalis ). U svih životinja, osim u konja, tu se nalazi i zglobna faseta za uzglobljenje s os carpi ulnare ( facies articularis carpea). Na zdjeličnom udu nalaze se potkoljenične kosti (ossa cruris):
goljenična kost (tibia) i lisna kost ( fibula) koje su u mesoždera i svinja potpuno razvijene i zglobno povezane (articulatio tibiofibularis proximalis i articulatio tibiofibularis distalis ).
U konja i kunića znatno je reducirana lisna
kost jer nedostaje njezin distalni okrajak. Tijelo lisne kosti (corpus fibulae) u tih životinja dopire do sredine tijela goljenične kosti i s njime sraš ćuje dok se
proksimalni okrajak lisne kosti (caput fibulae) uzglobljuje s lateralnim kondilom goljenične kosti. U preživača je caput fibulae stopljen s lateralnim kondilom goljenične kosti, tijelo lisne kosti (corpus fibulae) nedostaje, a distalni okrajak čini os malleolare koja se uzglobljuje s goljeničnom kosti. Tibia ima 3 središta okoštavanja, a razvoj fibule (3 središta okoštavanja) sličan je razvoju
ulne. Embrionalno je u konja hrskavična fibula jednako duga kao i potkoljenica, ali se kasnije distalni dio dijafize reducira, a distalna epifiza srašćuje s tibijom tvoreći lateralni gležanj. Proksimalni dio goljenične kosti čine lateralni i medijalni kondil (condylus lateralis i condylus medialis) na kojima se nalaze zglobne plohe za uzglobljenje s kondilima bedrene kosti u articulatio femorotibialis koji zajedno s articulatio femoropatellaris ulazi u sastav složenog koljenog zgloba (articulatio genus). Između kondila aksijalno se nalazi uzvišenje (eminentia intercondylaris) građeno od dviju kvržica (tuberculum intercondylare laterale i tuberculum intercondylare mediale)
između kojih je udubljenje (area
intercondylaris centralis).
Kranijalno od uzvisenja su dva udubljenja (areae
intercondilaris cranialis),
a kaudalno jedno (area intercondilaris caudalis).
Između lateralnog i medijalnog kondila kraniolateralno se nalazi mišićni žlijeb (sulcus extensorius), a kaudalno usjek (incisura poplitea). Na lateralnom kondilu nalazi se zglobna površina za uzglobljenje s lisnom kosti osim u preživača kod kojih je lisna kost na tom mjestu srasla. U proksimalnom dijelu tijelo goljenične kosti na poprečnom presjeku je trokutasto jer s kranijalne strane nosi izbočinu (tuberositas tibiae) koja se distalno nastavlja u rub (margo cranialis). tibiae).
U konja tuberositas tibiae ima izražen žlijeb (sulcus tuberositas
Kaudalna površina corpusa tibiae je hrapava i nosi više koso položenih
izbočenja (lineae musculares) od kojih je najjače izražena linea musculi poplitei .
Distalni okrajak ima zglobnu površinu u obliku pužnice (cochlea
tibiae)
za uzglobljenje sa zastopalnim kostima u složenom skočnom zglobu
(articulatio tarsi ), a ventralno su na njemu 2 duboka žlijeba izme đu kojih je vodiljni greben. U konja su žljebovi postavljeni koso, a u ostalih životinja sagitalno. Na distalnom okrajku goljenične kosti lateralno je izražen vanjski
gležanj ( malleolus lateralis) u konja i kunića. U svinje i mesoždera tu se nalazi zglobna ploha za uzglobljenje s lisnom kosti, a u preživača je zglobna površina za uzglobljenje s os malleolare. Svi domaći sisavci na distalnom okrajku goljenične kosti s medijalne strane imaju unutarnji gležanj (malleolus medialis).
Smanjenje funkcije hvatanja i prilagođavanje udova za brzo kretanje dovodi do gubitka kretanja između kostiju zeugopodija, a također i promjena autopodija kod životinja koje se oslanjaju o tlo samo dijelovima prstiju, osobito kod onih koje to čine krajnjim člankom kao kopitari. Konji su nekada zbog načina života imali potpuno razvijenu ulnu i fibulu koje su u današnjeg konja tijekom embrionalnog razvitka cjelovite, a potom se reduciraju.
1.3. KOSTI OKRAJKA UDA ( AUTOPODIUM ) Autopodium metapodium manus,
(kosti okrajka uda) se može podijeliti na: basipodium;
i acropodium. Na prsnom udu kosti okrajka uda čine skeleton
a na zdjeličnom udu skeleton pedis. Na prsnom su udu kosti
basipodiuma ossa carpi , a na zdjeličnom ossa tarsi . Metapodium prsnog uda
čine ossa metacarpalia,
zdjeličnog ossa metatarsalia, a acropodium prsnog uda
čine ossa digitorum manus,
a zdjeličnog ossa digitorum pedis. Kosti okrajka
uda služe pri upiranju o tlo i čvrstom držanju na istom. Što su kretnje autopodija više različite i složenije (hvatanje), to je broj kostiju autopodija veći (konj ima 9, a mesožderi 34 kosti autopodija). Gubitkom sposobnosti hvatanja prsti postaju smetnjom te se reduciraju.
1.3.1. SKELETON MANUS ( AUTOPODIUM MEMBRI THORACICI ) Ossa carpi (zapešćajne kosti) su kosti basipodiuma prsnog uda. Te su kosti
kratke i složene su u dva reda ( ordo proximalis i ordo distalis). Njihov broj varira s obzirom na životinjsku vrstu. Svinja, konj i preživači u proksimalnom redu gledajući od medijalne strane prema lateralnoj, imaju razvijene četiri kosti i to: os carpi radiale, os carpi intermedium, os carpi ulnare i os carpi accessorium (nalazi
se s palmarne strane). U mesoždera su os carpi radiale i os
carpi intermedium stopljene u os carpi intermedioradiale te tako mesožderi
imaju 3 zapešćajne kosti u proksimalnom redu. U distalnom redu, gledajući od medijalne prema lateralnoj strani, u svinja i mesoždera nalaze se četiri kosti, i to: os carpale primum; os carpale secundum, os carpale tertium quartum.
i os carpale
U preživača je došlo do stapanja osi carpale secundum i osi carpale
tertium, a os carpale primum nedostaje kao i u konja. Ako se ponekad os carpale primum pojavi u konja, ona je veličine graška, a nalazi se u palmarnom
karpalnom ligamentu i obično je odvojena od ostalih kostiju. Za razliku od konja koji ima tri kosti u distalnom redu, u preživača su razvijene samo dvije kosti. Osim navedenih četiriju kosti u distalnom redu, u kunića se razvila još jedna kost os carpi centrale te tako kunić ima 9 zapešćajnih kostiju. U svinje, kao i u ljudi, ima osam karpalnih kostiju, u konja sedam ili osam, u mesoždera sedam, a najmanje je karpalnih kostiju u preživača, tj. šest. Ossa metacarpalia
(kosti pesti) su kosti metapodiuma prsnog uda, a
njihova razvijenost i broj ovisi o vrsti životinje i broju prstiju. U mesoždera i kunića kosti pesti najbrojnije su te ih ima pet (koliki je broj i prstiju), a to su od medijalne prema lateralnoj: prva kost pesti (os metacarpale primum), druga (os metacarpale
secundum),
metacarpale quartum)
treća (os metacarpale tercium), četvrta (os
i peta kost pesti (os metacarpale quintum). Te se kosti
razlikuju prema dužini. Najduže kosti su os metacarpale tertium i os metacarpale quartum, nešto su kraće os metacarpale secundum i os metacarpale quartum, a os metacarpale primum najkraća je i reducirana. U svinje su
razvijene četiri metakarpalne kosti jer prva (os metacarpale primum) nedostaje. Dvije su kosti duže: os metacarpale tertium i os metacarpale quartum, a dvije su reducirane: os metacarpale secundum i os metacarpale quintum. Preživači i konji u cijelosti i u funkciji imaju razvijenu samo jednu kost. U preživa ča je to os metacarpale tertium et quartum
(nastala je stapanjem dviju kosti: osi
metacarpale tertium i osi metacarpale quartum), a u konja os metacarpale tertium. Lateralno i proksimalno uz os metacarpale tertium et quartum u
preživača se nalazi rudimentirana os metacarpale quintum. U konja se s osi metacarpale tercium s medijalne strane povezuje os metacarpale secundum, a s
lateralne strane s os
metacarpale quartum. Te su kosti kra će od osi
metacarapale tertium i nazivaju se
štunci. U cijelosti razvijene metakarpalne
kosti sastoje se od proksimalnog okrajka (basis), tijela (corpus) i distalnog
okrajka (caput ). Okrajci metakarpalnih kostiju nose zglobne površine. Proksimalni okrajak nosi zglobnu površinu za uzglobljenje s distalnim redom zastopalnih kostiju u složenom zapešćajnom zglobu (articulatio carpi ). U mesoždera i svinja postoje još i posebne proksimalne zglobne površine facies articularis metacarpea za
uzglobljenje sa susjednim metakarpalnim kostima.
Distalni okrajak ima valjkastu zglobnu plohu za uzglobljenje s proksimalnim okrajkom prvog (proksimalnim) članka prsta u spoju koji se naziva putični
zglob (articulatio metacarpophalangea). U mesoždera i svinja za svaku se metakarpalnu kost uzglobljuje po jedan prst. Os metacarpale tertium jedina je metakarpalna kost u konja s kojom se uzglobljuje samo jedan prst, a u preživa ča je distalni okrajak os metacarpale tertium et quartum rascijepljen te nosi dvije valjkaste zglobne površine za uzglobljnje s proksimalnim člancima trećeg i četvrtog
prsta. Poprečni je presjek osi metacarpale tertium u konja i osi
metacarpale tertium et quartum u preživača ovalan.
