Pitanja i odgovori iz etike za II kolokvi 1. Koje znanje znanje pripada pripada kompaniji kompaniji i kako ono može da se zaštiti? zaštiti? Ilustrujt Ilustrujte! e! Kompaniji pripada samo izumi koji je pronađen u njenoj labaratoriji i koje je ona finansirala. Kompanija moze da zastiti svoje interese tako što usitni svoje projekte tako da malo ljudi zna cjeli plan. Neke firme zahtjevaju od onih koji vode da čuvaju osjetljive informacije koje steknu u firmi tokom određenog razdoblja čak i kada napuste kompaniju. To postizu ugovorom koji tačno odredjuju šta namještenik može, a šta ne može da otkrije. 2. Da li se, etički, etički, intelektu intelektualna alna svojina svojina može može posjedovati posjedovati?? Objasnite! Objasnite! Intelektualna svojina čini skup prava koja odredjuju sudbinu proizvoda, uma i intelekta. Intelektualna svojina moze se podjeliti sa drugim ijednog njenog djela.Da li je etički što je naucnik otkrio lijek protiv lijeka protiv raka, a formulu nije podjelio ni sa kim, a umro je. 3. Šta pokri pokriva va kopir kopirajt ajt i kakvu kakvu zašti zaštitu tu nude? nude? -je stvoren da bi zaštitio pisani izraz ideja, tako neko moze da napiše svoje ideje i ištampa ih.Svima drugima je zabranjeno da tu građu kopirajuradi prodaje i da polažu prava na nju. 4. Šta pokri pokrivaj vajuu patent patentii i kakvu kakvu zašt zaštitu itu nude? nude? Zakon o patentima pomažu kompanijama da ostvare izvjesnu zaštitu koriščenja proizvoda koje su stvorili njeni namještenici. 5. Šta je obrnuto projektovanj projektovanje? e? Da lili je moralno moralno opravdan opravdano? o? Zašto? Zašto? NEMA 6. Šta su to to poslo poslovne vne tajne? tajne? Primjer Primjer!! Se odnosi na znanje koje je stvoreno u jednoj firmi koja to znanje čuva kao kao vlasništvo, u užem smislu poslovne tajne označavaju alternativu za patentni postupak kao način zaštite izuma, formula i sl.PRIMJER: Formula za Coca Colu znaju samo dva covjeka, i nikada nelete istim avionom. Koje Koje čini činioc ocee namje namješt šten enik ik mo može že da razm razmot otri ri kako kako bi odred odredio io koja koja je kom kompan panij ijska ska informacija osnovano tajna?
7.
Namještenik dobija ugovorom koje informacije moraju ostati tajna i u slučaju njihovog otkrića može biti sudski gonjen. 8. Ako je neki neki proizvod proizvod stvorio stvorio namještenik namještenik kompanij kompanijee u kompanijskoj kompanijskoj laborato laboratorijiž rijiž,, kome to znanje pripada? Može li ga on prodati?
Kompanija daje platu namješteniku dok radi na projektu plaća i radnike koji su članovi tima, obezbjđuje labaratoriju u kojoj se izvode ogledi snabdjeva ih materijalima...Kada naprave novi izum izumi pripada kompaniji, namještenik bi možda prodao izum da ga kompanija neobaveže pisanim ugovorom. 9. Šta je to industrijska špijunaža? Industrijska špijunaža zapravo podrazumijeva krađu tuđih poslovnih tajni i korištenje tih tajni za vlastitu dobit. Mogu se krasti informacije o proizvodima, ili pak intelektualna imovina, odnosno, ideje zaštićene markom, patentom ili autorskim pravom 10. Ima li sa etičkog stanovišta neke razlike između pojave da jedna kompanija skuplja povjerljive podatke o drugoj kompaniji, uhodeći je, i pojave da vlada uhodi kompanije iz druge zemlje? Etično je kada prikupljaju informacije u objavljenim člancima, ižvještajima, interviju i sl. A ne etično je kada podkupljuju namještenike, prisluškuju telefonske razgovore, ugrožavanjem kompijuterskih sistema.
