Bouillet, D. Izazovi Integriranog Odgoja i Obrazovanja

IZAZOVI INTEGRIRANOG ODGOJA I OBRAZOVANJA

- DEJANA BOUILLET

UVOD 

Osiguravanje jenakih obrazovnih šansi i poticajnih og. -obr. okruženja bitan je preuvjet socijalne integracije onih koji su zbog različitih etioloških čimbenika suočeni s mnogim teškodama



Bitno sujelovanje cjelokupne ruštvene zajenice, no ponajprije stručnjaka eukacijsko - rehabilitacijskih znanosti (rehabilitatori, logopedi, socijalni pedagozi) te psihologa, pedagoga i socijalnih radnika u edukaciji

i svakonevnoj pomodi u rau s takvim učenicima i jecom 

ODGOJNO- OBRAZOVNA INTEGRACIJA ( io šire socijalne integracije)je proces, cilj i organizacijski sustav koji PODRAZUMIJEVA kreiranje uvjeta za jecu jecu s teškodama u razvoju koji de u svakom konkretnom konkretnom

slučaju osigurati najmanje restriktivnu okolinu za njihov razvoj. OPRAVDANA JE samo ako se uz njenu njenu pomod ved u ranoj obi poboljšava socijalni status te jece, a USMJERENA JE široj socijalnoj integraciji osoba sa posebnim potrebama na slabljenje i nestajanje segregacijskih mehanizama 

Odg.-obr. integracija pretpostavlja i traži iniviualizirani pristup svakom jetetu, ona znači oblikovanje raznolikih odg.-obr.alternativa, podrazumijeva osiguranje povoljnih subjektivnih i objektivnih pretpostavki za psihosocijalni razvoj i obrazovni napredak djeteta s razvojnom smetnjom u redovitim uvjetima,

uključuje iniviualni i grupni ra prema oatnim obrazovnim ili rehabilitacijskim programima, omoguduje protočnost og. -obr. sustava.. 

PRETPOSTAVKE SOCIJALNE INTEGRACIJE :   su osigurava nje jenakih obrazovnih šansi i poticajnih og. -

obr.okruženja za svu jecu, jecu, posebni programi potpore učiteljima i ogojiteljima te sujelovanje ukupne ruštvene zajenice. 1.

KONCEPTUALNI OKVIR INTEGRIRANOG ODGOJA I OBRAZOVANJA

 OSNOVNA PARADIGMA: osobe su sh vadene kao

biološko- psihosocijalni sustavi , što znači a se oštedenje

(teškoda, posebna potreba) javlja kao jean o mnogih elemenata strukture, pa je njegovo značenje za socijalnu okolinu oređeno time u kakvim je relacijama i interakcijama s ostalim ele mentima strukture Razvoj onosa ruštva prema osobama s organski uvjetovanim teškodama socijalne integracije ijeli se na četiri povijesna pristupa (razdoblja)- razoblje potpunog isključivanja iz ruštva , medicinski model   (19.st.), model

deficita(kraj 19. I poč.20.st.) i socijalni model - 80.-te g 20.st do danas (institucionalizacija, deinstitucionalizacija i

život u zajenici). Ovaj onos ruštva uvjetovan je dominantnim filozofskim pravcima i  pogleima na učenje i ruštvenim okolnostima  (ratovi, epidemije, potreba za radnom snagom)

1

KOMPONENTE

MEDICINSKI MODEL

MODEL DEFICITA

SOCIJALNI MODEL

Teškoda,

Posebna potreba osobe

Sposobnosti,

REHABILITACIJE PREDMET

nesposobnost

osobe CILJ

potrebe i prava osobe

Promjena

osobe

uklapanja

u

radi

koncept

„normalnosti“

SVRHA

ULOGA RUŠTVA

OSNOVNI PROCESI

UGOROČNE POSLJEICE

interesi,

Smanjenje ili otklanjanje

Izjenačavanje

činitelja

osoba

koji

prionose

teškodama

socijalne

s

pravima

prava

teškodama

s

„vedinske“

integracije

populacije

Zaštita, skrb, izbjegavanje

Normalizacija života tih

Uključivanje

rizika

osoba

teškodama u zajenicu

specijalnih

Otvaranje specijaliziranih

Uklanjanje svih prepreka u

službi za uklanjanje i /ili

ustanova za edukaciju i

okruženju i izjenačavanje

ublažavanje teškoda

rehabilitaciju

mogudnosti

Dijagnosticiranje,

Dijagnosticiranje,

Procjena,

institucionalizacija

institucionalizacija

deinstitucionalizacija

Niža

Segregacija,

inkluzija

Uspostava

razina

socijalne

kompetentnosti,

jelomična

osobe

s

socijalna integracija

infantilizacija

TERMINI o invalinosti, invaliiteta, henikepa, bolesti ili poremedaja, oštedenja o osoba s invaliitetom, jece s teškodama u razvoju, osoba s posebnim potrebama..UKLJUČUJU osobe kojima se zbog bolesti, nesrede ili loših životnih uvjeta život tako izmijenio a se bez pomodi više ne mogu uključiti u sve oblike svakiašnjeg života. JECA S TEŠKODAMA U RAZVOJU - jeca koja manifestiraju teškode u razvoju, a koja vjerojatno nede modi osegnuti ili oržati zaovoljavajudu razinu zravlja ili razvoja, tj. čije de zravlje ili razvoj vjerojatno biti ozbiljno oštedeni ili pogoršani bez oatne potpore ili posebnih usluga u poručju zravstvene njege i zaštite, rehabilitacije, og.i obr. i socijalne zaštite. KONCEPT LJUDSKIH PRAVA -DOKUMENTI-mnogobrojne deklaracije, povelje i konvencije međunaronih organizacija (UN, Vijede Europe, Europska komisija), nacionalne politike, strategije, programi i zakoni koji se kreiraju u cilju osiguravanja prava i

izjenačavanja mogudnosti svih osoba s invaliitetom. -SVRHA I SARŽAJ- upozoravanje na potrebu poštovanja i afirmacije prava osoba s invaliitetom na jenake

mogudnosti kakve imaju ostali građani te na ravnopravno sujelovanje u poboljšanjima životnih uvjeta, koja su rezultat ekonomskog i socijalnog napretka

2

TEŠKODE SOCIJALNE INTEGRACIJE onose se na sve osobe koje zbog različitih razloga nisu uključene ili manifestiraju teškode uključivanja u uobičajenu ruštvenu sreinu i /ili u specifična poručja ruštvenih aktivnosti. Wűnkel teškode socijalne integracije ijeli n a organske (teškode kretanja, slušanja, gleanja, mišljenja, govora, socijalnog ponašanja, emocionalnosti i nagona), smetnje u ponašanju (parcijalne, manje teške i prolazne) te ugrožena stanja (izloženost opasnostima) . TEŠKODE SOCIJALNE INTEGRACIJE: 

Eksternalizirana (viljiva, ometajuda) ponašanja



Internalizirana (povučena) ponašanja



Kognitivni (spoznajni) poremedaji i oštedenja



ruštveno uvjetovane teškode (npr.etničke manjine, aroviti..)



Razvojni problemi

Teškode socijalne integracije su uvjetovane: 

ENOGENIM ČIMBENICIMA: psihički i tjelesni razvoj jeteta, mogu biti oređeni naslijeđem, a razvoj mogu omesti i naknano, u bilo kojem razoblju života, ILI:



EGZOGENIM ČIMBENICIMA: proizlaze iz obilježja okruženja u kojem ijete orasta, uči i r azvija se

, a manifestiraju se kroz teškode u učenju. 2.

TEŠKODE SOCIJALNE INTEGRACIJE KAO OG.-OBR. „HENIKEP“

ELEMENTI ODG.-OBR. PROCESA: 

Psihičko-socijalno zadovoljstvo djeteta



Moguda obrazovna postignuda jeteta



Dobrobit razrednog odjela/odgojne skupine



Provedba normiranih procedura

ČIMBENICI PRAKTIČNIH OLUKA U OG. -OBR. PROCESU 1.

OLUKE UČITELJA/OGOJITELJA (Postoji li problem?Što je problem?Koje su intervencije ostupne?Koje intervencije najbolje odgovaraju potrebama djeteta?Je li odabrana intervencija pomogla u rješavanju problema?)

2.

OSOBNOST UČITELJA/OGOJITELJA (Sustav vrijenosti i filozofija o životu, og. I obr., potrebe, ogojni stil, standardi organizacije odg.i obr.)

3

3.

