Euripid KIKLOP LICA Silen, odgojitelj i pratilac boga Bakha Odisej, kralj itački Kiklop, sin boga Posidona Zbor, Satiri, sinovi Silenovi
PRVI ČIN (Pećina Kiklopova na Siciliji) Silen Rad tebe, Bakho, trista jada trpim ja Još sada, ko kad mladost cvijetom cvala mi. Ti prije sveg poludje - Hera stvori to[1] I gorskim vilam', hraniljama, uteče, A onda u boj sa sinovim' Zemljinim[2] Ti zañe. Ko drug bojni o bok stadoh ti, Enkeladu na srijedi kopljem probih štit I ubih ga.[3] Ded da vidim, da l' san je to! Ne, Zeusa mi! - pokazah Bakhu i plijen tad. Al' muku mučim veću sada od onih, Kad Hera na te rulju diže hajdučku,[4] Tirence, u svijet dalek da bi dospio. Kad doznah, u potragu poñoh za tobom Sa djecom svojom. I na vrhu krme ja Sam stajah, lañom oveslanom upravljah. Uz vesla sinci sjeli, - sinji sav se val Od pljuska bijeli, tebe traže, Gospode! Već nedaleko od Maleje plovimo, Kad s istoka se na brod vjetar podiže I amo Etni nas na stijenu baci tu, Jednooki gdje morskog boga sinovi, Ljudomore Kiklopi, žive po spiljam' U pustoši. I jedan ti nas ulovi, U domu smo mu roblje. Gospodara nam Polifem zovu. Mjesto klika, ijuka Kiklopu opakome stada pasemo. Po obroncima krajnjim pasu sinci mi Krd, janjad mladu, sve po dobi cvijetak mlad.
A meni reče, tu nek punim korita I metem stan. Još bezbožniku opakom, Kiklopu ručak moram spremat prokleti. I sada evo pod silu na zapovijed Dom gvozdenijem grabljama mu čistim ja, Kiklopa da gospara, kad se vrati on, I ovce u čistoj mu spilji primimo. Već vidim gdje mi sinci s paše gone krd. A što je to? Zar kolo sada igrate, Ko ono s Bakhom kad u društvu svečanom Vi domu Altejinu[5] putem poñoste, A zvuk vas, svirka lire mamom omami. (Zbor goni stado, pjeva, bučno igra) Zbor Kud otaca rode dični[6], Kud mi rode majka dičnih, Kud med stijenje hrliš ovo? Ne pirka V tu lahor-vjetrić, Ne raste li travka sočna? Nema l' žive izvir-vode U koritim' blizu spilje, Gdje ti bleka djece stoji? Iš! Nećeš li tu, tu pasti Na brežuljku tome rosnom? Hej, kamenom ću sad na tebe! Ded vrat' se, vrati, vitorogi, Stražo tora svom ovčaru Kiklopu, uh - divljaku! Ded olakšaj puno vime,[7] Dojkom nudi mlado, - janje Što u domu ostavi ga! Tebe bleka djece sitne, Štono obdan spava, zove. Nećeš bujnu travu, pašu, Pustit veće, toru krenut, Etni podno hridi kršne? Nema ovde Bakha, nema igre Nit sa štapom, tirsom, bakha; Talambasa ne stoji jeka Uz vrutak, žubor izvir-vode; Kap vinca rujnog ne toči se Nit vile kolo vode. Jakha, Jakha[8] pjesmu pjevam, Pjevam bož'ci Afroditi.
Za njome gonih, letjeh Sa bakhama bjelonogim. Mili, mili Bakho! Kud mi sam sad vrljaš, Plavom kosom treseš? Ja, tebi sluga vjeran, Služim tom Kiklopu Jednookome, ko rob potucam se S ovim plaštem jadnim, kožom jarčjom,, Bez miline tvoje.
DRUGI ČIN
SILEN, ZBOR
Silen Ded muč'te, djeco, u kamenu pećinu Nek sluge - kaž'te! - stado sada sagnaju. Zborovoña (slugama) Pa hajd! Al' kakova je, oče, vreva to? Silen Na žalu eno vidim lañu helensku, Gospari od vesala[9] s nekim vojvodom, Gle, k spilji idu! Prazno sude na šiji Ta hrane bit će željni - i još vedrice Svak od njih nosi. Kukavih li stranaca! A tko su oni? Gazdu Polifema nam Ne znadu kakav je, kad pod krov nemili Sad idu, da - u zao oni stigli čas, Ljudožderu Kiklopu pali u čeljust. Umirite se, da ih pitam, otkud su Na Siciliju, stijeni Etne, došli sad! (Odisej doñe s veslačima.)
