SKRIPTE 2007
SADRŽAJ SVIJET DANAS (razmišljanja studenata o svijetu u kojem živimo)............................................4 ŠTA JE PRODUKT DIZAJN................................................................................13 DIZAJN I KULTURNA OKOLINA 21.STOLJEĆA..............................................19 AKTUALNA PITANJA VALORIZACIJE DIZAJNA Uvod Definiranje suvremene perspective Povijesna utemeljenost………………………………………………………..……22 Diferenciranje i obuhvat profesije Dizajn kao kultura Mogućnosti metode valorizacije Moguće osnove za teoriju dizajna…………………………………………….......23 Dizajn- medijator……………………………………………………………………..24 NOVI POTENCIJAL DIZAJNA Kreiranje čovjekove orjentirane inovacije Nastupaju novi vidici dizajna Ne više samo o estetici Diferencijacija dizajna za individualnog korisnika Diferencijacija dizajna za društvo....................................................................25 Budućnost dizajna Novi dizajn Od industrijske estetike do humano orijentirane inovacije…………….…....26 Tri vala dizajna……………………………………………………………………..…27
2
UNIVERZALNI DIZAJN (Universal Design / Design for all)....................................................................32 Kategorije ljudskih sposobnosti Primjeri univerzalnog dizajna……………………………………………………...33 Sedam načela univerzalnog dizajna……………………………………………..34 Korištenje boja...................................................................................................36 PROSTOR DIZAJNA The Design Space…………………………………………………………………..37 EKOLOGIJA Faktori uništenja planete.................................................................................39 Održivi razvoj.....................................................................................................41 Svijet materijala..................................................................................................42 Reciklaža.............................................................................................................43 5R strategija.......................................................................................................44 EKO DIZAJN.......................................................................................................45 AMBALAŽA / PACKAGING DESIGN.................................................................48 KIČ.......................................................................................................................51 TRIJADIČKA ETIDA...........................................................................................60 TIMSKI RAD Pojam tima Izgled tima……………………………………………………………………………..63 Konflikti u timu Zadatak tima…………………………………………………………………………..64 Karakteristike uspješnog tima Razvoj uspješnog tima Četiri razvojne faze tima…………………………………………………………….65 Kakav treba biti timski rad Kakav ne smije biti timski rad Bitne upute za „timske igrače“…………………………………………………….66 MICHAEL GELB: “PREDSTAVITE SEBE“ (najjednostavniji način da održite što bolju,upečatljiviju,efektniju prezentaciju,govor,predavanje...)…………………………………………………68 MAPE UMA…………………………………………………………………………….70 OBJAŠNJENJA BITNIH POJMOVA Artefakt...............................................................................................................71 Bauhaus.............................................................................................................72
3
Civilizacija..........................................................................................................73 Ekologija............................................................................................................74 Ergonomija.........................................................................................................75 Futurizam............................................................................................................77 Kultura................................................................................................................78 Purizam...............................................................................................................80 Styling.................................................................................................................81 GLOSSARY........................................................................................................82
SVIJET DANAS (razmišljanja studenata o svijetu u kojem živimo)
Ivana Vuković Suvremeni čovjek teži zadovoljiti sve svoje želje bez obzira na stvarne potrebe. U skladu sa ovim željama razvila se i cjelokupna „industrija želja“. Ova industrija je usmjerena ka pronalaženju i plasiranju uvijek novih proizvoda koji predstavljaju potencijalne ili buduće želje konzumenata. Postoji čitav sustav mehanizama zasnovanih prije svega na marketinškim tehnikama koji omogućuju da želje pređu iz faze potencijalnih potreba u stvarne. Proizvodi koji otjelotvoruju ovakve želje jesu nametnuta stvarnost, tako da se ovdje sigurno ne može govoriti o stvarnim ili objektivnim potrebama; to su, prije svega, subjektivne potrebe koje se mijenjaju i rastu upravo onako kako rastu tržište i marketinške institucije. Tako da danas imamo čitave nizove proizvoda koji služe istoj svrsi, ali
nose drugačiju informaciju o identitetu proizvoda i samim tim segmentiraju tržište, kao i svijet potencijalnih želja konzumenata na mnoštvo malih konzumentskih kultova i rituala koji sa stvarnom svrhom proizvoda nemaju ama baš ništa zajedničko. Pitanje koje se ovdje samo postavlja jest šta je svrha proizvoda i u kom smislu on treba da ispunjava utilitarne funkcije te da na taj način ostvaruje svoju ulogu u civilizacijskom razvoju. Ako ta uloga postane sekundarna, onda kao neminovnost dolazi do gomilanja (overload) nedefinisanih proizvoda koji pate od krize identiteta. Ovi proizvodi, u svakom slučaju, vode ka smanjenju standarda u smislu zanemarivanja kvaliteta u korist kvantiteta. Jedna od najbitnijih karakteristika overload-a proizvoda na svjetskom tržištu jest umanjena briga proizvođača za dugoročne posljedice takve hiperprodukcije. 4
Ovo, nažalost, biva najvidljivije u sferi ekologije i zdravlja. Mi danas živimo u vremenu elementarnih i klimatskih nepogoda i katastrofa prouzrokovanih isključivo današnjim načinom proizvodnje, distribucije i upotrebe proizvoda. Dakle, proizvod jest glavni krivac za stanje u ekologiji, ali i za zdravlje ljudi. Ako ovo posmatramo na ovaj način, to je sigurno poražavajuća činjenica za branšu produkt dizajna koja se trudi da unese kakav takav red u haotični svijet proizvoda. Dolazimo do zaključka da je potrebno stvarati proizvode sa odgovornošću, čiji moralni identitet ne bi smio biti upitan. Samo tako je moguće stvoriti odnos u korist kvalitete spram kvantitetu. Posebno opasna pojava u industriji jest hiperprodukcija, korištenje proizvodnih kapaciteta u punoj mjeri samo zato što postoje, bez obzira na objektivnu potrebu tržišta. Mjesto za proizvod na tržištu se stvara putem marketinga (subjektivna potreba). Pozitivna stvar, unatoč ovom negativnom razvoju, jest da se u zadnjih deset godina na tržištu pojavljuju proizvodi sa izraženim antiglobalističkim identitetom koji cilja na male grupe korisnika ili na potpuno osvještenog korisnika po pitanju kvaliteta koje očekuje od proizvoda. Dobar primjer jest britanska tvrtka Lush iz Dorseta koja se bavi proizvodnjom prirodne kozmetike bez životinjskih sastojaka. Također, dobar primjer jesu suvremene tvornice reciklaže, koje prerađuju gradski otpad do 97,5 % u proizvode kao što su građevinski materijali, plastična sirovina ili plin (npr. ALBA Berlin).
Ovo je sigurno tema o kojoj bi se moglo mnogo više pisati. Recimo samo još da je identitet proizvoda u društvu kakvo danas poznajemo ugrožen i da postoje alternative ovakvom razvoju. Na novim generacijama produkt dizajnera i svih ostalih koji učestvuju u kreiranju proizvoda je da ovom problemu pristupe samosvjesnije, odgovornije i kvalitetnije.
Neira Sinanbašić Tehnologija, brzina, navodna ekološka svijest, terorizam, prirodne (i neprirodne) katastrofe… sve su to odlike današnjeg svijeta i načina življenja. Možda bi bilo realno očekivati kraj, smak svijeta koji je uvelike bio najavljivan i dvije hiljadite godine, no očito je da smo se izvukli ovaj put. Ova planeta, ljudi, sve je tako zagađeno i možda bi univerzumu dobro došlo tuširanje u ovoj galaksiji, možda je potrebno počistiti nered gomilan milijardama godina, a možda je rok trajanja Zemlje daleko od isteka. Ono što želim reći je da je svijet podijeljen na dvije krajnosti. Na jednom dijelu su ekstremno siromašni jadnici, u svakodnevnoj neizvjesnosti i bojazni od aktivnosti nekog vulkana, klizanja tla ili eventualno osvajačkih pohoda na naftu po cijenu hiljada života. Na drugom kraju su kapitalisti, veleposjednici, vješto zamaskirani feudalci, ljudi koji se utrkuju s vremenom i novcem. No ipak mislim da je najbolje i da najviše u životu
5
uživaju oni prosječni ljudi, koji ne umiru od gladi, ali ih ni novac nije imao mogućnosti iskvariti. To je moj pogled na svijet s ekonomskog aspekta, s ekološkog gledišta, svi ljudi su zagađivači. Nisu to automobili, atomske bombe, smeće, sve je to čovjek proizveo, upotrijebio i na kraju time zagadio i doveo svoju okolinu na rub egzistencije, a samim tim i sebe na neki nivo ˝kliničke smrti˝. Možda postoji slamka spasa, ali da li je volja čovjekova toliko jaka da se uhvati za nju teško je reći. Previše se oslanjamo na parolu «što možeš sutra - ostavi za prekosutra»! Dobili smo ovu planetu na čuvanje, a ne na poklon. No, svi misle da postoji negdje neko, bitniji od njih, da brine o tome. Kako bismo opstali kao vrsta duže, potrebno je malo više uključiti se u svakodnevnicu, po mogućnosti, kreirati je sam sebi. Mogu ja pametovati ovako do besvijesti, ali dobro znam da se i sama ponekad prepustim nebitnim stvarima kako bih zaboravila gdje živim. Često se opredijelim za humoristično sagledavanje stvarnosti, jer se umorim od sugeriranja ljudima kojim sam, nažalost, okružena, da ne bacaju velike, zelene vreće smeća u rijeku Lepenicu ili neki drugi oblik ugrožavanja životne sredine. I onda kažem kako bi komunalci trebali upravljati brodovima za odvoz smeća, kamioni nisu posebno učinkoviti. Svijet danas je izoliran. Možda nemamo najnoviju tehnologiju, možda smo siromašni i možda nismo stigli u različite dijelove Zemlje, no ljudi iz ove male države daleko više imaju duše i otvorenosti od ostatka svijeta. U svom tom nepogodnom okruženju i zatučenosti
pojedinaca, oni istinski ljudi nađu razloga za smijeh, rad, druženje. Zanimljiv je podatak da godišnje najveći broj viceva dolazi upravo iz ovog dijela svijeta. Zar nije paradoksalno to da se najviše smiju oni koji su toliko toga pretrpili? A opet kada neki pojedinac ode u bijeli svijet uspjeh mu je zagarantiran. Možda je prepotentno od mene, ali mi jednostavno imamo nešto u sebi što su drugi izgubili, pa cijene kada to primijete na nama. Nismo jedini takvi, takvi su svi koji žive u relativno prirodnom okruženju, koji nemaju dodira s ogromnim količinama novca, koji nisu svjesni po kakvoj blagodati koračaju (jer da jesu odmah bi to unovčili). Treba samo živjeti punim plućima, uživati u malim stvarima, a imati visoko postavljeni cilj, sanjati i polagano odsanjati svoj san, živjeti slobodno, ali ne zaboraviti da je ˝moja sloboda ograničena tvojom slobodom˝, pokušati iza sebe ostaviti što je moguće manji nered, a što veća djela. Lijepo bih ja, eto, uredila ovaj svijet samo da me neko nešto pita (zar to nije parola svih neizražajnih ljudi?)- to je sljedeće što ću promijeniti. Možda neću promijeniti svijet, ali ću pokušati uticati na svijest ljudi oko sebe. Pitam se da li je Napoleon počinjao sa ovako malim korakom?!
Narda Nikšić Dakle ne možemo stvarno reći da vidimo svijet objektivno, onakvim kakav jeste. Ne postoji potpuno objektivan pogled ni na što, jer je svaki naš pogled na bilo što povezan sa našim prethodnim iskustvima i našim emocijama. Sve ima svoju emocionalnu težinu.
6
Dr. sc. Daniel Moroti Nakon mjeseci bojkotiranja televizije, radija i štampanih medija, sjedam da napišem esej. Surfam po internetu da vidim šta sa to događa na globalnoj sceni i čini se da je sve manje-više isto. Amerika prijeti jer sve doživljava kao prijetnju. Izrael, Palestina, Afganistan, sve slike sa ratišta pune jezivih prizora. Pokušavam sa televizijom, ali stvari ne postaju bolje. Jeftine „sapunice“ i još jeftinija muzika, koje gubljenje vremena! Nimalo mi nije zasmetala moja neinformiranost. Shvaćam da sam protekle mjesece živjela punim plućima, nisam se bavila strahotama koje nam serviraju u glavnom dnevniku, a na koje ne mogu uticati, nisam psovala prema malom ekranu mršteći se na „silikonsku“ ljepoticu bez sluha, da ne spominjem kvalitete pjesme koju pjeva. Jednostavno sam bila. Malo je stvari na globalnom planu, a još manje u neposrednom okruženju koje su poticajne ili jednostavno pružaju zadovoljstvo. Svakodnevnica uglavnom pruža prizore od kojih bi svako normalan okrenuo glavu. U gradu u kojem živim tako se sporo dešavaju promjene, a više su nego neophodne, a na globalnom nivou promjene su prebrze da bi se pratile. I tako je ova mala jedinka zvana Ja odlučila da se pozabavi svojim životom. Počelo je veliko spremanje. Za sve je kriva knjiga, kasnije i film: Koji k...c uopće znamo?! Nikad ni jedno štivo nije tako bitno uticalo na moj odnos prema svijetu još od „Doživljaja mačka Toše“. Knjiga počinje jednim jednostavnim pitanjem koje te vodi u beskonačno:
Koja je to jedna stvar koju sigurno znate? Čovječanstvo ima dva velika pristupa Istini. Jedno je Duh, a drugo Znanost. Oni bi trebali da odgovore na sva pitanja o svijetu u kojem živimo. Da nam objasne sve prirodne zakone i sva duhovna iskustva, međutim čini se da odvojeni jedno od drugog to jednostavno nisu u stanju. Njihovo razdvajanje još u 17.vijeku učinilo je medvjeđu uslugu čovječanstvu. Od tada naučnici, ma koliko napredni bili, vješto bježe od uplitanja duhovnosti u njihov materijalni (fizički) svijet, a svijest čovječanstva se sastoji od mora paradigmi, mi dišemo i živimo ta vjerovanja. Međutim svakodnevno se pojavljuju nove znanstvene informacije koje se ne mogu objasniti putem Newtonovog modela. Ja prva ne pristajem na to da je sve oko mene samo džinovska mašinerija, te da sam i ja u suštini mašina sastavljena od nešto kostiju i mesa. Tu jednostavno mora biti nešto više... Ako objašnjenje svijeta u kojem živimo počnemo od najmanje čestice atoma, dolazimo do začuđujućeg otkrića. Većina atoma je u stvari prazan prostor, jezgra je tek njen neznatan dio. Dakle materija je u stvari potpuno nematerijalna. Znači li to da živimo u nekom velikom hologramu?! Još uvijek nismo kadri da dokučimo takvo što. Naš um je ugrađen u naše oči i gotovo je izvjesno da je čovjek u stanju da vidi samo ono na što je naučen da vidi. Tu i naša vlastita percepcija dolazi u pitanje, to je u suštini samo gomila informacija koju obrađuje naš mozak, koji je opet uvjetovan iskustvom i emocijama...
7
Stvari se još više komplikuju kad na scenu stupa kvantna fizika. Neću da lupam o stvarima o kojim baš nemam pojma, al' uspijevam pohvatati suštinu teorije. Jedna čestica u eksperimentu je bila istovremeno na dva mjesta!!!... a kvantni kolaps je u stvari činjenica da se čestica ponašala sasvim drugačije kada je „shvatila“ da je promatraju... uf kako se tek sad sve nestabilno čini. Kao da svijet postoji kao skup tendencija... Svi mi imamo svijest o tome da okolinu doživljavamo kao promatrači, ali nikako da dokučimo gdje se nalazi taj unutarnji promatrač. Šta je svijest zapravo? Knjiga je bez sumnje revolucionarna, daje beskrajne smjernice i niti jednu kuharicu. Otvorila je more pitanja u mojoj glavi, na koje sam sama morala naći odgovore. Shvatila sam da ako nisam zadovoljna okruženjem, nije problem u njemu nego u meni. Konačno ja sam jedina odgovorna za stanje u kojem se nalazim i ja sam, ta koja može napraviti promjene. Um je definitivno iznad materije i moj um je taj koji može kreirati ljepšu stvarnost. Pitanje je samo preuzimanja odgovornosti za sebe i svoje postupke i ubrzo nemaš problema sa onim što te okružuje. Zaključak: Živimo u međusobno povezanom sistemu planete zemlje, ne samo po fizičkim, nego i duhovnim zakonitostima. U isto vrijeme dešava se i globalizacija i otuđenje, što upućuje na to da se čovjek kao jedinka mora okrenuti prvenstveno sebi i unutar sebe preispitujući svoj odnos prema svijetu, da bi se na globalnom planu mogla desiti poboljšanja. Svijest se
mora podići do shvaćanja da smo svi jedno, da nanoseći bol drugome ustvari štetimo sebi. Nadam se da neće biti potrebno stoljeće da bi se došlo do toga. Već uveliko se rade uspješni eksperimenti u kojima se koristi kolektivno pozitivno mišljenje da se spriječi efekt staklenika... Može vam zvučati kao naučna fantastika, al' ja duboko vjerujem da ljudska vrsta posjeduje takvu moć. Uz malo pozitivnog stava, otvorenog uma i zdravog razuma čuda se mogu desiti. Ili jednostavno da uzmem daljinski upravljač i prebacim na dvicu?
Harun Salkanović Kada se osvrnemo na trenutnu situaciju u svijetu, vidimo da je sve drugo osim zadovoljavajuća. Ukoliko pratimo svjetsku politiku, vidjet ćemo da priča o demokratiji ima samo jednu prividnu formu, dok u stvarnosti vlada zakon jačeg. Mene lično, to asocira na zakon prirode (životinjski zakon - veći jede manjeg). Dominirajući trend, kako u globalnoj politici tako i kod pojedinaca, je materijalna vrijednost. Materijalna vrijednost znači vlast, a vlast znači uzimati sebi za pravo ono o čemu drugi samo mogu „sanjati“. Amerika je idealan primjer jedne takve države. Umješana je u svaki svjetski problem i nameće svoje interese i ideale. Kada pogledamo njeno unutrašnje uređenje, vidljiva su tri sloja: siromašni sloj
8
srednji sloj bogati (vladajući sloj) Siromašni sloj je uglavnom raja sa ulice koja se bavi kriminalnim radnjama kako bi se držali iznad vode. Srednji sloj ima dobre poslove i solidnu zaradu i njih ne interesuje niti njihova niti svjetska politika, ali i jedan i drugi sloj sanjaju o tome kako postati slavan i bogat. Bogati sloj živi na visokoj nozi, razbacuje se na sve strane kako bi svako mogao da vidi ko su oni, što kod prva dva sloja to samo budi još veću želju. Površnost je dominantna u svakom segmentu njihovog života, čemu najviše doprinosi Holiwood, muzika i njegove zvijezde. Kada se osvrnemo na situaciju u našem okruženju, vidimo da taj zapadnjački trend sve više uzima maha. Naša omladina, slobodno mogu reći, su sanjari. Sve što rade olahko shvataju i zadovoljavaju se sa minimumom. Kul (cool) si samo ako vodaš naj „trebe“, ako cugaš, drogiraš se, voziš dobro auto, dobro se oblačiš itd. Nemam ja ništa protiv dobrih auta, dobre odjeće, jer i ja težim ka tome, ali kome je još nešto palo s neba, a ni babo (tata), ni mama neće biti vječno tu da nas drže ispod ruku dok mi ne prohodamo. Hvala Bogu kod nas još nije sve tako crno. Imamo još uvijek ambiciozne i kulturne raje, koja su dobra djeca, prijatelji, radnici, biznismeni, poslodavci, sugrađani, itd. Prisutni su još uvijek oni topli međuljudski odnosi. Komšije se obilaze, kao i rodbina i prijatelji. Najveći prisutni problem u našoj zemlji je standard i ekonomska
situacija. Što se plata tiče, može se komotno reći da ljudi imaju da prežive, a ne i da žive. Neke privredne grane još uvijek nisu dovoljno razvijene, tako da kad sutra završim fakultet, ako Bog da, moja će sudbina biti potpuno neizvjesna. Ono što me uvijek iznova motiviše i daje mi snagu je vjera u Boga i vjera u rad i trud. Ukoliko želimo da promijenimo naše lično i stanje u državi, moramo krenuti od sebe, a ne od drugog. Moramo raditi na tome da sebe dovedemo u situaciju da smo mi ti koji odlučuju o nekim problemima, a ne da se oslanjamo na to da će te probleme neko drugi za nas riješiti, i za kraj moja poruka bi bila - borimo se zajedno, jer zajedno smo jači.
Irma Mirvić Moje viđenje svijeta danas. Pa malo je reci da je bolno, tužno i neljudsko. Ja kao osoba i ličnost voljela bih da sam rođena u periodu u kojem je odrastala moja majka. To je što se tiče ljudskosti i uređenja države, a što se tiče modernizacije tj.globalizacije svijeta, to podržavam, s tim da se taj pokret ne mora sprovoditi kako se danas sprovodi. Po mom mišljenju, mi živimo u svijetu u kojem se svi bore da što više obogate sebe i što više osiromaše onog drugog, ne birajući načine kojima će ostvariti svoj cilj. Da, naravno da postoji stara izreka da: “Cilj ne bira sredstvo!“ Ali to ne znači da moramo ubijati, otimati, i
9
narušavati osnovne ljudske uslove za život, s tim ciljem da sebe materijalno obogatimo ili svoju državu. Da, ja živim u takvom svijetu, i veoma boli saznanje da dok ja sjedim jedna osoba bude ubijena, a koliko njih bude istjerano iz svog doma, koliko njih bude napadnuto ili im se oduzme svako pravo da budu ljudsko biće. Nositi taj teret na običnim ljudskim plećima nije lako; pokušati da promjenim nesto već sam probala i vidim da nikako ne mogu uspjeti u tome jer jedan glas može samo navesti nekoga na sumnju da nešto pokuša, ali ne i na to da mi se pridruži da promjenimo okruženje u kojem živimo. Ogorčena sam na to kako danas mladi ljudi provode svoje vrijeme, dangubeći i ne trudeći se da promjene nešto, ako ne u svoju korist, onda u korist generacija koje dolaze. Za par godina, ma koliko mi bili modernizovani, nećemo imati ništa ljudsko u nama. Bit ćemo samo roboti koji će se prodati za novac; pod tim podrazumjevam da će prodati sve ono ljudsko u sebi, svu radost, smijeh i dušu podredit će osobama koje će tada upravljati svijetom a nećemo imati ništa da ostavimo nadolazećim generacijama osim ratova i borbe da se porazi onaj slabiji i da mu se oduzme svako pravo. Ne razumijem kako ljudima ništa ne predstavlja ono duhovno vec samo materijalno. Umjesto da živmo da nam bude bolje, mi iskorištavamo svaki momenat da prouzrokujemo što više jada i boli onom drugom koji ima drugu boju kože ili možda ne vjeruje u ono u šta mi vjerujemo, bez svijesti o tome da smo svi mi isti i da imamo ista prava. Nadam se da ću bar u nekim
segmentima uspjeti da promjenim ovaj svijet, ako ne drastično, bar malo, onoliko da se može nekako živjeti, jer ja danas ne vidim kako mi možemo živjeti kao jedno jer svako grabi samo sebi, a onaj od koga se otima ili onaj koji se ubija je nebitan i bezvrijedan jer nije dovoljno dobar za nas. A šta to znači biti dovoljno dobar, to zavisi od države i okruženja u kojem živimo, i nikada niko neće biti dovoljno dobar i vrijedan sve dok se mi ponašamo onako kako se ponašamo jer ovo ponašanje nije ljudsko već ponašanje jednog mentalno nesposobnog čovjeka. Znam da će vas ovo moje viđenje svijeta navesti na to da pomislite da sam ja pesimist i da ne vidim ništa dobro. Griješite, ja vidim ono što je dobro i zdravo za okolinu ali o tome ne mogu pisati jer sve to bi stalo u jednu rečenicu.
Zlatko Šljivnjak Došlo je 21. stoljeće i vrijeme je da reflektiram naša postignuća kao rase dosad. Da vidimo, imamo 6000 godina zabilježene povijesti od početka Egipatskog, tj. nekog kraja Nubijskog carstva, do danas jedne velike „MODERNE“ cjeline koju zovemo „SUVREMENI“ svijet. Ukratko, to što imamo je rat, bolest, glad, pohlepa, velika dostignuća i velike poraze, moralne dileme, rasizam, nacionalistička divljanja,
10
netoleranciju, smrt nevinih i jedan pokrivač iznad toga svega. Pitate se kakav pokrivač, odgovor je jednostavan, zato vas u školi uče da mora biti kako on ili ona kaže. Ja za taj pokrivač imam naziv. Pokrivač ovisnosti o sistemu, taj nas pokrivač u jednu ruku grije i daje nam pripadnost, snagu, ispod njega se osjećamo dobro i ugodno, ali kako znate svake noći kad se pokrijete dekom i idete spavati da jutro mora doći prije ili poslije. Kad bacite taj plašt vidite cijelu sobu, cijelu sliku, ustajete se s kreveta i vidite kamo morate ići. Pitate se zašto bi odbacili pokrivač kada možete ostati u krevetu cijeli dan, bezbrižno se izležavati. Ako ste zadovoljni svojim životom, a rekao bih da baš i niste, nastavite spavati ispod pokrivača. A ako niste, nastavite čitati i vidjet ćete ono što sam i ja vidio kad sam zbacio pokrivač sa sebe. "Vođenje kriza": to je najvise što svijet danas moze, hoce i zna napraviti... Sve što nam danas govori o našem statusu i mogućnostima, negativno je. Sve naše velike ideje, kao što je to ideja slobode, kao što je ideja ljudske jednakosti, kao što je to ideja ljudskih prava, padaju pred jednostavnom činjenicom da je današnji svijet takav da u njemu nije moguće garantirati te ideje kao realne, da se one u izvedbi preobražavaju u svoju suprotnost, te da se, u cilju ostvarenja garancija slobode jednih, mora
rušiti sloboda drugih, sa uzvratnim efektom da naše rušenje bilo čije slobode ima nužno svoju drugu stranu, a to je da strada i naša sopstvena sloboda. Čini se da je neosjetljivost svijeta, osobito onog koji je najrazvijeniji i koji bi, prema tome, morao biti najodgovorniji prema sudbini cjeline svijeta, prema ljudskoj bijedi i svim drugim vidovima ljudske patnje, pa i prema nasiljima koja traju godinama i koja su jasan proizvod politike onih koji su sebi uzimali prava da kroje sudbinu svijeta, stvorila stanje u kojem su nasilje i teror, u svim svojim vidovima, od individualnih činova terora do organiziranog državnog terora, glavna značajka današnjeg ljudskog života. To je za mene "SVIJET DANAS".
Andrea Krivanek Kakav je to svijet danas i da li živimo bolje ili lošije od svojih prethodnika? Da li smo naučili na njihovim greškama ili ćemo ih ponavljati kao u začaranom krugu? Svijet danas je svijet suprotnosti, svijet bogatstva i svijet siromaštva, svijet u kome su ratovi poput vulkana, neki vječito aktivni, neki ugasli, a nikad se ne zna kada će i gdje ponovo buknuti. To je svijet dobrotvornih priredbi gdje dokoni skupljaju novac za ovaj ili onaj cilj pokušavajući umiriti savjest dok
11
istovremeno njihove toalete i kavijar i šampanjac za večeru koštaju više nego što će ikad skupiti. To je svijet u kome pravila ponašanja određuju karikature iz šou biznisa. Djeci su uzor bahate zvijezde s jednim hitom koje zamahuju dijamantskim nakitom uspostavljajući novi sistem vrijednosti. Danas nije bitno šta misliš ili osjećaš već šta posjeduješ. Lažni idoli zarađuju bajne honorare dok stvarni ljudi i istinski heroji jedva preživljavaju. Klase postaju sve izraženije. Pripadnici srednje klase uzimaju kredit da bi mogli kupiti najnoviju dizajnersku torbicu koja će izaći iz mode prije nego što otplate kredit. Veliko pitanje o kojem svi pričaju, a niko ništa ne preduzima je ekološko ili pitanje globalnog zatopljenja. Tu vlada veliko licemjerje. Zemlje koje su najveći zagađivači uporno učestvuju na konvencijama o zaštiti okoliša, ali još upornije odbijaju smanjiti štetne emisije koje dolaze iz njih jer to znači i manje novca. Smiješno je kad poznate osobe preko TV reklama mole ljude da gase sijalice dok se u svojim privatnim avionima voze s jednog na drugi kraj svijeta (avioni su među najvećim zagađivačima). Posljednjih 20 godina sve je više požara koji pustoše veće površine i traju duže. Ovo je povezano s višim temperaturama i ranijim topljenjem snijega. Zbog toga šume postaju suše, a razdoblje bez kiše je duže, pa je dovoljno da se iskra pretvori u plamen ogromnih razmjera. Ljudi su sve podložniji i neotporniji na alergene svuda oko nas. Veće količine ugljičnog dioksida i više temperature uzrokuju ranije cvjetanje biljaka te veću proizvodnju peludi,
što je jedan od glavnih uzročnika alergija. Današnji svijet je podijeljen na bogati, napredni, moderni i na onaj drugi koji mu je sušta suprotnost. Neću dalje govoriti o onom drugom jer njegove su nam brige poznate a svode se na čovjekove primarne potrebe, borbu za egzistencijom. Prvi svijet danas zahtijeva savršenstvo, a savršenstvo nikad nije bilo dalje i nedostižnije. Traži se život s retuširane reklame. Savršen život, savršen posao, savršen stan, savršen izgled, savršen partner, savršena djeca... Da bi se bar malo približili tom savršenstvu, ljudi su spremni sve staviti na kocku, rizikovati svoje zdravlje i život. Ovaj današnji svijet nije savršen, već teži ostvarenju privida savršenstva i to mu je najveća mana. Da bi se očuvao taj zamišljeni, idilični, nestvarni svijet, današnji čovjek je spreman okrenuti glavu, ignorisati sve što mu ne odgovara i pretvarati se da to nije tu, da se to njega ne tiče i da će nestati samo od sebe. Nijedan čovjek nije sam za sebe, svi smo povezani i postupak jednog čovjeka, ma kako neznatan bio, će prije ili kasnije utjecati na sve nas.