KONCEPCIJSKI MOELI RAZUMIJEVANJA TEŠKODA SOCIJALNE INTEGRACIJE -TEORIJSKI KONSTRUKT: 

Psihodinamski: uloga učitelja je prepoznavanje simboličnog značenja ponašanja jeteta i

razumijevanje tog ponašanja kao poziva u pomod 

Biološki: ponašanja su u biti biološki uvjetovana pa su otporna na moifikacije ogojem



Bihevioralni: najvažnije je razumijevanje načela i procesa učenja ponašanja(klasično,

instrumentalno uvjetovanje i učenje opažanjem) 

Sociološki: potreba stalnog procjenjivanja postojedih ruštvenih pravila i potreba kreiranja pravila u suradnji s djecom



Kulturološki: kultura škole/ječjeg vrtida prionosi tome kako oživljavamo jecu s teškodama, odg.-obr. očekivanjima i pristupima jeci, postoje prokulturne i kontrakulturne intervencije



Ekološki: naovezuje se na paraigmu o osobama koje su shvadene kao biološko -psihosocijalni sustavi, na glašava interakciju iniviue i okoline, a teškode mogu biti reucirane ili svlaane promjenama na razini osobe i na razini okoline



EKOLOŠKI SUSTAV: ijete u sreištu, okruženo pojeincima i ruštvenim skupinama koje tvore njegov mikrosustav, mezosustav, egzosustav i makrosustav . Ontogenetsku razinu sustava čine kognitivne,

afektivne, konativne i uhovne komponente te sustav ponašanja, mikrosustav uključuje obitelj (roitelje, bradu i sestre) i ostale osobe koje u razvoju jeteta imaju važnu ulogu (ogojitelje, učitelje, skrbnike, prijatelje), mezosustav i egzosustav uključuju susjestvo, vršnjačke onose te ostupnost službi za brigu o jetetu (socijalne službe, zravstvene ustanove, kvalitetu vrtida..) koje su važne za socijalizaciju i ugoročan razvoj jeteta te olakšavaju ili otežavaju jelovanje mikrosustava. Mikro, mezo i egzo sustavi okruženi su makrosustavom koji uključuje kulturne i socijalne vrijenosti, globalne promjene u ruštvu, norme, zakone i prava.Svaki se element sustava može analizirati kao svojevrstan ekološki prostor. 

EKOLOŠKI SUSTAV je skup živih i neživih elemenata koji postoje u oređenom vremenu i prostoru, međusobno ovise jeni o rugima,a istoobno su ovisni o vremenu i prostoru.



Tri skupine ekoloških intervencija ( koje vode rehabi litatori i ostali stručnjaci): intervencije u specijaliziranim institucijama, intervencije u prironim životnim okruženjima i intervencije u javnim ustanovama.

POLAZNE TEZE U INTEGRIRANOM ODGOJU I OBRAZOVANJU : 

Ponašanje jeteta nije usmjereno protiv učitel ja/odgojitelja.



Uobičajeno postoji obar razlog za loše ponašanje.



Pravila su važna, ali vrijenosti su važnije.



Ima mjesta za optimizam- pozitivni pomaci su mogudi.



Za tretiranje teškoda nužna je suranja.



Svako je dijete jedinstveno.

4

3. IAKTIČKO-METOIČKI ASPEKTI INTEGRIRANOG OGOJA I OBRAZOVANJA

Biološki uvjetovane teškode koje ometaju sposobnost funkcioniranja jece u og -obraz. okruženju: 

Teškode u senzoričkoj reaktivnosti (teškode u mouliranju informacija koje ijete putem osjetila  vida, sluha, dodira, njuha, okusa i svjesnosti prima iz okoline)



Teškode u obrai (teškode u osmišljavanju senzoričkih poataka)



Teškode u stvaranju i nizanju ili planiranju ogovora (onose se na probleme s voljnim kretanjem svog tijela)

POLAZNE TEZE

-

Djeca s teškodama, u onosu na vršnjake, ponajprije se prepoznaju u međusobnim sličnostima

biološko-psihosocijalnog razvoja, a tek zatim u njihovim razlikama -

jeca s istom teškodom mogu se više razlikovati negoli biti slična, a jeca s različitim teškodama mo gu imati više sličnosti nego razlika

Razvojni aspekt teškode! 

Kompenzacijske mogudnosti cjelokupnog psihičkog funkcioniranja jeteta



Pronalaženje načina kojim možemo prionijeti njegovu napretku, razvoju i psihosocijalnoj dobrobiti

POLAZIŠTA INTEGRIRANOG ODGOJA I OBRAZOVANJA Pri oabiru primjerenih iaktičko -metoičkih pristupa potrebno je procijeniti ječje sposobnosti, znanja, interese i posebne potrebe. Ivančid i Stančid (2002:142) naglašavaju a je osobito važno procijeniti sljeede sposobnosti djetet a: slušanje, usmeno izražavanje, prostorno i vremensko snalaženje, rukovanje srestvima za ra,

stjecanje ranih navika, čitanje, pismeno izražavanje, računanje i geometrijsko preočavanje. Kaa ogojitelj ili učitelj utvri a neko ijete manifestira ostupanja u stupnju razvoja u onosu na vedinu njihovih vršnjaka, iaktičko -metoički pristup jetete mogude je prilagoiti na razini: -

percepcije: prilagođavanje srestava za preočavanje, tiska, prostora za čitanje/pisanje, isticanja u tekstu...

-

spoznaje: uvođenje u postupak, planiranje, sažimanje, pojenostavljivanje teksta, shematski prikazi...

-

govora: prilagođavanje izražajnosti, razgovijetnosti, razumljivosti, govorno usmjeravanje pozornosti...

-

zahtjeva: samostalnost, vrijeme i način raa, aktivnost,  provjeravanje...

INDIVIDUALIZIRANI PROGRAM 

prilagođen sposobnostima (jakim stranama) i ograničenjima (slabim stranama) jeteta



označava prilagobu iaktičko -metoičkog pristupa



ovisno o posebnim odg- obraz. potrebama jeteta, može prestavljati smanjenje ubine i širine og -

obraz. saržaja 5

! Mogude je iniviualizirati: 

odg-obraz. premete i saržaje



razinu usvajanja pojedinih odg-obraz- saržaja



vremenske dimenzije za usvajanje pojedinih odg- obraz. saržaja



nastavne oblike, metode i sredstva rada

IAKTIČKO-METOIČKI POSTUPCI iaktičko-metoički postupci koje valja primjeniti ko jece koja imaju teškode slušnog i vinog perceptivnog poručja, teškode u mogudnostima pamdenja, zaržavanja pozornosti i misaonim procesima. SLUŠNA PERCEPCIJA (smetnje koncentriranog slušanja, razlikovanja i pamdenja glasova, riječi i govornih cjelina)

D-M. postupci: 

upotreba jasnih, razgovjetnih, kradih rečenica s poznatim riječima



ponavljanje izrečenog



provjera razumijevanja i korištenje perceptivnog potkrepljenja

VIDNA PERCEPCIJA (teškode vino -prostorne orijentacije, iskriminacije oblika prema izgleu, položaju i smjeru,

teškode u percipiranju vino -motoričke koorinacije, vino -motoričke brzine učenja...) D-M. postupci:   jednostavna i pregledna nastavna sredstva bez

suvišnih etalja, usmjerena na zaatak; prilagođavanje

tiska (povedani razmaci među riječima, uvedanje tiska, sažimanje teksta..) 

primjereno uključivanje u ra (čitanje na početku teksta, na početku olomka)



upudivanje na korištenje orijentira pri čitanju (čitanje prstom, povlačenje crta pri čitanju), usmjeravanje na preglenost i čitkost napisanog

 ZAPAMĆIVANJE I PAMĆENJE  (problemi memoriranja slušnih, čitalnih, glealnih i ostalih osjetilnih poataka u

odnosu na njihov broj, tijek i povezanost) D-M. postupci: 

ugotrajnije vježbanje i ponavljanje bitnih ijelova saržaja uz usmenu provjeru njihova razumijevanja



primjena iniviualiziranih nastavnih listida za utvrđivanje, ponavljanje i vježbanje saržaja

 ZADRŽAVANJE POZORNOSTI  (promjenjivost pozornosti ili smanjena sposobnost prijelaza iz jedne situacije

poražaja u rugu) D-M. postupci: 

 jasno avanje uputa, oziranje informacija, provjera pradenja raa, usmjeravanje aktivnosti, češda primjena usmenih oblika rada



primjena ciljanih, jednostavnih, djetetu zanimljivih iaktičkih materijala, bez suvišnih etalja

MIŠLJENJE  (teškode u izvođenju različitih misaonih operacija kao što su: asociranje, konkretiziranje, povezivanje,

apstrahiranje, zaključivanje i sl.)

