LEKTIRA Kiklop Ranko Marinković
Bilješka o piscu: Ranko Marinković (1913. – 2001.) bio je esejist, romanopisac, dramatičar te suvremeni hrvatski pripovjedač. Djetinjstvo je proveo u rodnom gradu Visu na istoimenom otoku gdje je završio i pučku školu. Gimnaziju je pohađao prvotno u Splitu, ali ju je završio u Zagrebu. Nakon toga upisao je studij na Filozofskom Filozofskom fakultetu. fakultetu.
Pisanjem se bavio već u gimnaziji, a proslavio se kao dramatičar i to 1939. godine kada je u Hrvatskom narodnom kazalištu prikazan “Albatros”, njegova prva drama groteska. Uskoro, iste te godine, objavio je i svoje proze i to “Hiljadu i jedna noć”, “Sunčana je Dalmacija”, “Balonjeri pod balkonom”. Za vrijeme trajanja Drugog svjetskog rata uhićen je u Splitu te je vrijeme proveo u logori ma. Kada je rat završio, odlazi u Zagreb te se bavi kulturom i književnošću. Bio je zaposlen u Hrvatskom narodnom kazalištu kao direktor Drame, a osim toga intenzivno se bavi pisanjem.
Knjigu “Proze” i dramu “Albatros” objavio je 1948. godine, dok je već n akon dvije godine, 1951. objavio knjigu “Geste i grimase”. Iste te godine na Akademiji za kazališnu umjetnost postao je i profesor dramaturgije. Dvije godine nakon toga objavio je “Ruke”, pripovjedačku zbirku.
Drama “Glorija” prvi puta je izvedena 1955. godine te je isti čas proglašena kao jedna od najboljih suvremenih drama. Objavljena je odmah 1956. godine.
“Poniženje Sokrata” objavio je 1959. godine, a 1965. i najbolji roman “Kiklop” koji je i više puta nagrađivan. Nakon toga objavio je još roman “Zajednička kupka” i “Never more”.
Melkior: kazališni i filmski kritičar; ime jednog od trojice kraljeva koji su donijeli darove Isusu; nadimak Eustahije – u upotrebi nadimka očituje se ironija (Melkior se izgladnjuje zbog
straha, dok svetac Eustahije to čini jer čini jer se posvetio posvetio duhovnom životu; bio poganin, ukazao ukazao mu se Krist, odmah se pokrstio i živio isposničkim životom); podrijetlom s mora što je vidljivo iz njegovih sjećanja na don Kuzmu; diplomirao filozofiju - Melkiorove intertekstualne intertekstualne asocijacije: Shakespeare, Dante, Dostojevski, Moliere - ne voli sentimentalnu, „plačljivu“ literaturu poput one kakvu piše Kumičić
Kiklop
Radnja romana smještena je u predratni Zagreb. Glavni lik, mladi novinar Melkior Tresić, provodi vrijeme u kavanama, u društvu zagrebačk z agrebačkii h novinara i umjetnika. Za razliku od drugih likova iz svoga društva (Ugo, Maestro) on osjeća zabrinutost i strah pred nadolazećim ratom. U njegovoj strahom opterećenoj svijesti nastaje drama Kanibali, priča o ljubožderima od kojih se čovjek može spasiti jedino izgladnjivanjem. Iščekujući vojni poziv, suočen sa strahom mobilizacije, Melkior se povlači u sebe razmišljajući o onome što donosi budućnost. Ubrzo stiže poziv. Melkior završava u vojarni, iz koje prelazi u vojnu bolnicu, a potom i ludnicu. Nakon nekog vremena pušten je i proglašen nesposobnim za vojsku. Vraća se priješnjem životu, ali osjeća još veću prazninu i otuđenost. Staro se društvo polaku osipa, Melkior će počiniti samoubojstvo, a Ugo nastavlja s uličnim scenama. Melkior se odlučuje prijaviti u vojsku, ali tamo su sumnjivi i on odustaje. Potpuno rastrojen luta ulicama dok se
rat približava gradu Ranko Marinković dao je u Kiklopu jednu od najširih i najlucidnijih sinteza novije hrv. proze, napisavši svoj vlastiti romaneskno-metaforični paradoks o glumcu –samom Vremenu koje, nasuprot čovjeku, postaje mitološki osamostaljeni, jednooko kanibalski, suludi, podivljali, iracionalni junak Tri fabularno-tematska plana romana Kiklop:
• Društveni (realistički): radnja se odvija u Zg neposredno pred počet ak WWII, u atmosferu općeg beznađa i izgubljenosti, u prvom se planu prikazuje intelektualno umjetnička sredina i boemski svijet zadimljenih krčmi i ispraznih razgovora • Psihološki (iracionalno -fantastični): gl. lik (Melkior Tresić) predstavlja pojedin ca, intelektualca koji osjeća strah pred nadolazećim ratom, taj se strah očituje u svjesnim postupcima (izgladnjuje se da bi izbjegao mobilizaciju), ali i u podsvjesnim reakcijama
(izmišlja dramu o brodolomcima i ljudožderima) • Egzistencijalistički (m itsko-simbolički): součavajući součavajući se s neizbježnim, gl. lik analizira događaje oko sebe i postupno osvješćuje uzročno -posljedičnu povezanost rata i prijeratnih odnosa među ljudima, tako mitski Kiklop – ljubožder simbolički najavljuje
čovjeka u ratu i istodobno dokazuje etičku i egzistencijalnu krizu modernoga čovjeka uopće
dehumanizaciju
Bilješke u tijeku čitanja: Melkior se nađe kod stepenica što vode u podzemlje. Na samom početku ističe se „MAAR“, velika reklama na glavnom trgu. Reklamirao se Zora sapun, sapun, Palma potpetice, pisaći stroj Remington, itd. Od akustike MAAR- CENTROREKLAMA jedva se čuje išta na ulici. Nakon što je Melkior slijepcu na ulici dao novca, u gomili sretne don Kuzmu. Prepoznao je njegove goleme
uši i njegov tanki blijedi vratić. Don Kuzma bio je Melkiorov profesor vjeronauka u osnovnoj školi. Prisjeća se kako su ga učenici zezali zbog golemih ušiju, a don Kuzma im je vraćao ćuškama. Također, don Kuzma je svim svojim učenicima davao nadimke iz zoologije ( Kondor Andski, Kljunas Cudnovati, Foka Pingvinski i dr.). Priča o Don Kuzminom mučeništvu nije ispričana kontinuirano, već s prekidima i umetnutim pričama. Tako Melkior na ulici susreće Cvikera koji se predstavlja kao njegov drug iz klupe (Melkior ga se ne sjeća). Cviker govori Melkioru da su ga zvali „Samotres“. Melkior Cvikeru, nakon što mu ovaj govori o svojim zdrastvenim problemima, dadne 50 dinara, na što ovaj obećaje da će mu ih sutra vratiti. Na ulici osim Cvikera susreće i prodavača novina koji govori o mobilizaciji za rat. Sada se Melkior iznova prisjeća don Kuzme iz osnovnoškolskih dana, kada ga je ovaj
ispljuskao jer ga je Melkior pitao za Dalilu i Samsona. (Dalila je ošišala Samsonovu kosu). Melkior zbog stida i poniženje više nije mogao izaći don Kuzmi na oči. Nakon tog događaja više ga nije viđao. Pričalo se kako je don Kuzma nestao, postojale su razne gdje je mogao otići. Govorile su da je neka podla žena na spavanju ošišala sedam pramenova don Kuzmine kose i poslala ih uz vlastoručno pismo samom biskupu kao dokaz njegova grešna života (don Kuzma kao svećenik spavao je s mnogim ženama). Tako je ta žena, ošišavši ga, lišila don Kuzmu njegove snage baš kao što je Dalila ošišala Samsona... Don Kuzma je sada postao gotovo sjenka od čovjeka i čak i invalidi imaju sažaljenja pre ma njemu. Na javnoj površini organizirano je vaganje te je Melkior ugledao don Kuzmu kako se tamo veže, s mnogo strpljivosti prati njegova lutanja od vage do vage. Analizira njegovo
nepovjerenje u sve vage i sve invalide koji rade s njima. Don Kuzma se naposljetku odlazi
vagati k Slijepcu. Slijepcu se odlazi vagati i Melkior, iza njegovih leđa pojavi se Ugo (Parampione) i počinje nadimkom zazivati Melkiora (Eustahije Izgubljeni, Nenadoknadivi Eustahije). Ugo je opisan kao čovjek s velikim tamnim plombama na prednjim zubima. Ugo zeza Melkiora, govori mu da se boji rada. Melkior i Ugo se dogovaraju da će se kasnije naći u Hotel-Pimodanu, odnosno u Dajdamu. Govori da će tamo biti i Maestro (Ludi Kukac) i don Fernando. Ugo je pripit, žica trafikanta cigaru... cijelo društvo se okupilo da vidi što izvodi Ugo, a ovaj obožava publiku. Iznova se na ulici pojavljuje Cviker (kojega zovu Sova) i on laže da mu je netko ukrao novac.Cviker optuži Melkiora da mu je ovaj ukrao novac. Biciklist na ulici brani Melkiora, a potom Melkior izvadi lisnicu (ne da mu se više prepirati sa Cvikerom) i dadne mu novac ne bi li ga ovaj pustio na miru.
Melkior i biciklist razgovaraju, saznajemo kako Melkior piše za novine. Kasnije u šetnji se prisjeća kako mora napisati recenziju jednoga filma u kojemu glumi lijepa Vivijana, njemu srce treperi zbog Vivijane.
