Ima puno literature koja je korisna, osim pripovijesti Tomislava Marijana Bilosnića iz Zadarskog lista, s tim nemojte dolaziti na kolegij, ţali boţe papira. To je kao kad odete kao kod kirurga pa vas dočeka sa sjekirom, ima da pobjegnete glavom bez obzira. German Hafner - Kreta i Helada, O.Keršovani izdavač, unutra su spomenici egejske umjetnosti, gotovo slikovnica, ali korisna. Furio Durando - Grčka zora zapada, dosta korisna publikacija. Posebno izdvajam jednu knjigu, Oliver Dickinson - Egejsko brončano doba. Ta knjiga bi zapravo za vas bila dosta. Nabaviti i pročitati, a na ispitu znati. Ima kupiti u Algoritmu, nije obavezno, ali govorim da je nije loše nabaviti, kopirati ili sl. Nema za skinuti s interneta. Košta oko 300 kuna. Razmislite o nabavi na bilo koji način, moţda skenirati pa da ostali kopiraju. Jedan dečko kaţe da je ima pa da daje za kopiranje. Fotokopirnica Ljubica skenira. Govorit ćemo o kronologiji koja je u arheologiji jako vaţna, npr. morate znati da je 535.g.pr.Kr. 6. stoljeće, a ne peto. Danas ćemo imati uvodno predavanje o historijatu s kronologijom i terminologijom. Neke stvari ćemo ponavljati dva ili više puta zato je ovaj početak jako vaţan. Ovo nije atomska fizika ali je jako vaţno.
GEOGRAFSKO-POVIJESNI UVOD
Egejske civilizacije brončanog doba - Egeja je prvi naziv koji se nameće u ovom naslovu. Egeja nastaje od imena oca Tezejeva, Egejsko more koje oplahuje obale Grčke, Turske, Krete, Anadolije i Trakije. To je prostor kojim ćemo se baviti. Egejske civilizacije, grčka, rimska, drevne mezopotamske i egipatske civ. poznaju pismo, instituciju grada i to velikih. Prapovijest je razdoblje civ. prije otkrića pisma, a povijest počinje od vremena kad se pojavljuju pisani izvori. Prapovijest se dijeli na kamena i metalna doba. Milenij je jedinica od 1000 godina, vaţno za znati i treba razlikovati stoljeća i tisućljeća. Nikad ne govorimo točnu godinu, nego uvijek oko, jer je to relativno. Danas radimo suvremene metode datiranja, C14 radioaktivni ugljik, datacija je okvirna +- 50 do 100 godina. Egejske civ. brončanog doba zauzimaju vrijeme od kraja 4.tisućljeća do 2. tisućljeća prije Krista. Znači 2 tisućljeća su u pitanju, kad bi se sad vratili toliko bili bismo u Kristovom dobu dok je još bio ţiv. To bi grafikon bio ogroman kad bi sve prikazivali od Krista do sada. Treba pojmiti koliko je to dugo razdoblje, a nije ga jednostavno obraditi u 15 predavanja. Zašto su ove teme teme današnjeg predavanja? Svaka civ. vezana uz prostor nije slučajna, npr. MaĎarska je ravna tako da je logično da je ekonomija bazirana na poljoprivredi i slično. Netko tko ima rudne resurse nije u istoj situaciji kao netko tko nema. Kina galopira u ekonomiji ali nema prirodne resurse, nafta, plin itd. dok Rusija to ima ali stagnira. Japan je jak u ekonomiji ali nema ništa, napao je SAD u 2.svj. ratu isključivo zbog nafte. Nisu oni zločesti da bi ih napali bez razloga nego su im bili bitni resursi.
U bakrenom dobu su na cijeni bile alatke ali za to je bio potreban kremen kojeg nije bilo svugdje. Za brončano doba je bio bitan bakar i kositar, u Grčkoj ga nije bilo, ali su uvozili. Arheologija je znanost o starinama, za cilj ima rekonstruirati materijalnu kulturu čovječanstva. Ta kultura su spomenici koji su ostali, tragovi keramike, arhitekture, duhovne kulture, vjerovanja, zadatak nije samo rekonstruirati kronologiju već posvemašnja rekonstrukcija. Materijalna kultura se sastoji od spomenika koji ne moraju biti nekakva umjetnost, ali imaju umjetničku vrijednost. npr. Fidijin kip, Partenon. Pojedini arheolozi uvjeravaju da je vaţnija razbijena posuda od navedenih kipova jer smatraju da oni spadaju u umjetnost a ne arheologiju. Arh. i povijest umjetnosti su discipline koje se isprepliću na razne načine. Bez obzira što je umjetnost a što ne sve je na svoj način vaţno. Kod mene ćete imati još dva kolegija, koji su jako teški po obimu, a ne zato što ih ja činim teškima. Mogu vam oteţati, ali to mi nije cilj, već mi je cilj od vas napraviti ravnopravne kolege. Grčka civ. se dijeli na dva razdoblja jer u prva 3 stoljeća nemaju pisma a nakon toga se pojavljuje alfabet, najstarije ţivuće pismo i tada počinje povijesno doba.
Minojska kultura - Kreta Stanovnike Krete nazivamo Minojci. Gore navedene kratice su izvedene iz engleskog jezika npr. EM early minoic jer kada uzmete knjigu iz nekog drugog jezika te kratice su drugačije. Ranominojski period je od 4000 - 2000 godine.
Srednjeminojski period (oko 1950-1550. prije Krista) MM je jako vaţan i dijeli se na tri faze od kojih se svaka dijeli na dvije podfaze. Ako ovo promašite na ispitu promašili ste ceo fudbal kako se kaţe. Najbolje ćemo poznavati najmlaĎi period jer je logika stvari da ono što nam je najbliţe to najbolje poznajemo. Iz najmlaĎeg perioda nam je ostalo najviše detalja za proučavanje i zato nam ono postaje najbliţe. Kasno brončano doba se naziva kasnominojskim dobom kratica LM. Najdulja je treća faza i traje otprilike 300 godina. (oko 1550. – 1025. prije Krista) Subminojski period je tranzicijsko razdoblje za koje ne znamo koliko je dugo, pretpostavlja se da traje 100 godina. To je prijelazno razdoblje iz brončanog u ţeljezno doba. Donja granica je problematična. Ne znamo (donja granica je na tabeli gore) da li je 3400, 3300 ili 3200 godine, a gornja je oko 1000-ite godine. Veoma vaţno u ovom tekstu je dio o prvim minojskim palačama. Te palače se pojavljuju u razdoblju MM IB. Ne znači da su to prve palače uopće, nego su to prvi centri koji su izgraĎeni kada je formirana vlast sa svećenstvom i trebali su im centri iz kojih će vladati. Stradavaju u razdoblju MM IIB od potresa. Nakon toga se palače obnavljaju i traju od MM IIIA-B do LM IB. Ti periodi se ne podudaraju sa
podjelom na brončana doba. Zbog pojave tih prvih i drugih palača je došlo do alternativne kronologije. Oko 1400. g. dolazi do kraja prave minojske civilizacije. Ruše se palače, dolazi do dolaska Grka, Krećana i dr. Knos nije uništen jer je prevaţan. Najveća kontroverza minojske civilizacije je kad je Knos zapravo potpuno uništen. Prema nekim autorima je to bilo u LM IIIB. Tada više nije bilo palača i gradski ţivot na Kreti se gotovo ugasio. Ovo je kratka slika minojske civilizacije. Ovaj kronološki poredak je jedan od mogućih.
Alternativni okvir za minojsku kronologiju baziran je na glavnim promjenama u društvenoj organizaciji, povezanim s gradnjom, prepravcima i napuštanjem glavnih arhitektonskih kompleksa u Knosu, Festu, Maliji i Zakru. I. Razdoblje prije palača EM I-MM IA (3200/3000 - 1920/1900)
II. Razdoblje prvih ili starijih palača MM IB - MM IIB (1920/1900-1750/1720)
III. Razdoblje drugih ili mlaĎih palača MM IIIA - LM IB (1750/1720 - 1470/1450)
IV. Razdoblje poslije palača LM IIIA-C (1470/1450-1075/1070)
Nazivi za posljednja dva razdoblja ne primjenjuju se na Knos budući da on ostaje administrativni centar sve do razdoblja od sredine 14. do sredine 13.st.pr.Kr. Ovo je takoĎer alternativna kronologija.
Kikladska kultura Brončanodobne kulture na središnjim i zapadnim egejskim otocima nazvane su Kikladske. Rano brončano doba naziva se ranokikladskim periodom (EC) i kronološki se dijeli na I, II i III. ECI fazi pripada Grotta-Pelos kultura, ECII fazi Keros_Syros kultura; Kastri Grupa atribuirana je u vrijeme od kraja ECII do početka ECIII faze. Filakopi kultura pripada kasnijem dijelu ECIII ili početku srednjeg brončanog doba koje se naziva srednjekikladskim periodom (kratica MC), tj. fazi MC I. Kasnije stepenice MC perioda najbolje su zastupljene u Filakopiju na Melosu i Ayia Iriniju na Keosu: MC II = Filakopi II.2 = Ayia Irini IV
MC III = Filakopi II.3 = Ayia Irini V
Kasno brončano doba na Kikladima naziva se kasnokikladskim periodom (LC) i obično se dijeli na I, II i III od kojih se najbolje poznaje faza I zahvaljujući ruševinama Akrotirija na Teri/Santoriniju. LC faze jako slabo poznajemo ali jako su vaţne. Akrotiri je fosilizirani jako dobro sačuvani grad na kikladskom otočju i zbog tog nalazišta dobro poznajemo ovo razdoblje. Kad budemo imali kartu bolje ćete vidjeti i razumjeti o čemu govorimo.
Heladska kultura *staroheladska kultura (oko 2500. – 2000. g. prije Krista) *srednjeheladska kultura (oko 1950. – 1600. prije Krista) *kasnoheladska kultura (oko 1600. – 1100. prije Krista) - to se razdoblje poklapa s mikenskom kulturom Brončanodobne kulture na grčkom kopnu nazvane su Heladskim odnosno Heladskom prema vlastitom grčkom nazivu za Grčku (lat.) - Hellas. Rano brončano doba na kopnu naziva se ranoheladskim periodom (kr. EH) i dijeli se na I, II i III. Kao i u slučaju Kiklada, taj je period uobičajeno dijeliti po kulturama. Kronološki poloţaj Lefkandi I kulture posebno je intrigantan i stavlja se u kasnije vrijeme EH II faze ili ranije vrijeme EH III faze. Srednje brončano doba naziva se srednjeheladskim periodom (kr. MH) i ponekad se, ali ne i u pravilu dijeli na I, II i III fazu. Kasno brončano doba naziva se kasnoheladskim periodom (kr.LH) ili Mikenskim periodom i dijeli na I, IIA-B, IIIA1-A2, IIIB ( u Argolidi 1-2) i IIIC (s najmanje tri podfaze). Posljednja podfaza LH IIIC još se naziva Submikenskim periodom i pripada početku ţeljeznog doba. Grci govore indoeuropskim jezikom. I danas u Europi imamo narode koji su indoeuropljani i one koji nisu. Grci npr. jesu a Turci nemaju. Ima to veze i s religijom, da li je vrhovno boţanstvo muško ili ţensko. Zahvaljujuću Michaelu Ventrisu(ili tako nešto) i njegovom dešifriranju linear b pisma puno smo saznali o jeziku, religiji i ostalom o Grcima. Mikenska civilizacija i kasnoheladski period su sinonimi. Najstariji spomenici mikenske civilizacije su grobni krug A i grobni krug B. Bilo je puno pretpostavki o mikenjanima i bogatstvu pronaĎenom u gore navedenim grobovima, jedna je da su mikenski vladari bili u sluţbi faraona, druga je trgovina s unutrašnjošću balkanskog poluotoka. Npr. u Transilvaniji je pronaĎeno oruţje čije podrijetlo se pripisuje Mikenjanima. Ovo nije presloţeno ni nesavladivo iako na prvi pogled tako djeluje, samo treba razlikovati ove faze i njihove kratice. Brončanodobne kulture obalnog pojasa Male Azije (Turska) nazivaju se Anadolskim budući se i to područje obično naziva Zapadna Anadolija i dijeli na sjevernu, centralnu i juţnu regiju.
Kronologija BD Zapadne Anadolije tradicionalno se bazira na kronologiji Troje. Rano brončano doba dijeli se na I (Troja I), II (Troja II) i III (Troja III-V). Srednje brončano doba se u pravilu ne dijeli (Troja VIa-c), kao ni kasno brončano doba (Troja VId-h-VIIa-b). Kao uostalom i drugdje u Egeji, kronologija je relativna, a ne apsolutna. Naziv kikladi dolazi od grčke riječi krug. što je različito u ove dvije tablice? U desnom stupcu nema ranoheladskih perioda nego se spominju lokaliteti. Ide se na to da kronologija odgovara našem stvarnom poznavanju stvari. U kronologiji Minojske Krete se bavimo razdobljem od otprilike 2000 godina. Kronologiju treba naučiti, na ispitu sve moţete znati, a ako ne znate kronologiju padate. Ne moţete biti arheolog ako se ne snalazite u vremenu.
Najvaţniji arheološki lokaliteti Krete:
na karti su lokaliteti označeni simbolima. Jedan od minojskih simbola je simbol rogova. Znakom omega su označene špilje. Nisu svi lokaliteti gradovi s palačama (Knosos, Zakros, Galatas, Kodomia i dr. jesu ali nisu svi). Najgušća koncentracija lokaliteta je na sjevernom dijelu otoka. Zapadni dio otoka je planinski pa zato nije bio gusto naseljen i ne obiluje lokalitetima. Knossos i Phasto su se počeli istraţivati u isto vrijeme od strane Talijana i Engleza. Sada će slijediti niz lokaliteta iz doba prije palača.
Ayia Photia Mali breţuljak uz obalu ist. od grada Siteia. MM IA - velika pravokutna graĎevina sa središnjim dvorištem i 37 prostorija, sj. ţitnica?; naselje manjeg broja obitelji (klana?) ili obalna vojna baza.Lokalitet je istraţen ali nismo sigurni o kojoj se vrsti naselja radi. Zanimljivo je da je to naselje bilo pravilne planimetrije i podsjeća na kasnije minojske palače koje u svojoj osi imaju dvorište. Ako bi to bila vojna baza, isto ima smisla zbog pravilnosti planimetrije koja je u vojnim objektima bila iznimno vaţna. Ovaj nacrt je raĎen iz balona. MM IIA- dvije kruţne grobnice.Grobnice ove vrste su brojne i česte na Kreti, ali ovdje je prisutnost zanimljiva u tom smislu zato što negira naselje. Na cemeteriju otkriveno preko 260 grobova (najveći cemeterij na Kreti), ali iz EM perioda (naselje?); većina grobova usječenih u stijenu.To je najveće istraţeno groblje na Kreti iz ranominojskog doba. Groblje je zanimljivo zato što nalazi materijalne kulture u grobovima neodoljivo podsjećaju ili su identični u potpunosti onima na Kikladima. Mnogi znanstvenici to objašnjavaju na način da je ovo prostor na koji su emigrirali KiklaĎani. Druga teorija je da
su sličnosti rezultat trgovine. Većina grobova su usječeni u stijene odnosno u tlo. U cijelom brončanom dobu je jedini tip sahranjivanja isključivo inhumacija. Nalazi keramike i idola svjedoče o snaţnom utjecaju Kiklada.
Chamaizi (č. Hamezi) - istraţivanja: Xanthoudides 1903. i C. Davaras 1971. MM IA - jedina ovalna graĎevina otkrivena na Kreti. Prema jednima je to svetište (zbog poloţaja), prema drugima raskošnija kuća (vila) identična onima s kraja EM perioda (npr. Ayia Photia). Dva su tipa minojskih svetišta: jedan tip je na vrhovima breţuljaka jer su se bogovi smatrali atmosferskim bićima pa su im htjeli bliţe, a drugi tip su spiljska svetišta jer su neki smatrali da su bogovi unutar zemlje.
Minojska civilizacija poznaje naselja različitog ranga - sela, mali gradići (bez palača), vile (male palače koje imaju sve što i velike - luksuznu keramiku, idole, zidno freskoslikarstvo, ali manjeg opsega od pravih palača).
Mochlos - izvorno poluotok s vaţnim naseljem, lukom i cemeterijem, danas otok. Istraţivanja: Richard Seager, 1908. Zidane grobnice tlorisa i dim. kuća, ukopi u pitosima i jarcima (većina EM II-III, neki MM IA). Najbogatije dvije velike grobnice na zapadu otoka. Ostaci grada na juţnoj strani otoka (najranija faza iz EM IB) većinom iz LM I; velika trokatna graĎevina s 2 kripte s pilastrima i 2 graĎevine-umjetničke radionice. u LM III naselje se premješta na breţuljak nasuprot kojem nastaje cemeterij s grobnicama s odajom. Zlatni nalazi su rijetki ali Mochlos je mjesto s najviše takvih nalaza.
Myrtos – Pyrgos -ime je dobio prema susjednoj rijeci, odnosno kuli koja se diţe na lok. (gr. Pyrgos). Istraţivanja: Gerald Cadogan 1970.-1982. Poloţaj 1,7 km zapadno od mjesta Fournu Korifi, istočno od ušća rijeke Myrtos. Povijest: podijeljena u 4 perioda. Cadogan je uvjerenja da je naselje moglo imati periode kad je bilo napušteno. 1. EM IIA-IIB prvo naselje uništeno u poţaru
2. MM IA obnova naselja. Grobnica u obliku kuće na dva kata s dva osuarija (areala za sakupljanje kostiju pokojnika), jedan kruţnog tlocrta 3. MM IB-IIB Kula i cisterna na sj. obronku breţuljka, kao i mala cisterna na samome vrhu; pretpostavljeno postojanje velike graĎevine kasnije uklopljene u kasnominojsku vilu. Keramika slična keramici Malije (veze?), Kraj faze označava razorni poţar. 4. LM IA-IB Na vrhu breţuljka sagraĎena vila (manja palača). Nalazi: tablice Lineara A, pečatnjaci, kultni predmeti (svetište?). Vila je uništena krajem LM IB perioda (o. 1450.). Pečatnjaci predstavljaju nekakvu vlast, vladajuću administraciju, znači da je iz vile netko upravljao jer običan puk nije koristio pečat a ni tablice lineara a.
Myrtos - Fournu Korifi - ime prema lokalnom toponimu. Istraţivanja: Peter Warren, 1967. Poloţaj: na vrhu i padinama stepenastog breţuljka koji gleda na Libijsko more (dobra preglednost). Povijest: samo EM II s dvije faze razvoja; u prvoj naselje zauzima malo područje, u drugoj se širi (100 prostorija). Warren kaţe da je to naselje sa 100 do 120 stanovnika, moţda klana ili proširene obitelji bez vidljive hijerarhije.
Vasiliki - ime prema susjednom selu Vasiliki. Istraţivanja R.B: Seager 1903-1906, N. Platon 1953, A.A.Zois 1970-1990. Nalazi se na malom breţuljku Kephalarai . Pokriva više perioda od EM IIA do LM IA. Seager je poloţaj smatrao primitivnim oblikom palače, sa sjedištem lokalnog poglavice, ali se danas smatra tipičnim minojskim selom. EM IIA nastajanje prvih kuća gotovo identičnih gabarita, poredanih jedne do druge dodirujući se zidovima. Početak produkcije Vasiliki keramike. EM IIB: nastanak "crvene kuće" (prema boji ţbuke od vapna, koja predstavlja jezgru naselja). Kasnije joj se pridodaje i zapadna kuća. EM III: nastanak nekoliko objekata koji su preslojili ostatke kuća iz ranijeg perioda. MM IA-IIB: procvat naselja, poţar, obnova MM III-LM IA: posljednja faza ţivota naselja.
Koumasa
- poloţaj: leţi na juţnoj strani ravnice Messara. Istraţivanja: Xanthoudides 1904-1906. Na lokalitetu su četiri grobnice: 3 kruţnog tlocrta i 1 pravokutna s grobnim prilozima iz EM IIA. Koumasa stil postuda dobio je naziv prema ovomu mjestu. Nalazi: keramičke i kamene posude, često zoomorfnog i antropomorfnog karaktera, pečati, figurine, oruĎa i 3 srebrna bodeţa. Iznad grobnica je postojalo naselje sa svetištem, ali je kompletno uništeno. Koumasa stil je prepoznatljiv po keramici ţivotinjskih oblika.
Phourni (Archanes) - poloţaj na malom breţuljku iznad mjesta Archanes. Istraţivanja E. i J. Sakellarakis 19641995. Najvaţnije minojsko groblje u upotrebi od EM II do LM IIIC (1000 godina). Tolos A (tip grobnice)- mikenskog tipa s odajom sa strane i ukopom ţenske osobe iz kraljevske obitelji u Iarnaksu i ritualnim ţrtvama konja i bika (svećenica?). Tolosi znače kruţne grobnice. Inače se u grobnice ukopavalo više osoba, a ova je specifična po tome što je ovdje ukopana samo jedna osoba. GraĎevina 4 - podijeljena u dva krila (LM IA), zapadno za funeralne aktivnosti i istočnosti za proizvodnju predmeta potrebnih za kult pokojnika i odrţavanje grobova.
MINOJSKO GRADITELJSTVO - gradovi i palače
Naselja MM i LM perioda Najznačajnija naselja Krete klasificiraju se kao gradovi jer pokazuju koncepciju sličnu gradovima Bliskog Istoka. ta su naselja najbolje poznata iz perioda drugih palača, ali se znakovi njihova gradskog karaktera javljaju i ranije. Esencijalna im je osobina pojava palače i pravilan raster ulica koje dijele blokove struktura, ovisan o javnom trgu ili nekoj graĎevini (palači, vili), nekada je raster potegnut tako da koliko je to god moguće sluţi cijelom naselju. Osim glavnog trga, često se pojavljuju i manji trgovi ili otvoreni prostori. Kuće variraju veličinom, kompleksnošću i arh. kvalitetom, ali su generalno s više prostorija i prizemljem i 2 kata. Izgled im se rekonstruira pomoţu mozaika, fresak i modela.
Za većinu takvih naselja, osim središnjeg areala, postoje indicije i o suburbijima, pa su ona vjerojatno bila mnogo prostranija nego se to zamišlja (Knos 75 ha, Malija 23 ha, Palaikastro 36 ha). U stvari su danas poznati ostaci mogli biti nukleusi okruţeni selima, radionicama i imanjima. Na Kreti naselja nisu bila utvrĎena. naselja koja su poloţena na morskoj obali bez sumnje su bila luke.