6

D-M. postupci: 

isticanje bitnog različitim tipovima obilježavanja i/ili slikovnog preočavanja



sažimanje teksta izvajanjem važnih orenica saržaja



planiranje rečenica uz pomod različitih ispozicija (slike, rečenice, pitanja, riječi)



primjena shematskih prikaza rai bolje preglenosti analitičko -sintetičkog prestavljanja saržaja

-

Razinu i saržaj prilagobe ne oređuje vrsta i stupanj teškoda u razvoju, ved mogudnosti i potrebe

VAŽNO!

svakog djeteta

-

jeca s teškodama mogu napreovati (u svim ili nekim poručjima) kao i njihovi vršnjaci; io može napreovati samo o oređene granice, ali nema jeteta koje se ne može ogajati i obrazovati u skladu sa svojim sposobnostima

4.

SUDIONICI INTEGRIRANOG ODGOJA I OBRAZOVANJA

jeca s teškodama socijalne integracije o

bez obzira je li riječ o organskim ili socijalno uvjetovanim teškodama, one nisu imanentno obilježje jece koja ih manifestiraju

o

u ranom se jetinjstvu teškode socijalne integracije javljaju prvi put, ali mnoge o njih de nestati bez intervencija, posebno ako se rai o razvojnim teškodama

o

ponašanje čini ijete više ili manje socijalno integriranim; oređuje razinu socijalne integracije

↓ 1. internalizirani problemi ponašanja –jeca s tim problemima pokazuju socijalnu povučenost, strah, anksioznost i somatske probleme  – dijete ima probleme samo sa sobom 2. eksternalizirani problemi ponašanja  – pretjerana razražljivost, agresivno i elikventno ponašanje –   dijete

svojim ponašanjem stvara probleme rugima iz okoline - nejelotvorna ponašanja/problemi u ponašanju  - djeca s organski uvje tovanim teškodama u razvoju manifestiraju

razne oblike problema u ponašanju koja ostupaju o normi koje vrijee za oređeni uzrast i koje okruženje smatra štetnima i opasnima za ijete pa zato ta ponašanja zahtijevaju poseban tretman - npr. jeca oštedena sluha takva ponašanja manifestiraju 14 – 44 % češde nego jeca bez oštedenja - mnogi problemi u ponašanju su posljeica nezaovoljenih potreba jeteta (potreba za sigurnošdu, pripaanjem,

ljubavlju), a ne bioloških obilježja - kriteriji za utvrđivanje problema u ponašanju: trajnost, ozbiljnost i odupiranje takvog ponašanja  promjeni - ponašanje u teoriji izbora   (William Glasser)  – svako ponašanje se može efinirati kao pokušaj zaovoljavanja

osnovnih životnih potreba (preživljavanje, ljubav, mod, zabava, sloboa) –   ono je svrhovito  i temelji se na unutarnjoj motivaciji 

7



poneka a bismo zaovoljili te potrebe biramo neučinkovita ponašanja, koja nisu u sklau s očekivanjima



4 komponente ponašanja: jelovanje, mišljenje, osjedanje i fiziologija → one jeluju za jeno, nejeljive su



mišljenje poupire svaki postupak, ok je postupak u tijeku u organizmu se ogađaju fiziološke promjene, a taj onos fiziologije i mišljenja rađa osjedaje



nad djelovanjem imamo potpunu kontrolu  –  to je aktivna komponenta; mišljenje možemo umjereno

kontrolirati; osjedaje i fiziologiju jelomično 

često se prema jeci koju ogajamo i euciramo ponašamo kao a ih možemo prisiliti a učine što želimo (teorija poražaja - oražaja), iako ponašanje oređuje unutarnja m otivacija



to je odnos temeljen na strahu od kazne i ovisnosti o nagradi  –  takvi odnosi ne pridonose istinskim

promjenama ponašanja - smisao discipliniranja djece  – disciplina vs kazna 

isciplina (nametnuta izvana ili samoisciplina) je poželjna, ona znači učenje, no pretvorili smo je u nešto što jean čini rugome kako bi se ovaj prilagoio



kazna (tjelesna, sarkazam, ponižavanje, emocionalno zlostavljanje, šutnja i izoliranje) nije poželjna, saržava elemente tjelesne i emocionalne povree



razlike:

DISCIPLINA

KAZNA

- očekivana – pravila se ističu i svi ih poznaju

- neočekivana, čak rezultat hirovitog

raspoloženja - ovoi ijete o naknae štete –  preuzimanje

- usmjerena na problem, ne na rješenje (nema

mogudnosti ispravljanja pogreške)

posljedice - cilj: naučiti boljem ponašanju i izbjedi

- kažnjeno ijete zbog straha ili povrijeđenosti

problem ubuude

počinje skrivati istinu

- završava boljim onosom oraslih i jece

- katka uključuje poznate posljeice, no one mogu biti prestroge

- ijete nauči granice oraslih i shvada svoj

- saržava elemente tjelesne i emocionalne

povree, sarkazam, nelogične zabrane...

udio u problemu - nametnuta izvana ili samodisciplina - ka pogriješi ijete zna što de se ogoiti - razumna i umjerena  – provodi se smireno, bez negativnih emocija i kritiziranja o

ijete s teškodama tijekom školovanja postaje ovojeno o učenja, neostaje mu motivacije, u komunikaciji s odraslima nailaze na  jezik neprihvadanja  –  zapovijed, prijetnja, moraliziranje, savjet,

poučavanje, kritiziranje..., zato im je osim spoznajnog potreban i motivacijski te emocionalni pomak

8

s druge strane,  jezik prihvadanja - međusobno poštovanje, povjerenje, otvorenost, čista komunikacija, „ja

o

 – poruke“, aktivno slušanje, fee back... u pokušaju kontroliranja jetetova ponašanja možemo imati 5 polazišta:

o

KAZNITELJ

OKRIVITELJ

PRIJATELJ

PROMATRAČ 

VODITELJ

Što rai učitelj?

viče i proziva

Propovijea, šuti

Traži izgovore

Zbraja i mjeri

Postavlja pitanja

Što kaže učitelj?

Ako to ne napraviš,

Trebao si to znati

Napravi to za

Koje je pravilo?

U što vjerujemo?

 ja du...

bolje.

mene.

krivnja, odbacivanje

Skrivanje, laganje

ovisnost

prilagodba

Jačanje, snaga

Nije me briga!

Žao mi je.

Mislio sam da

Koliko teško, koliko

Kako

smo prijatelji.

dugo?

popraviti?

slabost

Usmjereno

Na

čemu

se

temelji?

Što kaže ijete?

Izlazni rezultat

Ponavljanje štete

Loše mišljenje o sebi



na

posljedicu

voditeljski pristup nazivamo restitucija  – pomaže jetetu u unutarnjoj procjeni onoga što može učiniti

pravima i obvezama; proces koji voi ka razvoju socijalnih vještina i socijalne kompetenci je (poznavanje i razumijevanje normi i pravila, vrijenosti, ovlaavanje umijedima nužnim za jelotvornu interakciju u zajednici)

pretpostavke uspjeha u korigiranju jetetova ponašanja:

a) uočavanje problema b) ulaganje oatnih napora u pružanju pomodi jetetu, uz postojanje svijesti a neka jeca trebaju više pažnje zbog objektivnih okolnosti

u cilju: a) razumijevanja jeteta i njegova ponašanja b) pružanja pomodi jetetu a bolje razumije sebe i svoje ponašanje c) pružanja pomodi jetetu a promijeni svoje ponašanje 

no, samo jean kvalitetan onos jeteta s npr. učiteljem nede biti ovoljan ved je potrebno uključiti cijelu zajednicu!

9

mogu

samorestitucija

kako bi ispravilo svoje pogreške; suranički proces u kojem jeca uče tražiti rješenja problema, uče o



to

Roitelji jece s teškodama socijalne integracije o

proces socijalizacije u obitelji j e proces koji ima snagu povratnog jelovanja jer se uz njegovu pomod

oblikovane osobe trebaju uključiti u okruženje kako bi u njemu jelovale poupirudi ili mijenjajudi ruštvene onose o

procesi koji oblikuju članove obitelji, dvije razine socijalizacijskog utjecaja obitelji :

1. RUŠTVO (kultura, vrijednosti, struktura ) cjelina obiteljske organizacije u konkretnom ruštvenom okruženju 2. POJEDINAC/DIJETE (težnje, motivacija, potrebe) - neposredno odgojno djelovanje roditelja

→ to su 2 kruga uzajamnih uvjetovanja i povezanosti čija je točka presjeka obitelj

- ekološka teorija – jeci koja nisu socijalizirana na poželjan način možemo pomodi jeino u kontekstu intimnih

ruštvenih sustava kojih su oni io - obitelj je prva etapa, prva ruštvena skupina koju ijete spoznaje - članovi obitelji su povezani snažnim osjedajima, imaju jeni prema rugima prava i obveze koji se mogu

razumjeti kroz obiteljske funkcije: biološko -reproduktivna, em ocionalna, ekonomska, komunikacijska, zaštitnička, odgojna, obrazovna, socijalizacijska