12
ŠTA JE PRODUKT DIZAJN Odgovarajući na pitanje šta sam to upisala sagovornici se, skoro uvijek, nadovezuju pitanjem "A to je...?", e onda slijedi laičko objašnjenje i meni nedovoljno jasnog pojma. "Pa produkt dizajn je dizajn uporabnih predmeta, znaš, stolica, čaša…" , i ljudi, kao- shvate! No ono što je bitno- ja nisam potpuno razlučila šta je šta, još uvijek sam na akademiji kao ˝mali zeleni˝, ali znam da će se sve stabilizirati, svaki početak je težak, ali i lijep, pogotovo kada čovjek ima sreću da upiše ono što želi, za šta misli da će ga ispuniti i u čemu se vidi u budućnosti. U ovih par dana na predavanjima stekla sam dojam da je produkt dizajn više matematika i geometrija nego umjetnost, nadam se da je taj dojam pogrešan, a ukoliko je tačan, ostaje mi da se trudim i sprijateljim s brojevima i mjerilima. ˝Težak je život nas umjetnika˝, to je rečenica koju koristim kada ne znam šta me čeka, kako da se postavim u određenoj situaciji, rečenica koju ovih dana koristim i više nego što je potrebno. Ruku na srce, ima nekog čara u brucoškom kukanju! Ali sve će doći na svoje, jednog dana ću se smijati svojoj zbunjenosti. Skoro da sam zaboravila kako imam zadatu temu na koju trebam pisati. Sve što je čovjek napravio i što će napraviti bilo je i bit će potrebno osmisliti, dizajnirati, tako da je polje produkt dizajna jako veliko i raznovrsno. Još uvijek ne znam šta me je privuklo ovom smjeru; jednostavno sam htjela da proširim znanje o dizajnu općenito. Do sada sam bila relativno skučena na dizajn odjeće i možda
bih to i nastavila studirati da nije došlo do zasićenja modom, konstrukcijom i stilizacijom figure. Htjela sam nešto srodno ali ipak drugačije! Uporno pokušavam dati bar približnu definiciju produkt dizajna, no shvatila sam da ću to moći tek kada budem pred kraj studija ili dok ne preformulišem svoju rečenicu u «sjajan je život nas umjetnika»! Poznato je da čovjek postavlja ciljeve i nastoji ih ostvariti, kada ostvari određeni cilj osjeća zadovoljstvo, ali to zadovoljstvo kratko traje- jer čovjek postavlja novi cilj. Tako sam i ja osjećala ogromno zadovoljstvo kada sam ugledala svoje ime na spisku primljenih, a već sada imam novi cilj i novu brigu brinem, ali da nije tako kako bi ljudi znali da su živi? Znam da nisam baš mnogo rekla o produkt dizajnu, o onome što je trebalo biti primarna tema ovog eseja, no to je zato što je ovaj A4 format ponekad tako velik da ga hiljade riječi, čini se, ne mogu popuniti! Čvrsto vjerujem da ću savladati sve izazove (pozitivan stav je pola uspjeha) i da ću se zaista naći i dobiti od produkt dizajna očekivano. A sad, šta to očekujem? Očekujem da mi se pruži mogućnost izraza i ispunjenja sebe, da mi, kao što je jedna moja profesorica iz srednje škole govorila, krene voda na usta kada se prihvatim nekog projekta. "Ako imaš san, ništa nije nemoguće", no san je samo skica koja se uz trud, zalaganje i jaku volju pretvara u javu. Lično sam veliki sanjar i ne bih znala koji san prvi da počnem gradit, no tu je uvijek surova realnost koja me prisili (na svu
sreću) da se odlučim, i prije nekog vremena odlučila sam da to bude uspješno studiranje. Samo se nadam da Vaša reakcija neće biti: ˝Ako vam svaki esej bude ovakav, čisto sumnjam!˝ Znam da nisam pogriješila u odabiru fakulteta, a sve druge greške su moguće (tj. vrlo vjerojatne), ali i oprostive. Sebi nikada ne bih oprostila da sam si uskratila kreativnost, slobodu, umjetnost… to je moj izvor energije, to je i produkt dizajn, upotpunjen preciznošću.1
„Industrijski dizajn je sistemski sređena... stvaralačka... znanstveno zasnovana... svjesna... svrsishodna djelatnost... određivanja.. .oblikovnih... (informativnih, strukturalnih, funkcionalnih)... kvaliteta i odnosa.. .industrijski proizvedenih predmeta... asortimana... komunikacija... sustava... procesa... radne i životne čovjekove okoline... optimalnim... kritičkim... interdisciplinarnim... kompromisnim usklađivanjem... zadovoljenjem... sintetiziranjem i koordiniranjem... zahtjeva... parametara i faktora... proizvodnje, distribucije i društvene i individualne potrošnje i potreba“ Goroslav Keller Prolazi me blaga jeza, ovo je prva definicija dizajna koju sam pronašla i panika je nastupila. Zar je to ono što bih trebala studirati, hrpa riječi koje zvuče kao uzvikivanje parola na političkom sastanku nekog davnog sistema. Do sada su moje predstave o dizajnu sadržavale 1
Neira Sinanbašić
unikatni nakit, luksuzne automobile, brendove... U trenutku zastajem i promatram okolinu. Kako postajem svjesnija predmeta koji me okružuju uviđam da je sve teže odrediti šta produkt dizajn nije. Od šolje čaja na mom stolu, mobilnog telefona, sata na zidu do stolice na kojoj sjedim. Sve ima svoju formu, svoju upotrebnu vrijednost, estetsku također. Sve ih karakteriše serijska proizvodnja. Iza svih tih predmeta stoji neka daleka ideja vodilja i želja da se oni naprave. Postoje čitavi timovi ljudi koji su zaslužni za moje police?! Polako ulazim u zamišljenu fabriku, na drugom spratu iza staklenih vrata za stolom sjedi dizajner, pognut je, čini se da rješava problem. „Razlog za dizajn jeste da problem pruža više rješenja i volja da se problem riješi“. Čujem kako tiho šapuće: „...estetika, linija, boja“. Naizmjenično u njegovu kancelariju ulaze i izlaze tehničari, mehaničari, pa čak nekoliko puta i direktor. Problem znači neće riješiti sam, neki će mu pomoći, a neki otežati posao. Dakle dizajniranje je timski rad. Dizajner će zajedno sa timom proći kroz svih pet faza dizajn procesa. Prvo će definisati probleme, vrednovati, zatim odrediti ciljeve, razviti alternativna rješenja, i konačno prezentirati i djelovatiakcija. Funkcija proizvoda odigrat će ključnu ulogu u njegovom pristupu dizajnu, a neće zanemariti ni ergonomsku stranu. Rezultat je akcioni plan, ali dizajner ostaje da prati proizvod i dalje, uočava probleme-razlog za redizajn. Nikada prije nisam razmišljala na taj način, čini se da okolinu prečesto uzimamo zdravo za gotovo.
Dakle u današnje vrijeme dizajniranje bi moglo ovako izgledati, ali kako je zapravo započelo? Sa sigurnošću mogu tvrditi da pećinski čovjek nije razmišljao o dizajnu svog oruđa i nije imao serijsku proizvodnju, kao što se ni kasnije majstori i zanatlije nisu zamarali pitanjima kao što su: „Ko je nadaren da stvori nešto novo, a ko da to prepozna?“ Jednostavno su pravili i koristili proizvode. Tek sa stilom Luis XIV pokućstvo postaje umjetnost. Ono ima visoku kvalitetu i na njega paze cehovi, osnovani još u srednjem vijeku. Proizvod je nosio njihove žigove. Razvojem industrije u 19. vijeku, građanstvo sve više traži praktične proizvode, ali u modi se oponašaju povijesni stilovi koji nisu pogodni za serijsku proizvodnju. Bidermajer- stil građanske epohe prve polovine 19. vijeka. Velike izložbe u Londonu (hala Kristalna Palača) i Parizu (Ajfelovov toranj, Hala strojeva) ubrzavaju industrijsku proizvodnju i podstiću nova rješenja u projektovanju. Henri van de Velde 1901. uspostavlja radionice za obrtnike i doživljava uspjeh u novom pristupu dizajnu. Njegova škola 1907. postaje državna, iz koje će nastati Bauhaus. Iako radi samo od 1919. do 1933, uticaj Bauhausa je presudan za dizajn. Organizovano kao školovanje od tri stupnja, istraživanja forme i modela, usporedna nastava zanata i umjetnosti, te građenje (Bau), predstavljaju idealan primjer načina školovanja za dizajnera budućnosti. 20-te godine prošlog vijeka obilježila je pojava Art Decoa. On je se jako oslanja na dva umjetnička pravca, kubizam (afrički uticaj,
pravokutnost) i fovizam (žarke boje). Također postoji uticaj nadrealizma, zlatnog doba Holivuda, predratne depresije. Završavam listanje skripte. Pred mojim očima su velike Dalijeve usne oblikovane kao fotelja i neki stolić čiju staklenu plohu nose tri modelirane ljudske noge. Zgražavam se. Prisjećam se posjete Dalijevom muzeju, bila sam ošamućena, oduševljena, a sada mi koncepcija nadrealizma u službi dizajna izgleda strašno. Nikad ne bih mogla živjeti u takvoj kući. O Gaudiju bi se dalo pregovarati. Postavljam si pitanje na koje nemam odgovora. Do koje mjere dizajn treba da prati umjetnost? Da li dizajneri trebaju prepustiti umjetnicima da uživaju ne polažući račune nikome, dok se oni po svaku cijenu pokušavaju dopasti, prodati? Moje prvo lutanje kroz temu „Šta je produkt dizajn?“ ovdje završava, ali putovanje tek počinje. Vremenom ću skupiti pregršt informacija, slika i definicija od kojih će se možda neke učiniti prave, možda jednog dana neku i usvojim. Za sada znam da produkt dizajn nije umjetnost, ali se koristi između ostalih njenim jezikom, nije ni zanat, ali je potrebna njegova spretnost i dosljednost.2 Produkt dizajn se može definirati kao idejni (konceptualni) razvoj, testiranje, izrađivanje i implementacija fizičkog objekta ili servisa. Produkt dizajn procjenjuje ideje, čineći ih dodirljivim sistematskim približavanjem kroz produkte. Ideja dizajna produkta se 2
Narda Nikšić, Literatura: Prof. Dr. Ivana Šverko „O dizajnu- teorija i povijest dizajna“
pojavljuje iz potrebe i ima upotrebno značenje. Iz određene potrebe nastaje ideja koja se slijedi i koja je često pripisana složenijim faktorima kao što su asocijacije. Estetika se smatra važnom u produkt dizajnu, ali se dizajneri također bave i drugim aspektima kao što su tehnologija, ergonomija, upotrebljivost, ljudski faktor i tehnologija materijala. Spomenuti aspekti obuhvataju također i projektiranje objekta, korisnost i upotrebljivost, plasiranje na tržište te se bave i pitanjima psiholoske prirode, kao što su strast, privrženost korisnika objektu i dr. Produkt dizajner kombinuje umjetnost, nauku i trgovinu da bi dobio dodirljivi dugotrajni proizvod. Ova dinamična uloga olakšana je digitalnim alatima koji omogućavaju dizajnerima da saopćavaju, vizualiziraju i analiziraju ideje. Produkt dizajneri su opremljeni vještinama potrebnim da izvedu produkt iz zamisli ka tržištu. Oni također treba da imaju sposobnost vođenja dizajnerskih projekata. Proces dizajna jest kreativni proces koji se sastoji od analitičkih procesa i podrazumijeva rješavanje određenog problema. Produkt dizajn ima i svoje mračne strane. Uz pomoć marketinga postaje sredstvo kapitala i robuje konzumentskoj prirodi današnjeg društva koje svakodnevno izbacuje mnoštvo nepotrebnih, skoro besmislenih, proizvoda. Ovdje se postavlja pitanje šta je danas dizajn, a šta nije. Da bismo postavili ovo pitanje, tu se moramo vratiti nazad ka generičkom izvorištu i samoj ideji. Iz ovoga zaključujemo da je produkt dizajn prije svega ostvarena,
materijalizovana smislu riječi.
ideja
u
punom
Kako je nastao produkt dizajn? Nastao je iz potrebe da se oblikuju stvari podređene funkciji. Uslovi za ovaj proces stvoreni su tijekom industrijalizacije, kada je, zahvaljujući tehnološkom napretku, i, prije svega, uvođenjem mašinske proizvodnje stvorena mogućnost serijske proizvodnje. U ovom trenutku nastaje produkt dizajn i izdvaja se od unikatnog dizajna i primijenjene umjetnosti. U trenutku kada manufakture bivaju potisnute procesom industrijalizacije, produkt dizajn se naglo razvija. Tu je vrlo bitno spomenuti pokret koji se zove Arts & Crafts i koji se pojavio u Velikoj Britaniji oko 1870. i koji se uglavnom i manifestovao u primijenjenoj umjetnosti, ali i u arhitekturi. Pripadnici ovog pokreta posebnu su pažnju pridavali čistoći, funkcionalnosti i ljepoti forme. Arts & Crafts je pokušao da održi originalno oblikovanje i uspori industrijalizaciju i serijsko oblikovanje, ali u tome nije uspio. Najbolji dokaz toga jest Bauhaus škola koja je kao idejni nasljednik proizišla iz ideje Arts & Crafts-a, ali u jednom potpuno novom utilitarističkofunkcionalističkom pakovanju. Bauhaus je prihvatio industriju kao jedino moguće rješenje i serijsko oblikovanje kao način preoblikovanja svijeta prema sopstvenom kanonu. Od tada svijet i izgleda posve drugačije.3 Produkt dizajn ili industrijski dizajn se bavi proizvodima koji nas okružuju. 3
Ivana Vuković
Pri tome imamo dvije vrste proizvoda i to: proizvodi za konzumaciju investicioni proizvodi Pravilo je i za jednog i za drugog da dizajner dobiva nalog od proizvođača da kreira novi proizvod ili on sam sebi zada zadatak, gdje proizvede određeni proizvod , koji po tom predstavlja potencijalnim proizvođačima. Osnovni zahtjev kojeg industrijski dizajner mora imati u vidu je mogućnost da se njegova zamisao može realizovati. On ne proizvodi unikate, već proizvode koji su namjenjeni za masovnu proizvodnju. PROIZVODI ZA KONZUMACIJU su proizvodi za ličnu potrošnju (kućanski aparati, alati, igračke, namještaj, automobili itd). INVESTICIONI PROIZVODI se koriste u privredi (mašine za proizvodnju, teretna vozilavozila koja se koriste na gradilištima itd.) Šta proizvod može, odnosno treba da bude? Šta pokazuju rezultati istraživanja na tržištu, kakve su potrebe? Koliko velik, težak, skup, kvalitetan smije odnosno mora da bude? Postoji lista normi koja precizno definiše kakve su željene osobine pojedinih proizvoda, a takođe i čega se treba kloniti. Naravno da imamo i upute koje nam diktira tehnološki napredak. Koraci u procesu dizajniranja su slijedeći: 1. definiranje cilja 2. planiranje vremena 3. faza orjentiranja društvena orjentacija tehnološka orjentacija
orjentacija koja je uslovljena sredinom 4. faza nastajanja koncepta 5. faza istraživanja tržišta 6. faza finansijskih analiza 7. relizacija konstruisanje u CAD-u izrada prototipa serijska proizvodnja Nakon osmišljene ideje dizajner u nekoliko nacrta pokušava da iz zamisli izvuče što je moguće bolje rezultate i osmisli što više detalja. Po tome se vrši odabir najboljih rješenja, koji naravno moraju biti i potkrijepljeni jakim argumentima. Slijedeći korak je izrada makete koja prethodi prototipu. Rezultati cijelog ovog procesa se prezentuju na sajmu, gdje se novi proizvod predstavlja široj javnosti. Uspješnost, novoosmišljenog proizvoda je ovisna o reakciji i ocjeni, kako posjetilaca tog sajma tako i medija i raznoraznih drugih kritičara (konkurencija, takođe utiče na uspješnost plasiranja proizvoda na tržištu).4 Šta je to u stvari Produkt (Industrijski) dizajn? Kakav značaj i važnost ima dizajn? Za mene u stvaralačkom procesu nastanka dizajniranih, industrijskih proizvoda (djela) razlikuje se više etapa koje se najkraće mogu definisati kao: razvoj i preciziranje projektnog zadatka, projekat (idejni, proizvođački..), sama proizvodnja, a onda i aktivnosti vezane za uvođenje novog proizvoda na tržište. Pored kreativnog rada tu su i različite vrste studija, istraživanja na polju tehnologije, marketinga… Cilj je realizacija proizvoda novih oblika, formi i funkcionalnih mogućnosti sa 4
Harun Salkanović
primjenom savremenih materijala, ali pogodnih, kako za odgovarajuću proizvodnju tako i tržište. U cijelom postupku, kompleksnost i raznorodnost problema zahtjeva multidisciplinarni pristup jer do adekvatnih i kvalitetnih rješenja se može doći jedino timskim radom stručnjaka različitih profila uz profesionalnu saradnju i nove vidove interrelacija. Dok ostali umjetnici imaju 'privilegiju' da sami sebi postavljaju 'zadatake', i sami 'proizvode' svoja umjetnicka djela pa sve zavisi od njihove inspiracije, stvaralačkog trenutka; u slučaju industrijskog dizajna malo toga zavisi od samog umjetnika, a mnogo vise od drugih činilaca. Za realizaciju projekta industrijskog dizajna pored ostalih faktora od presudne vaznosti je odnos umjetnik proizvođač, odnosno spremnosti proizvođača za saradnju. Sve počinje da se kreće pozitivnim tokovima kada egzistira Svijest proizvođača da industrijski dizajn ima za cilj da unaprijedi proizvode i proizvodnju. Krajnji cilj uspješne saradnje treba da bude dobra prodaja kao i pozitivni ekonomski rezultati jer proizvodi sa dizajn preduslovom posjeduju dodatni kvalitet koji se očituje i u cijeni. Opštoj klimi u oblasti industrijskog dizajna mogu doprinijeti instrumenti, akcije na društvenom nivou koji su u skladu sa ukupnom pa i kulturnom politikom i definisanim ciljevima. Postoji niz 'recepata' i primjera u svijetu koji su mogući putevi kretanja u željenom smjeru za navedenu oblast. Galerijsko izlaganje projekata industrijskog dizajna predstavlja
određeni vid zadovoljstva stvaraoca samo u domenu umjetničkog izraza. Ali kako samo ime govori industrijski dizajn je namijenjen industriji, a proizvod krajnjem korisniku. Stoga je pravo zadovoljstvo stvaraoca tek kada se finalni proizvod iz domena masovne proizvodnje nađe svuda: u prodavnicama, kancelarijama, u školi... pa i u muzejima, galerijama. Tada su korisnici zadovoljni izgledom i karaktristikama svojih upotrebnih predmeta, počinju da ih prepoznaju, vole, traže… Ako baš i ne zapamte autora, koji je personalizovan imenom i prezimenom, ne treba im zamjeriti. To su podaci koji će, ukoliko su zaista vrijedni pažnje, biti zabilježeni u atologijama i udžbenicima. Šta bi bio svijet bez dizajna? Što je najvažnije Dizajn kao dodatni kvalitet finalnog proizvoda u potpunosti se približava korisniku i treba se pojaviti kao kategorija koju će svako sebi moći priuštiti. Tako se brišu granice, umjetnost ulazi u život, život ulazi u muzeje, a dizajn postaje sastavni dio života - u pravom smislu primjenjena umjetnost i adekvatan kulturni izraz društva. U ogromnoj konkurenciji na tržištu dizajn je taj koji prodaje robu. Jedno je sigurno – Svijet sa dizajnom nije samo puno ljepši i potpuniji, nego i djelotvorniji i puno razumljiviji.5
5
Zlatko Šljivnjak
DIZAJN I KULTURNA OKOLINA 21.STOLJEĆA Jednostavna, ali bitna pitanja kojima se ne posvećuje dovoljna pažnja i na koja često dajemo površan, automatski odgovor glase: kojem povijesnom vremenu pripadamo i u kojem društvenom prostoru živimo. William Morris, pisac, dizajner i socialist, je pokušao prikazati sliku nadolazećeg novog društva u kakvom bi želio živjeti. O tome je pisao u svojoj utopističkoj romansi Vijesti iz nigdjevlja, koja je objavljena 1890.godine. U njegovom idealnom društvu budućnosti nema bučnih ni štetnih fabrika i postrojenja, već umjesto toga, imaju zelene livade, a gradske rijeke su toliko čiste da su pogodne za ribolov. Ljudi budućnosti su zdravi, žive lagodno i ekološki su svjesni. Sve informacije su im dostupne i imaju dovoljno vremena da se obrazuju i dalje razvijaju. Morris smatra da su ljudi njegovog doba zapali u začarani krug proizvodnje robe jer su svoju sposobnost za proizvodnju usmjerili u krivom smjeru pa ih Svjetsko tržište prisiljava da proizvode sve više robe koja često nije potrebna u tolikim količinama, a to iziskuje ogroman rad da se takav sistem održi. Morris je predviđao da će se u 21.stoljeću desiti prelaz iz komercijalnog ropstva u slobodu. On je apsolutno bio uvjeren da mora doći do te radikalne promjene jer ona proizilazi iz težnje ljudi za slobodom i jednakošću. Morris je također povezivao želju za jednakošću s težnjom da svaki rad dobije odlike
umjetničkog rada. Za njega su priroda i čovjek jedno i kao takvi neodvojivi, a oni koji ne razumiju prirodu, žele je sebi podčiniti. Tomas Maldonado, argentinski slikar, dizajner i mislilac, je 1966.godine održao predavanje na temu "Kako se boriti protiv samozadovoljstva u obrazovanju dizajnera?" Maldonado je smatrao da najprije treba razjasniti ideju dizajna i okoline da bi se obrazovanje dizajnera oslobodilo dvosmislenosti i proturječja. Upozoravao je da naš okoliš čine živi i neživi elementi te da se mora planirati novi tip mediokozmosa koji nije samo sistem objekata nego i čovjeka. Tome će doprinijeti nauka i tehnologija koje će izmijeniti sastav čovjekove okoline i doprinijeti pojavi novog posthistorijskog, postpismenog i postpolitičkog čovjeka. Maldonado je bio uvjeren da budući razvoj svijeta ovisi o ljudskoj akciji i stepenu njene djelotvornosti. On je bio za to da se čovjekova okolina definira kao složeni sistem kojeg čine međuzavisni podsistemi čije će cjelovito poimanje omogućiti kritiku svakog partikularizma. Opću definiciju industrijskog dizajna, koja uspješno sažima sve čimbenike (od funkcionalnih, simboličnih ili kulturnih aspekata društvene potrošnje do ekonomskih, konstrukcijskih i sistemskih aspekata proizvodnje i distribucije) koji sudjeluju u procesu konstituiranja oblika industrijskog
proizvoda bitno je relativizirao napomenom da industrijski dizajn nije autonomna djelatnost već je podložna strogo predodređenim prioritetima. Konrad Lorenz (austrijski zoolog, životinjski psiholog i ornitolog) je smatrao da je kultura živi sistem kao i svaki drugi i da je podložan prirodnim zakonima koji vladaju organskim svijetom, premda je najsloženiji na planeti i njen povijesni razvoj je bio sposoban nadići ograničene mogućnosti svojih članova. Promjena socijalnog ponašanja se mora dovesti u vezu s promjenom kulture, a time i povijesne svijesti. Zbog toga dizajneri moraju preispitati svoje djelovanje da bi mogli pridonijeti transformaciji kulture na globalnom nivou. Anthony King (psefolog i kritičar) je smatrao se društvo i kultura, društvena organizacija ili društveni proces mora staviti u svoj konkretan fizički i prostorni kontekst. Dizajn ne može biti neutralno oruđe. On je od procesa postao roba i pokušava se depolitizirati u trenutku kad njegova politička uloga postaje bitnom jer krajem prošlog stoljeća smo ušli u novo moderno doba za čiju će rehabilitaciju biti potrebna pomoć dizajna, a toj potrebi, po Johnu Thackeru, ide u prilog to što su postmodernisti razdvojili modernizam kao umjetnički pokret od napretka u nauci i tehnologiji, društvenim, političkim i ekonomskim uslovima. Prosvetiteljsko naslijeđe se ne može lako otpisati jer je u pitanju
oslonac modernog čovjeka, a Norbert Elias (njemački sociolog) smatra da je bitan nedostatak savremenih znanosti što nijedna ne uspijeva pružiti temeljnu informaciju nužnu za temeljni model ljudskih bića. Po njemu, ljudska bića imaju dovoljno vremena i priliku da život učine ugodnijim nego što je bio dosad i da pronađu nešto bolje čemu bi mogli težiti. Francis Fukuyama (američki filozof, politički ekonomist i pisac) je potvrdio Hegelovu tezu da je krajnja tačka ideološke revolucije čovječanstva dosegnuta i da je univerzalizacija liberalne demokracije završni oblik ljudske vladavine (mada pobjeda liberalizma nije potpuna, dugoročno je ideal taj koji će upravljati materijalnim svijetom. Za Michel Foucaulta (francuski filozof, historičar i sociolog) je žudnja da se sadašnjost zamisli drugačijom nego što jeste odlika moderne, a pitanja poput kojem vremenu doista pripadamo također pripadaju moderni. Ideja neograničene komunikacijske zajednice koja prelazi postojeće granice prostora i vremena je za Charlesa Piercea nadomjestak ideje o bezuslovnoj ili bezvremenskoj prirodi apsolutne istine. Novac je osnova individualne slobode zahvaljujući kome možemo biti slobodni pojedinci. Po Davidu Harveyu značajna osobina recentne povijesti pomak od fordizma6 k 6
fleksibilnom režimu akumulacije. Za njega je kapitalizam revolucionarna snaga povijesti koja uvijek nanovo oblikuje svijet. Futurolozi običavaju evoluciju društva predskazivati na temelju svojstava ovih tehnologija, a zaboravljaju na društveni faktor jer svaka preobrazba vezana za kapital djeluje na čitavo društvo. Manuel Castells izdvaja nastanak nove tehnološke paradigme koja najavljuje nov način razvoja: uspostavlja se prisniji odnos između kulture, naučnog znanja i razvoja proizvodnih snaga. Sposobnost rada da procesira informaciju i generira znanje je materijalni izvor produktivnosti
William Morris
Organizacijska logika, koju izaziva informacijska tehnologija, sada zavisi od prostora tokova, a ne od određenog mjesta i to bi moglo u krajnjoj analizi pokazati kako se tokovi moći postupno preobražavaju u moć tokova.7 Mogućnost da individualne svote kapitala dnevno operiraju u globalnim razmjerima kao promjena socioekonomske organizacije doprinijela je formiranju tzv.globalnog grada koji sažima svu proturječnu logiku prostora tokova.