Melkior ulazi u Dajam. Tamo ga dočekuje Maestro, govori Melkioru „priđite, Eustahije Lampion, Parampionskoj braći“. Melkior je svjestan da je tu i Vivijana, no ona se tu nalazi s Fredijem. Fredi je glumac – „idealan mladi ljubavnik. I stas i glava i ramena...sve je bilo divno na njemu“ (Gazdu Dajmana „Parampionska braća“ (društvo koje se tamo okuplja) nazvali su Thenardier.)
Saznajemo kako je prošle godine Melkior u kriticu napisao da Fredi glumi kao frizer za dame i da šušlja nerazumljivo. Maestro govori Melkioru kako je prije jedan glumac išibao našeg kazališnog kritičara, pa neka pazi ubuduće što piše o Frediju. Maestro uspoređuje Fredija s glumcem pokojnim Fijanom, kojem su se svi ljudi divili („Kad je pokojni Fijan prolazio ulicom, kao da sam kralj Lear prolazi). Maestro govori Melkioru da bi ga mogao upoznati s Vivijanom,
jer to s Fredijem nije ništa, to je tek obostrani dekor. Ugo predstavlja Maestra kao čovjeka koji je specijali st za životinje u Dojstojevskoga (poznaje sve životinje u djelima Dostojevskog). Sa strane sjedi don Fernando i sve gleda podrugljivim osmijehom, nije izustio ni riječi. Svi su se čudili što don Fernando tamo uopće radi, jer on kao radišan i odgovaran čovj ek nije Dajdamu, gdje se pilo i ljenčarilo... Ugo je poljubio Vivijanu u usta, a to je sa strane ljubomorno promatrao Melkior. Fredi je
potom počeo napadati Uga, nazivao ga majmunom. Pljunuo je Ugu u lice, no Ugo se na njega nije osvrtao. Od toga trenutka Vivijana nije obraćala pozornost na Fredija. Maestro je zatim počeo recitirati poeziju ( Anatomija ili rasprodaja svoga organizma organizma). Kasnije je ispitivao ljude u Dajdamu što je Hamlet rekao o Aleksandru Velikom, ispitivao je Cikorija Hazdrubalovića (student), a potom se Maestro baci na Melkiora. Ugo počinje Melkiora
optuživati kako radi protiv države, spominje njegovo opsesivno kontroliranje kilaže kako bi izbjegao poziv u vojsku. Melkior bjesan kaže Ugu da je on obično pjesto i izleti iz Dajdama. Melkior se izgladnjuje zato što se plaši siline života u sebi, uz sve to nije noćima spavao. Sve to radi kako bi izbjegao poziv u vojku. Saznajemo da se njegov stan nalazi iza ugla, gleda u
dvorište vojarne 35. puka. U blizini se nalazi „Ugodan kafić“ koji vodi nje mačka obitelj – otac, majka, kći Else, sin Kurt. Sin Kurt Melkiora je iznimno poštovao zbog višeg ugleda te ga je zvao „profesor“. Jedući kobasicu u „Ugodnom kafiću“, Melkioru sine ideja o ljudožderi. Sa strane se javljaju glasovi bijelog starčića koji ima govornu manu („žnaš, kume, to šu krivolovči“) i orijaša. Melkior odlazi na 3. kat gdje se nalazi njegov stan. Na 63. stranici prvi put se javlja termin
čovjetina („Čovjetina. Upotrebljiv termin...a i meso ponegdje. Zavaljen na krevetu, u mraku, ponovo zaplovi s „Menelajem“ teretnjakom pacifičke kompanije“. )
Sada se otvara druga fabula koja se veže uz dramu „Kanibali“ koju je Melkior zamišljao. U trenutku kada mu je Kurt na stol donio kobasicu, sinula mu je ideja da piše o brodolomcima s Meneleja. Mene laj je potopljeni broj s kojih se spasilo sedmero članova posade, no njih su sada zarobili ljudožderi, a u kotlu se već počeo kuhati jedan bijelac. Takva mu se misao prvi put misao javila jedne noći u vlaku. „Dok si se vrtio u nesanici na tvrdom rebrastom ležaju nicala je polako ta zamisao kao sjećanje na priče koje si slušao u djetinjstvu od lažljivih starih pomoraa....koji su vidjeli jednookog diva kome su svi i oko izbili. Menelaj je išao na opasno ratno putovanje, no pogodio ga je torpedo i on je poto nuo. Svi su se utopili osim sedmorice članova (sedmi član, stari mornar s lulom već je pao ljudožderima u ruke). Ostalih šest brodolomaca je svučeno do kraja i došli su pred komisiju kao regruti. Komisijom presjeda bivši austrijski pukovnih Peharek. Svi brodolomci trude se biti što mršaviji ne bi li prestali biti žudnja ljudoždera. Priča o Kanibalima tu prestaje, završava časničkom željom da mu se donese lišće metela. Melkioru u stan dolazi gospodin Adam – ATMA – vrlo cijenjeni kiromant (predviđa
budućnost). ATMA živi kat ispod Melkiorovog. Artističko ime ATMA Melkior mu je našao prije dvije-tri godine kad se Adam bacio pravljenjem slika umrlih osoba. Adamu dolaze dame kako
bi im predvidio budućnost. Adam se pita zašto mu je Melkior dao nadimak ATMA („možda je i ATMA nešto preokrenuto, tako, iz vica“ ATMA – TAMA). ATMA dosađuje Melkioru, a ovaj mu govori da mora raditi. ATMA zatim počinje ispitivati Melkiora za Vivijanu, koja dolazi kod njega kako bi joj predvidio budućnost. ATMA otkriva Melkioru kako mu se Vivijana sviđa, ali da ga je ona već odbila, no da su ostali u kontaktu. Govori kako je Vivijana parazit, da postoji „biljka na kojoj ona živi“, a to je modni salon za dame, salon „Flora“. ATMA govori Melkioru kako je on za Vivijanu ozbiljniji kandidat od Fredija, da će njega ionako ona uskoro odbaciti
od sebe. Spominje Melkioru da je Vivijana ta koja je nagovara Uga da napadne Fredija, jer
ova uživa gledajući kako se muškarci otimaju za nju. Zatim slijedi opis Vivijane kao žene s minimalnom naobrazdbom, ko ja samo čita ljubavne ljubavne romane i traži traži muža. Također, Također, Vivijana je već jednom bila udana. ATMA otkriva kako on voli Vivijanu za z a cijelu život, ali da je odlučio biti strpljiv, jer strpljenje je moć. ATMA odlazi. Melkior (ovo je sve nekakva faza u kojoj mu se pričinjava svašta zbog nesanice stalne) začu
strašno hrkanje. Zatim svi ustaju jer je u susjednom stanu došlo do požara. Tata (Melkiorov susjed) šalje svoju kći da provjeri tko to hrće, a kako su joj drhtale ruke, petrolejka joj je pala na pod i tada im se u stanu zapalio tepih. Susjedi odluče pozvati Melkiora u pomoć jer se hrkanje nastavilo istim ritmom. Melkior govori susjedima da je to Polifem Kiklop i da ga ne
smiju buditi jer će ih u suprotnom sve požderati. Dive se njegovom hrkanju („kakvo veličanstveno hrkanje. homerovsko.“) Zatim se na stubištu pojavi ATMA, govori da će on hipnotizirati Kiklopa. Naposljetku, kad su svi na stubištu očekivali KIKLOPA, ispalo je da je to samo – CVIKER, pijanica. ATMA sada počne ispitivati Melkiora važe li se svaki dan, a ovaj vikne nazivajući ga prokletim čovjekom. ATMA upozorava Melkiora da nije dobro to što radi – „drugu opasnost sada vi ne opažate, sav ste opsjednut strahom od one prve“. ATMA odlazi. Melkior je čuo kako je Ugo nešto vikao na ulici ( mon ami, mon ami ) ispod njegova prozora. Sjeti se da vjerojatno govori o Vivijani...
Melkior se sjeti da bi mogao nazvati Enku. „Broj Hitne pomoći, pa na kraju 4 umjesto 3.“ Tako ga je Enka uputila da je naziva.“ Ona svojega muža liječnika Coca već dvije godine vara s Melkiorom.
