Metodika Za Instruktore Voznje

METODIKA OBUKE VOŽNJE

priredio: Jusufbegovć Amel

METODIKA OBUKE VOŽNJE UVOD Prije svake vožnje, pa i ove kojoj je cilj obuka, kandidat i voza č-instruktor trebaju da za istu budu spremni u fizi čkom i psihi čkom smislu.

a.) Od kandidata se o čekuje: - da u sebi sortira i obnovi ve ć pređeno gradivo - da za obuku i vožnju bude dovoljno odmoran, - da stvarno želi i voli vožnju, odnosno obuku, - da se koncentriše u dovoljnoj mjeri kako bi bio u stanju aktivno pratiti obuku, - da je prikladno odjeven i obuven, - da nije optere ćen brigama, boleš ću, uživanju alkohola i lijekovima na kojima piše da se ne smiju uzimati ukoliko se upravlja motornim vozilom b.) Od instruktora vožnje se o čekuje: - da u toku obuke primjenjuje odre đene nastavne principe i to: •

princip očiglednosti ili uzornosti,

•

princip povezivanja teorije i prakse,

•

princip sistemati čnosti ili postupnosti, (od jednostavnijih ka složenijim sl oženijim radnjama)

•

princip svjesne aktivnosti ( animirati na aktivno u čestvovanje kandidata u obuci)

•

princip racionalizacije ili ekonomo čnosti ( imati pripremu za čas )

•

princip individualizacije (prilagoditi se osobinama kandidata)

•

princip trajnosti (uvježbavanje radi provjere)

Pored navedenih nastavnih pricipa voza č-instruktor treba da koristi i sljede će metode obuke, a najčešće treba da radi konbinaciju sljede ćih metoda: •

Metoda usmenog izlaganja – ovu metodu treba upražnjavati što manje, neizbježna je ali ima lošu osobinu što instruktor nema povratnu informaciju od kandidata.

•

Metoda pokazivanja ili demonstracije – prvo instruktor pa onda kandidat

•

Metoda razgovora – metoda pitanja i odgovora (problemska nastava)

Metoda vježbanja Tek ukoliko su zadovoljeni navedeni uslovi od obuke se mogu o čekivati pozitivni rezultati, što vodi boljem i bržem savla đivanju gradiva, što na kraju zna či većoj bezbjednosti u česnika u saobraćaju. Cilj obuke je da kandidat stekne potrebno znanje, vještinu i navike za samostalno bezbjedno upravljanje motornim vozilom u saobra ćaju. •

1



PLAN I PRIPREMA NASTAVNOG ČASA Nastavni čas praktične obuke obuhvata vremensko razdoblje u obuci vožnje u trajanju 45 minuta, a blok čas traje 90 minuta. Kandidat u toku jednog dana može da ima najviše 2 (dva) časa, sa odgovaraju ćim odmorima između časova. Plan i priprema za izvo đenje nastavnog časa sastoji se od ovih elemenata: •

nastavna jedinica (tema),

•

mjesto izvođenja nastave.

•

nastavna sredstva,

•

nastavne metode

•

potrebno vrijeme za izvo đenje teme,

•

literature

TOK NASTAVNOG ČASA UVODNI DIO ČASA U uvodnom dijelu treba razgovarati sa kandidatom radi pripreme za izvo đenje nastavne jedinice. Nakon toga kandidat obavlja dnevni pregled vozila i zajedno sa voza čem-instruktorom utvr đuje ulice i puteve gde će se izvoditi prakti čna obuka. Voza č-instruktor upisuje čas u dnevnik rada i u Knjižicu kandidata o obuci kandidata. Voza č-instruktor provjerava da li kandidat posjeduje li čnu kartu. GLAVNI DIO ČASA Poslije uvodnog razgovora i dogovora kandidat i voza č-instruktor ulaze u vozilo, pri čemu kandidat uklju čuje motor u rad i kad se uvjerio da svi signalni i ostali instrumenti pokazuju pravilan rad motora i ostalih ure đaja, započinje vožnju prema unaprijed dogovorenom planu. ZAVRŠNl DIO ČASA Nakon povratka s vožnje kandidat ispravno parkira vozilo na odgovaraju će mjesto, zaustavlja rad motora, nakon čega instruktor i kandidat analiziraju nastavni čas u razgovoru. Instruktor upućuje kandidata na dobro i loše izvo đenje pojedinih dijelova radnji u nastavnom času, ali i upozorava da će u sljedećim nastavnim časovima uvježbavati one radnje koje nije potpuno savladao.