Fordizam je ekonomska filozofija po kojoj se prosperitet i visoki korporativni profit može postići povisivanjem plata tako da radnici mogu kupiti proizvod koji proizvedu. 7 Literatura za cijeli članak: Matko Meštrović Dizajn i kulturna okolina 21.stoljeća
Francis Fukuyama
Autorica teksta: Andrea Krivanek
AKTUALNA PITANJA VALORIZACIJE DIZAJNA -Uvod -Dizajnprojektiranje/oblikovanje objekata za masovnu proizvodnju -pojam dizajn se odnosi na sam kreativni proces, na segment kulturne proizvodnje koji taj proces uključuje i na pojedinačna ostvarenja toga procesa -govoreći o dizajnu danas ne označavamo samo pojedinačne predmete nego i cijeli niz pojava i fenomena -kritika estetike proizvoda, kritika funkcionalizma, diskurs o modernitetu, pitanje ekologije i cijeli raspon problema koji proističu iz radikalnih industrijskih, tehničkih i socio-kulturnih promjena koje je izazvao mikročip (glavne teme debate o dizajnu u vremenu nakon zatvaranja Ulmske škole 1968.) -sagledavanje svakog povijesnog fenomena ( i njegovo valoriziranje) događa se iz perspektive konteksta savremenosti onoga tko sagledava, historizira i valorizira -Definiranje suvremene perspektive -dizajn je danas aktualiziran u svim aspektima društvenih djelovanja, postao je činjenica prisutna u različitim oblicima društvenih zajednica s vrlo različitim povijesnim naslijeđima, afirmirao se kao prvorazredan ekonomski čimbenik i kao značajno područje edukacije -kao samostalna profesija dizajn povijesno nastaje u Velikoj Britaniji, a u Kini to upravo postaje
-savremeni dizajn je postao globalni fenomen koji se razvija bez obzira na lokalne specifičnosti tradicije i ekonomije -svaki pokušaj valorizacije dizajna zbog globalizacije može vrlo lako ostati ograničen samo na pitanje estetike -˝industrijski dizajn-refleksija stoljeća˝ ; projekt (dijalektički pristup historizaciji dizajna iz savremene perspektive) -Povijesna utemeljenost -Persner izvorišta legitimaciji novog fenomena traži u teorijskim idejama o umjetnosti, lijepim i uporabnim predmetima, od Wiliama Morrisa dalje -Banham je zainteresiran za teorijske aspekte arhitektonskog oblikovanja, upušta se u vrlo sustavnu analizu ideja i koncepcija koje su formirale i praktična polazišta u edukaciji i profesionalnom djelovanju u sferi projektiranja predmeta za masovnu industrijsku proizvodnju, ponajprije kada je riječ o idejama iz manifesta talijenskih futurista, idejama iz kruga škole Bauhaus ili pak teorijskoj koncepciji stvaranja Le Corbusiera -estetička ili estetizirajuća funkcija dizajnastvaranje korpusa modernističkog svjetonazora -u knjizi ˝Mechanization Takes Command˝ Siegfried Giedion daje drukčije teorijsko, pa i historiografsko viđenje dizajna ; pored etnografski sagledanih inovacija, patenata i materijalnih fenomena moderne
civilizacije prilog anonimnoj povijesti zasnovan je i na autorskim prilozima istoj -Giedionova ˝anonimna povijest˝je bila nenapisana povijest modernog života, utemeljenog na mehanizaciji -historizacija dizajna- tehnički i inovacijski fenomen u socijalnom kontekstu i valorizaciji te sagledavanje pojedinačnih zasluga -Diferenciranje i obuhvat profesije -nakon Drugog svjetskog rata- dizajn kao samostalna profesija -kontradikcijeizraz stanja u poslijeratnoj zapadnoeuropskoj kulturi liberalnog kapitalizma, definiranoj mnogim neriješenim idejnim, ideološkim i socijalnim aspektima masovne industrijske proizvodnje -Meurer- osnovna namjera osnivača Ulmske škole bila je pokrenuti i razvijati edukacijsku instituciju koja bi pridonijela humanizaciji svakodnevnog života -dizajn kao multidisciplinarni proces koji prije svega postavlja pitanja, a potom traži i najprikladnije odgovore -komercijalni uspjeh su naglašavali kao mjerilo kvalitete (škola prestala djelovati 1968.g.) -˝Industrijski dizajn˝je stvaralačka aktivnost čiji je cilj određivanje formalnih kvaliteta industrijski proizvedenih predmeta. Te formalne kvalitete obuhvaćaju i vanjske karakteristike, ali prije svega one strukturalne i funkcionalne odnose koje sistem pretvaraju u koherentnu cjelinu, kako sa stanovišta proizvođača, tako i korisnika -Matko Meštrović ˝Teorija dizajna i okoline˝
-Dizajn kao kultura -˝Objects of Desire- design and Societi 1750-1980˝ Adrian Forty (iznosi tezu da je dizajn proces koji se ponajprije zbiva na općoj razini društva, a na posljetku i na razini materijalizacije pojedinačnog objektarezultata dizajnerskog procesa, ti objekti materijaliziraju mitove u čvrste forme- Forty identificira tri lingvistička modela te materijalizacije u procesu dizajna) -Norbert Bolz u članku ˝Die Funktion des Designs˝ govori o antropološkoj i sociološkoj potrebi apsorpcije nesigurnosti u društvu Zapada, gdje vidi značajnu ulogu dizajna -koncepcija amalgamacije marketinga i dizajna pomalo gubi moć nošenja sa stvarnim potrebama i problemima korisnika -Mogućnosti metode valorizacije -koncepcija ˝kulturnog sustava˝ masovno izrađeni predmeti nalaze korisnika svojom mehaničkouporabnom svrhom i simboličkim podsjećanjem na pra-model, na ideju projekta -ideja ˝kulturalnog sustava˝ zasnovana je na balansiranju socijalnih razlika nastalih na pojedinačnim potrebama posredovanja identiteta u zajednici, i to nabavkom i korištenjem industrijskih proizvedenih predmeta -nerazvijena nacionalna ekonomijametodika dizajna i marketinga se apliciraju sredstvima proisteklim iz razvijenih zemalja, a bez respektiranja lokalne kulturne tradicije -Moguće osnove za teoriju dizajna
-historiziranje i valorizacija dizajnakomponente opće teorije dizajna -svaka ambicioznija teorija dizajna trebala bi uzeti u obzir interdisciplinarni pristup fenomenu ako želi cjelovito zasnovati metodu, vrijednosni sustav i kritičku aparaturu na kojoj bi se temeljio objektivan sustav valorizacije dizajna -u modernoj povijesti nacionalnih ekonomija svako razdoblje stvara neku specifičnu teoriju o dizajnu -osnove cjelovite teorije dizajna: -stvaranje općeg teorijskog modela (Bauhaus- Ulm) -historizacija dizajna kao discipline (tradicijaekonomijasocijalno okruženje) -historizacija teorije dizajna (noviteti- ideje- ličnosti) -Gui Bonsiepe daje sedam teza o dizajnu: 1.dizajn je domena koja se može manifestirati u bilo kojem polju ljudskog znanja i prakse
2.dizajn je orijentiran prema budućnosti 3.dizajn se odnosi prema inovaciji, čin dizajna rađa nešto novo 4.dizajn aktivira tijelo i prostor, a posebno domenu retinalnog 5.dizajn smjera olakšavanju učinkovite akcije 6.dizajn je lingvistički smješten u polju procjene 7.dizajn se bavi interakcijom između korisnika i proizvoda- boi to predmet svakodnevne uporabe ili software. Domena dizajna je domena posrednika (interface) -Dizajn- medijator -dizajn- iznimno značajan čimbenik razvojnih procesa suvremenih društava -treba li dizajn samo zadovoljavati potrebe ˝profitno˝orijentirane industrije i tržišta ili, ipak, k tome pridonijeti i stvaranju ˝neprofitne˝ kvalitete društvenih zajednica? Autorica teksta: Neira Sinanbašić
NOVI POTENCIJAL DIZAJNA Kreiranje čovjekove orjentirane inovacije Dizajn za mnoge ljude znači "fancy" namještaj, skupi fashion i neobične gadgete. No područje dizajna se naglo širi. Fokus dizajn discipline prebačen je sa estetskog stanovištva na razvoj inovativnih proizvoda i usluge koje su orijentirane prema čovjeku. Današnji dizajn projekti bazirani su na znatnoj količini istraživanja usmjerenog prema razumijevanju potreba, želja i problema korisnika. Često se taj dio projekta smatra najopsežnijim dijelom dizajn procesa. Međutim, nove dizajn perspektive također postavljaju kritičko pitanje za dizajn industriju: Da li je veliki niz dizajnerskih škola i dizajnera sposoban promijeniti način razmišljanja i prilagoditi se novim pristupima i ciljevima predhodnicima dizajn discipline?
proizvoda i usluga, leži u sposobnosti dizajnera da se "stave u kozu drugih" i dobijaju uvid u život korisnika za koje je njihov proizvod namijenjen. Nova, humanistička dizajn perspektiva traje zadnjih 20tak god. i ide ukorak sa tranzicijom iz industrijskog društva prema društvu "globalnog znanja".
Ne više samo o estetici Koncept dizajna ne zasniva se više samo na estetskim načelima, kao što je to nekada bilo. Kao što ističe Arnold S. Wasserman, direktor The Idea Factory, dizajn industrija potrošila je posljednjih 50 god. na sazrijevanje iz isključivo estetske usluge, prema kompetitivnoj poslovnoj strategiji. Dizajneri današnjice suočavaju se sa mnogo složenijim problemima nego prije, a područije se proširilo preko jedne do mnogih disciplina koje se događaju u okolini unakrsnih disciplina.
Nastupaju novi vidici dizajna
Diferencijacija dizajna za individualnog korisnika
Za vrijeme posljednjih nekoliko desetljeća nastali su novi uvidi u dizajnu. Ti, novi pogledi često se nazivaju humanističkim, orijentiranim prema korisniku ili epatijskim dizajnom. Unutar tih pogleda, fokus je na potrebama, vrijednostima i željama korisnika. Patric Jordan, sa Carnegie Mellon škole dizajna, ističe da ključ za dizajniranjem inovativnih
Sa ljudskim potrebama kao primarnim zahtjevima, firme su prihvatile metode društvenih nauka. Na svjetskom tržistu se čovjeku orijentirani pristup pokazao kao ključni pristup za inovaciju i komercijalni uspjeh. Nokia i Apple su dva od primjera.
Diferencijacija dizajna za
društvo Iako se dizajn industrija pokazala sposobnom da uspješno rješava ljudske potrebe, pitanje je da li dizajn može biti primijenjen na način da rješava društvene probleme. Brojni recentni trendovi i događaji, ukazuju da bi to mogao biti sljedeći veliki korak za dizajn društvo. Potencijal dizajna pri rješavanju globalnih, društvenih problema je definitivno iskoristiv.
Budućnost dizajna Važnost dizajna kao sredstvo inovacije, kao predvodnika komercijalnog uspjeha i kao posrednika u društvenoj promjeni u budućnosti će još porasti. No, ironično, rastuća važnost dizajna je i glavni izazov i potencijalna prijetnja dizajnerima, jer je to područje već počelo privlačiti druge profesije. Koliko god mi to ne željeli priznati, jednostavna istina je da je dizajn ostao izvan naprednih razmišljanja i strateških udjela rješavanja složenih problema.
Novi dizajn Dizajn je forma prožeta svrhom Inovacija u proizvodima, komunikaciji, okolini, proživljavanju, procesima, programima i politikama usredočena na čovjeka, te zašto je dizajn suviše važan da bi bio prepušten dizajnerima Dizajn obuhvaća mnogo različitih disciplina, a svaka od njih ima vlastitu specijaliziranu svrhu,
pripremu i praksu. Pod dizajnom mislim na integraciju umjetnosti i tehnologije radi stvaranja proizvoda, komunikacije i okoline radi zadovoljavanja potreba ljudi. Također mislim na dizajn kao prevoditelja duhovnih vrijednosti nacionalne umjetnosti i kulture u inovativne artefakte.
Od industrijske estetike do humano orijentirane inovacije Mnoštvo produkcije dizajna – oprema za stanovanje, kompleti zdjela, ručni satovi i sl. su i nadalje usredotočeni na estetiku, i to s pravom. Međutim, današnji dizajn, nazovimo ga „Novi dizajn“, gotovo je u cijelosti u suprotnosti prema starom modelu. Danas je u središtu pažnje inovacija usredotočena na čovjeka, koja preispituje ljudske potrebe, funkcionalnost, mogućnosti tržišnog plasmana, upotrebljivost i održivost. Vanjski oblik je samo jedna od dimenzija. Ovaj pomak u profesionalnoj praksi – od dizajna artefakata do dizajna socio– tehnoloških sistema, solucija i doživljaja, dosegao je svoj „vrhunac“ prije otprilike 25 godina. Od tada je tradicionalne tehničke discipline, usko podijeljene na industrijski i grafički dizajn, dizajn interijera i arhitekturu, zamijenila interdisciplinama praksa strategijskog dizajna. Primjenjuju se novi nizovi metoda i sredstava dizajna za stvaranje proizvoda, komunikacije i okoline. Razmjerno je pojačana metodologija dizajna, kako bi se mogli rješavati složeni problemi korporativnih strategija, formiranja
novog poduzetništva institucionalne strukture, organizacionog djelovanja, te programa i politike javnog sektora. Svake godine se pojavljuje neka potpuno nova specijalizacija dizajna: dizajn sučelja na relaciji računalo – čovjek; univerzalni dizajn; interaktivni dizajn; dizajn za održivi razvoj; iskustveni dizajn; codesign. Sve to dovodi do temeljnih promjena, kako dizajn u svom najboljem izdanju, služi oplemenjivanju ljudskog života, kako pojedinaca, tako i društva u cjelini. Dizajn je odrastao.
kompjuterske industrije. Noyes je uspostavio IMB-ov identitet totalnog dizajna, što je uključilo proizvode, arhitekturu objekata i interijere, te grafički identitet. Uslijed fizičkog rasta IBM-a, Noyes je uočio potrebu za razvojem sistema kontrole dizajna, transformirajući ga u unutarnje odjele pod kontrolom središnjice. Tako je transformirao „individuu-dizajnera“ u „politiku dizajna“. Organizirao je centre dizajna širom korporacije, ali je zadržao cjelokupnu kontrolu nad strategijom dizajna kao centralizirane funkcije korporacije.
Tri vala dizajna: U posljednjih 50 godina prakse bio sam svjedok tri vala promjena u dizajnu: Od dizajnera-individue... Dizajn nastao u okviru zanata i dekorativnih umjetnosti; gdje tradicionalno, ali kontinuirano i danas jedna osoba inovira, dizajnira i stvara predmet. AEG je 1906. godine u Berlinu zaposlio Petera Behrensa, njemačkog arhitekta, kao prvog dizajnera korporacije u modernom smislu. Njegov se posao sastojao od dizajniranja svih proizvoda korporacije AEG, oglasa, arhitektonskog projektiranja tvornica i ureda, pa do stambenih objekata za zaposlenike. Behrens je samog sebe nazivao „dvorskim umjetnikom“ AEG-a. ... preko politike dizajna... 50-tih godina, inspiriran primjerom AEG-a, Thomas J. Watson JR je kao predsjednik korporacije IBM imenovao arhitekta Eliotta Noyesa kao prve „osobe-dizajnera“ ove
Korporacijski dizajneri su izrađivali priručnike i vodiče za dizajn, kojima su se služili inženjeri i marketingaši. Ti priručnici i vodiči su bili potrebni radi zadržavanja uniformiranosti i konzistentnosti identiteta proizvoda i brandova. ... prema dizajn procesu: Politike su najefikasnije u primjeni ideja koje već postoje, više nego u stvaranju novih ideja usredotočenih na iniciranje promjena. Zato su se 1980tih mnoge kompanije poput Sonya, Applea, Nike, Philipsa, NCR, Xeroxa i Unisysa počele okretati od birokratskih „politika dizajna“ prema trećem valu, ugrađenom u „dizajn procese“. Novi dizajn Pojam „dizajn proces“ se o odnosi na čvrstu metodologiju inoviranja, u kojoj discipline dizajna, strategije, inženjering i marketing, npr. sarađuju kao integrirani multidisciplinarni tim kroz cjelokupni životni ciklus proizvoda, od
inicijalnog određivanja prilika, kroz istraživanje, definiranje proizvoda, njegove detaljne razrede, do njegove realizacije, distribucije, obnavljanja ili povlačenja s tržišta. Iako opisani pristup može nekim edukatorima dizajna djelovati suviše aksiomatski, prije 25 godina je bio vrlo rijedak u praksi. Pet je glavnih tačaka pokretačke sile koja je dovela do boljeg shvaćanja dizajna od strane poslovnih subjekata i do pojave Novog dizajna: 1. Digitalna tehnologija: Kada se 1960-tih pojavio poluvodički transformator i integrirani krug, samo je nekolicina ljudi shvatili njihove izuzetne mogućnosti, danas ugrađene u mobilne telefone, osobna računala, prijenosnike i sl., pomoću čega možemo međusobno komunicirati bilo kada i bilo gdje. Novi dizajn se bavi usavršavanjem interakcija, ponašanja i proživljavanja sistema pokretanih softwareom, koje čine ljudi, atomi, bitovi. Postoji globalno umrežena inteligencija koju je moguće programirati. Mnogo toga što možemo smatrati proizvodom ne mora biti u fizičkom smislu dodirljivo. „Pravi“ proizvod često predstavlja strujanje bitova koje se u trenutku vremena sastavlja u zvuk, sliku, tekst ili u taktilni osjet. Dizajniranje u takvom svijetu iznjedruje potrebe za potrebe za širokim i dubokim promjenama u shvaćanjima što uopće znači dizajnirati, te kakve postupke primjenjivati. 2. Silicon Valley:
1980-tih godina, na južnoj obali zaljeva San Francisco rođena je potpuno nova poduzetnička kultura, čija bit uopće nije bila u postizanju stabilnosti i kontroli, nego u razornom tempu inoviranja i u nepredvidivim promjenama. Novi dizajn je bio potreban radi držanja koraka s uslovima u kojima se svakodnevno događaju inovacije – znanje, tehnologija, organizacione strukture i načini rada. Kalifornija je postala magnet za dizajnere s američke istočne obale i Srednjeg zapada, ali i iz Britanije, Njemačke, Francuske i Japana. Proširivši se po cijelom svijetu, kultura Novog dizajna je, što izgleda paradoksalno, postala istovremeno kalifornijska i svjetska. 3. Efekt Japana: Do 1980-tih „korporacija Japan“ je ciljno ostvarila dominaciju nad pojedinim američkim industrijama,, jednim iza druge: integrirani krugovi, kamere, motocikli, zabavna elektronika, uredski uređaji. Jedan od tri prodana automobila u SAD je japanski. Japan više ne kopira Zapad nego stvara vlastite inovacije, a u tom smislu i potpuno nove vrste proizvoda (poput Sonyevog Walkmana). Japan je pozicionirao Novi dizajn u samo središte svoje industrijske strategije brzih ciklusa inoviranja, superiorne kvalitete i globalnog izvora. 4. Re-inženjering poslovnog procesa Stotine zapadnjačkih kompanija su u odgovoru na efekt Japana odbacile svoje tradicionalne načine rada na svemu. Uspostavili su interna sveučilišta za permanentno obrazovanje svojih
rukovodilaca, managera i stručnjaka, kako bi mogli razvijati proizvode kojima mogu konkurisati japanskim proizvođačima, skratiti vrijeme razvoja od 2-3 godine na 6 mjeseci, prepoloviti i još i više smanjiti troškove proizvodne. Svaka funkcija u poslovnoj organizaciji mora sebe postaviti protiv uspoređivanih japanskih funkcija i valorizirati svoje troškove u odnosu na dobit. Novi dizajn je mogao i više nego dobro pokazati svoju (opipljivu) vrijednost. 5. Istraživanja o potrošačima Možda najvažnije sredstvo Novog dizajna predstavlja upoznavanje potreba potrošača i korisnika. Studije provedene na Poslovnoj školi Sveučilišta Harvard pokazuju da je slabo poznavanje potreba korisnika odgovorno za više od dvije trećine promašaja novih proizvoda. Ta istraživanja nazivamo etnografskim istraživanjima, spoznaje o potrošačima, kontekstualna istraživanja, ili istraživanja za dizajn. Integralni su dio procesa dizajniranja bez obzira o kojoj vrsti razvoja se radi –dizajnu kuhinjskih aparata, aparata za brijanje, novih putničkih vlakova ili aviona, do radnih mjesta ili novih sistema obrazovanja. Dizajn: povećava cijenu proizvoda za 24% povećava prodaju proizvoda za 47% povećava prodaje cijene za 32%. (Prema „Influence and Vision“ – studija Korporativne dizajn grupe netom publicirane od IDSA-a –
Industrial America)
Design
Socie6y
od
Dizajn je suviše važan da bi bio prepušten dizajnerima Kada to kažem, mislim na dvije stvari: prvo, dizajneri trebaju raditi s ne-dizajnerima, stručnjacima iz svih drugih disciplina, kao i sa „stvarnim ljudima“, drugo, smatram da je metodologija dizajna toliko snažna kao pokretač inovacija u svim područjima, od tehnoloških artefakata do društvenih sistema, da bi svako trebao znati kako je koristiti, a ne samo dizajneri. Snaga metoda i sredstava dizajniranja bi trebala biti dostupna svima. Dizajn bi trebalo podučavati kao predmet općeg obrazovanja poput matematike ili fizike, u svim školama. Prema novom dizajnu Bez obzira na vrstu dizajna ili mješavinu disciplina, Novi dizajneri imaju zajedničke ciljeve: da otkriju stvarne potrebe ljudi, te da dizajniraju proizvode i socio-tehničke sisteme koji donose promjene prema boljem. Razlika između Starog i Novog dizajna je u stvari razlika između dviju „antologija“, npr. dva različita pogleda na svijet. Kontrastne poglede na svijet ne bi trebalo shvaćati kao suprotnosti, već kao kontinuume. Mnogo toga iz Novog dizajna protuteža mu je, i koegzistira sa Starim dizajnom.
Stari dizajn Usmjeren prema proizvodu Funkcionalnost proizvoda Inovacije pokretane tehnologijom Proizvodnocentričan Naš način Mi znamo što biste trebali htjeti Razmišljanja unutar preduzeća Iz unutra prema van Procjene temeljene na iskustvu Kultura specificiranja Fizika, inženjering, tehnološki sistemi, Finasije Maksimalizirati dobit ulagača Razmišljanja od sadašnjosti prema budućnosti Ograničavanje masovne proizvodnje Razvoj probnih serija Isključivo profesionalcistručnjaci Nacionalni/lokalno Proizvod Mehanički/elektromehanički/at omi Glup, sam sebi dovoljan, unificiran Troši resurse i energiju Velik, spor, težak Dizajniraju isključivo dizajneri Samo studenti dizajna trebaju učiti o dizajnu Američki, evropski ili japanski dizajn, proizvodnja i marketing Novi dizajn Usmjeren prema procesu Iskustvo korisnika
Inovacije usredotočene na ljude Korisničkocentričan Vaš način Što zaista trebate i želite Razmišljanja izvana u svijetu Izvana prema unutra Uvid/predviđanja temeljena na istraživanjima Kultura prototypinga Društvene znanosti, ekologija, biologija Ljudski sistemi, ekonomija životnih Ciklusa Maksimalizirati dobrobit čovjeka Razmišljanja od budućnosti prema sadašnjosti Fleksibilna proizvodnja, orijentacija prema kupcima Razvoj proizvoda pomoću iterativnog Paralelnog interdisciplinarnog tima Ko-dizajn, ko-razvoj uz korisnike Internacionalno/globalno Platforma, obitelj, proširenja Digitalni/pokretan softwareom/bitovi Programibilna inteligencija/umreženost Zelen, reciklirajući, održiv Malen, brz, lagan Svatko može koristiti metode i sredstva dizajna Svatko treba učiti o dizajnu kao dijelu općeg obrazovanja i kulture Svjetski dizajn, proizvodnja, marketing Dizajn služi za kreiranje boljih socio-tehnoloških sistema, iskustava, strategija, poduzetništva, organizacija i javnih politika i programa Autori teksta: Sabina Talović, Zlatko Šljivnjak
Literatura Web: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11.
http://www.dti.gov.uk/innovation/ http://en.red-dot.org/design.html http://www.dexigner.com/ http://www.designboom.com/eng/ http://www.design-innovation.com/ http://www.design-engine.com/ http://www.core77.com/ http://www.ideamagazine.net/en/home.htm http://www.designaddict.com/ http://www.creativebehavior.com/ http://www.tribu-design.com/en/index.php
Knjige: 1 2
„IDEO Masters of Innovation“ - Jeremy Myerson, 2001 London „Designing the 21st. Century“ – Charlotte and Peter Fiell, TASCHEN 2001
„Product Design“ – teNeues 2005
UNIVERZALNI DIZAJN (Universal Design / Design for all) "Univerzalni dizajn označava oblikovanje proizvoda, okruženja, programa i usluga na način da ih mogu koristiti svi ljudi u najvećoj mogućoj mjeri, bez potrebe prilagođavanja ili posebnog 8 oblikovanja." Univerzalni dizajn ima svoje korijene u demokratskim, zakonodavnim, ekonomskim i socijalnim promjenama tijekom 20. st. Te promjene su se odnosile na stare ljude i ljude sa određenim poteškoćama, odnosno ljudi sa invaliditetom. Do početka 20. st. stari ljudi i ljudi sa invaliditetom bili su manjina. Prosječni životni vijek iznosio je 47 godina (ljudi koji bi ozlijedili kralježnicu imali su samo 10% šansi za preživljavanje). Većina ljudi sa hroničnim oboljenjima živjela je u medicinskim ustanovama. Danas ljudi žive duže. Prosječan životni vijek je narastao do 76 godina. Zdraviji život, bolja medicina, vakcine i sanitacija je eliminisala mnoštvo smrtonosnih bolesti uzrokovanih infekcijama. Shodno ovome, danas živi i mnogo više ljudi sa određenim invaliditetom negoli je to bilo prije. Dva svjetska rata i ratovi poslije stvorili su veliki broj veterana sa invaliditetom, ali antibiotici i druga medicinska sredstva omogućili su da ovi ljudi prežive nesreće i bolesti koje su prije bile smrtonosne.
8
Andrea Krivanek, http://www.udrugakorak.hr/index.php/vijesti/kon vencija_un_a_o_pravima_osoba_s_invaliditetom
Javno znanje o ljudima sa invaliditetom i progres kroz univerzalni dizajn razvio se u nekoliko zadnjih decenija u tri paralelna smjera: 1. zakonodavstvo iza kojeg stoji pokret o pravima ljudi sa posebnim potrebama 2. prelaz „dizajna bez prepreka“ (barrier free design) u univerzalni dizajn 3. napredovanja u rehabilitacijskom inženjeringu i pomoćnim tehnologijama. Svrha univerzalnog dizajna i tehnologija pomagala je ista, smanjiti konkretne fizičke prepreke, kao i prepreke u stavovima ljudi. Univerzalni dizajn nastoji uključiti ljude sa posebnim potrebama, ljude sa invaliditetom, u mainstream. Shodno tome, nastoji da pomoćna tehnologija upozna posebne potrebe pojedinaca. U principu, cilj univerzalnog dizajna jest da produkti i okruženje nisu u potpunosti niti „univerzalni“ niti „pomoćni“ nego da imaju karakteristike oba tipa dizajna. Kroz historiju, stavovi zajednice, kao i fizičke barijere u već postojecem okruženju, sprečavali su ljude sa posebnim potrebama da u potpunosti sudjeluju u društvu. Pristup obrazovanju i zapošljavanju
kao i rekreacija, kulturna dešavanja, prevozna sredstva bila su uskraćena mnogim ljudima. Ali kako je rastao broj ljudi sa posebnim potrebama, rasla je i potreba za nezavisnošću i i jednakim pravima. Svijet je krajem 20. st. izgledao mnogo drugačije u odnosu na stotinu godina ranije. Broj potencijalnih kupaca koji su funkcionalno ograničeni starošću ili imaju posebne potrebe dramatično raste. Ova populacija prema tome nije više beznačajna ili tiha manjina. Trenutna generacija djece, sredovječnih ljudi, staraca, ljudi sa posebnim potrebama, svi oni čine tržišnu manjinu. Svi oni, kao i svi konzumenti uopće, zaslužuju da budu prepoznati i poštovani. Ponude, uređaji, servisi i programi trebaju biti dizajnirani da služe rastućoj ciljnoj grupi. 9
individua je jedinstvena, i kao grupa, ljudska vrsta je prilično raznovrsna. 11 Kategorije ljudskih sposobnosti su: -spoznaja -vid -sluh -tjelesne funkcije -funkcije ruke -funkcija šake -pokretljivost12 Primjeri univerzalnog dizajna • Široka unutrašnja vrata i prolazi • Brava za otvaranje vrata umjesto okrugle šteke,koja se okreće • Šalteri za svjetlo koji imaju veću površinu kojom se pali svjetlo,umjesto manjih • Šalteri na korisničkoj površini koji na dodir obavljaju zadatu funkciju • Svjetla i prilagođena osvjetljenja • Produkcija zvuka koja daje informaciju koja je u skladu sa vidnom informacijom (npr. Semafor za slijepe osobe) • Produkcija slike koja je u skladu sa informacijom koju daje produkcija zvuka • Korištenje kontrasta boja (posebno bitno kod daltonista)
Svako od nas je jedinstven po godinama, veličini, sposobnostima, talentima i interesovanjima. Shvatanje ljudske različitosti je od ključne važnosti za dobro dizajniranje. Uspješna primjena principa Univerzalnog dizajna zahtijeva razumijevanje na koji način sposobnosti variraju sa godinama, invalidnošću, sredinom ili okolnostima. 10 Dizajnirani svijet ne odgovara svima baš savršeno. S vremena na vrijeme, svi imamo problema sa prostorom u kome živimo i sa proizvodima koje koristimo. Dizajneri su obučeni da dizajniraju za «mitsku» prosječnu grupu ljudi,a zapravo ta grupa ne postoji. Svaka
9
Ivana Vuković Harun Salkanović
10
11 12
Sabina Talović Narda Nikšić
• Upotreba ikonica sa jasnim značenjem kao i etikete sa tekstom • Jasne linije slike (da bi se umanjila upotreba zvuka) • Podešavanje zvuka na izlazu uredjaja (npr. Podešavanje zvuka na zvučniku) • Izbor jezika u uredjajima koji produkuju zvuk (pr.automati) • Manja upotreba natpisa na televiziji13 Autori, radna grupa sastavljena od arhitekata, industrijskih dizajnera, inženjera i dizajnera okoliša zajedničkom je suradnjom došla do dolje navedenih Načela univerzalnog dizajna, koji trebaju poslužiti kao vodič prilikom oblikovanja okoliša, proizvoda i komunikacija.14 Ovih sedam načela mogu se primjeniti prilikom ocjenjivanja postojećeg dizajna, vodiča u procesu dizajniranja, te edukacije kako dizajnera, tako i potrošača o značenju uporabljivijih proizvoda ili okoliša. Načela univerzalnog dizajna su ovdje prikazana na slijedeći način: naziv načela, sažeta i lako pamtljiva bit načela, definicija načela, kratki opis primarnog naputka za dizajniranje i vodič, te popis ključnih elemenata koji se trebaju primjeniti prilikom dizajniranja, a koji se vežu uz određeno načelo. Ova Načela univerzalnog dizajna odnose se samo na opće uporabljiv dizajn, dok postupak dizajniranja uključuje više od same brige za uporabljivošću. Dizajneri moraju uključiti prilikom 13 14
Harun Salkanović Adela Hodžić
svog procesa dizajniranja i ostale čimbenike, kao što se ekonomska isplativost, tehničke karakteristike, kulturološke, spolne razlike, kao i brigu za okoliš. Načela univerzalnog dizajna daju upute kako na bolji način integrirati značajke koje su zajedničke čim većem broju korisnika. Sve upute ne moraju biti primjenjive kod svih vrsta dizajna. 15
Sedam načela univerzalnog dizajna 1. Nepristrana mogućnost korištenja Dizajn je tako napravljen da ga mogu koristiti i kupiti osobe s različitim mogućnostima. Upute: Osigurati jednak način korištenja za sve korisnike: identično gdjegod je to moguće, slično kad nije. Izbjegavati segregiranje ili stigmatiziranje bilo kojeg korisnika. Briga za privatnost, sigurnost i zaštitu moga biti za sve korisnike jednaka. Dizajn treba napraviti atraktivnim svim korisnicima. 2. Fleksibilnost kod korištenja Dizajn treba imati mogućnost prilagodbe širokom spektru različitih sklonosti i mogućnosti. Upute: Treba biti osigurana mogućnost izbora načina uporabe. Treba omogućiti mogućnost pristupa i uporabe i za dešnjake i ljevake. Treba prilagoditi dizajn prema mogućnostima korisnika i njihovoj sposobnosti točnog i ispravnog rukovanja. Treba osigurati prilagodbu korisnikovom tempu 15
Neira Sinanbašić
3. Jednostavna i intuitivna upotreba Dizajn mora biti lako razumljiv, bez obzira na korisnikovo iskustvo, znanje, vladanje jezikom ili trenutačnom razinom koncentracije. Upute: Eliminirati nepotrebnu složenost. Treba biti dosljedan s korisnikovim očekivanjima i intuicijom. Treba se prilagoditi širokom spektru pismenosti i znanja jezika. Informacije se nižu prema važnosti. Treba omogućiti djelotvornu pomoć i povratnu informaciju tijekom i po svršetku posla. 4. Uočljive informacije Dizajn treba davati korisniku potrebne informacije, bez obzira na stanje njegovih osjetila ili uvjete okoliša. Upute:Treba rabiti razne vrste izražaja (slikovne, glasovne i taktilne) kod postojanja opsežne prezentacije bitnih informacija. Između bitnih informacija i njihovog okruženja mora biti osiguran adekvatan kontrast. Treba omogućiti maksimalnu čitljivost bitnih informacija. Treba razlikovati elemente na način na koji oni mogu biti opisani (tj. trebaju tako biti napravljeni da na jednostavan način daju smjer ili uputu). Treba osigurati kompatibilnost s nizom tehnika ili uređaja koji koriste ljudi s teškoćama pri osjetu. 5. Toleriranje pogreške Dizajn mora biti takav da se opasnosti svedu na minimum, te da se onemoguće poslijedice slučajnog ili nenamjernog djelovanja.
