Ontologija
Istina jest istost (podudaranje, apsolutna korelacija *) bitka i mišljenja (?) Ontologija kao vječna filozofija p!ilosop!ia perennis "i#e je bitak sam, a to je "og $ ontologija je filozofska teologija, koja se od objavljenje religije razlikuje po tome što sama po sebi ne mo%e dokučiti tajne vjere& (??? ' ) * a li je bitak sam ujedno i neko bi#e, čini se paradoksalnim "i#e sudjeluje, participira u bitku "i#e mo%e biti i ne biti, ali bitak nu%no jest "itak je jedan, svako drugo jest dio njega, za njega ne vrijede kategorije, nije ničime odreen ili ograničen a +rke je istina alet!eia- ' neskrivenost +rčja ne poznaje pojam stvaranja, a pogotovo stvaranje iz ničega, tako .latonov emiurg nije stvoritelj ve# graditelj /upstancija0 2ristotela, ekarta, /pink3ja i 4ajbnica o 1od 2ristotela, o .roizlazi iz logike silogizma (/'.) ujedno biti i subjekt i predikat predikat u o 5eke riječi mogu ujedno različitim izjavama, druge (najčeš#e osobna imena) mogu biti jedino subjekt o Izjave0 /okrat je debeo, /okrat je ru%an, /okrat je %ivio u 2teni, /okrat je najkul frajer ikad&&& govore nešto o /oktaru '$ sam pojam /okrat/okrat- u sebi sadr%i sadr%i sve predikate predikate koji se o njemu mogu izre#i, odnosno, taj skup predikata je specifičan isključivo za taj jedan, jedinstveni pojam o 6ako je supstancija ono što ne mo%e biti predikat, ve# samo ono što je uvijek nu%no subjekt sa sebi specifičnim skupom predikata (ili atributa), atributa), ono za čiju definiciju definiciju nije potrebno išta drugo doli ono samo .a tako spoznati neku supstanciju znači spoznati sve njene atribute, iliti sve mogu#e predikatne izjave o njoj
7
.laton
5auk o bi#u je dijalektika o .ostavljaju se !ipoteze koje se razvijaju do svoji! krajnji! konsekvenci da bi se provjerilo dali stoje i ako da, što nam govore o bi#u o "i#e je jedno i ono drugo od jednoga 8veo !ijerar!iju bi#a po udjelu u bitku, nastavili .lotin, neoplatoničari i krš#ani Ideja obra$ ostale ideje one su ve# uposebljeni bitak zato jer i! je više, jer su različite, one su prve do bitka samog o Iz razlike se stvara negacija nebitak o 9to je neko bi#e ni%e u !ijerar!iji to je dalje od bitka i bli%e nebitku o /lijede#a je uša jer je ona u pokretu (za grke je neograničenost i pokretljivost znak nesavršenstva) ualna priroda duše o $ Osjetilni svijet (sjena ideja) o njima nema znanja (episteme), ve# nagaanja i mnijenja (do:a) o $.razan prostor ili materija istinsko nebi#e (?) Ono najviše je ono ;edno pored čega postoji samo neodreena dvojina .rapočelo (uzrok bivanja) je ideja dobra
2ristotel
"i#e je0 kao bi#e, po mogu#nosti i po zbiljnosti (samo bog je potpuno zbiljski) "og je prvi (nepokrenuti) pokretač sveg gibanja .rapočelo (uzrok bivanja) je du! (nous) "i#e se sastoji od prve supstancije (ovo tu bi#e-, njegova pojedinačna egzistencija) i druge supstancije (rodovi i vrste)
<