SILEN, ODISEJ, ZBOR
Odisej Ded, stranci, možete l' pokazat potok nam, Gdje lijeka ćemo žeñi nać? Il' hoće l' tko Brodarima da gladnim proda hrane što? A što je to? U Bakhov ko da padoh grad, Pred pećinom, gle, vidim družbu Satira! Najstarijemu „Zdravo!“ kličem najprije. Silen Pa zdravo, stranče! Kaži, tko si, otkud si! Odisej Odisej Itačanin, kralj kefalenski. Silen Klopotac britki poznajem, - rod Sisifov. Odisej Da, ono sam ti ja, - al' nemoj ružit me! Silen Al' otkie lañom Siciliji stiže ti? Odisej Iz Troje, poslije muka, jada trojanskih. Silen A kako? Nisi l' puta znao domu svom? Odisej Oluja, vihor silom amo baci me. Silen Ah, ah! Baš istu sa mnom dijeliš, trpiš kob. Odisej
Zar i ti silom dospje amo u taj kraj? Silen Za razbojnicim' nagoh, - Bakha oteli. Odisej A kakav kraj je ovo? Tko stanari su? Silen To Etna - najviša je gora sicilska. Odisej A gdje su zidi, kule grada kakova? Silen Tog nema, - pust, bez ljudi, stranče, sav je vis. Odisej Tko prebiva u zemlji? Divlja zvjerad zar? Silen Kiklopi, - spilje su im, a ne kuća stan. Odisej Tko vladar im je? Ili vlast svu drži puk? Silen Nomadi to su, - nitko nikog ne sluša. Odisej O čemu žive? Demetrin li siju klas? Silen O mlijeku, siru i o mesu ovčjemu.
Odisej Imadu l' pića Bakhova, sa loze kap? Silen Ne, to ne, zato plesa ne zna zemlja im. Odisej Pa jesu l' gostoljubi, strancu prijazni? Silen Tuñinci, kažu, mesa nose najslañeg. Odisej Što voliš? Ljude klati, jesti im je slast? Silen Ne doñe nitko, koga nisu zaklali. Odisej A gdje je on sam Kiklop? Je li kod kuće? Silen Na Etnu ode, s psima zvjerad lovi on. Odisej Znaš, što je činit, da iz zemlje odemo? Silen Odiseju, ne znadem, sve bih za te ja. Odisej Daj hrane nama prodaj, nje ti nemamo. Silen
Ne mogu, samo mesa/10*/ - rekoh - ima tu. Odisej Al' sladak li je i to ustuk gladi nam. Silen Pa sira ima i još mlijeka kravljega. Odisej Iznes'te! Svijetla treba, kad se kupuje. Silen A što ćeš dal mi ti? Koliko zlata? Kaž'! Odisej Ne zlata, nego pića nosim Bakhova. Silen Riječ slatka ti je, baš smo bez njeg davno već. Odisej Da, kapljicu mi Maron dade, - božji sin/11*/. Silen Na ovim rukam' nekad ga othranih ja. Odisej Sin Bakhov, da još bolje, stalnije mi znaš. Silen Na brodu još je il' ga nosiš uza se?
Odisej
Mijeh ovaj vidiš li ga, starče? krije ga.
Silen Ni laloku si ne bih napunio tim.
Odisej Al' dvaput tol'ko imam, kol'ko drži mijeh.
Silen Eh, lijepo reče vrelo, za me pravu slast.
Odisej Kap čistu želiš prije da ti kušat dam?
Silen Dabome, kušnja sveñ na kupnju mamit zna. Odisej (vadi vrč) Sa mijehom skupa i vrč nosim sa sobom.
Silen De nalij, nek se sjetim, da sam pio ja.
Odisej (hoće da toči) Na!
Silen
Ah! ala! Eh, kako krasno miriše!
Odisej Zar vidje ga?
Silen Ne, Zeusa mi, al' njušim ga!
Odisej (natoči) Pa kušaj, da ga riječma samo ne hvališ!
Silen (pije) Ju, juhu! U kolo me zove Bakho bog! Ha, ha, ha!
Odisej Omače l' ti se lijepo, glatko kroz grlo?
Silen Ma noktm' sve do na kraj kraja proñe mi!
Odisej A osim toga još i novca ćemo dat.
Silen Otvori samo mijeh, - nek ide zlato sve!
Odisej Iznes'te sira ili mlade janjadi!
Silen Pa hoću, marim ja za gospodara svog. Kiklopa sviju slada rad bih dao ja, Iskapit da je meni jednu čašicu! Sa vrletne bih stijene skokom skočio, Da opit mi se jednom, vedra čela bit! Tko pije, a ne raduje se, taj je lud. Strast probudi se, sav se žarom ražariš, Pa hvataš, diraš, rukam' grliš žensku put I igraš, skačeš, jade sve zaboraviš. Pa onda da napitka takva ne kupim, Kiklopa ludu glavu, ono oko mu Sred čela pustim, neka ide do bijesa? (Ide u pećinu.)
ODISEJ, ZBOR
Zborovoña Odiseju, čavrljajmo još časak mi!
Odisej Ko prijatelji s prijateljem zborite!
Zborovoña Zar ruku dopañe vam Troja, Helena?
Odisej I cio Prijamidma dom razorismo.
Zborovoña
Zar ne, kad mladu uhvatiste ženicu, Svi redom onda ljudski je izljubiste? Ta radost joj je mnoga, česta promjena. Uh, zmije! Čim šarene spazi dimlije, Po bedru njeg'vu i gdje zlatan lanac on[12] Po srijedi oko šije, vrata nosi svog, Sva splahiri se, pusti svog Menelaja, Čovječca dobrog. Nigdje da se ženski rod No samo za me nije na svijet rodio! (Dolazi Silen.)