Upute:Elementi trebaju biti postavljeni na taj način, kako bi se na najmanju moguću mjeru svela opasnost i pogreške: najkorišteniji elementi; najpristupačniji; eliminirani opasni elementi, izolirani ili pokriveni. Osigurati upozorenja na opasnost ili mogućnost pogreške. Osigurati zaštitne elemente. Onemogućiti nesvjesne postupke u zadaćama koje traže punu koncentraciju. 6. Nizak fizički napor Dizajn treba biti takve vrste da ga se može koristiti djelotvorno i ugodno, s najmanjim mogućim naporom. Upute:Treba izbjegavati situacije kad korisnikovo tijelo nije u neutralnom položaju. Napor za izvršenje neke radnje mora biti sveden na razumnu mjeru. Ponavljanja treba svesti na minimum. Trajne fizičke napore treba svesti na minimum. 7. Mjere i prostor za pristup i uporabu Valja osigurati mjere i prostor za pristup, dohvat, rukovanje, i uporabu bez obzira na dimenzije korisnikovog tijela, njegov položaj ili mogućnost mobilnosti. Upute: Treba biti osigurana dobra preglednost prema važnim elementima, kako sjedećim, tako i hodajućim korisnicima. Mora se omogućiti ugodan dohvat za sve sjedeće ili hodajuće korisnike. Treba postaviti rukohvate različite visine i veličine. Mora se osigurati podesan prostor za pomoćna sredstva ili za pomoć druge osobe.
Korištenje boja
Uzevši u obzir da postoje razni oblici poremećaja u raspoznavanju boja i da je veliki dio populacije stariji od 50 godina kada dolazi do slabljenja vida, nije baš jednostavno napraviti sučelje koje će zadovoljiti sve skupine ljudi. Da bi to postigli potrebno se držati nekih pravila. Najvažnije od svega je da se koriste boje koje se jako razlikuju u svjetlini S obzirom da ne možemo (uvijek) znati kako razne boje izgledaju ljudima koji imaju poremećaj u raspoznavanju boja, poželjno je da se uz boju u komunikaciji čovjekračunalo koristi i niz drugih čimbenika koji utječu na ljudsku percepciju kao npr. veličina, oblik, tekst s pojašnjenjem, animacije itd. Isto vrijedi i za dizajn za starije ljude. Limitiranje dizajnera na korištenje websafe palete od 216 boja (slika 24.) je potrebno samo ukoliko se uzima u obzir da će netko od korisnika raditi na računalu sa 256 boja (8-bitna dubina boja). Budući da je po istraživanjima početkom 2002. samo 4% Internet korisnika koristilo računala sa 256 boja, web-safe paleta koju je Netscape definirao 1994. godine polako odlazi u
povijest. Ukoliko pri dizajniranju računamo na "ugrožene" skupine (stariji ljudi, slijepi na boje, korisnici računala sa 256 boja) možemo napraviti sučelje koje će efikasno koristiti i svi ostali korisnici.16 Zahvaljujući modernoj medicini i produženom životnom vijeku, povećao se postotak preživjelih s teškim ozljedama, bolestima i urođenim defektima, i to je rezultiralo rastućim interesom za univerzalnim dizajnom. Univerzalni dizajn teži tome da postane široki spektar rješenja koja pomažu svima, a ne samo osobama sa specijalnim potrebama.17
16 17
Emina Sulejmani Andrea Krivanek
Literatura: http://www.udrugakorak.hr/index.php/vijesti/k onvencija_un_a_o_pravima_osoba_s_invali ditetom http://www.gradimo.hr/3640.aspx http://uik.hr/dizajn-invalidi/
http://www.zpr.fer.hr/predmeti/erg/2003/kodr nja/koristenjeboja7.html http://www.design.ncsu.edu/cud/about_ud/u dprinciples.htm http://en.wikipedia.org/wiki/Universal_design http://www.sharesee.org/docs/IN %20FOCUS/sep06/predlog_konvencije_avg ust2006.doc http://www.hupt.hr/unides.html
PROSTOR DIZAJNA The Design Space Trenutno globalno tržište donosi natjecatelje sa prilično sličnim produktima namijenjenim istoj grupi kupaca. Ta sličnost se očituje u performansama i cijenama. Upravo zbog ovoga ulažu se veliki napori da bi se dobile razlike među konkurentskim proizvodima. Dvije su osnovne strategije za kreiranje stvarne razlike: 1. sadržajna inovacija – vodi do novih kategorija proizvoda 2. formalna inovacija – kreira drugačije pakovanje za već postojeći sadržaj. Pragmatične vrijednosti tehničke izvedbe mogućnosti značaji troškovi dostupnost i logistika operativnost (potrebni treninzi) uporabivost ekološka primjerenost
U svakom slučaju, cilj ovog napora jest stvaranje profila na tržištu i specifičan brend indentitet koji privlači kupce te na krcatom tržištu usmjerava njihov izbor. Dizajn treba da zadovolji korisnika. Korisnikovo zadovoljstvo je povezano sa pozitivnom percepcijom brenda kroz koju se ističu pragmatične, duhovne i emotivne vrijednosti dizajna.
Duhovne vrijednosti stepen inovativnosti znanje i iskustvo domišljatost rješenja zabilježena uspješnost „self-explanation“ kompleksnost iskustvo udruživanje konotacija (odnos)
Korisnikova percepcija brenda uglavnom je rezultat vizualnog utjecaja, što je rezultat jezika forme i arhitekture proizvoda. Forma je zapravo retorički alat konceptualnog sadržaja i tehnoloških solucija koje pretvaraju koncept u stvarnost i prilagođavaju proizvod korisnicima.
Emotivne vrijednosti ugled brenda povjerenje privlačnost identifikacija prihvaćanje istinitost
Bitno je reći da percepcija brenda zavisi i od vremena, tako da ga opetovano iskustvo korisnika dugoročno izgrađuje. Izgradnja brenda je proces implementacije
dugoročni dosljedne
strategije koja se obraća pragmatičnim, duhovnim i emocionalnim vrijednostima za dostizanje ciljane percepcije korisnika. Izgled brenda mora biti potkrijepljen (podržan) cijelim nizom proizvoda i servisom proizvođača, a ne samo jednim proizvodom. Kao posljedica, dizajn treba biti element korporativne strategije, efikasne u rasporedu i planiranju budžeta. Dizajn procedura Diferencijalni dizajn
Konceptualni dizajn Integralni dizajn
Zahtjevi klijenata formalna diferencijacija, originalan izgled među natjecateljima izvanredan profil u rješavanju problema jedinstven provajder za novo tržište
Što je više dizajnerskih procedura odjednom, to je pogodnije kupcu. Selekcija adekvatnih procedura i njihovih proporcija ovise od dizajnhorizonta. Dizajn-horizont ovisi od generacije kojoj bi proizvod trebao biti namijenjen:
Postoji više dizajnerskih procedura: 1. diferencijalni dizajn 2. konceptualni dizajn 3. integralni (sastavni) dizajn Ove procedure odgovaraju posebnim zahtjevima klijenata i samoj poziciji klijenata na tržištu. One također formuliraju zadatak dizajna (projekta). Zadatak dizajna formalna kreativnost, novi oblici, boja i struktura
Cilj formalni identitet
originalan koncept
identitet rješenja
originalna tema, originalan koncept, originalan oblik
jedinstvenost, nova kategorija proizvoda
1. re-dizajn – usmjeren je postojećim produktima i pomlađuje njihov izgled 2. dizajn za istraživanje i razvoj – usmjeren je sljedećoj generaciji produkata 3. napredni dizajn – istražuje arhitekturu dizajna usmjerenu budućim generacijama. Autor teksta: Ivana Vuković
Tekst je skraćena verzija The DESIGN SPACE. DESIGN AND IDENTITY, prof. George Teodorescu, Köln, June 27th 2002.
EKOLOGIJA
Okoliš, svi vanjski faktori koji utječu na ljudski organizam, mogu biti živa i neživa priroda. Živi organizmi: voda, kiša, klima. Organizmi i njihova okolina su u stalnom međudjelovanju, a to djelovanje ih mijenja. Ti ih faktori pojedinačno ili u kombinaciji ograničavaju, populaciju, uslijed prirodnog ogranicavanja potrebnih resursa. Ljudi i sva ostala bića mijenjaju svoju okolinu. Razlika je u tome što su posljedice ljudskog djelovanja ogromne, što podrazumijevamo pod: uništavanje prašuma, odpade, ozonske rupe, zagađenje vode, zraka, zemljišta itd... Ljudi se danas bore da shvate i zaustave posljedice sopstvenog negativnog utjecaja na okolinu. Nauka o ekologiji je proučavanje međudjelovanja koje određuje raspoređivanje i povećavanje broja organizama. Ni jedna vrsta ne može se razvijati i povećavati nezavisno od prirodnih normi i eventualno neka biološka ili druga pojava, ograniči rast populacije. Osnovni ekološki princip je 1840. god., prvi put
ustanovio njemački naučnik Justus von Liebig i njegov rukopis je nazvan " Zakon Minimuma ", koji govori o tome da je sve ograničeno. Ekologisti su otkrili da su sve vrste u ekosistemu u stalnom međusobnom djelovanju, direktno ili indirektno. Kroz vrijeme, životinjske i biljnje vrste su razvile u prirodnim društvima, a i naviknute na međusobnu suradnju. Zajedno su evoluirale, napredovale i time su uspostavili ravnotežu i njihov broj ostaje relativno stabilan. Zatim, pojavi se čovjek i uništi ravnotežu i onda dolazi do nereda, nestabilnosti i haosa u ovim zajednicama. Godine 1970., britanski naučnik James Lovelock ustanovio je "Gaia" hipotezu, koja je privukla mnogo slušalaca. Po teoriji, planeta se ponaša kao jedan organizam koji je sposoban kao i ostali organizmi da reguliše svoju temparaturu i otklanja bolesti. I ako je hipoteza "Gia" metafora za povezanost svih živih organizama, ona nema nikakvu naučnu podlogu. Sa naučne tačke gledišta, zemlja nije jedinstveni organizam, ali se može smatrati jedinstvenim sistemom.
Faktori uništenja planete: Rast populacije Masovni porast stanovništva je korijen svih planetarnih problema. Povećavanjem stanovništva, potreba za resursima se povećava i tome
sljeduje uništavanje prašuma, širenje zagađenja itd.
Globalno zagrijavanje
Kao staklene ploče u staklenicama, određeni gasovi u zemljinoj atmosferi dopuštaju sunčevoj radijaciji da zagrijava zemlju, ali zaustavlja odlazak infracrvenih zraka u svemir, koje su projektovane od strane zemlje. Ovaj proces je nazvan efekat staklenika. Ovi gasovi, uglavnom ugljen dioksid, metan, vodeni krečnjak, izoliraju zemljinu površinu omogućavajuci zadržavanje toplog zraka unutar staklenika. Kada bi se povećala količina ovih gasova u zemljinoj atmosferi, zadržali bi više vrućine u atmosferi, što bi uzrokovalo povišenje temperature na cijeloj planeti. U zadnjem stoljeću količina ugljen dioksida se znatno povećala usljed sagorijevanja raznih goriva. Globalna temperatura se povećala u zadnjem stoljeću za jedan stepen. Naučnici govore da ako se ne poduzmu drastične mjere, da će se temperatura povećati za oko 2 stepena C. I ako ovo zvuči beznačajno, ta dva stepena mogu rezultirati devastirajućim
posljedicama kao što je povećavanje morskog nivoa i potapanje mnogih ostrvskih država i velikih gradova.
Trošenje ozonskog omotača Ozonski omotač, tanka granica u stratosferi služi kao štit od sunčevih ultraljubičastih zraka. Naučnici su 1970.god. otkrili kako je ozonski omotač bio napadnut od strane CFC gasa, koji je korišten za punjenje sprejeva, klima uređaja itd. Posljedice trošenja ozonskog omotača su dramatične. Povećanje ultraljubičastih zraka vodi ka povećanju broja bolesnih od raka kože. Zatim izumiranje planktona koji je svjetski bitna karika u lancu ishrane. Proizvodnja tog gasa je odmah obustavljena, ali oslobođena količina gasa je nastavila da uništava ozon.
Istrebljivanje vrsta i uništavanje prirodnih staništa Teško je odrediti brzinu kojom dovode vrste do ivice istrebljenja. Naučnici govore da oko 4000 vrsta biva istrijebljeno svake godine. Neki vjeruju da je u pitanju čak i do 50000 vrsta. Glavni uzrok istrijebljenja je uništavanje staništa jedinki, čisćenjem šuma itd... Ako se prašume nastave sjeći istom brzinom kao do sada biće unistene do 2030 god.
Zagađenje zraka Velika količina zagađenja zraka, najčesće dolazi iz zemalja u razvoju. Do zagađenja dolazi sagorijevanjem gasova i fosilnih goriva. Usljed
oslobađanja tih gasova nastaje smog, koji vodi do ozbiljnih zdravstvenih problema. Usljed zagađenja zraka, dolazi također do kiselih kiša koje uništavaju biljni svijet.
Zagađenje vode Oko 1,5 milijarde ljudi nema siguran izvor pitke vode, a oko 5 miliona ljudi svake godine izgubi život zbog nedostatka pitke vode, što pokazuju proračuni. Uzimajući u obzir da je oko 80% planete prekriveno vodom, ljudi to vide kao beskonačno smetljište. Mnoge plaže širom svijeta su zatvorene zbog kanalizacionog zagađenja. Zagađenju iznimno doprinose povremena sudaranja tankera, čija nafta napravi devastirajuće efekte po sav živi svijet.
Trošenje slatke vode i kontaminacija Količine podzemnih voda su oko 40 puta veće od voda u rijekama i jezerima. Iako se zalihe podzemne vode obnavljaju, taj proces ne može nadoknaditi crpljenje istih. Kada se podzemne vode potroše u dijelovima blizu mora, nastale šupljine se popune slanom vodom i tada se gube rezervoari podzemnih voda. Istraživanja pokazuju da je oko 25 % podzemne vode zagađeno.
Hemijski rizici Nađeni ostaci pesticida u povrću i voću i Merkurija u ribama su svakodnevnica i dobri primjeri toksičnih rizika. Mnogi ovako
zagađeni i izmijenjeni proizvodi, mogu uzrokovati razne bolesti kod čovjeka poput raka, poremećaja kod novorođenčadi, genetskih mutacija i smrti. Broj pesticida se povećava, većina njih nije ni u potpunosti testirana i oni predstavljaju otvorenu prijetnju ljudima i životinjama kod kojih je sve više zabilježenih slučajeva neplodnosti i povećanog mortaliteta usljed ishrane iskvarenom hranom.
Proizvodnja energije Svijet se više ne može oslanjati na fosilne ostatke kao gorivo za proizvodnju energije, jer su zalihe ograničene, a i njihovo sagorijevanje zagađuje zrak, doprinosi globalnom zagorijevanju i kiselim kišama. Nuklearna energija je konačno rješenje koje bi moglo zamijeniti fosilna goriva, ali joj se mnogi protive zbog velikih razaranja u slučaju nesreće. Jedna takva nesreća u Černobilu je proširila nuklerarno zagađenje širom Evrope i enormno ugrozila zdravlje ljudi.
Održivi razvoj Pojam održivog razvoja potiče iz šumarstva. Odnosi se na mjeru u kojoj su pošumljavanje novim mladicama i sječa šume u direktnoj zavisnosti - stalno se omogućava novi prirast šume, a da se istovremeno ne naruše životna staništa. Tako se, na primjer, smije posjeći samo onoliko stabala koliko je novih mladica zasađeno... Pristup zaštiti okoline životnog
društva razvijan je gotovo 150 godina, a sastojao se u ograničavanju emisije zagađujućih materija iz prostrojena u okolinu u ugroženim područjima kroz ograničenja i zabrane, te se takva zaštita manje - više sastojala u korekciji industrijskog razvoja i određenom usmjeravanju tehnološkog razvoja. Mada mu nije samo cilj da se razrješava problematika prekomjernog zagađivanja okoline i iscrpljvanja resursa, može biti viđen kao pristup treće generacije upravljanja okolinom, koja pokazuje da je moguće u društveni i tehnološki razvoj unijeti značajne promjene koje su u koristi prirode, ali i samog društvenog, odnosno ekonomskog razvoja, kako dugoročno tako i kratkoročno. Termin održivi potiče od potrebe održivog korištenja resursa, tj. da se djelatnost koja počiva na korištenju resursa može trajno održavati. Kako to još uvijek nije moguće ostvariti bez iscrpljivanja prirodnih resursa, ograničava i povećava efikasnost njihovog korištenja, te da se u toku iscrpljivanja određenog resursa na datom području, obezbjeđuju finansijska sredstva potrebna da stanovnici, po iscrpljenju resursa u određenom obimu mogu da organizuju drugi vid privredne aktivnosti korištenjem drugog prirodnog resursa. Održivi razvoj se na našem jezičkom području naziva još i uravnoteženi razvoj, što podrazumijeva da su privredni razvoj sa svojim neposrednim ciljevima i zahtjev za očuvanje kvaliteta okoline uravnoteženi, odnosno da su uravnoteženi kratkoročni i dugoročni ciljevi društvenog razvoja.
Ukoliko održivi razvoj shvatimo ozbiljno, rezultat toga će biti drastični zahtjevi za promjenom u gotovo svim oblastima života. Ne samo da se moraju promijeniti naše potrošacke navike, što je samo po sebi već dovoljno teško, već mora doći do promjene svijesti u oblastima ekonomije, društva i politike.
Svijet materijala Ljudi su jos od razvoja najranijih civilizacija upotrebljavali materijale dobijene iz prirode. Industrijska revolucija kao i dva svjetska rata, prouzrokovala je razvoj nekih novih materijala dobivenih od strane čovjeka. Danas se dizajner može sastati sa hiljadama različitih materijala, od kojih su neki manje štetni za okolinu, neki nisu nimalo, a neki su štovise opasni, sadrže razne sastojke koji zagađuju zemlju, vodu i vazduh, Dok su dizajneri tradicionalno dijelili materijale po njihovim osnovnim hemijskim, fizičkim i estetskim osobinama, kao npr. količina izvora tog materijala. Dizajneri su sada obavezni da se drže uputa o korištenju legalno pristupačnih materijala, materijala koji nisu štetni i čiji izvori nisu u opasnosti da nestanu.
Ekomaterijali Ekomaterijal je onaj materijal koji ima minimalan utjecaj na okolinu, ali pruža maksimum osobina za određene dizajnerske zadatke. Ekomaterijali iz biosfere se recikliraju u prirodi, a materijali iz tehnosfere se recikliraju uz pomoć procesa koje uslovljava čovjeka.
Utrošena energija Jedna jako važna osobina za određivanje eko-efikasnosti jednog materijala je energija koju taj materijal utroši. Jedna tona aluminijuma utroši preko sto puta više energije, nego jedna tona drvne građe. Materijali sa niskim stepenom oslobođene energije su generalno i materijali koji imaju minimalan utjecaj na okolinu. Materijal koji je sastavljen iz prirodne mase ima tendenciju da troši malo energije, dok materijali koji su sastavljeni od vještačkih sastojaka, troše više energije. U kompleksnim proizvodima kao što je automobil, koji uključuje prisustvo mnoštva materijala, kalkulacija o utrošenoj energiji je komplikovanija. Npr. korištenje lakog aluminijuma umjesto čelika u izradi šasije automobila bi osiguralo manju potrošnju goriva, te takođe bi smanjilo potrošenu količinu energije tokom vijeka trajanja automobila. Upotreba materijala sa visokom potrošnjom energije, a koji su dugovječni, uglavnom će se prije upotrijebiti nego materijali sa manjom potrošnjom, a kratkim rokom trajanja.
Materijali dobijeni iz litosfere i biosfere Materijali dobijeni iz živih komponenata sa planete, biosfere, vode porijeklo od određenih biljaka, životinja i mikrorganizama. Materijali iz biosfere uključuju i posebne materijale koje su napravljeni od
strane čovjeka, kao što su biopolimeri i biokompoziti dobiveni od biljnih osnova. Ti materijali mogu ući u prirodni ciklus. Materijali dobijeni iz litosfere mogu se svrstati u dvije odvojene kategorije. Prva kategorija su materijali koji su široko rasprostranjeni kao što su pjesak, kamen i glina, dok je druga vrsta materijali čiji su zalihe limitirane, kao što su fosilna goriva, metalne rude i plemeniti metali / kamenje. Materijali iz biosfere često ulaze kao sastojci u sastav materijala iz tehnosfere.
Materijali iz tehnosfere Sintetični polimeri (plastika, elastomeri i smole) dobijeni od ulja i fosilnih goriva su materijali tehnosfere. Energija koju ovi materijali utroše je mnogo veća nego energija koju utroše materijali iz bio- i litosfere. Mnogi materijali iz tehnosfere ne mogu da uđu u prirodni ciklus i neki kao što su plastika, keramika (staklo, staklo / grafit / karbon fiber) i kompoziti (keramika i metali), ne mogu biti razgrađeni od strane mikrorganizama i nikada se ne mogu vratiti u biosferu. Zbog ove osobine, potrebno je ozbiljno pristupiti reciklaži.
Reciklaža Reciklaža, skupljanje, prerada i ponovo korištenje materijala koji bi se inače bacili. Skoro se svi materijali mogu reciklirati, počevsi od metala, novina, stakla do plastičnih kašikica. Proces reciklaže koristi stare materijale za nove proizvode. Uopšteno korištenje recikliranih materijala za nove proizvode košta
manje i potrebno je manje energije nego za potpuno nove proizvode. Reciklaža također može smanjiti zagađenje, smanjiti količinu zemlje koja se koristi za otpad (smetljišta). Recikliranje se može vršiti interno unutar kompanije ili eksterno - kada je proizvod prodat i iskorišten, pa tako razlikujemo proizvode od prekonzumnog i postkonzumnog otpada.
Vrste materijala koji se recikliraju Skoro se svaki materijal može reciklirati. Na industrijskoj skali, najviše korišteni materijali su oni koji se najviše recikliraju, a to su metali kao aluminijum, čelik, plastika, papir, staklo i neke hemikalije.
5R strategija Dizajneri ne samo da moraju biti svjesni ekološke krize, oni svjesno moraju raditi na očuvanju životne sredine i raditi na rješavanju globalnog problema ekološke krize. Odgovornost dizajnera, kao stvaraoca proizvoda je dvostruka:
rezultat njegovog rada prestavlja element covjekove radne i životne sredine, posredno, proizvodnja, korištenje i odbacivanje dizajniranog proizvoda također ima određene posljedice na stanje ljudske okoline. Dizajner mora ostvariti kontinuiranu brigu o proizvodu, dakle ne samo da dizajner, već da sagleda sve ekološke utjecaje vezane za životni ciklus proizvoda. Za tretiranje proizvoda na upotrebe osmišljena je strategija koja se sastoji od tzv. 5R tacaka: R1 (REDUCTION) - sniženje specifičnog utroška sirovina i sniženje nastanka otpada koji odlazi u okolinu. R2 (REPLACEMENT) zamjena korištenih sirovina onima pri čijoj preradi nastaje manja količina otpada ili manje štetan otpad. R3 (RECYCLING) - povrat otpada u isti proizvodni ciklus u kome je nastao. R4 (RECOVERY) - obnova korisnih komponenti iz otpada ili iskorištenih proizvoda i vraćanje u isti proizvodni proces. R5 (REUTILISATION) ponovno korištenje iskorištene opreme ili njenih dijelova na drugom mjestu i u druge svrhe. Autor teksta: Zlatko Šljivnjak Literatura The eco - design / Thames & Hudson / new edition
The Green Imperativ / Viktor Papanek Socijalna ekologija / Danilo Z. Markovic www. greenpiece. de
www. ce. cmu. edu / Green Design / about. html
EKO DIZAJN Zvanično, sa pojmom ekologije čovječanstvo se prvi put susreće 1856 godine u Darwinovoj knjizi „Porijeklo vrsta“, mada postoje tragovi i legenda da se čovjek bavio svojom okolinom još u doba prahistorije( mermerna ploča iz Jerihona, Jordan). Riječ ekologija potiče iz grčkog jezika 'oikos'- dom, 'logos'- nauka. Izučavanje ekologije je interdisciplinarno jer se oslanja na mnoge druge nauke poput biologije, hemije, fizike, geografije...itd. U sistematizaciji i sabiranju ekološkuh podataka sve veću je ulogu ima informatika. U zadnjih desetak godina možemo slobodno reći da je tema ekologije postala jako popularna u našem društvu. Čovjek polako počinje da osvještava svoj loš uticaj na okolinu i do koje mjere naša civilizacija utiče na zagađenje i zagrijavanje planete. Sa jedne strane čini se da smo bombardovani od strne medija pretskazanjima globalnih katastrofa, a sa druge imamo probuđenog pojedinca koji shvaća da svojim uslovno malim postupcima može bitno uticati na globalne promijene. Dakle, ekologija definitivno nije više pitanje kojim se bavi neka hipi-komuna već faktor na koji moramo računati u svim segmentima naših života. Odgovori na ekološke probleme nisu uvijek evidentni ni jednostavni, te je bitno razlučiti sve faktore i uticaje, zbog lakšeg klasificiranja i pronalaženja odgovora. Tako da imamo jasno
definirane pojmove poput rasta populacije, globalnog zagađenja, ozonskog omotača... Svi oni zajedno čine sliku ekološkog pitanja današnjice, ali moramo obraćati pažnju na svaki segment pojedinačno kako bi unaprijedili rješenje sutrašnjice. Rast populacije se nameče kao prvi od problema, jer povećavanjem potreba stanovništva povećava se i potreba za prirodnim resursima. Takve potrebe nameću iskorištavanje šuma, širenje zagađenja...Predviđa se porast stanovništva do 2200 godine, pitanje koje se nameće da li će eventualna stabilizacija koja će uslijediti poslije uslijediti prekasno? U razvijenim zemljama se čini kao da je rast stabiliziran, ali zemlje u razvoju i one ne razvijene moraju hitno sprovesti socijalne reforme koje bi olakšale put demokratskim pravilima i pravima. Globalno zagrijavanje ili pojava konstantnog rasta srednje temperature zemlje uočen je još pedesetih godina prošlog vijeka. Sa razvojem industrije ljudi konstantno narušavaju prirodnu ravnotežu zemlje proizvodnjom ugljen-dioksida koji nastaje sagorijevanjem nafte i uglja. Ovakvi gasovi stvaraju sloj koji zadržava sunčevu toplotu i tako stvara efekt staklenika. Dakle, sunčevoj radijaciji je omogućeno da zagrijava zemlju, ali zbog gasova je onemogućeno da infracrvene zrake koje se projektiraju sa zemlje odlaze u svemir. Predviđanja po ovom pitanju nisu nimalo optimistična i
govore da bi katastrofe proizašle iz ovog procesa mogle zadesiti čovječanstvo već u narednih pedeset godina. Naučnici su još 1970 godine otkrili kako gas koji je korišten za punjenje spreja i klima uređaja utiče na ozonski omotač. Posljedice trošenja( tanjenja) ovog omotača su dramatične, od pojave raka kože, do izumiranja planktona koji su bitan faktor u lancu ishrane. I iako je proizvodnja ovog gasa odmah zaustavljena, oslobođena količina je nastavila da uništava ozon. Zemlje u razvoju doprinose velikom zagađenju zraka sagorijevanjem gasova foslinih goriva. Tako dolazi do pojave kiselih kiša koje uništavaju biljni svijet i pojave smoga koji ozbiljno utiče na zdravlje čovijeka. Konačno je jasno da se mora pronaći alternativa u proizvodnji energije. Iako je ponuđena kao riješenje nuklearna energija, njeno razarajuće dejstvo u slučaju nesreće uzrokuje mnoga protivljenja. Činjenica da je 80%planete prekriveno vodom uzrokuje bahato ponašanje čovjeka po pitanju iste. Ne brojeni su primjeri zagađenja plaža kanalizacijom ili sudaranja tankera sa naftom. U isto vrijeme 1,5 milijardi ljudi nemaju siguran izvor pitke vode a oko 5 miliona ljudi godišnje umre zbog ovog nedostatka. Mada se rezerve podzemnih voda obnavljaju taj proces ne može nadoknaditi crpljenje istih. Čovjek pokušavajući da unaprijedi zalihe hrane i njihovu proizvodnju često griješi upotrebom pesticida i genetskog inžinjeringa.