→ Obilježja obitelji relevantna za ogojno -obrazovni i socijalizacijski kontekst 1. ka govorimo o nepoželjnoj socijalizaciji, onos između obitelji i ponašanja je u fokusu mnogih istraživanja – posebno se orijentira na strukturalna (veličina obitelji, reoslije rođenja jeteta, strukturalna necjelovitost, zaposlenost roditelja - majke) i funkcionalna obilježja (roiteljsko prihvadanje jeteta, stupanj privrženosti, obiteljski odnosi, razina kontroliranja i discipliniranja) 2. dimenzije unutarnje obiteljske atmosfere  – kohezija ( veze između članova, o pretjerane angažira nosti do

potpune neuključenosti) i adaptibilnost (sposobnost članova a, kaa je to potrebno, promijene uloge i pravila) 3. dimenzije obiteljske komunikacije  – konverzacijska ( članovi se ohrabruju za sujelovanje u interakciji o

neograničenom broju t ema) i konformistička (obitelji inzistiraju na ujenačenosti i homogenosti stajališta ) → 4 tipa obitelji: koncenzualne, pluralističke, protektivne i laisez -faire 4. roditeljski stilovi  – autoritarni, permisivni, indiferentni i autoritativni roditelji

5. ključne imenzije roiteljstva: emocionalna toplina i razumijevanje te nazor i zabrane

- funkcionalne i nefunkcionalne obitelji: - funkcionalne: poupiranje zravih onosa, usuglašena ogojna stajališta roitelja, privrženost i potpora,

ogovorena pravila, inuktivni ogojni postupci (ijete samo shvada posljeice svog ponašanja i nužnost pravila) - nefunkcionalne : manje sposobnosti u rješavanju problema, obrambena komunikacija, isfunkcionalna

stajališta, prezaštidivanje – popustljivost  – odbacivanje

10

- niz je objektivnih okolnosti koje oređuju svakiašnji život obitelji jece sa smetnjama u razvoju i 3 su skupine

mehanizama suočavanja s teškodama jeteta: 1. usmjerenost na procjenu  – analiza problema i pronalaženje koraka za njegovo rješenje, otkrivanje pozitivnih

obilježja u situaciji ili kognitivno poricanje rai umanjivanja ozbiljnosti situacije 2. usmjerenost na problem  – traženje informacija i potpore, pouzimanje aktivnosti za rješavanje problema i prepoznavanje alternat ivnih rješenja 3. usmjerenost na emocije  – kontrola emocija, emocionalni „izljevi“ i rezignirano prihvadanje –   mirenje sa situacijom - svrha rada s roditeljima : jačanje kompetentnosti za roiteljsku ulogu, razumijevanje vlastite ogovornosti u nastajanju p roblema, poboljšanje razumijevanja problema, usvajanje novih načina jelovanja...

Vršnjaci i vršnjačke skupine 

vršnjačke skupina – skupina osoba ujenačene obi, socijalnog statusa i interesa, višestruko važna u razvijanju odnosa, komunikacije i socijalizacije



neostatna privrženost vršnjačkoj skupini u jetinjstvu važan je činitelj teškoda socijalne integracije u kasnijoj dobi



mogu biti: dijade najboljih prijatelja, male grupe bliskih prijatelja ili parova te skupine u kojima nema prijateljskih odnosa



roitelji utječu na oabir prijatelja/vršnjaka: izravno (oabirom mjesta stanovanja, vrtida, škole, obiteljskih prijatelja), neizravno (razvoj ličnosti, oblika ponašanja, vrijenosti, normi)



u vršnjačkim skupinama poželjnija su socijalno kompetentna djeca!



najvažniji i najintenzivniji vršnjački onos je prijateljstvo ( pomaganje, ijeljenje, uspješno rješavanje sukoba...)



tijekom ranijeg jetinjstva karakteristična su istospolna prijateljstva



muška jeca sklonija su ružiti se s vedim skupinama, a jevojčice s jenom ili vije osobe



u aolescenciji prijateljstva jačaju i stabilna su



stabilnosti prijateljstva prionose: ob, fizička bliskost, sposobnost komuniciranja, empatičnost, vještina konstruktivnog rješavanja sukoba, status u skupini, vrijenos ni sustav, interesi...



-razine prihvadenosti u vršnjačkoj skupini: vije su krajnosti – obačenost i omiljenost, a postoji i zanemarenost, kontroverzan status...



nasilništvo prema Olweusu je poseban oblik agresivnosti kod kojeg se dominantni pojedinac (nasilnik) ponavljano ponaša agresivno prema manje ominantnom pojeincu (žrtvi) - može biti izravno – otvoreni napa na žrtvu i neizravno – ruštvena izolacija, namjerno isključivanje iz

skupine - može biti fizičko, verbalno i socijalno

11



prevencija vršnjačkog nasilja  je važan čimbenik uspješne ogojno -obrazovne integracije djece s teškodama socijalne integracije jer su ta jeca često među onima koji su skloni nasilničkom ponašanju i koji trpe takvo ponašanje



može se vršiti putem razvoja pozitivnih vršnjačkih interakcija, vršnjačkom pomodi (planirana i strukturirana upotreba znanja, vještina jece kako bi razumjela i pomogla rugima u razvoju vještina te kako bi sujelovala u razvoju samopouzanja jece kojoj je pomod potr ebna)



vršnjačko se sujelovanje u integriranom ogoju i obrazovanju temelji na iskustvenom učenju, a najčešda tehnika iskustvenog učenja je raionički grupni ra – suraničko učenje



ogovornost učitelja je a svojim ogojnim nastojanjima ko jece razviju suraničke onose koji se mogu razvijati o 4. goine života, trebaju ih usmjeravati na usvajanje kooperativnih socijalnih vještina koje imaju 4 razine:  formiranje, funkcioniranje, formuliranje i fermentiranje

→te razine ostvarujemo kroz poticanje slijeedih ponašanja: FORMIRANJE

FUNKCIONIRANJE

- tihi govor, tihi rad

- davanje prijedloga, poticanje na aktivnost

- oslovljavanje po imenu

- poštovanje rokova

- gleanje i slušanje osobe koja govori

- traženje i nuđenje objašnjenja

- izbjegavanje nepotrebne buke

- parafraziranje

FORMULIRANJE

FERMENTIRANJE

- sumiranje izgovorenih ideja

- kritika problema, a ne osoba

- strukturiranje novih informacija

- prihvadanje i analiziranje različitih ieja

- glasno razmišljanje, verbaliziranje

- vještina postavljanja pitanja

- otvorenost za rasprave

- alternativno  – divergentno  – slojevito mišljenje

Stručni suranici i stručne službe o

za integrirani odgoj i obrazovanje presudan je timski ra različitih profesija tj. ra malih skupina

međusobno ovisnih osoba, kompetentnih stručnjaka koji ijele ogovornost za uspješno obavljanje nekih zaada o

preduvjeti timskog rada : intenzivna komunikacija, razmjena ieja, pregovori o različitim rješenjima

problema, sposobnost suraničkog učenja o

vrste timova: 1. savjetoavni i/ili rukovoedi timovi

o

timovi specijaliziranih stručnjaka

o

timovi učitelja, onosno ogojitelja

o

imenzije uspješnosti timova: 1. neuspješni ili subsumativni  – postignude je manje o z broja znanja, vještine i sposobnosti pojeinih članova 12

2. prosječno uspješni – postignude ogovara zbroju znanja, vještine članova 3. uspješni ili sup ersumativni – postignuda nailaze zbroj - razina suradnje među članovima tima: 1. individualno usmjereni  –  jasno prepoznatljivi doprinosi pojedinih

članova 2. linearno usmjereni – jeni utječu na ruge, a ominantan je voitelj 3. cirkularno usmjereni  – kreativni, voitelj je uključen u cirkularnu

transakcijsku suranju s članovima tima o

osnovnoškolski ogoj i o brazovanje djece s posebnim potrebama provodi se u redovitim osnovnim školama – potpuna integracija ili jelomična te u posebnim o -o ustanovama

o

u jenom razreu mogu biti najviše 3 učenika s teškodama, a s brojem učenika s teškodama smanjuje se broj svih u čenika u razreu

o

-najčešde se u vrtidima i školama kao stručni suranici zapošljavaju pedagozi  jer imaju status osnovnih

stručnih suranika o

pedagozi planiraju i programiraju (stručno usavršavanje, izraa goišnjeg plana i programa, plan zdravstvene, socija lne i ekološke zaštite jece, plan kulturne i javne jelatnosti ustanove, sujelovanje u

izrai plana raa s jecom s teškodama i plana raa s arovitom jecom); neposrean ra s jecom, ogajateljima/učiteljima i roiteljima; suranja s ravnateljem, učiteljima i stručnim suranicima i rugim ustanovama u lokalnoj zajednici  – om zravlja, zavo za zapošljavanje, socijalna skrb... o

edukacijsko-rehabilitacijski stručnjaci : logopedi, rehabilitatori i socijalni pedagozi

