VRSTE VRST E ANALOGNIH I NSTRUMENATA
• • • • • • •
Sa kretn tnim im kal ale emom Logo Lo gome meta tars rski ki sa kre kretni tnim m kale kalemo mom m Sa kretnim gvožđem Ele lek ktrodin ina amički Indukcioni Termički Vibracioni
I n st s t r u m e n t i sa s a k r et e t n i m k a le le m o m
1 2 3 4 5
-
stalni mag stalni magnet net polni pol ni nasta nastavci vci valjak valj ak od meko mekog g gvož gvožđa kretni kre tni kal kalem em spiral spi ralne ne elas elasti tične opruge
6 - ka kaza zalj ljka ka 7 - teg tegovi ovi za uravnote uravnotežen ženje je 8 - alum aluminij inijumski umski ram 9 - na namot motana ana ži žica ca 10 - sk skal ala a
I n st s t r u m e n t i sa s a k r et e t n i m k a le le m o m
Ovi instrumenti rade na principu delovanja elektromagnetne sile na provodnik kroz koji proti če električna struja, a koji se nalazi u magnetnom polju. Provodnik je u obliku pravougaonog kalemskog namotaja, pa se pri proticanju struje kroz njega javlja obrtni moment, proporcionalan jačini struje (aktivni obrtni moment). Magnetno polje stvara jak trajni magnet. U sredini otvora između polova nalazi se valjak od mekog gvožđa oko koga se može slobodno obrtati kretni kalem. Kretni kalem se sastoji od pravougaonog aluminijumskog rama na kome je namotana tanka izolovana žica.
I n st s t r u m e n t i sa s a k r e t n i m k a l em em o m
Ukupne sile F koje deluju na strane kretnog kalema su: F=N·I·l·B N – broj navoj navojaka aka kalema kalema,, I – stru struja ja kroz kroz kalem kalem,, l – dužine aktivnih strana kalema, B – magn magnetna etna indu indukcija kcija
Cilindri čno obrađene površine polova obuhvataju valjak od mekog gvožđa i sa njim obrazuju vazdušni procep u kome postoji radijalno, praktično homogeno magnetno polje. Iako je polje radijalno, zbog male širine vazdušnog procepa u odnosu na poluprečnik gvozdenog valjka, linije polja međusobno su praktično paralelne.
I n st r u m e n t i sa k r et n i m k a le m o m
Instrumenti sa kretnim kalemom su izrazito kvalitetni instrumenti jednosmerne struje, veoma pogodni za laboratorijsku primenu. Iako nisu direktno upotrebljivi za merenja naizmeničnih struja, to ne predstavlja nedostatak, s obzirom da postoje merni ispravlja či koji omogućavaju indirektno merenje naizmeni čnih struja. Struja koja se može direktno meriti je mala, pošto ona prolazi kroz kretni kalem (namotan vrlo tankom žicom). Granice opsega mernja napona i struje mogu se po potrebi lako proširiti, rednim ili paralelnim vezivanjem otpornika sa instrumentom.
I n st r u m e n t i sa k r et n i m k a le m o m
Prednosti:
Nedostaci:
• Velika tačnost (prikladni za najpreciznije laboratorijske instrumenate), • Velika osetljivost, • Mala sopstvena potrošnja, • Linearnost skale, • Veliki aktivni obrtni moment pokretnog organa, • Vrlo mali uticaj stranih magnetnih polja.
• Skuplja konstrukcija, • Manje robustna konstrukcija u odnosu na druge instrumente (osetljivi na udare i potrese), • Jako osetljivi na preopterećenja.
Lo g o m e t a r s k i i n st r u m e n t i sa k r e t n i m k a l e m o m
Kod logometarskih instrumenata magnetno polje deluje na dva kretna kalema. Oni su unakrsno postavljeni jedan prema drugom (pod uglom od 90° ili manjim) i čvrsto fiksirani. Zajedno se obrću na istoj osovini u nehomogenom magnetnom polju, stvorenom naročitim oblikom površine polova. Ovi se instrumenti razlikuju Struja se u kalemove dovodi preko uskih metalnih traka bez torzije, tako da se kretni sistem nalazi u indiferentnoj ravnoteži kada kroz kalemove ne prolaze struje.