Hemiski rizici se ovakvim postupcima povećavaju, jer nije rijedak slučaj da je modificirana hrana već na tržištu a još uvijek nije dovoljno ispitana. Ono što se nameće kao jedno od rješenja ekololoških problema današnjice je održivi razvoj. Sam pojam potiče iz šumarstva i odnosi se na pošumljavanje. Bit ovog principa je da broj posječenih stabala mora odgovarati broju posađenih mladica. Dakle, održivi razvoj se zasniva na uvođenju sistema koji bi omogućio čovjeku današnjice da koristi resurse planete zemlje, ali pri tome ne smije ugroziti opstanak čovjeka sutrašnjice. Osnovne principe održivog razvoja definira UN-ova komisija 1987 godine, zatim je uslijedio proces u kojem je formiran „magični trougao održivog razvoja“. Trougao se odnosi na činjenicu da je pored ekološke ravnoteže pokrenuo pitanje ekonomske sigurnosti i socijalne pravednosti. Iako intuitivno lagan za shvaćanje, održivi razvoj teško možemo zamisliti kao sproveden u praksi. I tako dolazimo do čovjeka sa početke ovog izlaganja, jer čini se da samo moralno odgovoran pojedinac upoznat sa svim segmentima ekološkog zagađenja, može odgovoriti zahtjevima i stvoriti platformu za stvarnu promjenu na globalnom nivou. Cilj je dakle promjena nas samih, a put novi civilizacijski nacrt. Dakle promjena dosadašnjeg egoističnog ponašanja i načina razmišljanja. Jedan od osnovnih oruđa održivog razvoja je održivi dizajn ili što bi značilo dizajniranje sa što manje posljedica na prirodno okruženje. Iako ima mnogo dodirnih
tačaka sa ekodizajnom posjeduje jednu sociološku dimenziju jer prepoznaje i definira problem prije nego što se nazire rješenje. Mnogi ljudi, čak i sami dizajneri brkajući pojmove pretrpavaju svoje domove sa tzv. eko proizvodima, gubeći iz vida cjelovitu sliku, i kao jedan od vodećih repera u korištenju eko proizvoda navode ekonomsku isplativost. Ekodizajn to nije. On može definirati kao integrcija svih rukom proizvedenih sisteme sa prirodnim sistemima, ljudska svrha stopljena sa većim procesima i tokovima svijeta. To je
interdisciplinarna nauka, jer se zasniva na interakciji mnogih prirodnih nauka. Green design bi označavao samu metodu, način ili alat u prenošenju teorije u praksu, dakle dizajniranje proizvoda tako da se uzima u obzir uticaj koji taj proizvod vrši na okolinu u svim fazama svog životnog ciklusa( od osmišljavanja proizvoda do kraja životnog vijeka, reciklaže). Nove metode R5 R3 Autorica teksta: Narda Nikšić
AMBALAŽA / PACKAGING DESIGN Ambalaža i pakiranje prozvoda Dizajn osnovnog pakiranja proizvoda Oblikovanje sustava ambalaža i dizajn etiketa Dizajn ambalaža za mjesto prodaje Promotivna i poklon ambalaža Transportna ambalaža Izrada mapa, omota i vrećica Proizvodnja, tisak, izrada, dorada Art direction i konzalting Ambalaža je puno više od pakiranja proizvoda. Ambalaža je šansa za direktnu komunikaciju proizvoda sa potrošačem. Inovativna ambalaža potencira osobitost proizvoda uzdižući brand iznad konkurencije. Vec izborom materijala, vrste papira ili kartona određujemo stil. Dizajn ambalaže počinje kreiranjem grafičkog sustava ambalaže koji će funkcionirati kroz cjelovitu paletu proizvoda ne samo za jedan proizvod. Koncepcijom sustava stvaramo vizualni jezik kojim će brand biti logično pozicioniran a prozvodi će biti prepoznati bez gubitka vlastitog identiteta. Oblikovanje ambalaža za proizvode je sve važnija točka za pozicioniranje proizvoda na tržištu u odnosu na konkurenciju. Sve skuplji troškovi oglašavanja u zagušenom medijskom prostoru (i sve slabiji učinci) kao i pojava novih medija komunikacije, potenciraju važnost originalne ambalaže i snagu izgleda pakiranja na prodajnom mjestu. Nerealno je očekivati od kupaca da kupuju neki proizvod samo zato što je on proizveden. Ambalaža je jedan od osnovnih načina da potencijalne
kupce ubjedite da im je potreban upravo vas proizvod. Kupovina predstavlja rezultat složene međusobne akcije motiva i bezrazložnih utjecaja. Originalno osmišljen vizuelni nastup proizvoda garant je da ćete privući pažnju velikog dijela ciljnog tržišta. Pakiranje je aktivnost koja dobiva sve više pozornosti jer ima važnu ulogu i mnoge funkcije. Pakiranje je doživjelo veliki razvoj jer je osim zaštitne funkcije dobilo i mnoge druge koje proizvođači nastoje vješto iskoristiti kako bi se što više približili krajnjem potrošaču. Pakiranje se moze sagledavati sa dva aspekta : logističkog aspekta politike i razvoja proizvoda (marketinški aspekt) 1 Funkcije pakiranja 2 Razine pakiranja 3 Logistički aspekt pakiranja 3.1 Čimbenici pakiranja 3.2 Zahtjevi pakiranja 3.3 Vrste pakiranja 3.3.1 Palete 3.3.2 Kontejneri 4 Marketinški aspekt 4.1 Test pakiranja
4.2 Čimbenici pakiranja 4.3 Galerija slika 5 Zakonski okvir 6 Organizacije koje se bave pakiranjem Funkcije pakiranja [uredi] funkcije za proizvodnju marketinška funkcija → estetsko prodajna funkcija upotrebna funkcija logistička funkcija → manipulativna funkcija zaštitna funkcija ekološka funkcija Razine pakiranja [uredi] primarno izravno sadrži proizvod (npr. staklena boca koja sadrži pivo) sekundarno štiti primarnu ambalažu tercijarno ima manipulativnu ulogu (npr. lakše upravljanje u procesu skladištenja) Logistički aspekt pakiranja Logistika definira pakiranje kao postupak stavljanja proizvoda u ambalažu odgovarajuće kvalitete, oblika i načina zatvaranja. Sustav pakiranja sastoji se od tri elementa : proizvod omot proces mogućnost pakiranja određene vrste proizvoda razina zaštite proizvoda materijal za pakiranje prikladnost pakiranog proizvoda za distribuciju i potrošnju ukus i navike potrošača troškovi određenog pakiranja i politika cijena
propisi koji mogu određivati ambalažu promotivne aktivnosti posredstvom ambalaže standardna količina Zahtjevi pakiranja Pakiranje ima određene zahtjeve: s obzirom na proizvod određena tehnologija određeni propisi informacija koje treba dati u vezi proizvoda s obzirom na logističke procese transport skladištenje manipulacija etiketiranje Vrste pakiranja Postoje mnogi načini pakiranja, najčešći su : palete kontejneri kutije sanduci male i velike posude Palete EURO PaletaPaleta je nosivo postolje s nadgradnjom ili bez nje, a služi za sažimanje proizvoda, za stvaranje tovarne jedinice za otpremu, skladištenje i slaganje u vozila ili manipuliranje uz pomoć drugih mehaničkih sredstava. Paleta stoga ima obilježja : transportne jedinice skladišne jedinice tovarne jedinice manipulacijske jedinice prodajne jedinice jedinice pakiranja Kao jedinica pakiranja paleta donosi uštede u materijalu i vremenu za pakiranje
te u opremi i korištenju strojeva za pakiranje. Kontejneri Kontejner 40 ft Kontejneri su transportne posude u obliku sanduka sa sljedećim karakteristikama: čvrstoća i otpornost koja jamči dugu upotrebu konstrukcija koja omogućuje korištenje jednog ili više transportnih sredstava bez posebnog pretovarivanja građa koja omogućuje lako punjenje i pražnjenje zapremnina od najmanje 1 m3 Vrste kontejnera : prema osobinama univerzalni posebni prema veličini veliki (više od 10 m3) srednji (3 - 10 m3) mali (manje od 3 m3) prema materijalu izrade drveni plastični metalni gumeni kombinirani prema načinu izrade otvoreni zatvoreni Marketinški aspekt S marketinškog aspekta pakiranje postaje jako važno jer ono otvara mogućnost inoviranja i u sve većem broju samoposluga ima veliku ulogu u prodaji proizvoda. Stoga pakiranje mora biti atraktivno dizajnirano kako bi privuklo kupce i ujedno imati visoku funkcionalnost. Test pakiranja
Da bi poduzeće znalo kakvu ambalažu ima mora provesti test koji obuhvaća : tehničko testiranje (čvrstina, nepropusnost) vizualni test (dizajn, estetika) test maloprodavača (da li ju oni smatraju privlačnom) test kupaca (reakcija kupaca na ponuđeno pakiranje) Čimbenici pakiranja Na pakiranje utječu sljedeći činioci : kupci proizvođač konkurenti trgovine okolina zakonski propisi Galerija slika Lijepo dizajnirano i funkcionalno pakiranje može uvelike pomoći u prodaji određenog proizvoda, uspješne tvrtke ulažu velika sredstva u vizualnu komponentu pakiranja. Zakonski okvir Pakiranje je određeno i zakonskom regulativom koja se bavi zbrinjavanjem ambalažnog otpada : Zakon o zaštiti okoliša Pravilnik o postupanju s ambalažnim otpadom Pravilnik o znaku zaštite okoliša
Autor teksta: Nemanja Perić
KITSCH (KIČ) Elementi kiča ponajprije se pojavljuju u umjetnosti 19. st. kao posljedica društvenih promjena, odnosno pojave građanskog staleža, procesa industrijalizacije i nastanka masovne kulture. Prevladava mišljenje da je kič umjetnost masa, karakteristika srednje klase koja se imitirajući statusne simbole više klase pokušava uzdići na njihovu razinu. Iako to ne mora isključivo biti tako jer je moguć i kič elite. Kič, kao loš ukus, u umjetnosti nastaje imitiranjem pojedinih elemenata umjetničkog djela, čime se mijenja njegovo značenje. Gubi se umjetnička vrijednost koja postaje kič vrijednost. Reforme umjetnosti koje su pokušale spriječit prodor kiča, nisu uspjele jer se isto događa i u drugim područjima čovjekova života. Kič se do danas proširio na reklame, politiku, turizam, obitelji, religiju, film, a nemoguće ga je izbjeći jer je direktan proizvod masovne kulture u kojoj živimo. Kič, pojam kojim se najčešće označava loš ukus i prisutan je u svim načinima čovjekova izražavanja. Od likovne umjetnosti, književnosti, filma, u 20 st. preselio se i na druga ne umjetnička područja društvenog života od politike , smrti, obitelji, turizma , reklama, pa čak i u religijskom životu. Sva povijesna razdoblja u kojima dolazi do raspada vrijednosti, razdoblja su u kojima možemo vidjeti pojedine elemente kiča. Najrasprostranjenije je mišljenje kako kič nastaje u 19. st. kao posljedica pokušaja uzdizanja srednje klase do elite i kako je kič isključivo umjetnost masa. Činjenica
je da postoji određeni historijski period kada je to tako i bilo, ali u današnje vrijeme kič je pojava koja ne štedi niti jedan društveni sloj. Osim svog negativnog utjecaja na umjetnost, kič je jako pogodan za propagandu i zato su se njime koristili mnogi diktatori i totalitaristički vladari kroz povijest našeg društva. Kič je posljedica razvitka kulturne industrije, masovne kulture, odnosno proizvod potrošačkog društva u kojem živimo, a što pokazuje njegovo prisutstvo u svim sferama čovjekova života. Kič, termin nastao u Njemačkoj, u 19.st., u kojem dolazi do prodora industrijalizacije i pojave brojnog građanskog staleža u Europi. I prije je bilo osrednje umjetnosti, ali ona je ipak pripadala tokovima autentične umjetnosti. Postojala je hijerarhija umjetničkih vrijednosti, ali nije bilo kategorije koja se može smatrati umjetnošću suprotnog predznaka; nečeg s vanjskim obilježjima umjetnosti , ali što je njezina krivotvorina. Upravo je to karakteristično za kič. Pojavljuje se kada se pojedini element ili čitavo umjetničko djelo « prenosi» iz svoje autentične situacije i primjenjuje u neku drugu svrhu, a koja je različita od one kojoj je bilo namijenjeno. Najpoznatiji primjeri su alabasterne kopije Kosog tornja u Pisi, bezbrojne kopije Mona Lise na različitim predmetima svakodnevne uporabe i sl. Takvih je primjera stvarno mnogo, a odnose se na remek djela umjetnosti koja se reproduciraju u trivijalne svrhe i na neki su način obezvrijeđena jer su postali kič
simbolima. Poezija, glazba, slikarstvo, često da bi povećali umjetničku poruku, vade umjetničko djelo iz njegova konteksta i ubacuju negdje drugdje , te tako dolazi do alijenacije poruke te njezine informativne vrijednosti, a to često odvodi kiču. To se događa svaki put kada se izuzetno djelo kao Mona Lisa upotrebljava kao reklama za sir, čestitka ili natječaj za izbor ljepote ili kada se djela iz prošlosti napravljena kao unikati proizvode serijski, a posebno kao suveniri. Mnogi autori, među njima i Gillo Dorfles, smatraju da je kulturna industrija omogućila pojavu kiča, te je time kič postao jedan od sadržaja kulture masovnog društva. Masovna kultura , utemeljena na novoj raspodjeli vremena, onemogućila je svaku sposobnost razlikovanja između umjetnosti i života. Prema Dorflesu (Dorfles, 1997; 46), izgubljena je svaka ritualnost u davanju kulturnog i estetskog «obroka» od strane sredstava masovne komunikacije, a to odsustvo ritualnosti dovelo je do ravnodušnosti promatrača. 1. korice za naočale s likom Mona Lise; 2. Turistički suvenir kao fetiš prošlostimlinac za papar u obliku Eiffelova tornja
Vjerna reprodukcija je omogućila širenje znanja o umjetnosti i povijesti, ali danas se zbog pretjeranog reproduciranja umjetničkih djela, koja su samo naizgled i izvana slična autentičnom primjerku, njihova umjetnička vrijednost odmah pretvara u kič vrijednost. Tada ih «kič- ljudi» kupuju i njima zatrpavaju svoje domove, te nekadašnja remek djela « konzumiraju», uživaju, idealiziraju. Pojam kič- čovjek prvi put koristi Hermann Broch, a koji označava « korisnika lošeg ukusa» ili način na koji čovjek lošeg ukusa shvaća, doživljava ili se odnosi prema umjetničkom djelu. Kič ne bi mogao nastati , ni razvijati se bez postojanja tog kič čovjeka. Iako dobar dio nerazumijevanja moderne umjetnosti ili velikih dijela prošlih razdoblja možemo pripisati nedostatku obrazovanja, kod kič-čovjeka je odnos prema umjetnosti potpuno i nepopravljivo pogrešan. On vjeruje da u umjetnosti valja tražiti samo dopadljive, ugodne dojmove, da umjetnost služi kao ukras, statusni simbol ili kao sredstvo kojim se ostavlja dojam u društvu, a ne kao ozbiljna, angažirana i kritička djelatnost. Sa sociološkog aspekta, smatra se da je kič rezultat nastojanja srednje klase da se poistovjeti sa elitnom klasom. Društveno natjecanje, koje postoji među klasama, stvara nešto umjetno u ljudima, stvara ljepotu koja nije dobar ukus i manire koji nisu pristojni. Ponašanje ljudi postaje neprimjereno odlikama određene društvene klase ili staleža. T. Veblen naglašava: « Kada se standardi dobrog ukusa spuštaju u društvenoj
hijerarhiji, ukus se vulgarizira.» (Gronow, 2000, 68-69). Takav je ukus rođen kad potrošnja i potrošačka roba postaju sve važnijim statusnim simbolima, a svako ih može kupiti ako ima dovoljno novaca. Gronow smatra da je Veblen stvorio teoriju i kiča i teoriju mode. Često imamo osjećaj da je cjelokupna materijalna kultura 19. st. , a ponajprije materijalna kultura Engleske u vrijeme viktorijanskog doba- kič. U ovom se slučaju taj termin odnosi na sve predmete čija nam je kulturna važnost postala neshvatljiva i čudna. Prema S. Ewenu (Gronow, 2000; 69.) kič se odnosi na proizvode iz prošlog stoljeća koji su bili imitacija stila elite, usmjerene na srednju klasu i proizvedene masovnom proizvodnjom. Predmet je definiran kao kič ako je jeftina, masovno proizvedena kopija nekog originalnog predmeta ili modela koji se smatra elegantnim. Tzv. jubilarni kič 19. st., kako ga naziva Richards, obuhvaća sve one drangulije i različite suvenire koji su se proizvodili u čast kraljice Viktorije 1887., a bili su ukrašeni raznim simbolima i grbovima vladajućih. Isto je i s minijaturnim kopijama Eiffelova tornja . Ti obični, masovno proizvedeni predmeti koji su u svakodnevnoj upotrebi, a oponašaju prijašnje elegantne modele i stilove, posjeduju određenu «karizmu» koja se povezuje s načinom života plemstva, a svako ih si može priuštit, možemo nazvati kičem. Pojavljuju se mnoga druga razmatranja pojma kič u kontekstu masovne kulture i industrijalizacije. Sretan Petrovič, u svojoj knjizi «Estetika i sociologija», donosi
nekoliko značajnih određenja suvremenih teoretičara o pojmovima kič i kič- ukus. Za Abremama Mola ( Petrovič, 1900; 357), u svakoj umjetnosti ima bar trunke kiča jer je on neodvojivo vezan za tu umjetnost. Umjetnost i umjetnik svjesno udovoljavaju kupcu. Nasuprot tome, Richards smatra da umjetnik nije svjesno angažiran u komunikativnom nastojanju. Kič, prema Molovim riječima; « čini svakodnevni život prijatnijim pomoću niza ukrasnih titulata koji ga uljepšavaju.» ( Petrovič, 1900; 357) Prijatno, ukrasno, zadovoljstvo i loš ukus su elementi kiča. U pojedinim aspektima Molove teorije primjećuje se podudarnost s Kantom. Mnogi si teoretičari, pa i Mol, postavljaju pitanje kakav je odnos avangarde i kiča? On smatra da je kič protiv uzvišenog, protiv avangarde, ali i protiv istinske ljepote. On pojedincu donosi funkciju zadovoljstva, spontanosti u zadovoljstvu koja je strana ideji transcendentalne ljepote ili ružnoće. I zato čovjek masovnog društva principijelno odbacuje avangardnu umjetnost koja implicira osjećaj negativnog zadovoljstva. Drugi važan teoretičar fenomena kiča Ludwig Gietz ( Petrović, 1900; 358), u svojoj knjizi «Fenomenologija kiča», pravi razliku između estetskog uživanja i čistog, pukog uživanja koji vezuje za doživljaj kiča. Kod estetskog uživanja, obična prisutnost objekta uživanja je dovoljna, dok se pojam čistog uživanja veže uz direktno uživanje objekta samog. Kič je sentimentalan , a ideologija kiča je usredotočena ne na razinu razuma,
nego osjećaja. Opća formula kiča je uživanje radi uživanja i naslađivanja. Podjela na konformistički( ukus masovnog društva) i avangardistički( ukus intelektualne elite) ukus prisutna je i u ideji Gietza. Postoji preosjetljivost na kič svijesti umjetničke elite i rastući prohtjev za kičem kod širokih masa. Prema stajališnu Karla Hofnera – «ono što masa traži u umjetnosti to je kič» ( Petrović, 1990; 360). Kič i psiha mase imaju istu strukturu. . Dakle, često je prisutna upravo ta ideja da je kič umjetnost masa koja nastaje imitiranjem kulture elite. U načinu odijevanju je najprimjetljiviji pokušaj razlikovanja klase elite pomoću vidljivih znakova. Niža klasa je ta koja se pokušava poistovjetiti s elitom, a to je i uzrok brzog širenja mode. Ipak, jedan od prvih sociologa koji je naglasio demokratski aspekt mode i njezinu neovisnost od klasne hijerarhije je Herbert Blumer ( Gronow, 2000. 7576). Prema njemu, mehanizmi mode čak djeluju protiv hijerarhije. Uloga mode nije mehanizam diferencijacije. Ipak, uvodi određenu vrstu koncepta hijerarhije. Smatrao je da moraju postojat prestižne osobe unutar područja kojima se priznaje da su sposobne prosuditi vrijednost i prikladnost konkurentnih modela. Još jedan od teoretičara mode naglašava razliku između masovne i elitističke mode. Radi se o Horowitzu čije se ideje mogu proširiti šire od mode. Klasna ili elitistička moda , koja je prema Horowitzu ( Gronow, 2000. 76.) najraniji povijesni oblik, ima tendenciju povećat razlike u statusu jer postoji ograničen broj proizvoda i oni su usmjereni na odabranu grupu potrošača. Nasuprot
tome, u masovnoj su modi proizvodi namijenjeni masovnoj potrošnji i ona izražava potragu za konformizmom. Tu se može povući paralela s kičem. Kič povijesno možemo interpretirati kao prijelaznu fazu između elitističke i demokratske masovne mode. Podsjeća na klasnu modu jer barata statusnim simbolima koji naglašavaju društvenu hijerarhiju te tako oponašaju visoko cijenjene modele. Ali ti modeli ne predstavljaju višu klasu ili elitu društva, a moda ne oponaša stil nijedne postojeće više klase. Mnogi sociolozi i kritičari kulture koji su smatrali da se moda širi od vrha naniže i koji su strahovali da će to dovesti do vulgarizacije ukusa, zapravo su, prema Horowitzu, proučavali kič modu. Arnold Hauser, autor « Sociologije umjetnosti «, smatra da kič ne nastaje slučajno i nesvjesno; u njega se mora vjerovati da bi bio dobar i uspješan . On je dopadljiv i prihvatljiv, s malim ulogom intelektualnog naprezanja. Kič postavlja zahtjev da bude uvažen kao umjetnost po čemu se i razlikuje od običnih oblika popularne umjetnosti koje neobrazovana ili poluobrazovana publika konzumira. To je umjetnost u jeftinom sladunjavom obliku koji budi pretjerane osjećaje; krivotvoreni, lažni prikaz zbilje. Nastaje iz vjere u beznačajnost socijalnih suprotnosti i iz lakovjernog optimizma da se bez ostataka može prijeći iz jedne društvene klase u drugu, iz svijeta iluzija u realnost. Hauser daje primjer tajnice na filmu koje se udaje za šefa samo zato što je nevina.
Hermann Broch ( Dorfles, 1997; 59- 77) također smatra da je 19. st. stoljeće kiča koji proizlazi iz romantizma, odnosno iz stanja duha kojeg definiramo kao romantičnim. Marksist bi rekao da buržoazija svodi umjetnost na krivotvorenu robu i zato procvat kapitalizma dovodi i do procvata kiča. Vođena željom za moć, buržoazija je s jedne strane morala asimilirati tradicionalno nasljeđe dvorsko- feudalne klase, koju je trebala zamijeniti, a s druge ponovno potvrditi vlastitu izvornu tradiciju, koja je nekad bila revolucionarna. Kako je dvorska tradicija bila pretežno estetska, a buržoaska imala etički karakter, buržoazija je morala ostati vjerna toj svojoj tradiciji da bi se mogla suprotstaviti feudalnoj aristokraciji kao klasa koja će je zamijeniti. Takav se pristup protivio umjetnosti i dekoraciji. Romantizam platonsku ideju umjetnosti, ljepote, smatra neposrednim i opipljivim ciljem svakog dijela te time djelomično oduzima umjetnosti obilježje sustava. Kič tvori vlastiti, u sebi zatvoren sustav, koji se poput stranog tijela ubacuje u cjelokupan sustav umjetnosti. Dolazi do brkanja estetske kategorije s etičkim i obratno, zbrke osjećaja i konvencija, slušaju se lažne moralne zapovijedi. Kič kao sustav imitacije, tehnički kopira ono što mu izravno prethodi, a sredstva koja koristi su zapanjujuće jednostavna. Gillo Dorfles ( 2000.) smatra da kič ne štedi niti jedan društveni sloj. Opasnost falsificiranja umjetnosti se može kriti bilo gdje. Smatra da se sociolozi unutar problema masovne kulture premalo
bave nepodudaranjem gospodarskofinancijsko elite s kulturnom elitom ili prihvaćanjem avangardne umjetnosti samo zato što je postala modernom, a time i traženom i skupom. Neki proizvodi stvoreni za kulturnu elitu postaju, zbog mode, skupi i snobovski, privlačni onoj kategoriji više klase s ekonomskog stajališta. Elitna se kultura pokušava razlikovati od masovne, ali se taj otpor često temelji na elementu fetišizacije, a što dovodi do proizvoda lažne avangarde. Fetišizacija avangardnih djela može biti kič, a događa se kada se izdvoji samo jedan aspekt umjetničkog fenomena kojeg se želi oponašati, a koji je u početku imao kreativnu vrijednost. Ovim mu je procesom oduzeta svaka vrijednost novog, a time i sva informativna vrijednost. Npr. imitacije Joycea, Kafke na području književnosti, Duchampa, Schwittersa, velikih pop umjetnika. Dakle, «kič kulturne elite» je također moguć, a to su proizvodi koji visokoj kulturi pripadaju samo po vanjskom izgledu, šminki, žargonu, ali koji imaju obilježje kiča kojeg predstavljaju ljubavni ili kriminalistički romani, glazba iz juke- boxa, hit filmovi. Kroz 19. st. bilo je pokušaja reformi u umjetnosti koji se mogu gledati i kao rani pokreti kritike potrošnje ili čak potrošačke politike. Cilj je bio poboljšat ukus i dizajnera i potrošača, učiniti potrošnju demokratičnijom. Popularnost kiča, koji je prijetio da će uništiti dobar ukus, zasnivala se na vjerovanju da će potrošači, zasljepljeni društvenim ugledom, oponašati one iznad njih što dovodi do razmetanja dobrima. U tom smislu prisutan je i pokret art industriel koji je htio predmete
svakodnevne upotrebe ponovno pretvorit u umjetničke predmete. Taj je pokret ujedno bio i art social, u kojem je njegovanje ukusa u svojoj krajnjoj konzekvenci služilo načelu društvene privrede. Dakle, to nije bio samo estetsko, već i društveno pitanje. Stil u proizvodnji robe za masovnu proizvodnju sastojao se od ornamentalizacija i ukrasa slobodno kopiranih i površno dodanih bilo čemu. Prevladavalo je mišljenje da je prestiž osnovni princip koji upravlja dizajnom. Prema Camille Mauclair (Gronow, 2000; 72.), poznatoj estetičarki, ljepota predmeta se može svesti na tri principa: on mora biti moderan, prikladan i demokratičan. Prikladnost predmeta je trebala zamijeniti prestiž, odnosno popularni se ukus morao osloboditi štetnog utjecaja buržoazije. Prema tome, osnovne potrebe potrošača koje su svima bile zajedničke, trebale su upravljati dizajnom, a to ovaj princip prikladnosti i korisnosti predmeta čini demokratskim. Demokratizacija luksusa pomoću demokratizacije umjetnosti ili iskorjenjivanje svakog luksuza kao beskorisnog i nepotrebnog bila je svrha programa art social. Ali, to nije spriječilo da dizajneri i dalje proizvode kič, a potrošači da ga i dalje kupuju. Pokret propada. C. Mauclair na kraju zaključuje da bi potrošači mogli naučiti cijenit ljepotu, ali samo kada bi mogli sudjelovati u planiranju proizvoda. To zahtjeva potpuno novo, moralno umjetničko obrazovanje. Uzrok iskrivljenog osjećaja za lijepo je odvajanje duhovnog i manualnog rada od potrošnje i proizvodnje. Tako je i u razmišljanju Williama Morisa ( Gronow, 2000; 73.). Prema njemu,
potrošač kao potrošač nikad ne može usvojiti estetski ukus. Trebalo bi pronaći stil koji bi odgovarao modernoj eri definiranoj na nov, drugačiji način. Potrebno bi bilo i uspostavljanje novog jedinstva mišljenja i djelovanja, modela i njegove reprezentacije, kao i dizajna i materijala. C. Mauclair, kao i Emile Durkheim odbacuju društvenu anomiju. Zalaže se za stvaranje novog morala, ponovno oživljavanje obrtničke udruge , odnosno proizvodnje predmeta u malim radionicama. Samo se tako može učinkovito kontrolirati stilove života i proizvodnju. Reformatori su se razočarali u ukus ljudi koji su nastavili preferirati kič od modernog dizajna. Neuspjehu je pridonijela i činjenica da su se dizajnerski predmeti proizvedeni kao upotrebni predmeti pretvarali u kolekcionarske predmete i time postali nedostupni običnom potrošaču. Društvena hijerarhija zasnova na novcu i bogatstvu u masovnoj potrošnji i industrijskoj umjetnosti prisutna je i u materijalnoj kulturi. Činjenica je da su ljudi odgovorni za marketing na prijelazu stoljeća usvojili ideju predstavljanja predmeta kao statusnih simbola. Predmeti su sadržavali obećanje društvenog uspona, a taj pogrešno postavljen odnos, štetno je djelovao na ukus. Takva je marketinška strategija postala uobičajena 1920-ih, ali poznata je još od sredine 18.st., kada tvornica porculana Wedgwood izdaje skuplje serije za višu klasu te njihove jeftinije verzije za srednju klasu i buržoaziju. Reklama je naglašavala da taj komplet već ukrašava stol nekog lorda ili dame.