Ostali sudionici integriranog odgoja i obrazovanja 

kvalitetu integriranog ogoja i obrazovanja suklano postavkama ekološke teorije uvjetuju brojni čimbenici na svim razinama ekološkog sustava –  na razinama makro i egzo prostora



makrorazina

ekološkog

prostora:

znanstvene

spoznaje

u

odgojno-obra zovnim,

psihološkim,

peagoškim...znanostima; postojeda zakonska rješenja; stupanj razvoja socijalne politike ruštva; smisao, saržaj i ciljevi ogoja i obrazovanja; materijalni uvjeti; svijest o poštivanju prava jeteta; kvaliteta obrazovanja učitelja i rugih stručnjaka 

egzorazina i mezorazina ekološkog prostora: raspoloživi stručnjaci u lokalnoj zajenici; ostupnost programa nevlainih organizacija; proveba zakonskih rješenja u praksi, angažman i razvoj zajenice...



lokalna zajednica i njezini resursi imaju veliku važnost u prevenciji i tretmanu teškoda socijalne integracije



zajeništvo  je imperativ integriranog odgoja i obrazovanja  – što više stanovnici zajenice mogu računati na uzajamnu pomod veda de biti količina socijalnog kapitala i koristi za za jednicu

13



sustav integriranog odgoja i obrazovanja (shematski):

MAKROSUSTAV - ljudska prava, socijalna prava, zakoni o odg. i obr., standardi kvalitete

MEZOSUSTAV I EGZOSUSTAV - dostupnost I kvaliteta medicinskih, psihosocijalnih intervencija, ciljevi I

saržaji, profesionalne kompetencije zaposlenika

MIKROSUSTAV - roitelji, brada, članovi obitelji,

učitelji, prijatelji - ijete s teškodama socijalne

integracije: promijenjivi elementi –

ponašanje; nepromijenjivi – biološke dispozicije, psihička svojstva 5.ČIMBENICI TEŠKODA SOCIJALNE INTEGRACIJE Ostupanja o uobičajenog (stanarnog) socijalnog funkcioniranja najzornije se uočavaju u ogojnim skupinama i razrenim ojelima, što upuduje na potrebu pravoobnog uočavanja isfunkcionalnih karakteristika jece te osiguravanja ranih stručnih eukacijsk o-rehabilitacijskih i drugih psihosocijalnih intervencija. TEŠKODE U PRAVOOBNOJ IENTIFIKACIJI 

neovoljno znanstveno utemeljeni pokazatelji o ostupanjima u ranoj ječjoj obi



očekivanja a de problem nestati sam



nespremnost djetetu bliskih osoba na suo čavanje s problemom



neovoljno razvijena mreža ranih psihosocijalnih intervencija



neovoljna ekipiranost stručnih timova u preškolskim i školskim ustanovama it.

Svako ostupanje nije opravano tumačiti kao znakovitu teškodu socijalne integracije, ved je potrebno poštovati kriterije ozbiljnosti trajnosti i otpornosti ostupanja na promjene. Stoga ogojitelji i učitelji, prije angažiranja stručnih timova, koristedi se strategijama ogojno -obrazovnog i savjetoavnog raa, trebaju pokušati umanjiti teškode so cijalnog funkcioniranja pojedine djece. 14

1.

USPORENI KOGNITIVNI RAZVOJ

obilježja – niža razina spoznajnih sposobnosti teškode – u formiranju pojmova, u upotrebi apstraktnih pojmova, u kreativnom mišljenju, u logičkom rasuđivanju, u korištenju prije stečenih iskustava, u pamdenju, u za ržavanju pozornosti odstupanja – na poručju percepcije, u svlaavanju motoričkih aktivnosti, u govoru (a logije i islogije), u

emocionalnoj i ponašajnoj prilagobi etiološki čimbenici – prenatalni, perinatalni i postnatalni, sniženi biološko -psihički potencijal i/ili kulturološka depriviranost

razine – granična inteligencija mentalna retardacija  – laka, umjerena, teška, uboka

rezultat triju ključnih elemenata: sposobnosti osobe, očekivanja njezine okoline i stvarnog funkcioniranj a u socijalnom prostoru

Što je teži stupanj mentalne retaracije ko jeteta, to je ono manje sposobno primjereno reagirati na norme ponašanja užega i šireg ruštvenog okruženja, što ga voi u konfliktne situacije koje mogu uzrokovati nesigurnost, osjedaj manje vrijenosti, osjedaj neuspjeha i sl. ULOGA OGOJITELJA I UČITELJA 

Pravoobno prelaganje upudivanja jece na stručno procjenjivanje sposobnosti



Sujelovanje u procesu ientifikacije sposobnosti, teškoda i posebnih potreba jeteta



Prilagoba iaktič ko-metoičkog pristupa jetetu



Sujelovanje u olakšavanju socijalizacijskih procesa jeteta



Poupiranje roitelja u procesu suranje s članovima stručnog tima

CILJEVI ODGOJA I OBRAZOVANJA Poticanje razvoja djece putem: 

stjecanja osnovnih kulturnih i higijenskih navika



razvoja spoznajnih sposobnosti



razvoja govora



razvoja motoričkih sposobnosti



razvoja socijaliziranih oblika ponašanja

15

SASTAVNICE ODGOJA I OBRAZOVANJA programska potpora  – prilagoba programa, iniviualizacija zahtjeva, iaktička potpora, dodatni programi poticanja sposobnosti i dr.

socijalna potpora  – senzibilitet i znanje učitelja/ogojitelja, senzibilitet obitelji i vršnjaka

prilagođen iaktičko-metoički pristup – primjena svih komponenti prilagobe programa, uz upotrebu pomod nih tehnologija; uključivanje jeteta u posebne razrene ojele/ogojne skupine 2.

POREMEDAJI GOVORNO GLASOVNO -JEZIČNE KOMUNIKACIJE

GOVOR – optimalna zvučna ljuska komunikacija oblikovana ritmom rečenica, riječi i slogova; srestvo stjecanja znanja i izvor mnogih iskustava

Zakašnjeli i neaekvatan jezični razvoj jean je o glavnih čimbenika kasnijih teškoda u učenju. etiološki čimbenici – promjena u sreišnjem i perifernom neuromuskulaturnom sustavu; organski i funkcionalni kontinuum od usporenog razvoja govora : ijete razumije govor i služi se rečenicom, ali ona nije primjerena

kronološkoj obi o potpunoga gubitka govornih sposobnosti : alalije, negovorenje POREMEDAJI GOVORNO GLASOVNO -JEZIČNE KOMUNIKACIJE Poremedaji glasa: neprimjerena visina glasa, glasno da, rezonancija ili trajanje glasa Poremedaji govora: artikulacijski poremedaji i poremedaji tečnosti Jezične teškode: teškode u izražavanju, ekspresiji i teškode u razumijevanju, recepciji jezika i/ili Problemi artikulacije, glasovni poremedaji, teškode u tečnosti govora i gubitak govornih sposobnosti POREMEDAJI IZGOVORA Artikulacijski poremedaji, islalije – neispravan izgovor glasova. Najučestaliji poremedaji: sigmatizam, rotacizam, lambacizam, kapacizam, gamacizam, tetacizam, eltacizam, leksičke isl alije POREMEDAJI TEČNOSTI GOVORA Mucanje – prijelazni poremedaj u komunikativnoj upotrebi jezika

-

razvojno, psihogeno ili neurogeno mucanje

faze – razvojne govorne netočnosti, granično mucanje, početno mucanje, prijelazno mucanje, uznapreovalo mucanje

brzopletost (batarizam)  – poremedaj pripremnih misaonih procesa koji prethoe govoru

-

temelji se na hereditarnim predispozicijama

-

očituje se u osnovnim komunikacijskim aktivnostima: razumijevanju, govoru, čitanju i pisanju

16

-

karakterizira ga kratak raspon poz ornosti, što se oražava na socijalno funkcioniranju brzopletaša

patološki spor govor (brailalija) – produljivanje svih glasova, a posebno samoglasnika -

posljeica organskih bolesti sreišnjeg živčanog sustava (najčešde enokrinih bolesti)

-

učestaliji je ko d mentalno retardirane djece

AFAZIJE / DISFAZIJE

Primarne – nastaju prije nego se govor počeo razvijati Sekundarne – nastaju nakon što je baza govora ved razvijena Razlikujemo – nominalne, motorne, senzorne afazije i potpunu afaziju

POSEBNE JEZIČNE TEŠKODE Jezične su vještine zbog nepoznatih uzroka isproporcionalno siromašnije u onosu na ob jeteta i njegove neverbalne sposobnosti u bilo kojem (jenom ili više) ijelu jezičnog razvoja. Utječu na teškode u čitanju i pisanju. ULOGA OGOJITELJA I UČITELJA 

poticanje socijalne integracije jece u skupini vršnjaka uz pomod nevosmislenih reakcija na ruganja



pružanje pravilnoga govornog moela



upotreba djetetu najprimjerenijeg oblika komunikacije



ponuda aktivnosti u kojima nije potreban govor



pisane provjere znanja i jasnije strukturiranje pojedinih aktivnosti



planiranje i dogovaranje govornih nastupa pred razredom/odgojnom skupinom



prilagođavanje vremenskih imenzija za pojeine ogojno -obrazovne saržaje te nastavnih metoa, oblika i sredstava rada



svaka sumnja o postojanju teškode ogojiteljima i učiteljima treba biti signal a je potrebno savjetovanje s logopedom

VAŽNO - Specifična obilježja jetetova govornog izražavanja ogojitelji i učitelji ne trebaju ispravljati i osvještavati, osim ako je riječ o brzopletašu, jer s njim treba raiti na govornom osvješdivanju. 3.