Prsti prsnog uda (ossa digitorum manus ) spadaju u akropodium prsnog uda. Najbrojniji su u mesoždera i kuni ća i ima ih kao i u čovjeka pet, a to su od medijalne prema lateralnoj strani: prvi prst (digitus primus seu polex ), drugi
prst (digitus secundus), treći prst (digitus tertius), četvrti prst (digitus quartus)
i peti prst (digitus quintus). U svinja nedostaje prvi prst, u konja je
razvijen samo treći prst, a preživači imaju dva glavna prsta (treći i četvrti prst) a dva dodatna nisu im u funkciji jer su reducirani (drugi i peti prst). Svi prsti domaćih sisavaca, osim prvog prsta u mesoždera i drugog i petog u preživača (nedostaje im srednji članak), građeni su od triju članaka: prvi,
proksimalni članak ( phalax proximalis s. os compedale) ili putična kost, drugi, srednji članak ( phalanx media s. os coronale) ili krunska kost i treći, distalni članak ( phalanx distalis) ili kopitna, papčana ili pandžasta kost. Distalni
se članak u mesoždera i kunića naziva pandžasta kost, u ptica
kanđasta kost, u preživača i svinja papčana kost te u konja kopitna kost. Proksimalni članak prsta, ( phalanx proximalis ) kratka je valjkasta kost čiji
proksimalni okrajak (basis phalangis proximalis) nosi zglobnu površinu za uzglobljenje s glavom odgovarajuće
metakarpalne kosti i s dvijema
proksimalnim sezamoidnim kostima. Proksimalne sezamoidne kosti nalaze se s palmarne strane prstiju, i to: trećeg prsta u konja, trećeg i četvrtog prsta u preživača, drugog do petog prsta u svinje, drugog do petog prsta u mesoždera i kunića. Na prvom prstu mesoždera s palmarne strane nalazi se samo jedna proksimalna sezamoidna kost. U psa dolazi i po jedna sezamoidna kost s dorzalne strane drugog do petog prsta. Distalni okrajak proksimalnog članka (caput phalangis proximalis ) nosi zglobnu površinu za uzglobljenje s drugim člankom
prsta, osim prvog prsta u psa i drugog i petog u preživača, koji se
uzglobljuju s trećim člankom prsta. Tijelo je proksimalnog članka (corpus phalangis proximalis) sa strane i dorzopalmarno suženo.
Srednji članak prsta ( phalanx media ), za razliku od proksimalnog članka kraća je kost. Kockasta je oblika i građena je od dvaju okrajaka i tijela.
Proksimalni okrajak (basis phalangis mediae) nosi zglobnu površinu za uzglobljenje s proksimalnim člankom prsta u articulatio interphalangea proximalis manus,
a distalni okrajak (caput phalangis media) ima sagitalno
udubljenu plohu za uzglobljenje s distalnim člankom prsta u articulatio interphalangea distalis manus.
Tijelo drugog članka prsta (corpus phalangis
mediae) sa strane je suženo.
Distalni članak ( phalanx distalis) u mesoždera i kunića naziva se panđasta kost, u konja kopitna kost te u preživača i svinja papčana kost. S palmarne strane distalnog članka nalazi se jedna distalna sezamoidna kost koja u konja dolazi uz treći prst (žabična kost), u preživača uz treći i četvrti prst, u svinje i mesoždera uz drugi, treći, četvrti i peti prst, a u kunića ne dolazi. Na pandžastoj kosti mogu se razlikovati dvije površine facies parietalis i facies solearis. unguicularis),
Proksimalno se na kosti nalazi zadebljali rub (crista
a distalno se nalazi žlijeb (sulcus unguicularis). Kost distalno
ima zaobljeni vrh (apex).
Kopitna kost je distalni članak ( phalanx distalis) trećeg prsta u konja. Ta kost ima tri površine: površinu stijenke ( facies parietalis), zglobnu površinu ( facies articularis) i potplatnu površinu ( facies solearis ). Površinu stijenke od
potplatne površine odvaja potplatni rub (margo solearis), a od zglobne površine krunski rub ( margo coronalis). Na krunskom rubu aksijalno se nalazi uzvišenje ( processus extensorius).
Površina stijenke probušena je mnogobrojnim otvorima koji služe za prolaz krvnih žila i živaca, a medijalno i lateralno nosi žljebove (sulcus parietalis medialis
i sulcus parietalis lateralis ) za prolaz krvnih žila. Dorzalni
dio sa strane prelazi u postrane dijelove ( processus palmaris medialis i processus palmaris lateralis).
Za postrane dijelove prihvaća se kopitna
hrskavica (cartilago ungularis medialis i lateralis). Distalni dio stijenke s tlom zatvara kut od 45 do 50 0 na prsnom udu, a na zdjeli čnom udu on iznosi 50 do 550. Stjenka je na prsnom i na zdjeličnom udu medijalno položena više okomito nego lateralno. Facies articularis ili
zglobna ploha nalazi se proksimalno i palmarno te se
uzglobljuje s krunskom i žabičnom kosti u kopitnom zglobu (articulatio interphalangea distalis).
Između zglobne i površine stijenke polukružni je brid
(margo coronalis) na kojem se nalazi izdanak ( processus extensorius). Facies solearis
ili potplatna površina položena je distalno te se s
površinom stijenke sastaje u polukružnom rubu (margo solearis) čiji je obris na zdjeličnom udu više zašiljen. Ta površina nije jedinstvena nego je polukružnim grebenom (linea semilunaris) dijeli na dvije površine: manju palmarnu ( facies flexoria)
i veću dorzalnu ( planum cutaneum). Na palmarnoj površini s
medijalne i lateralne strane nalaze se žljebovi za krvne žile koji se nastavljaju kroz otvore u polukružni kanal (canalis solearis).
Papčana kost trećeg i četvrtog prsta u preživača i svinja nalikuje orožnjalim papčanim čahurama te je u svinja na drugom i petom prstu znatno manja. Na papčanoj kosti, kao i na kopitnoj, razlikuju se tri površine: površina
stijenke ( facies parietalis), zglobna ( facies articularis) i potplatna površina ( facies solearis). Za razliku od kopitne kosti papčana kost ima blago udubljenu površinu okrenutu prema osi uda ( facies axialis). U preživača kod kojih su drugi i peti prst rudimentirani i nisu u funkciji papčana kost ima oblik trostrane piramide.
1.3.2. SKELETON PEDIS ( AUTOPODIUM MEMBRI PELVINI ) Ossa tarsi ( zastopalne
kosti) su kosti basipodiuma. Kao i zapešćajne kosti
to su kratke kosti, a složene su u tri reda ( ordo proximalis, ordo intertarsalis i ordo distalis).
Proksimalni red (ordo proximalis) čine dvije kosti: gležnična kost (talus) i
petna kost (calcaneus). Gležanjska kost nalazi se medijalno, a petna kost je smještena s lateroplantarne strane. Talus (gležanjska
kost) proksimalno i dorzalno nosi valjak (trochlea tali )
koji ima dva vodiljna grebena između kojih je usjek. Na valjku se nalazi zglobna površina kojom se talus uzglobljuje s cochleom tibiae u articulatio talocruralis koji je dio složenoga skočnog zgloba (articulatio tarsi ). Lateralno na tijelu
gležanjske kosti, u svih domaćih sisavaca osim u konja, nalazi se zglobna površina za uzglobljenje u preživača s osi malleolare, a u mesoždera i svinja s lisnom kosti. Distalni dio gležanjska kosti čini glava (caput tali ), a ispod nje je vrat (collum tali ). Caput tali ima zglobnu površinu koja je u konja ravna, a u svih ostalih valjkasta. S medijalne strane glave talusa u konja se nalazi kvržica (tuberculum tali ). Calcaneus ( petna
kost) nadvisuje talus te mu je okrajak zadebljao u petnu
kvrgu (tuber calcanei ). Medijalno calcaneus nosi izbočenje u obliku potpornja (sustentaculum tali ) na kojem se nalazi zglobna površina za uzglobljenje s plantarnom zglobnom površinom talusa. Sustentaculum tali ima izražen izdanak ( processus coracoideus) na kojem se također nalazi zglobna površina za uzglobljenje s talusom. Samo u mesoždera i svinje na njemu su izražene i zglobne površine za uzglobljenje s lisnom kosti. U srednjem redu (ordo intertarsalis) nalazi se samo jedna kost ( os tarsi centrale). čini
Ta kost ne dolazi do lateralne strane te se zato, gledajući s te strane,
kao da su zastopalne kosti složene u dva reda. Os tarsi centrale uzglobljuje
se s talusom proksimalno, a distalno s kostima distalnog reda. Distalni red zastopalnih kostiju (ordo distalis) u mesoždera i svinja ima četiri
kosti. S medijalne prema lateralnoj strani to su: os tarsale primum; os
tarsale secundum; os tarsale tertium
i os tarsale quartum. U konja su os
tarsale primum i os tarsale secundum stopljene pa konj u tom redu ima tri kosti.
U preživača su stopljene os tarsale secundum i os tarsale tertium te o s tarsale
quartum s os tarsi centrale u os centroquartale tako da imaju samo dvije kosti u
distalnom redu. U kunića nedostaje os tarsale primum.
Ossa metatarsalia (kosti stopala) su kosti metapodija. Najbrojnije su u mesoždera u kojih dolazi pet metatarzalnih kostiju, a od medijalne prema lateralnoj strani to su: os metatarsale primum, os metatarsale secundum, os metatarsale tertium , os metatarsale quartum
i os metatarsale quintum. U
svinje nedostaje os metatarsale primum. Na o s metatarsale tertium i os metatarsale quartum koje su duže i snažnije od os metatarsale secundum i os metatarsale quintum uzglobljuje se sezamoidna kost (os sesamoideum metatarsale).