Melkior sreće Maestra. Ovaj Melkioru govori da je Fredi sinoć pretukao Uga. Zatim Maestro počinje sa suicidalnim temama. Kazuje da je njega sudbina nagradila samoćom, kako će zauvijek ostati sam. Kaže da više nema što izgubiti, jer ništa više nema. Čak ni njegovo tijelo nije više njegovo. Svoj kavader prodao je medinicskom fakultetu. Govori kako smrt kao što će biti njegova još nitko nije doživio. Kaže da će njegova smrt biti nova novcata, medicinski čista. Sve što mora raditi je više urinirati, mora prijeći na pivo, od njega se mokri. (spoiler: Maestro se ubije tako da se popišao na dalekovod). Melkior i Maestro se opraštaju. Melkior potrči prema govornici. Iznova zove Enku. Odlazi joj u stan, a ona ga tamo gola dočekuje. Melkior prekine te vruće scene i počne Enku ispitivati može li se umrijeti od pive, brine se za Maestra. Tresić kasnije prigovara Enki jer mu je na telefon rekla „evo četvtog majmuna danas koji je pogriješio misleći da je broj hitne. Enka kaže da je to rekla zbog Coca, njezinog muža. On se bavi ozbiljnim poslom i ne želi ga mučiti sumnjama, ne želi da misli da ga vara. Enka počinje pričati pričati kako je njoj čast što je Cocova žena...Zatim žena...Zatim se naljuti kada kada joj je Melkior rekao da nema časti. Melkior kaže Enki da ju on ne ljubi, nakon čega odlazi iz njezina
stana. Viviana počne plakati i kaže da će se Kio (Melkior) kajati zbog ovoga jednoga dana. Coco naziva Enku i govori joj kako mu je preminuo neki pacijent, ona ga tješi... Melkior se nađe pred ulazom u podzemlje na Banovu trgu. Tamo opaz i Ugovo lice s tamnim plombama na prednjim zubima, s njim je i njegov otac, gospodin Kalisto, poštanski kontrolor. Gospodin Kalisto ljuti se na njih jer svaki noć odlaze u kafanu...Kaže mu da se ostavi njegova sina, da ode s ostalim umjetnicima, koji nemaj u ni kuće ni obitelji, ne poznaju ni Boga ni zakona. Saznajemo da Ugov otac ima gluhu ljubavniku, on je nju uvjerio da mu je žena na umoru, a Ugo govori da se Kalisto upravo sada ide naći s tom gluhom ljubavnicu. Melkior zatim pita Uga za tučnjavu s Fredijem. Ugo odgovara kako je on bio njegovo predziđe, „antemurale Melchiorita Melchioritatis“. tis“. Ugo priča Melkioru kako je sinoć bio s Vivijanom, ovaj poludi od ljubomore.
Melkior kreće prema kavani „Dajdam“, ražalosti se jer tamo nema Vivijane (on je tako cijelo vrijeme naziva, iako čak ne zna ni njezino pravo ime). Zatim Melkior osjeti glad u cijelom tijelu, ali ne želi jesti Melkior počne razgovarati sam sa sobom, odluči „se odvući na vagu kod invalida“. Sada ima tek 62 kilograma. Melkiora sretne ATMA na stubištu. ATMA mu govori da je Vivijana kod njega te poziva i njega da dođe u njegov stan. Melkior ulazi u prostoriju i vidi Vivijanu kako čita njegovu knjigu, prijevod Individualne psihologije. Melkior joj odgovara kako je on profesor Filozofije Zatim
Vivijana kaže kako ništa ne razumije što čita i pita ga što je to „kompenzacija“. Melkioru ponude hranu, a on odbije i laže kako je upravo jeo. Krenula je priča o Ugu, a Vivijana se pravi da ne zna čak ni kako se Ugo zove. Razgovor se nastavlja pričom o jednom događaju kada je Fredi imao premijeru, a netko (ATMA) je pustio goluba među publiku. Vivijana kaže da mora da je to uradio ATMA jer on jede golubove, pa ih on i ima...“on, znate, jede golubove. A kako ih ubija? Guši ih u vodi.“. Vivijana zatim počne ispitivati Melkiora da zašto on ne voli Fredija, tako dobrog umjetnika. Vivijana ga zatim krene pitati za nadimke. Kaže da njega zovu Eustahije (bio je neki rimski vojnik Eustahije u cara Trajana). Uga zovu Parampion.
Radnja se nastavlja ATMINIM predviđanjem Vivijanine budućnosti. Uz to, ATMA otkriva Vivijani da je ljubi, a ova ništa ne kuži („volim kćerku tvoje mame, a nije ti sestra...“ – „ pa to nije nitko, Mac! Zar ne... To znači da vi i ne ljubite...nikoga“ ...str. 142)...nakon nekog vremena Vivijana sva vesela skuži da se radi o njoj. Vivijana odluči otići, „seansa je završena ipak s nekim izgledima: ima tamo taj dvorac, pa On u daljini. A teškoća mora biti, može moj. Na to je navikla.“ Melkior odlazi u svoju sobu. Sada iznova kreće priča s ljudožderima, nastavlja se ra dnja od trenutka kada je časnik zatražio lišće betela. tamo gdje smo stali (časnik želi lišće betela). Četiri gola brodolomca ljudožderi su odvlačili u šumu. Oni su se ponašali kao majmuni, jeli su banane u šumi, hranili su se bezumno, ne misleći na skoru smrt. Zatim se kapetan sjetio da su oni njih tu izveli na pašu...
Najednom Ugo kuca kuca na vrata Melkiorove sobe, probudi ga iz sanjarenja o ljudožderima. Govori da je danas kod njih na ručku bio don Kuzma, govori kako je sada „sav duh, tijela više gotovo i nema“. Ugo moli Melkiora da mu pomogne s rimom, jer piše pjesmu. (160. str) Ugo odlazi, govori mu da će se naći večeras u Dajdamu. Počinje sada metaforično pripovijedanje o „Staklengradu“ – gradu sazidanom od ispijenih boca pijanaca. Srditi Penat govori laru kako je neizdrživo živjeti u Staklengradu, da te pijanice sada snivaju prljave snove, a kada se probude, lajat će ko paščad jedni na druge. Na kraju priče ispada kako je Penat bio u pravu, jer su pijanice doista i uništile Staklengrad. Lari i penati kasnije su potražili bolje gradove, obukli časne uniforme...(stranica 163) Melkior govori kontra poezije („ima nešto trulo u korijenju poezije. I cvijeće raste iz gnoja“). Truba pozove Melkiora na ustajanje, želudac mu zacvili tužno kao pas pred vratima. U kući gdje je živio bila je stalna postava i sada – bijeli starčić (onaj s govornom manom) sjedio s orijašem, Elza na svom uglu. Za trećim stolom studenti -veterinari. Melkior odlazi do Kurta zamoliti ga da mu da mali komadić jetre, ovaj odgovori da danas nemaju mesa, da to čuvaju samo za vojsku. Kaže da naručuje jetru jer je slabokrvam, „jetra su dobra za krv, kažu, da se ima što proliti za kralja i otadžbinu“. (sad se on pita zašto moraju ljudi prolijevati baš krv...blabla). Kurt govori Melkioru da njezinu sestru Else želi oženiti jedan podoficir. Kurt ipak donese Melkioru bečki odrezak i pivo. Kurt tijekom razgovora otkriva da ga je otac naučio što treba učiniti prije pregleda za vojsk – „ namoči se cigareta u octenu kiselinu i pusti se da se osuši. treba je popušiti naglo neposredno prije pregleda. srce skače kao ludo, nema takvog specijalista koji bi se sjetio..“ Dok je Melkior tako uživao u hrani, opet mu se javljaju one misli o ljudožderstvu, te se sada tu nastavlja priča iz šume. *Agentu je bilo vrlo loše, a liječnik je ustanovio da mu nema pomoći. Liječnik je pokušao nagovoriti Agenta da jede, jer ljudožderi bolesne ne jedu, već ih odmah žive spaljuju u strahu da ne zaraze ostale. Melkior se sada počinje kajati jer je jeo. Ulazi u Dajdam, ražalosti se j er nema Vivijane a ni Uga. Papa Thenardier (vlasnik Dajdama) pogosti Maestra, Cikorija (Cikorije crv
Hazdrubalović) i Melkiora (Eustahije prebolni). Cikorije govori Melkioru da ga je tražio don Fernando; kažu da je bio veoma važan, da je dobio ličnu poruku od Lava Trockoga. Maestro govori Melkioru da je on jedini sposoban za ljubav, za brak, te da će ga zato Adam pokušati eliminirati. Zatim počinje Maestrovo pripovijedanje o Adamovoj prošlosti – on je jednoj dami predvidio skoru skoru smrt. Njega je obuzela obuzela stra h od odgovornosti kad je dama otišla, pa je otišao za njom. U dvorištu se ta žena objesila o uže za sušenje rublja, no kako je Adam odmah otišao za njom, uspio ju je spasiti. Ta žena se sada stalno vraća Adamu, ljubavnici su. Melkior postaje svjestan da je ta priča o Vivijani zapravo. Dolazi don Fernando. Govori mu da Pupo želi razgovarati s njim, čeka ga u „Corsu“. Pupa se Melkior sjeća kao čovjeka koji se uvijek negdje žuri...Melkior se ljuti na Pupa jer ovaj kao da
nije zainteresiran za razgovor, no i pak mu kaže kako radi u redakciji, u novinama (kazalište i
film), honorarno. Pupo podsjeća Melkiora na dane kad su zajedno dijelili sobu kad su bili na fakultetu. Pupo ga sada traži uslugu, moli ga primi jednoga čovjeka da prespava kod njega neko vrijeme. Melkior pristane uz obećanje da o tome neće ništa govoriti Ugu i ekipi iz Dajdama. Pupo zatim odlazi.
Melkior ostane sam na ulici, sreće nekoga čovjeka bez nogu. Čovjek ga moli za uslugu – moli ga da ga odnese gore u stan kod svoje žene. Misli da mu žena ima ljubavnika i želi to otići vidjeti, a ne želi da ga žena primijeti, ne želi da čuje kako on puže do njegove sobe. Govori čovjek da bi želio čuti „njezinu ljubav, iskrenu, jer s njom to on nikada nije doživio.“ Melkior se čudi kako čovjeku ne bi smetalo da si gleda ženu s ljubavnikom. Ovaj govori da je ona usprkos svemu tome njegova, da se i on sam nekad zanosi muziku, jer i to je neki oblik
duševnog orgazma. Melkior odnese čovjeka prema gore, a tad se odjednom začuli glasovi, otvaraju se vrata (to otvara od ovoga čovjeka žena). Čovjek govori Melkioru da bježi... – stranica 183.