apravo se radi o supstancijama (stvarima koje su uvijek subjekti, nikada predikati) i ne'supstancijama (predikatima ili atributima) koji se pripisuju supstancijama& .redikati (znanje, bjelina) nebi mogli postojati sami po sebi, bez substancija one imaju ontološki primat = uzroka0 eficiens (djelatni), finalis (svršni), formalis (formalni) i materijalnis (tvarni) razlikuje < vrste predikata0 akcidentalni >partikuparije, I5 (/okrat je mudar) i esencijalni >univerzalije, /2I O@ (/okrat je čovjek) * kako mo%e utvrditi koji je predikat toliko ontološki ovisan o supstanciji da joj je esencijalan, bi li /okrat bio on da nije mudar? Aetafizika (1ategorije, 6, , O) /ubjekt u 1ategorijama B ono što je uvijek predicirano a da samo nikada nije predikatC u @izici B ono što se mijenja, ono što u jednom trenutku ima jedan predikat a u drugom više ne o 2 to je materija, koja mijenja formu o 1ada je našao suostanciju 2 se pita što je to što nešto čini supstancijom& Ono 3 u : što : čini supstancijom& * 2li to je malo paradoksalno, da supstancija ima neku protosupstanciju&&& an3!oD, to nešto bi trebalo zadovoljiti < kriterija0 mora biti neko nešto i mora imati pojedinačnu (neovisnu) egzistenciju& 6ako da materija bez forme ne mo%e biti ta protosupstancija jer čim je neko nešto to je utoliko jer je povezana i ovisna o formi /vaka stvar je !ilomorfni sklop materije i forme, ali forma je ono bitno, pošto materija nije ništa novo (*?)C forma je sesncija stvari& uša je forma tijela efinicije0 mogu#e su samo za univerzalije (čovjek, konj), ne za pojedinačna bi#a& efinicija se sastoji od jednostavni! termina koje je nemogu#e definirati& /lo%ene stvari (mudar čovjek) se sastoje od definicije mudrosti i čovjeka materija (tvar) ne mo%e biti dio definicije neke stvari (ve# samo njena forma), ali definicija kipa, osim forme, mo%e sadr%avati i broncu utoliko što je ona odreena mješavina bakra i mjedi&&& o
E
istinska materija je naka pretpostavljena pratvar koja se ne mo%e definirati forma je bit neke supstancije supstancija je primarni uzrok neke stvari unamis je mo# da se djeluje ili mijenja, mo%e biti potencijalna ili aktualna, aktualna (energeia) je ontološki va%nija o ;er ono što je vječno je uvijek aktualno, i pret!odi onome što mo%e nestati o
ionizije 2reopagiti
.ostoji afirmativna, negativna i svenadmašuju#a teologija o .ribli%avanje spoznaji boga "og je nadspoznatljiv, huperagnostos
6oma 2kvinac
2nalogia entis !ijerar!ija bi#a po blizini samom bitku o u!ovno$duševno$osjetilno$materijalno o Ordo poredak 6eologija i filozofija se meusobno nadopunjuju okazi postojanja "oga 7& Aora postojati prvi pokretač jer lanac gibanja ne mo%e i#i u beskonačno ašto ne? 6o što se nama čini da sve ima početak ne dokazuje niš <& /vijet je ureen i to svr!ovito, pa moramo pretpostaviti inteligentnog stvoritelja /vr!ovitost je odraz našeg iskustva, to je subjektivna predod%ba E& Ontološki dokaz 2nselma Fanterbur3jskog "og je najviši pojam (najviše bi#e) od kojega se viši ne mo%e zamisliti, a pojam koji ima i esenciju i egzistenciju je viši od pojma koji ne egzistira realno
=