2



ZNAČAJ TEME U OKVIRU PODRU ČJA NASTAVE PLAN IZVOĐENJA NASTAVE •

Upoznavanje kandidata sa nastavnim sadržajem,

•

Obrada nastavnih sadržaja,

•

Ponavljanje i uvježbavanje i

•

Provjera znanja

OBRAZOVNO VASPITNI ZADACI •

Obrazovni: sticanje znanja, vještina i ispravnih navika iz prakti čnog dijela nastave,

•

Vaspitni: razvijanje saobra ćajne kulture u čenika - kandidata

NASTAVNA SREDSTVA •

Motocikl,

•

Putničko vozilo,

•

Teretno vozilo,

•

Dnevnik rada voza ča-instruktora,

•

Nastavni plan i program.

•

Razni priručnici

•

Blok za skiciranje

•

Razni poligoni

•

Javni put

IZBORI ZA PRIPREMANJE NASTAVNIKA •

Zakon o osnovama bezbednosti saobra ćaja na putevima u BiH (Važe ći),

•

Pravilnik o osposobljavanju za voza ča motornih vozila (važe ći),

•

Metodika obuke vožnje,

•

Nastavni plan i program i

•

Iskustvo

IZBORI ZA PRIPREMANJE UČENIKA •

Priručnik za polaganje voza čkog ispita,

•

Konsultativna nastava u autoškoli.

3



ORGANIZACIJA ČASA faza rada

sadržaj  

uvodni dio časa

 

instuktor upisuje čas u dnevnik rada provjera važnosti ljekarskog uvjerenja kandidata i lične karte, priprema vozila za vožnju ukratko ponavljanje prethodne teme ukratko upoznavanje kandidata sa novom nastavnom jedinicom - temom

upoznavanje sa sadržajem teme 1-NC  polazak sa mesta na ravnom putu sa promjenom stepena prenosa  bezbjedno zaustavljanje, uz održavanje pravca  kretanje u jednoj saobra ćajnoj traci i vožnja duž obilježene linije na kolovozu 2-NC  promjena saobra ćajne trake, prestrojavanje i skretanje ulijevo u naselju  prilagođavanje brzine kretanja  držanje bezbjednosnog rastojanja sa obilaženjem i preticanjem na putu van naselja  Promjena saobra ćajne trake, prestrojavanje i skretanje ulijevo u naselju  prilagođavanje brzini kretanja, pri skretanju ulijevo ili udesno u naselju  držanje bezbjednog rastojanja, pri skretanju ulijevo ili udesno u naselju, sa saobraćajnicama sa jakim intenzitetom saobra ćaja  analiza izvođene teme  ukazivanje na u činjene greške  isticanje dobro obavljenih radnji kandidatu za obnovu  zadatak teoretskog dijela naredne teme  kandidat potpisuje održani čas u knjižici o obuci kandidata

metoda

vrijeme

razgovor, pokazivanje

5 min

izlaganje, razgovor. pokazivanje, vježbanje

35 min

razgovor

5 min



glavni dio časa

završni dio časa

4

METODIKA OBUKE VOŽNJE Tema


Voznja na "pola kvacila" sa zaustavljanjem i parkiranjem vozila uz desnu i lijevu ivicu kolovoza na mjesto odre đeno za parkiranje ili na mjestu izme đu dva vozila vožnjom naprijed

VJEŽBANJE UKLJUČIVANJA PEDALE NA " POLA KVAČILA" Pošto se kandidat privikao na pedalu gasa i osjetio razliku izme đu zvuka motora pri malim i povećanim gasom kandidatu se pokazuje kako najlakše da shvati, (vozilo treba da bude zakočeno ručnom kočnicom) i da zapo čne uvježbavanje jedne od zna čajnih uvodnih radnji za pravlian polazak sa mesta. Naime neophodno je da kandidat savlada uklju čivanje pedale do "pola kva čila" i da ve ć na ovom času osjeti trenutak u kome kva čilo počinje da "hvata", da dodiruje zamajac.

Potrebno je da voza č-instruktor neznatno poja ča gas (duplom komandom gasa) i da ukaže kandidatu na znake pomo ću kojih će pomoći da vidi i osjeti kada središna plo ča kvačila počinje da ulazi u zonu "pola-kva čila", da bi zaustavio nogu i dalje popuštanje pedale. Ti znaci (simptomi) su sljede ći: promjena zvuka - tona motora, do broja obrtaja radilice koja po činje da optere ćuje kva čilo, •

koje

dolazi

usled

smanjenja

lagano podrhtavanje vozila. Svakako da pojedini kandidati ne će moći odmah u po četku vježbanja da jasno uo če navedene znake, pa će "gasiti" motor. Me đutim oni će vrlo brzo da steknu pojam o "polakvačila", a time se postiže cilj ove teme. •

5


Vježbanje kva čila na “hladno”

Vježbanje polaska sa mjesta


Vježbanje kva čila sa promjenom step.pren.

