Aleksandar Jovanović, Poezija srpskog neosimbolizma
Termin Termin izaziva izaziva nedoumice nedoumice - on se uslovno uslovno upotrebljava upotrebljava da bi se se ukazalo na pojavekoje se zaista mogu nazvati neosimbolističkimili, još uslovnije, na neosim. vojstva pojedini! pesnički! poetika" suprostavljanje normativnoj poeziji, njenoj jasnosti i obraćanje mnoštvu, mnoštvu, usredsredjen usredsredjenost ost na motive pesništva pesništva i kultur kulture e #ma o čemu da pevaju, ovi pesnici istovremeno, pevaju i o poeziji$, negovanje pesničke neodredjenosti i višeznačnosti, te%nju ka &ormalnom savršenstvu #npr. klonost ka utvrdjenim pesničkim oblicima$, ali i otpor avangardnoj iisključivosti i proglašavanju vrline za osnovno načelo. Termin Termin neosimb. neosimb. 'od 'od nas su prvi prvi upotrebili, upotrebili, početkom početkom ()*+, pesnici pesnici tzv. tzv. ruge posleratne pesničke generacije. generacije . Pesnicima prve posleratne generacije , i nji!ovim kritičarima, pre svi! zoranu išiću, palo je u delo da menjaju normativistička s!vatanja o peziji i njenoj ulozi u društvu. Popa, Pavlović, /aičković borili su se sa svojim prvim knjigama za pravo da i o nekim društveno kodi0kovanimpesničkim temama #stra!ote ratnog u%asa i rodoljublje npr$ pevaju na svoj način i sopstvenim pesničkim sredstvima. 1ove knjige, stavljene u kontekst kontekst srp. Poezije, Poezije, tra%ile su promenu dotadasnjegreda vrednosti, prevrednovanje i drugačije tumačenje svoji! pret!odnika. Pesnici koji dola2e posle nji! nala2e se u sasvim drugačijem sticaju okolnosti 3 znatno manje su usredsredjeni na pitanja o mestu poezije u društvu #šta bi ona smela, a šta ne bi smela da bude$, a mnogo više se bave njom samnom, njenim odnosom prema mitu, tradiciji, sopstvenim pret!odnicima. 4bog toga u nji!ovim sti!ovima često srećemo re&erenceiz istorije i kulture, reminiscencije na sti!ove drugi! pesnika, prepoznajemo mitske likove i situacije. Posebnu pa%nju poklanjaju pesničkoj organizaciji, počev od izgradnje sti!a do kompozicije pesme, trudeći se da izbegnu jednostavna rešenja i odma! prepoznatljiva značenja. 5 takvom kontekstu javlja se pokret6grupa mladi! stvaralaca, nazvan seosimbolizmom seosimbolizmom # u njemu ne učestvuju svi pesnici druge generacije, i , drugo, ne učestvuju samo pesnici već i kritičari i prozni pisci$. 5kupno i! je bilo (7" ragan . Jeremić, 8. iljković, 8o%idar Timotijević, 9ika :azić, . anojlić, ragan 'olundzija, Petar Pajić, 'osta imitrijević... ;ako su pret!odno objavili nekoliko tekstova u pokretu, nji!gov pravi nastup dogodio se na stranicama časopisa <lada kultura<, &ebruara ()*+. =sam posebni! tekstova , pod zajedničkim nazivom momenta se izdvajaju kao opšta"
($svest o tome da se radi o pripadnicima nove, druge posl. ?eneracije i nji!ovoj potrebi da pevaju u doslu!u sa svojim #knji%evnim , ali društvenim$ vremenom. @$insistiranje na korišćenju simbola >$ubedjenje da su neosimb. ;zvan, tačnije iznad sukoba tradicionalista i modernista. voj drugi ćivot termin neosimb. Je započeo početkom sredinom +7i! godina i nastavio, češće, 7i! i )7i!. Ali razlika izmedju prvog i drugog pojavljivanja bila je znatna, kako po njegovom značenju, isto tako i u načinu upotrebe. *7i! god. 5potrebili su ga mladi stvaraoci u širokom i neodredjenom značenju. 7i! termin ne koriste pesnici nego knji%evni kritičari i istoričari # npr. Aleksandar Petrov$. 8ranko iljković, 8orislav /adović, ;van B :alić, Alek Bukadinović, Jovan Cristić #mada ga smatraju i modernim klasicistom$, Belimir :ukić, i , mo%da 8o%idar Timotijević. Briga za formu kao oblik odnosa prema tradiciji i kulturi