Melkior nastavi šetati gradom, pet je sati iza ponoći...Jesen je...Melkior osjeti smrad zoološkog vrta, budi se Zoopolis, i širi miris svoga robovanja. Melkioru se zgadi taj smrad i ode odatle, ode na dugu ravnu cestu što vodi ravno u grad. Pojavi se u daljini tramvaj...Melkior stane ispred tramvaja i počne iskušavati svoju snagu, dokle može izdržati gledajući kako mu se približava ta velika željezna konstrukcija. Tramvaj naglo stan e nekoliko metara ispred Melkiora, ovaj osjeća kao da je triumfirao nad tramvajom, jer nije on taj koji je odustao od nauma, već je tramvaj morao zaustaviti se. Melkior se vrati u sobu i u jednom trenu zamišlja kako je sam sebi odsjekao glavu. Kasnije se budi obučen, ustane i otvori prozor. Razmišlja da treba skočiti...Sada sjedi na krevetu s nožem za razrezivanje knjiga u ruci. Strah ga je da se u snu ne zakolje tim nožem. Sviće. Cijelo ovo vrijeme Melkior je zamišljao neke čudne stvari. Odlazi gazdarici u stan, dajući joj nož...Kaže da uz njega ružno spava. U Melkiorov stan tada dolaze Pupo i njegov prijatelj (u knjizi ga se naziva „Nepoznati“) koji treba ostati kod Melkiora. Nepozati je bio visok, mršav, čestredestih godina...Nepoznati ostane spavati u Melkiorovoj sobi, a ovaj odlazi u redakciju. Glavni u redakciji mu govori da
mu je izostavio određeni dio iz njegove kritike. Poslije Melkior susreće Don Fernanda. Don Fernando je pisao neki članak o potrebi „ preventivne dehumanizacije“, ali ga Glavni nije želio objaviti. Zatim don Fernando krene objašnjavati o čemu je pisao, priča kako kazalište počiva na lažnim pretpostavkama (kako je Hamlet mogao odmah pretpostaviti da bi stric Klaudije mogao ubiti njegova oca...) Ako znam da postoji hulja koja mi kani z apaliti kuću, ja neću sjediti kod tople peći i recitirati „bit ili ne bit“ sa suzama u očima...Važno je biti jači i spretniji od hulje.“. Don Fernando kaže da bi se preventivna dehumanizacija sastojala u isključenju mogućnosti svake dobrote, u teoretskom uništenju dobrote. Odnosno, u njezinu privremenu uništenju, dok ne nastaju uvjeti za njezino istinsko postojanje, jer naivno je i glupo u ovom
svijetu biti dobar. Bit preventivne dehumanizacije je u tome da mi dokrajčimo nešto prije nego ono dokrajči nas. T rebalo bi preventivno ubijati da mi sami ne budemo ubijeni. Don Fernando kaže da se na samom čovjeku može vidjeti je li dobar/zao, „sve koje je Priroda na neki način tjelesno označila ja bih stavio pod nadzor.... čuvajte se, dakle, označenih, a osobito malenih. Oni mrze i spremni su na sve.“ Zatim don Fernando govori kako on misli da ljudi nisu vrijedni kao, recimo, remek djelo Michelangela, njegova Davida u Firenci. Ali, ipak, naša duša, naš elementarni senzibilitet
stavlja nas, nakazna bića ispred jedinstvenog djela jednog genija. „Jer čovjek ima epidermu koja osjeća bol, a David je je neosjetljiv kamen..“ Zatim govori da je snaga monstruma u tome što su udruženi i dinamični, jer ima što ih veže i pokreće, i tako nas obaraju pojedinačno, u trenutku naše slabosti. Kaže kako neki obični prodavač nije opasan sam, ali ako se nađe stotine i stotine prodavača..oni postaju opasni. Don Fernando kaže da se boji jer takvi „monstrumi“ imaju moć u svojim rukama, a nitko im se ne oduprijeva. Don Fernando – „ ja pozivam na teror, na istrebljivanje sutrašnjih ubojica među nama. Zato
sam i htio objaviti članak“. Nakon toga razgovora, Melkior pogleda don Fernanda u oči i vidi u njemu sve ovo što je don Fernando do sada opisivao, kaže da bi on sam mogao biti ubojica s obzirom na količinu zla koju vidi u njegovim očima. Melkior zatim nastavi šetati, išao je prema Kazališnoj kavani, nadajući se da će sresti Vivijanu. U Kavani vidi Maestra, tu je bio i Fredi. Maestro krene svima okupljenima pričati priču. Priča – šumari idu šumom, bojali se vukova, ali je rekao jedan šumar da se ne moraju bojati jer imaju svoje pile. Tako taj šumar vuku koji ih je napao odsječe nogu pilom i baci nogu daleko, sve do neke obližnje crkve. Crkvenjak je vidio tu nogu, uzeo je i odnio župniku da vidi što je to. Ovaj šalje biskupu. Na kraju su svi crkvenjaci zajedno donijeli zaključak da se tu radi o šapi đavoljoj koju je u svetoj borbi odsjekao neki vitez nebeski, vj. Sveti Juraj. Melkior je nakon tog susreta otišao dalje, tijekom šetnje je gledao u izloge. Privučen je jednom elegantno odjevenom lutkom u izlogu. Poslije susreće Vivijanu, govori joj kako je lutka u izlogu veoma slična njoj. Ona poziva Melkiora da joj pomogne naći neke materijale za tetku. Melkior je u gomili prepoznao facu Nepoznatoga (čovjeka koji je došao kod njega u sobu), on ga je samo ignorirao. Vivijana krene govoriti Melkioru da se sinoć ismijala s Ugom, da je simpatičan mangup, duhovit. Vivijana govori i samom Melkioru kako joj je on čudan, ali nimalo dosadan, da joj je drag. Vivijan a i Melkior se pozdrave, a Melkior zatim susreće Uga. Ovaj mu govori da je spavao s Vivijanom, a Melkior mu ne vjeruje („lažete, Pampione“). Ugo mu zatim pokaže mali ključić Vivijanina stana kao dokaz da je doista sinoć bio kod nje. Melkior je brzo otišao otišao od Uga i žurno uskočio uskočio u tramvaj koji koji je već kretao kretao sa stanice. stanice. U tramvaju zatim neki pijanac počinje glasno pričati o vojnim stvarima, zatim pita Melkiora je li on dobio poziv u vojsku. Nakon što mu je ovaj rekao da će uskoro dobiti poziv, Melkior iskoči iz tramavaja i prije nego je stigao na stanicu.
Melkior odlazi u svoj stan, tamo sreće ATMU. ATMA govori da je upoznao Nepoznatog, da mu se jako svidio. ATMA ga pozove sebi na kavu. Počeli su razgovarati o vjeri, o genijalnim umovima. Pozdrave se, Melkioru su se koljena podrhtavala kada je išao prema svojoj sobi, glava mu se zanosila – sve je to od gladi. Sada tu iznova počinje priča o ljudožderima, Melkioru se zbog te njegove gladi počinje priviđati Kiklop. *Agent je počeo jesti, slušao je veterinarske liječnike, želio se izliječiti. Veliki Vrač je agentu utaknuo bambusovu cjevčicu u pupak i počeo po agentovom trbuhu šarati krugove, izgovarajući obredne riječi... Upravitelj stroja je zaustavio Velikoga vrača jer je ovom bilo žao kad je vidio kako muče Agenta. Veliki Vrač zatim izvadi bambusovu cjevčicu iz Agentova pupka i odbaci je daleko od sebe ispuštajući pritom strahovite krikove. Oni misle da su tako istjerali demone iz Agenta...
Gospodin Liječnik vjeruje u kanibalsku dobrotu. Vjeruje da, ako ljudi mogu ubijati životinje, ni kanibali ništa loše ne čine ubijajući ljude. Melkior si govori da Agenta ljudožderi neće pojesti, da mora nekako intervenirati u priču. Neka im agent, primjerice, organizira njihovu buduću privredu ANAKOKOBANAMAJPAP-EXPORT, brodolomci jednostavno moraju preživjeti. Kapetan, Upravitelj stroja, Liječnik, Prvi časnik, Mornar (to su ti brodolomci)...svi bi oni, tvrdi Melkior, našli neku svoju dužnost u toj privredi. Melkior je gladan, ali ne želi jesti da ne završi kao invalid koji stoji pored vage. Melkior je na ulici u daljini vidio ATMU i Vivijanu kako se šeću. ATMA i Vivijana dolaze do njega, ATMA se počne raspitivati za Nepoznatog, zanima ga ide li ga Melkior prijaviti u prijavni ured. Nakon kratkog razgovora s njima, Melkior odluči otići... Melkior je bio toliko gladan da je odlučio iz automata uzeti sendvič, pojeo ga je u dva zalogaja. Na ulici sretne nekoga čovjeka (pripovjedač ga zove Mali) koji mu je krenuo pričati o neobičnim samoubojstvima diljem svijeta. Najčudnije je samoubojstvo jedne francuskinje koja se ugušila donoseći cvijeće u sobu u kojoj se prvi put srela s ljubavnikom koji ju je kasnije ostavio. – stranica 254. *Zatim se iznova javlja priča o ljudožderima. Melkior govori da se više neće miješati u sudbinu brodolomaca, da su mu dojadili, no da će oni ipak pokušati nagovoriti staroga da pobjegne, a oni skupa s njima...Liječnik pristaje na ideju da predlože starom bijeg.* Melkior nastavi lutati ul icom. Najednom mu nad glavom zavijestli Maar... mnoštvo reklamnih
slogama se javlja. Kasnije netko na ulici počne vikati „London u plamenu! Churchill izjavio: borit ćemo se sami! London gori!“. Melkior namjerno nagazi čovjeka koji je govorio da su si Englezi sami skuhali probleme u kojima se sada nalaze, još tamo u Versailleu. Krenu se svađati, a zatim dolazi Ugo i uspijeva ga izvuči iz problema. Iako mu je na početku bilo drago što vidi Uga, ovaj ga je opet naživcirao svojom pričom i Melkior je jedva doček ao da se makne od njega. Melkior se kasnije razljuti nad Ugom i kaže mu da ga čeka u Dajdamu, da će mu se uskoro pridružiti.