Metatarsalne kosti u konja i goveda mogu se opisivati kao i
metakarpalne, a razlika je u tome što je poprečni presjek tijela os metatarsale tertium u konja i os metatarsale tertium et quartum u goveda gotovo pravilno
kružan.
Prsti zdjeličnog uda (ossa digitorum pedis) čine akropodijum zdjeličnog uda. Građa i broj prstiju zdjeličnog uda odgovaraju onom na prsnom udu, osim u mačke kod koje prvi prst na zdjeličnom udu nedostaje (ponekad nedostaje i u psa).
2. ZGLOBOVI PRSNOG I ZDJELIČNOG UDA
Grudni ud domaćih sisavaca nije zglobno povezan s osovinskim skeletom nego tu ulogu imaju mišići ( synsarcosis) za razliku od ljudi u kojih je razvijena ključna kost koja se uzglobljuje s lopaticom i prsnom kosti. Zdjelični ud zglobno je povezan s trupom putem križno-bočnog zgloba (articulatio sacroiliaca).
Kosti grudnog kao i
kosti zdjeličnog uda većinom su povezane
zglobovima, ali postoje i neki drugi spojevi kao npr. vezivnotkivni spoj (syndesmosis) kojim je u konja štunak na prsnom udu spojen s metakarpalnom kosti, a na zdjeličnom udu s metatarzalnom kosti. Na zdjeličnom udu spoj lijeve i desne bočne kosti hrskavicom i vezivnim tkivom naziva se symphysis pelvina.
Zglob (articulatio synovialis ) je pokretni spoj dvije ili više kostiju (hrskavica) na kojima se nalazi zglobna ploha ( facies articularis). Zglobnu plohu oblaže zglobna hrskavica (cartilago articularis) koja smanjuje trenje i ublažuje sudare prilikom gibanja kostiju. Zglobna hrskavica je plavičasta i nije prokrvljena. U sastav zgloba ulazi i zglobna čahura (capsula articularis) koja je sastavljena od vanjskoga vezivnog sloja (stratum fibrosum) i unutarnjega
sinovijalnog sloja (stratum synoviale). Sinovijalni sloj tvori sinovijalne nabore (plice synoviales) te izlučuje tekućinu sličnu limfi (synovia). U njemu se
nalazi mreža kapilara, a mnogobrojna su i živčana vlakna. Zglobna čahura prihvaća se na rubove zglobne hrskavice, a njen sinovijalni sloj i zglobna hrskavica ograničavaju zglobnu šupljinu (cavum articulare). Ligamenti (ligg. extracapsularia, ligg. capsularia articularis),
i ligg. intracapsularia), meniskus (meniscus
diskus (discus articularis) i rubna hrskavica (labrum articulare)
također mogu ući u sastav i opis pojedinog zgloba. Mišići svojom kontrakcijom djeluju na pomicanje kostiju udova na koje se prihvaćaju te time na kretnje u jednom ili više zglobova. Stoga, mišićni sustav zajedno s koštanim sustavom i spojevima kostiju spada u lokomotorni sustav
(sustav za kretanje) u kojem ponajprije sudjeluju prsni i zdjelični udovi. Zglobovi udova mogu imati različita gibanja pa je tako najčešće angularno
gibanje oko jedne ili više osovina. Gibanje u kojem se linije koštanih segmenata nastoje izravnati zove se ispružanje ili ekstenzija, a suprotno je gibanje
sagibanje ili fleksija u kojem linije koštanih segmenata imaju tendenciju približavanja te tako dolazi do smanjenja zglobnog kuta. Zglobovi distalnih dijelova udova mogu se «superekstendirati» pa se u tom slu čaju upotrebljavaju izrazi dorzalna i plantarna ili palmarna fleksija. Gibanje pri kojem se udovi odmiču od medijalne ravnine te prsti od osovine noge (os axis) naziva se odmicanje ili abdukcija, a njihovo primicanje naziva se addukcija. Moguće gibanje je klizanje gdje jedna zglobna ploha kliže na drugoj (bedreno iverni zglob) te rotacija pri kojoj se jedan segment zgloba giba oko dužinske osovine drugoga (rameni zglob). U domaćih životinja mogućnost da distalni okrajak uda
opisuje dio kruga ili krug nije tako dobro izražena kao u ljudi pa se obično uzima kao znak bolesti. U mesoždera su izme đu radiusa i ulne, kao i izme đu tibije i fibule izraženi zglobovi te je u tih životinja moguće izvrtanje ( pronatio) i uvrtanje (supinatio) šape. Opis zglobova na prsnim i zdjeličnim udovima moguć je prema: morfološkim obilježjima i obliku zglobnih tijela, osi i ravnini gibanja te funkcionalnoj anatomiji zgloba, organizaciji zglobnih hrskavica i elemenata zglobne čahure, odnosu sinovijalne membrane i zglobne šupljine, vrsti ligamenata s obzirom na zglobnu šupljinu i čahuru, pridodane elemente zgloba, odnosu između stabilnosti i mobilnosti zgloba i osnovnih biomehaničkih načela. Prema građi pojedinog zgloba može se razumjeti funkcija zgloba, smještaj ligamenata i mišića, ali što je zglob složeniji teža je takva prosudba. Udovi koji su prilagođeni isključivo brzom tr čanju kao u kopitara imaju većinom jednoosne zglobove s dobro izraženim kolateralnim (postraničnim) ligamentima.
2.1. ZGLOBOVI PRSNOG UDA ( ARTICULATIONES MEMBRI THORACICI ) Rameni zglob (articulatio humeri ), u domaćih sisavaca je jednostavan zglob (articulatio simplex ) koji čini spoj između dvije kosti, lopatice i nadlaktične kosti. U domaćih ptica to je složeni zglob (articulatio composita) jer u spoj između lopatice i nadlaktične kosti ulazi i ključna kost. Zglobni kut
lopatice (angulus ventralis) nosi zglobnu utlinu (cavitas glenoidalis) za artikulaciju s glavom nadlaktične kosti (caput humeri ). Zglobna utlina samo je u konja usječena zglobnim usjekom (incisura glenoidea). Glava nadlaktične kosti ima gotovo kružnu konveksnu zglobnu plohu koja je znatno veća od zglobne utline s kojom artikulira. Stoga, taj zglob sadržava rubnu hrskavicu (labrum glenoidale) koja povećava zglobnu šupljinu i zaštićuje rub od loma. Prema obliku zglobnih ploha rameni zglob je kuglasti zglob (articulatio spheroidea).
Iako je on višeosni zglob, u kojem je dopuštena najveća sloboda
gibanja, veća mogućnost gibanja ograničena je zbog okolnih mišića. U ramenom zglobu najizraženije su kretnje fleksija i ekstenzija, ali su moguće i ograničena abdukcija, adukcija i rotacija i to najviše u mesoždera. Zglobna čahura ramenog zgloba jedinstvena je jer je izvana pojačana tetivama okolnih mišića, a iznutra lig. glenohumerale lateralis i medialis,
u konja još i lig. coracohumerale koji
se nalazi između tuberculum supraglenoidale i tuberculum majus. Zglob nema kolateralne ligamente pa je učvršćen okolnim mišićima i tetivama koji djeluju kao ligamenti. S kranijalne strane zglob učvršćuje m. biceps brachii, a s kaudalne m. triceps brachii. Rameni zglob
lateralno je učvršćen s
m.supraspinatusom, m. infraspinatusom (tetiva mišića zamjenjuje lateralni
kolateralni ligament) i m. teres minorom, a medijalno je učvršćen m. subscapularisom (tetiva mišića zamjenjuje medijalni kolateralni ligament).
Lakatni zglob (articulatio cubiti ) složeni je zglob. U njegov sastav ulazi više zglobova: zglob između humerusa i radiusa (articulatio humeroradialis),
zglob između humerusa i ulne (articulatio humeroulnaris) te zglob između proksimalnog dijela radiusa i ulne (articulatio radioulnaris proximalis ) ovisno o vrsti životinje . Na kondilu nadlaktične kosti nalazi se valjkasta ploha (trochlea humeri ), radii ),
na proksimalnom kraju radiusa odgovarajuća utlina ( fovea capitis
a na ulni usjek (incisura trochlearis). Proksimalno su radius i ulna u
konja i goveda čvrsto spojeni fibroznim i elastičnim tkivom ( synchondrosis) koje u odrasloj dobi okoštava pa pokreti između radiusa i ulne u tih životinja nisu mogući. U svinje je proksimalni i distalni spoj između radiusa i ulne amphiartrosis. U mesoždera se na radiusu nalazi valjkasta zglobna ploha
(circumferentia articularis) za uzglobljenje s ulnom te je u njih dobro razvijen proksimalni zglob između radiusa i ulne (articulatio radioulnaris proximalis ) koji je pokretan za razliku od onih u goveda i konja u kojima nema gibanja. Osim proksimalnog zgloba između radiusa i ulne u mesoždera je razvijen i distalni zglob (articulatio radioulnaris distalis ) , koji tvore konkavna zglobna ploha radiusa i konveksna površina na ulni koje su zatvorene čvrstom zglobnom čahurom,
a zglob pojačava lig. radioulnare koji povezuje distalne epifize
radiusa i ulne. Zbog postojanja proksimalnog i distalnog radioulnarnog zgloba u mesojeda je moguće gibanje između radiusa i ulne. Radius se u mesoždera može ograničeno rotirati te je stoga omogućeno i ograničeno izvrtanje (pronacija) i uvrtanje (supinacija) distalnog dijela uda mesoždera, tj. šape, za razliku od čovjeka
u kojeg su ti pokreti uočljiviji. U konja su navedeni pokreti
onemogućeni jer se nije razvio distalni dio ulne. Zglobna čahura lakatnog zgloba
u svih je domaćih sisavaca jedinstvena, a u svih osim mesoždera njezin sinovijalni dio prelazi na male radioulnarne zglobove čije zglobne plohe čine male konveksne plohe na ulni i odgovarajuće plohe na kaudalnoj strani proksimalnog okrajka radiusa. Zglob je tipični ginglymus, tj. valjkasti jednoosni zglob u kojem su moguće kretnje fleksija i ekstenzija. Veze ramenog zgloba čine
medijalni kolateralni ligament (lig. collaterale cubiti mediale ) i lateralni
kolateralni ligament (lig . collaterale cubiti laterale ). Lateralni kolateralni ligament proteže se od lateralnog epikondila humerusa i dijeli se na dva kraka: kranijalni i kaudalni krak, koji samo u konja nije izražen. Kranijalni krak je ja či i završava na proksimalnom dijelu lateralne strane radiusa, a kaudalni je kra ći te završava na ulni. Medijalni kolateralni ligament proteže se od lateralnog epikondila humerusa i dijeli se također na dva kraka koji završavaju na proksimalnom medijalnom dijelu radiusa. U psa je lateralni ligament više izražen nego li medijalni te se dijeli na tri dijela koji počinju od lateralnog epikondila humerusa, a završavaju na uzvisini distalno od vrata radiusa (prednji dio ligamenta), iznad radiusa gdje se proširuje u obliku kape (srednji dio ligamenta) te na ulni (stražnji dio ligamenta). Od mjesta gdje završava srednji dio kolateralnog lateralnog ligamenta u psa proteže se lig. anulare radii koji završava na ulni. U psa i ma čke izražen je i vrlo elastični lig. olecrani , koji povezuje prednji rub ulne ( processus anconeus) s medijalnom površinom lateralnog epikondila humerusa. Radius i ulnu u mesoždera proksimalno od sredine podlaktične kosti i medijalno od membrane interossea antebrachii
(membrana koja spaja dijafize radiusa i ulne) povezuje lig. interosseum antebrachii .