Lo g o m e t a r s k i i n st r u m e n t i sa k r e t n i m k a l e m o m
Struje u kalemima teku tako, da momenti zakretanja na njih deluju u suprotnom smislu. Zbog toga pokazivanje kazaljke zavisi od odnosa struja u kalemima. Ugao skretanja kazaljke je: tgα = K ⋅
I2 I1
Logometarski instrumenti mere odnos struja, a posredno i odnose drugih veličina proporcionalnih tim strujama. Na primer, ovi se instrumenti upotrebljavaju za merenje otpora kao "ommetri" i "megometri" (jer je otpor određen odnosom napona i struje), za merenje temperature (meri se odnos struje kroz stalni otpor i struje kroz neki otpor koji se menja sa temperaturom na mestu merenja), itd.
I n st r u m e n t i sa k r e t n i m g v o ž đ e m
Veoma su rasprostranjeni u prakti čnoj upotrebi. Po principu rada su elektromagnetni instrumenti. Princip merenja zasniva se na dejstvu magnetnog polja merene struje na pokretnu plo čicu od mekog gvož đa. Magnetno polje se dobija propuštanjem struje kroz čvrsti, nepomični kalem, zbog čega njegovi namotaji mogu biti izrađeni od deblje žice. Robustnost nepokretnog kalema dozvoljava merenje većih struja, kao i znatna preopterećenja, što u nekim primenama može biti od velikog značaja. Kod ovih instrumenata ne postoji ni problem dovođenja struje u kalem.
I n st r u m e n t i sa k r e t n i m g v o ž đ e m
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.
Nepokretno gvožđe Pokretno gvožđe Osovina Kazaljka Nepokretni kalem Tegovi za uravnoteženje Krilce prigušivača oscilacija (komora nije prikazana,kao ni spiralna opruga za stvaranje reaktivnog momenta
I n st r u m e n t i sa k r e t n i m g v o ž đ e m
U unutrašnjosti kalema nalaze se dva komadi ća lima od mekog gvožđa, jedan fiksiran, a drugi pokretan i vezan sa osovinom pokretnog organa. Kada se propusti struja kroz kalem, oba komadića lima namagnetišu se u istom smislu, tako da dolazi do njihovog me đusobnog odbijanja. Pokretno gvoz đe pomera se zajedno sa osovinom i dolazi do zakretanja pokretnog organa, a kazaljka pokazuje na skali određeno skretanje. Odbijanje istoimeno namagnetisanih komadi ća gvožđa proizvodi aktivni obrtni moment. Sila, pa i aktivni obrtni moment, zavisi od kvadrata struje koja se propušta kroz nepokretni kalem.
I n st r u m e n t i sa k r e t n i m g v o ž đ e m
Listići od mekog gvožđa lako menjaju namagnetisanje kada se menja magnetno polje kalema, pa obrtni moment ne promeni smisao delovanja kada se promeni smer struje. Zato se instrumenti sa kretnim gvož đem mogu upotrebiti za merenje naizmeni čnih struja, a svakako i jednosmernih, pri čemu polaritet priključaka nema značaja. Pri merenju naizmeni čnih struja pokazuju efektivne vrednosti. Skretanje a kazaljke srazmerno je kvadratu merene struje. Prigušivanje oscilacija je na principu sabijanja vazduha.
I n st r u m e n t i sa k r e t n i m g v o ž đ e m
Nedostatak instrumenata sa kretnim gvožđem je što aktivni obrtni moment zavisi od kvadrata merene struje, pa im je zbog toga imajui kvadrati čni karakter skale. Strana magnetna polja mogu dosta poremetiti pokazivanje instrumenta sa kretnim gvož đem, s obzirom da je magnetno polje njegovog kalema prili čno slabo. Strana magnetnih polja najčešće potiču od susednih provodnika ili namotaja kroz koje proti ču jače struje, od transformatorskih rasipnih polja i sli čnog.
I n st r u m e n t i sa k r e t n i m g v o ž đ e m
Dobre osobine: ü ü ü ü
Jednostavnost konstrukcije i niska cena: Robustna konstrukcija (nisu osetljivi na udare i vibracije; Podnose velika preoptere ćenja (lako podnose 2-3 puta ve će struje od nominalne); Sa kvalitetnim materijalom može se postići i klasa 0,1.