11. Koji su etički dopustivi načini prikupljanja podataka o nekoj kompaniji?Koji su etički nedopustivi načini?Zašto su nedopustivi? Kao što je to najčešće slučaj u vojnoj špijunaži,i industrijska špijunaža za dobavljanje informacija u velikoj mjeri zavisi od javnih izvora podataka.Ona brižljivo skuplja,razvrstava i analizuje podatke do kojih se može doći u objavljenim člancima,izvještajima,intervjuima,prodajnim promocijama i sličnim stvarima.I do 90 posto podataka se prikupi na ovaj način,a ovakvo dobavljanje informacija je zakonito i moralno. Drugi veoma efikasan način dobavljanja povjerljivih podataka o poslovnim tajnama neke kompanije jeste korišćenje njenih nameštenika. Nesumljivo su neetični agresivni ili podmukli metodi ozvučivanja telefona,ugrožavanja komjuterskih sistema,i izravne krađe tajni.Manje su jasni takvi granični postupci elektronskog prisluškivanja kao što je praćenje razgovora sa mobilnih telefona. Ovi načini prikupljanja podataka su nedopustivi jer nije etično zadirati u tuđu privatnost,uznemiravati druge,ili koristiti slušne sprave da bi se čuo razgovor u zatvorenoj prostoriji.
12.Šta je korporacija moralno obavezna da otkriva deoničarima? Ono što imaju pravo da znaju obuhvata informacije o rukovođenju korporacijom,njenom finansijskom položaju,i njenim opštim planovima za budućnost.O ovim predmetima redovno se oni obaveštavaju na godišnjim skupovima deoničara,i kroz korporacijske godišnje izvještaje kaji se šalju svim deoničarima.Obaveštavaju se o neto prodaji kompanije,neto dobiti,prinosu od deoničarskog kapitala,neto dobiti po akciji,dividendama,obrtnim sredstvima,aktivi i pasivi korporacije.Ovakve su informacije neophodne da bi deoničar mogao da proceni kako se upravlja
njegovim ulogom.Budući da ima pravo da izglasava članove borda direktora korporacije,obaveštavan je i onjima:ko su,koje mesto zauzimaju u toj korporaciji ili drugim kompanijama,i koliko deonica korporacijske glavnice svaki od njih poseduje.Ako treba da se izaberu članovi borda,deoničari se obaveštavaju ko su oni.Tokom mnogih godina,plate najviših rukovodilaca korporacije smatrane su za poslovnu tajnu.Ta se informacija sada na osnovu zakona saopštava deoničarima,jer su deoničari vlasnici korporacije. Informacije koje se saoštavaju deoničarima i mogućim deoničarima najvećim su delom finasijske prirode.Zastupnici ovakve politike tvrde da su finansijski podaci o korporaciji upravo ona vrsta informacija koja je nužna da se proceni koliko se uspešno njome rukovodi,i da li je zdravo ulagati u nju.Ali ima i onih koji smatraju da su za deoničare važne i druge vrste informacija kao što su:informacije o načinu zapošljavanja,ekološkim pitanjima,zaštiti na radu,poslovanju u inostranstvu,uspešnosti upravljanja,deoničarskom valsništvu,stopi poreza,honorarima za revizorske usluge.Deoničari takođe treba da budu upoznati sa dejstvovanjem borda i postupcima njegovih članova.Deoničari imaju pravo da znaju ne samo za koga glasaju već i kako dejstvuje procedura nominovanja za članove borda,kako funkcioniše bord,ko sastavlja program poslova,koliko se često bord sastaje,koji su komiteti borda i ko sedi u njima,broj sastanaka kojima je svaki član borda prethodne godine prisustvovao,i razlog davanja ostavke svakog člana borda.
13.Šta je protivpravno prisvajanje?Primjer! Protivpravno prisvajanje-predstavlja iskorištavanje tudjih informacija za sticanje privatne dobiti na štetu neke kompanije,korištenje informacija na koje nemamo nikakvo pravo. Primjer:Potpredsednik jedne železničke kompanije uključen je u planiranje proširenja železničke mreže.On ima pristup planovima kompanije i unapred dobro zna gde će železnica da postavi novu liniju.Kompanija ne otkriva planove javnosti,jer ako bi to otkrila dobro zna da će cena zemlje da poraste.Potpredsednik,poznavajući putanju,pokupuje koliko god može zemlje duž planirane trase.Namerava da zemlju okupi od aktuelnih vlasnika,koji naravno ne znaju za planove sa železnicom,koliko god može jeftinije i da potom proda železnici po najvišoj ceni koju može da dobije.On unapred zna koliko je sumu novca železnica planirala za otkup zemlje,i zato zna koliko može da izvuče. Kompanija na to sigurno neće gledati sa odobravanjem.On povećava cenu zemlje koju kompanija kupuje i profitira na štetu kompanije.Ovakav postupak verovatno bi se završio njegovim otpuštanjem.Al zar on nije slobodan da upražnjava svoje privatno pravo da kupuje i prodaje zemlju,da se stara o sopstvenim prihodima,da ulaže gde želi.Suština situacije je u tome da je on informaciju koju je stekao u korporacijskoj ulozi-na svome položaju potpredsednika kompanije-koristi za ličnu dobit u privatnom svojstvu.Ta mu informacija nije bila javni podatak,i predstavljala je saznanje dostupno jedino nekolikim osobama unutar kompanije.Njegov postupak je neetičan jer je iskoristio informaciju koja nije bila njegova.Upotrebio ju je za sticanje privatne dobiti na štetu komanije.To se zove protivpravnoprisvajanje.