ODISEJ, SILEN, ZBOR
Silen Gle, ovo su vam, kralju, moj Odiseju, Gojenci stada, mlada janjad blejava! Na izobila sira, mlijeka zgrušana! Ded nos'te, hajd'te brže otud od spilje, A meni dajte kaplju bobe Bakhove! Ao meni! Eno ide Kiklop! Što ćemo?
Odisej Ao, izgibosmo, starcč! Kuda ćemo sad?
Silen U ovu stijenu, - tu se sakrit možete.
Odisej Al' opasno je u mrežu da uñemo.
Silen Ne, nije, - silu zakutaka ima hrid.
Odisej Al' neću. Silno Troja pociknula bi, Od jednog ako pobjegnemo. Čestoput Sa štitom tisućam' odoljeh Frižana. No ginut li je, ginut ćemo junački Il' živi ćemo staru slavu čuvat, spast. (Stupi sa svojima na stranu.)
ODISEJ, SILEN, KIKLOP, ZBOR
Kiklop (zboru koji skače) Stoj! Stani! Što je ovo? Kakva ludost, bijes? Što mahnitate? Nema tu Dionisa Ni mjednih žila ni lupe talambasa. A kako mi je mlada janjad u spilji? Zar na sisi su veće, trče l' majkama Pod prsi? Posuñe od site je li već Sad sira izažeta puno puncato? Što? Kaž'te, rec'te! Drvo suzu nekom će Sad nagnat. Gore glete, a ne poda se!
Zborovoña Gle, sve do Zeusa samog glavu digosmo I zvijezde, pa i Oriona, vidimo.
Kiklop A je li ručak gotov, dobro pripravljen?
Zborovoña Jest, gotov - samo nek ti grkljan spreman je!
Kiklop
Pa jesu li i vrči puni mlijeka već?
Zborovoña Pit možeš, volja li te, bure čitavo.
Kiklop Zar ovčjeg ili kravljeg ili miješanog?
Zborovoña To na volju ti, - samo mene nemoj s njim!
Kiklop Sahrani, bože! Vi bi nasred želuca Sve ñipali mi, ñipajuć me ubili. (Spazi Odiseja) Hej, kakvu družbu vidim tu kod obora? Hajduci ili tati stigli u zemlju? Tu vidim janjad ja iz svoje pećine, A tijelo njima pruće veže sukano, Sa sirom stoji sude, glava ćelava Od udaraca starcu sva natekla je.
Silen Ao! Groznica me trese, jadan prebit sam.
Kiklop Od koga? Tko na glavi šaku okuša?
Silen
Ma ti tu, ne dah tvoje grabit, Kiklope!
Kiklop Zar nisu/znali, da sam bog i od boga?
Silen Ta rekoh im, al' oni blago grabili I sira jeli, janjad vukli napolje, A branio im ja. I rekli: tebe će Tri lakta debelom posapet lančinom, Sred pupka silom tebi izrezati drob I bičem čestito oderat leda sva, Pa onda vezana te bacit u lañu, Do klupa veslačkih, i prodat nekome, Da kamen vučeš ili gdjegod tjeraš mlin.
Kiklop Zar zbilja? Nećeš posjeklicu ćordu mi Nabrusit brže, velik svežanj drva tu Navalit i zapalit? Sad ću zaklat ih I svoj ću napuniti trbuh, izjest ću Sa žere topli ručak bez mesosječe I ono što u kotlu kuha, vari se. Ta veće sit sam one gorske divljači. Da - dosta proždrijeh lavova i jelena, A davno, davno ljudskog mesa ne kušah.
Silen Eh, novo, gospodaru, poslije običnog Baš bolje ide u slast. Skoro ne biješe, Što stranci stigli amo tvojoj pećini.
Odisej Čuj redom i došljake sada, Kiklope! Mi hrane htjeli negdje tu da kupimo
I s lañe tvojoj se primakli pećini. A janjce nama za vrč vina proda taj, Pa voljan voljnim poda, kad mu dali pit, A nikakve ti sile pri tom ne bješe. Al' što taj zbori, bez pameti zbori sve. Jer ščepa ga, gdje kradom tvoje prodaje.
Silen (Odiseju) Ja? Grdno da si propo!
Odisej Ako zborim laž.
Silen Eh, tvog mi oca Posidona, Kiklope, I velikog Tritona mi i Nereja,[13] Kalipse[14] mi i Nerejevih djevica I svetih vala, cijelog roda ribljega. Ne prodah, krasni, divni Kiklopčiću moj, Gospodičiću, ja tuñincim' - kunem se Tvog blaga. Il' zlo propali mi sinci zli. Nada sve što na svijetu ovom volim ih!
Zborovoña Sam gini! Ja bar vidjeh gdje tuñincima Ti blago proda. (Kiklopu) Ako lažem, otac moj Nek gine! Al' ne čini krivde strancima!
Kiklop Vi lažete. A većma no Radamantu[15] Ja vjerujem mu, držim ga pravednijim. A želim pitat: Otkud, stranci, stigoste. Odakle ste? I koji odgoji vas grad?
Odisej Mi Itačani rodom smo, iz Ilija Razoriv grad, sad tvojoj zemlji, Kiklope, Mi došli, vihri pučinom nas dognali.