Richardsova ( Gronow, 2000; 74.) studija pokazuje da se i sama kraljica Viktorija često pokazivala u reklamama kao uzor potrošačima. Reklamiranje je učinilo poznatim ne samo proizvod, već i osobu koja ga je reklamirala. Reklamama se široj publici prenosi poruka što je to dobar, a što loš ukus. Njima se zapravo nameće, kontrolira ukus potrošača. Manipulira se ukusom masa, a kič nastaje kada se pravi osjećaji zamjenjuju lažnim, kod iskorištavanja zastarjelih društvenih klišeja, zloupotrebe domoljubnih, vjerskih, mističkih tema, elemenata umjetničkih djela izvan njihova pravog konteksta itd. Činjenica je da običnog čovjeka snažnije privlači neka slika koja mu je bliska, koja je u skladu s njegovim lošim ukusom , a time ga približava onome čemu on teži. To je ono što se iskorištava u reklamiranju. Specifična težnja za mitizacijom koja je stvorila neka od najvećih umjetničkih, vjerskih i književnih ostvarenja prastarog i antičkog svijeta, još uvijek postoji, ali danas stvara blijedi fetišizam ili loše reklame. Dakle, mit je jedno od područja koje je pod najvećim utjecajem kiča. Do kičizacije mita dolazi kada se mitska i ritualna vrijednost pripisuje osobama, elementima i činjenicama kojima ona ne pripada. Novi, moderni mitovi i danas utječu na stvaranje umjetničkih djela ili na društvena i politička dostignuća. Njihovo je glavno obilježje brzo i neumoljivo zastarijevanje, zbog kojeg danas slavna osoba za koju godinu biva zaboravljena. Taj se lažni mit pokušava ujediniti s pravim da bi postao učinkovitiji, ali iz tog proizlazi
izgled i ponašanje koje su neporeciv kič. Veliki dio ritualnog aparata , ukusa i znamenja koji prate pokrete kao što su fašizam ili nacizam: imperijalni orlovi, pozdravljanje i stupanje također su karakterističan kič. Isti je slučaj i s lažnim obredima poput obreda Ku Klux Klana, i nekih pseudoreligija kao Mormoni, Christan Science gdje se ni obred ni scenski nastup ne temelje na nekoj autentičnoj vjerskoj tradiciji. Križ, svastika, trokut s božanskim okom, Davidova zvijezda, znakovi zodijaka…., autentična okultna simbolika, čim postane plijenom lažne ritualizacije, postala je nešto lažno čim se udružila s pseudo – mitskim institucijama. Često se događa da angažirana umjetnost, odnosno umjetnost s porukom, utemeljene na demagoškim motivima , rabi reakcionu tehniku efekata i time se koristi u propagandne svrhe. Ali, nije sva umjetnost s porukom kič. Prikazivanje socijalista, domoljuba, sportaša, niti situacija koje vode socijalističkim, ratnim ili mirotvornim rješenjima se ne može zabranit umjetnicima koje bi takve teme i trebali prikazivati, ali u njihovoj otvorenosti, odnosno onakvima kakvi su oni zapravo, a ne kakvim bi želio da budu. To i je ono što najčešće dovodi do pojave kiča - zamjena etičke s estetskom kategorijom, koja umjetniku nameče lijep rad umjesto dobrog rada. Tako da kič roman ne pokazuje svijet «onakvim kakav on jest», nego «onakvim kakvim ga ljudi žele ili kakvog ga se boje», dok kič u umjetnost pokazuje analognu težnju, a u glazbi živi isključivo od efekata..
7. Kič u politici Ono što mene posebno zanima je - kako se elementima kiča utječe na mase, odnosno kako je politika iskoristila kič u svoju korist? Činjenica je da danas, kada se umjetnost mora podrediti politici ili ideologiji, preobražava se u kič. U prošlosti su ljudi mogli prihvatiti da su sudbina ili božanstvo, nekog obdarili nadljudskim sposobnostima( Aleksandar, Cezar, Napoleon…), ali s modernim diktaturama to nije tako. Dakako, nije sva loša politika kič, ali su to zasigurno diktature. Umjetnost danas ne može više imati onu figurativnu zadaću koju je imala u prošlosti i svaki bi se pokušaj u tom smjeru mogao pretvoriti u kič. Tako je bilo s epizodama poput nacizma, fašizma i ždanovljevskog staljinizma. Umjetnost se danas oslobađa svake angažiranosti u tom smislu i takva je politička funkcija umjetnost moguća još samo u zemljama kao što je Kina i sl. Propaganda nije samo prisutna u diktaturama i totalitarnim režimima , ali tamo najčešće izrodi kičem. Poticanje kiča jednostavno je još jedan od najjeftinijih putova kojima se totalitarni režimi žele dodvoriti svojim podređenima. Kako režimi ne mogu podići kulturnu razinu masa, čak i ako bi htjeli, laskat će masama svodeći cijelu kulturu na njihovu razinu. Ruski će seljak prije izabrat kič od Picassa jer u njemu može uživat bez napora. To je razlog zašto se avangarda zabranjuje. Glavna nevolja avangardne umjetnosti, s fašističkog i staljinističkog stajališta, nije to što su one prekritične, nego što je u njih preteško ubacit djelotvornu propagandu. Hitler je bio
zagovornik kiča, ali kada su mase tražile avangardnu umjetnost i književnost, i on i Staljin su udovoljili tom zahtjevu. U masama je bilo potrebno izazvati iluziju da one stvarno vladaju. Književnost i umjetnost koje oni uživaju, morali su biti proglašeni jedinom istinom, a sve se drugo moralo suzbiti. Mussolini je dugo podržavao futuriste, a to je vjerojatno zato jer je fašizam želio pokazati svoju sposobnost da ide u korak s vremenom ( kako bi prikrio činjenicu da on sam znači nazadak) ili se želio prilagoditi ukusima bogate elite kojoj je služio. Ali, Mussolini odlučuje da je bolje zadovoljiti kulturne ukuse talijanskih masa, a ne njihovih gospodara. Najavljuje « novi imperijalni stil» i daje masama predmete koji izazivaju divljenje i čuđenje. Do tada prihvaćeni umjetnici Marinetti, De Chirico i sl.
odlaze u sjenu.
3. slika iz Bagdadskog muzeja na kojoj se Sadam Husein poistovjećuje s
Nabukodonosorom; 4. Benito Mussolini se uzdiže u
jakog i moćnog Cezara; ono što je Cezar započeo, Mussolini je usavršio, ostvario
Primjer nerazvijene potrošačke kulture koju je regulirala država je slučaj Sovjetskog Saveza. Za Staljinova vremena stvoreno je nešto što se zove « demokratski luksuz» Proizvodi koji su oponašali modele i artikle kao što su šampanjac, konjak, kavijar, čokolada, parfemi, za koje se smatralo da su cijenjeni ili da pripadaju svijetu « visokog društva», bez sumnje možemo označiti kao kič. Propagandna poruka je bila jasna; svaki sovjetski radnik živi kao stvarni buržuj ili aristokrat. Iako je činjenica da je u isto to vrijeme bila nestašica osnovnih potreba poput kruha. Kao jedan od glavnih medija propagande u fašizmu, nacizmu i saljinizmu bio je i film. Tamo su se elementi uzdizanja pojedinih naroda, ideala i političkih vođa lako pretvarali u kič ( npr. kič ljepote plave kose u nacizmu). Religija, turizam, tradicionalni kič, film, rođenje i obitelj, porno kič samo su neka od područja svakodnevnog života prepuna kič elemenata. Područje je preopširno pa ću samo naznačit neke od probleme. Dobar dio svetih slika , a posebno onih nastalih u posljednja dva stoljeća, možemo ubrojiti u predmete lošeg ukusa ( Kristove slike uokvirene školjkama, fotografske rekonstrukcije svetačkih prizora…) Može se reći da danas i ne postoji nova crkvena umjetnost, već su to sve loše imitacije koje postaju kič. Najvjerojatnije je da je taj
kršćanski kič svjedočanstvo golemog gubitka teološke biti. Smrt je također velika saveznica kiča. Velika većina današnjih grobnica prepuna je raznih simbola koji su posljednji iskaz štovanja uspomene na pokojnika, izražen lošim ukusom. Možda je prodor lošeg ukusa na područje smrti započeo upravo s gubitkom poštovanja prema smrti. Još je jedno područje tipično za pojavu kiča, a to je turizam koji skoro svaki spomenik, svaki krajolik, svaki predmet narodnog stvaralaštva, odmah pretvara u kič. Danas sve više elemenata kiča nalazimo u drugim aspektima čovjekova svakodnevnog života od filma, politike, turizma, obitelji pa do religijskog života. Dopadljiv, manipulativan, prepoznatljivih simbola, kič se nameće običnom čovjeku putem masovnih komunikacija kojima se kontrolira i određuje ukus masa. Nemoguće ga je izbjeći jer je direktan proizvod masovne kulture kojoj pripada i naše društvo. Kič je pomoćno sredstvo manipuliranja ukusa masa. U stvaranju lažnih mitova, političkoj propagandi, marketingu različitih ideja ili proizvoda, kič kao dopadljiv i zanimljiv, postiže svoj cilj- nameće se masama, a prema tome nameće i svoju poruku ma kakva god ona bila. Autor teksta: Harun Salkanović Literatura: Marija, Suk, Kič- internet stranica (google)
TRIJADIČKA ETIDA ...Broj tri je broj mnogostrukosti...simbol je trougao...označava prošlost i budućnost.... prikaz trojstva u jedinstvu... znamenje je Stvaranja... ovo je broj svih magijskih učenja i ključ tajni... tri simbolizira jedinstvo pozitivnog i negativnog koje stvara novo stanje...Tri je, žena i muškarac koji stvaraju dijete... rađanje, život i smrt... tri agregatna stanja... tri faze pojava - Početak, Sredina i Kraj...Tri faze života - Mladost, Zrelo doba i Starost...Tri tijela čovjeka - Astralno tijelo, Fizičko tijelo i Mentalno tijelo...18 Nema sumnje da je broj tri mističan i intrigantan pa i ne iznenađuje činjenica da su mnogi umjetnici pokušavali da kroz njega izraze ideje i emocije, a mnogi naučnici i mistici da objasne svijet i pojave koje nas okružuju. Slobodno sa današnje distance možemo govoriti o trijadi kao o osnovi na kojoj je sazdana čitava platforma Bauhausa. 19 Bauhaus je bila škola za arhitekturu i primijenjenu umjetnost u Njemačkoj,to je bila prva škola koja se bavila sintezom moderne umjetnosti te usavršavanjem stručnjaka industrijske epohe.Pruža obrazovanje uz rad i razvoj kreativnosti. Osnovao ju je Walter Gropius 1919.god. u Weimaru.Školi daje naziv „Bauhaus“ što u bukvalnom prijevodu znači gradnja kuća.Program obrazovanja na ovoj 18 19
Narda Nikšić Narda Nikšić
instituciji približno se svodio na razvoj idejnog,tehničkog i zanatskog obrazovanja i prva je među umjetničkim školama koja omogućava upis žena.Cilj je bio napraviti ustanovu koja sadrži sve (arhitekturu, urbanizam, kiparstvo, slikarstvo, grafika, fotografija, radionica za stolariju i keramiku,radionica za tipografiju, tkanje, reklamu i izložbe,pozorište.....).Upravo tu po prvi put možemo dati primjer trijade karakteristične za Bauhaus - ova škola je spojila nauku,umjetnost i praktični rad.Studenti su ovdje imali slobodu da razmišljaju što kreativnije i da sve svoje ideje i zemisli realizuju kao gotov produkt. Sam Gropius je smatrao da ne postoji razlika između umjetnika i zanatlije,jer je umjetnik ustvari zanatlija višeg stupnja.20 Škola je postojala u tri njemačka grada (Weimar od 1919 do 1925, Dessau od 1925 do1932, Berlin od 1932 do 1933) pod vodstvom tri direktora arhitekta (Walter Gropius od 1919 do 1927, Hannes Meyer od 1928 do 1930, Ludwig Mies van der Rohe od 1930 do 1933). Prvobitna namjena Bauhausa je bila kombinovana škola arhitekture, škola zanatstva i akademija umjetnosti tj. da ujedini tri discipline: umjetnost, zanat i tehnologiju.21 Cilj Bauhausa nije bilo samo emotivno iskazivanje principa – angažovanje svih stvaralačkih aktivnosti u cilju izgradnje – već se 20 21
Adela Hodžić Andrea Krivanek
bavio i nastavnim programom i administrativnim problemima. U Gropiusovom Manifestu stoji da: „pozorište, predavanja, poezija, muzika, bal pod maskama, stvaranje festivalske atmosfere'' , će biti sastavni dio školskog života. Gropius je redovno organizovao književne večeri u namjeri da poveže lokalno stanovništvo sa studentima. I učitelji i učenici Bauhausa su tragali za novim tehnikama, novim materijalima i novim oblicima koje će se primjenjivati na arhitekturu, namještaj i upotrebne predmete. Škola je sebi postavila tri cilja: 1. da studenti razvijaju individualnu kreativnost i da kombinuju svoje vještine; umjetnost i zanatstvo 2. da proizvodi kao sto su stolice, lampe, posude itd. dosegnu istu umjetnicku vrijednost kao slikarstvo, skulptura... 3. da eventualno dobiju podršku vlade kako bi mogli prodavati svoj dizajn 22 Ideja bauhausa je bila da se stambeni prostor s namještajem i upotrebnim predmetima ujedini jedinstvenim duhom, funkcionalnošću i jednostavnošću. Svaki predmet napravljen je da bude praktičan i jednostavan za upotrebu, a stolice i garniture za sjedenje sve su više dobivale ergonomske karakteristike, odnosno i nauka se polako uključivala, govoreći što je potrebno za udobnost, što je zdravo za čovjeka i sl. Apstraktni motivi, koji su se ranije upotrebljavali kao npr: živa bića, cvijeće i drugi prepoznatljivi motivi zamijenjeni su
geometrijskim i apstraktnim motivima, a boje su primarne, jake i izražajne. Tri karakteristike stila Bauhausa su jednostavnost, geometričnost i visoka prefinjenost. 23 Ipak najjača asocijacija vezana uz naziv „Trijadička etida“ je vezana za profesora Oscara Schlemera i njegov rad zaokružen u predstavi nazvanoj “Tijadički Balet“ koja mu je donijela svjetsku reputaciju. On ljudske figure tretira kao geometrijske forme, poput lutki postavljenih asimetrijom. Vezujući se za rad Klesita i njegovo proučavanje teatra marioneta, on pravi neku vrstu koreografske drame u kojoj glumci-studenti kroz pokret istražuju pitanje forme,oblika, boje.24 Sve se zasniva na broju tri čak se i Gropiusov projekat sastoji od tri glavna volumena, rezervisana za učionice, radionice, i ateljee kao studentskog centra. Prva dva su povezana mostom od armiranog betona na kojem su smještene kancelarije. Bauhaus je ustvari trebala biti škola od koje su studenti dobivali zanat. S tim da su ih tom zanatu učili vrhunski majstori. U Bauhausu oblici se pojednostavljaju i sve se bazira na osnovna tri geometrijska oblika: kocka, piramida i lopta. Tako da se ti oblici uzimaju u pravljenju večine proizvoda pogotovo u proizvodima za svakodnevnu upotrebu, a prvenstveno u arhitektonskim projektima. Tri osnovna materijala od kojih se prave glavni Bauhaus projekti su: čelik, staklo i beton. I kombinacija svih ovih elemenata trebala je da predstavlja 23
22
Sabina Talović
24
Sabina Talović Narda Nikšić
totalni sklad u izgradnji. Od ovih materijala je napravljena i Gropiusova zgrada u Dessau. To je sklad kvalitete, funkcionalnosti i estetike. Ova građevina predstavlja u cijelosti Bauhaus. Trijada boja na Bauhausu se sastoji od crvene, žute i plave. Cilj Bauhausa je i da ujedini scenu ili pozorište, ples i dizajn. I u tome su i uspjeli. Zatim dubina, širina i visina prostora takođe prestavlja elemente trijade Bauhausa. I sve bi to trebalo da bude u savršenom skladu veličinama, odnosima , bojama i naravno da sadrži i elemente funkcionalnosti, estetike i kvalitete. Studenti Bauhausa imali su totalnu slobodu izražavanja, a profesori su bili tu samo da ih usmjeravaju. U početku su koristili otpadne materijele koje su prerađivali jer je Bauhaus bio u veoma lošoj finansijskoj situaciji. Tako da su se studenti snalazili na sve načine. U Bauhausu su se takođe spajala još tri bitna elementa, a to je: likovnost, kreativnost i sposobnost. I to je jedino što je svaki student Bauhausa trebao posjedovati pored naravno, volje i želje za radom. Bauhaus je bila i jedna od prvih takvih ustanova šo je upošljavala žene. Njihovi studenti su se i po stilu razlilkovali od drugih.
Karakteristično za Bauhaus je, takođe i trojstvo boje i elementarnih formi koje se protežu kroz čitavo postojanje i djelovanje Bauhausa. Kandinski, koji je bio posebno zainteresovan povezanošću između boje i forme, pokrenuo je anketu kojom se trebalo da utvrdi kojoj elementarnoj formi bi se dodijelila koja boja? Tu nam se javljaju crvena, plava i žuta boja, koje su praćene kockom, krugom i trokutom. Većina anketiranih studenata je pridružilo žuta-trokut, crvena –kocka, plavakrug. Ovaj poredak je postojao već i prije, a i zadržao se kroz cijelo djelovanje ove institucije. Takođe i amblem Bauhausa je izveden iz ova tri oblika i ove tri boje.26 Duh Bauhausa je bio prožet brojem tri. Na taj broj nailazimo u svakom koraku te škole. „Sveto trojstvo“ oblika, forme, godine, grada, ličnosti čini srž Bauhausa.27 Bauhaus se po svemu razlikovao od svih pokreta prije i poslije njega, u svojoj posebnosti je oslikavao duh vremena koji će doći mnogo decenija kasnije i označiti europsku i svjetsku umjetničku scenu.28
Walter Gropius je bio arhitekt čije se građevine odlikuju organskim karakterom. On svojim građevinama dokazuje geometrijsko trojstvo. Paul Klee je učio o formi sa naglaskom na diskusiju o tački i liniji, koju se definisao kao tačku u pokretu. Odredio je tri osnovna tipa linija: aktivna, pasivna i srednja. 25 26
Harun Salkanović Emina Sulejmani 28 Ivana Vuković 27
25
Ivana Vuković
TIMSKI RAD Izgled tima
Pojam tima Budući da se pojmovi grupa i tim najčešće miješaju, a da bismo uopće govorili o timskom radu, bitno je naglasiti osnovnu značenjsku razliku između dva spomenuta pojma. Pod grupom se podrazumijeva organizirana skupina ljudi, ne više od 35 članova, koja pokriva jednu struku, odnosi su hijerarhijski, autorstvo je individualno i rad grupe se ne završava po završetku zadatka. Tim je sastavljena diferencirana zajednica kvalificiranih stručnjaka koji su okupljeni da obave određeni zadatak, po čijem finaliziranju se raspuštaju. Za tim je optimalno 6 do 9, najviše 11 članova. Autorstvo je zajedničko, odnosi su vanhijerarhijski iako postoji osoba koja ima ulogu vođe tima i čija je ključna funkcija usmjeravanje tima u pravom smjeru te njegovo motivisanje.
Članovi tima ne bi trebali biti ni suviše raznovrsni niti istovrsni. Prevelike razlike donose probleme u sporazumijevanju i međusobnom priznavanju, a istovrsnost grupe dovodi do jednoličnog i neproduktivnog rada. Istovrsna jest samo pozicija svih članova. Čak ni vođa tima ne smije biti suviše iznad ili ispod prosječnog nivoa samog tima. Ako je suviše iznad, može se početi smatrati pretpostavljenim, a ne vođom, stoga teško dolazi do kontakta, a ako je suviše ispod, teško nalazi priznanje. Također, povremeno mijenjanje vođe može biti korisno. Kada je tim formiran, u njemu se očutuje nekoliko faza: pojedinci se počinju prilagođavati, dokazivati ili čekaju da vide šta se može dogoditi pojedinci traže šansu u novoj situaciji (ako je neko u početku bio pasivan, odjednom može pokušati) dolazi do raspodjele aktivnosti, ljudi preuzimaju zadatak dobrovoljno, nerado ili čekaju da budu zamoljeni ako sve teče u redu, stvara se red i nastaju norme ponašanja, a poteškoće tim samostalno kontrolira i rješava.
Za timski rad vrlo je bitno sporazumijevanje kroz koje teče izmjenjivanje različitih iskustava što ne podrazumijeva samo međusobno upoznavanje članova tima, nego i oblik skupljanja iskustava te prenošenje tih različitosti na zadati cilj. Članovi tima se moraju konstantno međusobno informirati. Osim toga, trebalo bi da obavezno spominju i mišljenja i prijedloge drugih, pa ih čak smatraju i kao rješenja ili bar djelomična rješenja problema (tzv. uvjet prihvatanja). Prihvatanje jednog prijedloga može postati problem ako tim nije suglasan. Također, ako tim jednoglasno prihvati određeni prijedlog, to ne mora značiti da je prijedlog svrsishodan jer jednaka mišljenja nisu nikakva garancija za dobar timski učinak. Ako svi članovi tima imaju iste bojazni, nade, uvjerenja, zaključke, to obično nije naročito uspješan tim jer tada taj tim ima isti učinak kao kada sam pojedinac radi određeni zadatak, a stvaralački rad tima bi trebao imati veće i jače kapacitete nego pojedinac. Za članove tima bitno je da su inventivni. To znači da smišljaju nove ideje, ali i da rade na razradi spomenutih. Bitno je i da su inicijatori rada, ako ne svi, onda bar neki. Konflikti u timu Timski rad, kao i nijedan oblik zajedničkog rada, ne prolazi bez konflikata. Konflikti ne znače samo i uvijek labilne odnose u grupi, nego zapravo pomažu uspostavljanju veza i kroz konflikte tim zapravo nalazi svoj identitet i granice. Konflikt pomaže da se pojedinac ne osjeća
„zadavljenim“ od moćne grupe. On zapravo predstavlja mehanizam izjednačavanja koji pomaže pojedincu da stabilizuje svoj odnos prema grupi. „Tko lako dolazi u konflikt s vodstvom grupe, taj ima često dosta čvrste veze s grupom.“ Najbitnije, konflikt služi za utvrđivanje spornog mišljenja te postizanja realnog cilja, što se postiže kompromisom i, na taj način, ne dolazi do labilnosti tima. Konflikt također pomaže da se vidi kada se uvjeti rada tima mijenjaju. Sve ovo podrazumijeva tzv. pozitivni konflikt. Međutim, ako se konflikt odnosi na protivljenje o ciljevima tima, tada može doći do podjele tima te zbog nesposobnosti rješavanja proturječnosti vrlo brzo dolazi do njegovog raspuštanja. Zadatak tima Da bi se tim aktivirao, potrebno je: jasno formulisati njegov zadatak odrediti procedure u radu rasporediti aktivnosti unutar tima. Za rad tima je, kako je već spomenuto, neophodna međusobna komunikacija. Postoji nekoliko metoda komuniciranja unutar tima koje su bitne za razvoj ideje za postizanje zadatog cilja i za razvijanje kreativnosti u kontekstu toga: brainstorming Predstavlja brzi način skupljanja ideja. Ova metoda funkcionira tako da se članovi tima okupe u prostoriju koja je izolovana tako da ostanu
R. Trebeck: Psihološki problemi timskog rada
neometani dok traje proces i skoncentrisani na problem. Iznose se ideje o mogućem rješenju problema. Bitno je da ih se iznese što više. Nema ograničenja. Kriticizam i negativizam su zabranjeni. Ideje koje na prvi pogled djeluju sulude, mogu da se razviju u najbolje. Bilježe se sve ideje. Na kraju se vrši sinteza ideja, odbacuju se nepotrebne, a odabiru finalne. Brainstorming ne bi trebao trajati duže od 30 do 45 minuta jer nakon tog vremena opada koncentracija. infozid (clipboard) Sastoji se od toga da se sve informacije povezane sa određenim projektom vješaju na zid. Na taj način postoji direktan pristup svim idejama i manja je mogućnost da se nešto izostavi. Infozid je veoma organizovan, različiti dijelovi zida prezentiraju različite informacije: inpute, ciljeve, metode, studije, outpute, evaluacije. Intranet Kompjuterska mreža koja služi umrežavanju određenog subjekta (npr. firme ili organizacije) radi jedinstenog komunikacijskog sistema. Internet Globalna kompjuterska mreža koja povezuje sve kontinente i služi za razmjenu svih vrsta digitalnih informacija. Extranet Informacijski mrežni sustav zatvorenog tipa koji služi najčešće za razmjenu
povjerljivih podataka (banke, vojne baze i dr). Karakteristike uspješnog tima Uspješan tim prije svega ima jasan cilj. Također postoji mogućnost prenošenja ovlaštenja zavisno od razvoja situacije i potrebe. Odnosi i komunikacija unutar tima su direktni bez prepreka i posrednika. Tim je fleksibilna skupina koja se prilagođava problemu koji rješava tako da optimizira svoje snage i vještine. Tim se trudi da u zajedničkom interesu zadatak obavi na najbolji način. Unutar tima postoji međusobno priznavanje i uvažavanje. Jako bitna karakteristika tima jest radni duh koji vlada. Razvoj uspješnog tima Postoje tri vještine kojima članovi tima moraju vladati. Prva vještina je mogućnost postavljanja dijagnoze. Druga bitna vještina je prilagodljivost tima svakoj situaciji. Treća neophodna vještina za uspješan rad tima jest sposobnost međusobnog delegiranja ovlaštenja. Četiri razvojne faze tima 1. orjentacija 2. nezadovoljstvo 3. odlučnost 4. produktivnost Prva faza – orjentacija U ovoj fazi vlada umjereni entuzijazam uz velika očekivanja. Također postoji izvjesna strepnja da se stvari neće ostvariti kao što su zamišljene. Ozbiljno se proučava situacija i osobe koje mogu biti od koristi za projekat. U ovoj fazi se tim još uvijek oslanja na autoritet i hijerarhiju. Postoji potreba da svako
pronađe svoje mjesto i uspostavi sopstveni autoritet. Druga faza – nezadovoljstvo U ovoj fazi se stvara raskorak između očekivanja i stvarnosti. Također se rađa nezadovoljstvo zbog ovisnosti od autoriteta. Ovo često rezultira frustriranošću. Također se stvara osjećanje nekompetentnosti i zbunjenosti. Tada počinje borba za utjecaj ili pažnju. Ova faza se najviše odlikuje kontradiktornim osjećanjima. Treća faza – odlučnost U trećoj fazi nezadovoljstvo se smanjuje i rješava se nesklad između očekivanja i stvarnosti. S vremenom se razvija harmonija, povjerenje i podrška unutar tima. Članovi se otvaraju jedni prema drugima i počinje razmjena informacija. Također se počinje dijeliti odgovornost i upravljanje. Uvodi se komunikacija koja je primjerena timskom radu.