14.U kojim oblastima upotreba komjutera stvara nove probleme ili poznate probleme predstavlja na novi način?Navedite nove probleme.
Postoje neke oblasti u kojima uvođenje komjutera u poslovanje pokreće sasvim nove probleme ili već poznate probleme postavlja na drugačiji način nego što je ranije bio slučaj. Postoje četiri takve oblasti: 1. Komjuterski kriminal 2. Odgovornost za neispravnost komjutera 3. Zaštitu kompjuterske svojine,zapisa i softvera 4. Privatnost kompanije,radnika i mušterija. U mnogim slučajevima koji se odnose na ove oblasti pojavljuju se tri osnovna koncepta koji će zahtevati posebnu pažnju:informacija,privatnost i svojina.
15.Krađa uz pomoć kompjutera je nemoralna.Kakve moralne obaveze imaju firme kada su izložene komjuterskoj krađi?Zašto firme često nisu spremen da gone počinioca? Firme su moralno obavezne da prijave komjuterski kriminal.Pojava ovakvog kriminala je u porastu.A opet,mnoge firme,uključujući tu i banke,nerado prijavljuju komjuterski kriminal,a i ako pronađu krivca,nisu spremni da ga sudski gone.Ne žele da obelodane činjenicu da im je komjuterski sistem ugrožen i da nije sasvim bezbedan jer bi to izazvalo nepoverenje prema firmi,što bi moglo dovesti do gubitka deponenata i klijenata.Zato firme ili otpisuju gubitke ili pokušavaju da naplate sumu ekvivalentnu gubitku od soiguravajućih kompanija. 16.Kakva je razlika između pljačke banke uz pomoć vatrenog oružja i uz pomoć komjutera.Da li je ova razlika bitna sa stanovišta morala?Objasnite! Za razliku od pljačke banke uz pomoć vatrenog oružja,kod pljačke banke koju izvodi komjuterski operater nema susreta licem u lice.Nema otvorenog nasilja.Nema pretnji,upotrebe vatrenog oružja,nema fizičkog povređivanja i pretnje da će to biti urađeno.U komjuterskom kriminalu postoji fizička distanca-metri i kilometri dele komjuterskog operatera od onoga čime manipuliše,postoji i psihička distanca,jer operater se ne suočava sa ljudskim bićem koje možda drhti od straha.Komjuterski zločini su intelektualni zločini ,a ne zločini koji uključuju upotrebu sile.Oni zahtevaju intelektualan rad. Mada je ovo gledište mnogih počinilaca i mnogih poslodavaca,ono ima moralnu težinu.Činovnički zločin je svedno zločin iako nije nasilan.Činjenica da banke i druge firme uprkos gubicima ne žele da gone počinioce ukazuje na to da možda ni one same nisu bez krivice.Usvojile su tehnologiju koju ne mogu u potpunosti da kontrolišu i mjere zaštite koje ne ispunjavaju očekivanja u pogledu onoga što firme žele da javnost veruje ili da zna.One se mogu kriviti po oba osnova. 17.Da li je nedozvoljen ulazak u komjuterski sistem nemoralan?Zašto? Nedozvoljeni ulazak u komjuterski sistem je nemoralan,a razlozi su sledeći: 1. Neovlašten ulazak izazive brige,troškove i štetu 2. Vrši se potencijalno narušavanje privatnosti 3. Sam sistem biva kompromitovan. 18.Čime se ponekad opravdava hakerstvo?Da li ta odbrana stoji?