U mesoždera je na distalnom radioulnarnom zglobu razvijen lig.
radioulnare koji se nalazi između trochleae radii i processusa styloideus ulnae.
Zapešćajni je zglob (articulatio carpea) složeni zglob u čiji sastav ulazi više zglobova, a to su: articulatio antebrachiocarpea, articulationes metarcarpeae, articulationes intercarpeae i articulationes carpometacarpeae. Articulatio antebrachiocarpea je
zglob u kojem se uzglobljuju distalni
okrajak radiusa i ulne te proksimalni red karpalnih kostiju. Taj je zglob u svih domaćih sisavaca građen od dvaju zglobova: articulatio radiocarpea i articulatio ulnocarpea,
osim u konja u kojeg nedostaje distalni dio ulne (konj
nema articulatio ulnocarpea). U konja je articulatio antebrachiocarpea valjkasti zglob, u goveda je u obliku pužnice, a u mesoždera je eliptičan. Na distalnoj epifizi radiusa nalazi se facies articularis carpiea koja u konja nosi tri fasete. Lateralna faseta je najmanja, konveksna je i uzglobljuje se s osi carpi ulnare i osi carpi accessorium, a medijalna je najveća i uzglobljuje se s osi carpi radiale, a srednja se faseta uzglobljuje s osi carpi intermedium. Preživači i
svinja na distalnoj epifizi radiusa nose fasete za os carpi radiale, os carpi intermedium i os carpi ulnare, a os carpi accessorium u navedenih se životinja
uzglobljuje jedino s osi carpi ulnare. U mesoždera distalna epifiza radiusa nosi zglobnu fasetu za os carpi intermedioradiale i os carpi ulnare. Os carpi accessorium uzglobljuje
se osi carpi ulnare, u mesoždera i s ulnom, a u konja i
s radiusom. Distalni dio ulne nosi zglobnu plohu za os carpi ulnare u svih
domaćih sisavaca osim u konja. Articulatio antebrachiocarpea je ginglymus. Zbog dubokih zglobnih površina na radiusu ( facies articularis carpea) u mesoždera su u tom zglobu mogu će i veće kretnje pa tako i djelomična rotacija. Articulationes
intercarpeae
su zglobovi između karpalnih kostiju
pojedinog reda u kojih su moguće neznatne kretnje. Articulationes mediocarpea čine
spojevi između proksimalnog (ordo
proximalis) i distalnog reda (ordo distalis) karpalnih kostiju. Na osi carpale primum u svinje i mesoždera nalaze se zglobne fasete za os carpale secundum. Os carpale secundum u konja i svinje ima proksimalno zglobnu fasetu za os carpi radiale, a lateralno za os carpale tertium. Os carpale tertium u konja i
svinje ima zglobnu plohu za os carpi radiale i os carpi intermedium te lateralno za os carpale quartum. U preživača su os carpale secundum i os carpale tertium stopljene u jednu kost, a u mesoždera su os carpi radiale i os intermedium stopljene u os intermedioradiale koja se uzglobljuje gotovo sa svim kostima distalnog reda. Os carpale quartum uzglobljuje se s osi carpi intermedium i osi carpi ulnare. Navedeni zglobovi čine središnji zapešćajni zglob koji djeluje
poput zgloba valjkastog oblika, a u njemu su kretnje nešto slabije nego u articulatio antebrachiocarpea. Articulationes
carpometacarpeae čine
ravni zglobovi između distalnog
reda (ordo distalis) karpalnih kostiju i proksimalnog dijela metakarpalnih kostiju. U konja se uzglobljuju: os carpale tertium (ima najveću zglobnu površinu) s os metacarpale tertium, os carpale secundum i os carpale quartum;
os carpale secundum i os carpale quartum sa štuncima i os carpale quartum s os metacarpale tertium. Na proksimalnom dijelu s lateralne strane osi metacarpale tertium nalazi se kosa zglobna ploha za uzglobljenje s os carpale quartum. U mesoždera se os carpale primum uzglobljuje s osi metacarpale primum, os carpale secundum s osi metacarpale secundum, os carpale tertium s os metacarpale tertium te os metacarpale quartum s osi metacarpale quartum i osi metacarpale quintum. Glavna, tj. tre ća i četvrta metakarpalna kost u
preživača nosi dvije konkavne zglobne fasete za uzglobljenje sa sraslom osi carpale secundum i osi carpale tertium te s osi carpale quartum. Proksimalni
okrajak os metacarpale quintum pričvrščen je ligamentom za os carpale quartum. U svinja se os carpale primum uzglobljuje s osi metacarpale secundum i osi carpale secundum, os carpale tertium uzglobljuje se s osi metacarpale tertium, osi carpale secundum i osi carpale quartum, a os carpale quartum s osi metacarpale quartum i osi metacarpale quintum.
Articulationes
carpometacarpeae su amfiartroze te su u njima gibanja neznatna.
Fibrozni dio zglobne čahure zapešćajnog zgloba jedinstven je za sva tri zgloba i ojačan je dorzalno (retinaculum extensorum) i palmarno (retinaculum flexorum).
Sinovijalni sloj obavija svaki zglob pojedinačno pa se tako za svaki
zglob oblikuje po jedna sinovijalna vrećica. Zapešćajni zglob je jednoosni zglob u kojem su moguća gibanja fleksija i ekstenzija, a u jakoj fleksiji i slaba rotacija. Između pojedinih karpalnih kostiju moguće je i slabije klizanje. Ligamenti tog zgloba su mnogobrojni. Najduži su postrani tj. kolateralni ligamenti, a to su lig.
collaterale carpi laterale i lig. collaterale carpi mediale . Ti se ligamenti protežu
s medijalnog i lateralnog stiloidnog izdanka radiusa pa do proksimalnih okrajaka odgovarajućih metakarpalnih kostiju. U mesoždera ti ligamenti nedostaju i izraženi su jedino kolateralni ligamenti za articulatio antebrachiocarpea. Osim kolateralnih ligamenata postoje i mnogobrojni kratki ligamenti koji se mogu svrstati u tri skupine: okomiti ligamenti su ligamenti koji povezuju glavne zglobove, vodoravni ligamenti su ligamenti koji povezuju susjedne kosti istog reda i kratki ligamenti su ligamenti koji povezuju os carpi accessorium s susjednim kostima. Proksimalni akcesorni ligament (lig. accessorioulnare) povezuje os carpi accessorium s distalnim okrajkom radiusa, srednji ligament (lig. accessoriocarpoulnare) s os carpi ulnare, a distalni akcesorni ligament (lig. accessoriometacarpeum) počinje s os carpi accessorium, a završava u obliku dvaju kraka od kojih jedan završava na os carpale quartum, a drugi na osi metacarpale quartum.
Zglobovi između proksimalnih okrajaka susjednih metakarpalnih kostiju (articulationes intermetacarpeae) u konja oblikuju se u male zglobove (articuli intraordinari metacarpi ) koje obuhvaća čahura zapešćajnog zgloba. Proksimalni okrajak pete metakarpalne kosti u goveda uzglobljuje se s glavnom (trećom i četvrtom) metakarpalnom kosti. Uzglobljuju se i proksimalni okrajci druge do četvrte metakarpalne kosti u svinje i druge do pete metakarpalne kosti u psa (proksimalne okrajke metakarpalnih kostiju u psa povezuju međukoštani, dorzalni i palmarni ligamenti). U mesoždera i svinje articulationes
intermetacarpeae su zglobovi u kojih su moguće znatnije kretnje, a u konja i
preživača kretnje su male. Svaki prst prsnog uda, osim prvog prsta u mesoždera, ima tri zgloba.