Moguće je također da se ovo desi ako se promijeni misija, zadatak tima. Kakav treba biti timski rad Timski rad treba biti način života i on mora biti odgovornost svakog člana tima. Identitet članova tima se mora poistovijetiti sa identitetom samog tima. Timski rad mora biti jasno fokusiran na određeni cilj. Pažnja mora biti usmjerena na potrebe i ambicije članova tima. Unutar tima mora vladati svijest o potencijalu tima. Timski rad mora biti okrenut prema rezultatima. Rad u timu bi se trebao obavljati sa uživanjem. Kakav ne smije biti timski rad Timski rad ne smije biti kratkog daha ili sporadičan. Timski rad ne smije biti rezervisan samo za pojedine ekskluzivne članove tima. Ne smije postojati izgovor za izbjegavanje odgovornosti. Unutar tima ne smije postojati skriveni cilj. Zadatak ne smije biti nametnut.
Četvrta faza – produktivnost Kod svih se pojavljuju zadovoljstva zbog učešća u aktivnostima. Stvara se saradnički duh uz pojedinačni doprinos svakog člana. Također se stvara osjećanje da se zadaci mogu ispuniti. Postoji podjela rukovođenja zadacima, vlada uvjerenje da će rad tima biti uspješan. Svi zadaci se obavljaju na visokom nivou i raste svijest o vrijednosti tima.
Bitne upute za „timske igrače“ Svaki član tima treba da preuzme odgovornost u potpunosti. Svi članovi moraju biti aktivni, dinamični i učestvovati u radu. Bitno je da se aktivno slušaju drugi članovi tima. Fleksibilnost svakog pojedinca može biti odlučujuća u razvoju tima. Sa ostalim članovima tima ne mora se graditi lični prijateljski odnos.
Regresija Ponekad se dešava da se tim, kada stigne u završnu fazu, vrati unazad jedan ili nekoliko koraka. To se dešava kada tim dobije nove članove ili izgubi, zamijeni nekog člana.
Autorica teksta: Ivana Vuković
Literatura: Branko Prica, dipl. inž, Poduzeće „Rade Končar“ Zagreb: Timski rad u teoriji i praksi R. Trebeck: Psihološki problemi timskog rada Rudi Stojak, prof: Beleške o organizaciji timskog rada, Sarajevo, 1965. Ana K. Čuk: Grupa kao sociološka pojava Ranko Orlić: O malim grupama - ukratko
MICHAEL GELB: “PREDSTAVITE SEBE“ (najjednostavniji način da održite što bolju,upečatljiviju,efektniju prezentaciju,govor,predavanje...) 1:Upoznajte svoj mozak -sve prezentacije kreću iz mozga -predrasude o lijevom mozgu -integralne moždane prezentacije -da biste održali upečatljivu prezentaciju,morate da upoznate svoj mozak,njegovu integralnu verziju,jer samo korištenjemobje njegove strane(logičke i maštovite) bićete u stanju da u potpunosti komunicirate sa svojom publikom... 2:Sačinite mapu uma -nevolje sa skicama -sačinjavanje mape uma za prezentaciju -prednosti sačinjavanja mape uma -uz pomoć mape uma možete da počnete da pravite životnije,kreativnije i zabavnije prezentacije-da postanete bolji u organiziranju i generisanju svojih ideja... 3:Mislite o njima -upoznajte svoju publiku -prikupljanje podataka -odredite svoje ciljeve -važno je poznavati svoju publiku i znati primjeniti to znanje u svakoj prezentaciji-isto onoliko koliko je važno odrediti konkretne ciljeve kojima uzimate u obzir ono želimo da naša publika sazna kao rezultat naše prezentacije... 4:Unaprijedite njihovo pamćenje
-pet tajni pamćenja slušalaca: a)počnite žestoko b)redovno ponavljajte c)ističite na neobičan način d)maksimalno angažovanje publike e)efektno završite -tajming i pauze: a)budite spremni da počnete na vrijeme b)dajte pauzu sebi i publici c)završavajte na vrijeme -ako ste u stanju da žestoko počnete izlaganje,redovno ponavljate ključne tačke i ističete ih na neobičan način,maksimalno angažujete publiku i efektno završavate,pri tom dajući odgovarajuće pauze i počinjući i završavajući na vrijeme,bit ćete u stanju da garantujete nezaboravnu prezentaciju... 5:Savršena vježba -savršeno vježbanje -kako da vam vizuelizacija bude od koristi: a)proučavanje istaknutih uzora b)opuštanje c)koristite više čulne predstave d)održavanje pozitivne vizuelizacije e)vježbanje -najvažnija poenta ovog poglavlja je da svojoj prezentaciji od prvog trenutka priđete s pozitivnim stavom-kada sačinite mapu uma na papiru probajte to da uradite opet u glavi,vježbajte sa prijateljima ili sami,probe radite naglas i pobrinite se da dobro ovladate audiovizuelnim pomagalima i rekvizitima koje ćete koristiti na sceni...
6:Postavite scenu -faktori okruženja: a)prostorije i namještaj b)dekor c)rasvjeta d)vazduh i temperatura e)vaš izgled f)predstavljanje -u ovom poglavlju naglašena je važnost stvaranja pozitivnog okruženja za prezentaciju... 7:Transformisanje straha -obrazac iznenadnog straha (Frank Pierce Jones) kako preuzeti komandu nad strahom kada izlažemo? -Aleksanderova tehnika (F.Matias Aleksander-australski glumac,gubio glas usred predstave,ne može se naučiti iz knjige-serija pojedinačnih časova...)... -da biste transformisali strah,morate prije svega da shvatite da u njemu nema ničeg lošeg,on je univerzalna pojavavažna je naša reakcija na strah,zagrijavajte se na načine koji vama odgovaraju i imajte opuštajuće i umirujuće misli... 8:Pustite svoje tijelo da govori -držanje tijela -osnovni stav -pokreti -gestikulacija -kontakt pogledom -naučite da pauzirate u govoru -upotrebljavajte tonalitet i promjenu glasa -kontrolišite jačinu glasa -informacije u ovom i vježbe u ovom poglavlju osmišljene su tako da vam pomognu da oslobodite svoj unutrašnji kapacitet za snažnu komunikaciju-ključ
pristupa vašoj prirodnoj izražajnosti jeste izostavljanje nepotrebnih elemenata(Michelangelo je neke od svojih najvećih skulptura stvorio tako što je vidio savršenstvo unutar kamena...)predstavite sebe na najjednostavniji i što je moguće manje izvještačen način... 9:Sve bolje i bolje -postanite najbolji(hranite svoju vizuelizaciju najboljeg) -vodite dnevnik prezentacija -ključ za odličnu prezentaciju jeste zabava-stoga vježbajte,uživajte i zabavljejte se... 10:Dvadeset pitanja i odgovora CITAT:„Predstavite sebe je jedan od mojih snova koji se obistinio. Jasan, koncizan i vjerodostojan Michael Gelb precizno tumači moj rad i rad ljudi kao što su Roger Speri i F.Matias Aleksander, primjenjujući pri tom izuzetnu kreativnost koju posjeduje da bi iskovao novi novčić. Ova dragocjena knjiga omogućava svakom od nas da pristupi sopstvenim sposobnostima i samouvjereno i sveobuhvatno izrazi bogatstvo i dubinu vlastitog jedinstvenog znanja,preispitivanja,uvjerenja i entuzijazma. Knjiga Predstavite sebe je za one koji su početnici, kao i za one koji su već stručnjaci u komuniciranju s ljudima.“Tony Buzan
Autorica teksta: Adela Hodžić -Michael Gelb je priznat autoritet u oblasti istraživanja uloge mozga u učenju,kreativnosti i komunikaciji.Trenutno je direktor kompanije „High Preformance Learning Center“ u Washingtonu!
1
2
CURIOSITA nezasito radoznali pristup zivotu i nepopustljivo traganje za kontinuiranim ucenjem -"da" odgovor -3xseciranje -kako-zasto -100 pitanja10
7 CONNESSIONE spoznaja i postovanje medjusobne povezanosti svih stvari i fenomena;sistemsko razmisljnje
SENSAZIONE kontinuirano oplemenjivanje cula, posebno vida kao sredstva za ozivljavanje iskustva pet cula sluge su duse-vid-gleda-ne vidi slusa-ne cuje- jede-bez ukusa krece se-nije svjestan-udisebez arome- govori-ne razmišlja
-Ludvik Sforce -fiksiranje boje-rijeka Arno-leteca masina-ne odvajam se od svoje brazd-prepreke me ne savijaju
4 SFUMATO "zadimljeno" zelja da se prihvati dvosmislenost, paradoks i i neizvjesnost
kamen,voda,vazduh-plivanje-let- voda-kosazmaj, seljacki stit-svaki dio je odredjen da se spoji sa vecom cijelinom, jer ce mozda tako pobijeci od svoje nepotpunosti
karakteristika genija- ponavlja se u njegovim radovima-skice- ruznoce-sare i gravire-neizvjesnot danasnjice LEONARDO DA VINCI
6 CORPORALITA njegovanje gracioznosti, ambideksteriteta(sposobn ost podjednakog koristenja obje ruke), kondicije i ravnoteze
3
DIMOSTRAZIONE predanost testiranju znanja kroz iskustvo, istrajnost i zelja za ucenjem na greskama
5 ARTE/SCIENZA razvoj ravnoteze izmedju nauke i umjetnosti, logike i imaginacije; razmisljanje citavim mozgom
LEONARDO DA VINCI
unosio je umjetnicke vizije u nauku-dizajn prirode do detalja- struktura svega sto bi naslikali-mape uma
model ljudskog savrsenstvaizrazito jak-vijezbe-nacin ishrane-bez doktora
ZAKONI tehnike
preporuke
1koristite isticanje 2 koristite asociranje 3 budite jasni 4 razvijajte svoj stil
1
slika vrijedi 1000 rijeciprepoznavan je slika je
plan genije
1koristite hijerarhiju 2koristite numericki poredak
predmet paznje kristalizovan u glavnoj slici
3
teme manjg znacaja se granaju iz glavnih tema
1razbijte mentalne blokade 2popravite 3 prilagodite
2
MAPE UMA prirodna funkcija ljudskog mozga-grficko sredstvo za oslobadjanje potencijala
4 razmisljanje( ucenje)-beskrajna mreza sinaptickih obrazaca-ceste koristenj jace veze
teme predmeta se granaju iz te slike
grane formiraju povezanu strukturu
ASOCIJACIJA
mapa uma je individualna mogucnost koristenja komp. programa
dendriti( dendron-drvopokriveni dendritskim trncicima-eletrohemijske. veze-sinapse DESNA: ritam prostorno poimanje trodimenzionalonost gestalt( cijelovitost) imaginacija sanjarenje boje
LIJEVA: rijeci logika brojevi nizovi linearnost analiza liste
AKSOM,NUKLEUS
MOZDANA CELIJA NEURON 10 miljardi-svaki ima mogucnost povezivanja 1 i 28 nula
lijevosfericari
desnosfericari
MOZAK
OBJAŠNJENJA BITNIH POJMOVA Artefakt Rijec Artefakt ( lat.: ars - umjetnost, factum - napravljeno, facere proizvesti, napraviti ) označava se ljudski ili tehnički, sto u stvari znači produkt, fenomen itd., u graničenju ljudske ruke i takođe prirodne pojave. Artefakt što ustvari u arheologiji znači, predmet koji je čovjek napravio. Takve predmete su obično ručnog rada, koji su napravljeni od sljedećih materijala: od drveta, kostiju i od kamena, a i od mnogo drugih materijala. Takvi materijali se najčešće pronalaze u arheološkim iskopavanjima ili na nekim drugim površinama. Primjeri za artefakte su: predmeti od keramike što su napravljeni, od gline, nakit i mnoge druge stvari. Studiranje i istraživanje tih objekata je značajan dio procesa. S tim istraživanjima saznajemo više o prahistorijskim civilizacijama, o njihovoj kulturi i zivotu. Saznajemo i iz kojeg doba, perida potiče taj artefakt. Da bi došli do podatka tog artefakta, mora se proći dug proces analize tog predmeta. Taj proces se zove arheološka analiza. Arhitektura je artefakt onoliko koliko je istraživana u kroz kvalitete prorporcija, a tako i sve ostale predmete. Artefakt za nas ljude najčešće asocira na stare građevine,a i ručne radove iz prahistorijskih doba. Najčešće artefakte su građevine koje su i dan danas očuvane donekle, a i po neke predmete koje u
nas izazivaju divljenje jer je nama nepoznato kako su u bilo kojem starom peridu napravljene građevine npr. piramide, ne zna se kako su Egipćani vukli kamen do vrha jer u njihovo doba nije postojala dizalica i mnoge druge sprave kao danas. Stonehenge iz Engleske, što i dan danas se svađaju stručnjaci šta taj krug predstavlja, Kolosej iz Rima što je služio kao teren za borbe, su najčešći artefakti što u nas izazivaju divljenje, jer su te arhitektonske građevine do savršensta izgrađene, napravljene pa je nama to nejasno.. Da ne zaboravimo i na ručne radove što se tiče nakita, oruđa i oružja za lov što su koristile prahistorijske civilizacije, su za te periode bile do savršenstva izrađene, a i način odjevanja iz tog perida mozemo smatrat kao artefakt. To su najčešći artefakti koji su napravljeni i izgrađeni ljudskom rukom... Ima i artefakta koji su prirodne pojave u koje se računaju planine, i padom meteorida u zemlji što su stvorena velika udubljenja u pojedinim kontinentima itd... Za nas su podjednakog značaja, negdje manje, vise. Te različite vrste artefakta nas uglavnom prate kroz život, nekad su većeg značaja npr. građevine, nakit i način na koji su pravljeni, da bi mogli što više saznati istraživanjem tih predmeta kako su naši prahistorijski preci, civilizacije živjeli itd. Da bi imali razumijevanja prema njima i njihovom tadašnjem životu. Prirodni artefakti, s njima saznajemo više o događajima koji su pratili od
nastanka pa sve do danas našu planetu. Što se tiče artefakte su rijetki predmeti jer ih nema u mnogim količinama. Artefakt u najčešćim slučajevima ima samo jedan, pa maksimalno dva do tri predmeta očuvana iz prahistorije, koje se najčešće pronalaze ispod zemlje. Dok arhitektonski ratefakti su samo u jednom primjerku, a oni su donekle očuvani, pa se ti artefakti danas pokušavaju rekonstruirati. Artefakt je uglavnom predmet koji je stoljećima ostao očuvan, dok su civilizacije koje su pravile te artefakte izumrle, pa su to jedini predmeti s kojima se moglo saznati nešto o tim potonulim civilizacijama.... 29
Bauhaus BAUHAUS - Bauhaus je bila škola za arhitekturu i primijenjenu umjetnost u Njemačkoj. Osnovao ju je arhitekt Walter Gropius 1919. godine u Weimaru. Cilj je te škole bio stvaranje novog udruženja obrtnikaumjetnika pod vodstvom umjetnikanastavnika u zajedničkom traganju, i s učiteljske i s učeničke strane, za novim tehnikama, novim materijalima i novim oblicima koje će se primjenjivati na arhitekturu, namještaj i uporabne predmete. Kao rezultat grupnog rada i klime velikog entuzijazma, koja je u Bauhausu vladala od faze projektovanja realizacije, nastaju predmeti od kojih je potekao moderni industrijski dizajn. U Bauhausu su se održavali tečajevi stolarstva, tkalačkog i keramičkog zanata, slikarstva, grafike i 29
Zlatko Šljivnjak
fotografije.Praktičnom su radu bili pridodani teorijski predmeti o percepciji i boji, i to prema programima vrlo naprednim za to vrijeme, s konačnim ciljem da u učenicima oslobode stvaralačku energiju. Isprva je direktor bio sam Gropius, ali kasnije je direktor postao arhitekt Ludwig Mies van der Rohe, koji školu pretvara u čistu školu arhitekture. Zbog neprilika se Bauhaus morao 1925. preseliti u Dessau i 1932. u Berlin, a nacisti će ga konačno zatvoriti 1933. godine. Iz mnogostrukih kolektivnih aktivnosti koje je razvijao Bauhaus, u raspoloženju velikog zanosa, od zamisli do ostvarenja, proizlazi moderni industrijski dizajn. Fotografija i grafika ponovno se otkrivaju u Bauhausu gdje se eksperimentira s beskonačnim mogućnostima vezanima uz upotrebu fotografskog aparata: kolaž, fotomontaža, dvostruka ekspozicija, uvećanje negativa i ostala tehnička sredstva koja su danas u svakodnevnoj upotrebi. Tipografski rez dobiva moderan izgled, uravnotežen i neukrašen. Arhitektura, namještaj i razni predmeti dizajniraju se po načelu funkcionalnosti. Estetska vrijednost nekog predmeta mora proizlaziti iz savršenog stapanja oblika i funkcije. Cijela je Bauhausova produkcija obilježena najvećom mogućom jednostavnošću.30 Bauhaus je bila visoka škola za umjetnost i dizajn koju je osnovao Walter Gropius u Weimaru u Njemačkoj, a djelovala je od 1919. do 1933. godine. Ideja Bauhausa je bila da umjetnici prepoznaju svoju 30
Narda Nikšić
socijalnu odgovornost prema društvu, a društvo treba prihvatiti djelovanje umjetnika. Sinteza dizajna, obrtništva i moderne tehnologije bio im je osnovni cilj. Arhitektonski oblici su se temeljili na principima klasične arhitekture, u čistoj formi i bez ornamenata. Škola je bila jedna od najboljih i najprogresivnijih institucija za umjetnost i dizajn u 20. stoljeću. Cilj Bauhausa nije se sastojao u propagiranju bilo kojeg stila, sistema, ili dogme, već u tome da utiče na oblikovanje. Uspjeh svake ideje zavisi od ličnosti onoga ko je odgovoran za njenu realizaciju. Funkcionalizam je u bauhausu postao pojam oblikovanja tek kad se udružio sa konstruktivizmom. Poznata imena iz svijeta arhitekture i umjetnosti vezana uz postojanje i djelovanje Bauhausa su: Walter Gropius, Mies van der Rohe, Hannes Meyer, Marcel Breuer, Wassily Kandinsky, Paul Klee, Johannes Itten, Georg Muche itd.31
Civilizacija Civilizacija, lat. (civilisgrađanski) je stupanj društvenog razvoja na kojem podjela rada i razmjena među pojedinim osobama, koja iz nje proističe, i robna proizvodnja, koja ujedinjuje oba ta procesa, postižu pun procvat i vrše prevrat u čitavom prijašnjem društvu. (Engels) Riječju civilizacija označavamo viši stepen razvoja ljudskog društva. Civilizovano društvo, u odnosu na praistorijsko, koristi pismo, posjeduje visok stepen 31
Neira Sinanbašić
specijalizovanih znanja i umijeća, i ima zajedničku upravu, koja nastaje iz prirodne potrebe ljudi da žive bezbjedno i prema ustaljenom redu.32 Pojam civilazacije pojavljuje se u osamnaestom vijeku. I ovaj pojam ima svoje porijeklo u latinskom jeziku: civilis-slobodan građanin, državljanin. Razlog za pojavu pojma civilzacija treba tražiti u svijetsko-istorijskim odnosima najmoćnijih država tog doba, Francuske, Engleske i Španije, sa jedne strane i ekonomski nerazvijenih zemalja a prirodnim prebogatim regionima, Afrike, Azije, Južne Amerike. Evropske zemlje u potrazi za sirovinama osvajaju navedene kontinente u doba tzv. kolonizacije. Upravo izrazom civilizacije počela se praviti razlika između evropskih građanskih, civiliziranih društava i tzv. divljih primitivnih naroda na koje su Evropljani nailazili u procesu kolonizacije. Tako se pod pojmom civilizacija počeo označavati onaj oblik više etape društvenog razvoja nastao poslije epohe divljaštva i varvarstva. Civilizaciju odlikuje pronalazak pisma. Civilizovani narodi Evrope postavili su sebi zadatak da „divlje narode“ koje su kolonizirali prosvjete, da ih i u vijerskom smislu „preobrate“. Riječ je o praksi u kojoj se drugim narodima na prinudan način nameće strani jezik, vjera, običaji. O tome svjedoči velika upotreba engleskog, francuskog, i španskog jezika u mnogim dijelovima pomenutih kontinenata i zemalja. Naime danas kada želimo objasniti pojam civilizacije dovoljno je 32
Emina Sulejmani
da kažemo da : civilizacija je stupanj društvenog razvoja na kojem podjela rada i razmjena među pojedinim osobama, koja iz nje proističe i robna proizvodnja koja ujedinjuje oba ta procesa, postižu pun procvat i vrše prevrat u čitavom prijašnjem društvu. To je ustvari visoki stupanj društvenog razvoja i materijalne kulture. Civilizator je onaj koji širi civilizaciju; ironičan naziv za imperijalističke kolonizatore. Civilizirati znači provesti civilizaciju a, civiliziran je kulturan, obrazovan, prosvjećen, uglađen i uljudan građanin.33
Ekologija Ekologija je nauka o životnoj sredini. Ime nauke potiče od grčkih reči oikos - dom, domaćinstvo i logos nauka, izučavanje. Termin "Ekologija" prvi put je upotrebio njemacki biolog Ernst Hekel 1866 god. Ekologija je sinonim za pojam zastite zivotne sredine, sto nije ispravno jer je zastita zivotne sredine samo jedna od oblasti kojima se bavi ekologija. U sustini, ekologija je naucna disciplina koja proucava raspored i rasprostranjenost živih organizama i biološke interakcije između organizama i njihovog okruženja. Okruženje (životna sredina) organizama uključuje fizičke osobine, koje sumarno mogu da se opišu tzv. abiotičkim faktorima kao što su klima i geološki uslovi 33
Marina Bušić, Literatura: autor Bratoljub Klaić-Veliki rječnik stranih riječi, Zora-Zagreb 1966.
(geologija), ali takođe uključuje i druge organizme koje djele sa njim njegov ekosistem odnosno stanište. Ekologija, koja se obično smatra granom biologije, opšta je nauka koja proučava živa bića (organizme). Ekologija je multidisciplinarna nauka. Kao grana nauke, ekologija ne propisuje šta je "ispravno" a šta "pogrešno". Ipak, učenje o biološkoj raznovrsnosti i s tim povezanim ekološkim temama omogućilo je naučno postavljanje ciljeva envajormentalizma i dalo mogućnost da se s tim povezane teme izražavaju naučnom metodologijom, merenjima i terminologijom. Štaviše, holistički pristup proučavanju prirode podjednako je zastupljen i u ekologiji i u envajormentalizmu. Ekologija, kao nauka širokog polja proučavanja, može se podeliti na nekoliko glavnih i sporednih subdisciplina: glavne subdiscipline su (poredane po "gnjezdima" od manje obimnih ka obimnijim): bihejvioristička ekologija koja proučava ekološke i evolucionističke osnove životinjskog ponašanja i ulogu ponašanja u prilagođavanju životinja njihovim ekološkim staništima; populacijska ekologija (ili autoekologija) koja se bavi populacijskom dinamikom unutar vrsta i njenom povezanošću sa faktorima prirodne sredine. ekologija životne zajednice (ili sinekologija) koja proučava odnose među vrstama u određenoj ekološkoj zajednici; ekologija predjela koja proučava međuodnose slabije uočljivih djelova predjela;
ekologija ekosistema koja proučava razmjenu energije i materije kroz ekosisteme; opšta ekologija koja se bavi problematikom na makroekološkom nivou. Podela ekologije može biti i na osnovu ciljnih grupa proučavanja: ekologija životinja, ekologija biljaka, ekologija insekata; ili na osnovu proučavanja određenog ekotopa: arktička (ili polarna ekologija), tropska ekologija, pustinjska ekologija (ekologija temperaturnih zona takođe može postojati kao posebna subdisciplina, ali, pošto ekologija u celini proučava sve temperaturne oblasti, ova dodatna subdisciplina je suvišna).34
Ergonomija Ergonomija – (ergon –rad, pogon i nomos-pravila, zakon) je nauka koja se bavi dizajnom proizvoda tako da oni najbolje budu prilagođeni ljudskom tijelu Ergonomija se uglavnom shvata kako je to definisano u prethodnoj definiciji. Ipak, ona, u suštini, ali i sadržajno jeste multi i interdisciplinarna nauka koja se bavi sistemom čovijek-mašina kako bi se mašina prilagodila čovijekovim biopsiho-socijalnim ograničenjima i zahtevima kako bi upotreba mašine bila efikasnija, bezbjednija i pouzdanija. Pod pojmom mašina podrazumeva se svaki materijalni predmet sa kojim čovijek dolazi u dodir prilikom obavljanja nekog posla, tako da je mašina tastaura računara, obična olovka, ali i 34
Zlatko Šljivnjak, Literatura: http://bs.wikipedia.org/wiki/Ekologija
lokomitiva, automobil, avion itd. Na početku nastanka ove nauke, neposredno posle Drugog svejtskog rata, akcenat je bio na prilagođavanje mašine (shvaćene na prethodan način) ljudskom tijelu i njegovim ograničenjima. Ipak, danas se ne može zanemariti da čovijekova psihička i socijalna ograničenja, potrebe, zahtjevi mogu biti takođe limit u korišćenju nekog sredstva i da i njih treba učitavati prilikom projektovanja tehničkog sredstva ili tehničkog sistema. Nastanak ergonomije se vezuje za brzi razvoj tehnike i tehničkih sredstava koja su bila sve savršenija i efikasnija, ali se onda javio čovijek kao onaj koji svojim ograničenjima postaje limitirajući faktor njegovog razvoja. Na primer, tehnički uzevši neko najsavršenije sredstvo nije "ergonomsko" ako ga čovijek sa svojim bio-psiho-socijalnim karakteristikama ne može da efikasno koristi i to je danas limitirajući faktor tehničkog i tehnološkog razvoja. Ergonomijom se danas bave biolozi, antropolozi, psiholozi, sociolozi..., ali sva znanja koja nosi svaka od nabrojanih i ne nabrojanih struka ne znači ništa ako se ne integrišu u skup jedinstvenih i usklađenih zahteva koji se moraju postaviti pred projektanta ili dizajnera tehničkog sredstva da bi ono zadovoljilo sve potrebe i zahtjeve čovijeka.. Jednostavan primjer primjene ergonomije je stolica za sekretaricu:
Visina sjedišta može da se podešava - da noge ne bi visile već da dodiruju (tj da se oslanjaju) na pod.