TEŠKODE ČITANJA I PISANJA

Posebne jezične teškode, isleksija, isgrafija, iskalkulija 

posljeica različitih unutarnjih i vanjskih čimbenika



mogu imati različit intenzitet, simptome i trajanje



to su neki o najaktualnijih problema školskog ogoja i obrazovanja

17



postoje: fenomenološke ili eskriptivne i funkcionalne ili interpretativne klasifikacije teškoda

DISLEKSIJA

Sklop kroničnih teškoda u postizanju vještine čitanja primjerena za ob, unatoč ostupnosti ogovarajudih obrazovnih uvjeta i uvjeta u okolini 

nemogudnost tumačenja prostornih onosa ili integracije vinih i slušnih informacija

posljeica eficita slušne obrae, teškoda s fonološkim osvješdivanjem, poremedaja u rau vinog sustava i drugih organskih čimbenika



varira o blagog poremedaja, koji se oražava u poremedenom razumijevanju pročitanoga, o potpune i pervazivne nemogudnosti čitanja unatoč ogovarajudoj inteligenciji



postoje: uboka isleksija, površinska isleksija, aleksija, isleks ija zbog zanemarivanja, disleksija vezana uz poremedaj pažnje i pamdenja



DISGRAFIJA

Stabilna nesposobnost jeteta a svlaa vještinu pisanja (prema pravopisnim načelima oređenog jezika), koja se iskazuje kroz mnogobrojne, trajne i tipične pogrješke Manifestira se kroz: - teškode u percipiranju ijelova u onosu na cjelinu i/ili 

teškode u usvajanju motoričke formule slova, znamenki i rugih simbola o

ovoi o pogrješaka:



na razini slova i sloga



na razini riječi



na razini rečenice Razlikujemo:

-

fonološke disgrafije ( artikulatorno- akustička isgrafija i fonemska, akustička isgrafija)

-

 jezične isgrafije( isgrafija jezične analize i sinteze i isgramatična isgrafija)

-

vizualnu disgrafiju

-

motoričku isgrafiju

DISKALKULIJA

jetetove sposobnosti računanja slabije su o očekivanih za ob, inteligenciju i obrazovanje primjereno obi, a ne mogu se objasniti senzoričkim oštedenjem. Može biti jeina jetetova teškoda, a može se pojaviti i u kombinaciji s nekom rugom teškodom, primjerice isleksijom Oblici: verba lna, praktognostička, leksička, grafička, ieognostička, operacijska

18

PREUVJET RAZVOJA VJEŠTINE ČITANJA I PISANJA o

fonološka svjesnost: svjesnost fonoloških segmenata govora, koji su uglavnom prestavljeni abecednom ortografijom

o

pravilan i razvijen govor

o

pravilno razumijevanje pročitanoga

o

pravilno viđenje napisanoga

o

pravilno povezivanje pisane i izgovorene riječi

ULOGA OGOJITELJA I UČITELJA o

razvoj govora, mentalnih funkcija (funkcije sinteze i analize, posebno sukcesivne analize)

o

razvoj vizualne i prostorne percepcije, pozornosti, memorije i grafomotorike

o

razvoj emergentne pismenosti

o

o

obradanje pozornosti na obilježja jezičnog razvoja i jezičnog znanja jece ( npr. postojanje vizualnog rječnika, vještine glasovne analize i sinteze, rano pa mdenje i slično) te na obilježja čitanja i pisanja (ponajprije na tehnike čitanja i pisanja te na razumijevanje pročitanoga) savjetovanje s logopeom i uključivanje jeteta u logopeski tretman (najbolje ved u preškolskoj dobi)

o

prilagođavanje vremenskih imenzija za pojein e odgojno- obrazovne saržaje te nastavnih metoa, oblika i sredstava rada

o

razinu usvojenih znanja potrebno je provjeravati usmenim putem

o

osiguravanje iniviualne pomodi u učenju

VAŽNO - Osnovni kriterij za razlikovanje specifičnog poremedaja u pisanju i čitanju o prironih pogrješaka jest učestalost i stabilnost pogrješaka ko pojeine jece. 4.

TEŠKODE U SENZORIČKOJ REAKTIVNOSTI

Teškode u senzoričkoj reaktivnosti obuhvadaju teškode u mouliranju informacija koje se iz okoline primaju putem osjetila via, sluha, oira, njuha, okusa i svjesnosti tijela. Sve što ijete čuje, vii, okusi, pomiriše i osjeti svojevrsn i  je temelj njegova moela spoznavanja okoline, njegova znanja i onosa prema sreini i svijetu koji ga okružuje. Poremedaji u pojeinim osjetilnim organima uzrokuju različite perceptivne teškode. OŠTEDENJE VIA Senzoričko oštedenje koje uzrokuje slabovinost ili sljepodu, oređuje se ostatkom vine oštrine i širinom vinog polja Vizualno funkcioniranje  – način na koji se osobe koriste preostalim vinim sposobnostima, uključuje: oštrinu via,

širinu vinog polja, pokretnost oka, funkcije mozga, percepciju svjetla i boje, os obitosti materijala i okoline koju 19

osoba glea te ostala iniviualna obilježja osobe (ostale t eškode, intelektualne sposobnosti, kompeticijske mogudnosti i r.) SPECIFIČNOSTI JECE OŠTEDENA VIA 

onemogudeno ili ograničeno učenje putem vizualne imitacije i  identifikacije



problemi u usvajanju moela ponašanja



problemi u usvajanju svakonevnih vještina



problemi u stvaranju realne slike o svijetu



kašnjenje ranoga senzomotoričkog razvoja



neostatni perceptivni poaci uzrokuju stvaranje rugačije preožbe



treba ju više vremena za obrau percipiranih informacija

SPECIFIČNI SARŽAJ OGOJNO -OBRAZOVNOG RADA 

svlaavanje svakonevnih vještina



osiguravanje potrebnih tiflotehničkih pomagala



taktilne, motoričke, auitivne, olfaktorne, gustativne stimulacije



vizualne stimulacije slabovidne djece



poticanje komunikacije s drugom djecom



iniviualiziran metoičko -iaktički pristup (metoa usmenog izražavanja i emonstracije)

OŠTEDENJE SLUHA Sve vrste ozljea vanjskoga ili srenjeg uha koje uzrokuju slabljenje sposobnosti vođe nja zvuka do vanjskog uha. Oštedenje sluha mogu uzrokovati mnoga stanja i bolesti (prenatalni, perinatalni i postnatalni čimbenici). Neka se oštedenja sluha mogu ublažiti, a katka i ukloniti prevencijom, lijekovima ili operativnim postupcima. STUPANJ OŠTEDENJA SLUHA Nagluhe osobe : lako nagluhe, umjereno nagluhe, umjereno- teško nagluhe i teško nagluhe –  auditivne

informacije opunjavaju vizualnom percepcijom (uz pomod slušnog aparata ili kohlearnog aparata) Gluhe osobe: ni uz pomod slušnog aparata ne mogu cjelovito percipirati govor, dominantno vizualna komunikacija (znakovni jezik)

Prelingvalno oštedenje sluha: oštedenje koje je nastupilo prije usvajanja jezika, utječe na cjelokupni razvoj i psihosocijalno sazrijevanje osobe