Šema petostepenog mjenjača. Prije svake promjene stepena prenosa ručicu mjenjača dovesti u neutralan položaj

VOŽNJA SA "POLA KVAČILA" Vrlo često je potrebno da se prilikom manevrisanja vozilom, kao i za vrijeme kretanja u gustom saobra ćaju ili u mnogobrojnim drugim situacijama (npr. nailazak na pješa čki prelaz, na dio puta koji je zakr čen kretanjem pješaka ili djece, na opasnu prepreku na putu ili prilikom ulivanja iz sporedne u glavnu ulicu gde je minimalna prednost i dr.), vozilo kre će sasvim lagano (brzinom hoda pješaka, pa i znatno sporije). Poznato je da mnogim kandidatima ovakva vožnja predstavlja veliku teško ću (lakše im je da voze brzo), ali oni po činju naj češće i sami da se interesuju kako voza č može da "mili" vozilom i da ga pomjera skoro centimetar po centimetar. Radi toga je neophodno nau čiti kandidata da vozi vrlo sporo primjenjuju ći posebnu tehniku poznatu kao vožnja sa "pola-kva čila" ili "na kva čilu". Pitanje glasi: da li je mogu će voziti i sporije od navedenih minimalnih brzina za prvi i drugi stepen prenosa? Kandidatu ukazati da je to mogu će, ali da se to ne može posti ći samo djelimičnim ili potpunim oduzimanjem gasa, s obzirom da u tom slu čaju motor ne bi imao više potrebnu snagu (pa bi došlo do trzanja vozila i gašenja motora), nego samo primenom tehnike "vožnja sa polakvačila".

6


Pritisnuta papuča kvačila. Nema prenosa snage na pogonske točkove


Otpuštena papuča kvačila. Prenos snage na pogonske točkove

Ovaj element uvježbavati na sljede ći način: •

•

•

•

•

kandidat vozi pri tre ćem stepenu prenosa na ravnici odgovaraju ćom brzinom, saopštiti mu da se na putu, na mestu koje odredi instruktor vožnje, nalazi zamišljeni pješački prelaz na kome ima puno djece ili odre đena prepreka,(mjesto koje zahtjeva povećanu pažnju i smanjenu brzinu kretanja) prilazeći tom prelazu (35 do 30 metara), on oduzima gas, priko či, prekida vezu izme đu motora i menja ča (pritsak na lijevom nogom na pedalu „kva čila”) i prebacuje polugu mjenjača (desnom rukom) iz tre ćeg u drugi stepen prenosa, kad sasvim uspori brzinu kratanja vozila,(pri tome paze ći da ne uspori suviše da ne bi morao ići na zaustavljanje i promjenu stepena prenosa u prvi stepen) neposredno prije prevelikog usporavanja i potpunog zaustavljanja, kandidat hitro prebacuje nogu sa pedale radne kočnice na pedalu gasa, pove ćava neznatno gas i brzo popušta pedalu „kva čila” do zone "pola-kva čila", (na ovu radnju posebno obratiti pažnju pošto je kandidatu potrebno objasniti kojim intezitetom da koristi ko čnicu i do koje brzine kretanja) dužnost je kandidata, stalno pri drugom stepenu prenosa, da uz konstantni gas (ali ne veliki) i "poigravaju ći" se sa pedalom kva čila u zoni "pola-kva čila" prenosi na to čkove samo onoliko snage koliko je potrebno da se vozilo ne zaustavi odnosno da ne ubrza kretanje,

poslije nekoliko metara tako lagane vožnje voza č-instruktor mu saopštava da je sad pješački prelaz "slobodan", i on mora odmah da postepeno ubrzava kretanje vozila do minimalne brzine (još uvek samo pomo ću kvačila i gasa), a zatim dalje normalno da ubrzava pomo ću gasa (pedala kva čila se nalazi u položaju "ukva čeno", a leva noga na patosu). Navedeni postupak treba ponoviti više puta. Korist od uvježbavanja vožnje sa "polakvačila" u predloženoj varijanti je naro čito u tome što se istovremeno pored lagane vožnje uvježbava i postepeno ubrzavanje kretanja vozila (zna či: znatna promjena ritma brzine kretanja vozila u istom stepenu prenosa i to prvenstveno uz korištenje pedala gasa i kva čila). Ovaj element je neophodan za voza ča u naseljenom mestu i treba da mu se pokloni izuzetna pažnja za vreme uvježbavanja. Najzad, vožnju sa "pola-kva čila" uvježbavati i u prvom stepenu prenosa odnosno prilikom vožnje unazad. Kandidatima treba skrenuti pažnju: 7 •

METODIKA OBUKE VOŽNJE priredio: Jusufbegovć Amel da se za postizanje sasvim spore vožnje nikada ne koristi tre ći i četvrti stepen prenosa, s obzirom da su njihove minimalne brzine objektivno vrlo velike, •

•

•

•

da se vožnja sa "pola-kva čila" primjenjuje samo na ravnici i blagom usponu, ali ne i na nizbrdici, kandidatu objasniti (i uvježbavati) da će ispred pješa čkog prelaza na nizbrdici pre ći na drugi stepen prenosa, zadržati pedalu kva čila u položaju "otkva čeno" a brzinu kretanja podešavati pomo ću radne (nožne) ko čnice. da se vožnja sa "pola-kva čila" izuzetno primenjuje (tj. u prethodnim slu čajevima) jer takva vožnja i pored vještine voza ča ipak štetno uti če na pojedine dijelove prenosnog mehanizma.