Melkior tada ode u svoj stan iznova. Počeozamišljati Vivianu, zatim mu u vidno polje ulazi don Kuzma te prestaje misliti o Viviani ... (sve je to samo njegovo maštanje). U stvarnom ga je vratilo Cvikerovo kucanje na vrata njegove sobe, koji ga zove da dođe u Ugodni kafić. U Ugodnom kafiću je već bila pijanka, Ugo pjeva razne pjesme... Melkior odlazi iz Ugodnog kafića, vraća se u stan i tamo sreće Nepoznatoga. Počeli su razgovarati o knjigama, o ATMI (govori mu o njegovoj profesiji, zatim da ATMA u bramanskoj
filozofiji znači „veliki duh“). Pričaju i o ratu; Nepoznati vjeruje da će Hitler biti uništen, uostalim, on radi sa svim ostalim antihitlerovcima kako bi Hitler bio uništen. Melkior ugasi svjetlo i krenu oni spavati. Dok Nepoznati spava, Melkior počinje sanjariti, zatim slijedi njegov veliki govor o Budućnosti. (stranica 276). Gospoda teolozi kažu da budućnošću upravlja Providnost te održava red stvari i pojava. Zatim se obraća kauzalistima i govorim im da oni zasigurno ne prepuštaju sudbinu svijeta problematičnoj Providnosti. I dok je tako Melkior u svojemu sanjarenju razgovarao s porotnicima (nisam detaljno prepričavala razgovor, jer to je uglavnom iznošenje nekih filozofskih teza), na vrata je pokucala policija. Na stolu je sada ležao poziv u vojsku... Radnja se prebacuje u vojarnu, pred Melkiorom su podnarednik Čičak (tako je sam sebe nazvao) i konji. Konji su se zvali Princ, Cezar, Liza, Bato, Ziko. Najsilniji konj od svih njih bio je
Cezar. Podnarednik je odmah oštro postupao s Melkiorom ( A što se smiješ, ti tamo novajlijo, je li, ptico materina), a i svi ostali u stroju se stali smijati Melkioru. Zatim se Čičak obraća Kreletu (mali vojnik vječito začuđenog lica), počinje ga ispitivati zna li on kako se gasi sijalica, a Krele kaže da se mora lajati na nju...tako je Krele počeo lajati na sijalicu. Čičak je i poslije zezao Melkiora – zvao ga je „lutkica“. Žao mi je, bebo, šta ćeš, to ti je vojska – govno i mokraća. Muški posao.“. Melkior se kasnije našao u blatu, ležao je na mokroj i smrdljivoj slami.
Novi dan je svitao. Melkior se tresao od hladnoće. Drugi vojnici mu govore kako ima groznicu (vojnici su nazivani „desni“, „lijevi“ i slično, samo je Krele nazivan imenom), da bi se trebao sutra javiti u ambulantu. Lijevi i desni Melkioru pokazuju paviljon gdje se nalaze „mliječna braća našeg mladog Veličanstva“, oni predstavljaju uzornost, a oni kao konjušari surovost škole. Desni i Lijevi zatim upozoravaju Melkiora kako ga je Čičak uzeo na nišan, da i se trebao paziti, jer dodijelio mu je najgorega konja, Cezara. Njega je najteže jahati i do sada je ubio već dva vojnika. Za doručkom Melkior i Krele razgovaraju. Krele mu objašnjava da je „krele“ isto što i kreten, naziv od milja. I Krele govori Melkioru da se pazi Čička jer mu je baš on na piku. Melkior se čudi zašto baš on, a Krele govori da je to zato jer nije pokoran, govori mu da treba zaboraviti na dostojanstvo... Zatim dolazi zapovijed da se svi dignu, jer idu svi u magazin, gdje danas dijele čizme i
opasače. Melkior si je uzeo tijesnu odjeću, a Krele zna da on namjerno od sebe pravi nakazu ne bi li ga otjerali odavde. Krele se istinski brine za Melkiora i pokušava mu udijeliti sav jete,
dok su se ostali u vojarni sprdali s njim te ga zvali Monstrum jer je bio strašno mršav i nosio je ružnu odjeću. Krele priča Melkioru o nekom drugu koji ga je naučio lajati. Zatim mu govori o svim poslovima koje je radio (raznosio novine, bio je asi stent u baru, pomagao mađioničaru...itd.). Melkior pita je li u baru pomagao mađioničaru koji se zvao Adam (riječ je o ATMI, jel). On kaže da jest, da mu se žena zvala Eva. Eva je bila blagajnica, prodavala je ulaznice, ulaznice, zbog nje je Adam i došao u cirkus. No Eva je spavala sa svima, pa čak i sa Kreletom. Adam je prebio Kreleta kada je saznao da ga njegova Eva vara s njim, a ovaj se sutradan osvetio za dobivene
udarce tak da je uništio sve rekvizite za mađioničarsku predstavu, i ATMA je doživio veliki fijasko.
Čuje se truba, to je znak da počinje obuka. U svakoj klupi sjedile su 4 ošišane glave. Major je pitao zadao Melkioru jedan zadatak – „odrezan si od jedinice, kako ćeš se orijentirati?“ Nitko nije znao odgovor, pa im Major odgovara da će se orijentirati prema mahovini. Krele je zatim z atim jedini znao objasniti princip orijentiranja po mahovini. Krele se na cijeloj obuci pokazao
najviše, znao je odgovore na sva pitanja, a Melkior se cijelo vrijeme čudi kako sve to zna jer i sam je Krele rekao da ga tako zovu j er je to zapravo sinonim za „kreten“... Melkior i dalje odbija jesti, a svu njegovu hranu uzima Krele. Počeo osjećati bol u grlu – angina. Osjećaja se pobjedonosno, slavi jer ga Cezar neće moći ubiti, već će završiti u bolnici. Melkior dolazi pred narednika. Ovaj ga ispituje sve njegove osobne podatke i preda Melkioru papir.
*Melkior se sada nalazi u ambulanti*. Mladi doktor mu je izmjerio temperaturu, slušao srce i pluća – nije uočio ništa čudno. No, ostao je zabrinut zbog Melikiorovog izgleda, ta on je sama kost i koža. Na liječničkom su mu pregledu na kraju rekli da ostane u bolnici. Dočekala ga je bijela bolničarka (Tresić -Pavičić, pjesnik je njezin stric), mlada, lijepi bokovi, prijazno se smiješeći. Melkior odlazi Majoru, a ovaj mu govori da će ga os taviti u bolnici jer se treba oporaviti. Melkiora su uputili na posebno odjeljenje, u sobu broj sedam. Melkior i bolničarka počinju pričati, priznaje mu je drago da je ovdje, jer se boji Cezara i Čička. Odjel na koji su Melkiora poslali zove se „TUBERKOLOZNO ODJELJENJE“. Nije mu se svidjela ideja da ostane tamo, ali Major ga je uvjerio da je odijeljen od pravih bolesnika. Da je soba
sedam čista, udobna, svega pet kreveta... Melkior je sada pojeo cijeli doručak „pojačane ishrane“, no u isto se vrijeme bojao činjenice da bi se sada mogao udebljati.
*iznova se javlja priča o ljudožderima. Agent je imao zlatni lančić oko vrata s križićem i djetelinu sa četiri listića – nadaju se da ga je to zaštitilo od ljudoždera. Sutradan ih mornar izvještava da je agent postao veliki gospodin, postao je glavni pomoćnik Velikoga Vrača i ličnost koja sada živi u blizini samog Poglavice. Agent je na sigurnom. *
Melkior počinje sanjariti o sestri (bolničarki), zatim čuje šušanj ženske haljine, tijelo mu podrhtava. Sestra upita os tale spava li on, nazvavši ga „ovaj novi“, što je Melkiora ražalostilo, jer se ovdje već nalazi nekoliko nekoliko dana, a ona mu ne zna mu ni ime... ime... Sestra se nagne nad Melkiora ne bi li provjerila spava li. Mali koji leži pored Melkiora govori kako iznad Melkiorov e glave upravo lebdi anđeo. Melkior zatim privuče sestrinu glavu na
svoje usne, nakon čega ova vikne. Melkior se stane ispričavati, kaže da je to nesvjesno, u snu uradio. Sa strane se čuje glas tipa koji fuflja dok govori. On vjeruje da je Melkior svjesno poljubio sestru jer mu se sviđa. Sestra cijelo vrijeme brani Melkiora pred Hermafroditom. (tim tipom koji fuflja). Melkior im sada svima prepričava događaje iz vojarne, kaže kako se onesvijestio u konjušnici zbog oštrog mirisa, a onda su ga polijevali vodom ne bi li došao sebi. Njegovi iz sobe (Tartuffe, Mali, Menjou) misle da je Melkior skroz lud.
