UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE – Banja Luka FAKULTET ZA PRIMJENJENU EKONOMIJU – Istočno Sarajevo
Predmet: Finansijsko računovodstvo
Tema: RASHODI (seminarski rad)
Mentor: Doc. Dr. Zoran Babić
Student: Amila Begtašević Br. index-a: 1052/11
Istočno Sarajevo, januar 2013. S a d r ž a j:
1.UVOD Da bi se tačno odredila uspješnost poslovanja nekog preduzeća, bilo bi neophodno da ono prestane sa radom, proda svoju imovinu, naplati potraživanje i isplati obaveze, a ostatak bi se isplatio vlasnicima. Na taj način su u 14. vijeku trgovci iz Venecije određivali svoj dobitak ili gubitak poslije svakog putovanja. U savremenim uslovima to naravno nije moguće, jer bi kompanije poslije svakog poslovnog poduhvata morale da prekinu poslovanje i da kasnije ga ponovo pokrenu. U cilju određivanja rezultata, preduzeće određuje dan bilansa na koji će da "presječe" poslovanje, odnosno da fingira (zamisli) prekid. Taj dan je najčešće 31. decembar. Poređenjem svih prihoda i rashoda nastalih u periodu do 1.1. i 31.12 (u određenoj godini), odrediće se dobitak ili gubitak za tu godinu, koji će iz bilansa uspjeha prenijeti u bilans stanja. Bez namjera da se detaljnije ulazi u problematiku troškova potrebno je objasniti razliku između troškova, rashoda i izdataka.
2
Izdaci, obuhvataju sva gotovinska i bezgotovinsa plaćanja, odnosno izlaze novčanih sredstava iz preduzeća. Troškovi (proizvodnih preduzeća) se definišu kao novčani izraz trošenja dobara i usluga, sa ciljem stvaranja određenih učinaka – proizvoda i usluga. Rashodi su svi troškovi koji se pojavljuju u preduzeću i obuhvataju troškove materijala, režijske troškove, troškove za plate zaposlenih, gubitke koji se pojavljuju prilikom prodaje robe, trošenje osnovnih sredstava (amortizacija) , otpis sumnjivih i spornih potraživanja...
Rashodi
Redovni rashodi • poslovni rashodi •finansijski rashodi
Vanredni rashodi •neposlovni i •vanredni rashodi
Slika 1. Podjela rashoda1
2.TROŠKOVI AMOTRIZACIJE OSNOVNIH SREDSTAVA Osnovna sredstva se koriste više godina a njihova vrijednost se smanjuje usljed tri faktora: 1. Protok vremena 2. Intenzivnost trošenja 3. Tehnološki napredak Sve dok je u upotrebi, osnovno sredstvo se vodi (na račun u glavnoj knjizi) po nabavnoj vrednosti (NV). Smanjanje vrijednosti se knjiži indirektno preko računa. Ispravka vrijednosti osvnovnih sredstava (IVOS), a obračun rashoda preko računa troškovi amortizacije. Sadašnja vrijednost osnovnog sredstva se dobija kao razlika nabavne2 vrijednosti i ispravke vrijednosti. 1 2
Ljiljana Dmitrović Šaponja, Đerđi Petković, Dejan Jakšić, "Računovodstvo", Subotica, 2007 godina Mr Vladimir Zakić, Dr Slviša Đukanović, "Finansijsko računovodstvo", Novi Sad, 2008
3
Amortizacija je sistemski postupak raspoređivanja nabavne vrijednosti osnovnog sredstva na rashode tokom njegovog upotrebnog vijeka. Ona je dakle proces raspoređivanja (otpisivanja), a ne proces vrijednovanja. To znači da promjene tržišnih vrijednosti osnovnih sredstava nemaju uticaja na knjigovodstvenu vrijednost osnovnih sredstava. Knjigovodstvena vrijednost, kao razlika između nabavne i otpisane vrednosti osnovnih sredstava, može biti znatno drugačija od njene tržišne vrijednosti. Primjenjuje se na tri oblika osnovnih sredstava: uređena zemljišta, zgrade i opremu. Prepoznavanje amortizacije ne proizilazi iz akumuliranog novca za zamjenu dotrajale opreme. Akumulirana amortizacija predstavlja zbir obračunatih troškova amortizacije u dužem vremenskom razdoblju. Tri faktora utiču na obračun amortizacije3 osnovnog sredstva: 1. nabavna vrednost – osnovna sredstva se knjiže po nabavnoj vrijednosti 2. korisnički vijek – procenjeni vijek korištenja osnovnog sredstva 3. ostatak vrijednosti – unaprijed procenjena vrijednost osnovnog sredstva na kraju korisničkog vijeka