Tema : Obilaženje, preticanje i zaustavljanje na putu van naselja kao i vožnja na putu sa većim uzdužnim nagibom.

OBILAŽENJE VOZILA - PREPREKE 1. Uočavanje automobila ili prepreke na desnoj saobra ćajnoj traci i usmjeravanje vozila prema središnoj liniji kolovoza. 2. Postavljanje vozila u poziciji za izvo đenje za mogućnost sigurnog obilaženja; uklju čivanje lijevog pokaziva ča pravca, provjeravanje saobra ćajne situacije korištenjem vanjskog lijevog voza čkog ogledala (po potrebi i okret glave) i početak prelaženja na lijevu saobra ćajnu traku. 3. Povećavanje zaokretanja to čka upravlja ča i ubrzavanje vozila. 4. Vraćanje točka upravljača u centralni položaj i pravolinijskim kretanjem lijevom saobra ćajnom trakom i obilaženje zaustavijenog automobila - prepreke. 5. Nakon što se primjeti u ogledalu (srednje i desno vanjsko) prednji kraj zaustavljenog automobila, u blagom luku skretanje prema desnoj saobraćajnoj traci. 6. Vraćanje točka upravljača prema potrebi u lijevo do zauzimanja pravolinijskog položaja vozila i nastavljanje kretanja sredinom desne saobraćajne trake.

8



PRETICANJE VOZILA Preticanje vozila je jedan od veoma čestih i veoma opasnih manevara koji se izvode u saobraćaju na javnim putevima. Postupak pri preticanju potrebno je dobro poznavati i uvježbati ga tako da predstavlja jednu rutinsku radnju. Prvo je potrebno utvrditi koliko i kakvih vozila ima ispred odnosno ocjeniti dužinu i zbijenost kolone. Ako je u pitanju samo jedno vozilo onda je potrebno ocjeniti njegovu dužinu, a ako je u pitanju više vozila onda je potrebno ocijeniti ukupnu dužinu svih vozila zajedno. Po pravilu preticanje treba vršiti pojedina čno, tj. preticati jedno po jedno vozilo. Ako je kolona suviše zbijena, tada ovaj manevar nije mogu će obavljati na drugi na čin nego preticanjem cijele grupe vozila ispred sebe (podsjetiti se da li je dozvoljeno preticati kolonu) . Zatim, treba ocjeniti kolika je preglednost dionice puta od mjesta na kome se namjerava otpo četi preticanje. Za bezbjedno preticanje obi čno se smatra da je potrebno da postoji najmanje 450 m preglednosti puta od mjesta na kome se nalazi vozilo koje namjerava da otpo čne preticanje.

Ovo rastojanje obi čno obezbje đuje da se manevar preticanja može bezbjedno završiti. To rastojanje može biti i znatno manje, ako je u pitanju velika razlika u brzinama kretanja vozila koje preti če i preticanog vozila odnosno ako vozilo koje preti če ima visoku sposobnost ubrzanja. Ako je ocjenjeno da postoji dovoljna preglednost dionice puta ispred vozila koja se preti ču, tada je putem ogledala potrebno prekontrolisati situaciju iza vozila koje preti če. Preticanje ne treba otpočinjati ukoliko je neko vozilo pozadi ve ć otpočelo preticanje. Ako pozadi ne postoji nijedno vozilo koje je otpo čelo preticanje, tada je potrebno dati znak za preticanje, i to uklju čenjem lijevog pokaziva ča smera i zvu čnim signalom. Ovim se upozoravaju ostali u česnici u saobra ćaju o namjeravanom manevru preticanja. Poslije datog znaka za preticanje koji po praviiu treba dati 4 do 5 s prije nego što se otpočne efektivno preticanje potrebno je uklju ćiti menjač u niži stepen prenosa. Ovo je mogu će ako su brzine kretanja manje. Pri ve ćim brzinama kretanja nekih vozila ne će biti mogu će uključiti niži stepen prenosa, jer se u njemu ne će mo ći postići odgovarajuća brzina potrebna za preticanje. Pošto se uklju ći niži stepen prenosa ponovo se pogleda u ogledalo da nije nastala neka izmjena situacije i ako nema nikakve smetnje sa zadnje strane - ponovo se pogleda napred. Često je, radi sprovo đenja ovakvog manevra, potrebno vozilom iza ći do sredine kolovoza da bi se dobila bolja preglednost naprijed. Ne treba prelaziti polovinu širine kolovoza čak i u situacijama kad se ne vidi dovoljno daleko naprijed. Ako su svi uslovi za bezbjedno preticanje obezbje đeni, upravljač se skreće ulijevo i prelazi se na lijevu polovinu kolovoza uz istovremeno dodavanje gasa. Vozilo ispred sebe pretiče se sa pove ćanim gasom u nižem stepenu prenosa kao što je ve ć re čeno i tek kad se to vozilo pretekne za jednu dužinu vozila postepeno se prelazi na desnu stranu. Jedna od čestih 9