Kiklop Zbog otmice, zbog one rñe Helene, Na Troju pošli - susjedu Skamandrovu?[16]
Odisej Jest, mi smo to, a grozan preturismo trud.
Kiklop Sramota vam je vojna, - vi u Frigiju Zbog jedne žene na lañama krenuli.
Odisej Al' bog to stvori, -- nikog smrtna ne krivim. A mi te, dični sine boga morskoga, Sad molimo i otvoreno kažemo: Došljaka, što su spilji stigli, nemoj klat Ni kleta zalogaja trpat u čeljust! Mi, gospodaru, ocu podigosmo tvom Po Heladi u dražicama hramove. Još čvrsto stoji sveta luka tenarska[17] I zabit visoke Maleje, čitav je I Sunij[18] srebrni, Atene bož'ce hrid, I gudure Geresta[19] Bruke helenske. Sramote Frižanima ne oprostismo. Tu slavu i ti dijeliš, - kutić helenski Pod Etnom ognjenom je tebi evo dom. A običaj je ljudski, za riječ mariš li, Stradalce morske, pribjegare, prigrlit I dare dat i haljama opremit ih, A ne, da ude nam na ražanj goveñi Nabodeš, njima trbuh, čeljust napuniš. Već dosta Troja poistrijebi Heladu,
Svu silu kopljem smače, krvi napi se. I ženam' muža, djecu ote staricam' I ocim' sijedim. Na vatri ispečeš li Ostatke, gorke zalogaje izjedeš, Eh, kud će čovjek? Al' me slušaj, Kiklope, Proždrljivost obuzdaj, spregni laloku, Pobožnost voli nego pakost bezbožnu! Dobitak zli gubitkom rodi mnogome.
Silen Ja svjetovat te želim, - mesa njegova Ne pusti! Ako jezičinu pojedeš, Baš rječit bit ćeš, prvi brblo, Kiklope!
Kiklop (Odiseju) Mudracu mudru, čovo, bogatstvo je bog, Sve drugo hvala, pusta riječ je kićena. Visine do mora, gdje sjedi otac moj. Daj pusti, velim. Što pomenu riječju to? Od Zeusova ti groma, stranče, ne dršćem Nit znadem, Zeus od mene da je jači bog. Pa briga mene za drugo, a zašto - čuj! Odozgo s neba kad on kišu izlije, U ovoj spilji nañem zaklon, dobar krov. Pečeno tele ili divljač pojedem, Nalečke legnem, zdravo kvasim želudac. Da, vjedro mlijeko popijem, po bedru se Sve lupam, s gromom Zeusovim se nadbijam. A kada sjever trački stane sipat snijeg, Tad tijelo ogrnem ti zvjerskim kožama I ložim vatru, - briga mene za sav snijeg. A zemlja - hoćeš, nećeš - mora travu mi Podavat, tovit blago moje. Nikom ja Ne žrtvujem ga doli sebi - bozim' ne! I najvećemu bogu, ovom trbuhu. Dan na dan napiti se, dobro najest se I sebe ne žalostit - ljudma pametnim To Zeus je. A tko ljudma dade zakone I ljudski život sav išara šarama. Tog bijes nek nosi! Svojoj duši, srcu ću
Ugañat bez prestanka, - tebe pojest ću. A na dar evo, da me karom ne karaš, Sad primi vatru, vodu još i kotao! On vreo meso će obujmit, raskuhat. Unutra hajd'te! Bogu dete u spilji Uz oltar stan'te[20], mastan bud'te zalogaj! (Ide s Odisejevim drugovima u pećini.)
Odisej Aj, aj! Umakoh onim trojskim jadima I jadma na moru, a paku čovjeku I srcu krutu evo sada dospjeh ja. Ateno, gospo, božja kćeri Zeusova, Sad - sad pomozi! Gori no pod Trojom nas Jad snañe, - eto nas na rubu propasti! I ti, nad zvijezdam' sjajnim Zeuse Gostinski, De na to gledni! Ne vidiš li, zalud te Svijet Zeusom, bogom drži, - ništa nisi ti. (Ide u pećinu.)
Zbor Labrnju razvali, Kiklope, Ždrijelo grdno, - kuhano, pečeno te Čeka već! Sa žere skidaj, žvačide, Gutaj! Trgaj meso, ude strancima Ležeć na kozjoj koži kudravoj! Nemoj me zapustit! Sam samu meni daj dovezi čamac, spas! Zbogom ostaj, spiljo grozna, Zbogom ostaj, žrtvo strašna, Kleta hrano, što pod Etnom tu je Kiklop kolje, slasno mljaska Tuñinaca meso jadno! Jadni stvore! Nesmiljen je, Strance, pribjegare, kod ognjišta On pod krovom svojim kolje, Siječe, zvače; Kuhano, vruće ljudsko sa žeravke maso On gnusnim zubma melje, - časti se. (Odisej izlazi iz pećine.)
TREĆI ČIN
ODISEJ, ZBOR
Odisej O, Zeuse! Što da kažem? Grozu vidjeh ja, Ne'š verovat, ko priča je, ne ljudski čin.
Zborovoña A što je, moj Odiseju? Zar Kiklop ti, Taj grdnik kleti, mile proždrije drugove?
Odisej Jest, dva on omjeri i vagnu rukama, Debljinom tijela bili baš najgojniji.