Ekspanzija naselja zbiva se u razdoblju drugih palača kada se kultivira praktički sva zemlja (praćena deforestacijom). Osim gradova razvijaju se brojna manja naselja nazvana vile. Sve su to rezidencije, administrativni centri, središta za viškove hrane i ceremonije (dokazi: kvalitetna arhitektura, freske, skladišni kapaciteti, tablice lineara A, pečatno prstenje itd.). Palače i vile igrale su glavnu ulogu u organizaciji agrikulture i prikupljanju proizvoda (vino, ulje, masline). Gradovi su mogli biti naseljeni višim slojem vlasnika zemlje koji su imali zajedničke interese.
Razdoblje trećih palača Horizont velike destrukcije (LM IB) praćen je padom standarda, nestankom mnogih vila, gradova i manjih naselja. Palača u Knosu postaje glavni centar intenzivnije proizvodnje vune i vunenih i tekstilnih proizvoda, vjerojatno ne samo za lokalne potrebe već i izvoz. Što god bilo uzrokom posljednjeg rušenja palače u Knosu, posljedice su za Kretu bile manje strašne nego se to obično misli. Mjesto središnje palače preuzela je palača Chania, nastavljajući upotrebljavati Linear B. Njezin utjecaj prepoznatljiv je u širokoj distribuciji raznolike keramike. Postoje i druge indicije da Kreta nije u potpunosti izgubila svu svoju individualnost tako da je termin mikenski netočan; ona je meĎutim svakako izgubila svoje mjesto kulturnog središta Egeje.
Knossos - poloţaj 5 km JI od Herakliona, u dolini rijeke Keratos, na breţuljku Kephala. Istraţivanja: A. Evans 1900-1931. Okolna brda izvorno obrasla hrastovima i čempresima. Evans je kupio ovo imanje i u potpunosti rekonstruirao svaku prostoriju ove graĎevine. Zaduţio je znanost s ovim otkrićem palače, nije bio školovani arheolog ali se okruţio školovanim ljudima. Danas imamo njegov dnevnik istraţivanja koji iz dana u dan opisuje sve korake istraţivanja. Grci ga strašno poštuju. Knossos je najveća minojska palača. U dvorištima drugih palača su otkrivene strukture koje se mogu objasniti samo kao oltari, ovdje ga nema što ne znači da ga nisu imali i da nije bio pokretne vrste. Knoss ima pristup sa zapada i sa juga. Ima i golema tzv. zapadna skladišta. Najvaţnije prostorije palača su bile one koje gledaju na dvorište. Zapadno krilo je bilo rezervirano za administrativne i sakralne funkcije (soba s prijestoljem jer je tu našao pravo prijestolje od alabastera, koje je zapravo najstarije prijestolje otkriveno u Europi) i juţno krilo u kojem je našao svetište i nazvao ga svetištem zmijske boţice. U istočnom krilu ima 2 apartmana, kraljev i kraljičin. Istočno krilo je po Evansu rezidencijalno, a zapadno administrativno. Rezidencijalne prostorije su ispod razine zemlje, odnosno podrumske, ali netko je primijetio da vladar s obitelji sigurno ne bi boravio ispod zemlje već da su postojala još dva kata iznad na kojima je on uistinu boravio. Sve su to teze na klimavim osnovama.
Osnovni materijal je kamen, vezivanje ţbukom, zidovi premazivani ţbukom, u zatvorenim prostorima oslikavani, stropovi su drveni. Zidovi su graĎeni od kamena, ali s ugraĎenim drvenim elementima, drvene grede koje stoje horizontalno i vertikalno. To se radilo zbog elastičnosti konstrukcije. Materijali Prizemlje graĎeno od kamena spojenog vapnom ojačanoga gredama postavljenim okomito, horizontalno i transverzalno. Gornji katovi obično graĎeni od glinenih blokova jednako ojačanih drvom, a vaţnije fasade od velikog kamenja. Drvo i kamen upotrebljavali su se i za druge strukture, drvo za okvire vrata i prozora, vertikalne potpornje unutar zidova i tavanice koje su mogle biti osnova za podnicu gornjih katova, kamen za popločavanje podnica, stubišta, klupe i nekada dovratnike. Stupovi, koji su bili jedna od najvaţnijih inovacija arhitekture palača, bijahu od drveta, postavljeni na kamene baze. Njih su potpomagali kameni pilastri monolitne izrade ili od više blokova. Drvo i kamen bili su i u funkciji dekoracije: zidovi su mogli biti dekorirani drvenim ili kamenim oblogama/furnirom, a u gornjem dijelu zidovlja i reljefnim kamenim pločama. Uobičajena je dekoracija zidova i podnica bila ţbuka oslikana freskama. Sudeći po freskama, boja se upotrebljavala i za zaštitu stupova i dr. drvenih dijelova. Fasade su nadvisivali konsekrativni rogovi u kamenu i moţda drvu.
Zidovi u prizemljima palača su bili izrazito široki i ojačani zato što su palače raĎene na više etaţa, npr. palača u Knosu ima 4 etaţe. Prostorije čiji su zidovi gledali prema dvorištu bile su najkvalitetnije graĎene jer su bile izloţene pogledima pa su iz tog razloga imali kvalitetniju arhitekturu. Stupovi su se širili od dna prema vrhu, kapiteli tih minojskih stupova su dosta slični dorskim stupovima. Dokazano je da su zidovi pojedinih prostorija bili obloţeni drvetom kao furnirom. Freskoslikarstvo je nanošenje boje organskog podrijetla na svjeţu ţbuku i zbog toga dolazi do porculanskog sjaja slike i teško ju je uništiti. Na jednom malom dijelu palače u Knosu su otkriveni konsekrativni rogovi - to je jedan ukrasni dio arhitekture, raĎen u kamenu, a moţda i u drvu, a dovodi se u izravnu vezu s kultom bika. Na Kreti je postojala igra, odnosno sport preskakanja bika, u značenje nismo sigurno, ali vjerojatno ima veze s inicijacijom muškaraca. Rogovi bika u obliku polumjeseca su prenešeni u obliku tih konsekrativnih rogova u obliku polumjeseca i sluţili su kao ukras. Na tablicama lineara B koje su pronaĎene u Knosu je pronaĎeno jedno ime Ko-no-so. Ako mislite da Knos ima puno prostorija, demantirat će vas slijedeći slajd koji predstavlja palaču sa 60 prostorija, ali ne brinite, to ne morate znati nabrojati na ispitu. U Knosu je otkriveno oko 4000 pitosa (posuda) za skladištenje maslina, vina i sl.
Svetište zmijske boţice je dobilo ime zbog činjenice da je Evans pronašao puno figurica ţena kojima se oko ruke obavija zmija, pa ih je on nazvao zmijske boţice. Dvorana dvostrukih sjekira se zove tako jer su na zidovima donje dvorane pronaĎene slike dvostrukih sjekira (labris). Labris je zapravo instrument za kultno ubijanje ţrtvenih ţivotinja i ta dvostruka sjekira je sveti simbol. Znači da je ta dvorana imala puno veću funkciju nego što to Evans objašnjava. Ova rekonstrukcija palače u Knosu nije romantična nego ima jako puno osnova za baš ovakvu rekonstrukciju. Iz tablica lineara B saznajemo da su u okolici pasle ovce, koze, saznajemo o prehrani tih ljudi koja je bila prilično jednolična; proso, raţ, kaše. Mi zapravo ne znamo kakve su dvorane postojale na drugom katu jer su nepoznate. Kod svih minojskih palača najvaţnije su prostorije sa zapadne strane.
Knosos nije bio na samoj obali, ali je imao svoja lučka postrojenja, kao neki mali megalopolis. Arthur Evans je boravio i u našim krajevima i ima jedna priča kako je u Naroni za cilindar kupio portret ţenske glave koja se i danas čuva u Londonu. Iraklion je izgledao kao jedan orijentalni grad sa turskim fontanama i sa turskim načinom ţivota. Postoji podatak da je u vrijeme prije 1. svjetskog rata na Kreti ţivjelo više od 40% muslimana. Za vrijeme ili nakon rata je došlo do zamjene muslimana za grke (? tko je mijenjao, gdje i kada?).
Evans je bio arheolog amater, ali s njim su bili Theodore Fyfe i Duncan Mackenzie, stručni ljudi koji su s njim radili na istraţivanju. Za potrebe rada na lokalitetu je izgraĎena vila Arijadna u kojoj su istraţivači boravili. Sada pokazuje fotografije zapadnih skladišta koja su još uvijek puna golemih glinenih posuda. Ovo je tlocrt kraljičinog apartmana, ali upitno je da li je tu boravio kralj,kraljica svećenik, svećenica ili netko drugi. Prijestolje postoji, ali se ne zna tko ga je koristio. Ovo su trezori koji su pronaĎeni iza svetišta zmijske boţice, u podu, puni nakita, figurica i sl. Te se figure danas objašnjavaju kao figure boţanstva. Na kapama nose ptice koje su simbol bogojavljanja. Drugo vaţno svetište je svetište dvostruke sjekire i nalazi se u JI dijelu palače. Ono je zatečeno u svom mikenskom izdanju, veoma je malo i unutra staje svega nekoliko osoba i pretpostavlja se da je bilo namijenjeno malom broju štovatelja, vjerojatno eliti. Ovo su zmijske boţice i u većini su izraĎene od fajansa. To je cementirana smjesa kvarcnih zrnaca i to je tehnika koju su mikenci vjerojatno preuzeli od egipćana. Ima figurica koje su izraĎene od bjelokosti. Ima i krivotvorina. Zajedničke su im gole grudi, bogate haljine, pregače, zmije u rukama. Ovu ţivotinju na glavi neki tumače kao pticu, a neki kao divlju
mačku no vjerojatnije je da je ptica jer se o tome saznaje iz drugih izvora. U sličnoj ikonografiji se pojavljuju ţenske figure u freskoslikarstvu, prikazane u ekstatičnom plesu, ali nemaju zmije u rukama, a pretpostavka je da je svrha tog plesa invokacija - zazivanje boţanstva. Danas se u ove prostorije više ne moţe ući jer je prilično opasno. Nadam se da ćete kao ekskurzija imati mogućnost vidjeti ovo uţivo. Evans je kopao i istraţivao svoje vlasništvo i nitko mu se nije usudio stati na put i da to nije bilo tako danas ne bismo znali ovo što znamo. Ovo je današnji izgled dvorane sa prijestoljem, a ova zadnja slika je kraljev megaron, odnosno donja i gornja dvorana dvostrukih sjekira. Vidi se čak i trag kanalizacijske mreţe te svjetlarnik (duboko okno kroz koje je ulazila svjetlost). Ovo sad je kraljičin megaron i pretpostavlja se da su oba megarona imala ulogu ceremonijalnog ili religijskog karaktera. Danas postoji niz još neistraţenih objekata. Ovo je minojska kronologija za one koji stvari vole vidjeti iz šireg aspekta. U njoj se vide razdoblja vladavina na Kreti, rimske, arapske, bizantske, mletačke i otomanske.
Festos - ime dolazi do grčkog Phaistos, miken. moţda Pai-to (linear B). To je druga palača po veličini. Grčka mitologija kaţe da su Festosom i Knosom vladala braća Minos i Rhadamantis. Istraţivanja: F.Halbher i L.Pernier 1900.-1904., Doro Levi 1950.-1971., Vincenzo La Rosa 1994., 2000.-2001. Poloţaj: na juţnom dijelu otoka, na istočnom kraju breţuljka Kastri na kraju ravnice Messara (najpitoreskniji poloţaj od svih palača). Povijest: Najstarija naselja leţe blizu rijeke Yeropotamos, a datiraju iz oko 4000.g.pr.Kr. U EM periodu na prostoru palače vjerojatno više manjih naselja. MM IB-IIB: stara palača, 3 graĎevne faze (freske, linear A, tisuće pečatnjaka) MM III-LM IB: mlaĎa palača površinom manja od stare palače. Na slikama se vide nasadi maslina, a govori se o milijunima stabala posaĎenih u tom dijelu. Kraj rijeke Yeropotamos su pronaĎena naselja iz doba mlaĎeg neolita. Ispod palače su ustanovljeni ostaci graĎevina iz ranominojskog perioda. To govori o kontinuitetu naseljavanja na tom prostoru, a prva palača nastaje kad i palača u Knosu. Postoje čak tri faze u fazi prvih palača. U dobu mlaĎih palača nema količine nalaza kao u doba prvih palača. Aja trijada je najveće nalazište lineara A na Kreti uopće, ali o tome ćemo govoriti drugom prilikom.
U Festosu se pojavljuju slične stvari kao i u Knosu. Nalaze koji se tu pojavljuju moţemo svrstati u vrijeme prije ovih palača, kremena sječiva, luksuznu keramiku (koja pripada u doba prvih palača, a ne u ovo), ta je keramika višebojna, a pojedini primjerci imaju tako tanke ljuske da se usporeĎuju s ljuskom jajeta; dokumenti pisani linearom A (to su na prvi pogled nerazgovijetni znakovi, moţemo parafrazirati kao npr. Split-posuda s uljem-60); disk iz Festa (o njemu ćemu govoriti u sklopu predavanja o pismima).
MlaĎa palača: 1. Gornje ili sjeverozapadno dvorište 2. Rimska hipostilna graĎevina 3. Tripartitno svetište 4. Zapadno dvorište i teatar 5. Monumentalni propileji (zap. ulaz) Centralno dvorište (55x25 m) s ist. i zap. strane stupovi i pilastri 6. Zapadna skladišta(10) Dvije prostorije s klupama pokrivene štukaturama za religiozne svrhe, kripta s pilastrima, dva bazena za pročišćavanje 7. Hram boţice Reje, jugoistočno krilo propalo, a namjena istočnog krila nepoznata 8. Istočno dvorište Sjeveroistočno krilo s prostorijama za rad umjetnika i zanatlija 9. Kraljevski apartmani: sjeverno kraljev megaron i juţnije kraljičin megaron sa svjetlarnikom u sredini
Ispod Reina hrama su ostaci minojskog grada i graĎevina iz Geometrijskog perioda (10.-7.st.).
Mallia - treća po veličina palača, ime je dobila po 3 km udaljenom gradiću. Istraţivanja: J. Hadzidakis, 1915.; F. Chapoutier (istraţivanja traju i danas) Poloţaj: na sjevernoj obali Krete, istočno od Herakliona. Veličina: 7500m2. Povijest:
EM II: prvo naseljavanje područja palače EM II/MM IA: osnivanje grada, najstarije kuće jednostavne strukture MM IB-IIB: prva palača o kojoj se malo zna MM III-LM IB: mlaĎa palača i četvrti grada s velikim kućama sloţene strukture.
MlaĎa palača: 1. Kouloures (8 kruţnih jama s gusto poredanim pitosima i pilastrom u sredini) 2. Juţni ulaz 3. Centralno dvorište (48x23m s porticima na sjevernoj i istočnoj strani) 4. Oltar u središtu dvorišta s 4 podupirača 5. Zapadno krilo sa skladištima i koridorom 6. Stubište 7. Kernos (okrugla ploča sa 34 udubljenja) 8. Kripta s pilastrima i "glavna dvorana" u njezinoj pozadini 9. Veliko stubište za prostorije na katu 10.Loggia namijenjena ceremonijama i straţnja soba s trezorom 11. Istočna skladišta s dobro sačuvanim postoljima za pitose i kanalima 12. Kraljevski apartmani s bazenom za pročišćavanje 13. Soba s pilastrima (hipostilna dvorana) 14. Dvorište s "kulom" i mikenskim svetištem koji ne datiraju iz vremena palače nego vremena nakon njena rušenja (?) 15. Sjeverni ulaz i cesta prema luci i agori 16. Agora grada; lijevo hipostilna kripta, agora je u grčkom jeziku naziv za trg 17. Gradska četvrt Mu i nekropola Chryssolakkos
Slika gore u sredini, u parteru je većinom sačuvano. Ova slika predstavlja ţitnice. Ovo je pogled na juţni ulaz. Ovdje se nalazi Kernos, ţrtvenik za krvne ţrtve (ţivotinje). Ovaj prostor se naziva kripta s pilastrima. Pilastri kao takvi nisu bili potrebni, njihovo značenje je u sferi koja nama nije poznata, ali na njima postoje urezani simboli dvostrukih sjekira. Ovo je jedan
od bazena za pročišćavanje. Sve ove palače su dio jednog briţljivo planiranog i graĎenog sustava koje su imale jednu jedinstvenu društvenu funkciju. Ovo su nalazi zlatnog nakita, a posebno je interesan privjesak s pčelama koji odaje stručnost minojskih majstora.
Zakros - ime je dobila po susjednom naselju. Istraţivanja: D.G.Howarth 1901. (grad), N. Platon 1961. (palača). Poloţaj: na istočnoj obali Krete, juţno od Palekastra, na poloţaju zaklonjenom od sjevernog vjetra; minojski most prema istoku Veličina: 8000 m2 s oko 150 prostorija; palači je cestom pridruţena luka (grad).
Zakros daje izvanredne nalaze liturgijskog ili kultnog posuĎa (ili ritona). Imamo posudu u obliku školjke, u obliku nojeva jaja, od gorskog kristala, od kamena steatita i drva s pozlatom u obliku glave bika, pehar u obliku kaleţa, cijeli niz prizora boţica. Budući da su te figurice iz kasnomikenskog perioda, nazivamo ih boţicama s uzdignutim rukama, a napravljene su od oslikane gline.
Galatas - ime je dobila po selu blizu lokaliteta Archalochori. Istraţivanja: George Rethemiotakis, od 1991. do danas; nije objavljena. Poloţaj: 30 km juţno od Herakliona. Palača je u centru grada. Dvorište sjever-jug, 16x32m, istočno krilo dobro sačuvano, zapadno i juţno loše, sjeverno tek treba istraţiti EM I-II: počeci naseljavanja MM IB/MM II: rast naselja MM IIIA: izgradnja istočnog krila (1700.-1650.) MM IIIB-LM IA: izgradnja zapadnog krila (1650.-1500.) LM IA: destrukcija (1500.pr.Kr.)
Jedina palača na Kreti gdje je u prostoriji (kripti) s 4 pilastra otkriveno ognjište s pepelom. To je dokaz ţrtvene aktivnosti, taj prostor su istraţivači promatrali kao jednu vrstu svetišta, ali ne znamo koje su se akti vnosti tu odrţavale.
Palaikastro - ime je dobila po 2 km udaljenom selu. Poloţaj: ne istočnoj obali Krete. Istraţivanja: R.Bosanquet,1902.; J.Dawkins. Palača još nije pronaĎena. Moguće je da je grad bio pod upravom palače Zakros. Povijest: EM IIA: nastanak maloga grada uništenog u 17.st.pr.Kr EM IIB-III: nastanak grada MM IB-IIB: doba starijih palača MM IIIA-LM IB: doba mlaĎih palača LM IIA-B: obnova-najveći grad na ovom dijelu Krete.
Kvaka kod ovog lokaliteta je da palača još nije pronaĎena, ali upitno je da li je uopće postojala jer nije nuţno da svi gradovi moraju imati palaču. Doduše, istraţivanje još nije završeno pa još postoji mogućnost da se pronaĎe, ali nije isključena ni činjenica da moţda uopće ne postoji. Terakotna skupina i kuros iz Palaikastra, lijevo su ostaci, a desno rekonstrukcija.
Gournia - ime: nepoznato; naziv po plitkim kamenim posudama. Istraţivanja: H.Boyd, 1900. Jedini minojski gradić koji je u cijelosti istraţen. PotvrĎena je rana naseljenost, ali bez značajnijih graĎevina. Povijest: samo faza mlaĎih palača. MM III-LM I: gradnja male palače na vrhu breţuljka LM IA: prenamjena u prostor za obrtnike LM IB: palača i grad uništeni Sjeverno od palače malo svetište iz LM I perioda, 3x4m; idoli boţica s podignutim rukama, posude s ručkama u obliku zmija, reljefi s konsekrativnim rogovima. Grad je podijeljen u 7 blokova s 2 komunikacije. Procijenjena populacija je 3-4 tisuće ljudi. PronaĎene su nekropole s pitosima u kojima su bile pohranjene kosti pokojnika, ali većinom mlaĎe populacije(?).
Kreta je danas poprilično dobro istraţena, a poslije II.svj. rata istraţivanja su prebačena na grčko kopno.
Ayia Triada - ime je dobila po crkvi sv. Trojstva. Poloţaj: 3 km od Festa, na zapadnoj padini breţuljka 3040 m od mora. PotvrĎena naseljenost od EM I i kroz MM, ali bez spoznaje o veličini i eventualnom postojanju ranije palače. Povijest: MM III-LM IB Nalazi (bogatiji nego u Festu): tablice Lineara A, pečatnjaci, freske, kamene vaze (vaza ţetelaca, vaza boksača, vaza poglavice), sarkofag - jedan od najvaţnijih nalaza uopće. Oblik: u obliku obrnutog slova L; dva krila oko tzv. "dvorišta svetišta"; na spoju krila najvaţnije prostorije; u odnosu na veličinu brojna skladišta. Sjeverno od palače leţi grad, a sjeveroistočno od njega nekropola. Starija faza grada suvremena je palači, a mlaĎa "stoi" s osam trgovina, mikenskom megaronu i svetištu (razdoblje poslije palača, 1400.-1100.). Sarkofag iz Aya Triade se nalazi u muzeju u Iraklionu, ostakljen je, moţe se vidjeti, ali se ne smije dirati. Vaza ţetelaca predstavlja skupinu muškaraca sa kosama i srpovima koji odlaze u ţetvu, to je trenutak koji je bio vaţan za zajednicu, pretpostavlja se da su prinosili ţrtve da bi ţetva bila dobra. Vaza je od kamena steatita.