METODIKA OBUKE VOŽNJE priredio: Jusufbegovć Amel grešaka pri vra ćanju na svoju polovinu kolovoza jeste presjecanje puta vozilu koje se preti če često prouzrokovano nailaskom vozila iz suprotnog smjera. Zbog toga je jako važno da povratak na svoju polovinu kolovoza ne bude nagao, da bi voza č preticanog vozila mogao da skrene svoje vozilo ili da uspori brzinu kretanja da bi, po potrebi, obezbjedio slobodan prostor.

Za bezbjedno preticanje potrebna je znatna razlika u brzini kretanja preticanog vozila i vozila koje vrši preticanje. Smatra se da ne treba vršiti preticanje ako se ne može obezbjediti da razlika u brzini kretanja iznosi najmanje 20-25 km/h. Ako voza č sustiže vozilo ispred sebe i pri tom je ve ć izvršio sve potrebne radnje za preticanje koje su napred navedene, mogu će je sa onom razlikom u brzini kretanja koja ve ć postoji odpo četi i dovršiti preticanje. Druga čije stoji stvar ako u odnosnom momentu nema uslova za preticanje, tj. nailazi neko drugo vozilo u susret, neko drugo vozilo vrši preticanje ili preglednost nije dovoljna. U takvom slu čaju mora se sačekati iza vozila koje se namjerava prete ći jedno potrebno vrijeme da bi se obezbjedili svi potrebni uslovi za preticanje o čemu je ve ć bilo govora. U takvoj situaciji vozilo se kre će u koloni, istom brzinom kao i vozilo koje se namjerava prete ći. Radi postizanja potrebne razlike u brzini kretanja, potrebno je da vozilo koje namjerava preticati raspolaže potrebnim rezervama za ubrzanje. Po pravilu ubrzanja su mala ukoliko su brzine kretanja ve će i ukoliko je motorno vozilo više optere ćeno. Naravno da je ubrzanje manje i ako je snaga motora manja. Da bi vozač mogao da procjeni sposobnost ubrzanja svog vozila da će se izvesna tehni čka procena sposobnosti ubrzanja, u prospektu ili u knjižici uputstva za rukovanje i održavanje vozila data je za svako vozilo sposobnost savla đivanja uspona u pojedinom stepenu prenosa, koja se naj češće odnosi na potpuno optere ćeno vozilo. U nižem stepenu prenosa sposobnost savlađivanja uspona je ve ća a samim tim je ve ća i sposobnost ubrzanja. To je razlog zbog kog se prilikom preticanja uklju čuje niži stepen prenosa, jer se na taj na čin pove ćava sposobnost ubrzanja kretanja sopstvenog vozila. Jedan od na čina da se prakti čno utvrdi sposobnost ubrzanja je taj da se iz uputstva o čita sposobnost savla đivanja uspona u pojedinom stepenu prenosa, u procentima i da se taj broj podeli sa 3. Na taj na čin dobija se broj km/h za koji vozilo može da ubrza kretanje u 1 sekundi. Na primer, ako u III stepenu prenosa jedno vozilo može da savlada uspon od 12 %, onda zna či da u svakoj sekundi može da pove ća brzinu kretanja za 4 km/h. Da bi se postigla razlika u brzini kretanja od 20 km/h da bi se bezbjedno izvršilo preticanje potrebne su dakle 5 sec. Ako bi me đutim, uključili niži stepen prenosa u kome se može savladati uspon od npr. 20 % onda se u 1 sec može ubrzati 7 km/h, pa se za svega 3 sec može posti ći potrebna razlika u brzini od 20 km/h. Iz ovih razloga preticanje u nižem stepenu prenosa traje kra će, vozilo se pri preticanju manje zadržava na lijevoj polovini kolovoza (dio kolovoza namijenjen za vozila iz suptonog smjera), pa je i preticanje bezbjednije. Još jedno pravilo treba imati u vidu prilikom preticanja. Ako se preticanje vrši pri ve ćim brzinama, sposobnost ubrzanja je znatno manja, a i preticanje je znatno manje bezbjedno. Ako brzina kretanja vozila dostiže maksimalnu brzinu, preticanje ne treba ni otpo činjati, jer tada se ne može ostvariti raziika od 20 km/h. Na primer, maksimalna brzina kretanja vozila iznosi 110 km/h. Ako se vozilo koje se namerava prete ći kreće brzinom ve ćom od 90 km/h, tada ne postoje uslovi za bezbjedno preticanje. Tada preticanje ne treba vršiti nego se treba kretati brzinom kojom se kreće i vozilo ispred. Tabela koja pokazuje potrebnu dužinu puta i potrebno vreme za bezbjedno obavljanje preticanja zavisno od brzine kretanja jednog i drugog vozila ukazuju da pri velikim brzinama i pri malim razlikama u brzini potrebna dužina puta za preticanje je veoma velika, a vreme potrebno za preticanje je duže, tako da se preticanje ne može izvoditi bezbjedno. Prilikom ocenjivanja preglednosti puta i dužine kolone ispred, kao što je re čeno, neophodno je svojim vozilom približiti se sredini kolovoza, jer je tada preglednost ve ća. Isto tako, preglednost je ve ća ako je rastojanje izmedu preticanog vozila i vozila koje preti če veća. Izviđanje mogućnosti za preticanje treba preduzeti što je mogu će ranije, tj. još kad je rastojanje izmedu preticanog i preti čućeg vozila znatno, a tako đe i razlike u brzini kretanja znatne. Ukoliko to nije mogu će, nego vozilo koje namjerava da pretekne drugo vozilo mora da u đe u kolonu iza 10