2.1. Linearni (pravolinijski) metod Ako primjenimo linearni metod, iznos troškova amortizacije će biti jednaka u svakoj godini korisničkog vijeka. Prilikom izračunavanja troškova amortizacije primjenom linearnog metoda, najprije je neophodno odrediti amortizacionu osnovu. Amortizaviona osnova se dobija kada se od nabavne vrijednosti oduzme procenjeni ostatak vrijednosti. Alternativno, trošak amortizacije (otpis vijrednosti) možemo izračunati primjenom godišnje stope amortizacije. U ovom slučaju stopa amortizacije iznosi 20% godišnje: (100% podjeljeno na 5 godina). Kod linearnog metoda, stopa amortizacije se primjenjuje na amortizacionu osnovu. Ilustracija primene godišnje amortizacione stope, prikazana je u sljedećoj amortizacionoj šemi: 1 Godina 3
2 Amort. osnova
3 Stopa
4 Troškovi
Kraj godine NV - 4 IVOS Knjigovod.
Ljiljana Dmitrović Šaponja, Đerđi Petković, Dejan Jakšić, "Računovodstvo", Subotica, 2007 godina
4
2005. 2006. 2007. 2008. 2009.
12.000 12.000 12.000 12.000 12.000
amortizacije 20% 20% 20% 20% 20%
amortizacije 2.400 2.400 2.400 2.400 2.400
2.400 4.800 7.200 9.600 12.000
vrednost 10.600 8.200 5.800 3.400 1.000
Tabela br1. Primjer linearnog metoda4
2.2. Funkcionalni metod Funkcionalni metod amortizacije, zasniva se na pretpostavci da je amortizacija, isključivo rezultat korišćenja nekog sredstva i da protok vremena ne utiče na smanjenje vrijednosti sredstava. Umjesto vremenskog perioda, prilikom upotrebe funkcioanlnog metoda ili metoda po učinku, korisnički vijek osnovnog sredstva se izražava jedinicama proizvoda. Postupak primjene funkcionalnog metoda je sljedeći: najprije se procenjuje ukupan broj jedinica proizvodnje za cijeli korisnički vijek osnovnog sredstva. To praktično znači da se vrijednost amortizacione osnove dijeli sa predviđenom ukupnom proizvodnjom (učinkom) osnovnog sredstva. Dobijeni rezultat predstavlja troškove amortizacije po jedinici proizvoda. Na kraju, tako dobijena amortizacija po jedinici proizvoda se množi sa ostvarenom proizvodnjom u cilju određenja visine traženih troškova amortizacije. Amortizaciona šema za predviđeni korisnički vijek od 5 godina. pod pretpostavkom korištenja vozila od 60.000 km u 2006, 40.000 km u 2007, 50.000 km u 2008, i 20.000 km u 2009. godini, primjenom funkcionalnog metoda bila bi sljedeća: 1 Godina
2 Amort. osnova
2005. 2006. 2007. 2008. 2009.
30.000 60.000 40.000 50.000 20.000
3 Stopa amortizacije 0.06€ 0.06€ 0.06€ 0.06€ 0.06€
4 Troškovi amortizacije 1.800 3.600 2.400 3.000 1.200
Kraj godine NV - 4 IVOS Knjigovod. vrijednost 1.800 11.200 5.400 7.600 7.800 5.200 10.800 2.200 12.000 1.000
Tabela br 2. Primjer funkcionalnog metoda5
2.3. Degresivni metod 4 5
Mr Vladimir Zakić, Dr Slviša Đukanović, "Finansijsko računovodstvo", Novi Sad, 2008 Mr Vladimir Zakić, Dr Slviša Đukanović, "Finansijsko računovodstvo", Novi Sad, 2008
5
Primjenom degresivnog metoda rezultira opadajućim troškovima amortizacije. To znači da se tokom korisničkog vijeka osnovnog sredstva amortizacioni iznosi iz godine u godinu smanjuju (otpis vredsnosti je najveći u prvoj godini korištenja , a kasnije se smanjuje). Na ovaj način se (u narednim godinama) smanjuje rizik od potencijalnog tehnološkog tehološkog zastarjevanja. Prema degresivnom metodu, godišnji troškovii amortizacije se obračunavaju množenjem knjigovodstvene vrijedsoti sa početka godine. Iako je ta stopa amortizacije konstantna, amotrizacioni iznos (opisi) se iz godine u godinu smanjuju zbog smanjenja knjigovodstvene vrijednosti. Amortizaciona šema za 5 godina bi onda izgledala: 1 Godina 2005. 2006. 2007. 2008. 2009.