Nedostaci: ü ü ü ü ü
Prosečno, ipak manja preciznost u odnosu na neke druge vrste instrumenata; Nelinearnost skale; Slaba osetljivost za male struje; Relativno velika sopstvena potrošnja; Osetljivost na strana polja.
i i n st r u m e n t i E l e k t r o d i n a m i čk
Rade na principu koji je sli čan principu instrumenata sa kretnim kalemom. Razlika je u stvaranju magnetnog polja. Kod elektrodinamičkih instrumenata proizvodi ga nepomičan kalem, kroz koje proti če struja. Elektrodinamički instrumenti sastoje se iz nepokretnog kalema i pokretnog, na kome je u čvršćena kazaljka. U polju nepokretnog, nalazi se pokretni kalem. Na njegove strane deluju elektromagnetne sile (aktivni obrtni moment). Reaktivni moment stvaraju dve spiralne opruge, koje služe i za dovođenje struje u pokretni kalem.
i i n st r u m e n t i E l e k t r o d i n a m i čk
1. Nepokretni kalemi za stvaranje magnetnog polja (strujni kalemi) 2. Pokretni kalem (naponski kalem) 3. Gvozdeno jezgro 4. Gvozdeni deo magnetnog kola 5. Kazaljka
Zbog bolje konfiguracije polja i manjeg magnetnog rasipanja, nepokretni kalem podeljen je u dva odvojena namotaja, koja u elektri čnom pogledu predstavljaju jednu celinu.
i i n st r u m e n t i E l e k t r o d i n a m i čk
Jednosmerna struja I 1 kroz zavojke nepokretnog kalema stvara približno homogeno magnetno polje indukcije B na mestu gde se nalazi pokretni kalem. Kada kroz zavojke pokretnog kalema protiče struja I2, javljaju se elektromagnetne sile F koje deluju na njegove dve vertikalne strane. Ove sile stvaraju dinami čki obrtni moment Ma koji teži da zakrene pokretni kalem. Aktivnom momentu Ma suprotstavlja se reaktivni moment Mr, koji poti če od spiralnih opruga kojima se dovodi struja u pokretni kalem.
i i n st r u m e n t i E l e k t r o d i n a m i čk
Skretanje elektrodinamičkog instrumenta srazmerno je proizvodu struja kroz nepokretni i pokretni kalem: α = K1 ⋅ I1 ⋅ I2
gde je K1 odgovaraju ća konstanta. Ako se smerovi struja promene istovremeno u oba kalema, smer obrtanja pokretnog kalema se ne menja, pa ovi instrumenti mogu meriti i jednosmerne i naizmenične struje. Kada se vrši merenje u kolima naizmeni čne struje, skretanje je: α = K1 ⋅ I1 ⋅ I2 ⋅ cos ϕ
ϕ – ugao faznog pomeraja izme đu ove dve struje.
i i n st r u m e n t i E l e k t r o d i n a m i čk
Umirivanje oscilacija kod elektrodinami čkih instrumenata vrši se ili sabijanjem vazduha ili dejstvom elektromagnetne sile. Elektrodinamički instrumenti mogu se koristiti u kolima jednosmerne i naizmenične struje. Posebno značajno kod ovih instrumenata je njihova mogućnost direktnog merenja snage, a ne samo struje i napona, tako da se oni skoro isključivo grade kao vatmetri.
i i n st r u m e n t i E l e k t r o d i n a m i čk
Merenje snage je moguće zbog postojanja dva namotaja (pokretnog i nepokretnog kalema). Nepokretni kalem vezuje se na red (kao ampermetar) sa potrošačem čija se snaga treba da meri, dok se pokretni kalem vezuje paralelno, kao voltmetar. Struja potrošača teče kroz nepokretni kalem. Pokretni kalem se preko predotpora vezuje na napon potrošača.