Da ima rukohvate da prilikom kucanja na tastaturi nadlaktice budu oslonjene, da se ruke i ramena manje zamaraju. Naslon stolice treba da pridržava dio kičme u lumbalnom dijelu. Stolica treba da ima mogućnost okretanja u krug da bi se mogao opsluživati sto koji je u obliku ćiriličnog slova "G" - jedan dio računarski drugi dio za pisanje... Stolica treba da ima točkove da se malim odgurivanjem nogama može prići nekom bližem ormanu bez ustajanja i sl... 35
Ergonomija je ukupnost proučavanja ljudi i njihovog suodnosa s radnom okolinom. Ova disciplina primjenjuje znanstvene informacije za dizajniranje radne opreme, postupaka i okoline u svrhu olakšavanje rada, otklanjanja ili smanjivanja umora, iscrpljenosti i bola, povećanja sigurnosti radnoga mjesta te povećanje efikasnosti rada. Ergonomski principi trebali bi se poštovati u svim područjima ljudske aktivnosti i neaktivnosti: u radnom procesu, sportu i odmaranju, zdravlju i sigurnosti. Prema Klaićevu rječniku stranih riječi ergonomija je složenica grčkih riječi ERGON (djelo, čin, rad) i NOMOS (običaj, red, zakon). Ergonomija integrira niz disciplina, uključujući biološku antropologiju, genetiku, anatomiju, fiziologiju, biomehaniku, psihologiju i dizajn. Ergonomi sva ta znanja koriste kako bi dizajnirali proizvode koji će biti udobni, sigurni i učinkoviti. 35
Harun Salkanović
Ergonomija uzima u obzir čovjeka, njegove mogućnosti i sposobnosti kao i granice u kojima se neki zahtjev može postaviti na čovjeka. Ovim pristupom se omogućuje pravilno korištenje čovjekove energije u okolini u kojoj ljudi mogu postići maksimalni učinak bez nepotrebnoga izlaganja riziku od ozljede ili bolesti. Ergonomski je dizajn oblikovanje predmeta za čovjekovu uporabu koji u obzir uzimaju čovjekove mogućnosti i ograničenja. Na taj način se proizvodi prilagođavaju krajnjim korisnicima. Pri ergonomskom dizajniranju se u obzir uzimaju građa i funkcija čovjeka. Zbog dinamičkog karaktera čovjeka i njegovih aktivnosti potrebno je poznavati dimenzije tijela i dinamiku kretanja pri obavljanju složenih zadataka. Osim statičkih dimenzija tijela potrebne su informacije o amplitudama pokreta u zglobovima, dohvatnom polju i mišićnoj snazi u različitim položajima tijela. Antropometrijske mjere koje su važne za ergonomiju različite su za razne vrste aktivnosti i proizvoda. U obzir se uzimaju sve dimenzije ljudskog tijela koje su podložne izvođenju određenog radnog zadatka i okoline u kojoj se čovjek nalazi i radi. Potrebno je npr. odrediti udaljenost očiju od tla ili sjedalice, najveću udaljenost u kojoj je moguće dohvatiti neki predmet, visinu u kojoj se nalazi koljeno prilikom različitih položaja noge, pojedine dimenzije šake tijekom držanja ili stiskanja određenog predmeta itd. Izbor ergonomskih antropometrijskih mjerenja ovisi o obliku stroja i/ili proizvoda, osobi koja će tu raditi ili predmet upotrebljavati, dijelovima
tijela koji će dolaziti u izravan odnos s proizvodom. Za omogućiti najpogodniji položaj i kretanje u nekom prostoru nisu važne samo dimenzije prostora, stroja, pomagala i proizvoda već i udobna, odgovarajuća odjeća i obuća za radnika. Ergonomija je nauka koja se bavi dizajnom proizvoda tako da oni najbolje budu prilagođeni ljudskom telu. Ergonomija se uglavnom shvata kako je to definisano u prethodnoj definiciji. Ipak, ona, u suštini, ali i sadržajno jeste multi i interdisciplinarna nauka koja se bavi sistemom čovek-mašina kako bi se mašina prilagodila čovekovim biopsiho-socijalnim ograničenjima i zahtevima kako bi upotreba mašine bila efikasnija, bezbednija i pouzdanija. Pod pojmom mašina podrazumeva se svaki materijalni predmet sa kojim čovek dolazi u dodir prilikom obavljanja nekog posla, tako da je mašina tastaura računara, obična olovka, ali i lokomitiva, automobil, avion itd. Na početku nastanka ove nauke, neposredno posle Drugog svetskog rata, akcenat je bio na prilagođavanje mašine (shvaćene na prethodan način) ljudskom telu i njegovim ograničenjima. Ipak, danas se ne može zanemariti da čovekova psihička i socijalna ograničenja, potrebe, zahtevi mogu biti takođe limit u korišćenju nekog sredstva i da i njih treba učitavati prilikom projektovanja tehničkog sredstva ili tehničkog sistema. Nastanak ergonomije se vezuje za brzi razvoj tehnike i tehničkih sredstava koja su bila sve savršenija i efikasnija, ali se onda javio čovek
kao onaj koji svojim ograničenjima postaje limitirajući faktor njegovog razvoja. Na primer, tehnički uzevši neko najsavršenije sredstvo nije "ergonomsko" ako ga čovek sa svojim bio-psiho-socijalnim karakteristikama ne može da efikasno koristi i to je danas limitirajući faktor tehničkog i tehnološkog razvoja. Ergonomijom se danas bave biolozi, antropolozi, psiholozi, sociolozi..., ali sva znanja koja nosi svaka od nabrojanih i ne nabrojanih struka ne znači ništa ako se ne integrišu u skup jedinstvenih i usklađenih zahteva kooji se moraju postaviti pred projektanta ili dizajnera tehničkog sredstva da bi ono zadovoljilo sve potrebe i zahteve čoveka.36
Futurizam FUTURIZAM( Klaić)- izma lat( futurusbudućnost) pravac u likovnim umjetnostima i u poeziji koji je nastao u početku 2o vijeka u Italijia stekao je poklonike i u drugim zemljama, naročito u Rusiji., Glavni mu je nosilac bio pjesnik Filipo Tomaso Miratti (1876-1944) futurizam negira tradiciju, veliča industriju i mehanizaciju, nastoji vanjskim, mehanističkim sredstvima, izraziti dinamiku savremenog velegrada, a osobiti naglašava hrabrost, drskost i buntovnost. te 36
Zlatko Šljivnjak, Literatura: http://www.medicina.hr/clanci/ergonomija.ht m http://sr.wikipedia.org/srel/ %D0%95%D1%80%D0%B3%D0%BE %D0%BD%D0%BE%D0%BC %D0%B8%D1%98%D0%B0
propagira rat, imperijalizam, otimanje tuđeg teritorija, militarizam uopšte( fašizam); u poeziji se služi tzv. slobodnim stihom( bez pravilnih rima) i prezire gramatička pravila; futurist(a)-pristaša futurizma; prid. futuristički. Marinettijeva polemičnost brzo je privukla Umberta Boccionija, Carla Carrà i Luigija Russola, mlade, ali već afirmirane slikare koji su htjeli proširiti te ideje na figurativne umjetnosti. Započela je prva faza futurizma. U godinama koje slijede, futurizam se sve jasnije profilirao, naročito u svojoj razlici spram kubizma. Također se profiliraju, i mijenjaju, i interesi i izričaji njegovih predstavnika: Severini naginje apstrakciji, Boccioni se približava simbolizmu, Russolo se posvećuje muzici. Futurizam gubi na utjecaju kada 1915. mnogi njegovi predstavnici odlaze u rat. Smrću Boccionija i Sant'Elije, te otpadništvom Severinija i Carrà, futurizam prelazi u drugu, eklektičniju fazu, koja traje do Marinettijeve smrti 1944. Manifest futurističkih slikara (Il manifesto dei pittori futuristi), objavljen je 1910., a iste godine izloženi su u Milanu i prvi futuristički radovi. Kao posljedica estetike brzine, u futurističkom slikarstvu prevladava element dinamizma: u pokretu sudjeluju i objekt i prostor unutar kojega se on kreće. Dinamizam vlakova, aviona, užurbanost svakodnevnog života (pas u šetnji s vlasnicom, djevojčica koja trči balkonom, plesačice) naglašeni su komplementarnim bojama i snažnim potezima kistom. Svoj analitički
pristup stvarnosti, geometrijski karakter oblika, fragmentaciju i dekompoziciju plohe i volumena, futuristi duguju kubizmu. Naglašeno je kubistička i tehnika lomljenja slikarske površine na djeliće, od kojih svaki bilježi drugačiju prostornovremensku perspektivu, dok je izraziti kolorizam u suprotnosti s monokromijom nekih kubista. U pokušajima da slikarskim sredstvima prikaže zvukove, futurizam se približava apstrakciji. Futurizam je oprečan statičnosti i nepomičnosti metafizičkog slikarstva Giorgia de Chirica. Nastojanja futurizma također su, sa svoje strane, dijelom uklopljena u druge pokrete: art deco, vorticizam, dadaizam, nadrealizam.37
Kultura Riječ kultura dolazi od latinskoga colere, što je značilo: nastanjivati, uzgajati, štititi, štovati. Od značenja „nastanjivati“ nastale su riječi kolonija i kolonijalizam. Od značenja „štovati“ nastala je riječ kult. Prvotno značenje kulture ipak je bilo najpovezanije s uzgojem i gospodarenjem, što i danas nalazimo u poljoprivrednom riječniku („ozime kulture“, „kultivator“). Od 16. do 18. stoljeća značenje kulture kao prirodnog rasta prenijelo se na proces ljudskog razvitka- u značenju kultiviranja i civiliziranja. Kultura i civilizacija imale su praktično isto značenje kao određeni stupanj razvoja. S pojavom romantizma, krajem 18. stoljeća, civilizacija se počinje shvaćati kao nešto materijalno, umjetno i tuđe, dok 37
Narda Nikšić, Literatura: B Klajić- Rječnik stranih riječi; Wikipedija- Futurizam
kultura (ponajprije u njemačkom romantizmu kao Kultur) dobiva značenje duhovnog razvitka čovječanstva. Otad se o kulturi počinje govoriti u množini- kao kulturama različitih razdoblja i naroda. Osim u značenju uzgoja („poljoprivredne kulture“, „bakterijske kulture“), danas se riječ kultura koristi u tri različita značenja, od najopćenitijeg prema posebnom. Kultura nasuprot biologiji, kao simbolički i naučeni- dakle nebiološki određeni- aspekti ljudskoga društva, kao specifična ljudska značajka i oblik prilagodbe. Biološke manjkavosti ljudska vrsta nadoknađuje razvojem kulture. Ljudsko je ponašanje određeno kulturom (jezikom, običajima, simbolima), a ne genima. Biološka evolucija ustupa mjesto sociokulturnoj evoluciji. Kultura kao način života, kao kulture različitih društava, naroda, razdoblja ili društvenih grupa. Te se kulture razlikuju po jeziku, vjerovanjima, odijevanju, ukusima, prehrani i mnoštvu drugih značajki. Možemo, primjerice, govoriti o renesansnoj kulturi kao različitoj od srednjovjekovne. Etnologija se bavi narodnom kulturom, a antropologija kulturama različitih naroda. Moderna društva obuhvaćaju mnoštvo različitih načina života, pa se u sociologiji govori o različitim subkulturama. 38
društvno-historijskoj praksi, u svrhu svladavanja prirodnih sila, razvoja proizvodnje i rješavanja društvneih zadaća uopće. Kulturu sačinajvaju dvije međusobno povezane oblasti: - materijalna kultura (sredstva za proizvodnju i ostale materijalne tvorevine), - duhovna kultura (ukupnost rezultata nauke, umjetnosti i filozofije, moral i običaji) Kao bitno društvena i specifična pojava, kultura se mijenja te doživljuje svoje procvate i stagnacije. Kultura nema svoju vlastitu historiju. Historija čovjeka je i njena historija. Nacionalna kultura - svaka nacija se odlikuje posebnsotima u kulturnom razvoju. Nacionalnu kulturu sačinjavaju historijske tradicije, moral i običaji, nauka, umjetnsot i ostal područja duhovnog stvaralaštva jednog narod. Jezik jeosnovno sredstvo općenja i bitan element nacionalne kulture.39 Definisanje kulture
-lat. cultus - gajenje, obrađivanje, usavršavnje, njegovane, oplemenivanje), je ukupnost materijalnih i duhovnih vrijednsoti koje je stvorio čovjek u svojoj
Mnogi ljudi danas koriste shvatanje "kulture" koje se razvilo u Evropi tokom 18. i ranog 19. vijeka. To shvatanje kulture odražavalo je nejednakost unutar evropskih društava i među evropskim silama i njihovim kolonijama širom svijeta. Ono izjednačuje "kulturu" s "civilizacijom" i suprostavlja oboje "prirodi". Prema tom mišljenju neke su zemlje civiliziranije od drugih kao što su i neki ljudi kulturniji od drugih. Stoga su neki kulturni teoretičari zapravo pokušali izbaciti popularnu ili masovnu kulturu iz definicije
38
39
Emina Sulejmani
Sabina Talović
kulture. Kultura se u praksi odnosi na elitna dobra i aktivnosti kao što su haute cuisine, visoka moda ili haute couture, muzejska umjetnost i klasična muzika, te riječ kulturan označava ljude koji znaju o tim aktivnostima i sudjeluju u njima. Na primjer, neko ko koristi 'kulturu' u smislu 'kultivacije' može uvjeravati da je klasična muzika najotmjenija od muzike radne klase kao što su punk, turbo folk ili domorodačka muzička tradicija australskih Aboridžina. Ljudi koji koriste "kulturu" na taj način paze da je ne koriste u množini. Oni vjeruju da ne postoje posebne kulture, svaka sa svojim vlastitim vrijednostima i logikom, nego radije koriste samo jedan standard rafinacije kojim se sve grupe mogu objasniti. Stoga su oni ljudi koji imaju različite običaje shvaćeni kao "nekulturni" zbog "njihove različite kulture". Ljudi s nedostatkom "kulture" često se čine "prirodnijima", pa posmatrači često kritikuju elemente visoke kulture zbog potiskivanja "ljudske prirode". Neke socijalne kritike od 18. vijeka pa nadalje prihvataju taj kontrast između kulturnih i nekulturnih, ali naglašavaju da su rafiniranost i razrađenost kvarenje, a neprirodni razvoj onaj koji zakriva i izobličuje ljudsku suštinsku prirodu. Na račun toga, narodna muzika ljudi iz radne klase je iskreno izražavanje prirodnog načina života, dok je klasična muzika površna i dekadentna. Jednako, ljudi koji nisu sa Zapada često se vide kao 'plemeniti divljaci' koji žive autentičnim neokaljanim životima koji još uvijek nisu složeni i iskvareni visoko raslojenim kapitalističkim sistemom Zapada. Danas mnogi
društveni naučnici odbacuju monadno shvatanje kulture te suprotnost kulture i prirode. Oni priznaju da su neelitne kulture jednako kulturne kao elitne (i da su ljudi koji nisu sa Zapada jednako civilizirani) – oni su samo kulturni na različit način. Zato, socijalni posmatrači kontrastiraju "visoku" kulturu elite s "popularnom" ili pop kulturom, koja označuje dobra i aktivnosti namijenjenih za proizvodnju i potrošnju neelitnih ljudi ili masa. Obje se kulture, visoka i niska, mogu vidjeti i kao subkulture. Kultura kao "svjetski pojam" Tokom romantizma u Njemačkoj su naučnici, posebno oni zaokupljeni nacionalizmom (težnja za ujedinjenjem Njemačke i borba potlačenih naroda u Austro-ugarskoj Monarhiji), razvili obuhvatniji pojam kulture kao "svjetski gledane". Taj način razmišljanja, različit i neusporediv pogled na svijet, obilježje je svake etničke grupe. Iako obuhvatnije od ranijih gledišta, taj pristup još uvijek je dopuštao razlike među "civiliziranim" i "primitivnim" ili "plemenskim" kulturama.
Purizam Purizam (fr. Le Purisme), (od franc. pur — čisto) je umetnički pravac koji je nastao u Francuskoj 1918. godine, a vezan je za slikarstvo i arhitekturu. Idejni tvorci pokreta su francuski slikar Amede Ozanfan (Amédée Ozenfant) i arhitekta i slikar Šarl-Edvar Žanere (Charles-Edouard Jeanneret) poznatiji po pseudonimu Le Korbizje (Le Corbusier). Pravac je nastao kao
reakcija na kubizam, odnosno na njegovu praksu razlaganja i deformisanja predmeta koje pokušava da prikaže, za koju je smatrao da kao takva stvara umetnost koja je previše ornamentična i dekorativna. Purizam se prvenstveno zasniva na neoplatonističkoj filozofiji koja u umetničkom smislu znači odbacivanje realnog predstavljanja predmeta i pokušaj prikazivanja "suštine" njegovog oblika. Ovakvu estetiku pokušava da primeni na sve oblike plastičnog izraza - slikarstvo, dizajn i arhitekturu.Manifestom purizma smatra se članak "Apre Le Kubizm" ("Aprés Le Cubisme") koji je objavljen 1918. godine, a prva potpuna formulacija purističke estetike objavljena je 1920. godine u članku "Le Purisme" časopisu "L espri nuvo" ("L'Esprit Nouveau") koji je bio i glasnik pokreta. Purizam je definisan kao koncept koji se odnosi ne samo na slikarstvo i arhitekturu, već sadrži i skup osobina koje treba da karakterišu celokupnu modernu misao. Slavi se jednostavna i jasna estetika mašina kao predmeta koji smbolizuju moderno doba, a priroda se definiše kao savršena logička mašina čija lepota proizlazi iz podvrgnutosti fizičkim zakonima. Inžinjerska profesija se smatra uzvišenom zbog svoje disciplinovanosti i racionalnosti. Kao lajtmotiv purizma naglašava se povratak logici, jasnoći, jednostavnosti i redu - osobine koje treba da budu prisutne u svakom obliku i proizvodu ljudskog delovanja.40
Styling bismo definirali kao stvaranje iluzije o promjeni proizvoda. Isključivo formalnim intervencijama mjenja se proizvod. Osnovna je svrha stylinga ubrzavanje tržišnog prodora proizvoda motiviranjem na njegovu kupnju. Smisao stylinga je da oblikovanim, stilskim intervencijama, koje su u skladu s modnim trendovima, proizvod osuvremeni, ne zalazeći u njegovu strukturu. Estetika u konvencionalnom smislu tog termina, na ovom planu ima glavnu ulogu. Styling dakle polazi od zahtjeva i svojstva koje bi budući proizvod trebao posjedovati, što će reflektirati i u razlici vrednovanja uspješnosti rezultata: kod stylinga uspješnim će se smatrati onaj oblik koji tržište prihvaća (zbog čega je styling u najvećoj mjeri slijeđenje pomodnih impulsa tržišta), dok će dizajn imati mnogo šire parametre verifikacije: funkcjonalnost, spektar upotrebe, način korištenja, sigurnosne aspekte, kulturna svojstva objekta i njihovo dijelovanje na korisnika i sl.41
41
Styling 40
Neira Sinanbašić
Marina Bušić, Literatura: autor Bratoljub Klaić-Veliki rječnik stranih riječi, Zora-Zagreb 1966.
GLOSSARY A
adaptation algorithm alloy alternative technology amorphous material analogue signal
analogy animation anthropometrics appropriate technology
assembly line production atom automated guided
An existing technology or solution to a problem in one field is used to provide a new idea for a solution in another. A sequence of instructions to describe a set of actions. A mixture that contains at least one metal. This can be a mixture of metals or a mixture of metals and non-metals. A technology that involves new types of equipment or organizational forms, and which represents a viable alternative to the existing mainstream technologies of today. A solid that is not crystalline. A signal that may change continuously to represent a physical property. There will be a mathematical relationship between the change in the physical property and the change in the signal. Drawing on a similar situation for solutions, eg an ultrasonic focusing system for cameras was based on how bats navigate in the dark. The ability to link graphic screens together in such a way as to simulate motion or a process. The aspect of ergonomics that deals with body measurements, particularly those of size, strength and physical capacity. Technology appropriate to the context in which it is applied. Appropriate technologies are low in capital cost, use local materials wherever possible, create jobs using local skills and labor, involve decentralized renewable energy sources, make technology understandable to the people who use it, are flexible and not detrimental to quality of life or the environment. The mass production of a product via a flow line based on the interchangeability of parts, pre-processing of materials, standardization and work division. The smallest part of an element that can exist chemically. A robot vehicle that moves over a “shop floor” guided by
vehicle
means (AGV) of painted lines, IR rays or cables laid beneath the surface.
automation
A volume production process involving machines controlled by computers.
B batch production brainstorming brief
Limited volume production (a set number of items to be produced). A group of people generating divergent ideas to try to solve a problem. The ideas may be random. No criticism is allowed. Evaluation of the ideas comes at a later stage. The formal starting point for the design of a product. It is a clarification of what a new product is expected to be and to do. It is the instruction to the designer from a client to take on a project.
C clean technology composite compound (CAD) computer-aided design (CAM) computer-aided manufacturing
(CNC)
An approach to manufacturing or production which uses less resources and causes less environmental damage (by reducing the exploitation of natural resources, minimizing waste and preventing pollution) than an alternative means with which it is economically competitive. A mixture composed of two or more substances (materials) with one substance acting as the matrix or glue. A substance formed by the combination of elements in fixed proportions. They may be bonded ionically or covalently. The use of computers to aid the design process.
The use of computers to aid manufacturing.
A numerical control system within which a dedicated, storedprogram computer is used to perform some or all of the basic
83
computer numerically controlled (CIM) computer integrated manufacture
constructive discontent control system convergent thinking converging technology copyright corporate strategy costeffectiveness craft production cutting and machining cybernetics
numerical control functions.
Computer integrated manufacturing is the total integration of the various individual CAD, CNC, robotics, computer-aided process planning, computer-aided quality control and materials handling. In a fully developed CIM system a CAD system will be networked with computer controlled manufacturing systems which might include CNC machines, robots and a materials-handling component. All components of the system will share the same database and have instant access to it. Analyzing a situation which would benefit from re-design, and working out a strategy for improving it. A system which controls the operation of a machine or manufacturing process. The ability to analyze information in order to select an answer from alternatives. The melding of media (audio, text, video, data and images) by converting them into digital format, thereby opening up new avenues of communication. The right in law to be the only producer (or seller) of a book, play, film, design, etc. Long-term aims and objectives of a company and ways of achieving them by allocation of resources. The most efficient way of designing and producing a product from the manufacturer’s point of view. A small-scale production process centered on manual skills. Cutting a material into shape and finishing it by machines. The acquisition, processing and communication of information and its use in controlling the behavior of natural and manufactured systems.
D density design family
The mass per unit volume of a material. The evolution of a design into a variety of products that will
84
design for disassembly design for manufacture (DfM) diffusion into the marketplace digital signal divergent thinking diversification dominant design ductility
appeal to a wide range of customers. Designing a product so that when it becomes obsolete it can easily and economically be taken apart, the components reused or repaired and the materials recycled. The existing manufacturing capability is the dominant factor of DfM. Designers design specifically for optimum use of this capability. The wide acceptance (and sales) of a product.
An encoded signal; the simplest being binary. The signals are often converted from the analogue signals into discrete values— high, low or on, off. Using creative ability to produce a wide range of possible solutions to a problem. Involves a company in both the development of new products and in selling those products to new companies. The design containing those implicit features of a product which are recognized as essential by a majority of manufacturers and purchasers. The ability of a material to be drawn or extruded into a wire or other extended shape.
E economy of scale electrical resistivity element entrepreneur
Generally the larger the volume of production, the more fixed costs are balanced by variable costs and the better the unit price. This is a measure of a material’s ability to conduct electricity. A material with a low resistivity will conduct electricity well. A substance that cannot be decomposed into simpler substances. An individual committed to the development of a particular new product or process, and prepared to provide or persuade others to provide the necessary finance to turn the invention into an innovation.
85
ergonome ergonomics expert appraisal exploded isometric drawing extrusion
A three-dimensional, physical, scaled model based on a specific percentile with moving parts. Used to establish spatial ergonomic considerations between people and products or environments. The application of scientific information concerning the relationship of human beings to the design of objects, systems and environments. The reliance on the knowledge and skills of an expert in the operation of the product. An isometric drawing of an object with more than one component which depicts how the parts of assemblies fit together.
Forcing material through a shaped die to produce a shaped rod or tube of material, eg wire, pasta.
F fashion fibre structure
fixed costs flexible manufacturing system (FMS) freehand drawing fuzzy logic
A style or trend. A fibre structure is used to describe the elongation of the crystals in a cold worked metal, or any type of filament material from which yarns and fabrics are manufactured by spinning, weaving, knitting, bonding, or any filament material/molecule in food products. The costs that must be paid out before production starts, eg machinery. These costs do not change with the level of production. Any computer-controlled manufacturing system which is capable of dealing with several different products and offers users an opportunity to obtain the benefits of economies of scale in small batch production. Manufacturing equipment which can automatically change product tooling and software. The spontaneous representation of ideas on paper without the use of technical aids.
A series of weighted algorithms or models programmed into a computer to simulate human thought.
G green design
Designing in a way that takes account of the environmental impact of the product throughout its life.
86
H hardness
The resistance a material offers to penetration or scratching.
I incremental design injection moulding innovation intermediate technology Internet invention ion isometric drawing
Small changes to the design of a product which seem trivial but the cumulative effect of these changes over a longer period can be very significant. The direct introduction of molten plastic under pressure into a die which then cools rapidly allowing the formed object to be released from the mould. The business of putting an invention in the marketplace and making it a success. A relative term that stands between traditional and modern technology. A global network connecting millions of computers. The process of discovering a principle. A technical advance in a particular field often resulting in a novel product. A positively or negatively charged atom or molecule caused by the loss or gain of electrons from an atom or atoms. A three-dimensional representation of an object drawn with the horizontal plane at 30° to the vertical plane.
J joining
The putting together of two or more components or materials.
Just-in-case (JIC)
A situation where a company keeps a small stock of rare components (or complete items) or ones that take a long time to make, just in case of a rush order. A situation where a firm does not allocate space to the storage of components or completed items, but instead orders them (or manufactures them) when required. Large storage areas are not needed and items that are not ordered are not made.
Just-in-time (JIT)
87
L lamination lean production
life cycle analysis
literature search
lone inventor
Building up a thick layer of material using thin layers of the material joined with adhesives. Combining the advantages of craft and mass production while avoiding the high cost of the former and the inflexibility of the latter. Lean producers employ teams of multi-skilled workers at all levels of the organization and use highly flexible automated machines to produce volumes of products in enormous variety. The assessment of the effect a product has on the environment from the initial concept to disposal. The use of consumer reports and newspaper items to follow historical development. Useful sources of information could include CD-Roms, such as encyclopedias and newspapers, or more specific disks, subject-specific magazines and manufacturers’ information. An individual working outside or inside an organization who is committed to the invention of a novel product and often becomes isolated because s/he is engrossed with ideas which imply change and are resisted by others.
M manikin
manufacturing process manufacturing technique market development market penetration market pull
A two-dimensional physical anthropometric model based on a specific percentile, which is used with drawings of the same scale as the model to consider the relationship between the size of an object and people. A general term for making products. It covers a range of techniques.
A specific manufacturing term, sometimes relating to one material group only. Finding new applications for existing products thereby opening up new markets. Increasing sales to existing customers or finding new customers for an existing product. The initial impetus for the development of a new product is generated by a demand from the market. 88
market sector market segmentation mass customization mechanization memory mixture molecule multi-national company
A broad way of categorizing the kinds of market the company is aiming for. Markets divide up into smaller segments where the purchasers have similar characteristics and tastes. A sophisticated CIM system which manufactures products to individual customer orders. The benefits of economy of scale are gained whether the order is for a single item or for thousands. A volume production process involving machines controlled by humans. A digital storage device. A substance made of two or more substances that can be separated by physical means, ie not chemically bonded together. Two or more atoms which are normally bonded together covalently. A company which not only trades internationally but has manufacturing outlets in a number of countries.
N non-renewable resources
Resources that take too long (say more than one human lifetime?) for natural processes to replenish them.
O one-off production optical fibre
An individual (often craft produced) article or a prototype for larger scale production.
orthographic drawing
A series of flat views of an object showing it exactly as it is in shape and size.
A cable that can transmit huge quantities of digital information at very high speed in both directions by means of light waves.
P patent
An agreement from a government office to give someone the right to make or sell a new invention for a certain number of years.
89
percentile range performance test perspective drawing planned obsolescence plastic deformation product champion product cycle (product life cycle)
That proportion of a population with a dimension at or less than a given value. Observations and their record of users. A three-dimensional drawing which realistically represents an object by utilizing foreshortening and vanishing points (usually imaginary ones). A conscious act either to ensure a continuing market or to ensure that safety factors and new technologies can be incorporated into later versions of the product. The permanent deformation of a solid subjected to a stress. An influential individual, usually working within an organization, who develops an enthusiasm for a particular idea or invention and “champions” it within the organization. This refers to a product’s introduction, growth, maturity and decline and to its general pattern of production and profitability.
product development
The creation of new, modified or updated products aimed mainly at a company’s existing customers.
pure substance
A substance made of only one element or compound.
R radical design renewable resources repetitive stress injury (RSI) robot
Where a completely new product is devised by going back to the roots of a problem and thinking about a solution in a different way. Resources that are naturally replenished in a short time. A disease of a particular part of the musculo-skeletal system produced by gradual build up of tiny amounts of damage on a daily basis as a result of repetitive motions or sustained postures. A mechanical device controlled by computer that can perform
90
robust design
human-like tasks. Flexible designs which can be adapted to changing technical and market requirements.
S satellite communication seasoning shaping sintering smart card specification
Telecommunication whereby radio waves are transmitted from one part of the globe to a satellite in space which amplifies the signal and retransmits it to a receiver in another part of the globe. The process of drying out timber after conversion. The process by which materials are formed into shape by particular techniques. The fusing of solid particles together by heat and pressure without completely liquifying the particles. A small electronic device about the size of a credit card that contains electronic memory and possibly an embedded integrated circuit. A set of precise limits for the complete range of performance requirements for the design of a product.
superconductor
A composite material with the unique property of having almost zero resistance at very low temperatures.
sustainable development
Development that meets the needs of the present without compromising the ability of future generations to meet their own needs.
T technocautious technology push technophile technophobe telecommunications tensile strength thermal conductivity
Someone who needs some convincing before embracing technological change. Where the impetus for a new design emanates from a technological development. Someone who immediately welcomes a technological change. Someone who resists all technological change. Any form of data transmission, from voice to video. The ability of a material to withstand pulling forces. A measure of how fast heat is conducted through a slab of
91
thermal expansion (expansivity) toughness
material with a given temperature difference across the slab. A measure of the degree of increase in dimensions when an object is heated. This can be measured by an increase in length, area or volume. The expansivity can be measured as the fractional increase in dimension per Kelvin increase in temperature. The ability of a material to resist the propagation of cracks.
U user research user trial user-centered design
Obtaining users’ responses. The observation and analysis of comments made by people who have used a particular product. A design methodology in which designers do not rely on their tacit knowledge of the user or user group but instead use the users as a resource to increase their understanding.
V value for money variable costs virtual reality volume production
A concept that takes account of the relation between what something, eg a product, is worth and the cash amount spent on it. Costs that vary with output, eg fuel or raw materials. The ability to simulate a real situation on the screen and interact with it in a near natural way. Continuous flow, large-scale production.
W wasting weaving
The process by which hand tools and machines are used to fabricate materials by the removal of waste. The carrying of a continuous thread back and forth across a set of length-wise threads to form an interlaced fabric.
Y yield stress
The stress at which plastic deformation begins.
92
Young’s modulus
The stiffness of a material.
93