2 Amort. osnova 13.000 7.800 4.680 2.808 1.685
3 Stopa amortizacije 40% 40% 40% 40% 40%
4 Troškovi amortizacije 5.200 3.120 1.872 1.123 685
Kraj godine NV - 4 IVOS Knjigovod. vrijednost 5.200 7.800 8.320 4.680 10.192 2.808 11.315 1.685 12.000 1.000
Tabela br 3. Primjer degresivnog metode6
2.4. Amortizacija prirodnih izvora Prirodni izvori (resursi) osnovna su bogatstva svake zemlje. Prirodni izvori se sastoje od nadzemnih (šume) i podzemnih bogatstava (nafte,gasa, tople vode, ruda.) Prirodni izvori, kao dugoročno produktivni oblici aktive, odlikuju se dvjema osobinama: 1) fizički se vještačkim putem odvajaju od prirode (kopanjem, sječenjem ili pumpanjem) 2) ne mogu se obnoviti (teoretski to je moguće, ali jedino prirodnim putem i to na veoma dugi rok, što sa stanovišta kratkog čovekovog života praktično znači da je riječ o neobnovljivim izvorima). Alokacija tropova iscrpljenja prirodnh resursa, tokom korisničkg vijeka, naziva se iscrpljenje. Za obračun troškova iscrplivanja, generalno se koristi funkcionalni metod amortizacije osnovnih sredstava.
3.TROŠKOVI MATERIJALA, SITNOG INVENTARA I AMBALAŽE
6
Mr Vladimir Zakić, Dr Slviša Đukanović, "Finansijsko računovodstvo", Novi Sad, 2008
6
Troškovi materijala, sitnog inventara i ambalaže će se (u ovom radu) obuhvatati na jedinstvenom računu Troškovi materijala. U okviru toga, knjiženje trošenja sirovina, osnovnog i pomoćnog materijala se razlikuje od knjiženja trošenja sitnog inventara i ambalaže, tako da će biti odvojeno razmatrani. Obračun troškova materijala koji se svodi po stvarnoj nabavnoj vrednosti. Postoje tri osnovna metoda obračuna troškova materijala koji se vodi po stvarnoj vrednosti: • Prosječni troškovi nabavke • FIFO (first in, first out) • LIFO (last in, first out). Prema metodu prosječnih troškova nabavke, troškovi materijala će predstavljati proizvod utrošene količine i prosječne nabavne cijene. Prosječna nabavna cijena (PrNC) se dobija djeljenjem ukupne vrijednosti materijala (SM) sa količinom materijala (Q). Fifo metod polazi od pretpostavke da se prvo troše najstarije zalihe, odnosno one koje su prve nabavljene (first in, first out). Lifo metod (last in, first out) je suprotan od fifo metoda. Prema njemu, prvo se troše zalihe koje su posljednje nabavljene. Materijal se može knjižiti po planskoj nabavnoj vrijednosti (PNV), dok se pozitivna ili negativna odstupanja planske od stvarne nabavne cijene materijala (SNV) knjiže preko računa. Odstupanaja od planskih nabavnih cijena materijala. Troškovi materijala se uvijek vode po stvarnoj nabavnoj vrijednosti. •Troškovi sitnog inventara i ambalaže Sitan inventar čine predmeti čiji je vijek trajanja kraći od godinu dana ili im je pojedinačna vrijednost manja od zakonski utvrđenog limita. Pod ambalažom se podrazumjevaju materijali i predmeti koji služe za pakovanje određenog proizvoda, sa ciljem očuvanja njegovog kvaliteta i kvantiteta, sve do upotrebe od strane konačnog potrošača.