Ako haker prilikom ulaska u sistem ništa ne menja ali dokazuje da sistem nije bezbedan,onda on time daje podsticaj operaterima sistema da ga bolje osiguravaju protiv uljeza kako bi mogli da mu nanesu štetu.U slučaju Sloun Ketering nije to bio motiv za provaljivanje jer počinilac nije otkrio kako je uspio da uđe.Ali čak i da jeste argument u odbrani hakera manjkav je.Komjutersko hakerstvo je poput korišćenja plastične kartice da se otvore kancelarijska vrata kako bi se vlasnik naterao da stavi na njih bolju bravu.Uobičajena pretpostavka nije da možemo da uđemo u sistem kad god smo to u stanju da uradimo,već da nam nije dozvoljeno da u njega ulazimo osim ukoliko za to nismo ovlašteni
19.Ko je odgovoran za štetu nanijetu korišćenjem komjutera? Oštećene kompanije traže nadoknadu od firmi kojie su ih snabdevale programima.Kupci traže nadoknadu od kompanije koja im je nanela štetu ili uzrokovala neprijatnosti. Lanac odgovornosti je dugačak i na sudovima je da rešavaju veliki broj odštetnih zahteva. 20.Ako zaposleni piše program u slobodno vreme i koristi ga an poslu,kome taj program pripada?A obrnuto? Znanje koje zaposleni ima o programu ne pripada kompaniji,iako je program napisan radeći za kompaniju, kompanija nije od zaposlenog tražila da ga napiše,niti ga je za to platila,a zaposleni program nije pisao u toku radnog vremena.Osim toga program nije bio nikakva poslovna tajna kompanije.Da je bio poslovna tajna onda zaposleni nebi mogao legitimno da ga reprodukuje za konkurentsku kompaniju.Dakle prilikom napuštanja kompanije zaposleni ima pravo da taj program nosi sa sobom. Ako se program piše u radno vreme-onda se on smatra delom posla samog zaposlenog.U tom slučaju program pripada kompaniji i zaposleni ga ne može tek tako nositi sa sobom prilikom napuštanja radnog mesta.Program se ne sme uzeti direktno niti se identičan program sme reprodukovat za konkurenciju.Ovde presudnu ulogu igraju razlika između podataka i ideja koje predstavljaju ti podaci. 21. Šta je privatnost informacija? Privatnost informacija odnosi se na pravo koje pojedinac polaže da sačuva povjerljivost informacija o sebi. 22. Šta je elektronska privatnost? Elektronska privatnost prije svega podrazumjeva korištenje elektronske pošte i nterneta. Elektronska posta kao i telefonski razgovor može biti povjerljiv i ne može se prisluškivati bez bez sudskog naloga. Ali i pored toga većina kompanija rutinski arhivira svu primljenu i poslatu elektronsku poštu i pristup tome pored rukovodioca imaju i čuvari reda i mira.
23. Da li se prikupljanjem podataka o nekoj osobi narušava njeno pravo na privatnost? Zašto? Narušava se jer u našim životima postoje privatne sfere o kojima nemamo obavezu da dajemo informacije. Imamo pravo da ih držimo u tajnosti i ako drugi pokušaju da ih saznaju oni mogu da naruše našu privatnost. Zbog toga ne dopuštena prismotra prisluškivanja telefonskog razgovora i ozvučivanje predstavlja narušavanje privatnosti koje zakon dozvoljava samo u posebnim okolnostima.
24. Kako korišćenje računara u firmi utiče na prava zaposlenih na privatnost? Neke kompanije imaju povjerenja u svoje radnike i ne kontroliše njihove lične elektronske pošte, dok druge smatraju da da se njihova elektronska pošta može koristiti u poslovne svrhe. Neke kompanije imaju isprogramirane kompijutere koji šalju poruku upozorenja u smislu da elektronska pošta nije povjerljiva svaki put kada radnik pristupi nekom programu na kompijuteru kompanije. 25. Šta je pravo na zaposlenje a šta pravo na rad? Pravo na zaposlenje po pravilima koja je navršila 18godina i koja ispunjava određene uslove za rad. Pravona rad je ljudsko pravo koje imaju svi bez obzira na starost, mada za to ne moraju primati platu i određene naknade(rad na poljima, u kući...) 26. Šta to znači kada se za neko pravo kaže da je ljudsko pravo? Kada je riječ o ljudskim pravima njih imaju sva ljudska bića bez obzira na političkoekonomski sistem u kom žive. Primarna implementacija ovih prava varira u zavisnosti od resursa stepena razvoja i političko-ekonomskih struktura pojedinih država. Ljudska prava su:pravo na rad, slobodu govora,obrazovanje... 27. U odnosu na koga se pravo na zaposlenje ostvaruje? Objasnite!
28. Šta je sindikalno preduzeće? Da li se ono može opravdati sa etičkog stanovišta?