Zborovoña A kako vam se, nesretniče, desilo?
Odisej U pećinu kad, stijenu dupku, zañosmo, Mah vatru naloži, od hrasta visokog On panje na ognjište silno navali, Za troja kola bilo bi tovara. A onda po tlih prostrije lišća jelova Do ognja, plama žarkog, sebi za ležaj. Vrč od vjedara deset uze, krave tad Must stade, mlijeka bijela vrhom nalije. I bršljanovu čašu stavi, - lakta tri Široka je, duboka bit će četiri. Pa kotao, da zavri, vrgne na vatru I ražnje metne oštre, zerom žežene I srpom otesane, - trnov kolac su
Pod Etnom sjekirom ih sebi usiječe. Bogomrskome kuharu kad Hadovu Sve spremno bješe, dva mi momka, druga tad On popadne i nekim redom stane klat. U ždrijelo kotlu mjednom baci jednoga, Za gležanj, za tetivu drugog uhvati I tresne o hrid oštru, stijenu kamenu. I prsne mozak. Nožem groznim sadere Tad meso, pa ga pržit uzme na vatri; U bakrač, da se kuha, baci drugo sve. A ja ti jadnik suze lijevaj iz oka. Kiklopu odmah priñi, dvorit uzmi ga. U kutu pećine se drugi šćućure Ko ptice, - krvi im u licu ne bješe. Drugova mojih mesa kad se najede, Na leña pade, gadan mu iz ždrijela dah Zastruji. Misao božanska doñe mi: Maronovim mu vinom čašu napunim I ponudim da pije, - ovo rečem mu: „Na, pogleñ', sine boga morskog, Kiklope, Napitkom kakvim rodi trs u Heladi, Božanska to je kap, Dionisova slast.“ On groznog jela sit i presit prihvati, Potegnu i na dušak čašu istrusi, Pa digne čašu, hvali: „Stranče predragi, Napitak krasan uz kus krasan daješ mi!“ A kad ga vidjeh razdragana, vesela Još drugu podah čašu znajuć, da će ga Kap ranit, brzo da će kazna stići ga. I pjevat stane. A ja čašu za čašom Sve toči, srce kapljicom mu zagrijevaj! On pjeva, druzi moji plaču, - dere se, Sve spilja ječi. Tiho ja izañoh sad, Pa sebe, tebe, ako hoćeš, želim spast. Al' kaž'te, volja vas il' nije bježat sad Od čovjeka divljaka, živjet s vilama Najadama pod jednakim krovom Bakhovim. Unutra na to pristade i otac tvoj, Al' slab je, vino njega shrva, omami, Te o vrč, ko o ljepak ptica krilima, On prilijepi se i tetura. A ti daj Ta mlad si - sa mnom spasi se, Dionisa Potraži, druga starog, - nije Kiklop on!
Zborovoña Doživjet, dragi, da je nama danak taj, Uteći Kiklopovoj duši garavoj! Eh, davno već smo bez dragog mijeha svog, A pobjeć onom ne možemo nikako!
Odisej No čuj me, kakvu ja zasnovah osvetu Toj zvijeri zlobnoj, tebi bijeg iz ropstva tog!
Zborovoña Kaž'! Azijske mi lire ne bi bio zvuk Lje slañi no o Kiklopovoj smrti glas!
Odisej Napitkom Bakhovim sad on sav razigran Na gozbu želi k braći poć Kiklopima.
Zborovoña Razumjeh, u šumi ga smjeraš dočekat, Umorit ili sa hridi strovalit ga.
Odisej Ne, ništa tako - lukav ti je naum moj.
Zborovoña A kakav? Mudrac da si, davno slušamo.
Odisej Od gozbe ću odvratit njega, - kazat ću, Kiklopima nek svojim ne da pića tog,
Nek sam ga čuva, život slatko provodi! A kada zaspi, svladan darom Bakhovim U stanu ima jedan kolac maslinov. Što mačem ovim oštro ću zaoštrit ga, U oganj turit, pa kad vidim: gori već. Onako žarka dići ću, sred lica ga Kiklopu smjerit, ognjem oko spalit mu. Ko lañu kada čovjek gradi, sabija, Pa svrdlo goni, vrti sa dva remena, Baš tako ću Kiklopu vrtjet, kružit ja Po plamenome oku, zjenu spržit mu.
Zborovoña Ju, juhu! Veseli me, s našašća tvoga mahnit sam!
Odisej Pa onda tebe, drugove i starca ću Ukrcat u trup dupki, u svoj crni brod, Iz zemlje ove veslim' dvojim[21] otpravit.
Zborovoña A mogu l' se ko žrtve božje i ja tać Tog ugarka, što oko će oslijepit mu? Ta trud taj, muku s tobom rad bih dijelit ja.
Odisej Pa možeš. Ugarak je velik, pomagaj!
Zborovoña I tovar od sto kola ja bih podigo, Kiklopu kad bih - grdno izginuo on! Iskopat mogo oko, onaj osinjak.
Odisej
Sad šutite! Lukavstvo moje, varku znaš. Pa kada rečem, tad vještaka slušajte! Unutra ljude, prijatelje ostavit I sam se izbaviti nikad neću ja! Ta pobjeć mogo bih, - izmiljeh iz spilje, Al' nije pravo, drugove da zapustim, Sa kojim amo stigoh, i sam spasem se.
