Kiklop Ranko Marinković
U središtu su romana intelektualci i poluintelektualci zagrebačke sredine uoči Drugoga svjetskoga rata. Uz slike ozračja toga vremena, roman fokusira i egzistencijalnu dramu novinara Melkiora Tresića. Misli i osjećaju glavnoga lika u znaku su otuđenja, opsesije strahom od rata i slutnji potpune dehumanizacije svijeta. Pred nasrtajima Polifema
Marinkovićev se grad pretvara u zoopolis - kiklop rata i same ljude pretvara u krvoločne zvijeri. Rat postaje izvanredan povod da bi se u ljudima probudili duboko zapretani kainovski porivi, i tako zgazila sva ljudska kultura i duhovnost, a sam se život vratio na "estetiku"
kiklopske pećine. Uz Melkiora prikazani su neobični likovi intelektualaca i čudaka (Maestro, don Kuzma, Ugo, Atma, don Fern ando...).
među ženskim likovima izdvajaju se Vivijana i
Enka.U završnom narativnom dijelu romana dominira mračna slika stihije zla (koju simbolizira mitsko čudovište KIKLOP) i vizija animalnog zoopolisa u kojem su iščezle sve ljudske vrijednosti i moralne kategorije.
Radnja romana je smještena u predratni Zagreb, na ulicama gdje se zapravo najbolje vidi
nadolazeći kaos sasvim dezorjetiranih intelektualaca, gdje zapravo prestaje borba za elementarnu humanu egzistenciju. Glavni lik romana je Melkior Tresić, tj. jedan od mnogobrojnih individualaca koje Marinković slika slojevito i višeznačno. višeznačno. On je mlad novinar opsjednut strahom od nadolazeće ratne katastrofe, tj. užasnut je mogućnošću da ga pozovu u vojsku. Razočaran je svojim životom bez cilja koji se svodi na golo postojanje od danas do sutra. Njegov se život pretvorio u monotono iščekivanje poziva u vojsku. Smišlja načine i mogućnosti kako da izbjegne vojsku, pa mu je tako na pamet palo i izgladnjivanje ne bi li tako izbjegao vojsku. Kroz cijelo ga djelo proganja Kiklop, koji ga zapravo asocira na rat.
Želi mu jednostavno pobjeći. Ne želi postati hrana za lopove kao što ne želi postati ni ubojica. Njegov se pravi strah i dezorijentacija najbolje zapravo očituje u njegovim kontaktima sa ljudima. Tako je speci fična i njegova ljubav prema Viviani do koje svi dolaze vrlo lako, a on
bojažljivo, bolno mučeći mučeći sebe razgovorima s njenim njenim ljubavnicima noći provodi provodi u zadimljenim
www.moje-lektire.com
krčmama i galami pijanog društva koje razaraju Melkiorove misli. Opsjednut je problemima ljudske krivice, brutalnosti i borbe za preživljavanje. Tako biva vrlo užasnut i slomljen kad
mu zapravo i dođe poziv za vojsku. Riječ Kiklop se kroz cijelo djelo provlači kao neka vrsta prenesenog značenja. To je riječ koja je usko povezana sa riječi zoološko g vrta, gdje se zapravo ljudima pridodaju životinjske osobine. Autor nam zapravo govori o tome da je motiv
rata ta očekivana posljedica ljudožderske epohe. Opći strah i beznađe ljudima oduzimaju snagu te oni polako počinju gubiti svoj razum, tj. jedinu stvar koja dijeli l jude od životinja. Kiklop nam zapravo želi prikazati skriveno ljudsko barbarstvo koje se najbolje očituje u doba velike krize, kad strah i nemir prevladavaju. Barbarstvo se najbolje očituje u tom svom kanibalizmu. Dakle Melkior kao umjetnik i kao intelektualac ne preslikava samo socijalnu
strukturu nego i ponajprije temu o umjetničkoj nemoći u određenom kontekstu. Govori o problemu egzistencije sudbine ili gubitku onog duhovnog. Melkior je zapravo jedini lik u djelu koji se istinski boji rata. On je spreman
gledati malo dalje u budućnost i sagledati
posljedice tako da je taj njegov strah opravdan. On zapravo zbog svoje obrazovanosti zna što
će biti, a što neće za razliku od nukog puka na kojem se baš i ne primjećuje zabrinutost. Zbog svoje intelektualnosti biva omalovažavan od suboraca, te se uvijek mora dokazivati. Rat i nije
za senzibilne osobe kao što je on, ali kad jednom počne rat sve nestaje te se život svodi na borbu za vlastitu egzistenciju.
Velikom dvojstvu svake klasične umjetnosti LJUBAVI i SMRTI, Marinković je, u romanu KIKLOP, dodao i treći, moderni član STRAH; EROS, THANATOS i PHOOBOS – tri su stupa na kojima počiva „kiklopski“ svijet suvremenog čovjeka; uz napomenu da se taj treći, STRAH, nadvio preko svega i prijeti totalitetu čovjekova postoj anja, sve postaje besmisao. Marinković u KIKLOPU tematizira tjeskobnu atmosferu uoči nadolaska ratne kataklizme – egzistencijalni strah, dehumanizaciju, rasap svih etičkih kategorija i vrijednosti, društveni kaos, dezorijentaciju u intelektualnim krugovima. Roman je dobio ime prema Kiklopu – divu
iz grčke mitologije. Naslov asocira i na lik POLIFEMA, jednookog diva ljudoždera, lik iz Homerove Odiseje. On u naslovu romana simbolizira vrijeme drugog svjetskog rata, vrijeme fašizma, patologiju vremena, kanibalski-ljudožderski moderni svijet, ljudsku animalnost.
Tekst je značenjski i stilski slojevit. U njemu se isprepleću – sarkazam, groteska, apsurd i simboličke projekcije; scene karnevalske raspojasanosti i duhovite anegdotike natopljene
www.moje-lektire.com
osjećajem neizvjesnosti i osjećajem od smrti; mitološka simbolika, intertekstualne veze, aluzije na brojna mjesta iz svjetske i hrvatske književnosti. Pjesnički izraz karakteriziraju poigravanje jezikom – dvosmislenosti, kontrast, igre riječima, stilske bravure.
www.moje-lektire.com
