Psih. Obrazovanja

VlfOIIO UtlLIITI YIRH'

VISOKA ŠKOlA ZA EKONOMUU PObUZ-EtNlStvA S PRAVOM JAVNOsti

Vlasta Vizek Vidović

Majda Rijavec

Vesna Vlahović- Štetić

Dubravka Miljković

PSIHOLOGIJA OB.RAZOVANJA ll&lBZASOCIDlOGlJU HlOIOfSKOG fAKUllflA SVEUČIUŠT A

U ZAGREBU

©lE P Recenzenti:

prof. dr. Nikola prof. dr. Ana

Pastuović

Sekulić

Majurec

prof. dr. Predrag Zarevski Lektorica:

doc. dr. Irena Vodopija

Grafičko

Tomislav

oblikovanje:

Nakladnici:

Kraljević

lEP, d.o.o., Zagreb. Hinka Wurtha 14 VERN', d.o.o., Zagreb,

Tomićeva

Tel./fax:

(01) 38 666 71; 6178110; 3831 071

e-mail:

[email protected]

web:

www.iep.hr

5a Cl P- Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica- Zagreb UDK 37.015.3(075.8) 159.9:37>(075.8)

www.vern.hr Tisak:

Ekološki glasnik, d.o.o .. Donja Lomnica

Psihologija obrazovanja l Vlasta Vizek Vidović ... .- Zagreb: lEP: VERN, 2003.- (Udžbenici Sveučilišta

Objavljivanje ovog udžbenika odobrio je Senat Sveučilišta u Zagrebu. na prijedlog svog Povjerenstva za znanstveno-nastavnu literaturu, rješenjem broj 02-2027/3-2002. od 19. studenoga 2002.

u Zagrebu

=Manualia Universitatis

studiorum Zagrebiensis) ISBN 953-7057-06-2 (l EP).- ISBN 953-99244-0-5 (VERN) 1. Vizek-Vidović. Vlasta

Izdavanje ove knjige kao sveučilišnog udžbenika pripomoglo je Ministarstvo znanosti, tehnologije i informatike Republike Hrvatske.

l. Psihologija odgoja i obrazovanja-- Udžbenik 430226194

\EP-VERN' Zagreb, 2003.

uvod u psihologiju obrazovanja

razvoj i individualne razlike

teorijski pristupi učenju i njihova primjena

:..,-,-. : motivacija

upravljanje razredom i disciplina

učenje

i

poučavanje

planiranje i evaluacija obrazovnog procesa

alternativni pristupi u poučavanju ,·'!~6?·· ~)·;

,]

-~ l

, li

J

I

uvod u psihologiJU obrazovanja 5·40

sadržaj poglavlja

razvoj i individualne razlike 4H40 teorijski pristupi učenju i njihova primjena 141·202

UVOD OPĆI PRINCIP! RUKOVOĐENJA

Razred kao grupa Stilovi

rukovođenja

razredom

KAKO OSTVARITI POZITIVNU OKOLINU ZA UČENJE Strukturna obilježja razreda Početak

školske godine

Postupci i pravila Vrijeme provedeno u radu ŠKOLSKA NEDISCIPLINA Uzroci školske nediscipline Ostvarivanje discipline SURADNJA SRODITELJIMA Oblici suradnje s roditeljima Kako unaprijediti suradnju s roditeljima Edukacija učitelja za suradnju s roditeljima

273

'l l

t-

uvod u psihologiju obrazovanja 5-40

ll l

l

UVOD

l

o

.s

Unašoj smo kulturi značenje discipline pretvorili u nešto što jedan čini drugome da bi se ovaj prilagodio. Riječ disciplina povezujemo s nelagodom, a ne s onim što držimo vrijednim. Diane Chelsom Gossen

l

Roditelji, ravnatelji i učitelji navode učeničku disciplinu, ili bolje rečeno nedisciplinu. kao jedan od najvećih problema u školi a istraživanja to i potvrduju. Učenici čak i do 50% vremena u razredu ne provode radeći ono što bi trebali (Jones,1979.), a učitelj u prosjeku za vrijeme sata intervenira 16 puta kako bi održao disciplinu (White.1975.). Učitelji početni ci navode disciplinu kao svoj glavni problem, nakon čega slijede motivacija i individualne razlike (Veenman. 1984.). Najčešći disciplinski problemi su~9metanje rada _(48%), nepoštivanje drugih učenika, opreme i učitelja (23%), nepažnja (17%) te nedostatak odgovornosti i ;otivacije (15%)(Ciapp~9a9:~- -· ----· - - - --~- --. ..",.......-----~

-···---· -·-·-

-~-----~----···

··~

····----

---·--·~·-

Pojam upravljanje raz_redom odn~i se na ponašanja učitelja i faktore organizacije u razredu koji dovode do stvaran]'a po'iitlviie"iikoline u_cerlje.l'oj11m điscfpfin'a odno sEe na ona ponaša'nfa 'učitelja koja predstavljaju reak~iju n-~-~~~-~ka ~onaš~nja k_oja ometaj_u red, sigur~ost i proces ~čenja. - ----~---- -·-- -·- -- -

za

274

275

1----::d u l psihologiju

l opĆA NAČELA RUKOVOĐENJA l

autoritarni voditelj postavlja

obrazovanja 5-40 razvoj i individualne razlike 41-140 teorijski pristupi učenju i njihova primjena 141-202 motivacija 203-270

učenje

i

RAZRED KAO GRUPA

poučavanju

-·~·~'·-

Svaki razred je posebna socijalna grupa s vlastitim normama, psihološkom atmosferom i očekivanjima, kako od učenika tako i od učitelja. Prošetamo li različitim razredima u školi, otkrit ćemo da u jednomyliJQiL!IJ_buđenje i entuzijazam. u drugom se osjećamlpetost i-iliahCIOkleurrecem~~-;~rEii~: · · .---------·--···-. Učitelj je rukovoditelj razreda i trebao bi poduzeti sve da pod njegovim rukovodstvom razred uspješno funkcionira kao visoko kohezivna grupa. Uvisoko kohezivnim razredima učenici se dobro poznaju i međusobno su povezani. Konflikti se konstruktivno rješaV~[jj ~~~a. suk~bljeni.h poJ~dinac~ k~~-~~ podgrupa. Učenici su međusobno u prijate~skim odnošima i ·Špremni'"su pomoći jedni drugima. Vole raditi zajedno i spremni su uložiti napor radi postizanja zajedničkih ciljeva (primjerice, osvojiti nagradu za najbolji razred, pripremiti i izvesti kazališnu predstavu, organizirati izlet i sl.).

-----

469-510

l !.

-smanji natjecanje na najmanju

učeniku

moguću

v

RUKOVOĐENJA

-,n,c-• •

···--·-··--~·Dječaci u grupi

koja je vođena demokratskim stilom su se sprijateljili i međ_~sqbQ_O i s voditeljem i uživali su u

~ukobl~a. zadata.k su vrlo loše ob~li i bili su vrlo n~za_1_()y()lj~_i_._ Kasnija istraživanja stila rukovođenja pokazala su slične rezultate. Stihijski stil rukovođenja općenito nije uspješan:-' Autoritarni je uspješan ali članovi grupe obično nisu zadovoljni. Demokratski stikrukovođenja dovodi do pozitivnih Štavova u grupi i dobrih međusob-nih odnosa, iako fo u rna loj mjeri ide nauštrb uspješnosti. Dakle, demokratski stil fl 1 rukovođenja je općenito najuspješrii}i iako, usituacijama kad je uspješnost grupe najvaŽniji cilj. može biti potrebno ~ešto strukturiranije rukovođenje.

da se identificira s razredom kao cjelinom učenika,

.. _

Grupa sa stihijski m rukovođenje m nije bila uspješna niti po jednom kriteriju. Članovi grupe su imali veliki osjećaj slobode. afiti'm-~-~~;-u mogli·-;;-ad~k~ad·i-ti-~~·d"ost~tak rukovođeni~.·M"~a9avremena provodili su u- međusobnim

ne svaljuje krivicu uvijek na iste surađivati

učenike

(žrtveni jarci)

Uspješno rukovođenje razredom trebalQJllp.om.o.ći!Jienicima da nauče sami upravi@!L~wjim učen_km i kontrolirati svoje ponašariJLUlli~iliflliJrali naučiti razumjeti svoje ponašanje, vrednovati ga i kontroUr_~jj~ t
s njim, izbjegavati konflikte i ne ugrožavati

.-::-::-:e~:-~::.:··-~··~--~~--~~ •"·-~~·-~~.~·•=·~~-.-~~-~~--.........~ ·.--~~~~~~••·-•-•~=-~==--

"

Iz literature

-~

Grupa sautoritarnim voditeljem bila je najuspješnija jer su svi radili u skladu s vrlo čvrstim pr~vilima i nadgledanjem V()_ditelja, ali jeu samoj grupi vladala nape.tosfTzmeđu članova grupe međusobno. aliiižn;eđu grupe ivodlfel]a·poj~~ila še netrpeljivost.· -

mjeru

Kada razred postane grupa koja ima svog vođu, učitelj mora njegov status pred grupom.

STILOVI

·;:;

----~ ~:-·:-:----::------.:-:::-;::::;.--·

prosocijalno ponašanje

-pomogne svakom

0..

zajedničkomradu. uobavljanju zadatk~-bili·~~~o neštq;ffi~i~::r;ši]i~dg~~pe ko]čl]e bila vođena"auforitarn(f•\ ':··-.:·:--····--·-co... . . -···

može poticati kohezivnost razreda tako da: ' . -daje učenicima zadatke koji zahtijevaju suradnju

- izbjegava favoriziranje nekih

Baumrind je)19_87. godine provela istraživanje o stilu odgoja-djece koje ima implikacije rzasl
poslušnost i konformizam, a njihova djeca bila su prilično nesigurna i zaokupljena time kako da ugo~'e'~;~tfima. 1 \isuprOl:nirfome. a~~o;Jtativn.i roditelji9avali su objašnjenja za postavljena pravila ~~~~~gućava li ~u dje~ iniji)ativu i preuzimanje odgovornosti. Djeca ovakvih roditelja bila su samostalnija, samopouzdanija, spremnija preuteti rizik -----------;Lrlmalinila66r\(sliku o sebi (Baumrind, 1973., 1987.). Kasnije su u školi bila uspješnija i so0j,aln(J"odgovornija (~.i w·entieCi99o., Wentzel, 1991.). ---~- -~-~ ----

RAZREDOM

Pitanje stila

Čovjek je počeo svom dobermanu davati velike količine ulja od bakalara, jer je čuo da je to dobro za pse. Svaki bi dan među koljenima držao glavu psa koji se bunio, silom bi mu otvorio usta i niz grlo mu izlio tekućinu.

Jednog se dana pas otrgnuo i po podu prolio ulje. Potom se, na veliko čovjekovo iznenađenje, vratio i lizao žlicu. Tada mu je sinulo da se pas nije bunio protiv ribljeg ulja, nego protiv načina na koji mu ga je davao. Anthony de Mello, Molitva žabe

276

eJ

.S

fova tri stila rukovođenja bila su vrednovana s obzirom na grupnu produktivnost (uspješnost u izvođenju zadatka) \ i zadovoljstvo obavljanjem zadatka. ~------ - -------· 1

Učitelj

-potiče

-

stihijski voditelj (tzv. laissez taire) ne uspostavlja niti održava grupna pravila

321-404

alternativni pristupi u

pravila i standarde, ali ne želi s članovif1113_ grupe raspravljati ni

demokratski vodjtelj pomaže uspostaviti pravila unutar grupe tako da uključuje grupu u postavljanje pravila spre Ill~~ Je; članovima gruj)e7~prav~ati-lpr;g~;;~-rati o razlozima za uspostavljanje takvih praiiila

poučavanje

planiranje i evaluacija obrazovnog procesa 405-468

čvrsta

-pre"goil~at~ orazlozima za uspoStaVI]~nje"takvih pravila"" '

Još 1939. godine Kurt Lewin je proveo istraživanje u kojem je želio odgovoriti na pitanje na koji način grupa reagira na različite stilov.eTul\ovOclenja (Lewin i sur. 1939.). Desetogodišnji dj~iaci bili su p9dijelje~i~ u tri grupe a svaka··· 'grupa imala je odraslog voditelja. Voditelji su bili tr-enira ni da rukovode grupom na autoritaran, demokratski ili s~hijski načio. .... -~<=--... .

~------

..

.

Baumrind je korlšfilcrte . arffafr~ . -:-a-rreaefr1o/(ra i. Na~m.e.d.e11l.Qi([q{S../fL.?:t/LQ.Q5\IQjlm.karilkt~ristikama nije doista demokratski, tj. odluke se ne donose većinom što je najy
~-----~-·->·-~

Kad je riječ o vođenju razreda, autoritativno rukovođenje se naziva tako jer voditelj kao iskusna i zrela ggrg,sla oso!Jažadržava odgovornosrrpravo ko;~Čn.og.dono.šenja odluka. No:iarcižiiku od aut;;'~rtarn-;;~~-it;;Ja o~ od članova--C]rup·e-fraži-~iŠIJe~j-~. p~kuša~a ·postići_ kon~e_nžtisJ~sigJJrati ri~s~i •r.i?~-ill~~~~:ii~~;~=~~~eđ;na pravila potrebna i zašto ·su donesene pojedin~-~dluk~. Autoritativni u~itelj učenicima postavlja jasna očekivanja i standarde. Spreman je rasprav~ati o razlozima takvih očekivanja i standarda i objasniti ih. Termin autoritativan ima određene prednosti pred terminom _d_!_'}!Ok@tski jer sugerira ideju da učitelj ima konačnu odgovornost za rukovođenje razredom. Osim toga, istraživanje Baumrindove ~--- ~--~-~·-···--·-~-·-----·~~·-~--._____,.-

277

uvod u psihologiju obrazovanja 5-40 razvoj i individualne razlike 41-140 teorijski pristupi učenju i njihova primjena 141-202

pokazuje da je autositativno

rl!kgvođenje

uspješnije u stvaranju kognitivnih struktura i kontrolnih mehanizama

~~-naša nj a koji omoguf~j~~~~~~;d~-~~--n;~~i_sn_~st~~~o~~_\'§-~~~n~_f!o č.0i Ponašanje autoritati'vnag··· ueitelJa trebalo b1 pomoc1 ucemku da shvati 1mternal1z1ra razredna pravila i da se ponaša prema njima. "_...~ --~:~;··; .·.

:._:;~~::;;.'-'"~~·~o.•~~~ •.C·,;.-..=-.;r,~•--.,,..~,..._.,

.

Autoritarni učitelj potiče učenike da o razrednim pravilima razmišljaju na ag_solutan, a ne na funkcionalan način. Budući da učitelj obično kaže učinite tako kako ja kažem, ili ... učenici ;-;k~-~;~aju pravilima z~to što ć;·bi.ti nagrađeni ili kažnjeni, a ne zato što pravila postoje da bi zaštitila i njihova prava, kao i prava drugih učenika i a. Suprotno tome, autoritativni učitelj objašnjavajući razloge za postavljena pravila pomaže učenicima da shvate zašto je određeni red u razredu potreban i kako su i oni za njega odgovorni (Biumenfeld i sur.1987.). Glavne razlike između ova dva usmjerenja u upravljanju razredom prikazana su u tablici 5.1. Model poslušnosti naglašava konformizam i poslušnost autoritetu učitelja dok Model odgovornosti naglašava samoregulaciju i pomoć učenicima da shvate razloge postojanja pravila i posljedice njihovog nepoštivanja (Curwin i Mendler, 1988.).

KAK~ OSTVARITI pOZITIVNU OKOLINU

l

ZA UCBNJE

l

o e:

.9-u .~

v

Jacob Kounin napisao je knjigu pod nazivom Disciplina i upravljanje razredom u kojoj je prikazao veliki broj istraživanja provedenih o toj temi (Kounin, 1970.). Suprotno općem uvjerenju, ključ za uspješno održavanj,e~iscipline nije u reakciji učitelja kad se problem već dogodi. Učitelji koji uspješno održavaju disciplinu su oni koji, se ponašaju tako da do remećenja discipline uopće ne dođe. Dakle, ovdje u potpunosti vrijedi ona narodna Bolje spriječiti, nego liječiti.