Sindikalno preduzeće podrazumjeva učlanjenja u sindikat u roku od 30 dana do dana zapošljenja , što je uslov za zadržavanje radnog mjesta i time sprječavaju one koji ne žele da se učlane u sindikate da rade, ili barem da rede tamo gdje sami izaberu. Nemože se etički opravdati jer to je ljudsko pravo da sami izaberemo da li želimo da se učlanimo u nešto ili ne. 29. Šta je zakon o pravu na rad? Zakon o pravu na rad obuhvata zakone koji stavljaju van zakona sindikalna preduzeća i tako čuvaju prava svih radnika da rade bez obaveza da se pridruze ili pripadaju sindikatu. 30. Zašto pravo na zaposlenje nije isto što i puna zaposlenost? Pojam pune zaposlenosti često se izjednačuje sa pravom na zaposlenje ali pravo na zaposlenje nije identično sa punom zaposlenosti. Puna zaposlenost je težnja ili cilj koji ba ako se postigne znatno pomogao da se realizuje pravo na zaposlenje svih onih koji ga traže. 31. Šta je pravo na pravdenu platu? Pravo na pravednu platu koja se ponekad naziva i platom od koje se može pristojno zivjeti, jeste pravo izvedeno iz prava na život, prava na zaposlenje i prava na poštovanje. Pravedna plata je svaka plata koju određuje tržište. Tržište spaja kupca i prodavca kada je u pitanju rad kao i kada je u pitanju bilo šta drugo.
32. Zašto sa stanovišta morala nije dovoljno da samo tržište određuje pravednu platu? Sistem koji dozvoljava „sve što tržište dopusti“ nije prihvatljiv sa moralnog stanovišta. Tržišni pristup radu- i platama kao cijeni rada- nije dovoljan. Neograničen slobodnotržišni pristup istorijski i potencijalno vodi nizu nepravdi, ali teorija o pravednoj plati može tržište da uključi kao jedan od presudnih faktora. Takva teorija mora postaviti ograničenja tržištu kroz društvene institucije prihvatljive racionalnim učesnicima u sistemu od kojih je svaki naoružan prikladnim znanjem. 33. Šta to znači jednaka plata za podjednaki rad? Kako se ona može odbraniti kao etički opravdana? Jednaka plata za podjednak rad znači da isti rad treba da bude jednako plaćen, bez obzira da li taj rad obavlja muška glava porodice, neoženjen muškarac ili žena-udata ili neudata. Potrebe su irelevantne, osim na najnižem stepeniku gdje se to riješava zakonima o minimalnoj plati. Princip jednakog plaćanja za podjednak rad uspješno se koristi u razotkrivanju i iskorijenjivanju
diskriminacije u okviru određene firme na određenoj lokaciji. Ako muškarac i žena u istoj firmi na istoj lokaciji obavljaju slične poslove, imaju isto obrazovanje, radni staž i kompetenciju, a plaćeni su različito, tu se svakako radi o diskriminaciji i zanemaravanju ovog principa. 34. Kako se može opravdati veća plata starijih radnika za podjednaki rad? Pa ovo se može opravdati dužinom radnog staža, sistemu seniorstva koji je pridodat principu jednakog plaćanja jednakog rada. Jer iako mlađa osoba dobija manje u početku, ona može očekivati da će joj vremenom plata biti odgovarajuće povećana, kao što je bio slučaj i a starijim radnikom. Na kraju, oni će imati približno iste, ako ne baš jednake plate za podjednak rad. 35. Da li je pošteno povećati platu generalnog direktora koji poećava vrijednost akcijskog kapitala kompanije otpuštanjem velikog broja zaposlenih kako bi se uštedio novac? Objasnite! Nije pošteno. Iako takvo reduciranje radne snage iziskuje smanjenje izdataka za plate, nije u redu da samo otpušteni podnesu sav teret. Ako je svrha otpuštanja bila da se ostvare uštede smanjenjem izdataka za plate, onda generalni diektor ne bi trebao da dobije veću platu, jer je taj novac mogao da se upotrijebi za zadržavanje na poslu većeg broja radnika. 36. Zašto su korektni pregovori poželjniji nego štrajk? Nijedna strana nema koristi kad radnici ne rade, stoga nijedna strana nema veću koris od štrajka nego što bi imala od riješavanja spora pregovorima. Riješavanje spora pregovorima je zato u interesu svih strana pod uslovom da oni urode plodom. Pregovori su plodni samo ako obe strane pegovaraju s dozom povjerenja i postavljaju razumne zahtjeve i prave ustupke.