Zglobovi
prstiju
(articulationes
metacarpophalangea (u
digitorum
manus )
su
articulatio
konja i preživača naziva se putični zglob), articulatio
interphalangea proximalis manus
(u konja i preživača naziva se krunski
zglob) i najdistalniji zglob articulatio interphalangea distalis manus koji se u konja naziva kopitni zglob, u preživača i svinja papčani, a u mesoždera
pandžasti zglob. Articulatio metacarpophalangea je
složeni zglob koji čini spoj između
zglobnih valjaka metakarpalnih kostiju (osim u konja metakarpalne kosti) i proksimalnog dijela prvog članka prsta te dviju proksimalnih sezamoidnih kostiju (osim na prvom prstu u mesoždera gdje se razvila samo jedna sezamoidna kost). U konja i goveda taj se zglob zove putični zglob. U psa s dorzalne strane drugog do petog prsta dolazi po jedna sezamoidna kost. U konja je razvijen samo jedan zglob (razvijen je samo jedan prst), u goveda su dva, svinja ima razvijena četiri zgloba, a u psa najviše, tj. pet zglobova. Articulatio metacarpophalangea je valjkasti (u preživača je oblikom art. condylaris),
jednoosni zglob u kojem su moguća gibanja fleksija i ekstenzija, a u sezamoidnih kostiju proksimalno i distalno klizanje. Za vrijeme palmarne fleksije moguće su abdukcija, addukcija i blaga rotacija. Zglobna je čahura jedinstvena te se na dorzalnoj strani oblikovala u dorzalnu vrećicu (recessus
dorsalis),
a na palmarnoj strani u dobro izraženu palmarnu vrećicu (recessus
palmaris).
U preživača su odvojene sinovijalne vrećice za svaki prst, ali su
aksijalno spojene. U konja ligamente tog zgloba čini tetiva m. interosseus koja se račva u dva suspenzorna ligamenta od kojih jedan završava na lateralnoj strani sredine putične kosti, a drugi na njezinoj medijalnoj strani. Funkcija je navedenih ligamenata (lig. suspensorium) u smanjenju prevelike dorzalne fleksije zgloba pri opterećenju noge. Articulatio metacarpophalangea učvršćuju kolateralni ligamenti, lig. collateralis lateralis i lig. collateralis medialis, koji se sastoje od površinskog i kraćega dubokog sloja. Površinski sloj započinje od distalnog kraja metakarpalne kosti do proksimalnog dijela putične kosti. Duboki sloj započinje iz utline na distalnom kraju metakarpalne kosti i završava se na abaksijalnoj plohi sezamoidne kosti i proksimalnom kraju putične kosti
s
lateralne i s medijalne strane. Sezamoidne kosti učvršćuju proksimalni sezamoidni ligamenti (lig. metacarpointersesamoideum i lig. interosseum medius),
srednji sezamoidni ligamenti (ligg. sesamoidea collateralia i lig.
palmare)
te distalni sezamoidni ligamenti: ravni (lig. sesamoideum rectum),
kosi (lig. sesamoidea obliqua ), kratki (lig. sesamoidea brevia) i križni (lig. sesamoidea cruciata)
sezamoidni ligamenti i potporni krakovi m. interosseus
medius. U konja lig. metacarpointersesamoideum čini elastični ligament koji
počinje na os metacarpale tertium i završava na fibroznom tkivu između sezamoidnih kostiju. U preživača se lig. intersesamoideum interdigitale nalazi između aksijalnih sezamoidnih kostiju i trećeg i četvrtog prsta, ligg. collateralia
se nalaze na svakom putičnom zglobu aksijalno i abaksijalno, a sezamoidni ligamenti dijele se na proksimalne, srednje i distalne ligamente. U svinje svaki zglob ima intersezamoidne, križne i kolateralne ligamente, a razvijen je ligament koji povezuje prstenaste vezove fleksornih tetiva susjednih kostiju (lig. metacarpeum transversum profundum) članke
i ligament koji spaja proksimalne
trećeg i četvrtog prsta (lig. interdigitale proximale ). U mesoždera su
razvijeni kolateralni ligamenti te srednji i distalni sezamoidni ligament, a proksimalni čini tetiva m. interosseus. Articulatio interphalangea proximalis manus
jednostavan je zglob
između valjkaste zglobne plohe na distalnom okrajku prvog članka prsta i dviju zglobnih utlina na proksimalnim okrajku drugog članka prsta. Broj zglobova ovisan je o broju razvijenih prstiju, osim u psa u kojeg na prvom prstu nema drugog članka. Articulatio interphalangea proximalis manus sedlasti je jednoosni zglob u kojem su moguća gibanja fleksija i ekstenzija, uz slabu abdukciju te addukciju i rotaciju pri podignutoj nozi. Zglobna je čahura u konja jedinstvena te se na distalnoj strani oblikovala u dorzalnu vrećicu (recessus dorsalis),
a na palmarnoj strani u dobro izraženu palmarnu vrećicu (recessus
palmaris).
Na tom su zglobu u konja izražena dva kolateralna ligamenta ( lig.
collaterale laterale i lig. collaterale mediale )
i četiri palmarna ligamenta (ligg.
palmaria). Kolateralni ligamenti u tom su zglobu kratki i snažni te se prihvačaju
s medijalne strane (lig. collaterale mediale ) i s lateralne strane (lig. collaterale laterale) na utline nadvišene kvrgama koje se nalaze nad rubovima zglobne
površine distalnog kraja putične kosti. Oba ligamenta završavaju na proksimalnom kraju krunske kosti jedan s medijalne, a drugi s lateralne strane. Palmarni ligamenti (ligg. palmaria) parni su ligamenti koji se sastoje od postraničnog i središnjeg para (lateralnog i medijalnog) koji počinju na stražnjem rubu krunske kosti, a završavaju na srednjem dijelu rubova putične kosti i hrapavoga trokutastog područ ja. Lateralni i palmarni ligamenti spriječavaju dorzalnu fleksiju. U preživača su zglobne čahure odvojene, a svaki zglob ima kolateralne ligamente i po tri palmarna ligamenta. U svinje su također izraženi kolateralni ligamenti te na trećem i četvrtom prstu palmarni ligamenti. U mesoždera zglob sa svake strane ima kolateralne ligamente. Articulatio interphalangea distalis manus složeni
je zglob u kojem se
uzglobljuju distalni okrajak srednjeg članka prsta s distalnim člankom (kopitna kost u konja, papčana kost u preživača i pandžasta kost u mesoždera) i distalna sezamoidna kost (u konja se naziva žabična kost ili os sesamoideum distale ). Zglobna ploha drugog članka prsta u obliku je valjka, a na proksimalnom dijelu distalnog članka nalazi se odgovarajuća zglobna površina. Zglob je jednoosni sedlasti zglob u kojem su moguća gibanja fleksija i ekstenzija te minimalni pomaci u stranu, a u konja i klizanje žabične kosti. Zglobna je čahura jedinstvena te palmarno stvara vrećicu koja se pruža sve do sredine krunske kosti u konja, a prisutna je i dorzalna vrećica. U konja su dobro izraženi kolateralni medijalni i lateralni ligamenti koji su kratki i jaki. Oni započinju na lateralnoj i medijalnoj strani jamica distalnih dijelova krunske kosti, a
završavaju na jamicama sa strana ekstenzornog izdanka i na prednjem dijelu kopitne hrskavice. Nosivi «uređaj» za žabičnu kost u konja čine medijalni i lateralni kolateralni ligament (lig. sesamoideum collaterale laterale i mediale ). Ligamenti započinju na jamici distalnog dijela putične kosti, a završavaju na proksimalnom rubu žabične kosti s medijalne i lateralne strane. Sa svake strane oni stvaraju krak koji ide na aksijalnu plohu kopitne hrskavice i na kut kopitnice. Kopitna hrskavica u konja ligamentima se povezuje s krunskom, kopitnom, žabičnom, putičnom i kopitnom kosti te s kopitnom mekuši. U preživača postoje križni međuprstni distalni ligamenti (ligg. interdigitalia distalia),
a funkcija im je ograničenje razmicanja prstiju. Razvijeni su i
kolateralni ligamenti, lig. dorsalia koji povezuju proc. extensorius, tj. papčanu kost s krunskom kosti te sezamoidni kolateralni ligamenti koji povezuju sezamoidne ligamente s krunskom i papčanom kosti. Svinja ima i poseban sustav ligamenata koji spajaju glavne prste s dva manja prsta. Izme đu srednjeg i distalnog članka trećeg i četvrtog prsta nalaze se križni ligamenti ligg. interdigitalia
koji sprečavaju razmicanje tih prstiju. Mesožderi imaju pet
pandžastih zglobova, a palmarne ligamente čine dva poprečna ligamenta koji povezuju drugi prst s trećim i četvrti s petim prstom te jedan ligament na koji je ovješena mekuš (račva se i pričvršćuje na prvim člancima trećeg i četvrtog prsta). Kod mesoždera nema me đuprsnih sveza koje ograničavaju razmicanje prstiju. Medijalno i lateralno na svakom su zglobu izraženi kolateralni ligamenti. U mesoždera su se umjesto sezamoidnih kostiju razvile fibrohrskavične tvorbe
koje su s palmarne strane zgloba vezane za srednji članak prsta pomoću ligg. sesamoidea collateralia . Ligg. dorsalia
ligamenti su koji u mesoždera
održavaju «hiperekstenziju» zgloba, a u mačke uvlače pandžu kod popuštanja fleksora prsta.
2.2. ZGLOBOVI ZDJELIČNOG UDA ( ARTICULATIONES MEMBRI PELVINI ) Križno-bočni zglob (articulatio sacroilicus) jednostavan je zglob koji čini spoj između uškaste površine na facies sacropelvina crijevne kosti i isto takove površine na krilima križne kosti. Gibanja su u zglobu neznatna (neznatno klizanje, tj. pomicanje), a ventralno zglobnu čahuru pojačavaju ligamenta sacroilica ventralia.
Ligamenti zdjeličnog pojasa (ligg. cinguli extremitatis pelvinae ) dorzalni su križno-bočni ligament (lig. sacroiliacum dorsale ) i široki zdjelični ligament (lig. sacrotuberale latum ). Dorzalni križno-bočni ligament (lig. sacroiliacum dorsale ) započinje na tuber sacrale (osim u mesoždera na izduženom grebenu), završava na vrhovima
trnastih izdanaka križne kosti, a ventralni trokutasti dio prihvaća se na poprečne izdanke križne kosti.