~

l

Četiri su ključna faktora o kojima treba voditi računa želimo li smanjiti vjerojatnost pojave nediscipliniranog

ponašanja u razredu. To su strukturna obilježja provedeno u radu. ·---~-~---~--·---

razreda,početak

·•

školske godine, pravila i postupci te vrijeme ... . .. ... - --------·---·-·

Tablica 5.1. Modeli upravljanja razredom

STRUKTURNA OBILJEŽJA RAZREDA naučiti učenike da donose odgovorne odluke

učenje iz vlastitog ponašanja i odluka

/1

Uspješno upravljanje razredom u velikoj mjeri uključuje sprečavanje problema prije nego što se uopće i pojave. Prvi korak na tom putu je vođe~·-računa o strukturnim obilježjima razreda. Pod strukturnim obilježjima podrazumijevamo veličinu r-~~reda, heterogenost učenika u razredu te neka obilježja fizičkog prostora samog razreda. ~~

objasniti i primijeniti logične posljedice učenici intemafiziraju razloge za postojanje pravila i nauče samoregulaciju poučavanju

469-510

Veličina

-

~--··-··--·-·-···~---~·"<·--.:::::=--· ---~.-:;.-

·---·-··

~--····---

·---·-

-

-

_-.

razreda

Učitelji obično

ne mogu utjecati na veličinu razreda, ali većina bi željela raditi sa što manjim brojem učenika. Ukoliko je broj učenika prevelik, učitelj može koristiti različite strategije od kojih je najčešća rad u malim grupama. Good i Brophf(1995.) navode sljedeće prednosti rad~ma~!_lll q~uEil_rT1a~ 1.

poučavanje

se može prilagoditi

specifičnim

potrebama

učenika

u grupi

2. učitelj može iz~av~y-~~l!ad~~e~~~.a_u grupi i odmah im pružiti povratne informacije o tome što jesu ili što nisu dobro napravili · · ·· -~~-·--- ···· 3. P,~VJ~e~!..•~č_:~~ci i_gni kojim~ slabije jq~_neko•.Qcadivo, vjerojatno će biti slobodniji postavljati pitanja u manjo{ grupi nego pred cijelim razredom

278

4.

učenici će

5.

radeći

više raditi ako ih se izravno nadgleda i vodi

u maloj grupi

.···--··-· -::·:~:;::, ;::.:::-.:·.:·=--~ -·-

učenici će

vjerojatno

·-

osjećati

više odgovornosti za zadatak

279

uvod u psihologiju obrazovanja 5·40 razvoj i individualne razlike 41-140

Heterogenost učenika u razredu Kao što je lakše raditi s manjim brojem učenika u razredu, tako je i lakše raditi s učenicima podjednakih sposobnosti. Učitelju koji u razredu ima izrazito iznadprosječne i izrazito ispodprosječne učenike puno je teže nego onom čiji su učenici

podjednakih sposobnosti. U istraživanju koje su proveli Evertson i sur. (1981.) pokazalo se da su učitelji uglavnom uspjeli svladati navedene poteškoće sljedećim strategijama:

1. posebnu su pažnju i pomoć pridavali

teorijski pristupi učenju i njihova primjena 141·202

2. dijelili su

učenike

učenicima

lošijih sposobnosti

u grupe i za svaku imali pripremljene

različite

materijale i zadaće

3. diferencirano su ocjenjivali- temeljem ulaganja napora svakog pojedinog učenika i njegovog kontinuiranog napredavanra· -- --~-~M-·~-·..

"·-,,___._,...._,_..,," ...,., ....

motivacija 203·270

~,.".~

petog i šestog razreda bili su najuspješniji kada su sjedili u polukrugu tako da su se mogli vidjeti i međusobno komunicirati (Rosenfield i sur. 1985.). Na slici 5.1. prikazani su mogući rasporedi u razredu (Arends, 1991.). Također, sjedenje u redovima bolje je za individualni rad učenika, dok je sjedenje u krugu ili polu krugu bolje ako aktivnost zahtijeva međusobno komuniciranje i raspravu (tablica 5.2.)

so

u

Slika 5.1. Primjer rasporeda klupa u razredu

i

o o

321·404

Fizički

planiranje i evaluacija obrazovnog procesa 405·468

Razredni prostor po svojim karakteristikama nikad nije idealan. Učionica je često premala, prostor između klupa preuzak, učenici nemaju gdje odložiti stvari, nema mjesta za grafoskop ili mape i slično. Stoga učitelji moraju voditi računa kako će prostor urediti, a da bude maksimalno funkcionalan. Pripaziti treba o sljedeća tri faktora: vidljivosti, dostupnosti i distraktibilnosti (Evertson, 1987.).

,--

prostor

469·510

.. '·

raspored za frontalni rad

""-~;

~-~-"<-··=o··-c·.• -

·-

o

o o

o o

o o

o o

o o

o o

o o

o o

o o

d ......,

:;: d

'-

CL. :J

lo

raspored za kooperativna učenje

..~ o o

o o

~

o o

..

Vidljivost Svi učenici moraju moći vidjeti ploču, projekciono platno ili stvari koje učitelj pokazuje. lako to izgleda kao nešto samo po sebi razumljivo- mnogi učitelji, pogotovo početnici, nerijetko to zaborave. Neki od njih pišu suviše mala i nečitljiva slova na ploču, a projekcije su često mutne i nejasne. Ti problemi najviše utječu na učenike koji sjede u zadnjim klupama, i inače se ponašaju nediscipliniranije od ostalih. Iskusni učitelji obično prije početka nastave provjere je li sve što će pokazati dobro vidljivo i iz zadnjih klupa.

'-

"' "2

o

o o

alternativni pristupi u poučavanju

o o o o o o

o poučavanje

o

o o o o o o

5. često su f!_ajgl~dali __u_čenike i svima davali povratne informacije kombinirane s mehanizmima koji potiču individualnu odgovornost, aktivnost za vrijeme sata i izvršavanje nastavnih obveza učenje

o o

o o

4. organizirali SLI_P..~-~~emenu pomoć boljih učenika onim slabijima

N

d

grupiranje po 4 učenika

grupiranje po 6 učenika

o

"''-

:·:

o o

o o

Tablica 5.2. Prednosti i nedostaci

različitih načina

o

o o

o

o o o

o

sjedenja u razredu

Dostupnost Kada se raspoređuju stvari u razredu mora se voditi računa oJretanju učenika. Učenicima moraju biti dostupna mjesta koja koriste za vrijeme nastave: mjesto za šiljenje olovaka, ~rata ra·;;~da, mjesta za odlaganje materijala i slično. Ta mjesta moraju biti izdvojena i odvojena jedna od drugih. Učenici moraju imati dovoljno_prostora da ulaze i izlaze iz razreda, a da se pritom stalno ne sudaraju. Također, zil vrijeme sata učitelj mora imati dovoljno mjesta za kretanje od jednog do drugog nastavnog pomagala, kao i do svakog učenika.

/

KLUPE UREDOVIMA

- potiče se zadatak

-otežano praćenje nastave učenicima u zadnjim klupama

učenička

pažnja i usmjerenost na

učenika

KLUPE U POLUKRUGU

- učitelj može dobro vidjeti sve učenike - učenici se

međusobno

vide, vide učitelja i

ploču

Stvari koje odvlače pažnju učenika moraju biti svedene na najmanju moguću mjeru. To se odnosi na ometanja koja dolaze izvan razreda, kretanje po razredu i način na koji učenici sjede.

280

·otežan je rad u grupi i grupna rasprava

·prikladno za predavanja i individualni rad

Distraktibilnost

Ne postoji jedan način sjedenja koji je najbolji u svim situacijama, nego to ovisi o dobi učenika i o onome što se radi. Ujednom istraživanju učenici četvrtog i petog razreda su više naučili i bolje se ponašali kada su klupe bile složene u redove (Bennett i Blundell, 1983.). Sdruge strane, kada su trebali raspravljati o nekom problemu, učenici

- otežano je brbljanje

način učenike

- neki misle da bi takav učenike na brbljanje

način

· prikladno za grupni rad

- neki mogu teže vidjeti

ploču

-učenici

- veća

- potiče grupnu raspravu, a prikladno je i za predavanja SKUPINE OD PO NEKOLIKO KLUPA

-neki misle da je na taj kontrolirati

lako razmjenjuju materijale i pribor

mogućnost

teže

sjedenja poticao

za brbljanje

prema Bentham, 2002.

281

uvod u psihologiju obrazovanja 5·40

'-,-

razvoj i individualne razlike 41-140

,'

~, rr

..

POČETAK ŠKOLSKE GODINE Primjena u školi

Unaprijedite izgled svog razreda

d

.5 CL

·;:;

Steele (1973.) i Weinstein i Mignano (1993.) ustanovili su da fizički izgled razreda utječe na šest faktora: sigurnost i zaštitu, socijalni kontakt, obavljanje zadataka, zadovoljstvo, simboličku identifikaciju, te rast i razvoj. Natuknice povezane sa svakim od ovih faktora mogu vam pomoći da unaprijedite izgled svog razreda:

VJ

u

E

o

u

Cl)

'-<

1

,

teorijski pristupi učenju i njihova pn mjena 141·202

,

'l 1

motivacija 203·270

N

sigurnost i zaštita

d

'-<

Cl)

· dodajte stvari koje imaju -učenici

'2 d ....., :;

mekoću

moraju imati dovoljno mjesta da ne ometaju jedan drugoga

d

'-o

- uredite kutak u koji se

učenici

mogu

CL :0

povući

socijalni kontakti učenje

i

-razmislite koliko interakcije

između učenika

želite

poučavanje

321·404

, l i

i !

planiranje i evaluacija obrazovnog procesa 405·468

-razmislite imate li kontakt sa svim svojim

učenicima

simbolička identifikacija -učinite

prostor urazredu osobnim tako da on govori nešto o vama i vašim

učenicima

alternativni pristupi u

!

poučavanju

l

469·510

obavljanje zadatka

·vodite računa o tome da materijali koji se

često

koriste budu lako dostupni

učenicima

-provjerite je li svima jasno gdje trebaju odložiti ono što su koristili - planirajte prolaze tako da se izbjegne gužva i ometanje - razmjestite stolice i klupe tako da svi mogu dobro vidjeti ono što pokazuj ete -omogućile učenicima

osobno mjesto na kojem mogu držati svoje stvari

-smjestite svoj stol na prikladno mjesto tako da vas ne

onemogućava

u kretanju po razredu

-odvojite aktivnosti koje se nikako ne mogu odvijati u isto vrijeme

Ponašanje učitelja prvog dana školske godine od izuzetnog je značaja za održavanje discipline u razredu tijekom čitave školske godine. Uspješn(ij)i učitelji imaju jasan i konkretan plan o tome kako upoznati učenike s razrednim pravilima i postupcima. IstraŽivanja (Emmer i sur. 1980., Evertson i Emmer, 1982.) u kojima su uspoređivani učitelji koji dobro upraX~Ijaju svojim razreaom s onima koji su u tome manje uspješni, pokazala su da uspješni učitelji prvog dana školske godine u većoj mjeri provode određene aktivnosti. U po_~e!!su rade s razredom kao grupom i~k9 kasnije planiraju raditi u manjim grupama ili individualno. -RTfetko su angažirani oko jednog učenikaa'C!a ostali ne rade ništa·: Sfaliib su u razredu i ne dopuštaju da ih. ometaju roditelji ili pojedinačni učenici. Prve aktivnosti s učenicima obično su vrlo jednostavne i zabavne. Materijali za prvu lekciju su dobro pripremljeni, jasno prezentirani i različitCoa·ucenikase očekuje da odmah počnu raditi, ali im se informacije .... daju postupno. Pauze između pojedinih aktivnosti su vrlo kratke. -~,-

Veliki dio prvog dana posvete razrednim pravilima i raspravi o njima. Obično potiču učenike da i sami predlože pravila. Na razjašnjavanje tihpravila i postupaka potroše onoliko vremena koliko je potrebno da ih shvate svi učenici. Tijekom prvog tjedna nastave svakodnevno podsjećaju učenike na pravila.

zadovoljstvo

·koristite različite boje i materijale kako biste stvorili estetski ugodnu okolinu

Poučavaju učenike specifičnim otići

rast i razvoj

- neka u razredu bude l

l ,--

' 282

~r~

različitih

sredstava i materijala

postupcima koji pridonose disciplini (primjerice, kako da postupe ako žele na WC, kako izlaze iz razreda na kraju sata i slično).

Kada jednom postave pravila stalno nadgledaju njihovo pravila reagiraju odmah i svaki pu[

provođenje.

Na ponašanje

učenika

koji remete

- u kutu razreda napravite knjižnicu 283

1~du psihologiju obrazovanja 5-40

1

razvoj i individualne razlike 41-140

j 1

POSTUPCI l PRAVILA

~ ~

1

Upoznavanje na početku godine

Primjena u školi

Kada prvi put učenici dođu u razred oni se međusobno ne poznaju i učitelj im mora pomoći u tome. Postoje različite zanimljive i zabavne aktivnosti koje mogu poslužiti u tu svrhu. Najjednostavniji način je da učenici u paru kažu jedan drugome svoje ime i neštq o sebi, a da nakon toga svaki učenik predstavi svog partnera cijelom učenici

razredu. Evo nekih ideja o tome što bi

teorijski pristupi učenju i njihova primjena 141-202 motivacija 203-270

mogli

reći

o sebi:

-Moja omiljena knjiga, pjevač/pjevačica, glumac/glumica, film, knjiga ....

l

Definiranje pravila

-Moj hobi

i

321-404

~ ~

1

Primjena u školi

Upitajte se prije

početka

planiranje :l i evaluacija , obrazovnog procesa 405-468 !_i_ i

:-.l' 1

alternativni pristupi u poučavanju

469-510

l

1--

;-:

Razmislite o postupcima u razredu prije nego što počne školska godina. Evo nekih svaki učitelj morao sam sebi odgovoriti i razmisliti o mogućim rješenjima: - Kako

postići čistoću

tipičnih

pitanja na koja bi

učenici

učionica

i sl.) koliko

učenika

istovremeno

učenika

za

čuvanje različitih

radnih materijala, aparata, alata i slično?

-Kako se učenici moraju odnositi prema vašem stolu (ormaru i sl.)? Postoji li nešto njihovo čemu vi ne biste trebali imati pristup? -Koliko djece može istovremeno

ići

na WC, šiljiti olovku ili se zbog

-Koju metodu upotrijebiti kad je potrebno da se

učenici

nečega

svrstaju u red (u razredu ili izvan njega)?

učenika

će proći između

na igralištu?

1-·-

lj 284

:i

Učenici trebaju shvatiti da pravila nisu postavljena zbog nečije samovolje, nego postoje da bi se zaštitila prava i interesi svih u razredu. Rasprava o pravilima potiče učenike na razmišljanje o pravima i dužnostima i tako utječe na njihov moralni razvoj. KadŠhvaterazlog za neko pravilo, učenici su skloniji i pridržavati ga se.

Navesti pravila u pozitivnim terminima

Pravila treba biti najviše 5 do 7. Da bi bila djelotvorna učenici ih trebaju stalno biti svjesni i čim ih pre krše treba im biti jasno da su to učinili. Ako je pravila previše, učenici ih- jednostavno zaborave. Stoga ih je dobro napisati na plakat i držati na vidljivu mjestu u razredu.

-Što ćete raditi na kraju dana?

l

Pravila moraju učenicima biti jasna kako se vrijeme u razredu ne bi trošilo na njihovo (ponovno) razjašnjavanje.

Odabrati manji broj pravila

-Što ćete raditi prvih nekoliko minuta svakog dana?

!

jasno navesti pravila

pisanja testa i dobivanja rezultata?

- Koja su pravila kretanja po razredu za vrijeme sata?

učenici

Učenicima

Dolazit ćemo u školu na vrijeme bolje je nego Nećemo zakašnjavati.lako razlika ne izgleda velika, zabrane stvaraju lošu atmosferu koja negativno utječe na odnose između učitelja i učenika. Osim toga, pravila izrečena u-pozitivnim terminima govore učenicima o tome kako se trebaju ponašati, dok pravila izrečena negativno govore samo što se ne smije činiti, ali ne i kako se treba ponašati.

-što učenik mora napraviti kad želi reći svoje mišljenje ili nešto pitati? -Koliko vremena

Pravna koja učitelj postavi u razredu ne smiju biti u suprotnosti s pravilima škole, jer će u tom slučaju imati problema i učenici i učitelj. Ako se učitelj ne sla}a.,s nekim školskim pravilom treba o tome razgovarati s ravnateljem ili na

udaljiti iz klupe ili razreda?

odlaziti i vraćati se s igrališta?