i i n st r u m e n t i E l e k t r o d i n a m i čk
Merenje snage
Kada se vatmetar koristi za merenje snage potrošača jednosmerne struje, skretanje je srazmerno proizvodu struja u nepokretnom i pokretnom kalemu : α = K 1 I1 I 2
Struja u pokretnom kalemu je I2 = U /(R2 + Rp), pa je pokazivanje instrumenta: α =
K1 R2 + R p
⋅ U ⋅ I1 = KW ⋅ P
gde je KW = K1 /(R2 + Rp) konstanta vatmetra.
i i n st r u m e n t i E l e k t r o d i n a m i čk
Merenje snage
Kada se vatmetar koristi za merenje snage potrošača naizmenične struje, skretanje je srazmerno proizvodu struja u nepokretnom i pokretnom kalemu i faktora snage: α= K1 I1 I2 cos ϕ
Struja u pokretnom kalemu sada je I2 = U /Z2, gde je Z2 impedansa kola pokretnog kalema. Kada je induktivnost pokretnog kalema zanemarljivo mala, Z2 ~ R2, pa je pokazivanje instrumenta: K1 α= ⋅ U ⋅ I1 ⋅ cos ϕ = K W ⋅ P (P je aktivna snaga) R2 + R p
I n d u k c io n i in st r u m e n t i
Rad indukcionih instrumenata zasniva se na dejstvu obrtnog magnetnog polja. To znači da oni reaguju samo na naizmenične struje (za formiranje obrtnog magnetnog polja potrebne su najmanje dve naizmenične struje koje se međusobno fazno razlikuju). Instrument ima dva namotaja. Na jednom je namotano malo zavojaka deblje žice, a oko drugog mnogo zavojaka tanke žice, tako da sa struje u ova dva namotaja međusobno znatno fazno razlikuju. Tako se formira obrtno magnetno polje. Indukcioni instrumenti se vrlo retko sreću kao ampermetri i voltmetri, mnogo češće kao vatmetri, a najširu primenu imaju kao brojila električne energije
i i n st r u m e n t i Termič k
Rad termičkih instrumenata zasniva se na zagrevanju provodnika kada kroz njega protiče električna struja. Razvijena toplota srazmerna je kvadratu struje i može se iskoristiti za merenje njehe veličine. Koriste se tri pojave: § § §
Linearno izduživanje provodnika (dilatacija), Termoelektrični efekt (pojava elektromotorne sile na mestu dodira dva metala), Deformisanje bimetalne trake kada se ona zagreva.
Na principu izduživanja provodnika izrađuju se instrumenti sa zagrevnom žicom. Termoelektrični efekt se koristi kod termospregova (termopretvarača). Treća pojava iskorišćena je kod bimetalnih instrumenata.
i i n st r u m e n t i Termič k
Kod termičkih instrumenata sa zagrevnom žicom merena struja propušta se kroz tanku razapetu zagrevnu žicu. Usled prolaska struje žica se zagreva i izdužuje. Elastična opruga preko pogodnog sistema zateže zagrevnu žicu, tako da se njena mala dilatacija prenosi i uvećana pokazuje kazaljkom na skali instrumenta. Rad termospregova, odnosno termopretvarača, zasniva se na efektu direktnog pretvaranja toplotne energije u električnu. Kada se zagreva mesto dodira dva različita metala, između njihovih slobodnih krajeva javlja se termoelektrični napon. Mesto dodira dva metala može se zagrevati strujom, pa se tako termoelement koristi za merenje jačine te struje.
i i n st r u m e n t i Termič k
Rad bimetalnih instrumenata zasniva se na deformaciji bimetalne trake kada se ona zagreva. U osnovi se sastoje od bimetalne spirale, kroz koju proti če merena struja. Ona se zagreva, a njene deformacije se prenose direktno na osovinu sa kazaljkom. Da bi se kompenzovale promene temperature okoline, na istu osovinu pri čvršćen je kraj još jedne bimetalne spirale. Ona je ista kao i prva, ali kroz nju ne proti če struja i deluje u suprotno od aktivne spirale. Deformacije spirale za kompenzaciju potiču samo od promene temperature.