37. Može li samo moral riještiti sporove u radnim odnosima? Objasnite? Moral ne može da ponudi konkretna riješenja za radne sporove i sporazume do kojih moraju dovesti pregovori, ali može da ponudi generalni okvir za pregovore o riješavanju radnih sporova. Može da specifikuje uslove pravednosti kojima se treba rukovoditi u pregovorima. I može da azjasni prava uključenih strana koja svako riješenje mora da ispoštuje. Jedino ako se poštuju moralne norme i ograničenja, možemo očekivati da će riješenja radnih odnosa biti zaista prihvaćena i dovesti do opšteg dugoročnog socijalnog mira i stabilonosti. 38. Zašto je netačno reći da radnici imaju samo ona prava koja ugovore kao uslov za zaposlenje? Koja druga prava imaju? Pored prava koja ugovore kao uslov zapošljavanja, radnici imaju pravo na slobodu izražavanja u slobodno vrijeme, imaju pravo da se bave političkim i društvenim radom kojim žele, imaju pravo na ravnopravan tretman, pravo na poštovanje, pravo na slobodu od seksualnog uznemiravanja, pravo na privatnost
39. Šta predstavlja opravdan razlog za otpuštanje? Primjer! Opravdani razlozi za otpuštanje jesu neefikasnost, nemoralno ponašanje na radno mjestu, hronično kašnjenje ili odsustvovanje s posla i nesposobnosti da se posao izvršava onako kako se od radnika očekuje. 40. Koja se dva moralna principa primjenjuju kod svakog slučaja otpuštanja? Objasnite principe i kako ih primjeniti. Prvi princip glasi da što je duže neko zaposlen u firmi, veća je obaveza firme da ga ne otpusti izuzev s opravdsnim razlogom. Oni koji imaju mnogo godina službe i koji su davali prihvatljive rezultate na radnom mjestu, zaslužuju više obzira nego novajlije i treba im pomoći, ohrabriti ih i dati im šansu da se poprave, trebalo bi ih premjestiti na neko manje zahtevno radno mjesto ukoliko je to moguće. To je minimalna zahvalnost za lojalnost radniku. Drugi princip glasi da poštovanje ličnosti podrazumjeva više od pukog obavještenja o razlozima otpuštanja. Razlozi mogu biti lažni, neopravdani, nepotpuni. Poštovanje ličnosti zahtjeva da se neko može otpustiti samo s legitimnm razlogom otpuštanja i da radnicima koji osporavaju legitimnost navedenog razloga omogući propisan proces kakav nudi pravo.
41. Koja prava imaju zaposleni u slučaju zatvaranja fabrike? Godine 1988. usvojen je prijedlog jednog američkog saveznog zakona o zatvaranju fabrika koji obavezuje svaku firmu preko stotinu zaposlenih da mora barem 60 dana unaprijed upozoriti na zatvaranje fabrike ili na veliko otpuštanje. Nekoliko država usvojilo je još stroža zakonska akta. Njima se najčešće zahtjeva još ranije najavljivanje zatvaranja neke fabrike, produžavanje zdravstvenog osiguranja radnika, davanje naknade za nezaposlenost, profesionalnih savjeta ili profesionalne pomoći otpuštenim radnicima i omogućavanje prekvalifikacije radnika. U državama koje nemaju takve zakone otpušteni radnici se okreću parničenju u pokušaju da za ono što smatraju svojim pravima dobiju zakonsko priznanje. U tome imaju različit uspijeh jer mnogi poslodavci i dalje žestoko brane zapošljavanje po volji kao svoje pravo.
42.Objasnite razliku između građanskih i moralnih prava! Primjer! Građanska prava su zakonska prava koja svakom licu na koje se odnose daju pravo na određeni tretman ili mu garantuju nemiješanje u njegovo postupanje na određen način. Pravo na ravnopravan tretman u zapošljavanju bez obzira na rasu ili pol znači da poslodavac nezakonito postupa ako prilikom zapošljavanja vrši diskriminaciju na ovoj osnovi. Pravo na slobodu govora dopušta svakom građaninu da javno izražava svoje mišljenje i spriječava druge, posebno vladine zvaničnike, da ometaju to izražavanje. Moralno pravo ne zavisi od pozitivnog zakona ali moralno pravo takođe može da bude
građansko pravo. Nije svako moralno pravo pretočeno u zakon niti je država izvor moralnih
prava. Ljudi imaju takva prava jednostavno na temelju toga što su moralni agensi i što su vrijedni poštovanja. Pravo na život, na slobodu i na traženje sreće spadaju među takva moralna prava.