- Koja pravila postaviti za sigurnost

- Kako se

'-

:o

Objasniti zašto'je svako od pravila potrebno

moraju ponašati u svakoj od prostorija?

-Koje su odgovornosti

će

-sd

u razredu?

-Ako se nastava odvija u više prostorija (knjižnica, kompjuterska može biti u nekoj prostoriji?

- Kako

'-

" '2 .d...,

učiteljskom vijeću.

-Kako se smije koristiti namještaj? U kakvom stanju se na kraju dana moraju ostaviti klupe, stolci i ostali namještaj?

-Kako se

"N'-

d

Usuglasiti pravila u razredu s pravilima u školi

školske godine

.~-1

E o

"O

a...

Postavljanje pravila koja učenicima daju okvir za prikladno ponašanje nužno je za stvaranje discipline u razredu (Emmer i sur. 1989.). Učenicima mora biti jasno što je u razredu dopušteno a što nije. Evo nekih uputstava kojih se treba držati pri postavljanju pravila.

-Kamo bih želio otputovati?

poučavanje

Postupci se odnose na svakodnevne rutinske učeničke aktivnosti (predavanje radova, oštrenje olovaka, prelazak s jectneai\tivnosti na drugu) d~kp;~-vil~-g~vore o tome Što-Je-prikl~ dno po~ašanje-~ razredu (U školu ćern~ dolaziti navrijeme). .. --~ .; :

-Kako sam dobio ime?; Sviđa li mi se moje ime?; Kako bih se zvao kad bi promijenio ime?

-Kako sam proveo ljeto?

učenje

Veliki dio disciplinskih problema i ometanja u razredu može se spriječiti planiranjem postupaka i pravila u razredu prije nego što počne školska godina. Svaki učitelj treba isplanirati postupke i -pravila u-svom razredu ovisno o osobinama učenika i razredne okoline.

trebaju ponašati kad netko izvana

dođe

u razred?

Ovo su samo neka od pitanja. Sigurno ih možete smisliti još. Što prije o njima razmislite i što više mogućih rješenja smislite- to će u vašem razredu biti manje disciplinskih problema. 285

prema Coons, 1993.

7

rl

..

i

L

1:-::du ·l i

1

li

psihologiju obrazovanja 5-40

Također,

jasno recite:

~~--

ll

razvoj i individualne razlike 41-140

Ovo je

__

,-ll

teorijski pristupi učenju i njihova primjena 141-202

način

da od mene dobijete što želite:

Ovo kod mene ne uspijeva:

-pristojno zamolite

-plakanje

-pitajte

- kukanje

- podignite ruku

- prepiranje

- govorite jasno

- prijetnje

- recite mi što vam treba

-svi to rade

• J i.,.

1

prema Glasser, 1986. 'l ,

1

·•! l

~

ucen)e

1

poučavanje

321-404

]1--;;-;;niranje i evaluacija obrazovnog . procesa 405-468

Učenje

Pravila i postupci moraju se učiti kJo i svako drugo gradivo. Ne možemo očekivati da učenici zapamte i shvate postupke i pravila tako da im ih samo navedemo. Treba ih objasniti, razgovarati s učenicima o njima i kada je to moguće demonstrirati. To je posebno važno kod mlađih učenika.

l'

Uključiti učenike

u proces donošenja pravila

l

-~ i i·

~

alternativni . t pns Upi. U

poučavanju

e-.l

469-510

Pravila je dobro donijeti.u suradnji s učenicima zbog

sljedećih

razloga:

Kad učenici sudjeluju u donošenju pravila onda ih smatraju svojima, a to povećava vjerojatnost da će ih se držati. Čak i ako ih učiteltpusflda sami aoneso pravila, učenicroblčno odaberu ona koja bi i sam učitelj odabrao. Zajedničko

donošenje pravila potiče unutrašnju nasuprot vanjskoj kontroli pon_aš_anja.. -,.".,":;.,~.·~· _.,,-~·-

Suradnja pomaže odgovornost). Zajedničko

učenicima

da

uoče

postupaka i pravila

~.

"~ ~·

.,

""-

vrijednosti koje stoje iza nekog pravila (primjerice, poštovanje ili

donošenje pravila potiče razvoj moralnog z9ključi_vanja_ (Lickona, 1991.).

~, l""'f

Iskustvo iz škole

Zašto nosimo stvari u školu?

Evo kako je)edan učitelj objasnio učenicima pravilo Svaki dan ćemo u školu donijeti sve što je potrebno. -Ivane reci mi nešto od onoga što ti svaki dan nosiš u školu? -Dvije olovke. -Zašto trebamo imati dvije olovke, Irena? -Ako nam jedna pukne ne moramo usred sata ustajati i ići oštriti je.

Primjena u školi

Pravila za pravila

-Dobro. što još moramo imati, Gorane? -Bilježnicu.

- pravilo treba formulirati u pozitivnom obliku - potrebno je samo nekoliko pravila; djeca ih ne mogu mnogo upamtiti - pravilo mora biti provediva

- djeca moraju sudjelovati u postavljanju pravila učenici

-Da možemo pisati bilješke na satu ili ono što nam vi zadate. -Odlično. A što

- budite spremni promijeniti nedjelotvorno pravilo

- kad se pravilo prekrši,

-A zašto je bilježnica važna Tanja?

moraju snositi posljedice

se može dogoditi ako zaboravimo donijeti bilježnicu u školu, Petre?

-Pa ... nećemo imati domaću zadaću. -Dobro si se sjetio, Petre. što još moramo imati svaki dan, Marija? -Udžbenike. -Dobro. Zašto su nam udžbenici važni? Katarina? -Zato što nekad iz njih čitamo a nekad iz njih rješavamo zadatke. 287

-Dobro, Zapamtite da olovke, bilježnice i udžbenike trebate svaki dag donijeti u školu.

Nadgledanje pravila i postupaka

Zakašnjavanje i prerano završavanje

Nije dovoljno učenike samo naučiti postupcima i pravilima, nego je potrebno stalno nadgleda!iDjJI}_qv9PT()Voclenj.~. Uspješni učitelji reagiraju_na loše pol!a1anj.e, uklone ga i odmah ukažu napravilo koje je tim ponašan)e:;;;·p~~kršeno. Neki učenici će se držati pravila samo z~tošto ona posfoje. orugfce.fh se pridržavati zato jeTžnajitilaln učitelf nadgleda. Na taj se način sprječava veliki dio nediscipliniranog, ometajućeg ponašanja.

Iznenađujuće

veliki dio vremena predviđenog za učenje gubi se jer učitelj ne započinje s poučava njem na početku sata. Najčešće se vrijeme gubi na učenike koji kasne ili na neke druge probi eine. Ako se to dog~đa često, učenici šfVore stav da nastava ne počinje odmah na početku sata pa su obično dekoncentrirani. Učenici će manje kasniti i biti će pripremljeni za učenje odmah na početku sata ako učitelj obično započinje sat s nečim što je zanimljivo, zabavno ili važno.

-

Također je važno ne završavati s~ t ranije jer i to smanjuje koncentraciju učenika pred kra6ata.

VRIJEME PROVEDENO U RADU Uobičajeni

motivacija 203-270

Kako

povećati

vrijeme provedeno u radu

Vrijeme koje učenici provode u školi nije uvijek provedeno u učenju. Karweit i Slavin (1981.) opažali su jedan dan nastavu iz matematike u 12 razreda jedne inače vrlo dobro organizirane i uspješne škole. Evo što su otkrili: učenje

i

60% vremena

učenici

su proveli učeći matematiku

poučavanje

321-404

postupci

Neki učitelji potroše previše vremena na uobičajene svakodnevne postupke u razredu, kao što su postavljanje u red za odlazak na užinu, skupljanje kontrolnih radova, podjela materijala i slično. Nije važno kako se ove aktivnosti obavljaju, ali je bitno da se odredi jedan način, da se učenicima to jasno obrazloži i pokaže i da se uvijek tako čini. Primjerice, kontrolni radovi se mogu skupljati tako da ih učenici šalju u klupu ispred sebe ili da u svakom redu za to bude zadužen jedan učenik.

11% sati nije održano zbog izleta, odsutnosti učitelja, provođenja testova iz nekih drugih predmeta ili nekih školskih događaja

Neki učitelji određuju sebi pomoćnike među učenicima - tko će dijeliti i skupljati materijale, prenositi poruke, brisati ploču. To su inače zadaci koji mogu ometati učitelja u radu, a učenici (pogotovo mlađi) ih obično vole.

17% vremena potrošeno je na aktivnosti koje nisu imale veze s učenjem: zakašnjenja, informacije, podjela materijala

Vrijeme potrošeno na disciplinu

12% vremena učenici su potrošili na oštrenje olovaka, sanjarenje, zabavljanje, prerano završavanje zadatka

Ujednom drugom istraživanju Weinstein i Mignano (1993.) su došli do podatka da učenici u osnovnoj školi samo jednu trećinu vremena provedu u učenju. Ostalo vrijeme izgubi se na različite načine.· K~ ko s~-to vrijeme ipak ITl ože povećati? Slavi n (1997.) daje ·sljedeće preporuke:

'··

'

Kad god je moguće (a u većini slučajeva jest) održavanje reda u r~zrequnj!bitrebalonarušavatitijek.sata. Oštar pogled, približavanje učeniku koji ometa red bez.opominjanja, znak rukom ili stavljanje prsta na usta obično su dovoljrii"da se učenici umire i da se sat nastavi bez prekida. .,

Duhovit ili nepristojan? U čemu je razlika između neznanja i apatije- upitao je

Gubljenje vremena

Ne znam i baš me briga- brzo je odgovorio jedan

Od nastave se često izgube čitavi dani- zbog izleta, proslava, vremenskih uvjeta ili nekih drugih događaja koji se ne mogu izbjeći. To sigurno narušava kontinuitet učenja i može značajno smanjiti vrijeme predviđeno za učenje. (Ne ulazimo sad u dobiti od izleta i proslava.). Najbolje što učitelj može učiniti jest prenijeti učenicima uvjerenje kako je učenje u njihovom životu važna stvar koja je vrijedna i vremena i truda. Ako on pronalazi izlike da ne bi radio, onda ni učenici neće učenje shvaćati ozbiljno.

učitelj.

učenik.

Kako što efikasnije iskoristiti vrijeme provedeno u radu? Čak i kada se ne gubi puno vremena na satu i veći dio sata je posvećen učenju, to ne znači da će u to vrijeme učenici zaista činiti ono što se od njih traži. Koliko će pojedini učenik zaista učiti ovisi o njegovoj pažnji i spremnosti za učenje. Kako se to može povećati? Slavin (1997.) predlaže sljedeće metode:

Budite dobri prema štreberima. Velika je vjerojatnost da od njih.

ćete

u budućnosti raditi za jednog · Bill Gates

l,

L w 288 r.-r·

li

il

l

Zanimljivost i stalna zaokupiranost Najbolji način da se poveća vrijeme koje učenici zaista provode u učenju jest da sat bude zanimljiv, da uključi učenike, te da ono što se uči bude u skladu s učeničkim interesima. Učitelj mora biti aktivan i ne prespor, a metode )e dobro često mij~njati. Također, učenici moraju imati priliku što češće sami aktivno sudjelovati u onome što se poučava (Finn i Cox, 1992.). Suradničko učenje također je po ovom pitanju efikasnije od individualnog (Slavi n, 1990.). Poželjno je izbjegavati svaki prekid ili usporavanje sata (Kounin, 1970.). Učenici uvijek moraju nešto raditi i u tome ih se ne smije prekidati. 28~

uvod u psihologiju obrazovanja 5-40 razvoj i individualne razlike 41-140 l

l

teorijski pristupi uč.enju i njihova pn mjena 141-202 motivacija 203-270

Kontinuirani prijelaz s jedne aktivnosti na drugu

Stoga je dobro da učitelj što češće gleda po razredu i uspostavlja kontakt ~čima_s_~~Jll8!Il.~.~ Uspješan učitelj u stanju je prepoznati u kakvom.s'iTrasp~]~ženju učenici, kada im je doŠadn~'ili im pažnja zbog nekog drugog razloga popušta. Utim trenucima on mijenja aktivnost kako bi ponovno angažirao učenike i privukao njihovu pažnju (Carter i sur., 1988.).

Urazredu se često prelazi s jedne aktivnosti na drugu. Nakon što je učitelj nešto objasnio, prelazi se na samostalni· rad učenika; nakon što je jedan učenik odgovarao, prelazi se na drugog; sa sata se odlazi na užinu itd. Uosnovnoj školi ovi prijelazi s aktivnosti na aktivnost zauzimaju i do 15% razrednog vremena i u to vrijeme obično ima najviše nediscipliniranog ponašanja. Kako se ovakvi prijelazi mogu obaviti uspješnije?

Ne prekidanje sata zbog disciplinskih problema

l. Za prijelaz sjedne aktivnosti na drugu učitelj mora učenike naučiti odredene sign~_le. Primjerice, u početnim razredima osnovne škole može koristiti zvono kao znak da svi m~~aju prest~ti razgovarati i slušati nj~gove upute.

Uspješan učitelj u stanju je izaći na kraj s remećenjem discipline u razredu a da pritom ne prekida sat. Primjerice, ako učitelj dok govori uoči da učenik lista ispod klupe neki časopis, može jednostayno doći do tog učenika, uzeti mu časopis i staviti ga na stranu nastavljajući govoriti. Većina učenika neće ni primijetiti da se nešto dogodilo.

2. Prije nego što počne prijelaz s jedne aktivnosti na drugu, učenici moraju znati što trebaju učiniti nakon signala. Primjerice, kad kažem Možete početi, odložit ćete svoje knjige i nastaviti raditi na zadatku koji

smo započeli jučer. Uredu, možete početi.

učenje

i

Istraživanje

3. Bolje je da svi učenici istovremeno prijeđu s jedne aktivnosti na drugu, nego da to čine jedifn po jedan (Charles, 1992.).

poučavanje

CILJ

321-404

. planiranje i evaluacija [ : obrazovnog , procesa i 405-468 alternativni pristupi u poučavanju

469-510

Disciplina i upravljanje razredom

• Nakon što je godinama pokušavao razumjeti problem nediscipline u razredu Kounin je otkrio da ključ ne leži u načinu na koji pojedini učitelji Rl,ntroliraju i discipliniraju pojedine učenike nego u načinu na koji upravljaju razredom. Stoga je odlučio izravno istraživati taj proces (Ko unin, 1970.).

Održavanje grupne pažnje Svi učenici trebali bi neprekidno biti usmjereni i uključeni u rad, čak i u slučaju kad učitelj radi samo s jednim od njih. Kounin (1970.) navodi dva glavna principa za održavanje grupne pažnje: odgovornost i grupnu budnost ili spremnost.

UZORAK

Odgovornost se odnosi na stupanj u kojem učitelj drži učenike odgovornima za njihov učinak za vrijeme grupnog

r~da~P~i~Jeri za povećanje odg.ovOi-'noStTUOvakvom radu su: učeni d nagTas odgovaraju~zaje(rno, učeniCi podižu u

Uistraživanju je sudjelovalo 49

zra~~~o što su napisali ili nacrtali tako da to učitelj Ill~ že vidjeti·~ učitelj ~bilazi uč.enikek~·ko.iJT vidio što su učinili,

učitelja

i njihovih

učenika

u višim razredima osnovne škole.

jedan učenik nešto radi, a drugi promatraju kako bi kasnije mogli komentirati.

Grupna budnost odnosi se na strategiju postavljanja pitanja koja sve

POSTUPAK

učenike

za vrijeme sata drži spremnima. Jedar1'od načina je da se prvo pČŠt~I~itanj~, a onda se prozove učenik koji na njega treba odgovoriti. Ako bi se prije prozvao učenik, a onda postavilo pitanje, pažnja ostalih učenika odmah bi oslabila. Postavljanje pitanja učenicima slučajnim redoslijedom također pomaže održavanju pažnje.

Stalna svjesnost o ponašanju

učenika

Učitelj koji je stalno svjestan što se događa u razredu može trenutno reagirati na svako remećenje rada i zna tko je takvo ponašanje započeo. Ukoliko stalno nije svjestan svega što se događa, može napraviti pogrešku i kazniti učenika koji uopće nije kriv. Evo jednog primjera.