Funkcija palača Minojske palače poznate danas na Kreti su Knosos, festos, Malija, Zakros i Galatas. Poznat je i poloţaj palače ispod grada Cydonia na zapadu otoka, ali nije istraţivan jer je lociran u središtu grada (brdo Kastelli). Minojske su palače bio autonomne i nezavisne, ali su slijedile zajedničku politiku diktiranu od administracije u Knosu. Igrale su najvaţniju ulogu u svim aktivnostima minojskog društva prilagoĎavajući se različitim zahtjevima svojom multifunkcionalnošću. Uz moguću ulogu rezidencije kraljevske obitelji i elite (svećenstva i sluţbenika) bile su otvorene stanovnicima po pitanju odrţavanja većine religijskih ceremonija i procesija, ali su neki prostori sigurno bili odreĎeni samo za elitu. Palače su takoĎer udomljavale radionice luksuznih proizvoda (keramike, pečata, figurina) i proizvoda za izvoz. Od palača je kontrolirana i produkcija i distribucija poljoprivrednih proizvoda koja se odvijala izvan palača (proizvoĎač-minojska vila-palača). Palače su prema tome imale centraliziranu kontrolu nad ekonomskim, religijskim i političkim sistemom na Kreti.
Zajedničke osobine: -Orijentacija otprilike sjever-jug i odsutnost fortifikacija.
-Kompleksna struktura: mnogo krila s malim prostorijama koja se pruţaju u sva četiri smjera oko centralnoga dvorišta kao izvora zraka i svjetla. -Osim centralnog dvorišta postoje i druge popločane površine dovoljno velike da udome različita dogaĎanja (zapadno dvorište, teatar i sl.) -U zapadnom krilu su obično skladišta i glavna svetišta. -U istočnom krilu su obično razne radionice. -Rekonstrukciju palača potkrepljuju modeli kuća od fajansa i terakote te prikazi na freskama. -Velika stubišta vode na gornje etaţe;zbog višekatne strukture česta uporaba svjetlarnika. -Najvaţnije prostorije oslikane freskama. -Ulazi u najvaţnije prostorije riješeni s više vrata postavljenih jednih do drugih (polythyra), a u pojedine dijelove palača sa stupovima (propileji). -Kameni zidovi oţbukani i oslikani bojom na svjeţoj ţbuci; uporaba alabastera i drva. -Za zagrijavanje upotrebljavana otvorena ognjišta na podu (soba sa prijestoljem). -Nepoznavanje stakla za prozore, ali uporaba tankih alabasternih ploča. -Kameni drenaţni sistemi s tekućom vodom za ispiranje toaleta i s kišnicom za obranu od poplave; sistemi s terakotnim cijevima za dovod pitke vode dugi i po 10-ak km (akvedukti). Završavamo s imenom iz grč. mitologije - Dedal, osoba koja e izumila kiparstvo, ali što je nama vaţno i labirinte, jer su ove palače izgraĎene na sistemu labirinta.
Grobna arhitektura Današnja tema je minojska arhitektura grobnica odnosno kako to nazivamo grobna arhitektura. Grobna arhitektura i tragovi pogrebnih običaja predstavljaju vaţan segment materijalne kulture svake Egejske civilizacije i svake njezine faze, ali su i geografski i kronološki neujednačeno distribuirani. Sveobuhvatnu analizu pogrebne prakse oteţavaju rijetke analize ljudskih ostataka. Istraţivanja grobova uglavnom su se svodila na kronološku dimenziju, oblike konstrukcije, tipove pronaĎenih predmeta, dok su se manje bavila ritualnim i ceremonijalnim pitanjima. Tek se u posljednje vrijeme u razmatranje uzima i socijalna i ritualna dimenzija. Najistaknutiji ukopi pripadaju onim društvenim grupama koje definira status, dok su iz tog običaja bili isključeni pripadnici drugih grupa, pa čak i djeca i mladeţ viših slojeva.
U minojskoj civilizaciji imamo najbogatija nalazišta grobne arhitekture. Način i bogatstvo ukopa su u direktnoj vezi sa statusom pojedinca. Čini se da su iz općih običaja sahrane često bili isključeni neki pripadnici društvenih grupa, najčešće je to bio slučaj s djecom i adolescentima. U jednoj grobnici u kojoj su bili sahranjeni muškarac i ţena nije moralo biti sahranjeno i njihovo dijete. Tu su neki razlozi sentimentalne prirode. Ako je dijete rano preminulo oni ga pokapaju negdje izvan skupnih grobnica tako da bi ga roditelji mogli doći posjetiti i nakon smrti. Ta situacija nam nije do kraja jasna. Gledajući u cjelini minojsku pogrebnu praksu i usporedivši je s Heladom i Kikladima, zaključujemo da postoje velike sličnosti, ali i značajne regionalne razlike. Zajedničko je ukop tijela, ritus sahranjivanja koji nazivamo inhumacija. Kremacija je bila gotovo nepoznata u razdoblju egejskog brončanog doba.
Prevlast inhumacije Iako sahranjivanje pokojnika na području Egeje pokazuje velike regionalne razlike, postoje mnogi zajednički elementi i običaji. Sve do razdoblja poslije rušenja palača gotovo je isključivo prakticirana inhumacija, a kremacija je bila vrlo rijetka. Tijelo se sahranjivalo u zgrčenom poloţaju ili na leĎa. Kako je prvi običaj zasvjedočen uglavnom u ranijem periodu, čak i u slučajevima kad je bilo dovoljno mjesta za ukop, to je sigurno imalo neko ritualno značenje. Tek kasnije takav oblik ukopa predstavlja ţelju za što brţim pripravljanjem groba. Polaganjem predmeta u grob nije uvijek imalo isti značaj i nije bilo najvaţniji dio ritualnog čina; u većini su slučajeva to ostatci ritualnog konzumiranja hrane i pića u prilici ukopa. Najbliţi roĎaci su jeli na grobu, to se zvao pogrebni banket, a suĎe iz kojega su jeli i pili su obično ostavljali i zato nalazimo puno posuĎa po grobovima.
Uređivanje grobova i ceremonijalne aktivnosti Nekada su ukopi bili procesi s 2 faze i druga je uključivala ritualno ogoljivanje kostiju od mesa. Takvi su primjeri prepoznati u višekratno upotrebljavanim grobnicama, gdje su raniji ukopi često bili premještani u spremišta. Vatra se obično upotrebljavala za okaĎivanje groba, čišćenje zadnjih ostataka mesa s kostiju ili u ritualnoj sferi. S takvim ureĎivanjem groba sigurno su bili premještani i grobni prilozi. Aktivnost poslije ukopa često je obuhvaćala ceremonije u funkciji molitve, klanjanja i kolektivnog iskazivanja poštovanja pokojniku. Takva je praksa i vjerovanje moţda razvijena od nekih grupa u sklopu procesa diferenciranja društva. Postoje čvrste veze izmeĎu visokog statusa ukopa i dokaza ceremonijalne prakse na grobu i grobištu.
Na Kreti se materijal koji svjedoči o grobnoj arhitekturi i običajima pojavljuje već od najranije faze EM perioda i tako je bogat, ali u isto vrijeme i slabo objavljen, samo u obliku
prethodnih izvještaja, da je teško apsorbirati svu slojevitost toga segmenta minojske civilizacije. Značajan je problem i izostanak bilo kakve evidencije o grobnoj praksi na zapadu Krete prije LM III perioda. Mnogi od potvrĎenih običaja mogu se pak povezati sa skromnim dokazima neolitskih običaja, što je i logično ako se ima u vidu kontinuitet ţivota i stanovništva. Tako je npr. kasno neolitsko groblje Kephala s kamenim cistama i zidanim grobnicama uvod u tipična EM groblja. Na Kreti se ostatci grobne arhitekture i materijal koji je prati često grupiraju na pojedinim područjima koja pokazuju zamjetan kontinuitet, što je pokazatelj stabilnosti minojskog društva. Tako se npr. na nekropoli Phourni na malom breţuljku iznad Archanesa, razni tipovi grobnih struktura javljaju od EM II do LM IIIA2 perioda, iako je nakon perioda prvih palača razmjerno manje materijala. Groblje Sphoungaras kraj Gournije bilo je aktivno sve do kraja drugih palača (LM IB). Groblja u okolici Malije bila su podjednako aktivna prije i za vrijeme prvih palača.
EM II-LM IB Kruţni grob E - najraniji, podignut iznad zemlje (EM II) s dva sloja ukopa ( EM II, MM IA). Prvome pripadaju larnaksi koji su stajali na površini i pečati, drugome 29 larnaksa i dva pitosa.
Grob C - Tolos (?) podignut iznad zemlje iz EM III perioda s 11 larnaksa i pitosom s ostatcima 18 pokojnika, 24 izmeĎu larnaksa i 3 na ulazu (ukupno 45). Bogati prilozi ispod grobova uključujući kikladske idole.
Kompleks groba B - pravokutni sklop s kruţnim grobom u sredini, dromosom i dvije lateralne prostorije, u jednoj larnaks s kostima 19 jedinski. U upotrebi od EM III do LM III perioda. Juţno,zapadno i istočno. Ostatci predpalacijalnih grobnica uglavnom u funkciji osuarija.
GraĎevina 4 - podijeljena u dva krila (LM IA), zapadno za funeralne aktivnosti i istočno za proizvodnju predmeta potrebnih za kult pokojnika i odrţavanje groba.
LM II - LM IIIA2 Grob D - ukop samo jedne ţenske osobe iz kraljevske obitelji (LM IIIA2).
Tolos A - mikenskog tipa s odajom sa strane i ukopom ţenske osobe iz kraljevske obitelji u larnaksu i ritualnim ţrtvama konja i bika (svećenica?).
Grobni krug - jedinstven na tlu Krete, nestalog zida, ali sa 7 sačuvanih grobova u 3 reda s larnaksom u svakom i nadgrobnim stelama kraj grobova. (podebljani)
Kruţne grobnice i grobnice u obliku kuće Dva glavna tipa grobnica su kruţne grobnice i pravokutne grobnice ili grobnice tipa kuće. Prve su karakteristične za juţni i središnji dio otoka, a druge za sjeverni i istočni dio. Iako su one u posljednje vrijeme postale predmet mnogih rasprava, podaci koji se odnose na pojedine ukope i cijela groblja značajno se razlikuju, a čak i kad su njihovi sadrţaji dobro publicirani malo je riječi o broju ukopa i dobi ili spolu. Mogu se značajno razlikovati po veličini, razraĎenosti i kvantiteti grobnih priloga. U cjelini gledano, korisnici takvih grobnica pripadaju višem društvenom stratumu od korisnika spilja i sličnih mjesta, iako se i na njima mogu pronaći ukopi s finom keramikom, pečatima i kamenim vazama.
Kruţne grobnice Karakteristične juţnokretske grobnice gradile su se izolirane ili u manjim skupinama od dvije do tri, a neke su postale nukleusima oko kojih su se razvila velika groblja s različitim strukturama, koje su istovremene ili kasnije od njih (npr. Archanes, Platanos). Nastanak i podrijetlo kruţnih grobnica ostaje nepoznato. Korijeni ili najbliţe usporedbe javljaju se tijekom EM I perioda: grob u mjestu Krasi (prijelazni tip u k.g.), jednostavni grob iz Nee Rumate, ili npr. grob s pačetvorinastim odajama iz Ayia Photije. Oni nemaju velik broj ukopa, postanak im je jednako nepoznat, svi su otkriveni izvan juţne regije. Kruţne grobnice najbolje je promatrat kao lokalni razvoj nejasne inspiracije. Nea Roumata - EM I grob blizu Chanije, okruţen zirom, konstruiran od kamena iz riječnog korita. Nalazi: tijelo i 2 posude. Kamilari I: tolos kod Ayia Triade. Istočno od groba aneks od 5 prostorija iz MM IIIA perioda i sjeverno prostor za ţrtvovanje. Otkriveno oko 500 posuda izvan i oko 250 u grobnici.
Zadnji nalazi iz LM IIIA perioda uključuju 3 terakotne figurice (banket posvećen pokojniku, dvije stojeće osobe ispred 4 sjedeće figure, plesače).
Budući da ni jedna kruţna grobnica nije sačuvana intaktna, ostaje nejasno kako su točno izgledale. Neupitno je jedino da su bile raĎene od kamena, širokih zidova, nagnutih prema unutrašnjosti do odreĎene visine. Postoje, meĎutim, čvrsti argumenti da velike grobnice nisu mogle imati kameni svod; kako bilo mogle su ga imati manje grobnice. Veće su vjerojatno imale drveni krov poduprt prućem, trskom ili sušenom opekom (kao npr. Kamilari I). Obično je donji dio ziĎa bio izgraĎen od većih blokova koji su nosili teţinu gornjeg ziĎa koje se često stanjivalo prema vrhu. Dvorana i predvorje grobnice bili su utemeljeni na kamenu. Vrata su obično bila okrenuta prema istoku, visine ispod 1 m kod ranijih primjera, do ljudske visine kod kasnijih.
Predvorje je česta pojava ako ne i standardni element grobnice. U nekoliko je slučajeva na istočnoj strani pridodana grupa prostorija koja pokazuje sličnost s mnogo komplksnijim grobnicama tipa kuća, ali te prostorije nisu čini se sluţile za drţanje ostataka pokojnika ili njegovih dobara (osim u sekundarnoj ulozi) nego moţda prije kao prostor za odrţavanje rituala. Priroda tih rituala moţe se koliko-toliko rekonstruirati. Novi je pokojnik u grobnicu jednog ili drugog tipa bio poloţen u zgrčenom poloţaju, najčešće s glavom prema istoku, okruţen dakako grobnim prilozima (keramika, kamene posude, oruţje i predmeti koji simboliziraju rang i autoritet pokojnika - zlatni ornamenti, pečatno prstenje).
Nakon što su kosti bile ogoljene od ostataka tije, ako ne i prije, lubanje i glavne kosti su premještane u za to predviĎeni dio grobnice (osuarij-kosturnica), a ostatak je izbacivan vani. Periodično su se grobnice čistile vatrom, a vatra je mogla pratiti i ritual ukopa. Posebice je vaţan primjer groba A iz Archanesa s dva sloja nalaza odvojneih paljevinskim slojem. Brojnost malih keramičkih i kamenih posuda - pehara i vrčeva - očito stoji u vezi s pogrebnim ritualom: libacijom (ţrtvom ljevanicom), ţrtvom hrane, konzumacijom hrane i pića, u koji su vjerojatno bile uključene osobe najbliţe pokojniku.
Grobnice u obliku kuće Grobnice tipa kuća, kako im i samo ime pokazuje, obično ponavljaju tlocrt tipične minojske kuće s nekoliko različito grupiranih prostorija, kamenim temeljima koji su od njih preostali i rijetkim naznakama drvenih vrata. NajrazraĎenije grobnice uključuju arhitektonske oblike
koji direktne usporedbe imaju u velikim graĎevinama-palačama, koridore (hodnike), unutarnje pilastre, u nekoliko slučajeva i gornji kat te oslikanu ţbuku na zidovima. U grobnicama ovoga tipa rijetki su nalazi sječiva i figuralne plastike, a česti vrlo luksuzni nalazi minojskoga zlatarstva.
Ostali tipovi grobnica i ukopa Osim dvaju glavnih tipova ukopa sporadično se, posebice tijekom razdoblja prije palača, pojavljuju i mnogi drugi. Neolitska tradicija uporabe spilja i kamenih skloništa nastavlja se na prostorima sjeverne i istočne Krete. Katkad se upotrebljavaju škripe u kamenu, ciste, jame; na groblju Ayia Photia paralelno s grobnicama usječenim u stijene, vjerojatno samo za djecu. Na groblju Pseira oni su meĎutim razmjerno česti.
Hagia Photia Poloţaj: sjeverna obala Krete, istočno od grada Sitia. Istraţivanja: 1971.-1983. Najveće ranominojsko groblje (263 groba). Kronologija: Većina grobova datira iz kraja EM I i početka EM IIA. Grobna arhitektura, pogrebni običaji i 90% predmeta su kikladski (kikladska kolonija?). Tipovi grobova: I. Jednostavne jame s kruţnim ili eliptičnim otvorima. II. Grobnice su u tlo ukopanim popločanim predsobljem (zatrpanim) i grobnom odajom odvojenom vratima pokrivenom kamenim pločama. Nalazi: pikside, kernoi,zdjele kikladskog podrijetla....
Pithoi i Larnaksi Rijetko je koji tip groba korišten za samo jedan ili manji broj ukopa. Ipak od EM III perioda na cijeloj Kreti se prihvaća i postaje uobičajena praksa polaganja skeletnih ostataka pokojnika u keramičke pitose ili larnakse. Nekada su oni mogli sadrţavati i ostatke nekoliko pokojnika. Pithoi se nekad nalaze na odvojenim grobljima, kao npr. grobljima Sphoungaras ili Pachyammos, a ponekad zajedno s drugim tipovima grobova, ili čak unutar zidanih grobnica ili grobnica s odajama. Izolirani primjeri ukopa u pitosima posebice su česti u nekim grobnicama s odajama usječenim u stijene u okolici Knosa iz razdoblja prvih palača. Njihova uporaba vjerojatno je rezultat ţelje da se neki ukopi odvoje od drugih.
Larnaksi Uporaba larnaksa (glinenih sanduka) pojavljuje se od EM III (2200.-2100.) i traje do kraja minojske civilizacije. Najstariji primjerci su eliptični i manjih dimenzija. Neukrašeni su ili s jednostavnom linearnom dekoracijom. Tijekom LM III perioda (1440.-1050.) koristila su se dva tipa larnaksa: u obliku kade s otvorom za vodu na dnu i pravokutnog oblika s četiri noge i ravnim ili dvoslivnim poklopcem (po uzoru na drvenu škrinju za odjeću?). Oba su se tipa oslikavala. Pokojnici su se pokopali na boku, u zgrčencu.
Grobnice za grupne ukope Budući da je većina tipova grobnica upotrebljavana za grupne ukope, priroda tih grupa jedno je od najvaţnijih pitanja i problema. Opći dojam koji se moţe steći temeljem izvješća i objava pojedinih grobalja jest da ukopi u spiljama, kamenim skloništima ili pripećcima i većini grobnica tipa kuća broje na desetine, a oni iz kruţnih grobnica na stotine, očito iz razloga dugotrajne uporabe. Kalkulirajući o razlozima takvoj pojavi mnogi su autori kruţne grobnice smatrali grobnicama klanova, malih grupa familija ili čak jedne jedine obitelji, dok su grobnice tipa kuće drţali grobnicama jedne do najviše dvije familije. U većini slučajeva nisu izvršena istraţivanja skeletnih ostataka, pa se sve svodi na kalkulacije, napr. da je jedna familija mogla imati do 5 ukopa po generaciji, tj. 20-ak po stoljeću, koliko ih je moglo pratiti grobnih priloga itd. Problem je meĎutim u tome što su potomci vlasnika grobnica prije ili kasnije, moţda već u sljedećoj....
U situaciji izostanka pouzdanih podataka o skeletnim ostacima ne moţe se tvrditi da su svi članovi domaćinstava ili više domaćinstava pokapani zajedno: mogla je postojati selekcija prema spolu, dobi, ili u slučaju kad su pojedinci obnašali visoke drţavne sluţbe. Neki primjeri pokazuju da su se barem u nekim grobnicama odrasli oba spola ukapali zajedno. Dokazi takve prakse za adolescente i djecu su rijetki.
Pri kraju razdoblja prvih palača u Knosu i oko njega postaje ustaljeni običaj usijecanja velikih nepravilnih grobnica s odajama, u kojih se kao i prije odlaţu brojni predmeti, ali bez zlatnog nakita i ritualnih predmeta. Odaje imaju kruţni, potkovasti, ovalni, četvrtasti ili poligonalni tloris, dugi dromos s rampom ili stubama.
Osim rijetkih primjera i sporadičnih nalaza, kruţne grobnice i grobnice tipa kuće tijekom razdoblja drugih palača uglavnom izlaze iz upotrebeč. Grobnice usječene u stijene pojavljuju se i u drugim dijelovima Krete (Poros, Episkopi Pediadhas). Nastavlja se i upotreba groblja s pitosima. Mjestimice se nastavljaju upotrebljavati i grobnice tipa kuće (Mochlos, Kamilari, Arkhanes...).
Hramski grob
Jedna od najpoznatijih grobnica iz razdoblja drugih palača čuvena je grobnica u Knosu nazvana "hramski grob". Zapravo je riječ o dvokatnoj grobnici usječenoj u brdo s dvorištem, portikom, ulazom, predsobljem, dvoranom s četvrtastim pilastrima i kriptom. Iako grobni nalazi nisu osobito bogati i usprkos mišljenju da bi to moglo biti i svetište, skeletne ostatke u glavnoj odaji i kripti s pilastrima moguće je objasniti jedino kao mjesto privilegiranog ukopa; odatle i uvrijeţeni naziv "kraljevski grob".
Tolosi - Tolos grobnice iz razdoblja mlaĎih palača predstavljaju napredniju formu starih kruţnih grobnica. Neke su kruţne osnove s kupolom, a druge četvrtasta ili kvadratna plana s pribliţno bačvasto oblikovanim krovom. Obično imaju predsoblje, bočne niše, duboku unutrašnjost i grobne jarke. Do grobnica se dolazi dromosom.
Izvan Krete minojski su tipovi grobova i grobnica poznati s Kythere. To su izolirani grobovipitosi i brojne grobnice tipa kuće iz razdoblja drugih palača. One odgovaraju grobnicama sjeverne Krete, ali u nekoliko slučajeva imaju mnogo pravilnije oblikovane dvorane ili više njih oko središnjeg dvorišta, čega na Kreti nema. Kraj razdoblja drugih palača (LM IB) predstavlja prirodan prekid sa starijom tradicijom, primjetan je prekid upotrebe starih grobnih areala iz vremena EM i MM faza, tako da se groblja kasnije LM faze grade na novim poloţajima i sastoje od novih tipova grobnica (tolosi, grobni krugovi).
Minojska grobna arhitektura: Razdoblje prije palača (EM I, IIA, IIB, III, MM IA):
a) kruţne grobnice (tolosi?): pojavljuju se i najčešće su u juţnoj i središnjoj Kreti b) pravokutne grobnice (u obliku kuće): istočna Kreta i Archanes
c) grobnice usječene u stijenu nalik spiljama s malim jarkom umjesto dromosa (juţna i istočna Kreta - Pyrgos, Ayia Photia).
Nema dokaza o bitnijim promjenama pogrebnih običaja na prijelazu iz razdoblja prije u razdoblje prvih palača.