1antov kritika to pobija to što mi imamo neki pojam ne govori nam ništa o stvari po sebi koja nam je nepoznata, pa tako i po pitanju same njene egzistencije =& Govjek ima uroeni poriv za sre#om i bla%enstvom koji bez "oga nebi imao smisla 5ema uguvura koji ti prije roenja garantira mogu#nost bla%enstva u %ivotuC Famus %ivot je apsurdan H& /uglasnost svi! ljudi i civilizacija da postoji neko bi#e koje je "og i stvoritelj &&& 6oma na drugom mjestu pobija va%nost takvi! dokaza jer vjera nadilazi razum i iz razuma se vjera ne mo%e dokučiti 8niverzalije su prije stvari, u "o%jem umu (universalia ante res)C zatim su u samim stvarima (in rebus)C i u našem du!u (post res) sencija mo%e biti bez egzistencije, kao puka mogu#nost (* postoji li egzistencija bez esencije? 6o je puko jest- ' bitak) "o%ja egzistencija je ujedno i njegova esencija, on u sebi nema nikakve mogu#nosti, on je čista zbiljnost credo ut intelligam, intelligo ut credam- ' Jjerujem da bi! spoznao, razumijem da bi! vjerovao
escartes
.ostojim ja (res cogitans misle#a stvar) i ono drugo od mene (res e:tenza prote%na stvar) /amosvjest mene kao konačnog misle#eg subjekta postulira postojanje beskonačnog "oga (???) o 1onačne supstancije mogu se pojmiti samo kao ograničenja i negacije beskonačnog bitka o apravo postoji samo jedna supstancija, ostale su njena negacija i iako su neovisne jedna o drugoj ovisne su o to prvoj, "ogu 4judska volja ide dalje od razuma, ona je princip beskonačnoga u nama H
Govjek je na pola puta izmeu "oga i ničega, otud mu sva zla i zablude Ae!anicizam i materijalizam prirode mo%e se matematički izraziti o 5ema srednjovjekovne !ijerar!ije, u prirodi ne treba tra%iti svr!u ili formu, ve# samo zakone i strukturu o Istra%ivanjem konstanti (zakona) u prirodi dolazimo bli%e "ogu koji je konstantan i nepromjenjiv 5e bi u konačnom čovjeku ni mogla postojati ideja beskonačne supstancije ako ona nebi ujedno i postojala
/pinoza
5ema tradicionalne !ijerar!ije bi#a Kacionalizam, panteizam, egzaktna i precizna filozofija .ostoji samo jedna supstancija, samostvorena, uzrok svi! ostali! bi#a, beskonačna sa beskonačno mnogo atributa od koji! mi znamo za <0 mišljenje i prote%nost /va konačna bi#a su modusi /upstancije Aetafizika se sastoji od sintetički! sudova a priori 2psolutni determinizam po "o%joj volji, ne po nekoj svrsi nego prema logici matematičkog izvoenja o * što ima malo više smisla jer kada bi postojala svr!a to bi značilo da i "og ima neki cilj, %elju, odnosno da nije još savršen /loboda je spoznata nu%nost (*apsurd ' 1angrga) Kacionalna spoznaja je mogu#a jer je svijet racionalno ureen, a zajebi nastaju iz naše konačnosti i ograničenosti E vrste spoznaje0 osjetilna, racionalna i intuitivna o intuitivna je najbolja jer je to intelektualna ljubav prema "ogu, ljubav kojojm u nama "og ljubi sama sebe
4eibniz
L
.luralizam supstancija monada koje se razlikuju po stupnju jasno#e u !ijerar!iji, najviša je "og .ošto je "og apsolutno dobar ovaj svijet je najbolji od svi! mogu#i! svijetova o * a kakav je onda raj? Aonade (besmrtni duševni atomi) nalaze se u stanju prestabilirane !armonije kojom je predodreeno kretanje i promjene monada, što daje privid nji!ovoj interakciji o Aonade su bez prozora- i ne mogu biti u nikakvoj meusobnoj interakciji (uzročno'posljedično gibanje je privid) 6ijelo se sastoji od monada u kojem je vr!ovna monada duša, u njoj se nalazi svr!a kretanja ostali! tjelesni! monada 5ema praznog prostora okazi "oga0 o Ontološki (maksimalna kvaliteta bi#a) o .ostojanje vječni! istina (zakona logike i fizike) postulira nji!ov vječni prauzrok o a egzistenciju slučajni! stvari potreban je