Ivan i Marko razgovaraju za vrijeme sata i pokušavaju u razgovor uključiti i Anu koja sjedi ispred njih. Stalno je gurkaju s leđa i nešto joj šapću. Učitelj piše po ploči i to uopće ne primjećuje. Okrene se upravo u trenutku kada se i Ana okrenula da kaže Ivanu i Marku da je puste na miru i ljutito kaže Ani da prestane remetiti red. Kada se Ana pobuni da nije ona kriva, zaprijeti kako će, ne prestane li, obavijestiti njene roditelje.

290

Kounin je razvio vrlo detaljne postupke za promatranje razreda, uključujući video snimke i analizu onoga što se na satu govorilo. Učenici su promatra ni u dvije situacije: odgovaranje i samostalni rad. lako je u istraživanju mjeren veliki broj varijabli ovdje ćemo navesti samo neke.

Zavisne varijable: i'

l. Prema stupnju

uključenosti

u rad učenici su bili podijeljeni u tri kategorije:

!

a. u potpunosti su izvršavali zadatke koje su dobili b. vjerojatno su izvršavali zadatke koje su dobili e. uopće nisu radili zadatke koje su dobili 2. Odstupanje od poželjnog ponašanja bilo je podijeljeno u tri kategorije: a. učenici ne prave disciplinske probleme učenici

Ako se ovo često ponavlja, učenici će vrlo brzo zaključiti da učitelj ne zna što se u razredu zaista događa.

b.

prave manje disciplinske probleme

Druga pogreška koju učitelj može napraviti jest da prekasno reagira na nedisciplinirano ponašanje. Uprethodnom je primjeru bilo dovoljno pogledati Ivana i Marka kad su počeli šaptati pa da prestanu, a ne dopustiti da njihovo ponašanje postane takvo da se mora prekidati sat i uspostavljati red.

e. učenici prave veće disciplinske probleme

~------------------------------~11

291

uvod u psihologiju ·obrazovanja 5-40 razvoj i individualne razlike 41-140 teorijski pristupi učenju i njihova primjena 141-202 motivacija 203-270

Nezavisne varijable: Kounin je specificirao osam različitih varijabli koje opisuju ponašanje učitelja kod upravljanja

l

ŠKOLSKA NtDISCipLINA

-

l

d

.5

a..

·::;

razredom:

.~

l. Stalna svjesnost o ponašanju učenika: sposobnost da se uoči nedisciplinirano ponašanje gotovo i prije nego je započelo 2. Neprekidanje sata zbog disciplinskih problema: sposobnost da se uoči i prekine nedisciplinirano ponašanje, a da se pritom ne prekida lekcija 3. Kontinuitet: izbjegavanje ponašanja koja prekidaju tok sata

u

Prva ideja koju dijete mora prihvatiti, a kako bi bilo doista disciplinirano,jest razlika između dobrog i lošeg ponašanja; zadatak je učitelja da ne dopusti da dijete poistovjeti dobrotu s mirnoćom, a zločestoću s aktivnošću.

učenici uključuju

u rad i upozorava ih se na ono

7. Stvaranje izazova: tehnike koje učitelj koristi kako bi se učenici s entuzijazmom uključili u rad različiti

J'

l

6. Odgovornost: tehnike koje koristi učitelj kako bi učinio učenike odgovornima za izvršenje zadataka

8. Raznovrsnost: stupanj u kojem se razlikuju

..

Maria Montessori

4. Održavanje tempa: izbjegavanje ponašanja koja usporavaju tok sata 5. Održavanje pažnje: tehnike kojima se nezainteresirani što slijedi

•

'

aspekti lekcije

Riječ disciplina je latinskog porijekla, zapravo znači- učenje i izvorno se odnosila na samodisciplinu potrebnu za __ ··::::=ispunjenje neke zadaće. Danas se koristi u značenju navike na pokoravanje stanovitom poretku, odnosno skiipa propisa koji određuje način održavanja poretka istjerivanja u red (Klaić, 1978.) Svrha joj je, sjedne strane,~priječiti pofavu pr~blema, a s druge strane, djelovati na problem koji se (ipak) pojavio kako se ubuduće ne bi ponovio. ._,.;~-

Različite

-----·-··----~·__;:.:;-_·

su klasifikacije nepoželjnog ponašanja u razredu. Charles (1992.) navodi

sljedećih

pet kategorija:

-agresija (fizička ili verbalna) '-....

REZULTATI Korelacije između ponašanja učitelja kod upravljanja razredom i ponašanja samostalnog rada prikazane so u sljedećoj tablici.

učenika

za vrijeme odgovaranja i

- nepoštenje (prepisivanje i druge vrste varanja pri ispitivanju, - p[kos autoritetu (odbijanje da se slijede upute -remećenje

odgovaranje

rada (brbljanje, dobacivanje

krađe)

učitelja)

papirićima,

a u novije vrijeme i SMS porukama i sl.)

samostalni rad - n_e_s~_dj~lovanje u r~du (sanjarenje, bavljenje drugim aktivnostima)

održavanje tempa

.66

.64

.20

.49

svjesnost

.62

.53

.31

.51

kontinuitet

.60

.49

.38

.42

održavanje pažnje

.60

.44

.23

.29

odgovornost

.49

.38

.OO

-.03

neprekidanje sata

.46

.36

.26

.38

stvaranje izazova

.37

.32

.31

.37

raznovrsnost

-.28

-.26

-.15

-.25

Korelacije veće od .28 su statistički značajne na razini od 5%

~

Zanimljivost

Nepoštenje ili ...

Biste li vi prevarili na ispitu? Ne mislimo biste li prepisali na pismenom ispitu ili testu (vjerojatno bi da vam se pruži prilika), nego da li biste varali pri ispravljanju testa: npr. kažete profesoru da ste napisali točno, a niste ili, pak, dopišete točan odgovor? Budite oprezni! Nikad ne znate snima li vas skrivena kamera ili ste zaigrali Jumanji i našli se usred psihologijskog istraživanja. Dogodilo se to nekim studentima- u jednom eksperimentu davne 1937. godine. Najprije ih se pitalo da li bi varali na ispitu. Kad su došli na ispit, rečeno im je kako je profesor jako zauzet. te će koji dan nakon ispita morati doći i sami ispraviti svoje uratke. Naravno, profesor ih je, vrlo podlo, u međuvremenu ipak pročitao i preko prozirnog papira ispravio. Na kraju je trebalo samo usporediti rezultate. Pokazalo se da- pravila nema (r = 0.02): neki koji su rekli da ne bi varali- varali su, a neki koji su rekli da bi varali - nisu varali. prema Rijavec i Miljković, 1997.

RASPRAVA Ovo istraživanje daje učiteljima mnogo ideja o tome kako pristupiti upravljanju razredom. Vidljivo je da svjesnost. održavanje tempa, neprekidanje sata, kontinuitet i održavanje pažnje značajno povećavaju uključenost učenika, posebno za vrijeme odgovaranja. Slično tome svjesnost i momentum smanjuju nedisciplinirano ponašanje. Stalna svjesnost o ponašanju učenika također smanjuje nedisciplinirano ponašanje za vrijeme samostalnog rada, dok je raznolikost glavni faktor koji u toj situaciji pridonosi uključenju učenika u rad. 293 .

292

Kounin, J. (1970.). Discipline and group management in c/assrooms. New York: Holt, Rine hart & Winston

uvod u psihologiju obrazovanja 5-40 razvoj i individualne razlike 41-140

UZROCI ŠKOLSKE NEDISCIPLINE

OSTVARIVANJE DISCIPLINE

Zašto su uopće učenici nedisciplinirani? Općenito se smatra kako su razloziJk9~ki (Andrilović i Čudina-Obradović, 1996.). To mogu biti biološke osobine dj_~tet~. njegovi emocionalni problemi!te situacija u školi, posebno u razredu. •

Rješavanje svakodnevnih razrednih problema

Biološke osobine djeteta značajne za pojavu školske nediscipline

motivacija 203-270

učenje

i

poučavanje

321-404

su:

Slabija mentalna razvijenost sužava raspon i trajanje pažnje. To onda može potaknuti impulzivnost i agresivrrosfko]i se manifestiraju i težim-o6l(Ćima nedlsciplinira'nog ponašanja kao što su markrraiije]aganje, "iierac(skifnja, krađa ili destruktivno st.

teorijski pristupi učenju i njihova primjena 141-202

upravljanje razredom i disciplina 271-320

najčešće

Oštećenja središnjeg neŠpretnosti.

živčanog

sustava koja dovode do nemira, pretjerane aktivnosti, stalnoqvrpoljenja i

Prizori iz školskih klupa u kojima se vide učenici koji su, osim ili umjesto unastavnom radu, uključeni u brojne druge aktivnosti vrlo su česti. Neki brbljaju, neki pišu ili prepisuju zadaću ili pak uče za neki drugi predmet. neki se dobacuju papirićima ili po vezi šalju pisma i poruke, neki se stalno vrpolje, neki čitaju n9vi,ne, nekima na ušima slušalice walkmana. Srećom, najčešće se sve ovo ne dešava odjednom i u istoj učionici. Količin~ svih ovih ometajući h aktiv.nosti gotovo isključivo ovisi o učitelju. Ne o predmetu koji predaje, već o osobinama koje su učenici kod njega uočili. Tako će se nekom učitelju za vrlo kratko vrijeme popeti na glavu, a kod drugog ~e će niti pisnuti. Kao što je to već ranije rečeno, odmah na početku zajedničkoga rada treba definirati pravila ponašanja, a potom dobro strukturirati nastavno vrijeme. A kada se problem ipak pojavi, treba ga riješiti, a istovremeno treba spriječiti, ili bar svesti na najmanju moguću mjeru, nepotrebno narušavanje nastavnog rada. Dobro je rukovoditi se pritom načelom najmanje intervencije (Wolfgang, 1995.), tj. ne treba praviti veliku frku, ako,se stvar dade riješiti malim zahvatom ..

-.,_.... ---,r·-···

Emocionalni problemi djeteta koji dovode do školske nediscipline najčešće su uzrokovani nemogućnošću djeteta da na konstruktivan način zadovolji neke svoje potrebe. Tako, primjerice, učenici koji nemaju zadovo\Jenu potrebu 'zapri hvaća njem i poštovanJem od strane vršnjaka i učitelja često to pokušavaju postići neprimjerenim ponašanjem kako bi privukli njihovu pažnju.

-~

Tablica 5.3.

Načelo

najmanje intervencije s primjerom njegove primjene u razredu --

-

-

..

-----------------------------------------------------------------~

Neka obilježja

situacije~u

- loše upravljanje

školi. također pridonose nediscipliniranom ponašanju:

učite.lja

prevencija

entuzijazam

l.

neverbalni znakovi

Bojan kasni sa zadatkom; učitelj se naginje prema njemu

Z.

hvaljenje ispravnog ponašanja

Bojane, čuo sam da si rad u gipsu predao među prvima.

3.

hvaljenje drugih

4.

izravni zahtjev

Bojane, molim te požuri!

5.

ponavljanje zahtjeva

Bojane, važno je da završiš na vrijeme.

6.

posljedice

nakon nastave Bojan ostaje 15 minuta i započinje novi zadatak kako bi sutra dobio na vremenu

razredom

- loši odnosi učitelja međusobno, te odnosi učitelja s ravnateljem i stručnom službom

Oa~!.~rjtarni stil ravnatelja u upravljanju školom

učitelja, dinamičnost

O.

učenika

vidim da je

većina

nastave, poticanje i održavanje interesa

pri kraju rada; odlično!

- nepostojanje jasnih pravila i njihovo nepoštivanje - slaba suradnja škole s roditeljima - neuređenost školske zgrade i okoliša

~

Zanimljivost

Disciplina i -

fizički izgled

Karen Dion (1972.) je prikupila učiteljske opise ozbiljnijih disciplinskih prekršaja u školi. Uz svaki je opis pri ložila fotografiju učenika koji je, kako je pisalo, bio inicijator nereda. U nekim je slučajevima fotografija prikazivala fizički privlačnog dječaka ili djevojčicu, a u nekim su to bila manje lijepa djeca. Skupina žena, sudionica ovog ispitivanja, trebala je proučiti sve slučajeve i dati svoj sud o krivici dotičnog djeteta. Jasno se pokazala tendencija većeg okrivljavanja manje lijepe djece, čak što više, donosili su se zaključci kako je njihovo ponašanje vjerojatno· i inače problematično. Sdruge strane, lijepoj se djeci gledalo kroz prste: Ona je sa svakim dobra, ali eto- imala je loš dan; svakomu se to događa. Njezinu okrutnost ne treba shvatiti ozbiljno. Kad je nelijepa djevojčica bila prikazana krivom, u potpuno istoj situaciji, tipičan je odgovor bio: Mislim da je to jedno obično derište s kojim učitelj vjerojatno ima problema. Trebala bi se ona pokušati tući s nekim svoje dobi ... Da, sve u svemu. problematično dijete.

Neverbalni znaci Najčešće je dovoljno samo pogledati učenika koji se bavi nekom nedopuštenom aktivnošću, pa da ga se u istoj osujeti. Ne pomogne li tak;;·pogfectavanje, učitelj može doći do njega, ne prekidaj ući pritom ono što govori, može ga dotaknuti (istezanje ušiju i povlačenje zako su niTe ct opušteno). eventualno mu zaplijeniti stvari s kojima se igra. Velik~]eprelnost ovakvih neverbalnih intervencija, u odnosu na verbalne, što ugl~vr10m ne re~ele koncentraciju

ostalii1učenit~.

Hvaljenje ispravnog ponašanja Ako neki učenik višekratno ponavlja neku ometajuću aktivnost, primjerice, umjesto da mirno digne ruku kad želi odgovarati, skače s mjesta i viče Pitajte mene!, t~eba ga uloviti u situaciji kad se ipak javi kako treba i za to ga pohvaliti. Istodobno, skakanje treba ignorirati... Vrlo je vjerojatno da će naglo zanemarivanje određenog ponašanja '. . ". . ·-dovesti do njegovog privremenog pojačavanja ne bi li se ipak izazvala reakcija učitelja, no ubrzo će učenik uočiti postojanje nove situacije tj. novih pravila ponašanja i nagrađivanja. Nekad ipak učenikove ponašanje može biti takvo da se ne može ignorirati jer ometa rad drugih učenika. U tom slučaju, učenika treba nastojati udaljiti na

~-.··-·

Dakle, loše ponašanje lijepe djece pripisuje se situaciji, tj. utjecaju drugih i okolnostima, a uzrok lošeg ponašanja ne-lijepe djece jest u samoj toj djeci. 294

;

''""'~'

-

-

-

'."-~

295

!

uvod u psihologiju obrazovanja 5-40 razvoj i individualne razlike 41-140 teorijski pristupi učenju i njihova primjena 141-202 motivacija 203-270

mjesto gdje će najmanje privlačiti pažnju drugih. Izbacivanje iz razreda nikako se ne preporučuje; uostalom stariji učenici to doživljavaju gotovo isključivo kao nagradu! Loš je način i pozivati zbog toga roditelje. Pozitivni učinci toga, ako ih i ima, vrlo su kratka trajanja. Naime. pozvati roditelje znači kako učitelj ne može riješiti problem, odnosno kako ne vjeruje da ga i učenik može sam riješiti. Kod starijih učenika to osobito pridonosi stvaranju dojma o općoj nemoći škole.

i

Iskustvo iz škole

Jedan je učitelj imao problema s nekim klincem.- Reci A -kaže njemu učitelj, a on samo digne nos i stisne usta. Učitelj. vrlo strpljivo, počne ponovno:

- Pa ti si jedan divan

dečko,

'ajde reci A.

-Krasno!- obradova se

učitelj:

Hajde, reci sada B!

poučavanje

321-404

Na to mali lupi šakom po stolu i vikne:

planiranje i evaluacija obrazovnog procesa 405-468

-E, sad mi je dosta! Znao sam ja što me čeka ako kažem A. Sad moram reći i B, a onda ćete tražiti od mene da kažem i ostatak abecede. A poslije ću morati naučiti i čitati i pisati i računati! Znao sam ja dobro zašto nisam htio rećj ni Af

alternativni pristupi u poučavanju

469-510

Ako sve navedeno ne djeluje, učenike treba suočiti s posljedicama: Vidim li te još jednom da prepisuješ. oduzet ću ti test i dati ti negativnu ocjenu. l prije nego što izrekne tvrdnju ako- onda, učitelj mora biti siguran da će doista i učiniti to što je rekao. Nakon što to učini, treba izbjegavati daljnje primjedbe na račun dotičnog učenika.