Široki zdjelični ligament ( lig. sacrotuberale latum) u preživača, svinje i konja četverokutna tvorba je koja dorzalno počinje na poprečnim izdancima
križne kosti, a ventralno završava na sjednom grebenu ( spina ischiadica) i sjednoj kvrzi (tuber ischiadicum) te tako upotpunjuje lateralnu zdjeličnu stijenku. Između kranijalnoga konkavnog ruba širokoga zdjeličnog ligamenta i velikog sjednog usjeka (incisura ischiadica major ) nalazi se veliki sjedni otvor ( foramen ischiadicum majus), a između ventralnog ruba širokoga zdjeličnog ligamenta i malog sjednog usjeka (incisura ischiadica minor ) nalazi se mali
sjedni otvor ( foramen ischiadicum minor). U psa je široki zdjelični ligament uski trak koji se pruža od poprečnog izdanka poslijednjega križnog kralješka do sjedne kvrge te ne tvori veliki i mali sjedni otvor.
Bočni zglob (articulatio coxae) je spoj između zglobne plohe na acetabulumu i zglobne plohe na glavi bedrene kosti. Iako se čini da je to jednostavan zglob, on je ustvari složeni zglob jer se u acetabulumu sjedinjuje više kostiju (os liumi, os ischii, os pubis, a u psa i os acetabuare). Zglobna ploha na acetabulumu nije cjelovita. U goveda su na njoj izražena dva usjeka te je stoga zglobna ploha u goveda podijeljena na dva dijela, jednu veću i drugu manju zglobnu plohu. Ostale životinje imaju samo jedan usjek (incisura acetabuli )
pa je tako u konja zglobna ploha polumjese časta ( facies lunata), a u
ostalih je pravilno kružna. Na glavi bedrene kosti nalazi se kuglasta zglobna ploha za uzglobljenje s acetabulumom, na kojoj se nalazi udubljenje ( fovea capitis) koje je u konja na rubu zglobne plohe, a u svih ostalih je u sredini.
Navedeno udubljenje služi za prihvat lig. capitis ossis femoris (u goveda taj je ligament vrlo malen, a ponekad nije izražen) koji se prihvaća i za medijalni
usjek na acetabulumu. Kako je glava bedrene kosti veća od zglobne udubine acetabuluma, za njegov koštani rub prihvaća se dodatni fibrozni hrskavični prsten (labrum acetabulare) koji tako povećava zglobnu udubinu, a usjek na acetabulumu premošćuje lig. transversum acetabuli . Bočni je zglob je kuglast, mnogoosni zglob u kojeg su moguća gibanja: fleksija, ekstenzija, abdukcija, adukcija i rotacija. U ekvida su abdukcija, adukcija i rotacija znatno ograničene jer samo oni imaju razvijen lig. accessorium ossis femoris. Taj ligament se odvaja od prepubične tetive trbušnih mišića, a završava kaudalno od lig. capitis ossis femoris
u fovea capitis bedrene kosti. Zglobna je čahura jedinstvena i
prihvaća se za vrat bedrene kosti i rub acetabuluma, a poja čavaju je lig. iliofemorale, lig. ischiofemorale i lig. pubofemorale.
Koljeni zglob (articulatio genus) složeni je valjkasti inkongruentni zglob koji se sastoji od dvaju zglobova, bedreno-ivernog zgloba (articulatio femoropatellaris) i bedrenogoljeničnog zgloba (articulatio femorotibialis ).
Bedreno-iverni zglob (articulatio femoropatellaris ) spoj je između valjkaste plohe na distalnom dijelu bedrene kosti (trochlea ossis femoris) i zglobne plohe na iveru ( patella). Iver klizi po trochlea ossis femoris pa je bedrenoiverni zglob prema načinu gibanja jednoosni klizni zglob (articulatio delabens). Taj zglob ima najprostraniju
zglobnu šupljinu u tijelu i vrlo prostranu
zglobnu čahuru koja distalno obično komunicira sa zglobnom čahurom bedrenogoljeničnog zgloba. Bedrenu kost s patelom povezuju femoropateralni lateralni i medijalni ligament (lig. femoropatellare laterale
i lig.
femoropatellare mediale)
koji pojačavaju zglobnu čahuru. Ligamenti koji
povezuju iver i tuberositas tibiae patelarni su ligamenti (ligg. patellae) te vrlo jake veze i ukupno ih je tri: lateralni ( lig. patellae laterale ), srednji (lig. patellae intermedium)
i medijalni (lig. patellae mediale). U goveda se lig. patellae
laterale spaja sa završnom tetivom m. gluteobiceps, a u svinje i psa tetiva m. biceps femoris u potpunosti zamjenjuje lig. patellae laterale .
Bedreno-goljenični zglob (articulatio femorotibialis ) spoj je između lateralnog i medijalnog kondila bedrene kosti i proksimalnog okrajka goljenične kosti te zglobnih meniskusa (meniscus lateralis i meniscus medialis) koji su umetnuti između njih. Na lateralnom i medijalnom kondilu bedrene kosti nalaze se valjkaste zglobne plohe, a na kondilima proksimalnog okrajka goljenične kosti dvije sedlaste plohe. Meniskusi su fibroznohrskavične polumjesečaste pločice čije proksimalne i distalne plohe ispravljaju nesukladnost zglobnih ploha. Uloga je meniskusa i u omogućivanju veće raznolikosti gibanja i smanjivanju udara. Periferni je dio meniskusa konveksan, a središnji konkavan i tanji od perifernog dijela. Meniskuse s goljeničnom kosti povezuju ligg. meniscotibialia,
a prihvaćaju se za udubljenja (areae interconylaris craniales i
area interconylaris caudales) na proksimalnom okrajku goljenične kosti.
Lateralni meniskus povezuje se i za zakoljeni usjek (incisura poplitea) Ligamenti medijalnog i lateralnog meniskusa jesu lig. tibiale craniale i lig. tibiale caudale
postoji još i lig. meniscofemorale koji lateralni meniskus
povezuje sa stražnjim dijelom fosse intercondylaris. Zglobna se čahura prihvaća
na bedrenoj kosti u blizini zglobne plohe, veže o rub zglobne plohe goljenične kosti i pričvršćuje za rubove polumjesečastih hrskavica. U koljenom zglobu fleksija i ekstenzija glavna su gibanja. Ekstenzija je nepotpuna zato što se bedrena i goljenična kost ne mogu ispružiti te tako stajati ravno jedna nad drugom, dok fleksiju ograničava kontakt između bedrene i goljenične kosti. Za vrijeme fleksije iver se kližući spušta, a pri ekstenziji uzdiže po bedrenom valjku. Moguće je gibanje i rotacija, ali i ona je ograni čena. Koljeni zglob učvršćuju dva kolateralna ligamenta (lig. collaterale laterale i lig. collaterale mediale )
te dva križna ligamenta ligg. cruciata genus (lig.
cruciatum craniale
i lig. cruciatum caudale ). Ligg. cruciata smješteni su u
fossi intercondylaris bedrene kosti. Oni se križaju u obliku slova X i prihva ćaju
se za tibiju (area intercondylaris centralis). Articulatio tibiofibularis proximalis
zglob je u svinje, psa i konja između
polumjesečaste plohe na lateralnom kondilu goljenične kosti i glave lisne kosti. Taj zglob nije razvijen u goveda u kojeg lisna kost proksimalno srašćuje s goljeničnom kosti. Articulatio tibiofibularis distalis prisutan je u svinje i psa, a u goveda je distalno izražena os malleolare pa tu postoji neznatno pokretan zglob. U konja zglob nije izražen.
Skočni zglob (articulatio tarsi ) sastoji se od više zglobova: articulatio tarsocruralis, articulationes intertarseae i articulationes tarsometatarseae.
Articulatio tarsocruralis spoj je između valjkaste plohe na gležanjskoj
kosti (trochlea tali) i dvostruko veće zglobne plohe u obliku pužnice (cochlea
tibiae) na distalnom okrajku goljenične kosti. Između navedenih zglobnih ploha
izraženi su žljebovi ( sulcus tali i sulcus calcanei) koji zajedno oblikuju sinus tarsi koji izlazi na dorzalnu površinu zastopalnih kosti kao canalis tarsi. Zglob
je
tipični ginglymus.
Gibanja
unutar
articulationesa
intertarseae
i
articulationesa tarsometatarseae neznatna su. U središnjem redu zastopalnih
kostiju nalazi se os tarsi centrale koja se proksimalno uzglobljuje s talusom, a lateralno i distalno s kostima distalnog reda. Ta je kost u preživača stopljena s osi tarsi quartum u os centroquartale koja se uzglobljuje s kostima proksimalog
reda, a distalno s osi tarsale primum i osi tarsale secundum et tertium. Skočni zglob ima duge i kratke kolateralne lateralne ligamente (lig. collaterale tarsi laterale longum
i lig. collaterale tarsi laterale breve ) te isto tako duge i kratke
kolateralne medijalne ligamente (lig. collaterale tarsi mediale longum i lig. collaterale tarsi mediale breve ). U psa
su dugi kolateralni ligamenti vrlo slabi, a
kratki su dvostruki. Postoje i mnogobrojne međutarzalne veze (ligg. tarsi interossea)
te dorzalne i plantarne skočne veze (ligg. tarsi dorsalia i ligg. tarsi
plantaria).
Od ligg. tarsi plantaria najjača sveza je lig. plantare longum koji
pokriva lateralni dio plantarne površine skočnog zgloba od petne kosti do metatarzusa. Metatarzalne kosti s distalnim su redom tarzalnih kostiju spojene s mnogobrojnim tarzometatarzalnim ligamentima. Metatarzalne kosti mesoždera, svinja i kunića međusobno su zglobno povezane na svojim proksimalnim okrajcima (articulationes intermetatarseae).