ZBOR Polovica zbora Tko će prvi, tko li iza prvog Ugarkom po redu ravnat, U oko Kiklopu ga rinut, Jasan vid mu uništiti?
Druga polovica Ded šuti, šuti! On pijan ide Ispod svoga krova kamenoga, Pjesmu pjeva grlom hrapavijem. Pjevač loš je, - skoro će zavijat Ded učimo ga veselicu, Glupaka toga! On oslijepjet mora, - mora. Blago onom, tko se pruži, Čašću časti, klikom kliče, Grozda sok ga mili grije! Pa dječaka dragog grli, Cvijetak bujni, drugu mladu Uza se na logu drži. Od pomasti sja mu kosa, Pjeva: „Tko će vrata mi otvorit?“ (Kiklop izlazi sa Silenom.)
ČETVRTI ČIN ODISEJ, KIKLOP, SILEN, ZBOR
Kiklop (pjeva) Tralala la! Pun sam vina, S gozbe slasne sav se topim, Ko brod tovarni sam krcat Želucu do navrh krova! U proljetno mene doba Na čast mami bujna travka Do Kiklopa, braće moje. Deder, stranče, deder mijeh mi podaj!
Zbor Divno očicama gleda, Divan ispod krova grede! Krasan baš nas momak voli! Žarka zublja tebe čeka, Grlit će te nježna vila U dubini spilje rosne! Vijenci, al' ne jedne boje, Skoro će ti glavu vjenčat.
Odisej Čuj, Kiklope, - ta Bakhu sam ti onome, Što pit ga ono dadoh tebi, vještak ja.
Kiklop A za božanstvo kakvo drži Bakha svijet?
Odisej Za ponajveće, - ljudskom žiću dijeli slast.
Kiklop Po njemu mi se slatko baš podriguje.
Odisej Da, takav bog je, - stvoru ljudskom ne škodi.
Kiklop A kako stan u mijehu godi bogu tom?
Odisej Kam god ga staviš, tu je zadovoljan on.
Kiklop Ne liči bogu tijelo sprtljat u kožu.
Odisej Što? Ako te veseli? Koža l' vrijeña te?
Kiklop Mijeh mrzim, ali to ti piće volim ja.
Odisej Pa ostaj ovdje, pij, vesel' se, Kiklope!
Kiklop A ne treba l' da braći podam pića tog?
Odisej U časti većoj bit ćeš, imaš li ga sam.
Kiklop Al' korist bit će veća, dam li druzim' ga.
Odisej Ej, tučnju, psovke, svañu voli pijanka.
Kiklop Pa opijmo se, - nitko me se neće tać!
Odisej Moj dragi, gucne l' tko, nek doma ostane!
Kiklop Tko gucne, a veselja neće, luda je.
Odisej Tko pijan kod kuće se smiri, mudrac je.
Kiklop Pa što ću, Silene? Zar ostat misliš ti?
Silen Pa mislim, - zašt' da drugi piju, Kiklope?
Kiklop Ledina meka mladom buji travicom.
Silen
Tu na sunčanom žaru je divota pit.
Kiklop [22]
Silen I zato lezi i po zemlji pruži bok!
Kiklop (spusti se) A zašto ostrag, iza mene mećeš vrč?
Silen Da ne doñe tko, uzme.
Kiklop Kradom želiš ti Sam piti, samo na srijedu ga vrzi tu! (Odiseju) A ti mi, stranče, reci kako zovu te!
Odisej Ma Nitko. S kakve ljubavi da hvalim ti?
Kiklop Od svih drugova tebe najzad pojest ću.
Odisej
Baš darom lijepim nudaš gosta, Kiklope!
Kiklop (Silenu) Ti, - što to radiš? Vino kradom ispijaš.
Silen Ne, cjelov da mi, jer ga milo gledam ja.
Kiklop Ej, pazi, - ti ga ljubiš, ono tebe ne.
Silen Ma Zeusa mi, sve veli: Lijep sam, voli me!
Kiklop Natoči, ali punu čašu! Samo daj!
Silen Al' kako j' izmiješano?[23] Daj da kušamo!
Kiklop (nestrpljivo) Ma ubit ćeš me, - tako daj![24]
Silen Al' Zeusa mi. Dok vijenca ne vidim na tebi,[25] ne dam ti!
Kiklop Vinotoča si grozan!
Silen Ne, ne, Zeusa mi, Već vino slatko je. Otari se, pa pij!
Kiklop Gle, čista su mi usta, a i brada sva. Silen Pa namjestide lijepo lakat, onda pij, Baš kako mene vidiš, (pije, pa pokazuje na Satira, koji pije) al' već mene ne!
Kiklop Hej, hej. Što radiš?
Silen Popih, u tek išlo mi.
Kiklop (Odiseju) De uzmi, stranče, sam vinotoča mi bud'!
Odisej Baš ruci mojoj dobar znanac jest trs.
Kiklop
Ded ulij!
Odisej Evo lijevam, samo šuti ti!
Kiklop Ti reče: Teško onom, tko se nakiti!