dovoljan (ako ve# ne nu%an) razlog zašto su takve kakve jesu, a to mo%e dati samo "og 5pr, svijet ne postoji nu%no, ali pošto postoji za to mu je potreban dovoljan razlog za postojanje koji mo%e dati jedino "og koji ga je i stvorio (* pretpostavka, ne zaključak) o .restabilirana !armonija u kojoj se svijet nalazi ne bi bila mogu#a bez "o%je apsolutne (djelatne) mo#i 8 javnim spisima- sloboda (kako "oga tako i čovjeka) je opravdana teorijom dovoljnog razloga0 za činiti nešto potreban je barem dovoljan razlog koji se ne mora pokoravati savršenoj logici i nu%nosti, pa ako djelujemo po tom principu onda ne djelujemo iz nu%nosti ve# iz slobode o 8 privatnim spisima 4ajbnic je strogi determinist, što postavlja pitanje slobodu, moralnost, krš#anstvo&&& Ovdje odbacije teoriju dovoljnog razloga- i postavlja novo objašnjenje zašto stvari koje jesu, ali to nisu po nu%nosti, ipak jesu kakve jesu0
M
/ve stvari koje su mogu#e nisu mogu#e istovremenoC ako je mogu#e 2 i ", ali ne i istovremeno, one se bore za egzistenciju-C pobjednik je ona supstancija koja mo%e egzistirati sa ve#im brojem drugi! supstancijaC ako 2 mo%e biti sa ,@ i +, a " sa F i , 2 ima ve#u ekipu, nalazi se u timu istovremeno mogu#i!- koji je jači, pa tlači, iliti egzistira& Ono što postoji mo%e se definirati kao nešto što se sla%e sa mnogo više stvari nego neka druga stvar koja sa ovom prvom nije u saglasnosti* mob of egzistential frendl3ness t!eor3- ' potpuno blesavo i beskorisno jer pretpostavlja postojanje mogu#i! stvari koje trenutno ne postoje a ne objašnjava razlog zašto je neka mogu#a stvar u saglasnosti sa jednom drugom, ali ne i nekom tre#om stvari& .ostavlja neki protosvemir svi! mogu#i! stvari kojima se taj protosvemir ful gadi (valjda zato jer je pun supstancija sa kojima se ne sla%u) pa nastoje pobje#i iz njega u naš svemir& 2li zašto bi naš svemir bio jedini u kojemu te supstancije mogu biti !epi, kaj nebi bilo logičnije da svaki skup istodobno mogu#i! supstancija- ode u neki svoj svemir& Otkud dinamičnost prijelaza? Ao%da zato jer svaka supstancija %eli egzistirati u najve#em svemiru? N6@? Iako, po tome je najbolji svijet onaj u kojemu istovremeno mo%e egzistirati najve#i broj stvari (supstancija, atomarni! čestica), što ima smisla& apače, moglo bi objasniti širenje svemira&&&
1ant
.otraga za pojmom slobode dovodi ga do kritike racionalizma i metafizike
"i#e kao bi#e bitak sam su fantomske stvari po sebi, o kojima ne mo%emo imati nikakva znanja 1ada promatramo vanjski svijet i pitamo se o njegovim krajnjim uvjetima dolazimo do antinomija koje ne mo%emo nadi#i o 6e kozmološke antinomije- proizlaze iz ograničenisti našeg sopznajnog aparata kojime do!va#amo samo pojave, a ne i stvari po sebi /intetički sudovi su oni u kojima predikat proširuje našu spoznaju o subjektu, a analitički sudovi a priori izra%avaju ono rto je subjektu po definiciji imanentno o (* kaj ne o objektu, a ne o subjektu&&&?) knatov 1opernikanski obrat0 spoznaja se ne temelji na osobinama objekta nego na sposobnostima subjekta, odnosno njegovog spoznajnog aparata Osjetilno iskustvo posredovano je prostorom i vremenom (ono nije dio sami! stvari ve# apriorne forme osjetilnog zrenja) 7< kategorija (supstancija, kauzalitet) su apriorne forme našeg razuma 5e mo%emo spoznati stvar po sebi jer ne mo%emo spoznati ništa što nije osjetilima dano kroz vrijeme i prostor i izra%eno u kategorijama uma ok razum stvara pojmove um stvara ideje (/vemir, duša i "og) o Kegulativni principi uma Ono što spoznajemo uvijek je pojava (fainoumenon) a nikdada stvar po sebi (noumenon) 5ovi put za utemeljenje metafizike je 1ritika praktičkog uma koji postulira kategorički imperativ 1ao moralna bi#a imamo u sebi osje#aj du%nosti koji nadmašuje svijet činjenica, i zato slobodu moramo postuliratiP .raktički um postulira "oga, slobodu i besmrtnost duše
@ic!te
8 početku bijaše čin u kojam (čisto);a postavlja ne';a, i od onda se vra#a k sebi Q
Wissenschaftslehre or Roctrine of /cientific 1noDledge&S
Filj0 pomiriti moralnu slobodu čovjeka sa %ivotom u kauzalnom, materijalnom svijetu o 6ra%i zajednički temelj koji #e ujediniti teorijsku i praktičnu kritičku filozofiju (koja je u vrijeme nakon 1anta smatrana novim valom) o /amorazumljivi temelj svake filozofije i spoznaje, jedinstvo razuma /loboda volje se iz praktički! razloga- uzima za filozofsku pretpostavku o 5ajviši princip filozofije se ne mo%e izvesti iz nekog višeg principa, pa se tako ne mo%e ni dokazati o ogmatizam (determinizam) ke kednako plauzibilan ali nije obe#avaju#i za kreaciju uspješnog filozofdkog sistema 6emelji N0 o ;a se sebe'pozicioniraC ;a se sebe'pozicionira kao sebe' pozicioniraju#e o "it ;astva le%i u njegovoj izjavi svog identiteta Intelektualna intuicija, aktTčinjenica (nji!ovo jedinstvo ve# u samom temelju je krucijalno) o 8 početku se tra%i0 a complete inventory of the “original
acts of the mind.”
5u%ni nesvjesni akti samo'pozicioniranja Otkri#e (provjera, Anstoß) vlastite ograničenosti $ prvo kao osje#aj, osjet, intuicija i koncept .rije toga ;a ima sposobnosti produktivne mašte i praktične volje Transcendental philosophy is thus an effort to anal3ze what is in fact the single, s3nt!etic act through which the I
o
posits for itself oth itself and its world, therey ecoming aware in a single moment of oth its freedom and its limitations, its infinity and its finitude.
Ovdje nije riječ o nikakvom apsolutnom i neograničenom ;astvu 6emelji, teorijska fil (priroda), .raktična fil (tika), fil religije o
7U
/c!elling
5aturp!ilosop!ie, anti'1artezijanska subjektivnost, kritika Vegelovog idealizma @ilozofija prirode0 o Odgovara na < problema kod 1anta0 1ako je nastao subjekt koji transcendira determinizam prirode? 1oja i kakva je veza izmeu determinirane prirode i slobodnog subjakta koji posjefuje inteligibilna svojstva (kognicija, etika, samoodreenje)? o Ao%da je priroda nekakav super'subjekt koji unutar svog determinističkog sistema stvara samosvjesni sebeodreuju#i subjekt o VWlderlin protiv @ic!teovo! 2psolutnog ;a-0 a bi nešto bilo ;a ono mora biti svjesno onog drugoga (ne';a), dakle mora biti u nekom odnosu sa drugim& /truktura tog odnosa ne mo%e biti opisana samo jednostrano, od strane ;a&
!"lderlin argued that one has to understand the structure of the relationship of su#ect to o#ect in consciousness as grounded in $a whole of which su#ect and o#ect are the parts%, which he termed $eing%.
