Strukturalizam i Poetika

STRUKTURALIZAM I POETIKA

 Na pitanje što razlikuje raz likuje književnost od ostalih upotreba jezika i što se može prihvatiti kao specifi specifična čna osobin osobinaa pjesni pjesničko čkog g jezika jezika pokuša pokušao o je odgovo odgovoriti riti Mukarž Mukaržovs ovski ki kojem kojem se  pridružio Jakobson.

U duhu strukturalizma pokušali kako saznajemo od  Burzyńska i

 Markowski (2009: 224) su dati jednoznačan odgovor na to pitanje. !oetičnost bi bila prema strukturalistima dijelom složene strukture književnog teksta ali je njim vladala. Jakobson i Mukaržovski tragali su za odre"enjem poetičnosti koje bi bilo u duhu strukturalizma i bilo bi  bezvremensko. Mukaržovski je analizirao povijest poetičnosti ali je pokušao na nju ipak  gledati kao na univerzalni karakter nezavisan od različitih književnih tradicija i konvencija. #vakvo odre"enje poetičnosti i pjesničkog jezika nalagalo mu je da odbaci sve njihove  prijašnje definicije kojima se opisuju kao ukrasni lijepi slikoviti emocionalni upečatljivi i individualni. $liminacijom ovih značenja dolazi do zaključka kako je pjesnički jezik trajno i nepromjenjivo odre"en samo kroz svoju estetičku funkciju a na karaju iznosi i svoj zaključak  koji koji prema prema  Burzyńskoj i Markowskom (2009: 227) glasi 227) glasi %cilj pjesničkog iskaza je estetsko djelov djelovanj anje& e& i na taj način način je zaprav zapravo o formirao formirao defini definiciju ciju estetsk estetskee funkci funkcije. je. Mukaržo Mukaržovsk vskii estetsku funkciju pjesničkog jezika stavlja u odnos s ve' od prije poznate tri funkcije jezičnog znaka odnosno njegov odnos s primaocem pošiljateljem i stvarnosti naglašavaju'i dinamiku tog odnosa. (njiževna teorija Mukaržovskog bila je snažno semiološki obojena a u sebi je sadržavala početke streukturalne semantike što vidimo u njegovom pokušaju odre"ivanja semantičke gra"e rečenice. )a strukturaliste je kako kaže *. +iti ,-/ 0123 u književnosti kod predstavljao ono što je znak predstavljao predstavljao u jeziku. jeziku. Jezične Jezične funkcije funkcije proširio proširio je Jakobson Jakobson uvode'i metajezičnu metajezičnu funkciju funkciju u kojoj su se nalazili nalazili podaci podaci koje je koristio koristio pošiljatelj i primalac primalac i fatičku funkciju funkciju koja je predstavljala formule u jeziku koje su služile samo za podržavanje komunikacije. Jakobson nije otišao mnogo dalje u svojim spoznajam od Mukaržovskog ali je ipak nastojao zapitati se kako se dešava skretanje pažnje pažnje na jezične znakove u poetskoj komunikaciji. komunikaciji. #va funkcija ni kod Jakobsona kao ni kod Mukaržovskog nije bila izdvojena od drugih funkcija a  poetska ili estetička funkcija je bila dinamički zavisna o ostalim funkcijama proizvodeči napetost izme"u autoteličnosti i komunikacije odnosno eksponiranju samih poetskih znakova kao kao takv takvih ih i njih njihov ovoj oj usmjer usmjeren enoš oš'u 'u ka spor sporaz azum umjev jevan anju ju.. U skla skladu du s ovim ovim Jakob Jakobso son n i Mukaržovski smatraju kako je najbitnija osobina pjesničkog jezika ona koja usmjerava pažnju recipijenta recipijenta na sam jezični znak. )a književne književne umjetničke umjetničke strukture strukture bile su karakteristične karakteristične

kompleksn kompleksnee unutarnje unutarnje stukture pojedinačni pojedinačnih h elemenata. elemenata. +ile su im svojstvene svojstvene unutrašnje napetosti nastanak poreme'aja i ponovno formiranje. (njiževni univerzum činile su sturkture višeg i nižeg reda. (ako naglašavaju Burzyńska naglašavaju Burzyńska i Markowski (2009: 225) višem višem redu pripadali su književna tradicija i pjesnički jezika a nižem redu pripadala su književna djela. (njiževno djelo imalo je komunikacijski karakter koji je u Jakobinskog za raliku kod Mukaržovskog koji ima pošiljalac4 poruka4 primalac imalo kontekstkontakt kod. Jakobson nastavljaju'i rad !raške škole i nakon njezinog završetka ističe zavisnost i zajedničko djelovanje lingvističkih metoda i stilske analize kao i verološke poezije. Njegovu misao kasnije prihvačaju i francuski strukturalisti ističuči duboku srodnost izme"u strukturalnih metoda analize i književne kritike kao analizi analiziran ranja ja jezični jezičnih h formi formi a ne sadržaj sadržajaa koje koje putem putem knjiže književno vnost st prenos prenosi. i. 5trikt 5triktnim nim izdvajanjem poetike kao proučavanja jezičnih formi i izdvajanjem poetike od interpretacije kao tumačenja sadržajnih poruka književnosti književnosti te tako stvarajuči jednu od najčuvenijih najčuvenijih struja lingvističkog strukturalizma istakao ista kao se 6vetan 7odorov. 7odorov.