Postlingvalno oštedenje sluha : govor i jezik usvojeni su prije oštedenja

20

MOGUDE POSLJEICE OŠTEDENJA SLUHA Razvoj govora osoba oštedena sluha obuhvada: o jeva uočljivih oštedenja o potpunog izostanka govora, teškode u stanarnoj komunikaciji, ostupanja u emocionalnom i socijalnom razvoju, ostupanja u obrazovnim postignudima jeteta ovise o interakciji stu pnja i vremena nastanka oštedenja, oatnim teškodama, stajalištima i potpori okoline (roitelja, članova obitelji, suučenika, učitelja…), pravoobnosti postavljanja točne ijagnoze, tome imaju li roitelji jeteta oštedenje sluha ili ijete raste među oso bama koje čuju TEŠKODE U OGOJNO-OBRAZOVNIM UVJETIMA o

teškode učenja govora

o

zaostajanje u usvajanju govornoga i pisanoga jezika

o

problemi u pisanom izražavanju

o

oskuniji rječnik

o

agramatizam

o

otežano razumijevanje pisanog teksta

o

teškode u usvajanju obrazovnih saržaja

VAŽNO - Razlike među osobama oštedena sluha se velike i znatno utječu na moalitete komuniciranja te na oabir primjerenih rehabilitacijskih i eukacijskih metoa raa s njima. Pri oređivanju primjerenog moela obrazovanja najvažnije je poštovati način komuniciranja konkretnog pojeinca. PRETPOSTAVKE INKLUZIJE JECE OŠTEDENA SLUHA 

Raspoloživost različitih vrsta potpora s obzirom na iniviualne potrebe jeteta i preporuke stručnjaka



Omogudena povremena ili stalna eukacijsko -rehabilitacijska potpora (surdoaudiologa)



Omoguden prouljeni stručni postupak u sklopu cjelonevne nastave



Potpora eukacijskog tumača, onosno prevoitelja za znakovni jezik



Primjena specifičnih iaktičko -metoičkih postupaka (osobito primjena načela zornosti rai omogudavanja razumijevanja odgojno- obrazovnih saržaja)

Cilj ogoja i obrazovanja: uključivanje jeteta u cjelovit obraz ovni program koji je primjeren njegovoj obi; kaa je mogude, poticanje razvoja govora

21

GLUHOSLJEPODA Istoobno oštedenje via i sluha Stanje koje pojeincu ograničava ili onemogudava optimalnu percepciju putem via i sluha zahtijeva oređene prilagodbe i posebnosti u komunikaciji, orijentaciji i pristupu informacijama. Gluhoslijepa se osoba u

svakonevnom životu koristi raznim moificiranim tehnikama. Vedina gluhoslijepih osoba ima znatne ostatke ili via ili sluha, uz teže oštedenje rugog osjetila. U ogoju i obrazovanju gluhoslijepa jeca zahtijevaju kontinuirani edukacijsko-rehabilitacijski tretman.

5. OSTALI ČIMBENICI TEŠKODA SOCIJALNE INTEGRACIJE (HIPERAKTIVNOST I POMANJKANJE PAŽNJE,

PERVAZIVNI RAZVOJNI POREMEDAJ: AUTIZAM, MOTORIČKI POREMEDAJI I KRONIČNE BOLESTI, AROVITOST) HIPERAKTIVNOST

Razvojno neogovarajudi stupanj pozornosti, pretjerana aktivnost i hiperaktivnost -

otežava samousmjeravanje i organizaciju ponašanja u onosu na buudnost

-

teškode u inhibiciji (kočenju) reakcija

Posljeica blagoga mozgovnog oštedenja koje uzrokuje neurološke isfunkcije mozga. POMANJKANJE PAŽNJE -

impulzivnost i neorijentiranost u vremenu

-

povedana ili smanjena razražljivost

ADHD

Pomanjkanje pažnje i hiperaktivnost SPECIFIČNOSTI OGOJA I OBRAZOVANJA Ciljevi: učenje samokontrole ponašanja, poticanje samopouzanja jeteta putem osljenoga i čvrstoga, ali toplog

i osjedajnog onosa uz usmjeravanje pozornosti na važna ponašanja, ogovaranje željenog ponašanja, prihvadanje unaprije ogovorene posljeice za oređeno ponašanje, pružanje rutine, strukture i previivosti, jasnu komunikaciju, iaktičko -metoičku prilagobu („razbijanje“ o dgojno-obrazovnih saržaja, planiranje procesa učenja, česte promjene aktivnosti, mnogo fizičke aktivnosti).

22

AUTIZAM

Kompleksan (pervazivan) razvojni poremedaj multikauzalne etiologije Sveobuhvatni razvojni poremedaj – zahvadeni su svi aspekti jetetove osobnosti: govor, motorika, ponašanje i učenje Osnovni problemi: nekomunikativnost, nemogudnost uspostavljanja socijalnih onosa, sklonost osamljivanju i

povlačenju u sebe Nadareni autist  – osoba s autizmom koja ima iznimno razvijenu izoliranu sposobnost SPECIFIČNOSTI OGOJA I OBRAZOVANJA o

Rutina, struktura, predvidivost

o

Školovanje prema iniviualiziranom, prilagođenom programu

o

Stalno poticanje na aktivno sudjelovanje

o

stalno vođenje i upudivanje

o

svaki zadatak treba rastaviti na jasne i jednostavne dijelove (faze), s jasno definiranim ciljem

o

najviše tri učenika na jenog učitelja

o

za uključivanje takve jece nužan je ovoljan broj stručnjaka koji de im modi pružiti primjeren tretman i pozornost

MOTORIČKI POREMEDAJI I KRONIČNE BOLESTI -

oštedenja lokomotornog su stava

-

oštedenja sreišnjeg živčanog sustava

-

oštedenja perifernoga živčanog sustava

-

oštedenja koja su posljeica kroničnih bolesti rugih sustava

motorički poremedaji (tjelesna invalidnost)  – ispoprosječno tjelesno funkcioniranje u poručju grube i/ili fine motorike zbog kojih je osobama potrebna stručna pomod u ogoju i obrazovanju te u osposobljavanju

za ra i život, uz uvjete koji su im primjereni kronične bolesti – trajanje bolesti promjenjive težine, što obuhvada razoblja poboljšanja i pogoršanja zdravstvenog stanja, zahtijevaju različita liječenja te eukacijske i rehabilitacijske intervencije

23

EPILEPSIJA

Povremeni poremedaj živčanog sustava koji nastaje zbog prekomjernog ili nepravilnog izbijanja živčanih impulsa u mozgu

Epileptični napaaj – povreme na, stereotipna epizoa poremedaja svijesti i/ili ponašanja, i/ili emocionalnih reakcija, i/ili motorike, i/ili osjetilnih funkcija

Razlikujemo primarno generalizirane epileptičke napaaje i epileptičke napaaje sa žarišnim početkom ; veliki i

mali epileptički napaaji CEREBRALNA PARALIZA

Skupina poremedaja pokreta i položaja uzrokovana oštedenjem nezrelog mozga. Stanje nastaje prije, tijekom ili neposreno nakon rođenja. Znakovi – slaba kontrola glave poslije obi o tri mjeseca, prekomjerna napetost ili mlohavost mišida,

nesposobnost sjeenja bez potpore o osmog mjeseca naalje, upotreba samo jene strane tijela, teškode u hranjenju, jaka iritabilnost, odsutnost smijeha i dr.

jeca s cerebralnom paralizom sve se češde uključuju u reovite ogojno -obrazovne ustanove, prema posebnim programima i uz stručno vođenje rehabilitatora. SPECIFIČNOSTI OGOJA I OBRAZOVANJA -

pristupačnost ogojno -obrazovne ustanove, bez arhitektonskih barijera

-

osiguran prijevoz, i prema potrebi, osobni asistent

-

iaktičko-metoičke prilagobe (pisane informacije i upute, tempo raa, pomagala)

-

ogovor i suranja sa stručnom službom, roiteljima i jetetovim liječnikom

DAROVITOST

Iznimna arovitost, moguda su iznimno visoka postignuda u onosu na vršnjake, iskustvo ili okruženje. Potrebno  je posebno obrazovanje koje de jeci omoguditi a razviju natprosječne sposobnosti. Mogudi socijalizacijski problemi  : -

razlike između poje dinih aspekata razvoja (npr. motorne i intelektualne razvijenosti) djeteta

-

dosada i s njom povezana nedisciplinarnost; neusklađenost očekivanja i mogudnosti

24

postoje: 

manifestirana i potencijalna darovitost



bistra i darovita djeca



darovita djeca mogu manifestirati ponašanja slična AH -u

dvostruko etiketirana djeca  – kombinacija visokih potencijala i razvojnih teškoda