"itak je je prostor bivanja subjekta, objekta i nji!ovog odnosa +ledaju#i na prirodu sa pozicije kognitivnog subjekta s!va#amo ju kao determirani obekt, zanemaruju#i njenu dinamičnu i %ivotnu silu, koja se očituje i u našem tijelu .riroda'po'sebi je XproduktivnostX 1antovski dualizam stvari'po'sebi i fenomena je privid koji nastaje jer se XproduktivnostX prirode nikada ne pojavljuje sama po sebi ve# kroz svoje produkte kroz koje se ona ostvaruje Inspiracija 4eibnizu 6i proizvodi (bi#a, objekti) nikada nisu dovoljni samo po sebi, oni su kao vrtlozi u rijeci, privremene
o
o
77
strukture nastale gibanjem same tvari od koje se sastoje o 8m i percepirana priroda se sastoje od iste materija, treba samo i#i dovoljno duboko da bi je našli o .riroda, koje mo mi dio, je cjelina strukturirana u meupovezana polja XpotencijalaX, jedno onutar drugoga, koja sadr%avaju polarne suprotnosti unutar sebe (model magneta polovi su neodjeljivi jedan od drugoga iako su suprotnosti)& Osnovni princip svakog objašnjenja prirode je univerzalna dualnost, suprotnost subjekta i objekta koje onemogu#ava da priroda ikad stagnira& o .riroda je apsolutni subjekt stvaranja o 2psolutno ;a (priroda) je prvotno bila nepodjeljena, pa se sama podijelila kako bi se, kroz povijest samo' osvješ#ivanja (nastanak prvo nesvjesni!, pa onda samosvjesni! bi#a), spojila u sintezu samosvjesti (* Y?) o 6a priroda je uvjet same svijesti pa ne mo%e biti njen predmet 6u /c!elling artikulira misao da svijest pokre#e i nešto izvan sebe, što #e @reud kasnije izvesti kao XpodsvjesnoX o 2li kako se ono nesvjesno, što svijesti pret!odi, mo%e dovesti u svijest? 1roz umjetnost tu objekt nije percipiran samo kao determinirani, mrtvi komad prirode, ve# on, pomo#u slobodnog suda subjekta, označava nešto više od svoje puke objektivnosti& * zašto bi estetski sud bio nu%no slobodan? 8mjetnost komunicira iznad svijesti, ono što filozofija i znanost ne mogu (znanost samo slijedi lanac uzročnosti po principu dovoljnog razloga koji nema nu%nog kraja) o Inspiracija od 5ovalisa i /c!legela, utjecalo na /c!open!auera, 5ietzsc!ea i @reuda @ilozofija identiteta o Zeli pokazati kako samosvjesno ;a nije uzrok, generativna matrica sistema (kao kod @ic!tea), ve# rezultat
7<
Istiniti sud, kao korespondencija subjekta sa objektom (mišljenje sa objekt>ivnom realnoš#u), mogu# jedino uz pretpostavku da su subjekt i objekt dvije odvojene stvari& 5o kako je mogu#a ta nji!ova veza u sudu? 2ko se ono različito, / i O, u sintezi suda spajaju u jedno, to znači da su oni zaista oduvijek i bili jedno te isto& .ogrešno se smatra da je za tu izjavu Vegel rekao kako predstavlja apsolut u kao Xno# u kojoj su sve krave crneX o 1ako bi izbjegao paradoksalni monizam i objasnio kako je ;edno ujedno i Anoštvo, koristi se Voolderlinovom idejom tranzitivnog bi#a koje u sebi sadr%i i subjekt i objekt kao svoje predikate emlju gledamo ujedno kao jedinstvo, ali i kao mnoštvo unutar tog jedinstva, isto je i sa bitkom0 &'(istence is the lin) of a eing * Nesen + as One, o
with itself as a multiplicity.