Kako umiriti

učenike

•

. J'

,·".

Znao sam ja ...

Mali ništa. l tako su se natezali neko vrijeme, posve bezuspješno, a onda učitelj u školu pozove dječakove roditelje. Svi zajedno počnu moliti maloga da kaže A. Na kraju on popusti i kaže: A. učenje

Posljedice

Hvaljenje drugih

učenika

Ako se učenika iz prethodnog odlomka ne uspijeva uloviti u poželjnoj reakciji, pohvaliti treba one koji dižu ruku kako se očekuje. Kada to i taj učenik napokon učini, treba ga pohvaliti- bez podsjećanja na prijašnje ispade.

Došavši zamijeniti bolesnu kolegicu u njezinom četvrtom razredu, nova se učitelji/a suočila s problemom: kako umiriti učenike? Sve što je pokušavala djelovalo je tek privremeno. Brbljali su dok je govorila, upadali i njoj i jedan drugome u riječ ... raditi je bilo gotovo nemoguće. Činilo se kao da ne razumiju zašto bi baš morali šutjeti kad netko drugi govori. Idućeg

se dana pojavila s tekstom neke nove priče i najavila ispitivanje razumijevanja pročitanog - za ocjenu. Potom je list s tekstom priče razrezala na pet dijelova. Prozva la je pet učenika. podijelila im papire i naložila da glasno čitaju- svi istodobno. Ostalima je rekla neka paze jer će nakon što čuju priču dobiti pitanja vezana uz njezin sadržaj. ·Dakako, nije trebalo dugo da bi shvatili što je pjesnik htio reći. Nakon toga ih više nije trebalo upozoravati da govore jedan po jedan. '\...

Rješavanje ozbiljnijih prekršaja Prema bihevioralnim teorijama učenja ponašanje koje se ponavlja, ponavlja se zato jer ga se nečim potkrepljuje. Možemo si postaviti pitanje vrijedi li isti princip i kad je riječ o nediscipliniranom ponašanju. Ponašaju li se učenici nediscipliniranĐ zato što ih možda nehotice za takvo ponašanje potkrepljujemo? Odgovor potražite u okviru koji slijedi.

Izravni zahtjev Ne pokazuju li se djelotvornima ni neverbalni znakovi niti pohvale. učeniku se upućuje izravni zahtjev: Marko. prestani prepisivati! Treba voditi računa da se zahtjev veže uz ponašanje, a ne uz osobu. tj. ne treba reći: Marko, nemoguć si! Dakle, kad pokušavamo učenika disciplinirati. ne smijemo ga etiketirati kao glupog, zločestog ili bezobraznog. Naglasak mora biti na njegovom ponašanju (koje se može i promijeniti), a ne implicirati da je nasljeđem određen da bude loš. Tako mu zapravo iridirekfn'o govorimo da je nesposoban promijeniti se. Učenik zaključuje kako se i ne treba truditi da bi se izmijenio i postupno razvija o sebi sliku kao o osobi koja - ne valja. Svaki naš prigovor mora se odnositi na točno određeno ponašanje, a nikako ne na osobu u cjelini.

~ ~ •

Primjena u školi

Jesu li kazne djelotvorne?

Koji su sve načini kažnjavanja u školi? Popišite sve ono što vam padne na pamet- bez obzira idete li u školu kao učitelj, ili ste još uvijek s ove strane katedre. Upišite to u tablicu kojoj

ćete

potom dodati

sljedeće

zaglavlje:

Ponovljeni zahtjev Nije li učenik uvažio zahtjev od prve, treba ga ponoviti -u istom obliku. čak i više puta kako bi shvatio da učitelj doista misli ozbiljno. Ta se metoda još zove i metodom pokvarene ploče, a dio je programa tzv. asertivne discipline. Učenici, naime, ponekad testiraju izdržljivost svojih učitelja i na razne načine započinju rasprave o zahtjevima što im se upućuju, a što može biti vrlo zamorno i pr~bl~~~-tiČnoga ishoda. Jedino je djelotvorno ponavljati zahtjev ne obazirući se na udice koje se dobacuju.

296

Razmislite, dakle. kolika je djelotvornost svake od navedenih kazni i na koji rok. što neku kaznu čini djelotvornom? Mogli bismo se složiti s tim da je to trajno brisanje neželjena ponašanja. Ipak, mnogi učitelji, a isto se odnosi i na roditelje, kažnjavaju djecu za neprimjereno ponašanje ne primjećujući uopće da kaznom zapravo uopće ne postižu svoj cilj, nego čak i potiču ponavljanje neželjenog ponašanja. Naime, pažnja koja se pri kažnjavanju usmjerava na dijete ima veći pozitivni učinak, nego što sama kazna djeluje negativno. Dijete treba pažnju. Ne može li dobiti pozitivnu. dobra mu je i negativna.

297

uvod u psihologiju obrazovanja 5-40 razvoj i individualne razlike 41-140 teorijski pristupi učenju i njihova primjena 141-202 motivacija 203-270

učenje

i

poučavanje

321-404 planiranje i evaluacija obrazovnog procesa 405-468 alternativni pristupi u

Zašto je još

moguće

~

Q..

Pretpostavimo sada da ste doista i kažnjeni zbog pre brze vožnje. Neko vrijeme nakon toga jako ćete paziti da ne budete ponovno uhvaćeni. Brzo ćete voziti samo onda kad ste sigurni da na vidiku nema policije; biti obazriviji kad se približavate mjestima policijskih zasjeda. No, jeste li naučili biti pažljivijim vozačem? Baš i ne. Naučili ste da morate biti pametniji. Čak i ako ste uspjeli izbjeći plaćanje kazne (bili ste vrlo uvjerljivi dok ste objašnjavali policajcu što će vam zbog toga učiniti žena/muž), vaša će dobra vožnja potrajati vrlo kratko. Aonda ćete zaboraviti policiju i opet voziti na stari način.

Što mislite, kakav je bio, nakon nekoliko dana takvog rada, stvarni uspjeh ovih grupa? Koja je od njih postizala najbolje rezultate, koja je bila druga po uspjehu, koja treća, a koja posljednja?

·:::; Vl

:.0

l

Što nam to govori o kazni? Ona je dakle, u najboljem slučaju, samo privremeno djelotvorna i obično sprečava nepoželjno ponašanje samo u prisustvu onoga koji kažnjava (policije, učitelja, roditelja, ravnatelja, šefa- kako vam drago). Jedini način da efekti kazne budu dugoročni jest da sama kazna bude vrlo stroga, a to opet implicira druge probleme. Za učenika, škola tada postaje mjesto koje povezuje s jakim neugodnim emocijama i njegov glavni cilj postaje- kako ju izbjeći. (Zi! promet su vrlo stroge kazne dobro rješenje!) (Prema Pearson i sur., 1994.)

Kako možemo znati je li kazna djelotvorna

Pažnja učitelja ima jače pozitivno djelovanje nego što su negativni efekti kazne. Ako je dijete željno pažnje, tad·a·;;;u)eTnegailviia pažnjabolja od nikakve. Takva situacija dovodi do svojevrsne zamke kritiziranjasituacije u kojoj učitelj obraća pažnju na učenika samo onda kad on čini nešto loše. Kada učini nešto dobro, .to ostaje neprimjećeno. Na taj način dijete uči da, želi li privući pažnju učitelja,-mora učiniti nešto što je in.ače nedopušteno. Pažnja suučenika je drugi dobar razlog za ponavljanje lošeg ponašanja: oni se pritom dobro zabavljaju. Netko čini ono što se oni sami ne bi usudili iako to ponekad žele. Razbijanje dosade također ne treba zanemariti kao razlog nepodopštinama. Doživljavaju li učenici nastavu nezahimlji\iom i glupom, sve će učiniti kako bi si olakšali život. Učenika se dakle uči da bude zločest: trostruko se potkrepljuje njegovo loše ponašanje i on se nastavlja tako ponašati. Što učiniti? Da bl se izvukao iz ove zamke, učitelj mora doista uporno ignorirati učenikov~ ispade ili zaista kazniti nepoželjno ponašanje, a istovremeno nagrađivati, i tako poffcati, željeno ponašanje. Pritom dakako mora osigurati isuradnju ostalih učenika u razredu koji također moraju naučiti ignorirati ovakve is.pade.

298

d

.5

Ujednom davnom istraživanju četiri su grupe učenika radile iste, lagane, matematičke zadatke; lagane zato da bi se uspjeh u rješavanju mogao pripisati samo- zalaganju. Prva je grupa za svoj uradak, bez obzira kakav je stvarno bio, stalno dobivala pohvale (u prisustvu druge i treće grupe). Druga grupa je, takođ&r javno, u prisustvu prve i treće grupe, stalno bila kritizirana. Treću grupu nisu niti hvalili niti kudili; oni su sam_o bili svjedoci povratnih informacija prvim dvjema grupama. Četvrta grupa, kontrolna, radila je odvojeno od ostal~ tri i nije imala pojma štp se zbiva.

Jedini sigurni pokazatelj je gubljenje tj. gašenje nepoželjnog ponašanja. Međutim, mnogi učitelji i roditelji nastavljaju kažnjavati ne uviđajući da kazna ne djeluje i da zapravo potiču neželjeno ponašanje umjesto da ga gase. Naime, ako se n~željeno ponašanje ponavlja, to jedino možezn~čiti da ga se zapravO ii~gr~đu)e. o·a bismo to razumjeli, potrebno je analizirati odakle dolazi nagrada. Naime, tri su joj izvora:

,_,_

Pokušajte odgovoriti!

Evo jedne priče kojom ćemo stvar ilustrirati: Vozite se autocestom i odjednom u retrovizoru ugledate policiju. Vaša je prva reakcija - provjera brzinomjera. Možda ste prebrzo vozili, pa ćete morati platiti kaznu? Ako ste zaista vozili prebrzo, vjerojatno ćete biti ljuti, osjećati se krivim ili biti uznemireni. Ali meta svih tih osjećaja najvjerojatnije će biti policajac (iako on zapravo ne vozi vaš auto!}, a ne vi sami. Uznemireni ste, ne zato jer ste prebrzom vožnjom učinili prekršaj, nego zato jer ste u tome uhvaćeni, možda ste zaradili i kazneni bod. Isti je slučaj s učenikom kojeg nije briga obavlja li stvari dobro, tako dugo dok ga se ne ulovi u nečem lošem.

poučavanju

469-510

Zanimljivost

da kazna bude nedjelotvorna, odnosno, da bude samo privremeno djelotvorna?

Točan

redoslijed uspješnosti grupa upravo je ovaj navedeni: najbolja je bila prva, stalno hvaljena grupa, a najslabija je bila kontrolna. prema

Zvonarević,

1958.

Gdje završava disciplina? Gdje počinje okrutnost? Negdje između toga tisuće djec'Nivi u nijemom paklu. Francois Mauriac

~' rf

Primjena u školi

Kako prepoznati znakove zlostavljanja

Kad je riječ o primjeni kazne u odgoju mnogi roditelji vjeruju da je batina iz raja izašla. Uskladu s tim vjerovanjem i postupaju; Reki pritom i debelo pretjeraju. Učitelji se svakako ne bi trebali praviti da to ne primjećuju. Štoviše, obavezni su svako moguće zlostavljanje prijaviti policiji ili Centru za socijalnu skrb. Navodimo simptome po kojima se mogu prepoznati znakovi zlostavljanja djece. To su : -rane ili modrice u različitom stadiju zacjeljenja -povrede na

različitim

dijelovima tijela

- povrede nastale zbog pada, a ruke, koljena i čelo su pritom

čitavi

- ovalne ili utisnute opekotine - stalno zadržavanje djeteta oko škole -nemirno sjedenje -iskrivljeno znanje o seksu i seksualnim igrama -povlačenje

u sebe

-ispoljavanje potisnutih emocija kroz pismene sastave i crteže

299

uvod u psihologiju obrazovanja 5-40

Vijesti iz povijesti

motivacija 203-270

učenje i poučavanje

321-404

planiranje i evaluacija obrazovnog procesa 405-468

l

'-alternativni pristupi u

'

poučavanju

j

469-510

i

Đački

Chuang-Tzu

Modifikacija ponašanja predstavlja primjenu principa operantnog uvjetovanja u promjeni ponašanja. Njezin glavni cilj je zamjena neprihvatljivog ponašanja prihvatljivijim. Da bi se to ostvarilo potrebno je osigurati da posljedice koje slijede nakon učenikovog ponašanja budu takve da potkrepljuju poželjno, a ne nepoželjno ponašanje. Zagovornici modifikacije ponašanja tvrde da su mnogi emocionalni problemi i problemi u ponašanju izazvani neprimjerenim reakcijama na učeničko ponašanje. Tako učenik koji, primjerice, baci svoje naočale na pod i razbije ih sigurno privuče priličnu pažnju svog učitelja i drugih učenika u razredu. Usmjeravanjem pažnje na njega oni nenamjerno potkrepljuju njegovo neprimjereno ponašanje. Kad se taj učenik sljedeći put bude osjećao zanemaren, može se dogoditi da opet nekim sličnim ponašanjem pokuša privući pažnju na sebe (Harris i sur., 1964.). Napominjemo da je modifikacija ponašanja više vezana uz model poslušnosti kod upravljana razredom, nego uz model odgovornosti (pogledajte tablicu 5.1.).

l. Definirajte neželjeno ponašanje i način(e) na koje se ono održava. Važno je početi samo s jednim do dva oblika ponašanja koja bismo željeli promijeniti. Također, to treba biti nešto što je lako opaziti i- dešava se često. Naime gotovo je paradoksalno, ali lakše je riješiti se nepoželjnog ponašanja koje se javlja često, nego onoga što se rijetko pojavljuje. Sami razmislite zašto je tome tako! Utvrdite, dakle, koje je to ponašanje koje vas najviše nervira, kako se točno ispoljava i čime se potkrepljuje njegovo stalno pojavljivanje. Je li.to možda vaš bijes koji usput zabavlja ostale učenike? čime ćete

a) konkretne- u obliku neke stvari, sitnog poklona (naljepnica, bombon, olovka ... )

po želji,

učenik

može obaviti za nagradu

(ići

nekuda prvi,

ispričati

vic, sjesti negdje

pomoći učitelju ... )

e) socijalne nagrade - pohvala, ljubazan osmjeh i sl. 3. Odredite, akoje potrebno, vrste kazni i načine njihove primjene. Prethodno je o kazni već bilo riječi; dodC1jmo da je ona doista zadnja mjera u nastojanju da se spriječi neželjeno ponašanje. A O'Leary i O'Leary (1972., prema Slavin, 1997.) navode sedam principa djelotvorne i humane kazne:

čega

- osigurajte djetetu alternativnu

ga kažnjavate

mogućnost

-izbjegavajte fizičko kažnjavanje; kod nas je to u školi i zakonom zabranjeno. (Nekad nije bilo- pogledajte okvir.)

r,, 300

-radije kaznite neželjeno ponašanje na njegovu

početku,

nego na kraju

4. Smanjite učestalost potkrepljivanja. Nakon što se, primjenom ovog modela, ponašanje učenika popravi, pagrađivanje

prorijedite.

l

-radi neprestana šaptanja i nepažljivosti, -poradi kletve i nemarnosti i zbog - markiranja: - odlazi pod naukom te se po gradu potep/je. Dvije šibe dobivale su se

-radi opetovanoga pušenja Pf?.......Uiicah uzprkos čestim opomenam i ostalim kaznam, a ostao je zabilježen i sljedeći slučaj, datiran s 24. X. 1876. god.- s istom posljedicom: Učenik

...... ulicom iduć doma nahitavao se je kamenjem. Tom je zgodom prozor patra- po sreći, inače bi Stoga je isti kažnjen sa 2 šibca po hlačah.

svećeniku mimo iduć glavu razbio.