Nakon što je Melkior kihnuo, sestra ga je pitala ruga li joj se. To kihanje ju je podsjetilo na druge ljude iz sobe, jer oni kišu čim sestra uđe u sobu. Naime, ona se zove Acika, a oni joj se rugaju kihanjem. Na izlasku iz sobe sestra Acika kaže Melkioru da sutra u sedam dođe na slikanje pluća. Melkior zatim počne zamišljati Aciku, (cijeli razgovor on zamišlja, Acika je otišla iz prostorije) govori mu kako žene voli kad su muškarci čvrsti, kada žene budu prisiljene na ljubav. On njoj govori da ona ne može muškarca iskreno voljeti – „da je ona iz majorove samaritanske škole: vojnik je u bolnici jadnik- pacijent, i ništa više. Njezina ljubaznost ima samo zdrastvenu vrijednost“... Saznajemo da je Menjou Menjou (zajedno je s Melkiorom Melkiorom u sobi) istinski istinski zaljubljen u Aciku i ne želi da je Melkior uvrijedi (Melkior je ranije prstom taknuo njezinu haljinu dok mu je mjerila temperaturu.) Novi je dan. Melkior se probudio, a na krev etu mu sjedi krupan čovjek u bijelom. To je Mitar,
a inače ga zovu Vampir, došao je Melkioru izvaditi krv Mitar ističe važnost njegova posla – „pa ako ti ja napišem sve 'negativan i 'b.o', onda ti to znači 'marš,marš,pravac kasarna' i nema ti tu božjeg boga da te vadi.“ Mitar ga pita hoće li s retušem, da će to koštati petnaest banki. Na kraju Mitar Melkioru uzme i uzorak urina. Melkior je puno toga ispišao, a zbog toga ga je obuzeo osjećaj ponosa. Melkior se upusti u razgovor s Mitrom, pričaju o članovima sobe broj sedam, poznate kao diplomatske sobe. (stranica 333). Zatim u sobu ulazi bijela
povorka, na čelu je nizak mršav starac, s bijelom bradicom i oštrim pogledom. To je, naravno, pukovnik, vojnik i patriot. Za njim ide major, a tu je i sestra Acika.
Pukovnik ide od Menjua do Tartuffa, Hermafrodita, Maloga...ispituje ih za oca, majku, šali se s njima. Naposljetku dolazi do Melkiorova kreveta, pita Mitara što on radi ovdje, iz koje je komande...Pukovnik kaže da je „pacijent sazreo za vojni sud“, misli d a bezveze zauzima krevet. Major pokušava ukazati Pukovniku na činjenicu da je Melkior užasno mršav..ali pukovnika to ne zanima i krene se derati na Melkiora („što me tako gledaš, je li, ko usrano
kuče!“). Pukovnik krene ispitivati Melkiora zašto on ne želi služiti vojsku. Zatim ga počne provocirati, vikao mu je da ga pljusne, da ga pljune, a na kraju je taj povik trgnuo Melkiora iz mrtvila. Melkiorova se glava pomakne i on pukovnika usnama pogodi u obraz. Pukovnik je
ostao zatečen i uplašen, brisao je ruko m poljubljeni obraz, brisao sramotu... Tartuffe govorio pukovniku da je Melkior juče tako poljubio i sestru. Kaže da svi oni misle da nije normalan i da ne žele da ostane s njima. Na to pukovnik naredi da se Melkior pošalje u NERVNO ODJELJENJE. ODJELJENJE. Melkior se sada sada nalazi već treći treći dan u nervnom nervnom od jelu (bijela soba s rešetkama). Uz Melkiora, tamo se nalazi i troje drugih mladića, a tamo nije bilo ništa osim kreveta... Prvi mladić ništa nije govorio, gledao je u zid iznad Melkiorova kreveta, druga dvojica još nisu progovorila uopće, mali plećati svadljivo svad ljivo je gledao kroz rešetke na prozorima, a beskrajno dugi i mršavi tip živio je mirno i uzivšeno. Kreveti su bili sa starim pokrivačima, prljavi i smrljivi. Melkiora upitaju je li on lud, a on im ozbiljno odgovara da nije, da je on
potpuni idiot. Međusobno su se trojica pacijenata nazivali Dvorski maršal, Kero i Melankolik . Maršal dvora razgovara s kraljem i sa smijehom smijehom pozdravlja narod. Kero Kero (Plećati Mali) odmah odmah je zarežao na Melankolika, Melankolika, pokazujući mu sitne guste zube, a kasnije mu mu je i odgrizao nokat s prsta. Melankolik objašnjava Melkioru svoju teoriju o brojevima, kaže da je studirao matematiku. Kaže, ljudi tvrde da je dva i dva pet jer oni uzimaju dva i dva na istoj ruci, a tu su povezani, pa uzmu i petoga maloga...da ne ostane sam. Kaže da je broja o Keru vlasi, da bi mogao i Melkioru, ali da nema više olovku kojom je podijelio glavu na sektore, već da bi njemu morao čupati vlasi. Kada je Melkior pokušao razgovarati s njima jednako kao i oni s njim, pacijenti su Melkioru se smijali. („Melankolik se s mijao podrugljivo. – Ja jesam lud, ali nisam blesav.“). Odjednom su čuli čudni zvuk s hodnika, čuli su tužno tuljenje kao da bolesno pseto zavija. Kero šapćući govori da je to Kurjak, da je gladan i da se nalazi na broju 16. Melankolik ga je vidio cijelog crnog, krastavog, velikog velikog repa i zubiju. zubiju. Melankolik prizove prizove Melkiora da mu
šapne nešto i kaže da Kero izmišlja, da to nije Kurjak, nego Aligator. – strašan, ogroman, devet metara, spava na deset kreveta.
Kada su ostali zaspali, Melankolik je prišao Melki oru i krenuo mu pokazivati prozore, gdje je na svakom katu tek poneki osvijetljen. Ljudi u određeno vrijeme ulaze -izlaze, cijelo noć. Kaže da oni tim igranjem svjetla (I-3 (I-3 se gasi III-5 se gasi, II-2 se pali...) pali...) javljaju o aligatoru. Da ugovaraju dan njegova puštanja.
Svanuo je novi dan i Melkioru su javili da ustane, da je dobio posjetu. Nasred čekaonice, stojeći, čekao je Krele. Melkior se ražalosti jer je očekivao bolničarku. Melkior govore Kreletu da mu je ovdje zanimljivo, a ovaj odgovara da će ovdje propasti, baš zbog svojih fiksnih ideja. Krele mu je donio naranče. Krele mu govori da se mora izvući odavde, da je on intelektualac, čovjek pametan. U Melkioru ne jenjava nepovjerenje i misli da se Krele s njim majstorski sprda, čak da su ga poslali da vide što je s njim. Melkior se pred Kreletom počeo namjerno luđački ponašati – stavio je naranče u njedra, rekao da mu fali još haljina. Krenuo je zatim pričati o aligatorima, tatrima... a Krele je potom izašao uplakan i slomljen. Kasnije dolazi
bolničar i govori Melkioru neka bude sretan što nije završio pod tuševima, ledenim šokovima, da ga je vjerojatno major major s njegovog odjeljenja ovdje ovdje prepoučio. Sada su vratili Melkiora njegovom majoru, ravno u ambulantu su ga odveli. Major je bio
krasan čovjek, prema Melkioru se ponašao s ljubavlju, čak ga je pitao zašto se se uništava. Ta on je još vrlo mlad čovjek, život je pred njim...Major je poslao Melkiora gore na odjeljenje, da se javi sestri Olgi. Sestra Olga ga je odvela u novu bolesničku sobu, obrijao se i ok upao. Sestra Olga je bila ozbiljna i stroga, a to ga je još više podsjećalo na njezinu suprotnost, prekrasnu sestru Aciku.
*Melkior sada sanja o djevojčici sa strijelom u leđima. Kada je pogledao po širini cijele ulice, vidio je još sedam-osam strelicama probodenih djevojčica, isto tako nepomičnih i šutljivih, pogrbljenih i s glavom isturenom naprijed. Grad u kojem se nalazio je opustio, tu su bile
samo te probodene djevojčice. Melkior se sjetio da je to možda Aligator učinio, a od nekuda se pojavi Melanko likov glas i potvrdi da je to djelo Aligatora. Želio se vratiti do djevojčica i iščupati im one strijele, strijele, ali kada se našao tamo, više više nikoga nije bilo. Sad su se u kućama vidjele gole žene koje koje su Melkiora pozivale pozivale da dođe do njih. S najgornjega kata kata is ticao se koloraturni smijeh jednog ptičjeg glasa. Ona, Glavna sirena je bila najljepša od sviju, a nekom nekom luđačkom upornošću izvodila je svoj smijeh. Taj smijeh je tu postavio ATMA kao mamac prolazniku kroz opustjeli grad. Melkior je sada uzivikivao Vivijan ino ime, želio je doći do te prelijepe djevojke koja se luđački smijala, ali nije mogla. Mahao je rukama, čak je i zakukurikao iz svega glasom nekim očajničkim vriskom. Melkior se probudi i vidi Mitra kako mu sjedi na rubu kreveta. Javlja mu da će ga pustiti kući. *Sada se tu odjednom u radnju umeće i svršetak „lične“ priče o ljudožderima. Riđi asklepijad je bez prolijevanja krvi, u doslovnom smislu s ljubavlju preuzeo vlast i svi su brodolomci bili
spašeni. Prvi časnik se posvetio proučavanju vjerotrova i sriče stihove. I nitko više ne prezire tijelo i ne psuje „proždrljivu životinju“, ona je sada „ponos ljudski“, ona je ponovno priznata kao izvor svih najslavnijih ljudskih uživanja. Riđi asklepijad se oženio, sklopio je politički brak s najmlađom kćeri po glavice. Naposljetku je on i preuzeo vlast. Kasnije se proglasio carem države koju je sada nazvao ASKLEPIJA u čast svojeg zaštitnika. Mada je svoje bivše prijatelje s „Meneleja“ postavio za ministre, morali su mu odavati sve carske počasti.* Mitar govori Melkioru da se zahvali Kreletu što ide kući, jer se ovaj zauzeo za njega kao da
mu je brat. Kasnije govori da je Acika otišla odavno, kaže da se udala za pomorca, brodskog oficira. „Stara ljubav, čekala ga je vjerno. Nitko nije znao, osim, možda major... - podlo se osmjehuje Mitar.“ (mislilo se da je Acika zaljubljena u Majora). Sutra ujutro će se Melkior razdužiti u vojarni i slobodan je kao ptica. Silna ga je radost spopala od povratka. Melkior i Mitar su otišli popiti piće, napili su se. Melkioru se činilo kao da leti, kao da će se spustiti u „Dajdam“ na letećoj stolici pred „Parampionima“. Govori da će ići majoru da ga poljubi, kasnije je pustio da ga vojnici vode, jer su primijetili da se ponaša čudno i govori gluposti.