Zglobovi prstiju na zdjeličnom udu ne razlikuju se od homolognih zglobova na prsnom udu.
3. MIŠIĆI PLEČNOG POJASA Mišići plečnog pojasa (synsarcosis) povezuju prsni ud s osovinskim skeletom, a također služe za elastično prihvačanje težine trupa pri kretanju i nošenju trupa pri stajanju. S obzirom na mjesto na koje se prihvaćaju na prsnom ih se udu može podijeliti na one koji se prihvaćaju na lopatici i na one koji se prihvaćaju na nadlaktičnoj kosti. Mišići koji se prihvaćaju na lopatici s lateralne strane jesu m. trapezius i m. omotransversarius, s ventralis,
medijalne su strane m. rhomboideus i m. serratus
a na kranijalnom rubu lopatice u svinje završava se m. subclavius. Za
nadlaktičnu kost se prihvačaju m. latissimus dorsi , m. brachiocephalicus, mm. pectorales superficiales, m. pectoralis profundus.
Ako na sekciji prerežemo sve navedene mišiće prsni ud će ostati visjeti na krvnim žilama i živcima pa ako i njih prerežemo možemo u potpunosti odvojiti prsni ud od trupa.
Mišići koji se prihvaćaju na lopatici M. trapezius
je trokutasti plosnati mišić koji leži pod kožom u podru č ju
vrata, grebena i dijela leđa. U konja i psa aponeurotičnim umetkom podijeljen je na vratni ( pars cervicis) i prsni ( pars thoracis) dio. Vratni dio m. trapezius u konja započinje na konopastom dijelu lig. nuchae od drugoga vratnog do trećega prsnog kralješka, a prsni dio na lig. supraspinale od trećeg do desetoga prsnog kralješka. U svinja je granica između vratnog i prsnog dijela nejasna, a u goveda je mišić nerazdijeljen. Mišić u psa započinje na dorzalnom rubu vrata od sredine vrata pa do desetog prsnog kralješka, a granica između vratnog i prsnog dijela je medijalni fibrozni šav (raphe). M. trapezius se završava na lopatičnom grebenu ( spina scapulae ). Mišić svojom kontrakcijom djeluje na prsni ud tako da podiže lopaticu. Ako djeluje vratni dio mišića on povlači lopaticu kranijalno, a ako djeluje samo prsni dio, lopatica se povlači kaudalno. M. trapezius može djelovati na rameni zglob tako da ga podiže čime te se on odmi če tj. abducira. M. omotransversarius
je površinski mišić koji je jednim dijelom
prekriven m. brachiocephalicusom. Mišić po činje na prvom ili drugom vratnom kralješku, a završava na lopatičnom grebenu te je često spojen s m. trapeziusom. U konja se najčešće ne navodi kao poseban mišić jer započinje zajedno s m. cleidomastoideusom (dio
m. brachiocephalicusa). M. omotransversarius
djeluje kao podizač uda ako on nije u čvršćen tj. ako je slobodan (tada se punctum mobile nalazi na udu, a punctum fixum na vratu). Mišić djeluje na vrat
tako da ga podiže (pritom je punctum mobile na vratu, a punctum fixum na udu).
M. rhomboideus nalazi se ispod m. trapeziusa pa će se na sekciji najbolje
uočiti kada se prereže m. trapezius. Mišić se sastoji od dva dijela, tj. dva mišića m. rhomboideus cervicisa
i m. rhomboideus thoracisa, a u svinje i mesoždera
dolazi i treći mišić m. romboideus capitis. Početak m. rhomboideus cervicis proteže se od drugoga vratnog do drugoga prsnog kralješka (u psa i do trećeg prsnog kralješka), a m. rhomboideus thoracis započinje na prvih osam prsnih kralješaka. M. rhomboideus cervicis započinje na glavi, tj. na zatiljnoj kosti, a pri svom završetku stapa se s m. rhomboideus cervicisom. Svi dijelovi m. rhomboideus završavaju se na medijalnoj strani lopatične hrskavice i margo dorsalis lopatice. Funkcija je mišića, ako ud nije fiksiran, tj. ako je punctum mobile na udu, podizanje lopatice, a pritom je moguće i podizanje ramenog
zgloba (abdukcija ramenog zgloba). Ako je punctum mobile na vratu, tada mišić svojom kontrakcijom podiže vrat. M. serratus ventralis veliki
je lepezasti mišić koji se nalazi na lateralnoj
strani prsnog koša i vrata. Taj je mišić vrlo jak i predstavlja najznačajniji mišić sinsarkoze. Kao i m. rhomboideus i m. trapezius, podijeljen je na dva dijela, vratni i prsni dio. Vratni dio (m. serratus ventralis cervicis) započinje od trećeg do sedmog vratnog kralješka, osim u svinje u koje zapo činje i na prva tri kralješka. Prsni dio (m. serratus ventralis thoracis) započinje na prvih sedam do deset rebara. Oba mišića završavaju na zubastoj površini ( facies serrata) lopatice. Pri slobodno visećem prsnom udu m. serratus ventralis cervicis povlači lopaticu naprijed, a m. serratus ventralis thoracis prema nazad. Kada su udovi
učvršćeni prsni dio mišića povlači i podiže trup naprijed, a vratni dio mišića podiže vrat. M. subclavius je mišić koji u
svinje započinje na kranijalnom dijelu prsne
kosti (manubriumu), prvom rebru i hrskavicama prva dva rebra te završava na kranijalnom rubu lopatice. U konja je početak mišića na hrskavicama prva četiri rebra, a završetak na perimiziju m. subscapularisa. Preživači imaju znatno manje razvijen m. subclavius nego konji. Mišić započinje na hrskavici prvog rebra i završava na intersectio clavicularisu. U mesoždera m. subclavius ne postoji. Funkcija je m. subclaviusa aduciranje i povlačenje neučvršćenog uda kaudalno.
Mišići koji se prihvaćaju na nadlaktičnoj kosti M. latissimus dorsi mišić je koji je prekriven kožom i potkožnim mišićem
(m. cutaneus trunci). Mišić je širok i spada među najveće mišiće u tijelu. Početak je mišića na nekoliko zadnjih prsnih kralješaka (u konja od trećeg prsnog kralješka) i dva do tri rebra te na svim slabinskim kralješcima. M. latissimus dorsi započinje širokom aponeurozom na fascia thoracolumbalis.
Završetak je mišića na tuberositas teres majoru, a u psa na cristi tuberculi minors s medijalne strane humerusa. Kada je noga slobodno viseća mišić je
povlači kaudalno i pritom djeluje kao fleksor ramenog zgloba. Ako djeluje samo mišić jedne strane, on povlači trup u stranu, a ako djeluju miši ći s obje strane, a
noge su učvršćene, trup će se povlačiti kaudalno i flektirat će se grudna i slabinska kralježnica. M. brachiocephalicus
dugački je mišić koji se nalazi ispod kože uzduž
lateralne strane vrata, a sastoji od dva dijela cleidobrachialis. clavicualris
m. cleidocephalicus
i m.
Ta dva dijela dijeli poprečni vezivnotkivni tračak intersectio
koji je ostatak ključne kosti. U mesoždera, a posebno u ma čke na
tom se mjestu može naći ključna kost. M. cleidocephalicus ne započinje jednako u svih domaćih sisavaca. U mesoždera m. cleidocephalicus započinje na glavi na sljepoočnoj kosti ( pars mastoidea), na zatiljnoj kosti ( pars occipitalis) i na dorzalnom medijanom vratnom šavu ( pars cervicalis). U preživača i svinje mišić započinje kao pars mastoidea i pars occipitalis, a u konja samo kao pars mastoidea. Drugi dio mišića, m. cleidobrachialis, završava se na grebenu
nadlaktične kosti crista humeri. M. brachiocephalicus djeluje kao jedinstveni mišić. Kada je djelovanje mišića jednostrano, a prsni ud nije u čvršćen, mišić ekstendira rameni zglob i povlači ud naprijed (predvođenje uda). Ako je ud učvršćen, povlači glavu i vrat u stranu (laterofleksija). Pri obostranom djelovanju lijevog i desnog mišića, kod učvršćenih udova, ispružit će se glava i vrat. Mm. pectorales superficiales m. pectoralis descendens
(površinski prsni mišići) čine dva mišića
(silazni prsni mišić) i m. pectoralis transversus
(poprečni prsni mišić). Mišići su smješteni s prednje strane i ventralno na prsnom košu u svih domaćih sisavaca, ali u psa je samo jedan jedinstveni mišić
razvijen (m. pectoralis superficialis). M. pectoralis descendens počinje na kranijalnom dijelu prsne kosti (manubrium sterni), a završava na crista tuberculi majorisu humerusa. Između lijevog i desnog mišića nalazi se medijano
središnji
prsni žlijeb (sulcus pectoralis medianus). Lateralno od mišića nalazi se postrani prsni žlijeb (sulcus pectoralis lateralis ). M. pectoralis transversus počinje na sternumu od prve do
šeste rebrene hrskavice te završava na
podlaktičnoj fasciji ( fascia antebrachii ). M. pectoralis descendens započinje na kranijalnom dijelu prsne kosti (manubrium sterni) i njezinom tijelu do treće rebrene hrskavice, a završava na crista tuberculi majoris humerusa i na površinskoj fasciji ramena i nadlaktice ( fascia brachii ). Funkcija mišića: ako je prsni ud učvršćen mišić povlači trup u stranu, a kod slobodno visećeg uda mišić aducira i predvodi ud te napinje podlaktičnu fasciju. M. pectoralis profundus (duboki
prsni mišić) nalazi se u prostoru između
ventralnog dijela stijenke prsnog koša i proksimalnog dijela prsnog uda ograničavajući pazuh s ventralne strane. Mišić je s prednje strane prekriven s mm. pectorales superficiales od kojih je deblji i opsežniji. Početak je dubokoga
prsnog mišića na hrskavicama pravih rebara (costae verae, to su rebra koja se povezuju s prsnom kosti) do kaudalnog dijela prsne kosti (ksifoidno područ je). Mišić završava na tuberculum majusu i tuberculum minusu humerusa.