METODIKA OBUKE VOŽNJE priredio: Jusufbegovć Amel tog drugog vozila, tada se izvi đanje mogućnosti za preticanje vrši na znatno kra ćem rastojanju iza vozila koje se namjerava prete ći. Ugao vidljivosti je tada znatno manji tako da je potrebna i znatno ve ća opreznost da se ta čno i nedvosmisleno utvrdi da se nikakvo vozilo ne nalazi na lijevoj polovini kolovoza. U blagim desnim krivinama izvi đanje se može vršiti i sa desne strane vozila koje se preti če tako što će se vozilo približiti desnoj ivici kolovoza i sa desne strane utvrditi da li neko vozilo dolazi u susret ili ne. Prilikom vožnje u koloni i prilikom izvi đanja potrebno je imati u vidu koliko iznosi potrebno minimalno bezbjedno rastojanje. Zbog toga je prilikom izvi đanja i prilikom vožnje blizu vozila koje se namjerava prete ći potrebno biti pripreman na eventualno naglo ko čenje i na eventualno naglo skretanje.

Prilikom preticanja potrebno je obezbjediti dovoljni bo čni razmak izmedu vozila, a to u velikoj mjeri zavisi od brzine kojom se preticanje izvodi. Obi čno se smatra da minimalni bo čni razmak izme đu dva vozila mora pri preticanju da iznosi 0,8 m. 11

METODIKA OBUKE VOŽNJE priredio: Jusufbegovć Amel Ako su brzine ve će onda i znatno više. Ako voza č vozila koje se namjerava da pretekne vozi blizu sredine kolovoza i vrši sam izvi đanje da bi pretekao vozilo koje se nalazi ispred njega, preticanje ne treba otpo činjati sve dok taj voza č ne shvati da je preticanje njegovog vozila započeto i da će to omogućiti tj. da će dozvoliti da se prvo njegovo vozilo pretekne, a tek onda da on izvrši preticanje. Ako ovo nije obezbje đeno, onda dozvoliti da prvo voza č koji pokazuje namjeru, izvrši preticanje, pa tek kad on bezbjedno završi preticanje, po ći za njim. Polazak u istovremeno preticanje odmah iza vozila koje vrši preticanje može da dovede, u slu čaju da nai đe vozilo iz suprotnog smjera, do njegovog naglog ko čenja i do nalijetanja na njegov zadnji kraj. Ako neko od voza ča u koloni koga treba prete ći pokazuje namjeru da izvrši preticanje, ne treba otpočinjati preticanje sve dok on tu svoju namjeru i ne ostvari. Pogrešno je pre ći na lijevu polovinu kolovoza ako su vozila ispred ve ć dala znak da namjeravaju da izvrše preticanje i zvučnim signalom tražiti da se ona vrate u svoju kolonu da bi vi koji se nalazite iza njih izvršili preticanje.