Vi b r a ci o n i i n st r u m e n t i
Rad vibracionih instrumenata zasniva se na mehaničkoj rezonanci čeličnih lamela, koje su na slobodnim krajevima savijene i obojene belo, tako da se vide kroz prorez na ploči skale. Frekvencije mehaničke rezonance različite su za svaku lamelu. Lamele se pobuđuju na oscilovanje elektromagnetom, koji se vezuje na mrežu struje čiju frekvenciju treba izmeriti. Lamela čija rezonantna frekvencija odgovara dvostrukoj frekvenciji naizmenične struje osciluje naročito jako, dok susedne osciluju sa manjim amplitudama.
Vi b r a ci o n i i n st r u m e n t i
Oscilacije lamela koje su dalje od rezonance toliko su male, da se i ne primećuju. Savijeni deo lamele koja vibrira vidi se kao beli pravougaonik, što omogućava lako i jasno očitavanje. Vibracioni instrumenti se upotrebljavaju za merenje niskih frekvencija oko 50 ili 60 perioda u sekundi, a mogu se načiniti za merenje frekvencija od nekoliko stotina herca. Rade isključivo sa naizmeničnom strujom. Sopstvena potrošnja im je vrlo mala. Priključuju se, kao i voltmetri, paralelno na napon mreže. Frekvencmetri su jednostavne i jake konstrukcije.
DIGITALNI MERNI IN STRUMENTI Uvod
Za razliku od analognih, digitalni instrumenti u opštem slučaju pokazuju merene vrednosti neposredno kao decimalne brojeve. Oni se očitavaju sa cifarskih indikatora ili dobijaju na papiru pomoću štampača. Ne postoji greška očitavanja, a samo očitavanje je brže i udobnije. Rezultat merenja u digitalnom obliku može se lako memorisati ili obrađivati pomoću računara. Digitalni instrumenti primaju na svom ulazu analognu veličinu (merenu veličinu), prerađuju je, odnosno vrše njenu konverziju u digitalnu i kao takvu je daju na svom izlazu. U takvom obliku ona je pogodna za pobuđivanje cifarskog indikatora, štampača i svaku drugu vrstu obrade.
Analogno-digitalna konverzija
A/D konverzija je transformacija analognog električnog signala u njegov digitalni ekvivalent. Informacije koje treba obraditi digitalnim uređajima često su analognog karaktera. Većina veličina može se transformisati u analogni jednosmerni napon. Da bi se taj napon mogao digitalno da meri, mora se prvo prevesti u digitalni oblik. Proces A/D konverzije sastoji se iz tri postupka: qvremenskog kvantovanja, qamplitudnog kvantovanja, qkodovanja signala.
Digitalni instrumenti ne pokazuju kontinualne, već samo diskretne vrednosti merene veličine. Potrebno je da merena veličina naraste za određenu vrednost pa da pokazivač digitalnog instrumenta načini skok na veću susednu vrednost. Uzorci merene veličine se uzimaju u ođređenim vremenskim intervalima. Ovakav postupak je nazvan kvantizacija, a veličina skokova je najmanja promena merene veličine (merni kvant) koju je datim instrumentom moguće registrovati. Od veličine mernog kvanta neposredno zavisi tačnost instrumenta - što je merni kvant manji, tačnost je veća i obrnuto. A/D konverzija daje ulazne podatke digitalnom uređaju, pa od nje direktno zavise dobijeni rezultati. Greške učinjene pri pretvaranju analogne u digitalnu informaciju ne mogu se kasnije popraviti u toku obrade digitalnog signala.
Greška koja nastaje prilikom konverzije javlja se iz dva razloga. Prvi je nesavršenost izrade pojedinih delova konvertora. Ova komponenta greške naziva se instrumentalnom greškom. Druga komponenta greške, takozvana kvantizaciona greška, javlja se zato što nije moguće svaku analognu vrednost predstaviti odgovarajućom digitalnom protivvrednošću. Zbog toga, pri A/D konverziji mora nastati greška, jer samo ograničen broj analognih vrednosti može biti tačno preveden u digitalni oblik, dok ostale samo približno. Ova greška zavisi od rezolucije konvertora, odnosno najmanje promene napona na koju on uopšte može da reaguje. Rezolucija se izražava brojem bita. Bit je naziv za binarnu cifru. Najmanja moguća promena diskretnog signala je jedan kvant, a njega predstavlja binarna cifra najniže pozicione vrednosti.