;zmeDu prvi! i potonji! knjiga ovi! pesnika mogu se uočiti znatne vrednosne razlike, ali i odreDeni poetički kontinuiteti. /azličitno se odnoseći prema svojim počecima, oni nisu odustajali od svoji! osnovni! polazišta, pre svega od potrebe da, istovremeno budu u doslu!u sa modernim evropskim pesničkim iskustvom, i da neprestano sna%e svoju vezu sa kulturom i tradicijom kojoj pripadaju, da se oslanjaju 3 u najširem smislu 3 na simbolističko nasleDe i njegova poetička is!odništa. =vim su naši pesnici, svi izuzetno obrazovani, reagovali na skorojevićki i nestvaralački odnos svoji manje obrazovane sabraće, koji su me!anički i nestvaralački pri!vatali evorpske uticaje, smatrajući da je dovoljno ne biti svoj da bi se bio moderan. ; drugo, njima bliski pesnici #od Eliota do andeljštama$ upravo su klasnični stvaraoci moderne poezije u čijem je stvaralaštvu, na jedan ili drugi način, prisustvo tradicije izuzetno značajno. 5mesto naglašavanja diskontinuiteta osećala se potreba za kontinuitetima i pronala%enjem čvrste uporišne tački, kako u knji%evnosti tako i van nje. 5pravo jedna od osnovni! svojstava n usmerenja jeste njen neprestani lirski dijalog sa tradicijom i kulturom, sa najpoznatijim našim i evropskim tekstovima, od antičkog mita do moderne evropske poezije. Pret!odnim tekstovima oni prilaze veoma slobodno i zavisno od odabranog postupka pod njima podrazumevaju manje ili više" od jedne sintagme, sti!a, motiva, do knji%evnosti čitavog jednog razdoblja, o odra%avaju i! u pojedinačnim pesmama, u obliku odjeka, daleki! nagoveštaja, aluzija, reminiscencija, preuzeti! ili preoblikovani! sti!ova. Ponekad su preuzeti sti!ovi gra0čki markirani, drugi put manje ili više prikriveni, u pojedinim pesmama jedino nas naslov upućuje na vezu sa pret!odnim tekstovima. =dnos prema tradiciji i kulturi ispoljava se i u neprestanoj brizi za &ormu jer kultura je ono što se prenosi i ne postoji van jezika i izraza" ona se usvaja i nastavlja. =dnos
prema &ormi konstanta je još od prvi! nji!ovi! knjiga. /adovićeva i Cristićeva knjiga ostvarene su pa%ljivim i knjićevno motivisanim kombinovanjem sti!ova i pesama u prozi. vi su pesnici podjednako uspešno slu%ili i vezanim i slobodnim sti!om. onet naglašeno je prisutan" u zbirci F5zalud je budimG 8.iljkovića, FPoetičnostimaG i F=stalim poetičnostimaG 8./adovića. F>( pesmaG :alićeve FeliseG su soneti. =predeljivanje za sonet značilo je povratak simbolitičnoj tradiciji, kako našoj tako i evropskoj, s!vatanju da nema poezije bez čvrstog oblika. onetu su pesnici ostali verni i u svojim potonjim knjigama, naročito u zbirci FPismoG ;vana B. :alića. Ali se odnos prema &ormi nije iskazivao samoopredeljenjem za sonetni oblik nego u neprestanom svesnom disciplinovanju izraza, posebnom za svakog pesnika. iljković je sve pesme F5tve zlatokrileG ispevao u istoj &ormi, od (H sti!ova, nepodeljni! u stro&e, sa podjednakim sistemom rimovanja. /adovićeve pesme su izuzetan spoj sa%etosti i preciznosti i ravnopravne zastupljenosti različiti! sti!ova, pesnički! oblika i %anrovski! obele%ja. ;.B. :alić je u svojoj poeziji aktivirao neke od osnovni! sti!ova srpsko! simbolizma #pre svega ((terac i !eksametar$, uveo nove pesničke oblike u našu poeziju, italijanski strambotto, zajmio sti!ove od svoji! pret!odnika, koristio takozvanu metričku citatnost #8ojićeva FPlava grobnicaG$ i tako redom.