X2psolutni identitetX je veza izmeu dva aspekta bi#a svemira i mnoštva &$The I thin), I am, is, since -escartes, the asic mista)e of all )nowledge thin)ing is not my thin)ing, and eing is not my eing, for everything is only of /od or the totality%, so the I is $affirmed% as a predicate of the eing y which it is preceded.
da bi refleksija (mišljenje?) bilo mogu#e subjekt mora poznavati objekti i prije same refleksije kako bi ga onda mogao prepoznati& ato sistemi Xapsolutne refleksijeX (Vegel) nemaju temelja& oba svijeta (Neltalter) o 1ako je nastao finitni svijet, i kakva je veza uma sa materijom? o Izbje#i /pinozin etički fatalizam o ;edino mogu#e apsolutno bi#e koje ne treba tlo, vrijeme, koje je vječno i sebe'afirmiraju#e jest volja, 2psolutna volja o /uprotonsti na tlu ;ednoga omogu#uju slobodu i %ivot
7E
a Vegela je apsolut je rezultat samo'negacija finitni! stvari& +dje one negiraju svoju negiranost i time kraj sistema je zapravo njegov početak& &0or !egel the result ecomes )nown when the eginning moves from eing $in itself% to eing $for itself% at the end of the system, thus in a process in which it reflects itself to itself. &The aim of the Idealist systems was for thought to reflect what it is not 11 eing 11 as really itself, even as it appears not to e itself, therey avoiding 2ant3s dualism. o
razum (racionalizam) ne mo%e iz sebe izvesti razloge svog postojanja, pa tako ni istra%ivanje o najvišem temelju svijeta ne mo%e počivati na razumu (/c!elling tu ulazi u teologiju) o početak destrukcije idealističke metafizike koji #e nastaviti kasniji filozofi
Vegel
2psolutni idealizam o .olazi od svijesti i samosvijesti, bivstvo svijeta je du! i ideja o u! egzistira po sebi, za sebe, i oboje On se otpušta u prirodu i iz nje se, kroz povijest, ponovo vra#a sebi u trima oblicima apsolutnog du!a0 @ilozofija ima tri dijela0 o 4ogika misli "oga prije nastanka svijeta o @il& .rirode prikazuje du! u svojoj antitezi pojavljivanja u prrodi o @il& u!a povratak du!a samome sebi kroz povijest /ubjektivni du! subjekt kao du!ovna i duševna osoba Objektivni du! sfera zajednice, prava i čudorea 2psolutni du! sfera ljepote, svetosti i isine (u umjetnisti, religiji i filozofiji) .anteizam u smislu da je istina ukupnost svi! polivalentni! činjenica, du! pro%ima sve&&&
7=
u! se vra#a zaobilaznim putek, svojim lukavstvom koristi egoizam u svr!u op#eg dobra (?P) o .ovijest je napredobanje u svijesti o slobodi (* I agree) o 1roz dijalektiku napretka u filozofiji, religiji i umjetnosti dolazi do samoostvarenja apsolutnog du!a
Veidegger
gzistencijalni do%ivljaj dubinske tjeskobe o 6ek njegovim prevladavanjem se postavlja pitanje što bi#e uop#e jest @enomenološka metoda apadna filozofija je prete%ito mislila bi#e a ne bitak i zato se razvijala u svojevrsnom zaboravu bitka 6u'bitak je egzistencija koja je radikalno konačna i predstavlja tek pred!oenje smrti& 1ako da tako vremenski odreen bitak doe u dodir, susret sa istinskim, bezvremenskim bitkom? a Vajdija postoji tek mito'poetski odgvor bu biloP o Okret (1e!re) k bi#u i zgoda (reignis) susreta s bitkom Jremenitost 6u'bitka B /ebi unaprijed ve# biti u svijetu s drugim bi#ima koja se susre#uo ;avlja se briga tu'bitka za vlastiti bitak koja mo%e rezultirati neautentičnim oblicima (%ivotarenje, čavrljanje) "riga je naj#eš#e raspolo%enje (/timmung) tu'bitka o 5o koje bi bio to autentični bitak za tu'bitak kada on ne mo%e nadi#i svoju konačnost ? Ai %ivimo u vrijeme sredstava a ne svr!a
5ietzsc!e
"itak je volja, i to volja za mo# cool riječ0 voluminozno (djelo)C osvit (svitanje) peras B granica, apeiron B bezgranično 7H
natura naturata B stvorena prirodaC natura naturans B priroda koja stvara (mo%e biti i oboje istovremeno)
7L