Pri preticanju no ću znatno je teže ocjeniti udaljenost i brzinu kretanja vozila koja delaze u susret - vozilo sa primaknutim farovima i farovima manjih dimenzija izgleda udaljenije i dovodi u zabludu voza ča. Po magli je preglednost jako ograni čena, te su uslovi za preticanje takvi da se ono ne može bezbjedno obaviti, te u tom slu čaju treba prihvatiti vožnju u koloni i odustati od riskantnog pokušaja preticanja. Preticanje koje se vrši iza kolone, tj. iz pozicije u kojoj vozilo koje preti če vozi predhodno iza vozila koje treba da bude preticano čekajući da se oslobodi lijeva polovina kolovoza, traje nešto duže od preticanja koje se vrši iz zaleta. Ovo preticanje traje duže zbog toga što je potrebno izvjesno vrijeme za ubrzavanje kretanja vozila dok se ne postigne razlika od 20 km/h, što se smatra minimalnom potrebnom razlikom za bezbjedno obavljanje preticanja. Što je sposobnost vozila da ubrzava kretanje ve ća, to je i vrijeme za preticanje kra će, pa samim tim i put preticanja kra ći. Spora vozila i vozila koja su preoptere ćena mogu da postignu mala ubrzanja i zbog toga me đusobno preticanje teretnih vozila traje jako dugo i predstavlja opasnu i složenu situaciju na putu. Vrijeme preticanja zavisi od dužine vozila koje se preti če, od dužine vozila kojim se pretiče, od po četnog razmaka izmedu dva vozila u momentu po činjanja preticanja i od razmaka koji treba obezbediti izme đu dva vozila po završetku preticanja. Pored toga, vrijeme preticanja zavisi i od razlike u brzini kretanja ako se preticanje vrši iz zaleta i od sposobnosti ubrzavanja ako se preticanje vrši izlaskom iz kolone. Ukoliko se preticanje obavlja pri ve ćim brzinama onda je potrebno po četno rastojanje, a tako đe i završno rastojanje izme đu vozila, ve će, pa je samim tim i vrijeme preticanja duže. S druge strane, pri ve ćim brzinama kretanja sposobnost ubrzavanja je manja, pa je u takvom slu čaju i vrijeme preticanja duže. Instruktor vožnje je dužan da sve postupke koji su predvi đeni prilikom manevara preticanja prikaže kandidatu, a i da ga upozori na na čine procjenjivanja preglednosti i brzine kretanja vozila koje dolazi u susret.

12

METODIKA OBUKE VOŽNJE Tema : Promjena saobraćajne trake, prestrojavanje saobraćajnicama sa jakim intenzitetom saobraćaja


i skretanje ulijevo u naselju sa

PRESTROJAVANJE I ZAUSTAVLJANJE VOZILA Zapaža se da su mnogi kandidati neodlu čni i da nisu uvjek sigurni gdje vozilo da zaustave, ako moraju na raskrsnici da propuste vozilo koje ima prvenstvo prolaza. S toga je potrebno da istruktor vožnje ukaže kandidatima na sljede će: - ako se približava raskrsnici ulica istog zna čaja, kandidat će zaustaviti vozilo da bi propustio vozilo sa desne strane - ispred pješa čkog prelaza (tj. ispred raskrsnice) na mjestu sa koga ima potrebnu preglednost; - ako skreće ulijevo, a pibližava se raskrsnici na kojoj je saobra ćaj regulisan ure đajima za davanje svjetlosnih saobra ćajnih znakova i znakovima koje daju ovlaš ćena lica kandidat će zaustaviti vozilo u centru raskrsnice (odnosno u zoni ukrštanja), Na isti na čin će postupiti i na raskrsnici ulice sa prvenstvom prolaza i sporedne utice, ako se on nalazi u glavnoj ulici (bez obzira što se u sporednoj ulici nalaze vozila koja o čekuju trenutak da se uliju u glavnu ulicu); - Zakonom o osnovama bezbjednosti saobra ćaja na putevima u BiH (Sl.glasnik BiH 6/06) određen je način na koji će vozači da postupaju prilikom skretanja u desno i ulijevo. U komentaru je upotrebljena i re č (prestrojavanje), ali ovaj zna čajan postupak nije malo detaljnije obrazložen - bar što se ti će njegovog primjenjivanja u praksi. Istovremeno je zapaženo da se mnogi voza či, pa i voza či-instruktori (naro čito oni koji vrše obuku u manjim mjestima), upravo zbog toga prili čno teško snalaze prilikom vožnje u gradovima sa gustim saobra ćajem (u nas i u inostranstvu). S toga smatram da je neophodno izneti slede će o prestrojavanju: - kad instruktor vožnje objašnjava taj pojam treba da daju odgovor kandidatima na sljedeća pitanja: šta je, zašto, kako i gdje se vrši prestrojavanje? Prestrojavanje je jedan specifi čni vid kretanja (pravo), skretanja (lijevo-desno) ispred raskrsnica i na drugim mestima na putu (na kojima postoje uslovi za prestrojavanje), a sastoji se u blagovremenom postavljanju (dovo đenju) vozila na ono mesto na kolovozu koje je u skladu sa namjerom voza ča o daljem kretanju ili skretanju. Svakako da prestrojavanje može da se definiše i na druge na čine, ali se smatra da su u iznjetoj definiciji sadržane sve osnovne karakteristike te radnje, a to zna či: da se voza č ne prestrojava samo prilikom skretanja, nego i za kretanje pravo on mora, na odre đenim mjestima, da dovede vozlio u odgovaraju ću saobraćajnu traku, da ovu radnju ne treba povezivati isklju ćivo za raskrsnicu (kao što se to naj češće čini), jer je voza č dužan da se prestrojava i izvan raskrsnice ukoliko postoje osnovni uslovi za prestrojavanje Zašto se vrši prestrojavanje? Potrebno je prisjetiti se jedne ve će raskrsnice: crveno svjetlo na semaforu, a ispred pješa čkog prelaza zaustavljena su 3 automobila od kojih onaj na saobraćajnoj traci koja se proteže uz desnu ivicu puta namjerava da ide udesno, onaj u srednjoj pravo, a onaj na saobra ćajnoj traci koja se proteže uz središnu liniju - lijevo.