Melkior je prije četiri dana stigao vlakom u svoj stan. Razmišljao je o Enki, potom o Vivijani..Melkior je sada dobio vrućicu, gospođa Ema je brinula o njemu, davala mu tablete...Melkior je gorio kao živa vatra, jer je ranije legao mokar u hladnu sobu, nije se ni svukao. Gospođa Ema donije la mu je potom tople juhe, a zatim rekla da ATMA neprestano pita za njega. Tražio je i njegovu adresu, htio mu je pisati. Melkioru se sviđala činjenica da ATMA ne zna da je on sada iznad njega, uzbuđivala ga je činjenica što je mogao ATMI prolaziti ispred nosa kao slijepoj nemani, umaći mu kao Odisej Polifemu. Melkior je odlučio otići na ulicu, našao se pred „Ugodnim kafićem“, tamo ga je sreo ATMA. Sada je tu niski, blijedi konobar u crnom odijelu stajalo među praznima stolovima, više ništa ne izgleda kao prije, nema Elze ni Kurta. ATMA i Melkior naručili su si kuhanu rakiju i počeli razgovarati. ATMA je rekao Melkioru da je tražio njegovu adresu jer je Vivijana htjela da mu pošalju paket, ona je nabavila vunu a tetka Flora je splela rukavice za Melkiora, p a su mu to htjeli poslati. ATMA izvadi iz džepa sive pletene rukavice i metne ih na stol kao dokaz. Melkior je zatim krenuo ispitivati Adama za njegovu bivšu ženu Evu, a ovaj se začudio kako to on zna. ATMA laže da su se rastali jer je Ema bila prelijepa za njega, kaže da je on teško podnosio njezinu ljepota, a ona je to znala i voljela ga mučiti time. Pretukao je jednoga momka jer je postao smnjičav, a kasnije mu je Ema rekla da je ona izmislila da je muškarci oblijeću jer je željela da zbog nje nekoga istuče. Kaže ATMA da je na kraju izmlatio i samu Emu. ATMA se zatim krenuo jadati Melkioru, kaže da u njegovim očima ima nešto što ga čini da izgleda kao da neprestano kuje zločin, govori da ga žene ne vole. Kaže da je on možda jedan od onih zločinaca o kojemu je govorio Don Fernando, da bi njega (ATMU) trebalo preventivno ubiti. ATMA zatim govori Melkioru kako mu se gadi cijeli Dajdam, prepričava mu kako je Maestro nedavno izranio Uga, razbijao čase o njegovu glavu. Također, spominje kako Vivijane u Dajdamu više uopće nema. Maestro zatim počinje Melkioru govoriti za Kurta, govori da mu je on pomogao u „kucanju rodoljubnog srca“ (cigareta umoćena u ocat, srce naglo kuca). ATMA priznaje da mu je on Kurtu rekao za tu ideju, a ne Kurtov (Kurt je Nijemac, kaže ATM A da on gine za onaj svoj kukasti križ) otac... Zatim Melkior iznerviran namjerno počinje ATMI govoriti o Aligatoru, kaže da je čuo krokodile kako urlaju strašnije od svake druge zvijeri. Zatim govori o kodeksu svjetala, o javljanju aligatoru. ATMA je osta o u čudu, počinje se dosađivati Melkiorovim pričama. Na odlasku ATMA govori Melkioru da u Dajdam više ne zalaze „njegovi“, da ih gazda nastoji polako udaljiti, jer su sumnjivi policiji.
Melkior odluči pokucati Enki na vrata. Otvori Enkina vrata, a ova ost ala izbezubljena od nenadane sreće. Krene joj ljubiti grudi, trbuh, bokove... Enka ga je vukla u sobu. Kasnije su pušili cigaretu i šutjeli. Govori mu da je bila kod kiromanta i da je sve znao, da je znao kako ona vara muža s Melkiorom. Odjednom čuju kako je netko gurao ključ u bratu. Melkior se oblači, sprema se na odlazak na drugi izlaz. Coco je provalio prozorčić na vratima stana. Enka je odvela Melkiora u Cocoovu radnu sobu, tu je vidio nekakvu lubanju dimnjačara koji je vjerojatno pijan pao s krova. Coco je iz druge sobe cijelo vrijeme zazivao Enku, brinuo se za
nju jer su vrata bila zaključana a ona se nije odazivala. Enka potom otvori maskirana vrata u polici s knjigama i pokaže Melkioru gdje treba izaći. Kada je izišao na ulicu, Melkior se osjećao kao pseto, okraden, izigran. Melkior na ulici sretne Uga, ovaj se dere na ulici i govori usnulom gradu da je on kukac. Kasnije je vikao „živio kapitalizam! Dolje dijalektika! živjele svibanjske pobožnosti“, dok su se radnici na cesti smijali njegovim povicim a. Dani su bili hladni, sivi, kišni. Jednolični, tipični vojni dani. ATMA se odselio, Melkior je sada povezao sve – Atma i Kurt radili su cijelo vrijeme zajedno, otvorili su svoje radnje kod vojarne, jer Ugodan kafić je baš iz epohe kada se ATMA doselio o vdje, od prije 2-3 godine. A onda se sjeti i Vivijane. Vivijana...ona je sada za njega mrtva.
Sada je stiglo proljeće. Sudac je ušao Melkioru u stan, pjevušeći kao sretan čovjek; javio je Melkioru kako su napali Rusiju. Pristupili smo Trojnom paktu, potpi sano je u bečkom „Belvederu“. – rat je gotov, glava na ramenima sada im je sigurna. Melkior se uputi prema „Corsu“. Pred „Corsom“ je bila gužva. Skupala se grupa ljudi i gledaju Maestra kako mu krv curi iz glave. Melkioru ljudi govore kako je Maestra udario Fredi zbog
nekih političkih stvari. Melkior pogleda u kafanu, a tamo je doista sjedio Fredi s Vivijanom; oni su, bez obzira na n a Maestrovo stanje, bili bezbrižni, smijali se, čavrljali. Maestro je vikao po kafani da su svi špijuni, a zatim je Fredi poludio (sve to Melkioru prenosi jedan čovjek koji je od početka bio tamo). Melkior odlazi Maestru. Maestro kaže da je batine zbog njega dobio, da ga je tražio cijelu noć, nije mogao naći i naletio na Fredija...Maestro i Melkior pošli su niz ulicu stisnuti pod kišobranom. Melkior zatim nakratko sam uđe u Dajdam, pita gazdu Thenardiera za Uga. Ovaj ga otjera, kaže da mu ih je dosta njega i njegova društva. Kasnije Maestro i Melkior krenu dalje šetati. Melkior bi želio čim prije doći na „obitavalište“ da ga se riješi, ali ovaj ne posustaje. Govori kako se treba osvetiti Frediju, odsjeći mu uho... Zajedno su stigli u područje blatne periferije, Maestro vodi Melkiora uz plotove, psi laju. Maestro govori da ima i zaobilazni put, cestom, ali htio mu je pokazati njegov mračni put. Maestro potom pokazuje Melkioru nebo, kaže mu da pogleda dalekovod, te bakrene žice. Na kraju nekakve livadice pokazala se mračna grdosija na četiri ili pet katova, tu živi Maestro. Maestro ga zove da dođe s njim gore. Stubište ja zaudaralo... Došli su na „odredište“, na četvrti kat. U sobi je sve bilo čisto, osjećao se pomiješan miris kave i petroleja. (opis Maestrove sobe i cijele atmosfere u kojima se nalaze na 415. stranici pa nadalje). Maestro
govori kako nema ogledalo jer se plaši svojega lica. Zatim ispituje Melkiora za ubijanje na električnoj stolici, zanima ga ubija li to čovjeka momentalno ili živi još neko vrijeme. Maestro pokazuje Melkioru sanduk s praznim pivskim bocama, kaže da mu je to za vježbu, zatim uzme dvije boce piva i izli je je ih u sebe. Maestro zatim podigne svijeću i osvijetlu Giocondu na zidu, kaže da se ona osmjehuje nad paklom njegova života. Maestro potom
počinje pričati o progonu vještica, uživio se u paklensku sliku i s mržnjom pričao o ženama. Maestro govori kako se osjeća kao polovica čovjeka, kao da vuče kostur sa sobom. Izvede potom Melkiora na mali balkon koji je gledao na pusta polja periferije. Počeo je govoriti o nekom zlotvoru u daljini (on vodi...do granica sa kojih se nijedan putnik više ne vraća). Melkior je razabrao da Maestro govori o električnom vodu, koji je tu nedaleko od Maestrova balkona, svega dva-tri metra udaljenosti.