Kvantovanje
Za digitalno merenje potrebno je kvantovanje merene veličine (analogne), odnosno njena deoba na najmanje jedinice (merne kvante). Digitalni instrument treba da za svaku vrednost merene veličine odredi (izbroji) tačan broj mernih kvanta i da ih na odgovarajući način pokaže. T i m e se m e r e n j e sv o d i n a p r o ce s b r o j a n j a . Nesigurnost pokazivanja kreće se u granicama ±1 kvantne jedinice (greška kvantizacije). Greška kvantizacije može se smanjiti, a tačnost očitavanja proizvoljno povećati dovoljno finom deobom vrednosti merene veličine (smanjivanjem mernih kvanta). Tačnost merenja ne povećava se konverzijom merene vrednosti u digitalni oblik!
Vr em e n sk o k v an t o v an j e i l i o dm e r av an j e je uzimanje
uzoraka, odnosno izdvajanje trenutnih vrednosti analognog signala u diskretnim vremenskim intervalima. Svaki takav uzeti uzorak analogne vrednosti naziva se odmerkom. Da bi dobijeni digitalni signal što bolje odgovarao analognom, učestanost odmeravanja treba da je što veća. A m p li t u d n o k v a n t o v an j e je iznalaženje diskretne veličine koja je po vrednosti najpribližnija određenom analognom odmerku. Ovu diskretn veličinu je potrebno izraziti u digitalnom obliku, a da bi se to moglo da ostvari ona mora biti kodovana. Za proces kvantovanja mogu se primeniti dva postupka: Ø kvantovanje trenutne vrednosti Ø kvantovanje utvrđene veličine.
v r ed n o st i je uzimanje uzoraka merene veličine u K v a n t ov a n j e
t r e n ut n i h
jednakim vremenskim intervalima ∆t. Pri tom se izbroji koliko mernih kvanta sadrži svaki uzorak. Izmerena vrednost pojavljuje se na izlazu (na primer, na cifarskom indikatoru) i ostaje na njemu sve do uzimanja novog uzorka i pojave sledeće izmerene vrednosti. n e v e l i č Kod k v a n t o v an j a u t v r đ e i n e nova merena vrednost pokazuje se kada se merena veličina promeni za jedan kvant. Ovo je pogodno za merenje integralnih veličina (za brojila električne energije, merače proteklih količina tečnosti i slično.
Kodovanje
Kodovanje je predstavljanje informacija pomoću simbola neke azbuke. Digitalne informacije mogu se kodovanjem predstaviti u numeričkom obliku. Za realizaciju digitalnih sistema povoljni su numerički sistemi sa manjom osnovom brojanja. Najjednostavniju realizaciju omogućava binarni sistem, čija je vrednost osnove brojanja 2. U binarnom sistemu postoje samo cifre 0 i 1, od kojih se mogu sastaviti svi brojevi prema utvrđenom propisu (binarnom kôdu). Ovakav sistem ima velikih praktičnih prednosti, jer se u uređaju mogu koristiti elementi koji imaju samo dva radna stanja (uključeno - isključeno), kao što su, na primer, razne vrste prekidača.
Binarni sistem najpovoljniji je za konstruktivno izvođenje digitalnih kola, ali je za obavljanje numeričkih operecija najpogodniji decimalni sistem. Zbog toga se koriste i mešoviti sistemi. Oni se sastoje iz binarno kodovanih decimalnih cifara (BCD kodovi). Postoji više vrsta ovakvih kodova, a njihova primena je uslovljena određenim tehničkim zahtevima. Zajedničko za sve binarno kodovane decimalne sisteme je da se decimalni brojevi predstavljaju binarnim, tako što se svaka cifra decimalnog broja zamenjuje određenom grupom binarnih cifara. One su u ovim grupama raspoređene prema utvrđenoj šifri (kôdu). Postupak prevođenja decimalnih brojeva u binarno kodovane decimalne brojeve naziva se kodovanje, a obrnut postupak dekodovanje.