Odisej Na, uzmi, ispij, ništa nemoj ostavit! Ta srkat ti je, dok nam pićem ne lipšeš.
Kiklop Ala! Zacijelo mudro drvo taj je trs.
Odisej Na bogatoj li gozbi ljudski potegneš, Žed smiriš, trbuh skvasiš, - u san tonut ćeš. Ne popiješ li, palit će te Bakho tad.
Kiklop (ispije) Ju, juhu! Oh, jedva isplivah, - baš čista to je slast! A nebo, čini mi se, pleše skupa sad Sa zemljom. Zeusov eno prijesto vidim ja I svetu svetost svihkolikih bogova! Gle, Dražesti me vabe, - ljubit neću se! Ganimed taj[26] je meni dosta, s njime ću -Dražesti mi! - počivat lijepo. Volim ja Dječaka nego onu žensku dragost svu.
Silen Pa zar sam Zeusov ja Ganimed, Kiklope?
Kiklop Jest, Zeusa mi! Iz zemlje dardanske si plijen. [27]
Silen Eh, odoh, sinci! Grozan mene čeka jad!
Zborovoña Što šalu zbijaš, ružiš pjanog dragana?
Silen Ao, najgorče ću vino skoro okusit! (Kiklop ga odvuče u spilju.)
ODISEJ, ZBOR
Odisej Dionisovi sinci, dična djeco, hajd'! Unutra on je, - srvat, svladat će ga san, Iz groznog ždrijela skoro meso rigat će. A kolac već se dimi, puši u spilji, -Sve spremno vam je, samo treba oko još Kiklopu spalit. Zato budi junak sad!
Zborovoña U grudma srce bit će kamen, gvožñe nam. Unutra hajd', dok otac bez pomoći mi Ne nastrada, - do mene što je, spreman sam.
Odisej Hefesto,[28] Etne kralju, grdnom susjedu Ispali oko sjajno, riješi ga se već! Pa i ti, rode Noći crne, Sanče naš, Bogomrskoj mi zvijeri priñi snagom svom, I poslije dičnih muka trojskih ne dajte, Odiseja, brodare da taj zatare, Što ni za bogove ni ljude ne haje! Inače sreću nam je bogom jedinim Sad držat, a vlast božju manjom od sreće. (Ide u spilju.)
Zbor Uhvatit će čvrsto vrat Tuñinaca žderonji Kliješta, i doskora sad će ognja žar Svijetlu zjenu spržit mu. Već do uglja spaljen ugarak, S debla grana silna, u pepelu krije se. Al' doñi, svrši, Marone![29] Mahnitu Kiklopu oko daj Sad kini, - u zli pio čas! Bršljonošu bih milog, žudnog, - Bromija,[30] Već jednom rado ugledat, Kiklopovu pustoš ostavit. Doživjet hoću l' ikad to? (Odisej izleti iz spilje.)
ODISEJ, ZBOR
Odisej Ded, bogova ti, šuti, miruj, živino! Zaklopi gubicu! Ni dahnut ne dam ja Ni okom trenut, a ni hraknut tebi sad, Oda sna da se neman, Kiklop, ne prene, Dok ognjem očinji ne ispalim mu vid.
Zborovoña Već ko grob šutimo, - sav progutnusmo dah.
Odisej Unutra hajd'te, rukam' kolac zgrabite! Ta krasno veće on je nama užaren.
Zborovoña Pa nećeš li odredit, tko će prvi nas Tu motku žarku hvatit, palit oko, vid Kiklopu? Daj da i mi sreću dijelimo!
Voña prve polovice zbora Od vrata predaleko mi stojimo tu, Te ognjem oka ne možemo dohvatit.
Voña druge polovice A mi ti evo ovčas, gle, ohronusmo!
Voña prve polovice E, vama je ko meni. Noge nama se A ne znam od šta - iščašile ovaj mah.
Odisej Pa stojeć nogu iščašili?
Voña prve polovice Pune su I oči praha, pepela nam odnekud.
Odisej (za se) Baš kukavice su i pomoć nikakva!
Zborovoña Jer leña, kičme naše nama žao je, I neću šaka da istrese zube mi, Kukavštinom zar onda smije zvat se to? Al' Orfejevu dobru basmu, čare znam, Te kolac lubanji će njeg'voj prići sam I žeñ jednookoga sina zemnoga.
Odisej Već davno znah, u tebe da je takva ćud, A sada znam još bolje. Svojim druzim' se Poslužit moram. Rukom ako slabić si, Bar bodri, hrabri, riječ da tvoja, poticaj, Drugovim' mojim sada hrabrost ulije! (Ide u spilju.)
Zborovoña To hoću, al' ću rusu glavu štedjet ja. Na poklik moj nek Kiklop žeže, prži se.
Zbor Haj, haj! Ded ljudski rin'te, žurno skočite, Opal'te obrvu mu, Gostožderu, toj zvijeri! Smudite, hej, žez'te Etnjanskog ovčara! Buši, vuci, od bola da mahnit Zla ne učini ti! (Odisej sa svojima srne iz pećine.)
PETI ČIN ODISEJ, domala KIKLOP, ZBOR
Kiklop (u pećini) Ao meni, oka svjetlost mi ispališe!
Zborovoña Baš lijepe pjesme! Pjevaj mi je, Kiklope!