Minojska religija
Problemi minojske religije Detaljna slika vjerskih predodţbi je nemoguća jer Linear A još nije dešifriran. Ni pismo vjerojatno ne bi dalo odgovore na najvaţnija pitanja o religijskoj praksi, a još manje o samoj ideologiji koja stoji iza nje, budući da su pročitane tablice Lineara B iznijele na svjetlo samo sadrţaje ekonomskog karaktera. Danas postoje brojni dokazi minojske religije i kultne prakse, ali u nedostatku pisanih dokaza svaka je rekonstrukcija u opasnosti da bude subjektivna i proizvoljna. S druge strane, nijednu pojavu nije moguće objasniti bez spekuliranja. Dokazi minojske religije odnosno postojeća tumačenja temelje se na: 1. analizi lokacija sa zabiljeţenom kultnom aktivnošću (svetišta i prostori oko grobnica), 2. analizi primjeraka kultnog namještaja (labrisi, konsekrativni rogovi, ţrtveni vrčevi, ritoni, oltari, tronošci, antropomorfna keramika i figurice), 3. prikazima kultnih obreda na reprezentativnim spomenicima minojske umjetnosti (murali, sarkofazi, posude) 4. prepoznavanju minojskog vjerovanja sačuvanih u grčkim mitovima i vjerovanjima (najosporavanija metoda) 5. usporedbama s religijskim sustavima bliskoistočnih civilizacija.
Rezultat različitih pristupa je velik broj reprezentativnih radova i teorija koji se meĎusobno uvelike razlikuju i to ne u pogledu pojedinosti, nego u temeljnim pitanjima. U cijelosti se moţe sistematizirati nekoliko najvaţnijih:
1. Teorija da je minojska religija bila politeistička i matrijarhalna s Velikom Majkom (boţicom majkom) na čelu panteona, pri čemu su boţanstva plodnosti zauzimala središnje mjesto; njihova smrt i ponovno raĎanje simbolizirali su kraj i obnovu vegetacije (zastupao ju je i A. Evans) 2. Teorija po kojoj je minojska religija bila dualno-monoteistička, sa ţenom na vrhu kojoj je bio podreĎen mlaĎi muškarac. 3. Teorija da je bila politeistička s mnogo bogova koji su imali specijalne funkcije, a prevladavala su ţenska boţanstva (ideja koja u kasnijoj grčkoj religiji vidi elemente minojske religije). 4. Teorija da je inkorporirala indo-europske elemente i da je muški aspekt morao biti prisutan i vaţan, što se očituje u prisutnosti labrisa.
Razlike u interpretacijama proizlaze i iz činjenice da se ponekad uzimaju u obzir samo minojski izvori, a nekada i oni iz razdoblja mikenske dominacije (LM II-III). Za Mikenjane ne moţemo ustvrditi da su preuzevši neke minojske forme ostavili neizmijenjen njihov prvotan sadrţaj. Kod ovakvog stanja stvari smatra se da je u pokušaju interpretacije najbolje krenuti od onih činjenica koje su neosporne.
Osnovni aspekti minojske religije Prevladavajuće je mišljenje da je minojska religija bila gotovo isključivo matrijarhalna, bila ona monoteistička ili politeistička - na vrhu se nedvojbeno nalazilo ţensko boţanstvo (gotovo sve su religije u početku bile matrijarhalne, a tek su se kasnije, s razvojem sjedilačkog ţivota razvili patrijarhalni oblici). Urbanizacija je uzrokovala raslojavanje ţivotana javni i privatni, te je dominacija javnog ţivota - administracije, vlasti i vojne organizacije - istakla mušku ulogu u društvu, što se odrazilo i na polju religije. To se nije dogodilo i u minojskoj civilizaciji. Muškarci su rijetko prikazivani u umjetnosti religijskog karaktera, a kada su i prisutni najčešće je to u podreĎenoj ulozi naspram ţena, bilo da se radi o bogovima ili svećenstvu. Neki znanstvenici vjeruju da je vegetativni ciklus bilo najvaţniji element minojske religije i da je postojala boţica i njezin mladi suprug, koji je umirao i raĎao se svake godine, simbolizirajući vegetaciju, za što se mogu pronaći direktne usporedbe u mnogim kulturama (npr. Egipat). Minojska religija tako bi slavila plodnost zemlje, mora i zraka, i bila povezana s ciklusom zemljoradničkih festivala. S druge strane, teško je otkriti glavne karakteristike Velike Majke, budući da postoje različite forme prikaza boţica, što prije navodi na zaključak da je postojalo više boţanstava nastalih
fuzijom bliskoistočnih i indoeuropskih utjecaja (M.Nilsson), nego na mogućnost da je riječ o različitim manifestacijama/aspektima jednoga boţanstva (A.Evans). Krećani nisu razvili distinktivnu ikonografiju, pa je u umjetnosti teško razlučiti bogove od smrtnika, kako po izgledu tako i po odjeći.
Gospodarica ţivotinja (Potnia "Theron"= Artemida, Dijana) Boţica koja spada u kategoriju boţanstava prirode. Na jednom prikazu iz Knosa ona stoji na vrhu planine okruţena lavovima; s jedne strane adorant, a s druge svetište. Ovdje je ona očito boţica i zaštitnica divljih zvijeri, a moţda i planine. Odatle je poznata i pod nazivima "Gospodarica divljih zvijeri (divljih stvari)". Slično boţanstvo bilo je popularno i na Bliskom Istoku, posebice u Siriji i Mezopotamiji. Prikazi s divljim ţivotinjama pokazuju njezinu vlast nad prirodom i zvijerima pa je moguće uočiti sličnosti u naravi s kasnijom grčkom Artemidom i rimskom Dijanom.
Gospodarica (potnia) Po-ti-ni-ja ili Potnia epitet je u značenju "gospodarica" ili "gospoĎa, dama". Potnica je bilo ime kojim se nazivala i Velika Majka ili boţica prirode. U dokumentima Lineara B pronaĎenima u Knosu i Pilu ime Potnica pojavljuje se mnogo puta, ali s raznim atributima ili epitetima.
Atana Potnia Vjerojatno ime ili jedan od epiteta Majke Boţice, shvaćene kao boţanstvo plodnosti, bilja i ţivotinja i majke planina, budući da se njezina svetišta nekad nalaze na planinskim vrhovima. Zbog sličnosti imena mnogi znanstvenici poistovjećuju Atanu s Atenom. Njezine su atribute naslijedile Rea, Demetra i Artemida, frigijska Kibela.
Zmijska boţica Ţenska figura koja ima zmije omotane oko struka ili ruku, ili ih drţi u rukama. Nema sigurnih dokaza da prikazuje boţanstvo. Na glavi nosi kapu na kojoj sjedi ţivotinja koju neki prepoznaju kao mačku, drugi kao panteru. Načinom na koji drţi zmije podsjeća i na Gospodaricu zvijeri. Atributi upućuju na nekoliko mogućnosti:
1. Boţica smrti ili pokojnika (zmija ugrizom donosi smrt)
2. Boţica vječnog ţivota (zmije i mačke). 3. Zaštitnica ognjišta. 4. Boţica plodnosti ili seksualnosti (izlaganje punih okruglih dojki, Boţica Majka?).
Nekoć se mislilo da je ponajprije bila boţica plodnosti ili podzemnog svijeta, budući da je zmija atribut podzemnih bogova, te da su joj se Krećani klanjali kao zaštitnici umrlih članova obitelji. MeĎutim, zmija je isto tako dobri duh kuće. Figure zmijske boţice otkrivene su samo u kućama i malim svetištima u palačama, dok je nema na pečatima ili u monumentalnoj umjetnosti, pa to ipak potkrepljuje stajalište da je ona zaštitnik ţivih članova kućanstva.
Gospodarica/boţica vegetacije Boţica proljeća čiji je lik jako čest i u drugim religijama, jer predstavlja raĎanje i pupanje vegetacije. Za narod čiji ţivot ovisi o poljoprivredi i godišnjem urodu morala je igrati vaţnu ulogu. Obično se prikazuje u blizini stabla ("svetog drva") kao simbola vegetacije. Nerijetko je prikazana sa šafranom i makom u rukama. Svetišta s drvom obično su jednostavne konstrukcije sa zidom koji okruţuje drvo. Sačuvani su brojni prikazi adoranata koji plešu oko drva i ritualno tresu njegove grane.
Vrste svetišta O postojanju pravih hramova nema mnogo dokaza, ali zato postoje razni ostaci onoga što se naziva svetište ili mjesto štovanja nekog kulta. Takva se mjesta jasno mogu razlikovati po pronaĎenom materijalu, a time i po vrsti i karakteru obreda koji je tu vršen. Dvije su glavne vrste minojskog svetišta: svetišta na otvorenom i svetišta u za to izgraĎenim graĎevinama. Prva se manifestiraju kao svetišta u spiljama i spiljama na vrhovima brda i planina, a druga kao graĎevine/prostori koji mogu biti slobodni ili inkorporirani u veće komplekse.
Svetišta u spiljama Spilje su na Kreti najprije korištene kao nastambe, a pri kraju neolita i kao grobnice. Kao kultna mjesta, po prvi put se koriste na početku MM perioda (oko 2000.), što se poklapa s pojavom prvih palača, pa se smatra da postoji meĎusobna povezanost izmeĎu štovanja kulta u spiljama i etabliranja nove elite i autoriteta. Neusporedivo su brojnije u središnjem dijelu otoka. U usporedbi s drugim svetištima u njima je manje materijala koji nije tako raznovrstan; uglavnom prednjači keramičko posuĎe, poneki figuralni prikaz ţivotinje, rjeĎe brončani predmeti te ostaci kostiju jelena, ovce, koze i goveda (ţivotinjske ţrtve).
Najpoznatije su spilje Eileithya, Kamares, Diktaean, Idaea, Trapeza, Archalochori. U prvoj je pronaĎen i kamen u središtu prostorije koji je sluţio kao oltar.
Svetišta na vrhovima Kultna mjesta smještena na samom vrhu breţuljka ili malo ispod njega, s vidljivošću i preglednošću u svim smjerovima. Najčešće je riječ o prirodnim stjenovitim terasama i prostorima pogodnima za okupljanje većega broja ljudi. Mogla su biti okruţena zidovima, opremljena ţrtvenicima, a zidane su graĎevine kasnija pojava. Zbog velike udaljenosti sigurno nisu sluţila za svakodnevne obrede nego prigodom posebnih svečanosti, a zbog brojnosti mogla su biti najvaţnija kultna mjesta. Karakteriziraju ih duboka skladišta pepela bez ostataka kostiju (što svjedoči da tu nije bilo krvnih ţrtvi), brojne ljudske i ţivotinjske figurice od terakote, zavjetni udovi (noge, ruke, glave, oči, genitalije), zvona, rjeĎe predmeti ispisani Linearom A, Kamares posude i metalni predmeti. Svetišta na vrhovima javljaju se u MM periodu i većina je materijala iz toga razdoblja. Najpoznatija svetišta su na planini Iouktas (vis. 815 m) te Petsophas na istočnoj Kreti. Svetište na Juktasu izgraĎeno je oko pukotine u zemlji i najveće je istraţeno svetište takve vrste. Sastoji se od sistema kamenih terasa i reda od devet soba te fino izraĎenog oltara. Osim teorija u vezi svetišta na vrhovima s palačama, iznijete su i mnoge druge teorije o podrijetlu i osnivačima tih mjesta. Jedna od ozbiljnihih je da svetišta stoje na rutama sezonskim migracija lokalnih pastira koji su ih koristili kao mjesta sezonskih obreda. Neosporno je meĎutim da je njihov razvoj komplementaran s razvojem prvih palača, da je samo još tu osim u spiljama potvrĎena prisutnost artefakata visoke kvalitete (Kamares posude, labrisi itd.), što bi sve skupa govorilo u prilog teorije o kontroli i dominaciji autoriteta iz palača. U vrijeme drugih palača započinje slabija uporaba svetišta na vrhovima, a u vrijeme trećih palača velik broj njih je napušten ili zapušten. Jedino Juktas ostaje u uporabi sve do LM III perioda i očito je kontroliran iz Knosa.
Hramovi Niţe od svetišta Juktas na padini nalazi se još jedno poznato i moţda najčuvenije svetište na otoku, ono u Anemospiliji. Neuobičajeno je za minojsko graditeljstvo zbog simetrije ostataka koji nemaju karakteristike labirinta. Tlocrt karakteriziraju jednostavne prostorije u nizu i koridor ispred njih u funkciji predsoblja. Na Kreti nema drugih svetišta takvih karakteristika. Ima i mišljenja da zgrada u Anemospiliji uopće nije hram. Hram je razoren najranije u 17. st,k što se dobro moţe pratiti po keramici. Gotovo je sigurno razoren potresom.
Predsoblje je bilo prostor gdje su se vršile pripreme za ritualne aktivnosti. Od nalaza utvrĎeni su ostaci pitosa, vaze i tronoţac za kuhanje. Pitosi su čuvali vunenu odjeću i razne prehrambene artikle. U predsoblju je naĎen i skelet s posudom koja je sadrţavala krv. Osoba je napuštala zgradu u trenutku kad se ona srušila. Središnja je soba bila puna velikih predmeta i cijela joj je podnica bila pokrivena vazama. Uzduţ jednog zida tekla je klupa koja je korištena za sjedenje i polaganje kultnih predmeta. Par terakotnih nogu u nadnaravnoj visini i pepeo upućuju na drvene dijelove velike statue u nadnaravnoj veličini. Vjerojatno je stajala na klupi ili kamenoj stijeni i moţda je treba vidjeti kao "gospodaricu zemlje". Istočna je soba korištena za ţrtvovanje poljoprivrednih proizvoda, uglavnom vina i ulja. Uza straţnji zid je stajao stepenasti oltar s malim posudama. Zapadna je soba korištena za krvne ţrtve, ugl. ţrtvovanje bika. U prostoriji su otkrivena 3 skeleta-muškarca, ţene i djeteta. Muškarca i ţenu je očito ubio potres, ali su djetetove noge čini se bile svezane i ono je moglo biti ţrtva u trenutku potresa. Moţda je seizmološka aktivnost natjerala na prinošenje ljudskih ţrtvi.
SVETIŠTA UNUTAR GRADOVA I GRAĐEVINA Na Kreti su mnoga svetišta nalaze unutar pojedinih graĎevina i većih graĎevnih sklopova. Prema karakteru i društvenom kontekstu dijele se na tri tipa: 1.Gradska svetišta koja su potpuno javna i gdje stanovnici mogu slobodno pristupiti (npr. mallia, Gournia), 2.Svetišta u palačama koja su polujavna jer ih koriste samo stanovnici palače odnosno vladajući krug, 3.Kućna svetišta koja su potpuno privatnog karaktera jer ih koristi uski obiteljski krug.
Podjela svetišta prema arhitekturi i opremi
1. Svetišta s klupama i stolovima (najstarija, vjerojatno za ritual epifanije), 2. Svetišta u obliku bazena za vodu (nedovoljno poznata), 3. Svetišta u obliku kripte s pilastrima (nedovoljno poznata)
Najbolje su poznata svetišta sa stolovima i/ili klupama, koja imaju mnoge zajedničke karakteristike:
1. Gotovo uvijek se nalaze ispred glavne dvorane svetišta, 2. Imaju uske platforme, slične klupama, prizidane uza jedan ili više zidova, 3. Imaju centralno smješten prostor za ţrtvovanje (nekad tabla u podu).
Svetišta obično imaju po nekoliko prostorija s kojima su povezana i u njima se obično nalazi velik broj zdjela za ţrtvovanje pa se smatra da su te prostorije sluţile kao spremišta ili prostori za hranu.
Najreprezentativnija su svetišta u palačama koja su donijela upravo impresivnu količinu materijala i dokaza o religijskoj aktivnosti i obredima. I freske koje su ukrašavale zidove mnogih prostorija prikazivale su često više faza rituala tijekom velikih svečanosti.
Prijestolna dvorana - Knosos Iako njezino ime navodi da je tu sjedio vladar, vjerojatnije je da je ta prostorija, odvojena od dvorišta trijemom s četvora vrata, ponajprije sluţila kultu. Središnji dio prostorije zauzima prijestolje, najstarije sačuvano u Europi, oko njega su kamene klupe koje su mogle sluţiti kao sjedišta za svećenstvo. Tijekom istraţivanja blizu istočnog ulaza pronaĎen je prevrnuti i razbijeni pitos i nekoliko posuda za pomasti, što navodi na zaključak da se jedan od obreda odvijao i u trenutku kad je u palači izbio poţar koji ju je zauvijek uništio.
Svetište dvostrukih sjekira - Knosos Smješteno je u JI dijelu palače u Knosu i datira iz vremena mikenske dominacije (LM III), a vaţno je zbog pronalaska religijskog "namještaja" in situ. Podijeljeno je u tri dijela. U prvom, najdonjem dijelu nalazilo se nekoliko vaza, u središtu svetišta nalazio se tronoţac odnosno stol za prinošenje ţrtvi, a u straţnjem dijelu sobe podignuta je klupa visine 60 cm. Na klupi je stajao par glinenih posvetnih rogova (s udubljenjima na vrhu za drţanje labrisa) izmeĎu kojih je stajala zvonolika figura ţene. Pored lijevog roga stajala je figura muškarca koji drţi golubicu, a podred drugoga još dvije zvonolike figurice, jedna s pticom na glavi. Figura s pticom smatra se boţanstvom, a ostale zavjetnog karaktera.
Gradsko svetište u Gurniji Nije dio palače već je samostalna arhitektonska cjelina spojena s uzvišenjem sa zapadne strane. Unutrašnjost svetišta bila je prekrivena velikom količinom kultnog alata i pribora sličnom istovrsnom iz Knosa. Datira se na početak razdoblja mlaĎih palača o.1700.
Minojske ritualne aktivnosti
Obredi: 1. ţivotinjske (krvne) ţrtve 2. ţrtvovanje terakotnih predmeta 3. ţrtva ljevanica i prinošenje hrane/banketi 4. epifanija (bogojavljenje) s ekstatičnim plesom 5. ljudska ţrtva 6. procesije 7. preskakanje bika (taurokathapsia)
Preskakanje bika Sadrţaj: sport ili ritualni čin? Simbolika: ljudska superiornost i kontrola nad divljim silama? Svrha: inicijacija muškaraca ili potvrĎivanje superiornosti minojske elite.
Ţivotinjske ţrtve Vaţnost ţivotinjskih ţrtvi dokazuju velike količine pronaĎenih ostataka kostiju u svetištima, a vjerojatno je upravo iz tog razloga najčešći sveti simbol labris - dvostruka sjekira. Ona se nalazi u različitim kontekstima, od svetišta na vrhovima do svetišta u palačama. Premda su pronaĎeni i "normalni" primjerci izraĎeni od bronce, najčešće su dvosjekle sjekire minijaturnih ili vrlo velikih dimenzija.
Prinošenje terakotnih predmeta Najčešći religijski obred u ruralnim središtima, posebice u svetištima na vrhovima gdje je bilo teško dovući ţive ţivotinje. Uključivalo je ţrtvovanje antropomorfnih i ţivotinjskih figurica, zavjetnih udova, dijelova tijela i sl. Izgled i oblik figurica varira ovisno od razdoblja i mjesta iz kojeg potječe, ali su u načelu dosta slične. Riječ je uglavnom o jednostavnijim stiliziranim terakotnim modelima, oslikanima tamnijom bojom na svijetloj pozadini.
Epifanija Scene epifanije često se pojavljuju na freskama i pečatim koji prikazuju štovatelje, više njih u ekstatičnom plesu, za koji se vjerovalo da pribliţava boţanstvu ili čak priziva njegovu prisutnost. Pretpostavlja se da su se tom prilikom koristila i opijajuća sredstva, primjerice mak ili šafran. E Epifanija je obično povezana sa štovanjem vegetacijskih ciklusa i same prirode. Većina je obreda predstavljala slavljenje plodnosti i nastojanje da se minimaliziraju negativni aspekti prirode, slavila se i obnavljala harmonija ljudskog društva i prirode. To se išćitava iz prirodnog ambijenta u mnogim prikazima i u vaţnoj ulozi drva kao religijskog simbola. Nije jasno koliko je značaj ritual epifanije imao u prvim fazama minojske religije i kakvu je ulogu u tome imala kultna skulptura. Tri faze epifanije:1. dolazak u lebdećem poloţaju, 2. prisutnost u sjedećem poloţaju, 3. putovanje preko mora.
Prinošenje ljudskih ţrtvi U maloj palači u Knosu pronaĎeno je 327 komada dječjih kostiju koje su otkrivene u podrumu sjevernog dijela palače. Najprije se vjerovalo da pripadaju devetero ili desetero djece u dobi od 10 do 12 godina. Oko 35% kostiju uključujući i kosti nekih ţivotinja obiljeţeno je tragovima noţa, slični onima koje ostavlja mesarski noţ prilikom odvajanja mesa od kostiju. Kasnija istraţivanja pokazala su da bi kosti mogle pripadati četirima jedinkama, najvjerojatnije dječaka u dobi od 8 do 12 godina (spol nije mogao biti utvrĎen), koji su u trenutku smrti bili odličnog zdravlja. PronaĎen je i pithos s ostacima dječjih noţnih prstiju, skuhanih zajedno s morskim školjkama i kozjim kostima, očito u svrhu nekakvog rituala. Ovaj ritual ţrtvovanja djece povezuje se s kasnijim mitom o Minotauru, kojeg je prekinuo Tezej ubivši Minotaura uz pomoć Arijadne.
Sarkofag iz Ayia Triade Spomenik koji pruţa jasniju sliku mnogih obreda, posebice nadgrobnih o kojima se jako malo zna. Potječe iz LM III perioda, vjeruje se iz 14.st. Ima četiri strane oslikane istom tehnikom kao i zidovi u palačama. Najreprezentativnija je prednja strana. Na desnoj strani prikazan je čovjek, vjerojatno pokojnik, kako stoji ispred groba; pogled mu je uprt na tri čovjeka koji mu donose na dar ţivotinje i model broda. Na lijevoj strani dvije ţene nose posude i jedna izlijeva ţrtvu ljevanicu na ţrtvenik koji stoji izmeĎu dva stupa o koje su obješeni labrisi, a na svakome je po jedna ptica kao znak prisutnosti boţanstva. Iza njih stoji svirač na liri. Na straţnjoj strani
desnu polovicu zauzima prikaz hrama s drvom u središnjem dijelu i stupom koji završava labrisima. Lijevo od hrama je prikaz oltara poviše kojeg je posuda za ţrtvu ljevanicu i košara s voćem. Pored oltara je ţena s rukama prema zemlji, a iza nje ţrtvenik na kojemu je prikazan bik, spreman za ţrtvovanje. Ispod stola su preostale ţivotinje i riton u koji će se sakupiti krv ţrtve. Ritual prati svirač na fruli i iza njega tri ţene. Pretpostavlja se da je ţrtvovanje dio pogrebnog obreda, vjerojatno heroiziranja ili čak divinizacije pokojnihka prikazanog na prednjoj strani. Nije nemoguće ni da je to ritual u čast boţanstva podzemlja.