Djelotvornost šibe nije se baš dokazala:

Napomena: Popravi/ište, odnosno kombino vani razred za zapuštenu djecu (mušku) započelo je radom tek u studenom 1893. god. u zgradi Gornjogradske dječačke pučke škole (danas Opatička ul. 22), iako je prvi zahtjev vladi o izgradnji takve ustanove upućen 1874. god., ali- nije bilo sredstava. Tri šibe, i to na želju otca dobio je učenik koji se dva mjeseca skitao, a četiri puta šibom dobili su učenici što na ulici posije škole konje plaše, kao i sudionici incidenta od 2l.listopada 1880. god., a koji su se toga dana poslije pouke nametavali kamenjem i razbili glavu jednoj učenici u samostanu milosrdnih sestara.

... jer je

učitelju

u školi prokleo Boga

... jer je pobjegao iz zatvora ... poradi sramotnih

čina

... zbog pogrda izrečenih na hrv. bana, itd.

-izbjegavajte kažnjavati kad ste jako ljuti l

-radi beskraine nemarnosti,

Ne zna se ni s koliko su šiba kažnjeni vi novni ci sljedećih ekscesa; dakle, kažnjen šibom ...

da zaradi i nagradu

- potičite kod djeteta one oblike ponašanja koji su inkompatibilni s ponašanjem koje želite ugasiti

sljedeći

-trkali i naganja/i se po školi tako da su nepodnosiv prah digli, zatim:

Nepoznatim brojem šiba kažnjeni su 1881. god. učenici M. i K. i to prvi jer je učeniku R. ukrao 20 novč., te jih sakrio pod kamen na ulicu, a drugi zato, jer je to znao, a nije učitelju prijavio.

- kažnjavajte rijetko -dobro razja snite djetetu zbog

l·~

... kažnjen šibom radi nemoralnih izraza i kletve, uobće pokazao se je ovaj učenik posvema iskvaren, te bi se imao sa zavoda ukloniti, nu pošto nije popravi/ište jošte otvoreno bude kažnjen sa šibom i to sa dva udarca (25. svibnja, 1880.)

i kada potkrepljivati željeno ponašanje. Nagrade mogu biti trovrsne:

b) u obliku aktivnosti koje

nestašluci, nedisciplina i drugi prekršaj i evidentirali su se u posebnu, sramotnu ili crnu knjigu. UHrvatskom školskom muzeju ostala je sačuvana Sramotna knjiga Glavne učione u Zagrebu za period od 1857. do 1893. godine. Odgojne mjere bile su stupnjevane; manji prijestupi kažnjavali su se samim upisom u Knjigu;"a oni veći- šibama i školskim zatvorom. Tako su npr. upis u knjigu zaslužili učenici koji su se: . ..,

-radi kletve,

Cijeli proces modifikacije neželjenog ponašanja odvija se u nekoliko etapa:

2. Odredite

!l

Crna knjiga

Nagrade i kazne najniža su razina obrazovanja

razvoj i individualne razlike 41-140 teorijski pristupi učenju i njihova primjena 141-202

-

Modifikacija neželjenog ponašanja

Školski zatvor imao je veću težinu od šiba:

-Dne 9./istopada 1876. usudi se učenik 3 A razreda kroz prozor pljuvati na ulicu baš u ono vri eme, kada najviše svi eta prolazi, stoga bijaše isti od 4- 5 sati zatvoren uz pismenu radnju.

301

fAKUlTE

uvod u psihologiju obrazovanja 5·40 razvoj i individualne razlike 41-140 teorijski pristupi učenju i njihova primjena 141·202 motivacija 203·270

6. broj -Učenik 3 Arazreda E. bijaše dne 16.1istopada radi kletve klečati,

a kroz cielo vri eme

od 11-1/2 l zatvoren, a u zatvoru morao je 1/2 sata

s teškoćama u učenju je nizak ili ih

7. u mjestu u kojem je škola puno je manje

uopće

maloljetničke

nema delinkvencije

učiti katekizam.

- Iz fl A razreda M.M. i L.T. poradi nemira i razuzdanosti na ulici što su granjem lupali u kestene, konje plašili, te prema jednoj gospodji vrlo nepristojni bili bit će zatvoreni samotno u komori. (ll.IV./888.) Postojala je, međutim i - zlatna knjiga u koju su se upisivali oni najbolji. U ljetopisu Ženske realne gimnazije sestara milosrdnica za 1929./30. je ovakav opis svečanosti Zlatne knjige: Epidijaskopom su projicirane fotografije gotovo svih učenica s njihovih đačkih knjižica, razvrstane premađačkim nestašnostima u više grupa, a ispod svake je fotografije stajao tekst u šaljivom tonu s uzgojnom tendencom. Prema

Miljković.

1995.

CE:

i

r/ B;r(,

poučavanje

321·404

'POUkA

Diane Gossen (1994.) započela je karijeru kao učiteljica, često nezadovoljna svojim vještinama upravljanja razredom. Kad je, početkom osamdesetih, upoznala Glasserovu teoriju i model samoregulacijskog sustava W. Powers a (1973.), počela se više baviti načelima unutarnje motivacije. Tako je nastao koncept restitucije · Račin da se upravlja učenicima, a da se pritom ne narušava njihovo samopoštovanje. Gossen je u postavljanjuJJvog modela pošla od ..... . sljedećih pitanja (Gossen, 1994): ;

1. Čiji je posao učenje? 2. Je li posao

učitelja

tjerati djecu da

uče

ili stvoriti im uvjete da bi

učili?

3. Je li posao učitelja tjerati djecu da poštuju pravila? lli im je posao upoznati ih s onim što oni, moraju učiniti u situacijama kad djeca ne rade svoj posao?

učitelji,

Ostvarivanje discipline zapravo je nastojanje da se djeca kontroliraju. Pritom se služimo raznim vrstama kazni (povrjeđujemo ih, kritiziramo ili ponižavamo) i okriv!javanja (kad pogriješe ili prekrše obećanja). Možemo se i praviti prijateljem te ih kontrolirati pozitivno (dajući im komplimente. pohvale ili osmjehujući im se), a možemo biti i tzv. promatrač koji nagrađuje dobro ponašanje, a ukida povlastice kad ponašanje odstupa od željenoga. Svi ovi, uobičajeni. načini upravljanja ljudiffi( općenito, pa tako i načini odgajanja i u obit~lji i u školi, usmjeravaju ljude na ocjenu što ih o njihovim pogreškama daju drugi.

f učenje

učenika

j

planiranje i evaluacija obrazovnog procesa 405·468

Uzrok je ovakvih postupaka u vjerovanjima što ih imamo o kontroli: -učenika

se može kontrolirati izvana

-svako pozitivno poticanje je djelotvorno i korisno - krivnja i kritika

Restitucija

izgrađuju

karakter

-odrasli imaju nad djecom pravo prisile

Normalo je pogriješiti. A što ćeš učiniti da to popraviš? Lijepo je reći "Žao mi je". A što ćeš učiniti da to popraviš? D. Gossen

Međutim, umjesto kontrolora možemo biti i voditelji. Voditelj, u najvećoj mjeri koristi restituciju, a tek se ponekad koristi metodama prijatelja i promatrača.

Restitucija pomaže u unutarnjoj procjeni onoga što čovjek sam može učiniti kako bi ispravio svoju pogrešku. Suočava ga se s posljedicama onoga što čini i traži da sam odredi način kako će stvar popraviti. Restituciju obilježava sljedeće:

Sedamdesetih se godina počela razvijati teorija kontrole - najprije kroz djela Williama Powersa (1973.), a potom zahvaljujući radu Williama Glassera (1984.) i njegovih suradnika. Teorija se bavi ponaša njima koja biramo u nastojanju da kontroliramo svoj život (naknadno ju je Glasser preimenovao u teoriju izbora). Temeljna je postavka da je sve ono što mislimo, osjećamo i činimo posljedica onoga što se zbiva unutar nas. To je, dakle, pod našom kontrolom. Uvijek možemo izabrati. Mi to i činimo vođeni četirima temeljnim potrebama. To su ljubav, moć, zabava i sloboda. Koncept teorije kontrole (izbora) Glasser je uveo i u školu (Glasser, 1994.). Ovako Glasser opisuje ciljeve škole kvalitete (Glasser, 1994.): 1.

učenici

ne napuštaju školu; postotak onih koji ne prolaze je blizu nule

2.

učenici

redovito

pohađaju

nastavu; kašnjenja i izostanaka gotovo da i nema

3. izostanci nastavnika su ispod prosjeka za cijelu zemlju 4. nema disciplinskih problema koji se nisu brzo i lako riješili 5. svi su

učenici

postigli zavidnu razinu znanja i u predmetima koji se smatraju teškima

- povezana je s nekom višom vrijednosti -jača

osobu koja je pogriješila

-zadovoljavajuća

je naknada za

oštećenog

- počinitelj se treba potruditi -povezana je s područjem u kojem je -malo je vjerojatno da

će

učinjen

prijestup

se greška ponoviti

- nema kritike, krivnje, ljutnje U odgojnom radu često nastojimo uvesti posljedice za nepoželjna ponašanja. Obično su to ograničavanja slobode ili gubici povlastica. Time djetetu ne ostavljamo mogućnost da popravi učinjenu štetu, niti ga to na bilo koji način čini jačim -osim, eventualno, tvrdoglavijim. Snaga je restitucije u tome što, davanjem prilike da se šteta ispravi, dijete postaje jače- kroz vlastiti trud vraća mu se samopoštovanje (koje je nakon pogreške svakako ugroženo), a i oštećeni dobiva odgovarajuću kompenzaciju. ''

303

uvod u psihologiju obrazovanja 5-40 razvoj i individualne razlike 41-140 teorijski pristupi učenju i njihova primjena 141-202 motivacija 203-270

učenje

~• r,"'

Primjena u školi

#

Restitucija

Restitucija se može primijeniti u brojnim situacijama. Sučenicima ju možete

postići

ako (Gossen, 1994.):

- razgovarate o vrijednostima za koje se treba zalagati - pitate učenika voli li biti članom grupe ili mu kažete da biste željeli da to postane -vodite restituciju tako da budu zadovoljene potrebe i učenika koji je pogriješio i vas kao učitelja i razreda kao cjeline -dopustite učenicima njihova vlastita rješenja Da biste u razredu smanjili prisilu, a otvorili više mogućnosti za samodisciplinu, preispitajte neke svoje zahtjeve prema učenicima: koliko su doista važni, a koliko na njima insistirate (i uzalud trošite snagu!) samo zato jer su nekad tako postupali prema vama, mislite da je važno, negdje ste čuli da to tako treba ili sl.? Imajte na umu: pretjerana kontrola, stalno ograničavanje i postavljanje uvjeta, može dovesti do toga da nas dijete uopće neće čuti kad naši zahtjevi doista budu važni!

Vijesti iz povijesti

-

Školski zapt

d

e:

1. Derži strogo, da detca ne dolaze u školu niti prerano niti prekasno; ali prije nego od kucne odredjena ura. Nu i učitelj mora da je uvek u školi, prije nego ta ura odbije. To je neobhodno potrebno. (Tko zakasni, neka pervu uru na polju stoji, a zatim se sedne u zadnju klup.)

o.. ·:::; Vl

'-O

2. Nadošavša detca imaju se tiho ponašati na svojih mestih, i tiho se pripravljali za:niuk. 3. Kad odredjena ura kucne, onda se ima mahom započeti nauk s pes mom ili molitvom, ali kratkom. One neka detcu pobudjuju na delo. 1 4. Učitelj neima po sobi hodati, nego sediti na svom mestu pred celim razredom, da je sve ima na očima, k svima govori, sve pita, da je sve- kao jednog oživljava. 5. Oni, koji imaju šta moliti, govoriti ili šta odgovarati znaju, neka sedeć na svom mestu najprije rukom dadu znamenje, nu nedižuć ju verh u glave, a učitelj neka onda dozvoli govoriti, ali uvek samo jednomu. Dok se to dozvolenje nedade, nesmije se nijedan usuditi ni reči da prosbori.

i

poučavanje

Dakle, je li doista važno da

učenik:

6. Kad koi govori, ima se dići, te govoriti glasno, razgovetno, točno i krepko. Nesmije se terpiti nikakovih pogrešakah, nikakova mucanja, razvlačenja i otezanja, nikakovih polovičnih nit !enih odgovarah, nikakova prišaptavanja i dokazivanj~iti da učitelj sam kazuje, što detca kazati imadu. Kod svačega neka se traže razlozi i uzroci.

321-404

planiranje i evaluacija obrazovnog procesa 405-468

- sjedi mirno, s nogama na podu? -šuti dok radi? - ne nosi naušnicu u nosu? -dolazi u školu na

7. Kod ponavljanja kakova mogu se detca natecati za mesta, ali drugda Qe. Samo slabi i udobnost učitelji moraju to svagda upotrebljavati, da im detca pažljiva budu.

vrij~me?

-ima kratku kosu l normalnu frizuru? -uredno piše? -podigne ruku, pa tek onda -ima

čistu

počne

govoriti?

klupu?

- redovito piše

domaće zadaće?

- pažljivo sluša?

ljubeći

8. Priznati valja svaku ozbiljnu težnju po razmjerju upotrebljenih silah, pa ma uspeh i slab bio. Priznanje odobrava, ukor ubija, osobito ako nije zaslužen. 9. Na stra,nu s mnogim moralizovanjem; svako zahtevanje neka je kratko i opredeljeno, a isto tako neka je s malo rečih i svaka hvala i svaki ukor. 10. Sa slabim treba biti usterpiv, a neumoran s onim, koi je sam šta rada. Listerpiv budi i s onim, koi ne čini, što bi činiti mogao.

Kako biste objasnili učenicima svaki od zahtjeva na koji ste odgovorili da -a da to ne bude: Zato jer ja tako kažem, Ravnatelj to ne dopušta ili sl.

11. Oči detinje neka uvek slede učiteljeve, kao obhodnica sunce; č11i to mora da bude samo po sebi, drukčije ništa nevalja. Ktome neka upravo i pristojno derže svoje telo, noge mirno, a ruke na klupah.

Povećajte

12. Kad detca iz škole odlaze, neka idu pristojno i tiho, pozdraviv uljudno učitelja svoga: na putu pako neka se vladaju mirno i čedno.

broj pozitivnih odgovora na zahtjeve učenika. Da biste to postigli:

- Recite da što

češće

možete

-Ako ne možete reći da, recite da, ako ili da, kad; dodajte uvjet potreban za da Primjer: -Smijem li se igrati?

Ovo su od prilike najglavniji propisi za uzderžavanje dobra zapta u školi. Dalo bi se njih doduše još sijaset nabrojiti: nu mudromu i jedno oko dosta. Učitelji, samo ne mnogo zakonah za detcu! Mislite samo uvek na našu narodnu poslovicu Što je mnogo, nije ni s kruhom dobro.

-Ne, tko je vidio igrati se u školi! -Da, kad riješiš ove zadatke.

Ivan Filipović, Školski zapt

- Kad kažete ne, objasnite razlog i nemojte se predomisliti.

304

Nakon što smo smanjili prisilu, tj. broj intervencija i tako otvorili teren za razvijanje samodiscipline, počinjemo dogovarati vrijednosti od kojih ćemo u radu polaziti, ugovarati pravila kojih ćemo se pritom pridržavati, te definirati uloge učitelja i učenika.

305

uvod u psihologiju obrazovanja 5-40 razvoj i individualne razlike 41-140 teorijski pristupi učenju i njihova primjena 141-202 motivacija 203-270 upravljanje razredom i disciplina 271-320 učenje

i

poučavanje

321-404

planiranje i evaluacija obrazovnog procesa 405-468 alternativni pristupi u poučavanju

469-510

l

SURADNJA

s

RODITBLJIMAI

da nećeš vjerovati svemu što dijete kaže da se dogodilo u školi, ja ću obećati da neću vjerovati svemu što kaže da se dogodilo kod kuće.

-

Obećaš li

OBUCI SURADNJE S RODITELJIMA

Anonimni autor

l

Mali roditeljski sastanak Roditelji su članovi tima, partneri učiteljima na zajedničkom zadatku: pomoć djeci da razviju svoje sposobnosti, kulturu rada i dobru sliku o sebi. Zbog toga se razvijena suradnja s roditeljima tretira kao jedna od bitnih odrednica opće pedagoški djelotvorne škole (Ryan i Cooper, 1988.). Suradnja s roditeljima tek je dijelom usmjerena na prevenciju, odnosno na rješavanje disciplinskih problema. Istraživanja pokazuju (Weinstein i Mignano, 1993.) da su dobiti, osobito učeničke, višestruke. Osim u boljem ponašaju ogledaju se i u: -boljim ocjenama

-većom

Ivica kaže tati:

-Sutra je u školi mali roditeljski sastanak. -Kako to misliš mali? -Samo ti, ja i razrednica.