Maestro se potom prisjeća vremena kada on nije bio ovakav smrdljivac, kada se brijao tri puta dnevno. Kaže da je ljubio tada, ali „drvo ružino, gradnje, trnje! Njegovi su uzdasi nabasali na trnje, a cvijetu su drugi brali.“ Melkior nije volio ovakva intimna ispovijedanja, osjećao se kao da mu je izjavljena nekakva homoseksualna ljubav od strane čovjeka koji bi mu po godinama mogao biti otac. Nastavi Maestro sa svojom ispoviješću – neka dama bila je u ono vrijeme udana za Maestrova kolegu, koji je s njim radio u listu, sportski urednik. Taj kolega je volio Maestra,
uvažavao ga, čak ga pozivao kući na ručkove. A njegova se žena toliko svidjela Maestru da je stalno išao tamo, u svako doma, samo da je vidi. Ona je primijetila da se sviđa Maestru, a na to se počela zabavljati. Tako je jedne subote ona bila sama doma, muž je otišao na utakmicu, Maestro je svratio do nje i počeo je gledati sa žudnjom. Ona ga je počela zavoditi, a on se potom bacio na njezina koljena. U jednom trenu rekla je Maestru da će se skinuti, da je pričeka u sobi...dugo nije dolazila, a on se već tresao od hladnoće. Potom je čuo kako netko gura ključ u kućna vrata, a onda dolazi gospođa i ugura Maestra u ormar s muškim odijelima, a zatim ga je zaključala. On je bio prisiljen u ormaru slušati kako ona vodi ljubav s nekim čovjekom, koji čak nije bio ni njezin muž. On je zatim počeo vikati da ga otključa, a kad su ga otključali, dama i njezin ljubavnik stali su se smijati Maestru. Maestro se osvetio tako što je anonimno njezinom suprugu javio za sve i rekao da je jednom pričeka u ormaru i vidjet će da ga ona vara.Maestro je stajao ispred kuće, čekajući da vidi kako će biti potjerana iz kuće. Maestro je kasnije čak i članak u „društvenoj kronici“ o tome napisao...
Maestro zatim krene Melkioru govoriti o elektičnoj energiji. Govori kako želi ostaviti svoj neoštećeni kostur, prema ugovoru s Institutom...“da bi studenti mogli n a meni studirati i postati liječnicima, a zatim postati i sami kosturima. Evo vam, Eustahije, jednakosti i bratstva.“. Maestro otvori vrata od balkona, zatim je „uspravio šmrk“ i čulo se kako pljušti vodopad. Kada je Melkioru Melkioru sve postalo jasno, jasno, nije uspio spasiti Maestra, ovaj se popišao na dalekovod i preminuo. Kada je stigao do Maestra, samo je čuo „čestiti Eustahije...“
Oko Maestra se okupilo mnogo ljudi. Krele mu je radio umjetno disanje, ugo se smijao i zalijevao Maestra rakijom. Cikorije je jedini plakao, on je svojega Učitelja jedini volio. Tu je
bio i gazda Dajdama, pa i Fredi te Vivijana..Pred kućom je nastala masa. – (ovaj dio s okupljenom masom je samo san, brijem xD)
Melkior se budi. Bude ga uzvici „Građani, ovo nije vježba. To što čujete, to pucaju naši topovi. Naša je zemlja napadnuta. Počeo je rat.“, „Ne pijte vodu. Ima mjesta sumnji da su neprijateljski agenti otrovali vodu“. Advokat na stubištu govorio je da je riječ o tek glupoj propagandi, naredi kćeri Danici da mu donese čašu vode i pokaže da voda nije otrovana... Melkior kanibalski osjeti miris vlastita tijela, pita se bi li on sebe mogao pojasti....Zatim mu u sobu ulazi Ugo, govori mu da vani bijesni rat. Poziva ga ide s njim gledati ratnu atmosferu – opisuje kako njegov otac Kalisto stvara zalihe higijenskog papira, a na ulicama svi gledaju u
nebo, očekuju glavnu svečanost. Ugo zatim govori Melkioru kako je Vivijana otišla, možda s ATMOM, možda s Fredijem, ni sam ne zna. Ugo i Melkior prisjećaju se Maestra – svjesni su kako je samoubojstvo bilo isplanirano, čak je i svoje tijelo rasprodao...sjećaju se kako je znao sve životinje u Dostojevskoga, recitirao pjesme...Zatim se Ugo prisjeća one noći kada je Fredi pretukao Maestra. Sve je počeo tako da je Maestro Thenardiera optuživao da im a uho doušničko, razbio je čaše na šanku, a ovaj je razjaren otišao svratiti pozornost javnosti na sumnjive tipove u „Corsu“. Maestro je po nosu dobio od ATME , a Fredi mu je kasnije tek dao neku pljusku...Maestro govori da je Don Fernando javljao o razvoju operacije... (stranica 450., zbunjuje me malo cijela situacija, ali uglavom, u dosluhu su bili ATMA, don Fernado, Thenardier..)
Melkior sada šeće ulicama, sreće vojnika kojemu se jako žurilo. To je bio Pupo u vojničkoj odori. Kaže Pupo da su svi sada vojnici, a da će biti i Melkior, ako želi živjeti. Vojska je već u Varaždinu, ali Pupo govori da će prava borba tek početi te da valja sakriti što više oružja i opreme. Pupo odlazi, a Melkior dolazi do portira uredništva kojega su zvali Mrkva (glatko crveno lice s gustim žutim brkom i zlatnim obrvama, zbog toga su ga zvali Mrkva), Mrkva govori da je sve stalo, da prvi put nakon 27 godina ne radi. Poslije Melkior sreće urednika i govori Melkioru da je naša vojska već zauzela Rijeku, Zadar...da je sjeverna granica čvrsto u našim rukama. Mrkva se prisjeća Maestra i govori Melkioru kako je bio veliki čovjek te da je žalosno da je takav čovjek ostao bez sprovoda i groba. Vojna kola na ulici projure kraj Melkiora. On krene za njima. Kola su već odavno nestala, ali Melkior se nije osvrtao, već si je odredio smjer.Melkior govori da on ide gdje je rat, za generalima. Na desetak metara od sebe ugledao je don Kuzmu kako ide prema invalidovoj
vagi, don Kuzma je zaprepašten jer ima 60 grama manje nego sinoć. Ispred Melkiora sada se pojavio Ugo, predvodio je bučno i šareno društvo – od odrpanaca poput cvikera do elegantnog Fredija. Fredi je želio tući Melkiora, no Ugo ovoga brani.. Melkior je došao pred ogradu na kojoj je pisalo „KOMANDA GRADA“. Melkior je želio ući unutra, ali ga vojnik- stražar nije puštao i pozove podnarednika. Podnarednik ga uvede unutra gdje je sve smrdilo na rakiju, a na jednom krevetu ispod pokrivača čuje se glas čovjeka koji ga pita što hoće. To je bio mlad potporučnik u zgužvanoj staroj uniformi s polom ljenim epoletama. Lice mu je gorilo od vručice, a ovi su ga tu ostavili, bolesna, pod
pokrivačem...Melkior mu govori da se javlja kao dobrovoljac, nakon čega se Melkior odjednom našao pred mršavim oficirom, ozbiljnim i mrkim ispod crnog spuštenog brka. Kapetan pita Melkiora zašto on već otprije nije pod mobilizacijom, a Melkior odgovara da je bio otpušten...Kapetan izvadi list papira i počne upisivati Melkiorove podatke, zapisao je njegovu prijavu kao dobrovoljca. Kapetan je cijelo vrijeme bio nepovjerljiv prema Melkioru,
mislio je da ga je netko poslao ovamo. Melkior se potom, kada je kapetan otišao iz prostorije, iskrade van iz prostorije i odlazi na ulicu, sjeda na tramvaj. Melkior, kada je izašao na ulicu, govori kako je rat pokvario p okvario ovaj dan, Cvjetnu nedjelju. Sjeti se don Kuzme kako je na Veliki petak, kad se prikazivala u crkvi Muka Isusova, don Kuzma bio Isus (Fakat ne znam kaj
sam sad napisala u ovih par rečenica :D) Neki ljudi pričaju o ratu, jedan govori kako je to sve samo velika trgovina, dok drugi dru gi kaže da u tome ima i nešto uzvišenije, uzv išenije, da ljudi ginu za ideale. (stranica 467). Melkior izlazi iz tramvaja i dolazi pred Enkinu kuću, ali ipak ne odluči ući...Kasnije je motrio kako s neba padaju pahuljice snijega, kako nestaju i prije nego dodirnu tlo.
Nastavio je koračati izvan gradskog područja sve dok se u daljini nije prolomio prasak, nakon kojega je Melkior pao na zemlju. Tu doživljava svoj potpuni slom i četvoroški puže u Zoopolis. To bismo mogli protumačiti kao konačnu kapitulaciju čovjeka koji uviđa da čovječanstvo umire, da pobjeđuje animalno i da po tome čovjek više pripada životinjama u zoološkom vrtu nego čovječanstvu. „i zemlju poljubi još jednom, za oproštaj – zbogom – onda krene četveronoške za zovom uplašenih zvijeri – ne vičite, dolaz im – i otplazi bratski u izbezumljeni grad Zoopolis.“