Kultni namještaj 1. Dvostruke sjekire (labrisi) - veći brončani primjerci sluţili su kao oruĎe no mali primjerci labrisa izraĎeni su od zlata.. 2. Konsekrativni rogovi - trodimenzionalni predmeti od kamena i terakote. Često ih nazivamo kao motive na muralima, vazama, pečatima i olatarima, značenje im je kontroverzno. 3. Oltari- sluţili su kao mjesto gdje bi se ţivotinje vezivale i zaklale. 4. Ţrtveni vrčevi - posude specifične, često zoomorfne forme, dekoracije i izrade (razne vrste kamena). 5. ţrtveni stolovi- najčešće su na tri noge s ravnom površinom ili plitkim udubljenjem, obično načinjeni od gline. 6. zmijolike vaze - visoke cilindrične vaze bez dna sa zmijama modeliranima u reljefu po tijelu, nekada i s apliciranim figuricama ptica ili konsekrativnim rogovima. Vjerojatno vrsta posuda korištena pri prinošenju ţrtvi.
Minojski keramički stilovi Izrada keramike je zanat koji se ovisno o razdoblju moţe svrstati pod pojmove: a) kućnog zanata ilikućne produkcije b) kućne ili radioničke industrije, kod koje je bilo potrebno specijalizirano znanje i profesionalnost umjetnika i zanatlija te patronat osoba visoka statusa i institucija kao palača. Od svih zanatlija jedino su keramičari proizvodili specijalizirane proizvode koji su se kontinuirano traţili u velikom broju. Vjerojatno su jedinice prozvodnje bili ne samo pojedinci već i kućanstva, što znači da su u proizvodnju vjerojatno bili uključeni i muškarci i ćene. U tekstovima lineara B iz Knosa obrtnici i zanatlije su uvijek muškarci, ali se jedna ţena spominje kao ke-ra-me-ja (keramičar), pa je uloga muškaraca vjerojatno bila glava domaćinstva-radionice, odnosno onoga koji usmjerava proizvodnju.
Glina je bila osnovni materijal za izradu posuĎa koje je sluţilo za spremanje, serviranje i konzumiranje hrane i pića, ritualne ţrtve i libacije, skladištenje itd. Posude različitih dimenzija su se upotrebljavale i za odlaganje ostataka pokojnika. U svim je razdobljima Minojske civilizacije moguće razlikovati tri temeljne vrste keramike: - finu keramiku obično svijetle (bijele) osnove, tankih stijenki, kvalitetne fakture i najčešće dekorirane (5%) - sličnu keramiku koja u kvaliteti varira od pribliţno fine do grube, debelih stijenki i grube glazure (70%) - grubu keramiku obično tamnosmeĎe ili crvene osnove, grube površine, iako katkad polirane i oslikane. Posljednju kategoriju predstavljaju posude za skladištenje - pitosi - grube fakture, bijelo bojane i glazirane površine, najčešće dekorirane s keramičkim aplikacijama i urezanim ili oslikanim motivima.
FN-EM I (3500-2800)
Najranije minojsko posuĎe evoluiralo je iz posuĎa završnog neolita bez ozbiljnijeg prekida, s tim da se pojavljuje mnogo veći broj oblika. Osobina keramike EM perioda je varijabilnost stilova od lokaliteta do lokaliteta. Većina posuda još uvijek nije nastala u specijaliziranim radionicama, već je naprednija forma kućne radinosti (ručna izrada). Jedino se u Myrtosu moţe locirati postojanje radionice (nalaz 27 podmetača za izradu posuĎa). Istraţivanja odnosa EM i FN keramike izvršena su uglavnom za područje istočne Krete gdje FN ima sličnosti s neolitom Kiklada, dok su i FN i EM I naselja suvremena, s postupnom zamjenom prvih drugima. Ostaje nejasno je li ta pojava posljedica imigracije, naseljavanja imigranata izmeĎu domicilnog stanovništva ili njegova potpunog potiskivanja novim naseljenicima. Karakteristična su 4 stila uglavnom nazvana prema lokalitetima: Pyrgos, Ugravirano posuĎe, Ayios Onouphrios i Lebena stil.
Pyrgos stil (EM I) Pyrgos stil nastavlja tradiciju neolitske keramike prepoznatljivom crnom, smeĎom ili sivkastom poliranom površinom posuda. Glavni su oblici kaliksi, pehari, dvostruke ili trostruke posude, loptaste posude koje su se vješale, mali vrčevi i konični pehari. Najprepoznatljivija je forma kaliks - pehar kombiniran s postoljem oblikovanim poput
obrnutog lijevka. Kao dekoracija se najčešće javljaju urezani linearni oblici. Moţda je svojom izvedbom imitirala drvo.
Ugravirano posuĎe (EM I) PosuĎe ručne proizvodnje, preteţito okrugloga dna, tamno polirane ili ispupčene površine, najčešće u formi vrčeva i piksida. Omiljeni su dekor vertikalni i horizontalni urezani linearni motivi ili motiv jelove grančice. Posude ovoga tipa potječu iz sjeverne i sjeveroistočne Krete (npr. Ayia Photia), mlaĎe su od Grotta-Pelos ili EC I kulture i nerijetko se povezuju s importom ili čak migracijama s Kiklada.
Ayios Onouphrios i Lebena stil (EM I)
Za Ayios Onouphrios stil karakteristična je slikana dekoracija i drugi oblici posuĎa. Dekoracija se sastoji od linearnih motiva, najčešće paralelnih linija koje prate oblik posude, u tamnosmeĎoj ili smeĎecrvenoj boji na svijetlo poliranoj površini. Karakteristične su forme vrčevi, amfore, pikside i obični ili višestruki kernosi. Zastupljen je uglavnom na sjeveru i jugu središnje Krete. Keramika ovog stila izraĎivana je od ţeljezno-crvene gline koja je u uvjetima pečenja s redukcijom kisika bez kontrole dobivala tamniju boju koja moţe varirati od crvene do smeĎe. Nakon toga je dobivala svijetli premaz i oslikavana tamnim motivima na svjetlijoj pozadini. Na istom je području izraĎivan i tzv. Lebena stil, posuĎe sličnih tipova, ali oslikano linearnom dekoracijom izvedenom svijetlim bojama na smeĎoj ili crveno bojanoj pozadini. većina posuda je iz grobova.
Koumasa i Fina sivkasta keramika
Tijekom Em IIA-B perioda keramika ranijeg perioda je unaprijeĎena i nastavlja se pojavljivati tijekom prve subfaze (EM IIA), ali dominiraju novi stilovi. Iz A. Onouphrios stila razvio se Koumasa stil s posudama kompleksnih distinktivnih oblika i slikane dekoracij koja je sada sistematizirana u polja s linijama, trokutima, tablicama, tzv. leptirima, itd. Motivi su u crvenoj i crnoj boji na svijetloj pozadini. Najčešće forme su pehari, zdjele, vrčevi i čajnici. Iz EM IIA perioda potječu i posude, najčešće cilindrične ili sferične pikside, s poliranom površinom i urezanim dijagonalama, trokutima, točkama, prstenovim i polukruţnicama, nazvane Fina sivkasta keramika.
Vasiliki stil
Vasiliki stil je karakterističan stil druge subfaze (EM IIB) i jedan od najimpresivnijih minojskih keramičkih stilova u smislu tehnike izvedbe, elegancije i dekorativnih efekata. Posude su podebljanih stijenki, a od oblika preteţu vrčevi s kljunastim otvorom za izlijevanje, čajnici s dugačkim otvorima, tzv. vrčevi za mlijeko i poluloptasti pehari. Površina posuda pokrivena je tankom glazurom i nejednakim je pečenjem, a moguće i diranje vrućim ugljenom (prvi pokušaj kontrole boje) postignut efekt šara tj. pjega, jednak onome na posudama od višebojnog kamena. Pred kraj faze počinje se javljati i bijelo bojanje, ali ne kao dominantno.
Bijeli stil
Tijekom prijelaznog EM III i prve faze MM perioda razvijaju se novi stilovi ponovno nastali iz onih ranijih. Karakterističan stil ovoga perioda je tzv. Bijeli stil evoluirao iz Vasiliki stila. Posude toga stila imaju crnu poliranu površinu i dekorativne motive izvedene bijelom bojom: valovnice, rozete, vijence, spirale i spiralne vezice povezane u trake. Ti su motivi slični onima na pečatima. Tipični su oblici vrčevi, čajnici i pehari. Isprva se mislilo da je Bijeli stil lokalnoga istočnokretskog karaktera, ali je dokazano da je takvo posuĎe izraĎivano i u drugim regijama otoka. Prema kraju perioda pojavljuju se i novi stilovi: rani polikromni (PredKamares) stil, prepoznatljiv po pojavi crvene ili ţute boje i efektu šarenila na posudama tipa čajnika ili pehara; barbotinski stil-posude grube površine s bradavičastim ispupčenjima aplicirane gline poredanima u trakama, valovnicama i brazdama; izbrazdani stil - Knos i okolica.
Kamares stil
Pojava prvih palača u Knosu i Festu i novi tip urbaniziranoga i centraliziranog društvenog ustroja, s pojavom centara za prikupljanje i distribuciju dobara, odrazila se neumitno i na području keramike, ponajprije kroz povećanu potrebu za velikim posudama za skladištenje (pitosi), kao i posuda za druge, primjerice ceremonijalne, funkcije. U radionicama palača, pod supervizijom njezine elite, proizvodi se luksuzno Kamares posuĎe koje se rafiniranošću i novinama jasno razlikuje od tzv. provincijalne keramike. Razvoj Kamares stila moguće je pratiti u 4 razvojne faze: Pred-Kamares faza: MM Ia (nije raĎena na kolu)
Rana Kamares faza: MM IB-IIA (uvoĎenje kola, fragmenti IIA keramike otkriveni u Egiptu i Ugaritu) Klasična Kamares faza: MM IB-IIIA (vrhunac produkcije) Post-Kamares faza: MM IIIA (opada uporaba boje, a pojavljuje se naturalistički elementi). Osim u Knosu i Festu Kamares posuĎe otkriveno je u glavnim svetištima u spiljama, lukama i grobljima na kojima je ukapana elita. Izvoţena je po cijelom otoku i izvan njega. Provincijalne su varijante izraĎivane u Maliji, Gurniji i Vasilikiju. UvoĎenje brzoga lončarskog kola oko 1900. označilo je novu tehnološku revoluciju koja je omogućila izradu finoga tankostijenog posuĎa. Karakteristike: polikromija, floralni i animalni motivi, kompleksni dizajni i kompozicije, inventivnost. Izrada: površina vaze pokrivena je glatkom, sjajnom, tamnom ili crnom politurom kao osnovom za dekoraciju, a ona je izvedena oker, crvenom i rjeĎe ţutom, narančastom, smeĎom i plavom bojom. Nekad se kombiniraju bojanje, reljef i elementi u punoj plastici (uglavnom morska bića, školjke, cvjetovi). Od prikaza iz prirode pojavljuju se hobotnice, zvijezde, ljiljani, šafran, palma, svi krajnje stilizirani. Posebna skupina posuda ekstra tankih stijeki naziva se posuĎe tipa ljuske jajeta. Estetski gledano, Kamares keramika ima antologijsko mjesto meĎu antičkom keramikom i u svoje je vrijeme bila visoko cijenjena (imitacije u Egiptu).
Oblici najkvalitetnijega Kamares posuĎa motivirani su očito njihovom uporabom kao stolnoga, kuhinjskoga, skladišnoga, trgovačkoga, kozmetičkoga i ceremonijalnog posuĎa (ritoni u obliku ţivotinje ili glave bika).
Pitosi - javljaju se nešto prije MM I i u uporabi su sve do LM perioda, postajući vrlo rijetki u LM III. U Knosu je pronaĎeno oko 400 pitosa. Najveći pitos drţao je oko 5000 l tekućine. Zbog teţine pitosi nisu skladišteni na gornjim katovima.
Kikladska civilizacija
Brončanodobne kulture na središnjim i zapadnim egejskim otocima nazvane su Kikladske. Rano brončano doba naziva se ranokikladskim periodom (kratica EC) i kronološki se dijeli na I,II i III. EC I frazi pripada Grotta-Pelos kultura; EC II fazi pripada Keros-Syros kultura; Kastri grupa atribuirana je u vrijeme od kraja EC II do početka EC III faze. Phylakopi kultura pripada kasnijem dijelu EC III ili početku srednjeg brončanog doba koje se naziva
srednjekikladskim periodom (kratica MC), tj. fazi MC I. Kasnije stepenice MC perioda najbolje su zastupljene u Phylakopiju na Melosu i Ayia Iriniju na Keosu: MC II = Phylakopi II.2= Ayia Irini IV MC III= Phylakopi II.3= Ayia Irini V.
Kasno brončano doba na Kikladima naziva se kasnokikladskim periodom (kratica LC) i obično se dijeli na I, II i III od kojih se najbolje poznaje faza I zahvaljujući ruševinama Akrotirija na Teri/Santoriniju.
U novije vrijeme predlaţe se da se kronologija zasniva na regionalnim klasifikacijskim sistemima, koji se onda mogu korelirati u smislu relativne kronologije kojoj cilj treba biti praćenje osnovnih faza. Kada je riječ o EC-MC predlaţe se da se te faze zamijene imenima ključnih nalazišta i njhovim stratigrafskim faza. Primjerice, EC faza je poznata gotovo jedino sa cemeterija, a MC s lokaliteta Ayia Irini i Phylakopi.
Naselja Na Kikladima su naselja, sudeći prema skromnim tragovima i cemeterijima, bila ne samo manja nego često i kratkog trajanja; cemeteriji koji sadrţe materijal nekoliko sukcesivnih faza prije su rezultat naknadne nego kontinuirane uporabe. Najbolje je poznata situacija na Syrosu, gdje su utvrĎeni tragovi više sela različite veličine. Na drugim se otocima takva organizacija prati tek od kraja EC perioda. Jedinstveni slučaj organizacije pokazuje Akrotiri na Theri, s kućama središnje koncepcije i fasadama okrenutim prema glavnoj ulici. Koncept je uzrokovan i činjenicom da je to jedino naselje s javnom opskrbom vode.
EC groblja pokazuju najveću standardiziranost od svih ukopa Egeje. Uobičajeni su oblici grobova pravougaone ili trapezoidne ciste izgraĎene od okomito postavljenih kamenih ploča, s pločama za pokrov i katkada podnicu. Ploče su mogle biti zamijenjene običnim kamenjem, a grobori ponekad usječeni u stijenu s predvorjem. Groblja u većini slučajeva imaju 20-ak do 30-ak grobova. Groblja od 50 do 100 ili više grobova pripadaju Syros grupi (EC II) i u upotrebi su od najranijeg perioda. Iznimnu koncentraciju populacije ili mjesto pokopa više zajednica pokazuje Chalandriani na Syrosu s više od 650 grobova (izvorno više od 1000). Posljednja su istraţivanja pronašla dokaze grupiranja grobova (obiteljskih?), distanciranja bogatih od siromašnih, konstruiranja grobnih oznaka, a na najvaţnijim grobljima i platformi za ritualne svrhe (Naxos). PronaĎene su i ploče dekorirane raznim motivima. Grobni prilozi idu od pojedinačnih posuda do cijelih kolekcija
kamenih i metalnih predmeta, posuda, nakita, figurica i katkada oruţja. Bogatstvo priloga uvjetovano je rangom i društvenim poloţajem unutar zajednice. Nalazi grobova poslije EC III perioda su rijetki. Pojedine ciste iz MC ili kasnijeg perioda otkrivene su na Kei, Syrosu, Naxosu, Iosu. U Ayia Irini i Philakopiju pronaĎeni su ukopi djece u keramičkim posudama, kao dijelovi manjih grobalja izvan linije bedema. Groblje u Ayia Irini uključuje i primjere zidanih grobova MC i LC razdoblja, a postojanje grobnica usječenih u litice utvrĎeno je na Melosu i Teri. Oni iz Phylakopija uključuju grobove sa šahtama i komorama različitih oblika, ali su opljačkani pa se o oblicima upotrebe ne moţe ništa reći.
Kikladski idoli Najupečatljivija serija EBA plastike je kikladska, koja nastaje na neolitskoj tradiciji, a ima veze i s Anadolijom i Kretom. Figure su antropomorfne, izraĎene od bijelog mramora; većina je pronaĎena u grobovima, ali su nalazi s otoka Kerosa zavjetni darovi. Spekuliralo se da su bili izraĎivani i od gline i drva i da ih je imalo svako dijete, no za takvo nešto nema potvrde. Moţda su bili atributi socijalnog ili religijskog statusa, predmeti ceremonijalne razmjene, naravno i kultni prikazi.
Idoli Grotta-Pelos grupe Najraniji primjeri kikladskih idola su shematizirani i od dijelova tijela prikazuju glavu i ruke odvojene od tijela, podsjećajući na violine. Tipovi koji pokušavaju sugerirati osobine tijela, jasno razlikujući glavu, ruke i noge, pripadaju Pelos grupi, a pronaĎeni su na Parosu (Plastiras) i Naxosu (Louros). Plastiras tip pokušava naznačiti osobine lica, prikazuje muškarce i ţene u stojećem poloţaju, preklopljenih ruku, dok je Louros tip mnogo jednostavniji.
Idoli Syros grupe Idoli s preklopljenim rukama dominatni su tip Syros grupe, a izvoze se od Male Azije do zapadne Grčke, uz lokalne imitacije na Kreti i u Atici (uglavnom od gline). Karakterizira ih prema gore podignuto lice, istaknut nos, veliki vrat, stilizirano ravno tijelo elegantnih proporcija. Detalji lica, kosa, podjela tijela, nakit, mogli su biti naznačeni bojom ili urezivanjem. Obično prikazuju ţenske stojeće figure, nekada evidentno trudne, zatim muzičare, sjedeće figure. Dimenzije im se kreću od 20 do 150 cm, a moţda su postojali i oni još većih dimenzija. Prestali su se izraĎivati prije kraja EBA. Otkriveni su u grobovima, naseljima (Ayia Irini, Phylakopi) i kao zavjetni darovi kultnim mjestima (Keros).
Crnopolirano posuđe
Kikladski su keramičari razvili zanimljiv spektar oblika crnopoliranog posuĎa-piksida, boca, krčaga i prvih plitica za pečenje, obično dekoriranih urezanim ili pečatnim linearnim i geometrijskim motivima. Neki su od tih oblika moţda bili raĎeni isključivo za grobove. U srednjoj fazi EC I doba Kikladski keramičari nastavljaju proizvodnju posuda iz starije faze, ali se javlja i fina keramika svijetle osnove ukrašena linearnim motivima tamne sjajne boje, kakva se javlja na Kreti i grčkom kopnu. Većina tih posuda još uvijek nije nastala u specijaliziranim radionicama, već je naprednija forma kućne radinosti, što potvrĎuje činjenica da je sva keramika raĎena ručno.
Kamene posude izraĎivale su se još u ranom neolitu, ali su nakon otkrića keramike postale rijetke. Većinom su imale funkciju vezanu uz pripremanje i serviranje hrane odnosno ispijanje alkohola. Grubo raĎene zdjele, posluţavnici, korita, svjetiljke, poklopci nisu mogli imati reprezentacijski karakter, ali su neke posude imale i takvu funkciju. Druge su mogle sluţiti kao recipijenti za čuvanje nakita, kozmetike i sl., kao posude za nadgrobni ritual, libaciju. Najranije kamene posude javljaju se na Kikladima i uglavnom oponašaju najstarije tipove keramičkog posuĎa, čak i zdjelice za pečenje. IzraĎene su od bijelog mramora, dekorirane urezivanjem ili reljefnim spiralama.
Erupcija vulkana Tera/Santorini Snaga erupcije moţda najveća u posljednjih 4-5, a moguće i 10 tisuće godina. Pretpostavljeni krater nastao erupcijom mjeri oko 80 četvornih km i danas se većim dijelom nalazi na dubini do oko 480 m, dok se zidovi stijena poput prstena uzdiţu do 300 m iznad mora. Snaţna polemika o prirodi i redoslijedu dogaĎaja koji su doveli do erupcije i bili njezin rezultat (sudjeluju vulkanolozi i arheolozi), posebice utjecaju erupcije na Minojsku civilizaciju. Najradikalnija teorija Spyridona Marinatosa o direktnoj povezanosti erupcije Tere i propasti minojske civilizacije mlaĎih palača.
Tera i Minojska civilizacija Je li vulkan uzrokovao kolaps Minojske civilizacije? Zemljotres, padaline pepela, udarni valovi?
Redoslijed dogaĎaja (S.Marinatos, C.Doumas): Zemljotres -oštećenje graĎevina -namjerno demoliranje djelomično uništenih graĎevina (hrpe šljunka i krhotina stijena nagomilanih na glavnim ulicama) -opseţan program obnove
Obnova i oporavak -obnova cijelog naselja, a ne samo četvrti -nekoliko mjeseci kasnije, 2-3 godine ili 2-3 desetljeća kasnije? -padanje pepela-upozorenje stanovnicima (3 cm debeli sloj prašine, vrha pokrivenog korom jer je nakon erupcije na njega pala voda). -2-24 mjeseca kasnije
Vulkanska erupcija -odsutnost tijela i vrijednih predmeta -taloţenje pepela (0,5-1 m) i tefre (5-50 m) -distribucija prašine i pepela u istočnom smjeru (srednja i juţna Kreta, Anadolija) -plimni val (urušavanjem ili eksplozijom grotla vulkana); brzi ili dugotrajan proces -datacija potresa i erupcije: LC I (=LM IA=LH I); potres o.1650., erupcija o.1625.; horizont destrukcije na Kreti datira se oko 1450.