13



Na znak (zeleno) ova tri vozila kre ću, ali im se putanje više ne sjeku, a to zna či da će oni brzo da napuste raskrsnicu, i to potpuno bezbjedno. Prema tome, prestrojavanje doprinosi bržem i bezbjednijem odvijanju saobra ćaja, a to je jedan od ciljeva pravilnog regulisanja saobra ćaja na raskrsnici. Prestrojavanje se vrši na na čin kako je to odredeno (sistemom) s tim što će vozač započeti sa pripremama za skretanje na odgovaraju ću saobraćajnu traku na nekih 80 do 100 metara prije raskrsnice, a poneki put i ranije, obratiti pažnju da luk prilikom prelaza iz trake u traku, da ne bude ni oštar niti suviše blag (razvu čen), a prestrojavanje treba da se završi najkasnije na 30 metara prije raskrsnice (naime, prema pravilniku o saobra ćajnim znakovima na putevima puna uzdužna linija služi i za olakšavanje odvijanja saobra ćaja na djelovima puta ispred raskrsnice, i iznosi 30 metara). Ukoliko voza č ne može da se prestroji ulijevo (jer stalno nailaze vozila koja ga preti ću), on mora na svojoj saobra ćajnoj traci da usporava kretanje vozila i da se prestroji kad to bude bezbjedno (ali stalno imaju ći u vidu daljinu do koje mora da završi prestrojavanje pred raskrsnicom). Pri skretanju ulijevo zamišljeni centar raskrsnice uvijek ostaje voza čima sa desne strane, na pojedinim raskrsnicama postoje i po dvije saobra ćajne trake za skretanje u lijevo tako da se vozila kreću u dvije uporedne kolone, a tako prolaze i kroz zonu (površinu) ukrštanja na raskrsnici (ovo se me đu voza čima često naziva "pakovanje"). Prestrojavanje se vrši obavezno u sljede ćim slučajevima: 14

METODIKA OBUKE VOŽNJE priredio: Jusufbegovć Amel 1. na putevima na kojima su na polovinama kolovoza oznakama na kolovozu ozna čene najmanje dvije saobra ćajne trake ili na cjeloj širini kolovoza najmanje tri saobra ćajne trake;

2. na putevima na kojima na polovinama kolovoza postoje najmanje dvije neobilježene saobraćajne trake ili na cjeloj širini kolovoza najmanje tri neobilježene saobra ćajne trake; 3. na raskrsnicama sa kružnim tokom saobra ćaja; 4. na putevima sa jednosmjernim saobra ćajem; 5. i na putevima na kojima su kolovozne trake odvojene jedna od druge, na kojima postoje dvije saobraćajne trake. U svim drugim slu čajevima ne primenjuje se prestrojavanje, jer bi se time samo ugrožavao i remetio saobra ćaj vozila a naro čito onih koja dolaze iz suprotnog smera. Bitno je napomenuti da je voza č dužan i položajem svoga vozila u saobra ćajnoj traci pokazati jasnu namjeru izvo đenja određene radnje, pa će ukoliko skre će ulijevo na putu sa dvosmjernim saobra ćajem koji ima samo jednu saobra ćajnu traku za svaki smjer kretanja, pomjeriti svoje vozilo prema središnjoj razdjeljnoj liniji na kolovozu. (položaj koji jasno ukazuje na namjeru skretanja ulijevo uz odgovaraju ći pokaziva č pravca)

15



LITERATURA Zakon o osnovama bezbjednosti saobra ćaja na putevima u BiH Pravilnik o osposobljavanju za voza ča motornih vozila Vojislav Ilić, Metodika obuke vožnje, Niš, 2002.

16

Metodika Za Instruktore Voznje

Recommend Documents