Kiklop Aj, kako zlostaviše mene, - pogiboh! Al' nećete iz ove pobjeć pećine Na svoju radost, - nitkovi! Sad grotlu ću Na vratim' stati, ruke svoje širit ću. (Izañe.)
Zborovoña A što to vičeš, Kiklope?
Kiklop Ah, pogiboh!
Zborovoña Uh, na pogled si ružan!
Kiklop K tomu nesretan!
Zborovoña Zar uglju, žeri nasred srijede pade pjan?
Kiklop Joj, Nitko ubi!
Zborovoña Ne učini nitko zla?
Kiklop Ma Nitko oslijepi me!
Zborovoña Dakle nisi slijep?
Kiklop Eh, da si ti!
Zborovoña Pa nitko će oslijepit kog?
Kiklop Rugaš se. Gdje je Nitko?
Zborovoña Nigdje, Kiklope!
Kiklop Tuñinac, da znaš pravo, upropasti me, Da - lupež, on mi piće dade, uništi.
Zborovoña Ta vino jako je i teško s' rvat s njim.
Kiklop Ej, boga t', zar utekli il' su u kući? Zborovoña Za klisurom se eno oni sakrili I tiho stoje.
Kiklop A na koju ruku mi? Zborovoña Na desnu tvoju.
Kiklop Gdje?
Zborovoña Pod samom klisurom. Zar imaš?
Kiklop Da, jad na jad, - lupih, udarih I glavu razbih
Zborovoña Baš od tebe bježe sad.
Kiklop Ne reče l': ovud?
Zborovoña Ne, već tuda, - velim ti.
Kiklop Ma kuda?
Zborovoña Deder skreni, - tamo nalijevo!
Kiklop Joj! Rugaju se! Smijete se jadu mom!
Zborovoña Ne više, - eno Nitka, stoji pred tobom!
Kiklop (pipa) 0 rño jedna, gdje si?
Odisej Tu daleko ti Odisej stoji, - straža čuva tijelo mu.
Kiklop Što reče? Ime drugo, novo pominješ.
Odisej Odisejem me zvao otac roñeni, A okajat ti bješe ručak prokleti. Baš na sramotu bismo Troju spalili, Da krvi druga svojih ne osvetih ja!
Kiklop Joj meni! Davno proroštvo se ispunja. Proreklo mi se, da ćeš ti oslijepit me, Iz Troje kada doñeš. Al' ćeš, reče mi, Za ovo djelo tešku kaznu trpjet još, Jest, - dugo vremena će morem skitat se.
Odisej Ti kukaj! - želim. To, što velim, postigoh.[31] A ja ti idem na žal, brod ću pustit svoj U sicilsko sad more, domu krenut svom.
Kiklop Ne, nećeš! Otkinut ću s ove stijene hrid, Pogodit, smrvit tebe i mornare ti. A idem na vis, makar i ovako slijep, I nogom ću kroz prodor ovud popet se.
Zborovoña A mi idemo na put sa Odisejem I odsad ćemo samo služit Bakhu svom.
Objašnjenja [Footnote 1: Bakho bješe sin Zeusa i Tebanke Semele. Zato je na nj mrzila žena Zeusova, Hera.] [Footnote 2: S Gigantima.] [Footnote 3: Ubila ga je Atena.] [Footnote 4: Bakho najmi gusare, da ga prevezu s Ikarije na Nakso. Nisu znali da voze boga, pa su udarili drugim putem, da ga prodadu. Bog ih pretvori u dupine.] [Footnote 5: Alteja rodi Bakhu Dejaniru, ženu Heraklovu.] [Footnote 6: Govori ovnu.] [Footnote 7: Govori ovcama.] [Footnote 8: Bakha.] [Footnote 9: Veslači.] [Footnote 10: Meso je Grku samo prismok, a hrana je kruh.] [Footnote 11: Maron, sin Bakhov, svećenik Apolonov u tračkom gradu Ismaru, gdje je Odisej pristao na putu iz Troje.] [Footnote 12: Paris.] [Footnote 13: Bogovi morski.] [Footnote 14: Vila morska, koja je prebivala na otoku Ogigiji. K njoj je dospio Odisej, kad mu se posljednja laña razbila.] [Footnote 15: Sudac u podzemlju.] [Footnote 16: Skamandar, potok kod Troje.] [Footnote 17: Kod glavice Tenara u Lakoniji bijaše hram Posidonov.] [Footnote 18: U Atici brdo i grad. U brdu ima srebra.] [Footnote 19: Glavica na Eubeji, posvećena Posidonu.] [Footnote 20: Misli svoj trbuh.] [Footnote 21: S dva reda vesala.] [Footnote 22: Taj stih nije sačuvan.] [Footnote 23: U Grka se nije pilo samo vino, nego s vodom.] [Footnote 24: Ne kušaj!] [Footnote 25: Gosti se vijencem kite.] [Footnote 26: Silen. Ganimed je Zeusov vinotoča. Zeus ga je po orlu svjem oteo.] [Footnote 27: Ganimed je Trojanac (Dardanac).] [Footnote 28: Bog vatre.] [Footnote 29: Misli Maronovo vino.] [Footnote 30: Bakha.] [Footnote 31: Kukaš.]