Izvanredno stanje sačuvanosti spomenika zakopanih ispod vulkanskog pepela i kamenja učinilo je Akrotiri jednim od 2-3 najvaţnija lokaliteta Egeje. Najdalje je otišlo istraţivanje arhitekture i zidnog slikarstva. Kuće Akrotirija imaju prizemlje i jedan, a neke i dva kata. Stubišta su im čudesno netaknuta, a mnoge su još uvijek čuvale skladišne prostorije s keramičkim posudama, mlinovima, kućnu keramiku, sobe i dokaze prvorazrednog sistema za drenaţu. Na otkrivenim graĎevinama nisu raĎene nikakve intervencije, osim onih koje su bile potrebne zbog konsolidacije ili zaštite svih dokaza o razaranju.
Minojsko fresko slikarstvo -Veliki fragmenti u usporedbi s manje ili više suvremenim muralima s Kiklada i Krete. -Specifičan i točno odrediv poloţaj na zidovima koji su ekstremno dobro sačuvani, tako da dekoracija unutrašnjosti prostorija moţe biti rekonstruirana s velikom dozom sigurnosti. -Većina dosad publiciranih fresaka su figuralne, ali se rijetko pojavljuju u više od jedne ili dvije prostorije pojedine graĎevine. -Nekada različitih dimenzija unutar jedne iste prostorije. -Cijeli niz ikonografskih problema i nepoznanica: u kojim se prostorijama pojavljuju freske, koje vrste scena ili figura prikazuju, kako treba čitati različite slike na različitim nivoima zidova, itd.
Sličnosti Minojskog slikarstva i slikarstva Akrotirija: -Prikazi procesija -Prikazivanje ţenskih figura u bogatoj odjeć i naturalističkih scena
Posebnosti kikladskog slikarstva: -Muške su figure mnogo vaţnije -Češći su prikazi religijskog karaktera -Nema reljefnih fresaka -Nema prikaza preskakanja i hvatanja bika -Maštovite frizure i nakit
Kuća dama Velika graĎevina na dva kata nazvana po fresci s damama i papirusom u sobi 1. Zapadna polovica murala sobe donosi skupine papirusa u prirodnoj veličini, a u istočnoj su polovici dvije ţene odjevene na minojski način, koje čekaju ostale figure koje nedostaju.
Zapadna kuća Relativno mala, ali dobro organzirana graĎevina. U prizemlju su skladišta, radionice kuhinja i mlin, a na katu kupaonica, prostor za skladištenje posuda i dvije sobe.
Soba 5: dva gola ribara u prirodnoj veličini ispod friza različite širine na gornjem dijelu zida s prikazom flote brodova koja se kreće izmeĎu dva grada, riječnog pejzaţa, vjerskom ceremonijom na brdu i ratnicima koji se iskrcavaju iz brodov na dva različita mjesta. Soba 4: Pojedinačni motiv koji se ponavlja osam puta, a objašnjen je kao kabina broda kakva se javlja na frizu s brodovima.
Minijaturni friz flotile, soba 5, juţni zid
-Otkrivena 1971. - sačuvana u duţini od 7 m. -3 grada, pastoralni, Nilski i šumski pejzaţ. -80 ljudi (većinom muškaraca)-uloga ţena? -Mnoštvo ţivotinja-kopneni i morski svijet.
Pitanja: -Tko je u brodovima? -Tko je na obali? -Gdje prikazani likovi odlaze? -Odakle dolaze? -Koji su gradovi prikazani? -Koji su dogaĎaji prikazani (aktualni ili epski?)?
Moguća objašnjenja scene plovidbe morem -odlazak na ekspediciju -trijumfalni povratak s ekspedicije -putovanje od jednoga do drugog grada -gesta posjete aristokratskih prijatelja iz dvaju vaţnih gradova
Građevni kompleks Delta
Uključuje 4 kuće. Soba prve istočne kuće ukrašena je čuvenom freskom proljeća ili freskom ljiljana (brdoviti pejzaţ, procvali ljiljani, lastavice u letu). Nedavno je u njoj pronaĎena i tablica pisana linear A pismom.
Sektor Beta Vjerojatno uključuje 2 odvojene zgrade prislonjene jedna na drugu. S prvoga kata zapadne kuće, iz sobe 1, potječe čuvena freska s parom gazela i parom dječaka koji boksaju. U sobi 6 istočne graĎevine nalazila se freska plavoga majmuna, bliska poznatom, fragmentarnijem i stiliziranijem nešto ranijem prikazu u palači Knosos.
Xeste 3 Veliki objekt s najmanje dvije etaţe s 14 soba na svakoj etaţi i čuvenom freskom s oltarom i svećenicama i sjedećim boţanstvom.
Xeste 4 Veličanstvena trokatna graĎevina, najveća dosada istraţena.
Zaključak -muške figure izgleda imaju veću vaţnost na barem nekim slikarijama Tere nego na većini minojskih slika, ali ćenske igraju glavnu i često dominantnu ulogu na nekoliko kompozicija, uvijek iskazujući tipično minojsku modu odijevanja. -reljefne freske tipične za murale palače Knosos (scene s grifonima, preskakanje bika) zasad nisu poznate u Akrotiriju, ali se javljaju secene procesija, boţanstava, koje su kompozicijski ipak slične. -u detaljima odjeće i oslikavanju scena iz prirode murali s Tere često blisko slijede minojsko zidno slikarstvo. -dvije pojave česte na freskama Akrotirija nemaju paralela na Kreti i nastale su vjerojatno prema modelima s grčkoga tj. mikenskoga kopna: prva, neobična frizura prihvaćena od oba spola kod koje je veći dio glave bojan plavo (vjerojatno indicira obrijanu glavu) sa svega nekoliko dugih lokna naznačenih crnom bojom, i druga, običaj nošenja ekstremno velikih naušnica od strane ţenskih figura. Iste naušnice pronaĎene u grobovima grobnog kruga A prije su dokaz prihvaćanja kikladske mode od strane bogatih i naprednih stanovnika kopna,nego njihove prisutnosti na Teri.
Heladska civilizacija - EH i MH period
Brončanodobna kultura na grčkom kopnu nazvana je Heladskom prema vlastitom grčkom nazivu za Grčku (lat.) - Hellas. Rano brončano doba na kopnu naziva se ranoheladskim periodom (EH) i tradicionalno se dijeli na I, II i III fazu. Kao i u slučaju Kiklada, taj je period danas uobičajeno dijeliti po kulturama. Kronološki poloţaj Lefkandi I kulture posebno je intrigantan i stavlja se u kasnije vrijeme EH II faze ili ranije vrijeme EH III faze. Srednje brončano doba naziva se srednjeheladskim periodom (MH) i ponekad se, ali ne i u pravilu dijeli na I,II i III fazu.
Kasno brončano doba naziva se kasnoheladskim periodom (LH) ili Mikenskim periodom i dijeli na I, IIA-B, IIIA1-A2, IIIB (u Argolidi 1-2) i IIIC (uobičajeno podijeljeno na najmanje tri podfaze). Posljednja podfaza LH IIIC još se naziva Submikenskim periodom i pripada početku ţeljeznog doba.
Historijat otkrića
-1870. Otkriće Troje na breţuljku Hisarlik -1874. Prvi Schliemannov dolazak u Mikenu -1876. Otkriće Grobnog kruga A, time i Mikenske civilizacije -1900. Otkriće Minojske civilizacije ostavlja Mikenskoj provincijalni karakter -1915.-1916. Istraţivanja C. Blegena na lokalitetu Korakou kod Korinta: 1. sloj: rana faza brončanog doba, od sljedećeg sloja odvojena paljevinskim ostacima 2. sloj: veliki kontinuitet, slojevi paralelni s MM i LM periodima 3. sloj: lokalne kulturne pojave
-1918.A.Wace i C.Blegen kreiraju tripartitnu kronologiju Helade: EH, MH; LH. Zaključci: individualnost kopnenog materijala, datiranje glavnih mikenskih spomenika u razdoblje nakon kraja palače u Knosu, otkriće dolaska Mikenjana na kraju EH perioda i razvoj MH
kulture; LH kultura bila je samo razvitak te kulture pod mikenskim utjecajima, dok je za Evansa LHC bila provincijalna LMC i prema tome nije bila grčka jer Krećani nisu bili Grci. -1939.Otkriće ostataka mikenske kraljevske palače u Pilu u Meseniji. Otkriće arhiva (oko 1250 tablica Lineara B) i enigma podrijetla Linear B pisma. -1952.Dešifriranje Lineara B (M.Ventris) - pismo pisano arhajskim dijalektom grčkoga jezika. -1951.Otkriće Grobnoga kruga B u Mikeni (Papademetriou, Mylonas). -1952.,1958. John L. Caskey istraţuje na lokalitetima Lerna i Eutresis. -1950-e istraţivanja u Lefkandiju na Eubeji.
Danas je uobičajeno da se kronologija EBA zasniva na regionalnim klasifikacijskim sistemima, koji se onda mogu korelirati u smislu relativne kronologije. Kada je riječ o EH-MH predlaţe se da se ti periodi zamijene imenima ključnih nalazišta i njihovim stratigrafskim fazama. EH period najbolje se prati na lokalitetima Lerna i Lefkandi na kojima je jedino utvrĎen prijelaz u MH: Radiokrarbonske analize razorenih slojeva Mikene i Pila pokazuju njezin kraj oko ili neposredno poslije 1200. godine. Submikenski period za koji se mislilo da je kratak, traje dobro poslije 1100. g. moţda čak poslije 1050.g. Colin Renfrew 1972.: EH I - Eutresis k. EH IIA- Korakou k. (Lerna III) EH IIB - Lefkandi I k. (samo na nekim područjima) EH III - Tirintska k. (Lerna IV)
R.L.N. Barber - J.A. Mac Gillivray: Lefkandi I k. = EH III (rani)
Rutter: Lefkandi I k. = EH IIB
Eutresis kultura (EHI 3100-2650)
Područje rasprostiranja: stratigrafski izdvojena na lokalitetima u Beociji, Atici, Korintiji i Argolidi. Arhitektura naselja: skromne spoznaje, u Perahori moguće fortifikacije, nema nalaza grobova. Najbrojniji nalazi keramičke posude, a metalni predmeti su rijetki.
Korakou kultura (EH IIA 2650-2150)
Područje prostiranja: Peloponez, Atika, Eubeja, Beocija, Fokida, Lokrida. Arhitektura naselja: ona na obali su utvrĎena, prva pojava velikih javnih graĎevina pokrivenih krovnim crijepom ili slamom; zidova bez rezanoga i klesanog kamena i drva. Metalni predmeti česti.
Tipovi građevina: 1. zgrade tipa koridora 2. okrugle graĎevine
Pitanja: javne graĎevine, privatne rezidencije ili multifunkcionalne zgrade?
Zgrade tipa koridora: "Kuća crijepova " u Lerni "Bijela kuća " na Egini Akovitika (Messenia) UtvrĎena zgrada u Tebi "Kuća pitosa" u mjestu Zigouries Kruţna zgrada u Tirintu (Ţitnica?)
Lerna - slijed faza
Lerna III - EH IIA (Korakou k.) Lerna IV - EH III (Tirintska k.) Lerna V - MH I (ranominojski period)
"Kuća crijepova" u Lerni
Gabariti:25x12m Prostorije: 2 velike prostorije, 2 manje prostorije, koridori na stranama, ulazi na sve 4 strane, kameni sokl 0,45 m, zidovi od opeka 0,35 x 0,35 x 0,13m. Fortifikacije Lerne obuhvaćaju 4 faze i sve 4 su napuštene u trenutku gradnje "Kuće crijepova". Supstrukcija im je bila od kamena, a gornji dio od cigle.
Naselja i grobna arhitektura
Naselja: Ayias Kosmas (Atika), Lithares (Beocija), Zygouries (Korintija) - jednostavne pravokutne zgrade s ravnim krovom, ognjištima i aneksima. 1. Pojedinačni ukopi u pitosima (Ayios Stephanos-Lakonija) 2. Ciste s više ukopa (Marathon-Atika) kao posljedica kikladskih utjecaja 3. Humci s pojedinačnim ukopima u ciste, pitose ili škrape 4. Grobnice usječene u stijene (Zygouries) s više ukopa (Nanika-Eubeja), u tlorisu kruţnog ili trapezoidnog oblika.
Lefkandi I kultura
Rezultat transegejskih veza iz zapadne Anatolije preko sjevernih Kiklada na istočnu obalu srednje Grčke, radije trgovinom nego migracijama. Područje prostiranja: obalni dio Tesalije, Eubeja, istočni dio Atike, Beocija, Egina. Na nekim se područjima miješa s Korakou kulturom, ali je nema na Peloponezu.
Arhitektura: 1. Dugačke apsidalne graĎevine/megaroni (Teba) po prvi puta potvrĎene u Grčkoj i kasnije tipične za EH period. 2. Dugačke pravokutne graĎevine (Pefkakia) 3. GraĎevine "D" oblika (Orchomenos)
Grobna arhitektura: 1. Grobnice usječene u stijene s više ukopa (Manika-Eubeja), kao i u Korakou kulturi.
Keramika: crveno ili crnopolirana keramika, imitacija metalnog posuĎa.
Tirintska kultura Područje rasprostiranja: Argolida, Korintija, Ahaja, Arkadija, Egina, Beocija, Eubeja, Fokida, Lokrida, jonski otoci, zapravo moţemo reći cijela Helada.
Arhitektura: Apidalne graĎevine megaronskog tipa s 2 ili 3 odaje i aksijalnim ulazom često u više faza (u Lerni čak 7, jedna graĎevina mjeri 10,12 x 7 m; Olimpija, Egina).
Grobna arhitektura: Pravi cemeteriji nisu otkriveni.
Lerna: 7 ukopa u pitosima, 1 u posudi i 1 u cisti unutar naselja. Olimpija: 3 ukopa u pitosima.
Srednjeheladski period
MH I: 2050/2000-1900 (ranominijski period) MH II: 1900-1700 (dekorirani minijski period)
MH III: 1700-1575 (kasni minijski period)
Datacija erupcije Tere oko 1625. pomjera kraj MH perioda u vrijeme oko 1675.
Područje prostiranja: Peloponez i srednja Grčka; MH import prisutan je i u Tesaliji na sjevernim Kikladima, obali Makedonije i u Troji VI.
Naselja Smještena na vrhovima kamenih breţuljaka, ali ima i atipičnih naselja (Kolonna na Egini). Fortifikacije: Malthi u Meseniji, Pilos, Kiapha Thiti u Atici, Peristeria.
Nastambe Slobodno stojeći megaroni pravokutnog ili apsidalnog plana s 2 ili 3 odaje, od opeke na kamenom soklu, aksijalni ulaz, ante,portik. U Lerni V (MHI) kuće su iste kao i one iz Lerne IV (EH III), samo robusnije arhitekture.
Grobna arhitektura 1.Grobni jarci s cistama i pitosima - pojedinačni ukopi 2. Humci/tumuli s ukopima u cistama i pitosima - pojedinačni ili grupni (obiteljski); česti u Elidi, Meseniji i Atici, drugdje nešto rjeĎi. Neki su sigurno i iz MH I-II perioda. Grobni nalazi su isprva rijetki, a od MH III perioda sve brojniji (rast populacije).
Vrana - Maraton
Na lokalitetu Vrana na maratonskom polju otkriveno je manje groblje humaka iz MH perioda (2000-1600 BC). Tri tumula s grobom u centru potkovastog oblika i kamenim pokrovom oko perimetra sadrţe uokolo grobove s pojedinačnim ukopima. Četvrti humak sadrţi veliki mikenski tolos sačuvan u odličnom stanju, a uz dromos i odaju karakterizira ga posebice par sahranjenih konja koji su vukli grobnu leţaljku.
Minijska keramika Monokromna polirana keramika nazvana po kralju Miniji iz Orhomena (H.Schliemann); siva, crna, crvena i ţuta. Preteţiti oblici: pehari i kantari. Stara ih teorija smatra kopijama metalnih prototipova koje su donijeli osvajači oko 1900. Nova drţi da su te posude direktni razvoj sive polirane keramike Tirintske kulture.
Mat oslikana keramika Keramika oslikana mutnim tamnim bojama na svjetlijoj pozadini, rijetko svijetlim na tamnoj. Preteţiti oblici: krčazi, ţare, rjeĎe pehari i zdjele. Dekoracija:: pravolinijska i apstraktna, a u MH III polukruţna i naturalistička. -Neoslikana keramika crne osnove nazvana kuhinjskom. -Importirana keramika oslikana sjajnom crnom, sivom ili crvenom bojom, preko koje su oblici izvedeni mat bijelom ili purpurnom bojom. Centar proizvodnje je nepoznat. -Importirana keramika oslikana mineralnom temperom uz naglašenu uporabu zlatne boje, vjerojatno s otoka Egine.
Kolonna (Egina) Ime po jedinom sačuvanom stupu kasnijeg Apolonova hrama. Ostaci naselja uništeni kasnijom aktivnošću u arhajsko, klasično i rimsko doba. Fortifikacije jedne od najimpresivnijih iza Troje. Šaht grob ratnika iz MH II perioda, izvan pojasa zidina - najvaţniji prethodnik i reminiscencija kasnijih šaht grobova u Mikeni. Nalazi: brončani bodeţ/mač, brončano koplje, nekoliko brončanih bodeţa, strelice od obsidijana, veprovi zubi, nekoć pokrov koţne kape inkorporirane u šljem, zlatni dijademi, fina importirana keramika s Krete (Kamares) i Kiklada.
MIKENSKA CIVILIZACIJA
Mikenske citadele i palače
Mikenske su citadele utvrĎeni centri iz kojih se upravljalo i u kojima su prikupljani viškovi poljoprivrednih proizvoda te se odatle dalje trgovalo. Poloţaj: na vrhovima breţuljaka što dokazuje da je pogled bio posebno vaţan i da je palača kao simbol vlasti iznad bilo koje strukture na području grada. Pitanje je zašto su graĎene tako moćne utvrde, zbog vanjske ili unutrašnje opasnosti (od drugih mikenskih entiteta u Argolidi?). Mikenska arhitektura u tom pogledu ne duguje ništa minojskoj jer su minojske palače neutvrĎene i ne nalaze se na takvim uzvisinama - odatle proizlaze rijetka zajednička obiljeţja i mnoge posebnosti. Moguće je da je ideja utvrĎivanja došla iz sjeverne Anadolije pod utjecajem Hetita (ali se mikenske citadele od tamošnjih razlikuju i po veličini i po arhitektonskim detaljima), pod utjecajem bliţih kikladskih otoka (Phylakopi, Ayia Irini, Kolonna na Egini) ili je riječ o domaćem razvoju.
Citadele
Zidine mikenskih citadela graĎene su na rubovima strmina pa se stapaju s prirodnim obrisima kraja, uzdignute su i tako stvaraju prepreku za napadače. Poloţene su na plitkim temeljima izdubljenim u kamenoj podlozi, a uvrijeţeni izraz "kiklopski" (divovski) odnosni se na stil gradnje - napravljene su od golemih neobraĎenih blokova koji grubo prianjaju jedan na drugog, a meĎuprostor je ispunjen lomljenim kamenom. Tri faze gradnje jasno su izdvojene u Mikeni i Tirintu, ali njihovo vrijeme nije sasvim jasno.
Mikena
UtvrĎivanje započinje u LH I periodu, a najvaţnija i završna faza je iz oko 1250.g. kada nastaje posljednje proširenje, sloţeni vodoopskrbni sustav s podzemnim tunelom koji vodi do citadele do izvora vode koji je leţao na niţoj razini i vrata za obranu blizu izvora i tunela za zaštitu od napadača. Posebna je paţnja poklanjana dizajniranju ulaznih vrata. U Mikeni je rampa koja vodi do glavnih Lavljih vrata prirodna, a ulaz je koncipiran tako da neprijatelj pri opsadi mora s oruţjem doći s desne strane utvrde. Lavlja su vrata izgraĎena u 3. fazi i jednaka su drugim, unutrašnjim vratima u Tirintu koja vode do palače, pa se smatra da su jedna imitacija drugih. Ne zna se koja su starija. Pored glavnih, uvijek postoji i sporedni ili straţnji ulaz i više vrata za juriš branitelja.
Poseban pečat izgledu Mikene i Tirinta daju brojne potporno-podrumske odaje zabijene unutar debelih zidova utvrda, neke i kruţnog oblika, tzv. kazamati ili galerije. U Mikeni se nalaze unutar plohe sjevernog zida, a u Tirintu su najbrojnije u jugoistočnom dijelu. Njihova funkcija nije jasna ni ista za sve - neke su bile skladišta, neke straţarnice tj. promatračnice, a neke su opremljene otvorima za strijelce.
Tirint
Citadela u Tirintu u arhitektonskom je pogledu gotovo identična onoj u Mikeni, ima iste faze izgradnje, a karakteristična je po Unterburgu - sjevernoj i visinom niţoj utvrdi izgraĎenoj u 3. fazi. Nekoć se smatralo da je sluţila za zaštitu velikoga otvorenog prostora u kojem se za opsade mogla drţati velika količina stoke, ali su novija istraţivanja pokazala da je i taj prostor bio gusto nabijen kućama.
Atena
UtvrĎivanje atenske Akropole takoĎer se datira u 3. fazu oko 1250.g., na što ukazuju ostatci vodoopskrbnog sustava koji je imitacija onih u Mikeni i Tirintu.
Zidine Mideje, Adrga i Kirse još nisu točno datirane. Zidine Mideje karakteristične su po nešto manjim kamenim blokovima.
Copais je sezonsko jezero isušeno i pretvoreno u plodnu ravnicu krajem 19. st. S natpisa je poznato da su prvi drenaţni projekti poduzeti u antičkoj Grčkoj i Rimu. Moderna drenaţa objelodanila je da je prva drenaţa izvršena već u kasno mikensko doba (LH period). Na zapadu nizine nalazi se Orhomen, a na istoku Teba koja je nakon isušivanja dobila veliku količinu plodne zemlje. Na sjeveru, jugu i istoku bile su izgraĎene brojne utvrde koje su štitile odvodni sustav, a na niskom kamenitom otoku na sjeveroistoku izgraĎena je palača Gla kao utvrĎeni upravni centar i vojno uporište za zaštitu središta mreţe odvodnog sustava koje se nalazilo u blizini. Na sjeveru je kanal bio napravljen izmeĎu brane i prirodnog kamenog obruba nizine, na sjeveroistoku je brana bila udvostručena i tako tvorila kanal širok 41m, jedna je brana bila debela 19, a druga 66 m, a činili su ih zidovi debeli 2 m. Spojeni kanal koji teče prema istoku
spojen je na veliki odvod za prljavu vodu i teče nizvodno do jezera na istoku, a obrubljen je branama koje su široke od 40 do 50 m sa zidovima debelim 3 m. Razmjer ovog projekta s konstrukcijom enormne citadela Gla, nadmašuje sve ostale projekte. Realiziran je od 1350. do 1300., a uništen prije 1200. O tome govori mit o Heraklu i njegovim tebanksim sljedbenicima koji uništavaju Orhomen i preplavljuju mu nizinu.