Znakovi arovitosti mogu se uočiti ved u preškolskoj obi. Ako obiteljska i obrazovna sreina, uzajamno se poupirudi, ne mogu osigurat i primjereno zadovoljavanje posebnih potreba darovite djece, postoji opasnost o trajnog zanemarivanja, zatomljivanja i neiskorištavanja jetetovih potencijala. Ogojno obrazovne ustanove trebale bi imati razrađene i prihvadene programe ka je riječ o sposobnoj jeci, čija bi proveba znatno smanjila broj nerealiziranih talenata u opdoj populaciji. SPECIFIČNOSTI OGOJA I OBRAZOVANJA o

pravoobno prepoznavanje i upudivanje na ientifikacijske postupke

o

uključivanje jeteta u eukacijske saržaje i oblike u kojima se može intenzivnije razvijati

o

primjena nastavnih strategija za darovitu i vrlo sposobnu djecu

o

vostruko etiketirana jeca zahtijevaju posebne oblike ientifikacije i posebne oblike potpore u vrtidu i školi; osobito izvan sustava, kroz alternativne izvanškolske obrazovne i terapijske programe

6. POREMEDAJI U PONAŠANJU: FENOMENOLOŠKI KOMPLEKS TEŠKODA SOCIJALNE INTEGRACIJE 

poremedaji u ponašanju su ponašanja koja ostupaju o uobičajenih stanara ili normi koji vrijee za oređenu ob jeteta u oređenom socijalnom okruženju, a koje to okruženje, zbog mogudih posljeica na ijete i/ili okolinu, smatra štetnima i opasnima pa stoga trebaju poseban tretman



različiti oblici poremedaja u ponašanju isprepledu se na različite načine i bez jasne granice



utvrđuju se prema kriterijima štetnosti, trajanja i otpornosti na promjenu, što znači a su potrebne stručne intervencije

U ODG-OBRAZ. OKRUŽENJIMA MOGU SE UOČITI :

→ plašljivost, povučenost, potištenost, nemarnost, lijenost, nametljivost, neiscipliniranost, prkos, laganje, bježanje, agresivno te elikventno ponašanje

25

PLAŠLJIVOST  -

pretjeran strah o oređene situacije ili niza situacija

-

s jene strane riječ je o poremedaju aaptacije, a s ruge strane o pretjeranoj reakciji na prethone konflikte

-

karakterizira ga: uz nemirenost, bljeilo, pojačano znojenje, napetost, zbunjenost, kočenje

-

plašljivost se manifestira u svakoj situaciji u kojoj se može oživjeti neuspjeh, prigovor ili posmjeh rugih osoba

POVUČENOST  o

ponašanje jeteta koje je pretežno tiho, mirno, osamljeno, igru često napušta nezaovoljno, nema stalne prijatelje, češde bira ruštvo starijih ili mnogo mlađih osoba

o

riječ je o manjku zaovoljavajudih socijalnih onosa, koji rezultiraju neugonim emocionalnim stanjem

o

buudi a se povučenost očituje u krugu vršnjaka, povučena jeca često postaju žrtve nasilničkog ponašanja svojih vršnjaka

POTIŠTENOST o

poremedaj u ponašanju koji prethoi epresiji; jean je o simptoma reakcije na ugrožavajude životne promjene kojima se osoba ne uspijeva prilagoditi, uma njuje sposobnost koncentracije, čitanja, pisanja,

komunikacije, a oražava se i na ukupno socijalo funkcioniranje o

stručnu pomod je potrebnopotražiti ako se ko jece i mlaih pojavi neka iznenana promjena ponašanja koja traje ulje o va tjena i uključu je neki od ovih simptoma: promjena apetita, promjena ritma spavanja i bunosti, neopravano samooptuživanje, negativno mišljenje o sebi, osjedaj tuge i stalne zabrinutosti...

NEMARNOST o

označava ga pasivno ponašanje i neovoljno ogovoran onos prema ranim zaadama, u čemu se prepoznaje neostatak ranih navika, što, prema pravilu, prate različiti vješti izgovori

o

takva su jeca troma, lijena, bez inicijative, spontano ne prihvadaju nikakve aktivnosti, sve rae preko volje, površno i neureno...

o

nemarnost ne porazumijeva potpunu nekativnost i pasivnost, ved samo izbjegavanje raa kao prisilne i

moelima oređene korisne jelatnosti

26

LIJENOST o

najčešde se efinira kao neostatak želje za bilo kakvom aktivnošdu ili raom

o

izrazito lijene osobe, koje se obijaju baviti bilo kakvim aktivnostima, ne uspijevaju ništa naučiti ni razviti

neku vještinu ili talent, a njihovo samopouzanje postaje sve slabije NAMETLJIVOST o

cilj: privudi pozornost okoline, zabaviti ljue oko sebe, upasti ljuima u oči, biti osobito  zanimljiv, predmet tuđeg ivljenja i zavisti, a opaža se ko jece koja se katka osjedaju usamljena, koja imaju osjedaj a se roditelji nedovoljno bave njima i da za njih nemaju vremena

o

karakteristike: učestalo upaanje u riječ rugima, neprestano zapitk ivanje, hvalisanje, prenemaganje i slična ponašanja

o

nametljivost treba ignorirati, osljeno i mirno provoiti zahtjeve, ne obazirudi se na jetetovo izazivanje

NEDISCIPLINIRANO PONAŠANJE  

ponašanja povezana uz nepriznavanje ogojnog autoriteta ili uz aktiv no suprotstavljanje autoritetu



karakteristike: tvroglavost, neiscplinirano ponašanje, nespremnost na kompromis, ispitivanje granica o kojih može idi i sl.



dijelimo ju na dva stupnja: o

nefiksirana nedisciplina (bez dugog razvoja, bez rigidnih oblika, s razmjerno dobrom prognozom)

o

fiksirana nedisciplina (s riginim oblicima i ozbiljnim ruštvenim posljeicama)

PRKOS 

poremedaj prkošenja i suprotstavljanja (teži oblik neiscipliniranog ponašanja)



dijelimo ga u dvije skupine: o

otvoreni prkos- prepoznajemo ga u nizu ponašanja kao što su: otvoreno obijanje uovoljavanja

zahtjeva, galama, uporan plač bez opravanog razloga, napaaji bijesa, lupanje šakom po stolu, udaranje nogama o pod, valjanje po podu i sl. o

prikriveni prkos- pretežno je prisutan u ponašanju koje opažamo kao površno obavljanje zaada

ili njihovo izbjagavanje, nekontrolirano mokrenje, regresivno ponašanje, zapuštanje školskih i obiteljskih obveza, indiferentnost na kazne i sl. LAGANJE o

laganje radi postizanja željenog cilja (prešudivanje ili iskrivljavanje istine koja je jetetu poznata,

opunjavanje jelomično poznate istine ili izmišljanje pojeinosti koje ne postoje) o

važno je znati a ijete nije sposobno uočiti razliku u ruštvenoj štetnosti i (ne)moralnosti pojeinih laži, a ugoročno je ogojno pogubno ako orasli ne razlikuju maštu i laganje

27

BJEŽANJE  o

iniviualno bježanje - učenik koji bježi sam oslanja se na vlastite snage i time nastoji riješiti, ublažiti ili izbjedi neki osobni problem, ko nflikt i sl.

o

bježanje u skupini - najčešde je motivirano postizanjem nekog grupnog cilja, pri čemu manji broj vršnjaka preuzima vostvo, a ostali se prepuštaju njihovu vostvu i poređenju ciljevima skupine

o

bježanje kao posljeica tzv. školske fobije - djelo mična ili potpuna nesposobnost pohađanja škole koja nastaje kao posljeica neobjašnjivog straha o mogudih školskih situacija

 AGRESIVNO PONAŠANJE  o

3 vrste agresije: fizička, verbalna i socijalna

o

fizičko agresivno ponašanje uključuje sve vrste uaraca, guran ja, razbijanja i sl.

o

verbalno agresivno ponašanje uključuje uvree, obacivanje, ponižavanje pre rugima, prijetnje, ucjene, odbacivanje i sl.

o

socijalna ili neizravna agresivnost- šteta ili ozljea žrtvi se nanosi posreno, najčešde ugrožavanjem njezinih socijalnih onosa, nastojanjem a se ti onosi ugroze ili prijetnjom takvim ugrožavanjem

DELIKVENTNO PONAŠANJE  o

upuduje na postojanje mnogobrojnih nepovoljnih socijalnih okolnosti u kojima jeca orastaju te zahtijeva nedvosmislenu i kompleksnu intervencij u usmjerenu na saniranje čimbenika koji su prionijeli takvom

ponašanju o

ka se kaznena jela počnu činiti ved u ranoj životnoj obi, riječ je o tzv. nesocijalniziranim delikventima koji potiču iz nefunkcionalnih obitelji

ULOGA OGOJITELJA I UČITELJA 

osigurati osjedaje pripaanja i povezanosti, koje jeca nisu mogla oživjeti u rugim sreinama



proveba empirijski provjerenih intervencija koje de jeci koja manifestiraju rizična ponašanja i/ili poremedaje u ponašanju omoguditi zaovoljavanje obrazovnih  i drugih socijalnih potreba



suranja sa službama specijaliziranim za prevenciju i tretman poremedaja u ponašanju

28