43. U kojoj mjeri radnici zadržavaju pravo na slobodu govora na poslu, odnosno van posla? Objasnite i ilustrujte. Postoji mnogo sporenja oko toga da li je radnicima dopušteno da ostvaruju svoja građanska prava bilo na radnom mjestu ili van njega ako poslodavac smatra da ostvarivanje tih prava na neki način šteti dobrobiti firme. Postavlja se pitanje da li radnici imaju pravo da kritikuju kompaniju koja ih zapošljava, njeno rukovodstvo ili neke druge odluke tog rukovodstva bilo na radnom mjestu bilo van njega. Mnogi rukovodioci se žale da radnici koji kritikuju kompaniju na radnom mjestu seju netrepeljivost, nemir i nezadovoljstvo među radnicima. To pogađa kompaniju i utiče na produktivnost. Zbog toga je, tvrde oni, ispravno otpustiti takve ljude. Pravo na slobodu izražavanja u slobodno vrijeme je pravo radnika koje, sa moralnog stanovišta, poslodavac ne može da im uskrati. Radnik može u svoje slobodno vrijeme da govori šta hoće, to uključuje i kritiku poslodavca ali ne i širenje laži o njemu. Nije do kraja jasno da li zaposleni imaju puno pravo na slobodu izražavanja na radnom mjestu. Oni nemaju pravo da seju nezadovoljstvo i nemir, ali imaju pravo na organizovanje, formiranje sindikata, i sl. Pravo na slobodu govora na radnom mjestu se ne može radnicima legitimno oduzeti, ali se ostvarivanjem tog prava na smije ometati izvršenje redovnih radnih obaveza i remetiti redovan rad firme.
44. Da li poligrafsko testiranje prije zapošljavanja narušava pravo kandidata za zaposlenje na privatnost? Zašto? Moguće je, i to na tri načina. Kao prvo, možda ih je narušavalo postavljajući ispitaniku onu vrstu pitanja koja firma nema pravo da postavlja. Kako bi se stiglo do baze fizioloških reakcija, ispitivač postavlja ispitaniku određena bezazlena pitanja kao što su kako se zove, kad je rođen i sl. Na osnovu ovoga je moguće testirati reakcije na pitanja kao što su da li je ispitanik ikada nešto ukrao, da li smatra da je ispravno uzimati sitnice sa posla i nositi ih kući i sl. Mada bi poslodavci voljeli da znaju ovakve stvari, čak i ako to ne predstavlja pokazatelj budućih postupaka ispitanika, kandidati za posao nemaju obavezu da otkrivaju takve informacije. Ali ako žele da budu uzeti u obzir za posao moraju da odgovore na takva pitanja i da pristanu na poligrafsko testiranje. Kao drugo, pitanja koja poslodavac postavlja zadiru u stvari o kojima bi pojedini poslodavci željeli da znaju ali nemaju prava da ulaze u njih, kao npr. u nečije seksualne sklonosti, religiozna uvjerenje, politička opredjeljenja i sl. Treća primjedba je da oni koji su prihvatili test nisu imali nikakvu garanciju da će se rezultati testiranja zadržati u povjerenju. Oni nisu mogli da znaju kako će se rezultati koristiti, da li će biti pohranjeni ili uništeni, unijeti u kompjuter i biti dostupni drugim potencijalnim poslodavcima ili će se koristiti na neki drugi način.
45. Kakva prava na poslu imaju radnici sa pozitivnim testom na sidu? Pojava side pokrenula je mnoga pitanja o pravima radnika. Jedno od njih se tiče prava na privatnost osoba koje imaju sidu. Drugo je pravo osoba koje imaju sidu da ne budu diskriminisani. Treće je pravo koje polažu drugi radnici da ne budu izloženi zaraznoj i fatalnoj bolesti.
46. Navedite neke od obaveza radnika prema firmi u kojoj rade. Spisak radničkih obaveza djelimično zavisi od toga na kakvom se poslu ili položaju radni nalazi, ali postoje generelne obaveze koje važe za sva zaposljenja. Radnici su moralno obavezni da poštuju zakon a zakonski su obavezni da poštuju građansko pravo kako na poslu tako i u životu uopšte. Imaju obavezu da ne lažu, da ne šire lažne informacije, sa seksualno ili na neki drugi način na zloupotrebljavaju ili uznemiravaju druge. Moralno su obavezni da prema kolegama na poslu, bilo da su iznad ili ispod njih, postupaju sa poštovanjem. Takođe su obavezni da ispunjavaju uslove ugovra koji su potpisali. Trebalo bi da svoj posao obavljaju savjesno i da se ponašaju u skladu sa uslovima ugovora. To je njihova obaveza da postupaju pravično. Radnici imaju obavezu da rade adekvatno. Zaposleni su, osim toga, obavezni da vode računa o interesima firme za koju rade. Npr. ne bi trebali da rade honorarno ili kao konsultanti za neku konkurentsku firmu, a nije u redu ni da potkopavaju svoju firmu ili da u tome pomažu konkurenciju javnim istupanjem po porudžbini.