Brana u Tirintu
Smještena je 4 km istočno od Tirinta, nedaleko od modernog sela Ayios Adrianos. Brana je bila izgraĎena da skreće periodične poplave koje su ugroţavale grad. Plavne je vode umjeravala u kanal na jugu i jugoistoku prema obroncima brda Prophitis Ilias, 1 km od samoga grada. Kanal je prolazeći oko brda vodio u more ranije razarajuće naplavine bez opasnosti za grad i stanovnike. Projekt brane uključivao je ne samo konstrukciju golemoga zemljanog nasipa preko ranijeg zapadnog slijeva (vis. 10, duţ. 80-100 m) nego i kopanje kanala dugoga 1,5 km, širine 25 i dubine 7,5 m. Datirana je u srednje mikensko doba.
Cestogradnja
Na području Argolide je postojala visoko sofisticirana cestovna mreţa koja je povezivala glavna mikenska uporišta, ali se širila i dalje na sjever prema Korinsu i prema istoku. Dokazi se sastoje od mostova koji su prelazili preko klanca nešto juţnije od same Mikene i od drenaţnih prokopa sagraĎenih od monolitnih kamenih blokova s trokutasto zasvoĎenim prolazima ispod samog puta (nekoliko primjera ima na cesti od Mikene do Berbata). Način konstrukcije moţe se objasniti namjenom za kolni promet malim kočijama i zapreţnim kolima. Trase sličnih cestovnih mreţa otkrivene su u Meseniji (izmeĎu Pila i Nichorije) i u Fokidi. Tako briţno konstruirane ceste nisu značajka ni kasnije grčke civilizacije sve do 5.st.pr.Kr.
Kraljevske palače i megaroni
Megaron je prijestolna dvorana i sudnica, prostorno izdvojena graĎevina, a ne integralni dio cjeline kao u minojskoj palači. Nastao je kao monumentalna verzija privatne kuće (megarona) srednjeheladskog perioda. Njegov centralni poloţaj indicira da je to glavna struktura, odnosno da je mikenska palača centripetalnog karaktera. S Kretom je usporedivi opći koncept palače kao administrativnog centra, uporaba fresaka, gradnja kamenim blokovima i oblik stupova koji su se suţavali prema dolje. Dokje minojska arhitektura teţila cirkulaciji svjetla i zraka, mikenska djeluje zbijeno i zagušljivo. Mikenske palače: Mikena, Menelaion (djelomično sačuvane), Tirint, Pilos, Gla (najbolje sačuvane), Mideja, Arg (uništene zubom vremena i kasnijim gradnjama), Teba i Orchomenos (djelomice istraţene), atenska Akropola (cijela uništena), Iolkos (posljednja otkrivena). Kronologija: -Menalaion: 1450.-1400. -Mikena, Tirint, Teba: 1400.-1340. -Pilos, Gla: 1340.-1200. Konstrukcijske i kronološke podudarnosti-tri faze gradnje, ali s razlikama u rasporedu i obliku.
Pilos
Posebnost palače u Pilu su prostrani skladišni prostori i obrtničke radionice grupirani u samostalnim zgradama oko megarona i meĎusobno odvojeni hodnicima. Dvorana za gozbe usporediva s minojskima odvojena je od ostalih dijelova palače i nalazi se u zapadnom krilu. Mala prostorija na jugoistoku od glavnog dijela palače je oruţarnica, neki je smatraju svetištem, ali još nije istraţena. Područje palače kao cjelina nije bilo utvrĎeno tijekom mikenskog perioda, ali je vjerojatno bilo utvrĎeno na početku razvoja.
Tirintska palača
Tirintska palača ima dva velika dvorišta koja se nalaze ispred glavnog dvorišta i megarona, a odijeljena su velikim vratima koja s okolnim strukturama čine prolaz H oblika s obostranim pročeljima u kojima su po dva stupa (propileji). Do vanjskog se dvorišta, od glavnog ulaza, dolazi kroz niz vrata, a nalazi se istočno od kolonade ispred niza kutnih odaja ispod kojih su podzemne zasvoĎene komore otvorene dugim nadsvoĎenim hodnikom (istočne galerije). Funkcionalno su usporedive sa skladištima minojskih palača.
Gla
Palača Gla nema centralni megaron ni dvorište i ima 4 ulaza na sve četiri strane svijeta, ali je usporediva po tome što je smještena na najvišoj točci unutar citadele. Ima oblik slova L, tj. dva krila povezana glavnim hodnikom i sobe u oba krila koje su slične po veličini, obliku i smještaju. Iste karakteristike krase i kompleks zgrada nazvan Agora na juţnoj strani palače.
Megaron
Javlja se u Pilu, Tirintu, Mikeni, Menelaionu i vjerojatno Orhomenu. Centralni megaron sastoji se od trijema, predvorja i glavne odaje s centralnim ognjištem, četiri stupa postavljena u četverokut i prijestoljem na sredini desnog zida. Oţbukanih je podova dekoriranih bojanim uzorcima i zidova bogato ukrašenih freskama. U Menelaionu je megaron bez ognjišta i kolona. Najbolje je sačuvan megaron u Pilu.
Megaron u Mikeni
Mikenska palača s megaronom posebna je po velikom stubištu u dva niza koje omogućuje pristup dvorištu s terase koja se nalazi juţnije. Ispred megarona nalazi se dvorište koje je veće ili manje i s jedne ili više strana okruţeno stupovima. U Tirintu i Pilu u njega se ulazi kroz propileje, u Mikeni s vrha stubišta ili iz hodnika.
Kraljičin megaron ili druga kraljevska odaja u Mikeni je jedna soba s prijestoljem uza sjeverni zid nasuprot megaronu, u Pilu jedna pomno dekorirana soba u istočnom krilu s ognjištem bez prijestolja(?), a u Tirintu dvodijelna prostorija s pravokutnim ognjištem i predvorjem otvorenim prema dvorištu djelomice okruţenom stupovima. Kupaonice su otkrivene u Pilu i Tirintu, imaju svaka svoje predsoblje.
Pad mikenske civilizacije
Pokušaj da se rekonstruira slijed dogaĎaja na grčkom kopnu u 13. i 12. st.pr.Kr. i da se utvrde razlozi propasti mikenskih palača i cijeloga političko-ekonomskog sustava trebao bi se zasnivati na točnoj i detaljnoj kronologiji, ali budući da iz tog razdoblja nema povoijesnih dokumenata kronologija je nepouzdana i temelji se na dataciji po keramičkim nalazima, pa se još uvijek ne moţe utvrditi točan redoslijed i razvoj dogaĎaja od 1340. do 1050.g., kao ni razlozi uništenja i napuštanja mnogih vaţnih lokacija u tom razdoblju, zbog čega postoje brojne teorije. Što se tiče arhitektonskih zahvata u tom razdoblju, u Mikeni su bila pojačana utvrĎenja ogradnih zidovima, a izgraĎen je i dodatni podzemni dovod vode. Na terasama juţno do Grobnog kruga B postojale su kuće izvan zidina i prodavaonica lonaca koje su uništene vatrom, kao i cijelo područje unutar zidina koje nije nikada obnovljeno. Grčki istraţivači Milonas i Iakovides dugo su smatrali da su razaranja nastala zbog potresa. U Tirintu je tada izgraĎena unutarnja citadela, utvrde su pojačane, a unutar zidina su izgraĎeni dodatni skladišni prostori u istočnoj i juţnoj galeriji, i dodatni podzemni dovod vode. Po nalazima keramike Tirint je uništen nakon Mikene. Tada je i atenska nekropola ograĎena divovskim zidinama i prokopan je podzemni vodoopskrbni sustav. U Pilosu je palača potpuno izgorila i nije nikada obnovljena, a na tablicama Lineara B naĎen je natpis koji spominje "izvidnice pokraj mora" što dokazuje zabrinutost od pomorske invazije na Meseniju. U Istmu korintskom je započeta gradnja utvrde za zaštitu Peloponeza od kopnene opsade sa sjevera koja nije nikada dovršena.
Teorije o uništenju
Andronoikos smatra da je razlog uništenja socijalno nezadovoljstvo i pobune protiv vladajuće klase, ali to ne objašnjava depopulaciju velikih plodnih područja.
Carpenter primjećuje da oko 1200.g. vlada velika suša koja je poremetila poljoprivredu na velikim područjima, što potvrĎuju i meteorolozi, ali to ne daje odgovor na pitanje tko je uništio palače, iako nas to indirektno navodi na zaključak da su ih uništili sami Mikenjani traţeći pristup poljoprivrednim viškovima uskladištenim u palačama. Vermeul i Iakovides razloge propasti vide u poremećaju trgovine kojeg su izazvali narodi s mora, a budući da je privreda ovisila o vanjsko-trgovačkim kontaktima to je dovelo do uništenja palača. Ali invazija ljudi s mora zabiljeţena je samo u egipatskim izvorima 13. i 12. st. i nema dokaza o njihovoj prisutnosti na Egejskome moru, a nalazi s juţnih i srednjih egejskih otoka dokazuju da su ta područja nadţivjela propast mikenksih palača i ostala čitava. Winter radi usporedbu s galskom invazijom na Anatoliju u 3.st.pr.Kr. i slavenskom na Grčku u 6.st. te zaključuje da osvajači koji su na niţem stupnju kulture od domaćeg stanovništva ne ostavljaju za sobom nikakve tragove osima razaranja i drastične depopulacije, čak i kada ostaju na osvojenim područjima. Oni u potpunosti prihvaćaju postojeću materijalnu kulturu pokorenog stanovništva. Tako su razina razaranja i depopulacija velikih područja u Grčkoj izmeĎu 1250. i 1050. dokaz teorije invazije naroda koji su došli izvan mikenske Grčke.
Mikenska grobna arhitektura
Grobni krugovi
Grobni krug ili krug grobova je struktura s više grobnih komora u koje se ulazi s krova kroz okno koje je ukopano u isto tlo kao i grob. Grobovi mogu biti pokriveni drvom, trstikom, granjem, vodootpornom glinom ili jednostavno velikim kamenim pločama. Nakon pokopa okno iznad krova groba bilo je zapunjeno zemljov, a mjesto grobnice označavalo se pravokutnim obrisom od kamena (Ayios Stephanos, Mikena), usred kojeg se mogla naći i grobna stela. Pravi grobni krugovi tipa grobnog kruga A i B relativno su rijetki na grčkom kopnu. Osim mikenskih, najpoznatiji je primjer grobnog kruga iz mjesta Ayios Stephanos (Lakonija). NaĎen je 1977.g., datiran takoĎer u kraj MH perioda, ali je slabo opremljen i sadrţavao je samo pokojnika. Mikenski grobni krugovi mogli su podrţavati i niski zemljani humak, mada neki stručnjaci ustraju u tvrdnji da je pod unutar grobnoga kruga bio ravan. Ideja o grobnom krugu nesumnjivo je potekla od kruţnih grobnih humaka iz MH perioda u Vrani (Maraton), Aphidni, Elateji i Argu.
Grobni kruga A
Nekoć dio nekropole izvan zidina citadele, grobni krug A odkrio je H. Schliemann 1876. pod supervizijom Panagiotisa Stamatakisa. Sadrţi 6 pravokutnih vertikalno ukopanih grobova, šriine 3-3,5m i duţine 4,5-6,4m. Grobovi su iz dva dijela: same rake koja je usječena u stijenu i veţega jarka koji ga okruţuje. Grobovi su sadrţavali ostatke ukupno 19 pokojnika: 9 muških, 8 ţenskih i 2 dječja. S izuzetkom Groba II, svi su grobovi sadrţavali 2-5 ukopa. Pokojnici su polagani na čeĎa, uglavnom I-Z. Schliemann je 1876. iskopao 5 grobova, a godinu kasnije Stamatakis je otkrio grob VI. Grobni krug A datira se obično u period izmeĎu 1600. i 1500.g., jer keramički nalazi iz grobova I, II, III i VI ukazuju na dataciju od kraja MH do LH IIA perioda. Krug B datira se od 1650. do 1550. O. Dickinson predlaţe kraći period za oba kruga: 1600.1500.
Tijela pokojnika često su pokrivena pogrebnim pokrovom na koji su se šivali izresci od tankoga zlatnog lima. Zlatne maske su naĎene kod 6 muških pokojnika i 1 djeteta neodreĎenog spola. Odrasle pokojnice nisu dobivale pokrov. Postoje i dokazi o gozbi za vrijeme pogreba u vidu fragmentiranih vaza i ţivotinjskih kostiju naĎenih u zemlji koja ispunjava okno ulaza.
Oprema grobova: Stele
Nisu česte niti je svaki pojedinac u grobnici gdje je naĎeno dvoje ili više pokojnika dobio svoju stelu. Mikenske stele predstavljaju prvu reljefnu skulpturu većih dimenzija grčkoga kopna u brončano doba. Praksa označavanja mjesta ukopa s nekom vrstom ukrašenoga nadgrobnog spomenika karakteristično je mikenska i ograničena samo na period grobnih krugova. Čest ukras su scene s dvokolicom (scene rata, lova ili moţda trke u čast pokojnika), ali je većina ornamenata ipak apstraktna (spirale, valovnice, itd.).
Oruţje
Karakterističan nalaz u muškim grobovima grobnih krugova su mačevi koji dolaze u dvije glavne varijante: Tip A - češći; dugačak mač zaobljenog balčaka nastao iz minojskih prototipova kao što su ceremonijalni mačevi iz Malije nastali u razdoblju prvih palača. Tip B - rjeĎi; četvrtastog balčaka i kraće i šire optrice nastao takoĎer iz minojskih i levantinskih prototipova forme bodeţa.
Neki mačevi su ukrašeni urezivanjem, a balčak plemenitim metalom i dragim kamenjem. Bodeţi i noţevi su takoĎer česti, a ornamentirani su raznim scenama u nielo tehnici, preteţito scenama lova karakterističnim za mikensku i scenama prirode za minojsku umjetnost. NaĎena su i koplja i strjelice, koje ukazuju da je luk bio standardna mikenska vojna oprema.
Metalne posude
Napravljene su od zlata, srebra i bronce i većina ih je minojskih oblika (vafio pehari, vrčevi, ritoni i dr.), ali se utjecaji grčkoga kopna odraţavaju na raznim loncima s 2 drške i kantarima koji su dosta česti meĎu zlatnim posudama. Od 28 zlatnih posuda teških više ok 15 kg većina je loše izrade i pokazuju tehničke karakteristike koje nisu tipične za minojsku obradu plemenitog metala. Velika većina od 42 srebrne posude su puno bolje izrade i iskazuju sličnost sa srebrnim minojskim posuĎem iz razdoblja prvih i drugih palača. To vjerojatno znači da su vjerojatno import s Krete ili proizvodi minojskih umjetnika za mikenske gospodare. Nagla eksplozija bogatih grobnih priloga u mikenskim grobnim krugovima pokušala se objasniti na različite načine: da su mikenski kraljevi bili kretski osvajači Argolide (Evans), da su bili osvajači iz centralne Europe ili Bliskog istoka, da su osovojili Kretu ili bili u sluţbi faraona Novoga carstva (Dickinson), itd., ali je najvjerojatnija Davisova teorija da su sa stanovnicima Transilvanije mijenjali tehnologiju bronce i oruţje za zlato, što bi dokazivala prisutnost ranih egejskih mačeva u Rumunjskoj.
Pečati i pečatno prstenje
Tehnologija njihove izrade kao i sama ideja o njima minojskoga je karaktera. Scene rata i lova na nekoliko pečata su mikenskoga karaktera.
Jantar
Koristi se za perle i ogrlice. Jantar predstavlja import iz baltičkih i sjevernih krajeva Europe, koji je nekim kompleksnim putovima došao do grčkoga kopna, izgleda bez ikakvog učešća Krete.
Keramika
Mješavina keramike grčkoga kopna, minojske keramike, minoizirane i kikladske keramike.
"Siromašniji" grobovi
Grob I - 3 pokojnice pokopane sa zlatnim nakitom i posudama od fajansa, piksidom od bjelokosti, dva srebrna pehara (jedan sa zlatnim rubom) i nekoliko brončanih i keramičkih posuda.
Grob II - pokojnik s nekoliko priloga: zlatnim peharom, tankim zlatnim dijademom, nekoliko komada brončanog oruţja i posudama od keramike i fajansa.
Grob VI - dva pokojnika, zlatni pehar, nekoliko komada brončanog oruţja (mačevi, bodeţi, vrhovi kopalja, keramičke posude).
Grob III, tzv. "Grob ţena"
Dvije pokojnice i dva dječja ukopa. Ţenesu bile pokrivene zlatnim nakitom i nosile su masivne zlatne dijademe, dok su djeca bila omotana zlatnom folijom. Velik broj zlatnih rundela i dr. oblika bio je prišiven na njihovu odjeću ili mrtvački pokrov. Nakit je uključivao velike srebrne i brončane igle s glavama od gorskog kristala ili sa zlatnim ornamentom, ogrlicu od zrna jantara, zlatne naušnice, zlatne pečatnjake s urezanim scenama lova ili dvoboja, minijaturne zlatne posude, posude od fajansa i zlatne vage.
Grob IV
Najveći i najbogatiji o statcima tri muška i dva ţenska pokojnika. Dvoje pokojnika poloţeno je u osi S-J, a ne I-Z. Tri muške zlatne maske i zlatni prsni oklop, zlatne, srebrne i kamene posude, ritoni, velike brončane posude i brojni komadi oruţja uključujući prekrasan bodeţ sa scenom lavova u lovu. Pokojnici su opremljeni zlatnim dijademima, brojnim komadima, zlatnog nakita, ornamentima odjeće i opasačima ili pojasima.
Grob V
Tri muška pokojnika, dva sa zlatnim maskama, od toga jedna poznata kao Maska Agamemnona. Ostali nlazi: zlatni prsni oklop, brončani bodeţi i mačevi s umetnutom dekoracijom, zlatne i srebrne posude, riton u obliku nojeva jaja s apliciranim dupinima od fajansa, heksagonalna drvena piksida sa zlatnom oplatom, zrna jantara, itd.
Grobni krug B
Izvorno je bio dio groblja Mikene zajedno s krugom A, a smješten je izvan područja citadele. Istraţili su ga I. Papadimitriou i G. Mylonas od 1952. do 1954. Okruţen je kiklopskim zidom, promjera je 28 m i sadrţi 14 grobova sličnim onima iz kruga A i 12 manjih i plićih grobova. Nekoliko je grobova bilo markirano stelama od kojih je 5 naĎeno in situ (reljefne nad muškim i neukrašene nad ţenskim grobovima). Ukupno je ukopano oko 25 osoba, muškarci u dobi 23-55 godina, ţene 30-37 godina i 4 djeteta. Većina muških pokojnika pokazivala je znakove rana zadobivenih u sukobima. Ukop ima oblik zgrčenca na boku i produţene inhumacije - preteţno u ispruţenom poloţaju na leĎima. Uobičajen je višestruki ukop, pri čemu su kosti ranijih pokojnika često gurnute u stranu ili sloţene na hrpu u kutu.
Grobni prilozi slični su onima iz kruga A, ipak nešto manje raskošni, ali sadrţe vaţne nalaze kao masku pokojnika od elektrona, pečat od ametista s prikazom muške figure iz groba Gamma i posudu u obliku patke od gorskoga kristala iz groba Omikron. Grobni prilozi su lokalne, ali i minojske odnosno kikladske produkcije.
Tolosi
Mikenski tolosi su najinteresantnija i najmonumentalnija verzija grobnica s odajom, a sastoje se od prilaznog hodnika (dromos), monumentalnog pročelja s ulazom (stomion) i kruţne podzemne komore (thalamos) pokrivene svodom na konzolama. Tolosi su cijeli izraĎeni od kamena, tj. nisu isklesani u stijeni. Većinom su smješteni na padinama ili obroncima breţuljaka. Grobovi su bili postavljen na tlo grobne komore, smješteni u cisti ili ukopani u okno u podu. Na grčkome je kopnu poznato oko 100-tinjak primjeraka, a ispod Mikene ih je 9, svi oskvrnuti. Podjelu mikenskih tolosa izvršio je A. Wace i to na temelju upotrebe neobraĎenog ili rezanog kamena, vrste dekoracije i tehničke dotjeranosti, a ne sadrţajem grobnica (!). Wace pretpostavlja linearan razvoj i njegovi se zaključci ne odraţavaju na razvoj te vrste grobnica na cijelome grčkom kopnu. Najraniji tolosi u Mikeni datiraju vjerojatno u LH IIA (po Dickinskonu njih čak 6), a zadnji u LH IIIB. Po Dickinsonu su samo Egistova i Lavlja g. kraljevske, a ostale sporednih loza kraljevske obitelji.
Grupa I
Kiklopska, Epano Phournos i Egistova g. promjera 8, 11 i preko 13 m. OdreĎena je na temelju sljedećih razlikovnih karakteristika: - cjelokupna konstrukcija izvedena je zidanjem od neobraĎenih teških vapnenačkih blokova. - nemaju zida koji blokira vanjski dio dromosa, a dromos nije ograĎena zidom, osim kod Egistove g. u dijelu koji je iznad zemlje. - konstrukcija stomiona je jednostavna s uporabnom velikih blokova za nadvratnike, kratkoga kamenja za dovratnike.
Grupa II
Kato Phournos, Panagia i Lavlja g. promjera 10, 8 i 14 m. Dromosi su ograĎeni zidom graĎenim od teških neobraĎenih vapnenaca ili klesanog porosa s vanjskim licem rezanim na pravokutnike. U dvije su grobnice naĎeni tragovi zida koji je blokirao dromos. Stomion je graĎen od rezanih gromada koje su obraĎene čekićem.
Iznad nadvratnika je rasteretni trokut. Kamenje nadvratnika je veće nego u grupi I, a središnji kamen nadvratnika je rezan tako da se podudara s horizontalnim i vertikalnim krivuljama.