4. MIŠIĆI KOJI DJELUJU NA RAMENI ZGLOB I MIŠI ĆI RAMENOG ZGLOBA Rameni zglob je jednostavan kuglast mnogoosni zglob u kojem su moguća gibanja fleksija (sagibanje) i ekstenzija (ispružanje), ali i ograničena abdukcija (odmicanje) i adukcija (primicanje). Mišići koji djeluju na rameni zglob kao ekstenzori su m. brachiocephalicus i m. supraspinatus, a fleksori ramenog zgloba m. deltoideus, m. teres major , m. teres minor , m. infraspinatus, m. coracobrachialis
i m. latissimus dorsi . Mišić koji se nalazi s
fleksorne strane ramenog zgloba i napinje zglobnu čahuru je m. articularis humeri ,
adduktori ramenog zgloba m. pectoralis superficialis, m. pectoralis
profundus
i m. subclavius , a abduktori ramenog zgloba m. trapezius i m.
romboideus.
Mišići koji djeluju kao ekstenzori ramenog zgloba M. brachiocephalicus M. supraspinatus je
prethodno je opisan kao mišić sinsarkoze.
mišić koji se nalazi u fossi supraspinata lopatice i
dijelom se previja preko njezina kranijalnog ruba. Završetak mišića je na tuberculum majusu i na tuberculum minusu humerusa u svih osim
u psa u
kojeg završava samo na tuberculum majusu. Osim što taj mišić djeluje kao
ekstenzor ramenog zgloba, on drži zglob u položaju djelujući kao kolateralni lateralni ligament. M. biceps brachii
smješten je u kranijalnom dijelu nadlaktičnog
područ ja. Mišić započinje tetivom na lopatici na tuberculum supraglenoidaleu te prolazi kroz sulcus intertubercularis u kojem je njegova tetiva zaštićena bursom intertubercularisom
(burse smanjuju trenje između tetive i kosti prilikom
gibanja). U preživača i konja tetiva m. biceps brachii nalazi se između tetivastih završetaka m. supraspinatusa. Početna tetiva mišića proteže se u konja kroz cijeli mišić, a iznad lakatnog zgloba dijeli na dva kraka: lateralni i medijalni krak. Lateralni krak tetive (lacertus fibrosus) izlazi iz mišića i nastavlja se na m. extensor carpi radiale. Smatra se da na taj na čin ta tetiva djeluje kao poluga pa
je u konja dio pasivnog aparata stajanja. U preživača je završetak m. biceps brachii na radiusu i ulni (lacertus fibrosus nije tako dobro razvijen kao u konja i
prelazi na fascia antebrachii). U psa mišić završava na ulni proc. coracoides ulnae i radiusu tuberositas radii, a u svinje, osim na radiusu i ulni, tetiva miši ća
završava i na m. pronator teresu (pronator podlaktice i autopodija). Osim što djeluje na rameni zglob, mišić djeluje i na lakatni zglob. On je fleksor lakatnog zgloba, a djeluje i na prsni ud kao abduktor.
Mišići koji djeluju kao fleksori ramenog zgloba M. latissimus dorsi već je opisan mišić, a prema funkciji antagonist mu je
m. brachiocephalicus. M. deltoideus je
u svinje i konja jedinstveni mišić dok je u preživača i
mesoždera podijeljen na dva dijela pars scapularis i pars acromialis. Pars acromialis započinje na akromionu, a pars scapularis započinje aponeurozom
na m. infraspinatusu te na kaudalnom lopatičnom rubu (margo caudalis) i lopatičnom grebenu ( spina scapulae). Početak pars scapularisa odgovara početku mišića u konja i svinje u kojih se spina scapulae ne uzdiže u acromion. M. deltoideus osim što pri svojoj kontrakciji flektira rameni zglob on i abducira
prsni ud. M. infraspinatus započinje
na lopatici u fossa infraspinata, djelom na
lopatičnoj hrskavici te na lopatičnom grebenu. Mišić završava na tuberculum majus humerusa i facies musculi infraspinati (hrapava površina koja se nalazi
lateralno i distalno od tuberculum majus uz koju se nalaze tuberositas teres minor i linea musculi tricipitis ) humerusa. Između tuberculum majus i tetive
mišića nalazi se bursa subtendinea musculi infraspinati . M. infraspinatus osim što je fleksor ramenog zgloba, djeluje i kao njegov kolateralni ligament, a također i abducira ud. U mesoždera mišić pomaže kod izvrtanja, tj. supinacije humerusa. M. teres minor
je mišić kojeg prekriva m. deltoideus. Mišić započinje
na distalnom dijelu kaudalnog ruba lopatice, a u mesoždera i na zadebljanju na
kaudalnoj strani distalnog dijela lopatice (tuberculum infraglenoidale). Završetak m. teres minor je na humerusu na tuberositas teres minoru, a pri prijelazu njegove tetive preko tuberculum majusa ispod tetive se nalazi bursa subtendinea musculi teretis minoris . M. subscapularis
započinje na medijalnoj strani lopatice na podužnom
blagom udubljenju ( fossa subscapularis), a završava na tuberculum minus humerusa. Mišić ne djeluje samo kao fleksor ramenog zgloba nego i kao aduktor ramenog zgloba i njegov kolateralni medijalni ligament. M. teres major započinje
na lopatici na proksimalnom dijelu kaudalnog
ruba lopatice i njezinu kaudalnom kutu. Završetak je miši ća na humerusu na tuberositas teres majoru. Mišić je i adductor prsnog uda. M. coracobrachialis
humerusa. Mišić
nalazi se s medijalne strane ramenog zgloba i
započinje na lopatici na proc. coracoideusu (ostatak
gavranove kosti), završava na humerusu na crista tuberculi minorisu u mesoždera, a u ostalih na malom područ ju iznad tuberositas teres humerusa. Mišić je i adductor prsnog uda. M. triceps brachii je
mišić koji se nalazi u trokutastom prostoru između
lopatice i nadlaktične kosti te olekranona. Mišić ima više početaka (glava), a to su: caput longum, caput mediale, caput laterale i caput accessorium. Sve glave m. triceps brachii završavaju na olekranonu i djeluju kao ekstenzori lakatnog zgloba. Caput longum je jedina glava mišića koja svojom kontrakcijom djeluje kao fleksor ramenog zgloba. Početak je caput longuma na
kaudalnom rubu lopatice, a izme đu završne tetive i olekranona nalazi se bursa subtendinea musculi tricipitis . Caput mediale
smještena je između caput
laterale i m. bicepsa brachii, a započinje na mjestu gdje završava m. coracobrachialis. Lateralna glava m. tricepsa brachii caput laterale započinje
na humerusu na linea musculi tricipitisa. Caput accesorium je glava m. triceps brachii koja ne postoji u konja. U ostalih doma ćih sisavaca ona započinje na
kaudalnoj površini proksimalne trećine tijela humerusa. Zglobnu čahuru ramenog zgloba učvršćuje m. articularis humeri koji se nalazi s fleksorne strane ramenog zgloba. Ovaj mišić pojavljuje se u konja i mačke, a ponekad i u svinje.
Mišići koji djeluju kao adduktori ramenog zgloba su m. pectoralis superficialis, m. pectoralis profundus
i m. subscapularis.
Mišići koji djeluju kao abduktori ramenog zgloba jesu m. trapezius i m. rhomboideus.
Mišići ramenog zgloba su mišići koji započinju na lopatici, a završavaju na nadlaktičnoj kosti. Mogu se podijeliti na lateralne i medijalne mišiće ramenog zgloba. Lateralni mišići ramenog zgloba jesu m. supraspinatus, m. infraspinatus, m. deltoideus m.
articularis
humeri ,
i m. teres minor, a medijalni su m. teres major, m.
subscapularis
i
m.
coracobrachialis.
5. LITERATURA: 1. Babić, K.; Mihelić, D. Vodi č za topografsku sekciju prednje noge domaćih sisavaca : skripta za internu upotrebu. 1. izd. Zagreb : Veterinarski fakultet, 1995. Str. 53. 2. Babić, K.; Mihelić, D.; Trbojević Vukičević, T. Vodič za vježbe iz koštanog sustava domaćih sisavaca : skripta za internu upotrebu. 3. izd. Zagreb : Veterinarski fakultet, 2002. Str. 69. 3. Dyce, K.; Sack, W.; Wensing, C. Textbook of veterinary anatomy. 2nd ed. Philadelphia etc.: Saunders , 1987. 4. Ellenberger, W.; Baum, H. Handbuch der Vergleichenden Anatomie der Haustiere. 18. Aufl. Berlin : Springer, 1943. 5. Getty, R.; Sisson, S.; Grossman, J. D. The anatomy of the domestic animals. 5th ed. Philadelphia etc. : Saunders, 1975. 6. Klimov, A. F. Anatomija doma ćih životinja. 2. izd. Zagreb : Nakladni zavod Hrvatske, 1947. 7. Koch, T. Lehrbuch der Veterinar-Anatomie. 1st ed. Jena : Gustav Fischer Verlag, 1986. 3 sv. 8. König, H. E.; Liebich, H. G. Veterinary anatomy of domestic mammals : textbook and colour atlas. 1st ed. Stuttgart ; New York : Schattauer, 2004. 9. Nickel, R.; Schummer, A. Seiferle Lehrbuch der Anatomie der Haustiere. 2nd ed. Berlin ; Hamburg : I. Paul Parey Verlag, 1988.