4. TROŠKOVI ZARADA Strukturu zarada (plata) bi činili sljedeći činioci: 1. Neto zarade za isplatu 2. + Obustave ........................................................................ 3. Neto zarade 4. + Porez na lična primanja 5. + Doprinosi na teret radnika ........................................................................ 7
6. Bruto zarada 7. + Doprinosi na teret poslodavca .......................................................................... 8. Ukupna zarada Neto zarada za isplatu je iznos koji se zaposlenom plaća u gotovini ili na tekući račun. Obustave se mogu javiti po osnovu otplate kredita su zaposleni uzeli od svog preduzeća ili od banke, po osnovu alimentacije itd. Porez na lična primanja i doprinosi se obračunavaju u određenom procentu od bruto zarada.
5.TROŠKOVI PROIZVODNIH USLUGA I NEMATERIJALNI TROŠKOVI Preduzeće koristi tuđe usluge kada samo ne može da ih obnovi ili kada druga, specijalizovana preduzeća ili pojedinci mogu da ih obave efikasnije, kvalitetnije i/ili jeftinije. U troškove proizvodnih usluga spadaju troškovi transporta (npr. taksi prevoz i PTT usluge), troškovi usluga održavanja troškovi zakupnina, troškovi sajmova, troškovi i reklame i propagande itd.
6.POSLOVNI I FINANSIJSKI RASHODI Poslovni rashodi nastaju kao rezultat obavljanja osnovne djelatnosti poduzeća i njihova visina ovisi o obujmu i vrsti djelatnosti. Tu spadaju troškovi proizvodnje nastali zbog stvaranja učinaka, rashodi nabave trgovačke robe, administrativni rashodi i drugi rashodi nužni za odvijanje osnovnih radnih procesa, zatim rashodi nabave i prodaje, te naknadne korekcije troškova koje se smatraju rashodima poslovanja. Finansijski rashodi nastaju po osnovu plaćanja kamata na korišteni, pozajmljeni kapital (redovne kamate po osnovu dužničko – povjerilačkih odnosa), po osnovu zateznih kamata, negativnih kursnih razlika i u slučaju naplate potraživanje od kupaca prije roka dospjeća. Mjenica je hartija od vrijednosti kojom se regulišu uslovi i rok isplate (obično ne prelazi 90 dana). Za taj period prolongiranja (produženje roka isplate) obaveza, dužnik plaća kamatu povjeriocu (dobavljaču). U tom slučaju knjiženjem na dugovnoj strani "zatvoriće" se račun Dobavljači (obaveza), a na računu Mjenične obaveze će se knjižiti zbirni iznos obaveze i pripadajuće kamate.
8
7.NEPOSLOVNI I VANREDNI RASHODI Neposlovni i vanredni rashodi nisu povezani sa redovnim poslovanjem preduzeća i predstavljaju smanjenja vrijednosti sredstva ili povećanje obaveza po čijem osnovu se ne očekuje primanje bilo kakve naknade. Javljaju se periodično, ali uvijek imaju za posljedicu neposredno smanjenjem sredstava ili, pak, povećanje obaveza koja će u trenutku likvidacije obaveza usloviti smanjenje sredstava. U njih spadaju: - gubitci po osnovu rashodovanja i prodaje osnovnih sredstava, - manjkovi materijala, nedovršene proizvodnje, gotovih proizvoda, - sudske kazne, troškovi izgubljenih sporova, otpis potraživanja, - gubici po snovu prodaje hartija od vrednosti i učešća. - šteta koja nastaje po osnovu nepredviđenih okolnosti za koje preduzeće nije bilo osigurano (poplave, požari, zemljotres itd.).
8.ZAKLJUČAK Rashodi predstavljaju jedan od vidova kako naše preduzeće posluje. Jer ako su nam rashodi veći od prihoda preduzeće postaje nelikvidno jer nije u stanju da izmiri svoje dospjele obaveze. Zbog toga je pravilno knjiženje rashoda i njihova kontrola neophodna zbog finansijske stabilnosi preduzeća. I u svakom trenutku moramo imati uvid u stanje odnosa između rashoda i prihoda.
9
9.LITERATURA Ljiljana Dmitrović Šaponja, Đerđi Petkovič, Dejan Jakšić, " Računovodstvo", Subotica, 2007. godina Mr Vladimir Zakić, Dr Slaviša Đukanović, " Finansijsko Računovodstvo", Novi Sad, 2008. godina
10