Grupa III
Atrejeva, Klitemnestrina i grobnica Genija, promjera 14,5, 13,4 i 8m. u 2 od 3 grobnice dromosi su ograĎeni klesanim gromadama, obraĎenima čekićem, a ne samo rezanim (u g. Genija su od neobraĎena vapnenca). Vanjsko lice stomiona zidano je klesanim kamenjem, a većina je rezana, a ne obraĎena čekićem. Vanjsko lice stomiona Atrejeve i Klitemnestrine g. u velikoj je mjeri dekorirano reljefnom skulpturom. od vapnenca i mramora.
Atrejeva riznica ima pravokutnu sobu, obiljeţje još prisutno samo kod Tolosa A u Arhanesu (rano 14. st.) i Minijinoj riznici u Orhomenu (oko 13.st.). Glavni pokopi vjerojatno su bili smješteni u tu sobu, a 2 fragmenta gipsane reljefne skulpture koji vjerojatno prikazuju bikove (Britanski Muzej) formirale su dio originalne skulptorske dekoracije na zidovima, iako neki stručnjaci smatraju da su stajali na vanjskoj fasadi stomiona. Pokrajnja prostorija u Minijinoj riznici takoĎer je sadrţavala takav reljef. Rupe od čavala na svodu vjerojatno su pridţavale brončane rozete. Slično je bila ukrašena i Minijina riznica. Unutar stomiona odvojeni pragovi, okvir vrata i sama vrata postavljena na sredinu stomiona, a ne malo iza vanjske fasade kao u Lavljoj grobnici. Rasteretni je trokut sveprisutan (usporedba s Lavljim vratima!), a kod Atrejeve riznice središnji je blok teţak, pretpostavlja se, oko 120 tona.
Usporedba i odnos mikenskih tolosa i kruţnih grobnica Krete:
Nesuglasje o karakteru tih veza uzrokovano je sljedećim problemima: - Toboţnjim nepoklapanjem tj. vremenskim odmakom izmeĎu vremena nastanka zadnjih kruţnih grobnica na Kreti i najranijih mikenskih tolosa, - rijetkošću tolosa na Kreti čak i tijekom LM perioda,
- značajnim strukturalnim razlikama, - značajnim funkcionalnim razlikama.
Tzv. vremenska nepodudarnost
Kruţne grobnice na Kreti nekoć su smatrane ekskluzivno EM grobnicama, ali je dokazano da su neke bile graĎene u MM periodu (Kamilari grob kraj Festa, Archanes-grob B), pa čak i to da su neke bile u uporabi sve do kraja MM peroda (Knos-Gypsades) ili dobrano u LM periodu (Kamilari). U isto vrijeme mikenski su tolosi smatrani ekskluzivno LH grobnicama, ali sada znamo da su se gradili prije MH perioda.
Strukturalne razlike
Poloţaj: Kretske kruţne g. graĎenesu iznad zemlje, u ravnom krajoliku. Mikenski su tolosi usječeni u obronak breţuljka, a čak i ako su graĎeni na ravnom terenu podzemnog su karaktera (tumul). Dakle, prve su nadzemne strukture, a drugi hipogeji. Pokrov: Kretske kruţne grobnice nisu nikad bile pokrivene zemljanim humkom.
Funkcionalne razlike
Kretske kruţne grobnice su grobnice cijeloga naselja, a mikenski su tolosi rezervirani za najviši sloj mikenskog društva. MeĎutim, u Meseniji su tolosi tolio česti da ih je sigurno koristila i niţa društvena klasa. U uništenom tolosu kraj Pila ukopano je najmanje 27 odraslih pokojnika, a prisutan je i ukop u pitosu, pa se čini kako se grobni običaji u Meseniji moţda nisu mnogo razlikovali od onih na MM Kreti.
Rijetkost tolosa na LM Kreti
Uzrokovana je činjenicom da je većina LM tolosa zapravo mikenska i da se pojavljuju od LM II perioda, ali u nekoliko varijacija pa izgledaju kao čisto minojske verzije, Prema tome, Mikenjani su svoj tip tolosa razvili iz MM i ranijih tolosa.
Zaključak
Mikenski se tolosi najprije pojavljuju u Meseniji gdje se i odigrao import i adaptacija osnovne forme minojske kruţne g. Linear A natpis na fasadi najvećeg Peristeria tolosa iz LH II perioda sugerira da je taj proces rezultat rada minojskog majstora uposlenog kod mesenijskog princa. Iz Mesenije se tolos tijekom LH IIA peroda proširio u Argolidu, Lakoniju i Atiku, a u LH III i dublje u unutrašnjost. Namjena tolosa pokazuje dvije vaţne činjenice: 1. da je postojala snaţna klasna diferencijacija, 2. da su lokaliteti s prisutnošću tolosa centri političke moći.
Grobnice s odajom
Najstandardniji su oblik nadgrobne arhitekture. Zbog višekratna se pokopavanja pokojnika uvrijeţeno smatraju obiteljskim grobnicama, iako ne postoji čvrsti dokaz da to nije mogla biti neka druga društvena grupa. Tipičan je oblik grobnice s odajom struktura koja ima dromos, stomion i odaju isklesanu u kamenu, ali su one negdje rijetke zbog geoloških razloga, npr. na lok. Thorikos i Eleuzina, a drugdje prilaz i odaja imaju oblika slova L. U Vrani kod Maratona nastavlja se MH tradicija ukopavanja u zidanim grobnicama ili velikim cistama, a u Beociji se pojavljuju i gigantske grobnice s odajom, dok se ukopi vrše u oslikanim larnaksima.
Mikenska i kasnokikladska religija i sakralna arhitektura
Do 1960. g. dokazi mikenske i LC religijske arhitekture sastojali su se samo od svetišta unutar kuće neodreĎenog oblika iz LH IIIC perioda, a od tada je došlo do nevjerojatnih otkrića u Mikeni, Tirintu, Ayia Iriniju na Keosu i Phylakopiju na Melosu. Njima valja pridruţiti i podatke s lineara B iz Knosa i Pila, koji se odnose na mikensku kultnu praksu. Na području mikenske citadele juţnije od kruga A i JZ od palače, arheolozi W. Taylor i G. Mylonas otkrili su kompleks vjerskih graĎevina poznat kao "kultni Centar". Najpoznatije graĎevine unutar centra nazvane su "hram" ili "kuća s idolima" i "kuća s freskama". Od ostalih tu su "Tsountasova kuća" i nekoliko oltara na terasi ispred.
Hram/Kuća s idolima
Hram je graĎevina megariodna tlocrta koja se sastoji od trijema, predsoblja, glavne prostorije nazvane "soba s platformama" i dvije nadogradnje koje se otvaraju s njezine straţnje strane. Zapadna nadogradnja je malo trokutno područje nazvano "sjenica" ili niša, a istočna nadogradnja mala pravokutna soba kojoj se prilazi stubama iz sobe s platformama, nazvana "soba s idolima". Trijem je prostor širine 4,5 m koji nije sadrţavao ništa značajno osim nekoliko vaza. Ruševine na jugozapadu su zagonetne. Ulaz s te strane zazidan je odmah nakon pustošenja citadele na kraju LH IIIB razdoblja. U središtu sobe s platformama nalazi se uzvišeno pravokutno podnoţje sa zaobljenim kutovima presvučeno bijelom glinom. Poloţaj sugerira da je to moglo biti ognjište, ali nisu naĎeni nikakvi tragovi gorenja. Nasuprot istočnom zdiu nalazio se niz stuba koje su vodile do sobe s idolima. Duţ sjeverne strane sobe nalazilo se nekoliko ukrašenih platformi raznih visina. Na SI platformi stajao je ţenski idol in situ s donjim krajem uzidanim u platformu i mali glineni tronoţni ţrtvenik.
Sjenica i soba s idolima
Sjenica je trostrani prostor s kamenom podlogom koja se izdiţe prema sjeveru i istoku, u koji se ulazilo iz sobe s platformama s juga. Izloţeni temelj unutar sobe imao je neku kultnu vaţnost s pogledom na uzvišenje u centralnoj sobi. Sadrţavala je brojne dijelove golemih terakotnih figura, koji rekonstruirani donose najmanje polovicu tijela originalnih figura. Spojevi izmeĎu fragmenata naĎenih u niši i onih iz sobe s idolima dokazuju da su figure pohranjene u dvije nadogradnje u isto vrijeme. Soba s idolima veličine 2 m2 sadrţavala je fragmente oko 8 golemih terakotnih figura visine 0,50-0,60 m, od kojih su najočuvanije bile okrenute licem prema zidu. Jedna je figura nešto manja, vis. 0,28m, ţena koja se drţi za grudi oslikana motivima tipičnim za LH IIA ili rano LH IIIB razdoblje. Ostali nalazi uključuju posude, češalj od bjelokosti, figuricu od bjelokosti, skarabej s imenom Tiye, ţene Amenhotepa III. (1. pol. 14.st.), nekoliko zrna jantara, dijamant, 3 glinena tronoţna stola, 6 terakotnih zmija (dvije cijele) promjera 0,22-0,28m. Vrata od sobe s platformama do sobe s idolima zazidana su i okrečena prije velikog pustošenja vatrom krajem LH IIIB perioda, tj. na kraju 13.st.
Kuća s freskama
Dostupna je samo s JZ strane i nije povezana s hramom. Nije u cijelosti istraţena tako da sobu u zapadnom dijelu još nisu poznate. Zapadna strana pravokutnog megaroidna prostora zazeta je ulazom, a drugi ulaz na JI vodi u sobu s freskama. Soba s freskama dim. 5,3x3,5m u središtu ima veliko ovalno ognjište na čijim je krajevima nekoć stajalo drveno stupovlje. Uokolo je pronaĎeno cijelih keramičkih posuda. Uza sjeverni zid stajao je larnaks, a oko njega je leţalo nekoliko vaza. Duţ juţne strane sobe nalazila se klupa vis. 1 i širine 0,70 m pokrivena slojem velikih kamenih ploča. Prostor unutar nje sadrţavao je brojne keramičke posude, nekoliko olovnih posuda, kamenu glavu buzdovana, kamenu vazu, 2 izrezbarene figure od bjelokosti, lava koji leţi uzdignute glave i glavu mladića, dio ţezla ili komad pokućstva. U JI dijelu sobe nalazila se velika platforma prislonjena uz zid od cigala od blata, a s njezine sjeverne strane stuba u obliku četvrtine kruga. Iznad njih, na zidu, stajala je freska s 5 ljudskih figura. Na desnoj strani ispred stupa nalazi se ţenska figura okrenuta nadesno koja drţi koplje ili ţezlo. Ona gleda u drugu ţensku figuru okrenutu nalijevo, koja stoji ispred drugoga stupa i drţi nešto što bi mogao biti veliki mač čiji vrh leţi na tlu. IzmeĎu te dvije figure, koje su prije boţice nego smrtnice, nalaze se dvije manje muške figure okrenute nadesno, jedna iznad druge, na uskoj vertikalnoj traci. Na niţoj razini i na manjoj udaljenosti nalijevo nalazi se manja ţenska figura koja stoji ispred još jednog stupa. Drţi dva snopa ţita i čini se da je ispred sebe imala propetu ţivotinju čiji se identitet ne moţe pouzdano utvrditi. Čini se da je čitava soba ispunjena malo prije velikog pustošenja na kraju LH IIIB perioda jer nema tragova paljenja ni uništenja na razini poda. Freska po kojoj je soba dobila ime prije toge je okrečena. Na J kraju sobe s freskom otvara se soba oblika slova L, soba sa slonovačom, jer su u njezinu S dijelu otkriveni brojni komadi bjelokosti. Na niskom podnoţju u JZ kutu sobe stajala je mala oslikana ţenska figura uzdignutih ruku. Ispred nje je bila hrpa s 44 zrna laţnoga dragog kamenja. Pod sobe bio je ispunjen krhotinama vaza.
Terakotne figure
U obje graĎevine ukupno je otkrivena 21 figura od kojih je tek nekolicina potpuna. Nema suglasja po pitanju postupka prepoznavanja spola. Ruke figura postojano su podignute; kod 4 figure podignute su obje ruke moţda da bi drţale ogrlicu napetu izmeĎu ruku, u 4 slučaja figure imaju ruke ispruţene naprijed i u laktovima savinute prema gore kako bi ispred sebe drţale kultni predmet koji je kod 2 figure djelomice sačuvan, 3 figure imaju desnu ruku
ispruţenu naprijed, a lijevu vertiklano podignutu u pozi nositelja zastave. Tijela su izlivena iz kalupa, a glave imaju osovinu. Predstavljaju štovatelje, tj. zavjetodavce. Tri dobro očuvane manje figure nesumnjivo su ţenske. Jedna je naĎena u sobi sa slonovačom, druga u sjenici i treća u sobi s idolima. Oslikana ţenska figura uzdignutih ruku naĎena u sobi sa slonovačom oblikom podsjeća na grčko slovo psi, poznati tip malih mikenskih ţenskih figurica, figura iz sobe s idolima drţi svoje grudi, a treća ima oblik kruškolikog vrča s dodanom glavom i rukama. Sačuvano je i 17 zmija koje su vjerojatno bile dodatak podzemnog ili zemljanog kulta.
Tirint
Malo megaroidno svetište otkriveno je na području Unterburga u Tirintu i sastoji se od niskog trijema koji se otvara prema maloj glavnoj sobi prislonjenoj straţnjim zidom uza zid Unterburga. Glavna soba u središtu ima ognjište, a uza straţnji zid je prislonjena klupa, raspored koji se moţe usporediti sa svetištem dvostruke sjekire u Knosu. U upotrebi je tijekom LH IIIC perioda. U svakoj od faza na klupi u glavnoj sobi stajale su ţenske figure uzdginutih ruku obojane uzorkom.
Ayia Irini
Svetište u Ayia Iriniju nalazi se unutar utvrĎenog naselja, s tri je strane okruţeno ulicama i prolazima, a ulaz se nalazio na JI: Pravokutna je oblika, tripartitna plana (predvorje, glavna soba i 2 odaje na začelju), dim. 23x6 m, i ima iznimno dugu povijest s kontinuitetom od MC (18.st.) do helenističkog razdoblja (3.st.pr.Kr.). JI dio nije sačuvan zbog prodora mora i erozije. U središtu glavne sobe stajali su razni sadrţaji kultne opreme: ognjište, tronoţni ţrtvenici, a u straţnjem dijelu klupa s drvenim statuama boţanstava i glinene figurice i drugi zavjetni predmeti. Straţnje su prostorije sluţile kao skladišta ritualnih predmeta.
Ţenski kipovi
U slojevima hrama iz oko 1440. ili kansije otkriveno je preko 50 ţenskih terakotnih kipova visine od 0,70 m do prirodne veličine. Figure uglavnom stoje uspravno dok su neke blago nagnute naprijed savijenih koljena. Sve nose duge suknje, a noge im nisu prikazane. Nekima su suknje otvorene pri dnu, drugima zatvorene. Na nekim torzima vide se jakne s otvorenim prslucima i kratkim rukavima u minojskom stilu. Druga torza izgledaju gola, ali su sigurno
bila djelomice pokrivena bojom. Oko vrata nose ogrlice ili vijence. Kosa im je skupljena u dvije debele punĎe visoko na glavi s dugim pramenovima spuštenima niz leĎa. IzraĎene su iz dva dijela: suknje do struka i torza modeliranog oko vertikalne drvene motke s grudima oblikovanima oko šalica i horizontalne motke u visini ramena, dok je glava izraĎivana oko vrha prve motke.
Phylakopi
Svetište u Phylakopiju posljednje je istraţeno, ali prvo u cijelosti objavljeno 1985. Kompleks do dva svetišta nudi zanimljive točke usporedbe i kontrasta s hramom u Ayia Iriniju i kultnim centrom u Mikeni. Z svetište izgraĎeno je u LH IIIA2 p. (oko 1360.), zid na jugu koji stvara otvoreni prostor oko 1300., utvrdni zid ispred njega i manje I svetište dodani su u ranom LH IIIB p. oko 1270., a sve graĎevine su teško oštećene u velikom potresu oko 1120. Urušile su se straţnje prostorije i J polovica Z svetišta, a preţivio je jedino SZ oltar i I svetište iz kojega dolaze male terakotne figurice, minijaturne zlatne maske figurica i fragmenti nojeva jaja. Zapadno svetište imalo je oltare u SI, SZ i JZ uglu s muškim i ţenskim figuricama i prolaz u dvije manje sobe flankiran prozorima, od kojih je J izbijen i pretvoren u nišu. U istočnom svetištu dim. 4,8x2,2 m naĎene su volovske figurice, glineni četveronošci i 10-ak pečata.
LH I
Rana mikenska keramika (LH I-II, 16.- 15.st.) kombinira raniju MH tradiciju s utjecajima keramičkih stilova LM IA faze (Lakonija, Argolida), kako u oblicima posuda (poluloptasti pehari, Vafio pehari, alabastroni, kruškoliki krčazi), tako i u oblicima dekoracije. Argivska se keramika od početka iskazuje najkvalitetnijom po svojoj sjajnoj boji gline i sivo-crnim biljnim, morskim i geometrijskim motivima i snaţno utječe na druge stilove kopna. Omiljeni su motivi još uvijek spirale i dr. apstraktni motivi, a tijela posuda dijele se u horizontalna polja. LH I posude uglavnom su manje, dok su veće posude - zdjele i krateri - još uvijek izraĎene u MH tradiciji mat keramike.
LH IIA-B
LH IIA keramika vrlo je slična onoj LH I perioda i pokazuje malo promjena. Uporaba sjajne boje je dominantna, a najčešći su motivi papirus, tzv. sakralna bjelokost i zašiljeni luk, posebice na amforama dvorskog stila s biljnim i morskim motivima koje su se čak izvozile i na Kretu.
LH IIB keramika odreĎena je prije svega Ephyrenskim stilom pojedinačnih motiva na površini vaze, popularnim na peharima, bokalima i vrčevima. Oni su samo jedan segment preteţito stiliziranih i stereotipnih motiva kopnenog podrijetla - ljiljana, bršljana i dr. Još uvijek se javljaju i pojedini primjerci mat keramike. tijekom LH IIA1 perioda popularni pehari prethodne faze se povisuju i dobivaju pliće tijelo i duţu nogu predstavljajući prijelaznu formu prema kiliksu. Vafio pehari iščezavaju i prepuštaju mjestomikenskim peharima. Apstraktni motivi, uključujući i one organzirane u horizontalnim trakama, postaju prevladavajuća dekoracija, a najčešće su spirale. LH IIIA2 keramika je konzistentno visoke kvalitete gline i uniformne dekoracije na području Argolide, Atike i drugih regija Mikenskog svijeta, a suvremeni minojksi stilovi imaju malo upliva. Stilizirani biljni, ţivotinjski ili jednostavni linearni motivi organizirani u grupe dekoriraju kilikse, vrčeve, kratere, skifose i lonce s istaknutom osnovom. Mikenska se keramika izvozi do Sirije, Palestine, Egipta i Španjolske. Krajem faze pojavljuju se Piktoralni stil uglavnom s ljudskim figurama, dvokolicama, konjima i prikazima bika, izraĎivan u Berbati u Argolidi i distribuiran sve do Cipra gdje je bio široko imitiran.
LH IIIB
Tijekom LH IIIB perioda suvremeni minojski stilovi imaju minimalan utjecaj na heladsku keramiku. Popularnost kiliksa počinje opadati, a postaju popularne duboke zdjele i krateri. Ipak, tijekom cijele se faze pojavljuju i neoslikani kiliksi. Ornamentika je naglašeno apstraktna, a motivi su organizirani u frizove, što doprinosi homogenosti stila.
U LH IIIC periodu (12.st.), nakon razaranja palača, umjetnička je uniformiranost prekinuta i pojavljuje se i evoluira velik broj regionalnih stilova. Stil Ţitnice, primjeri kojega su otkriveni u podzemnom skladištu pokraj Lavljih vrata ima jednostavnu linearnu dekoraciju kao oblik stilističke simplifikacije. Argivske radionice razvijaju tzv. Zatvoreni stil, karakterističan po brojnim apstraktnim motivima koji pokrivaju cijelu posudu. Nastavlja se izraĎivati i Piktoralni stil s ratnim scenama koji evoluira, dok je na Dodekanezu, Kikladima i Kreti popularan Octopu stil s prikazima hobotnica, riba, ptica i komplementarnih motiva. Krajem Mikenskog perioda pojavljuje se tranzicijski sub-mikenski period stil 11.st., preteţito malih
posuda s običnom linearnom dekoracijom, koje su prethodnici geometrijskih stilova. Najččešći oblici su krateri i lonci s drškama oblika stremena na laţnom vratu.
Troja
Frank Calvert je jedan od prvih koji je smatrao da Troju treba traţiti na prostoru Hisarlick u Turskoj.
Schliemannovo nasljeđe Schliemann je dobro razumio stratigrafiju, ali ne i preklapanje ostataka arhitekture. Metode istraţivanja su mu bile sirove, ali je imao dobru strategiju. Oko sebe je okupio tim stručnjaka iz raznih područja i time sebi priskrbio titulu "oca moderne arheologije".
Postoji devet građevnih faza Troje. Schliemann je tvrdio da je našao Prijamovo blago pa tako i Homerovu Troju, ali ni sam nije bio uvjeren u tu tvrdnju. Nije našao ništa od dekoracije palače opisane u Ilijadi. Fragmenti keramike koja potječe iz sloja Prijamovog blaga veoma su primitivno. Blago koje je pronašao danas se datira u Troja II period oko 2200.g.pr.Kr., 1000 godina prije mogućeg vremena Prijamove Troje. Schliemannova kronologija je potpuno promašena jer je kopao preduboko.
Blegen i Troja
C.Blegen iskapa od 1932, do 1938. u nadi da će koristeći najnovije znanstvene metode moći otkriti Homerov sloj. Vodio je rafinirana istraţivanja i otkrio čak 46 konstrukcijskih faza odnosno subfaza. U nedirnutom sloju iznad Troje VI otkrio je Troju VIIa, koja je po njemu pokazivala tragove opsade i osvajanja. Proglasio ju je Homerovom Trojom. Najznačajnija njegova otkrića su velika palača iz Troje VI, nazvana "Pillar House" i grčkorimsko svetište.
Blegen je primijetio sljedeće nalaze: skladišne posude ukopane ispod kuća, podijeljene kuće, najmanje jedan vrh koplja, dijelove nepokopanih skeleta, kuće nagomilane nasuprot fortifikacijskog zida.