47. Kakvu poslušnost radnici duguju firmi za koju rade? Objesnite. Mnoge firme očekuju poslušnost i mnogi poslodavci upravo poslušnost smatraju glavnom vrlinom radnika. Radnici treba da rade ono što im se kaže, onako kako im se kaže i kada im se kaže. Često se od njih ne traži da razmišljaju kreativno, već trebaju samo da izvršavaju naređenja. Neki ljudi su plaćeni da budu vođe; drugi su plaćeni da budu sljedbenici. Kada radnik prihvati neko radni mjesto, on pristaje da radi ono što to radno mjesto zahtjevam uključujući i ono što mu oni odozgo kažu. Ovakvo gledanje čini poslušnost blanko čekom koji treba da popuni poslodavac. Mada se poslušnost može moralno opravdati, postoje jasne granice poslušnosti. Niko ne može biti moralno obavezan da radi nešto nezakonito.
48. Da li su zapolseni obavezni da prijavljuju prestupe drugih u firmi? Zašto? 49. Koja vrsta diskriminacije je nemoralna? Pošto radnici imaju pravo na ravnopravan tretman, diskriminacija u zapošljavanju, otpuštanju ili unapređivanju na osnovu kriterijuma koji nemaju veze sa poslom, nemoralna je.
50. Definišite pozitivnu akciju! Obećanje firmi da neće praktikovati diskriminaciju nije dovoljno da se ublaže posljedice ranije diskriminacije, a nije dovoljno ni da se firme samo uzdržavaju od diskriminacije. Neophodan je aktivan a ne pasiva pristup. Prilaz koji zahtjeva vlada i koji zastupaju mnoge grupe poznat je kao pozitivna akcija. Nažalost, pozitivnu akciju mnogi poistovjećuju sa kvotama ili obrnutom diskriminacijom. Ali, nju ne treba brkati ili poistovjećivati ni sa jednim od ovo dvoje.
51. Na koje četiri ravni pozitivna akcija može da djeluje? Predviđeno je da pozitivna akcija djeluje na četiri ravni: -
na aktivnom regrutovanju žena i pripadnika manjinskih grupa u nalaženju posla; na izjednačavanju kriterijuma kako nijedna grupa ne bi imala prednost; na adekvatnoj obuci za više položaje; na unapređivanju žena i pripadnika manjinskih grupa na više položaje.
52. Šta je uravnoteženo zapošljavanje? Uravnoteženo ili preferencijalno zapošljavanje je davanje prednosti ženama i pripadnicima manjina prilikom zapošljavanja nad bijelim muškarcima koji su podjednako ili još kvalifikovaniji od njih.
53. Da li računovođe koje rade u službi računovodstva neke korporacije imaju bilo kakve posebne etičke obaveze zato što su računovođe? Oni koji rade u službi računovodstva neke firme, njeni su službenici i rade za nju. Ti radnici nemaju posebne obaveze, veće od onih koji imaju ostalo zaposleni. Naravno, oni ne bi smijeli da falsifikuju dokumenta ili da potpisuju kao tačan bilo koji dokumenat za koji vjeruju da je netačan. Ne bi smijeli da učestvuju u prevarama ili drugim neetičnim radnjama. Što se toga tiče, oni se ne razlikuju od ostalih radnika firme.
54. Koja etička pitanja se pokreću u vezi sa međunarodnim dugom zemalja u razvoju? 55. Pod kojim uslovima nema etičkog opravdanja za potpunu bankarsku tajnu? 56. Šta je prijateljsko preuzimanje? A neprijateljsko?
Kod prijeteljskog preuzimanja jedna kompanija kupuje drugu uz pristanak kompanije nad kojom stiče kontrolu. Neprijateljsko preuzimanje (hostile takeover) je otkup preduzeća bez saglasnosti njegovog rukovodstva.
57. Da li se neprijateljska preuzimanja mogu moralno opravdati? Zašto?