Roditeljski sastanci

- redovitijem polasku škol~ voljom da se pišu

domaće zadaće

Roditelji, s druge strane, kroz suradnju s učiteljima i školom općenito, imaju mogućnost provjeriti svoje odgojne postupke, steći nove spoznaje iz psihologije i pedagogije, te razmijeniti iskustva s roditeljima drugih učenika u razredu. Učitelj će, poznavajući

djetetove roditelje i uvjete u kojima obitelj živi, moći bolje razumjeti djetetovo ponašanje u

školi. Niz istraživanja provedenih u Americi u razdoblju od 1969. do 1984. god. potvrđuje da sudjelovanje roditelja u aktivnostima škole (osim onih uobičajenih, prethodno spomenutih, tu su i hospitacije nastavi - čak i asistiranje učitelju pri npr. praktičnom radu s kompjutorima) ima pozitivan utjecaj na učenike i motivirajuće djeluje i na učitelje i na roditelje. Treba, međutim, ipak reći da ista istraživanja pokazuju kako 75 posto roditelja te mogućnosti - ne koristi (Ornstein i Levine, 1989.). Pitanje je, dakle, koliko bi učitelji poticajnim smatrali roditeljske hospitacije u većem postotku. Anketiranje stotinjak stručnih suradnika u našim osnovnim školama (Margetić i Krapac, 1992.) pokazuje da samo njih 22% svoju suradnju s roditeljima ocjenjuje kao veoma dobru. Suradnja sa svim ostalim relevantnim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa (osim sa nespecificiranim vanjskim suradnicima) u većem se postotku ocjenjuje kao veoma dobra (s učenicima u 60% slučajeva, s ravnateljem i ostalim stručnim suradnicima u 34% i s učiteljima u 27% slučajeva).

306

osnovni se cilj ipak postiže- roditelji se zapitaju koliko stvarno sudjeluju u odgojno-obrazovnom procesu i mogu li i trebaju li se više potruditi. Povratne informacije iz svih model - škola su slične: nakon ankete neki su roditelji razmijenili iskustva s drugim roditeljima, često su tražili razrednika za razgovor ili savjet o nekom od pitanja problematiziranih anketom, (opširnije o tome na str. 478).

Eksternalna evaluacija projekta Poučavanje učitelja i učenika efikasnom/aktivnom učenju i poučavanju (Matijević i sur. 2000.) koji se od 1995.-2000. god. provodio u sklopu projekta Promicanje kvalitetnog rada u školi Ministarstva prosvjete i sporta RH i UNICEF-a pokazala je, kroz anonimnu anketu, značajne rezultate na planu postizanja veće uključenosti roditelja u edukacijski proces. Odgovarali su roditelji učenika svih uzrasta osnovne škole. Anketu je činilo dvadeset pitanja, ali je ~čiteljima ostavljeno na volju da dodaju još neko za koje misle da je važno. Premda je, dakle, anketa bila anonimna (roditelji ostavljaju popunjeni listić u kartonsku kutiju na kraju roditeljskog sastanka, a razrednik nije više prisutan), pokazalo se da roditelji, prema vlastitu priznanju, uljepšavaju odgovore! Međutim,

Roditeljski sastanci su najuobičajeniji oblik komuniciranja roditelja i učitelja. Na njima se raspravljaju pitanja od interesa za sve roditelje, kao grupu. To su informacije s učiteljskih vijeća, upoznavanje sa školskim planovima i obvezama učenika, opće informacije o uspjehu i napredovanju razrednog odjela, dogovori za različite zajedničke akcije i slično. Ono čemu na roditeljskim sastancima nije mjesto su informacije o uspjehu, izostancima i drugim problemima učenika kao pojedinaca - osim u pisanom obliku. Važna je uloga roditeljskog sastanka da potakne roditelje i na druge oblike suradnje, da uoče korist koju od toga imaju i da se u školi ugodno osjećaju bez obzira na ocjene svoga djeteta, a ne da ju doživljavaju kao mjesto gdje se samo (i sami) sramote. Na roditeljskom se sastanku mogu organizirati i radionice na različite teme. Među preporukama za čitanje je nekoliko naslova koji mogu biti od koristi u njihovoj pripremi.

Primjena u školi

Mali vodič razrednicima za organizaciju sata razredne zajednice i roditeljskog sastanka na temu: Pomozite svojoj djeci da razviju samopouzdanje

Dob roditelja: nevažna Dob djece: nije

određena

Potrebno vrijeme: 1školski sat za roditeljski sastanak+ 1sat za sastanak razredne zajednice koji treba održati prije sastanka s roditeljima, po mogućnosti isti dan Potreban pribor: učenicima prethodno treba reći neka donesu flomastere, bojice, a tko želi i papir u boji Ciljevi sastanka: 1. Osvijestiti roditeljima činjenicu da su upravo oni ti o kojima ovisi djetetova slika o njemu samom i, osobito, samopouzdanje kao njezin važan dio. 2.

Omogućiti

djeci da same sebe i svoje prijatelje bolje upoznaju i da se

osjećaju

dobro.

~------------------~-

307

uvod u psihologiju obrazovanja 5-40 razvoj i individualne razlike 41-140 teorijski pristupi učenju i njihova primjena 141-202 motivacija 203-270

učenje

i

poučavanje

321-404

planiranje i evaluacija obrazovnog procesa 405-468

KAKO UNAPRIJEDITI SURADNJU S RODITELJIMA l. Rad s učenicima. Tražite od učenika neka na komad papira napišu nekoliko svojih dobrih osobina (minimum tri!). Velik broj djece ima u tome teškoća. (neki čak pitaju mogu li radije napisati tri negativne osobine!), pa ako se to pokaže i u vašem odjelu, upomoć neka pri skoče ostali učenici: spremno će izli stati nekoliko dobrih osobina

svoga kolege. Kad je to gotovo, neka te osobine rasporede na drugom papiru. eventualno obojanom, i načine poster - koristeći flomastere i maštu. Kad su gotovi, neka ustanu sa svojih mjesta i prošeću učionicom držeći svoj poster ispred sebe. Susreću pritom druge učenike/učenice i pozdravljaju se navodeći neku od osobina s postera. Npr.: Bok Petra, dobra prijateljice. Kad dovrše. a obično ne odustaju dok svatko ne sretne svakoga, neka se vrate na svoja mjesta. pa razgovarajte o tome kako se osjećaju, je li im se to svidjelo, što žele učiniti s ovim posterima: odnijeti ih kući ili staviti na pano učionice (to bi bilo bolje). Pažljivo pratite zbivanja tokom rada, to će vam dobro poslužiti kao uvod u razgovor o samopouzdanju kao temi na roditeljskom sastanku.

ll. Rad s roditeljima. U uvodu opišite svoj rad s učenicima i ono što ste pritom zapazili, bez poimeničnog spominjanja učenika. Neka i sami roditelji razmisle koje su dobre osobine njihove djece i koliko se to što oni misle slaže s onim što njihova djeca misle o sebi. Neka, za domaću zadaću, razgovaraju o tome s djecom. Na glasite kako slika što je učenici imaju o sebi određuje ne samo ono što misle da sada jesu, nego i sve ono što će u životu biti, što će smatrati važnim, koje će ciljeve pokušati doseći i hoće li biti zadovoljni onim što su učinili. Spomenite im neka od istraživanja koja govore o odnosu slike o sebi i samo ostvarivih proročanstava.

prema

alternativni pristupi u

Miljković.

1996.

Učitelji i roditelji trebali bi biti prirodni saveznici. l roditelj i učitelj žele djetetu dobro, žele da dijete bude sretno, zadovoljno i uspješno u školi. Oni bi trebali biti partneri koji ravnopravno rade na zajedničkom zadatku. No nažalost, umjesto da budu saveznici, neki roditelji i učitelji postaju neprijatelji. Umjesto na dobrobit djeteta oni svoju snagu i energiju troše na međusobne svađe i optuživanja.

Ponekad ni učitelj ni roditelj nisu svjesni uzroka koji su doveli do sukoba. Svjesnost o njima može pomoći u ostvarivanju boljeg kontakta (Brdar i Rijavec, 1998.). ; :. l

Izvori sukoba roditelja i učitelja Izvori sukoba između roditelja i učitelja mnogobrojni su. Ovdje navodimo samo one najčešće: Roditelji i učitelji opažaju istu stvar različito Učitelj može dijete opaziti kao divlje i nedisciplinirano, dok ga roditelji vide kao energično, spontano i društveno. Razlike u percepciji potencirane su i različitim uvjetima u kojima roditelj i učitelj vide dijete. Mirno i povučeno dijete u razredu. može biti otvoreno i brbljavo u sigurnosti svoje kuće.

Mnogi roditelji su vrlo osjetljivi kada su u pitanju ocjene njihova djeteta

"·

To je posve razumljivo jer ako je dijete loše to, na neki način, znači da su i roditelji loši i da nisu dobro obavili svoj zadatak. Neki roditelji se s ovom situacijom suočavaju konstruktivno i pokušavaju zajedno s učiteljem pomoći djetetu. Za druge je roditelje to pretežak udarac. Oni ga rješavaju optužujući učitelja da nije objektivan i da ima nešto protiv njihova djeteta. Učitelj i

poučavanju

roditelji imaju različito iskustvo

469-510

Individualni razgovori roditelja s učiteljem

(stručnim

suradnikom, ravnateljem)

Uobičajeno je da učitelj, prvenstveno razrednik, odredi dane kad može primiti roditelje učenika na razgovor- o osobniji mstvarima nego što je to moguće na roditeljskom sastanku. Uneke se škole uvodi dan otvorenih vrata kad roditelji mogu doći, savjetovati se s razrednikom, ali i s ostalim učiteljima - koji im tada također trebaju biti na raspolaganju.

Posjet učitelja domu

učenika

Zadnjih se godina ovaj oblik suradnje škole i obitelji prilično prorijedi o, pogotovo u velikim gradovima. S druge strane, u privatnim i alternativnim, ali i školama u manjim mjestima. suradnja s roditeljima se posebno njeguje (i sami su roditelji više zainteresirani za dobar uvid u ono što plaćaju!), pa su i posjeti učitelja domu učenika njezin sasvim uobičajen dio.

Za neke roditelje je škola mjesto kamo im nije ugodno odlaziti. To se obično odnosi na manje obrazovane roditelje koji sami nisu uspjeli završiti školu pa, i kao odrasli, zaziru kako od škole, tako i od učitelja. Ako njihovo dijete ima neki problem, skloni su kazati Učinite što mislite da je najbolje. Vi ste učitelj. Učitelju to može izgledati kao nedostatak brige za dijete, ili prebacivanje odgovornosti · no to može biti samo roditeljeva nesigurnost. Visokoobrazovani roditelji se pak ponekad podcjenjivački odnose prema učitelju jer misle da su stručniji i sposobniji od njega . ... Usvakom roditelju živi učenik- netko tko je i sam išao u školu. nekad uspješno. nekad neuspješno. često se događa da se taj "učenik" pojavi i danas kada roditelj razgovara s učiteljem svoga djeteta. Mnogi roditelji i danas ulaze u školu preplavljeni starim osjećajima ljutnje i razočaranja. Osjećaju se loše -ne zbogtoga što se danas događa njihovu djetetu, nego zbog onoga što se nekad događalo njima ... (Rich, 1986.).

A kako to rade (neki) trgovci? Trgovac je htio na brzinu iškolovati sina. Opazivši vrlo opširan program, sav začuđen, upita ravnatelja:

Pismene poruke roditeljima (individualne ili bilteni informacija) Pisane će poruke na najmanju mjeru svesti mogućnosti pogrešnog razumijevanja obavijesti što ih učitelj ponekad želi prenijeti roditeljima. Uoblike suradnje roditelja i škole možemo još uključiti i zajedničke sastanke učitelja, roditelja i učenika. upoznavanje roditelja sa školom, prisustvov~nja roditelja školskim svečanostima, predavanja za roditelje, ali i predavanja roditelja npr. u svrhu profesionalne orijentacije učenika ili pak na dodatnoj nastavi. 308

-Pa zar moj sin mora sve to

učiti?

Platit

ću

vam da mu skratite školovanje; koliko tražite?

Ravnatelj mu mirno odgovori: -Sve ovisi o tome što želite da mali postane. Vidite, kad Bog stvara hrast uzme si dvadesetak godina. Ali ako treba stvoriti tikvu, dovoljna su mu i dva mjeseca. 309

uvod u psihologiju obrazovanja 5-40 razvoj i individualne razlike 41-140 teorijski pristupi učenju i njihova primjena 141-202 motivacija 203-270 upravljanje razredom i disciplina 271-320 učenje

i

poučavanje

321-404

planiranje i evaluacija obrazovnog procesa 405-468 alternativni pristupi u poučavanju

469-510

što sve učitelj može učiniti

Škola mijenja djecu Polaskom u školu djeca postaju neovisnija o roditeljima, a mnogi roditelji to teško podnose. Neki od njih postaju ljubomorni ako dijete previše voli ili cijeni učitelja. Problemi nastaju i kada se u školi uče i propagiraju moralni ili religijski stavovi s kojima se roditelji ne slažu. Roditelji tada postaju vrlo neprijateljski raspoloženi i prema školi i prema učitelju.

Nl

da se dogodi

Upoznajte što detaljnije obitelj svakog učenika. To možete učiniti kroz razgovor s roditeljima, razgovor s učenikom ili posjetom domu učenika. Informacije o obitelji možete dobiti i ako date~ učenicima da pišu sastav o toj temi. ;

Za komunikaciju i suradnju roditelja i učitelja potrebna je ne samo dobra volja, nego i vrijeme. Nažalost, mnogi roditelji danas rade i dodatne poslove kako bi preživjeli pa im ne ostaje dovoljno vremena ni za brigu o djetetu, ni za suradnju sa školom. Stoga bi škola trebala biti fleksibilna kad je u pitanju vrijeme kada roditelj može doći na razgovor.

ldkul•

čekati

... ,..

Roditelji nemaju dovoljno vremena

~ l'''"''"

Uspostavite komunikaciju s roditeljima na samom početku školske godine. Nemojte neki problem. Dakle, prvi roditeljski sastanak dobro je održati što prije.

učlt•ljlmanlj•lak"

l•šklm rodlt•IJima

Premda učitelji uspješno surađuju s većinom roditelja, ponekad se susreću s roditeljima koji nisu objektivni kada se radi o njihovu djetetu- traže drugog krivca za probleme svog djeteta. Roditelj maloq qenija

Dijete ovakva roditelja obično je prosječno i prilično nervozno. No za roditelja ne dolazi u obzir ništa osim odličnog uspjeha. Tjera dijete da stalno uči, a učitelja uvjerava koliko je sretan što ima u razredu takva učenika. Ne postiže li dijete očekivani.uspjeh, uvijek je kriv učitelj.

Komunikaciju održavajte tijekom cijele školske godine. To mogu biti roditeljski sastanci, informacije, telefonski razgovori, pisma roditeljima, ali i neformalni kontakti. l

Ako se roditelji ne pojavljuju na roditeljskim sastancima ili informacijama- nazovite ih, ili im napišite pismo. Nemojte ih napadati i optuživati, samo ih zamolite da dođu. Imate li volje i vremena, roditeljima jednom s djetetom.

mjesečno

Stalno ispituje učitelja o njegovu načinu poučavanja, daje prijedloge i sve zna bolje. Učitelj bi mu najradije prepustio razred i otišao kući!

Teški su oni roditelji što se u školu stalno dolaze zbog za njih razlog - uvijek opravdan.

Aqresivac

Kada dijete učini nešto problematično i roditelj bude obaviješten o tome, razrednik obično požali što ga je uopće obavijestio. Roditelj bijesan dojuri u školu, ne želi razgovarati o problemu i teško ga je spriječiti da na licu mjesta ne istuče dijete. Pacijent

Dijete ima problema, ali roditelj ne želi razgovarati o tome. Želi razgovarati o svojim problemima, što mu se sve loše dogodilo i kako mu je u životu teško. Dakako, svi su ti problemi teški i nerješivi, a on velika žrtva. Želi da mu učitelj bude besplatni psihoterapeut.

opisati što se

događalo

Kad upoznate roditelje, raz~lite kako ih možete uključiti u život i rad škole. Možda neki mogu doći u razred i predstaviti djeci svoje zanimanje. Nekima možda možete djecu odvesti u posjet. Pitajte roditelje kako vam mogu pomoći u radu s djecom.