Elektronski broja či
Elektronski brojači služe za odbrojavanje električnih impulsa u nekom određenom vremenskom intervalu. To su digitalni uređaji koj proizvode kombinacije binarnih signala po određenom redosledu. Njihova primena je veoma raznovrsna. Brojački uređaji, pored brojanja, imaju i mogućnost memorisanja - zadržavanja (“pamćenja”) rezultata brojanja u binarnom obliku. Najčešće je potrebno da se rezultat brojanja na neki način prikaže i vizuelno. Kao uređaji elektronski brojači se sastoje iz tri osnovna funkcionalna dela: kodera, dekodera i indikatora za prikazivanje rezultata.
Koderi pretvaraju povorku određenog broja električnih impulsa, u kombinaciju nekoliko impulsa. Koderi neposredno vrše brojanje, a na izlazima daju rezultat tog brojanja u obliku binarno kodovanih brojeva. Koderi
Æ
Dekoderi prevode binarno kodovane informacije u oblike pogodne za upotrebu. To je inverzan postupak u odnosu na kodovanje. Dekoderi
Æ
Rezultat brojanja impulsa treba da se vizuelno prikaže. To se ostvaruje pomo ću indikatora, odnosno prikazivača. Oni omogućavaju vizuelno praćenje procesa pri digitalnoj obradi podataka i prikazivanje dobijenih rezultata. Po principu rada, konstrukciji i na činu prikazivanja, postoji više vrsta indikatora. Najčešće se ipak koriste svetlosni pokazivači. Indikatori
Æ
è
è
Kao svetlosni indikator može da se upotrebi bilo kakav pretvarač električne u svetlosnu energiju. Najviše korišćeni prikazivači su segmetni indikatori. Oni cifre ili slova predstavijaju pomoću pogodno raspoređenih svetlećih segmenata. Broj predvi đenih segmenata zavisi od toga šta se na indikatoru želi da pokazuje. Najčešće se koriste indikatori sa sedam segmenata, a pored njih i sa 14 ili 16 segmenata. Aktivirani segmenti svetle, a kao svetleća tela koriste se LED-diode (LED = Light Emitting Diodes), specijalne cevi sa svetlećim segmentima, male sijalice, fluorescentne cevi (za velike prikazivače) i slično. Pored toga, mnogo se koriste i segmentni pokaziva či sa tečnim kristalom. Tečni kristali su organske jedinjenja, koja imaju osobine te čnosti, ali i neka opti čka svojstva, koja se sreću samo kod kristala. è
è
Tečni kristali imaju ovakve osobine jer molekuli u tečnošti imaju izvestan poredak, odnosno orijentaciju. Kao posledica orijentacije molekula, svi važni fizi čki parametri pokazuju zavisnost od pravca. Pod dejstvom elektri čnog polja javlja se moment koji deluje na molekule težeći da ih orijentiše u pravcu polja. Ova promena odražava se i na opti čke osobine. Ako se ispred i iza ćelije postave ukršteni polarizovani filtri, svetlost koja ulazi u nju bi će polarizovana i moći će da prođe samo ako nema elektri čnog polja. Ako se polje uspostavi, dolazi do orijentisanja molekula i ona prestaje da propušta svetlost. Na ovaj na čin mogu se realizovati transparentni ili reflektuju ći prikazivači. Indikatori sa tečnim kristalom su pasivni prikazivači bez sopstvene emisije svetlostl. Imaju visok kontrast, mali napon napajanja, a za upravijanje prakti čno nije potrebna nikakva snaga. è
è
Segmentni indikatori koji se koriste za cifarsku indikaciju najčešće imaju sedam segmenata. Uključivanjem određenih kombinacija ovih segmenata mogu se dobiti svi cifarski znaci od 0 do 9. Za ovakav indikator potreban je specijalan dekoder, koji za svaku decimalnu cifru aktivira određene elemente pokazivača. Indikator sa 16 segmenata sasvim je sličan sedmosegmentnom. Njegove mogućnosti prikazivanja su znatno veće. Može da prikaže ne samo cifre već i slova, a i mnoge druge znake. Za upravljanje ovakvim indikatorima koriste se posebni logički sklopovi. Ako su sa pokazivačem izrađeni kao celina, za takav indikator se kaže da je "inteligentan". è