Kako se ophoditi s teškim roditeljima

Dijete ovakva roditelja obično je problematično. No roditelj nikad ne dolazi na roditeljske sastanke, niti reagira na poruke učitelja. A onda učitelj jednog dana dozna kako se žalio ravnatelju da on ima nešto protiv njegova djeteta.

ćete

Nemojte roditeljima govoriti samo o lošim stvarima u njihova djeteta. Koliko god to bilo točno, nijedan roditelj se neće osjećati dobro. Neki mogu postati i agresivni i ljuti na vas. Recite zato svaki put i ono što je dobro i pozitivno. Roditelji će tako lakše prihvatiti i one neugodne informacije.

Sveznalica

Tužibaba

napišite pismo u kojem

nečega

žaliti. Oopravdanosti razloga

nećemo

govoriti jer je

Ako ste učinili pogrešku, odmah to priznajte ravnatelju- voditelju kako bi već znali o čemu se radi kad teški roditelj stigne u školu. Naučite

ne

slušati. Uzrok mnogih nesporazuma sroditeljima leži u njihovom osjećaju kako ih se zapravo uopće se počne braniti prije nego što je uopće čuo što roditelja zapravo muči.

čuje. Učitelj

Oproblemu razmišljajte i govorite u terminima situacije i akcija koje terminima nečijih nepoželjnih osobina.

će

se povodom toga poduzeti, a ne u

Nakon što ste jedan problem riješili, nemojte se na njega vraćati prvom sljedećom prilikom; nemojte dopustiti da na rješavanje novoga problema djeluju stari grijesi. Prije nego što se roditeljima upustite u bilo kakvu raspravu što se tiče njihova djeteta, dobro si razjasnite razloge svojeg ponašanja i akcija koje kanite poduzeti. Bude li njima posve jasno vaše gledište, bit će vam manje teški. Ostanite mirni; ne dajte se

uvući

u prepirku.

Gnjavator

Dijete nema nikakvih problema u školi, ali ih roditelj izmišlja i od muhe pravi slona. Čini mu se da djetetu treba dopunska nastava, da mu način rada ne odgovara, da u zadnje vrijeme pokazuje manje zanimanja za matematiku .... l. Brdar i M. Rijavec, Što učiniti kad dijete dobije lošu ocjenu 310

311

uvod u psihologiju obrazovanja 5-40 razvoj i individualne razlike 41-140 teorijski pristupi učenju i njihova primjena 141-202 motivacija 203-270

učenje

i

poučavanje

321-404

planiranje i evaluacija obrazovnog procesa 405-468 alternativni pristupi u poučavanju

469-510

Edukacija

učitelja

za suradnju s roditeljima

-organizacija roditeljskog sastanka

Sustavnim obrazovanjem i usavršavanjem učitelja za rad s roditeljima ostvarit će se znatno uspješnija suradnja između obitelji i škole, a time - s jedne strane - i bolji rezultat učenika u odgojno-obrazovnom procesu, a s druge strane- viša razina pedagoške kulture obitelji.

d

.:::

-dinamika grupnog rada

0...

·::;

- kultura komuniciranja

.:'! "D

-socijalna percepcija (metode upoznavanja ljudi)

#

Vijesti iz povijesti

- ponašanje u konfliktnim i frustrativnim situacijama

Obrazovanje roditelja kroz povijest

- zašto dolazi do sukoba

Kako su se tijekom povijesti mijenjale koncepcije o ulozi nasljeđa i okoline u razvoju ličnosti, tako su se (ne) izravno mijenjala i stanovišta o mogućnostima i, uopće, potrebama obrazovanja roditelja. Pritom se moraju apstrahirati pojedinci poput Campanelle (1953.) i Marusa (1938.) koji bi odgoj djece povjerili državi, odnosno, svećenstvu jer - kao što piše Campanella (1953.) - pojedinci većinom pogrešno rađaju i odgajaju djecu - na štetu i propast države. Većina tadašnjih naputaka o odgoju odnosi se na profesionalne odgajatelje; običnim se roditeljima, naime implicite odricala sposobnost da razumiju i primjenjuju odgojne metode. Jedan od prvih priručnika namijenjenih baš roditeljima (iz buržoaskog društva- između ostalog vjerojatno i zato jer su bili pismeni(ji), bilo je Montaigneovo (1892.) djelo Misli o uzgoju djece ili kako se postaje čovjek. Slična je namjena i Lockeovih Misli o odgoju (1950.) i Rousseauovog Emila (1887.) , no i djela drugih pedagogijskih klasika sadrže u sebi klice obiteljske pedagogije.

Kraj 19. i početak 20. stoljeća su na ovom planu obilježeni djelima Krupske (1949., 1958.) i Ma karen ka (1946., 1958.) i prvim francuskim školama zaroditelje, a potom i sličnim u Švicarskoj, Belgiji, Italiji i nekim drugim zemljama. U Njemačkoj su između dva rata djelovale škole za majke- pretežno sa zdravstvenim i domaćinskim programima, a nakon rata proširuju djelovanje i na očeve. Pedesetih godina u SSSR-u postoji razgranata mreža institucija namijenjenih odgoju i obrazovanju roditelja: od tzv. pedagoških punktova - regionalnih bračnih i obiteljskih savjetovališta- pa do sveučilišta za roditelje u kojima tijekom dvije školske godine polaznici uče teoriju i metodiku odgojnog rada, dječju psihologiju, higijenu itd., a potom se uključuju u organiziranje obrazovanja, rad i suradnju s roditeljima pri školama i poduzećima. Međunarodne institucije konstantno pokazuju interes za ovu problematiku. U Zagrebu je tako još 1954. god. održan kongres Međunarodne unije za zaštitu djeteta, pri čemu je posebna pozornost posvećena i obrazovanju roditelja. UNESCO-v Institut za pedagoška istraživanja organizirao je 1955. god. Međunarodni seminar o problemima obrazovanja roditelja.

prema

Miljković,

1994.

Programski sadržaji osposobljavanja učitelja za rad s roditeljima (bez obzira čini li se to u njihovu redovnom obrazovanju ili naknadno), mogli bi se uvjetno podijeliti u dvije temeljne cjeline:

1.

metodički

među

ljudima i kako ih

.... j.,..

izbjeći

l

edukacijski sadržaji čiju svrhu možemo povezati i s nekim novim tendencijama i pristupima u funkcioniranja obitelji. Teorijska znanja o obitelji i radu s roditeljima mogu učitelju pomoći na dva načina. Jedan je radi interpretiranja određene situacije, a drugi radi rješavanja problema - za razliku od samog iskustva koje je svakako dragocjeno, no čija je primjena često ograničena na poznate, već viđene situacije.

Drugu cjelinu

čine

unapređivanju

Kad, primjerice, na roditeljskom sastanku netko od roditelja verbalno napadne rad učitelja kod kojeg njegovo dijete ima lošu ocjenu ili kad roditelj optuži razrednicu za širenje neistina o ponašanju njegovog zlatnog djeteta, to se mqže pripisati negativnoj osobini ličnosti roditelja s kojim je najbolje ne imati posla. Međutim, poznaju li se načini reagiranja ljudi na frustraciju i str~ interpretacija takvih ispada u svjetlu obrambenih mehanizama otvorit će mogućnosti za zajednički pokušaj rjesavanja problema. Rješavanje problema je zapravo dominantna zadaća učiteljske uloge; on je stalno u situaciji postavljati dijagnoze i donositi odluke- kako one vezane uz sam proces nastave i učenja, tako i one vezane uz odnose među ljudima. Kao odgovor na različite oblike obiteljske terapije, posljednjih su se godina na tom planu pojavili vrlo perspektivni tzv. psihoedukacijski i razvojni pristupi koji, jednako kao i terapija, za metu svog djelovanja mogu imati i pojedinca i obitelj i okruženje. Guerney (Guerney, 1984., prema lvey i sur., 1987.) razliku između terapije i edukacije obitelji objašnjava sa stajališta terapeuta. Terapeut kao svoj zadatak postavlja što brže rješavanje problema u obitelji i u tome će upotriJebiti tehniku za koju očekuje da će ga do rješenja dovesti. Pritom ga ne zanima slaže li se obitelj s njegovom dijagnozom problema, razumije li uopće što se događa, hoće li članovi obitelji usvojiti nove načine razmišljanja o okruženju u kojem žive i o svojem ponašanju ili nove vještine koje bi im trebale poslužiti ubuduće. Nasuprot tome je, dakle, psihoedukacijski pristup kroz koji se članove obitelji nastoji osposobiti za razumijevanje i adekvatnu primjenu novih stavova, vještina i obrazaca ponašanja u svakodnevnom životu, a koji će im omogućili, ne samo da riješe aktualne probleme zbog kojih su i potražili pomoć, nego i da djelotvorno sprečavaju buduće sukobe, odnosno, da se uspješno nose s onima koji ipak izbiju. U takvom psihoedukacijskom modelu savjetnik/terapeut postaje učitelj, koji se ne bavi liječenjem neuroza niti uklanjanjem simptoma. On poučava interpersonalne stavove i vještine koje se mogu primijeniti za rješavanje sadašnjih i budućih psiholoških problema.

sadržaji: sadržaji vezani uz organizaciju i ostvarivanje djelotvorne suradnje s roditeljima;

2. edukacijski sadržaji: sadržaji vezani uz neposredno, praktično, unapređivanje roditeljs-ke funkcije i pedagoške kulture općenito.

Uprvoj bi cjelini trebali npr. biti sadržaji: - principi rada s roditeljima 312

- oblici i sadržaji suradnje obitelji i škole 313

uvod u psihologiju obrazovanja 5-40 razvoj i individualne razlike 41-140

l

piTANJA ZA RAZMIŠLJANJE I pROVJERU ZNANJA l. Objasnite razliku

između učitelja

l

d

e: 0..,

·;:; Vl

"'

koji dobro upravlja razredom i učitelja koji dobro disqplinira

učenike?

2. Koje su moguće posljedice primjene modela poslušnosti a koje modela odgovornosti 4L(pravljanju razredom? teorijski pristupi učenju i njihova primjena 141-202 motivacija 203-270

3. Nemojte kasniti na nastavu- Je li ovo pravilo za učenike dobro formulirano? Zašto? Kako bi trebalo glasiti? 4. Zašto je dobro da

učenici sudjeluju u donošenju pravila ponašanja u razreduf

5. Učitelj je primijetio da dva učenika međusobno šapuću. Što bi u tom trenutku trebao učiniti? 6. Kako biste objasnili

učeniku

da vam je važno da na satu ne

žvače žvakaću?

7. što neku kaznu čini djelotvornom? učenje

i

poučavanje

321-404

planiranje i evaluacija obrazovnog procesa 405-468 alternativni pristupi u poučavanju

469-510

8. Koji bi mogli biti razlozi zbog kojih neki roditelji odbijaju suradnju sa školom? 9. U statutu svoje bivše škole potražite vrste i načine dodjeljivanja pohvala i nagrada, postupke izricanja disciplinskih mjera (tko ih i zašto predlaže), te koja je u tome uloga školskog psihologa.

A što biste vi učinili? Pročitajte

" '

kratke opise ovih uobičajenih školskih situacija i razmislite što biste rekli i/ili učinili u svakoj od njih. Razgovarajte o tome sa svojim kolegama ili kolegicama. l. Lovro bi mogao biti uspješan učenik ali on sam o sebi ima jako lošu sliku: misli kako nije dovoljno pametan. Zapravo se uopće ne trudi savladati nastavno gradivo. Upravo ste dali učenicima da pišu kontrolni rad, a Lovro umjesto da piše- sigurni ste da bi znao samo da se malo koncentrira- samo se vrti okolo i nikako da počne. Već znate kakva bi bila njegova reakcija da mu se približite: rekao bi kako su zadaci preteški i kako on to ne može riješiti. 2. Nekoliko vam je učenika dojurilo reći kako je na putu prema školi Ivan presreo Vedrana, uzeo mu novac koji je imao kod sebe, srušio ga na zemlju i još udario nogom. To nije prvi put da Ivan tako napada učenike. 3. Goran je izuzetno živo dijete. Upravo pršti energijom i često je vrlo teško bar donekle ga obuzdati. Radite s vodenim bojama, on se cijelo vrijeme vrpolji ... Odjednom čujete vrisak Maje koja sjedi iza njega: prevrnuo je posudu s vodom koja joj je stajala na klupi i poplavio joj crtež. Nisam namjerno- kaže Goran i napokon sjeda na svoje mjesto. 4. Petar baš nije omiljen u razredu. Danas je nekoliko učenika uporno nagovarao da igraju s njime neku igru. Nakon puno nagovaranja dečki su pristali na igru, no- Petra su isključili. On se počinje prepirati s njima, dokazujući kako bi on morao igrati jer se on toga prvi sjetio, no ništa mu ne pomaže: počeli su bez njega, pa se on na kraju sav pokunjen povlači. 5. Jasna je učenica prosječnih sposobnosti, no toliko je zaokupljena kvalitetom onoga što radi da rijetko uspijeva štogod na vrijeme završiti jer, nezadovoljna kako joj je krenulo, uvijek počinje iznova. Sat likovnog odgoja je pri kraju i radovi bi već trebali biti dovršeni, no ona je dva puta pogriješila i ovo je njezin treći pokuš~ -tek započet.

314

315

uvod u psihologiju obrazovanja 5-40 razvoj i individualne razlike 41-140

6. Upravo namjeravate zadati zadatke: stali ste pred učenike i zaustili prvu rečenicu kad se Ivana sjetila da još nešto treba izvaditi iz torbe.lzvukla je bilježnicu, no usput zahvatila vrećicu s flomasteri ma koji su se za tini rasuli po klupi, otkotrljali na pod. Ivana ih je počela polako skupljati. Netko se nasmijao. Ostali su počeli brbljati. 7. Bojan jako teško zadržava pažnju na jednoj stvari. Vodite s učenicima razgovor, te i njemu postavljate pitanje, no on vas uopće ne čuje.

teorijski pristupi učenju i njihova primjena 141-202

8. Martina je bistra djevojčica, no vrlo povučena i sramežljiva. Nikad ne diže ruku, a kad je prozovete često uopće ne odgovara. Ako nešto i kaže, kaže to tako tiho da je jedva čujete. Kad ste joj danas postavili pitanje vezano uz školski rad, samo je spustila pogled i nije ništa rekla.

motivacija 203-270

9. Mario bi mogao biti uspješan, no to se rijetko dešava. Najčešće izbjegava raditi. Kad razgovarate s njim o tome, odaje dojam kao da vas je doista razumio, obećaje da će to ispraviti, ali- to ne čini. Upravo gledate tipičnu scenu: umjesto da rješava zadatke, Mario se zabavlja s nekakvom gumicom.

upravljanje razredom i disciplina 271-320 učenje

i

poučavanje

10. Luka je nekoliko dana izbivao s nastave. Upravo ponavljate gradivo koje ste tada obrađivali, a on se glupira umjesto da pazi. Kažete mu kako će poslije zvona još s nekolicinom učenika ostati na dopunskoj nastavi, da to ipak savlada, no on vam kaže: Nema šanse!

321-404

planiranje i evaluacija obrazovnog procesa 405-468 alternativni pristupi u

11. Karla izgleda mlađa od ostalih učenika u razredu. Teško se uklapa s njima i često nešto tužaka. Upravo vam kaže kako su pod odmorom neki dečki prostačili. 12. Ankica se trudi, ali jako joj teško ide. Prije par dana ste obrađivali neko važno gradivo, a održali ste i dopunski sat, te stekli dojam kako je shvatila. Danas ponavljate. Svi učenici odgovaraju bez problema, jedino je Ankica sva kao izgubljena.

poučavanju

469-510

__ i_

~ !

317

uvod u psihologiju obrazovanja 5-40 razvoj i individualne razlike 41-140 teorijski pristupi učenju i njihova primjena 141-202 motivacija 203-270

učenje

i

poučavanje

321-404

planiranje i evaluacija obrazovnog procesa 405-468 alternativni pristupi u poučavanju

469-510

318

:.--

319