Birokratska Organizacija Max Weber- Seminar Ski

EKONOMSKI FAKULTET UNIVERZITETA U SARAJEVU

SEMINARSKI RAD IZ ORGANIZACIJE TEMA: Birokratska organizacija – Max Weber

MENTOR : Doc.dr. Elvir Čizmić Ass.mr. Elvir Šahić

STUDENTICA: Ajla Kološ ( br.indexa 66489)

Sarajevo, maj 2010.

____________ Birokratska

organizacija – Max Weber ___________

SADRŽAJ : Uvod ……………………………………………………………………. 3 1. Organizaciona struktura ....................................................................... ....................................................................... 4 2. Klasična teorija ............................................................................ .................................................................................... ........ 7 3. Pojam birokratije .......................................................... ................................................................................. ....................... 8 4. Biografija Max Webera .......................................................... ..................................................................... ........... 10 5. Weberovo gledište o birokratiji i birokratskoj organizaciji ................12 ................12 6. Formalni i neformalni odnosi u birokratiji ..........................................18 7. Profitni ili birokratski menadžment ………………………………… ………………………………… 20 Zaključak ……………………………………………………………… 21 Literatura ……………………………………………………………….23

2



Uvod U svom radu na temu “ Biokratska organizacija – Max Weber” nastojala sam da prije svega objasnim birokratiju kao jedan od organizacionih modela, te prema gledištu Webera postavim osnovu koja je vezana za tri ključna elementa birokratske organizacije kao i ostale elemente svake birokratske strukture. Nakon toga sam objasnila klasičnu teoriju i aspekat sa kojeg se posmatrala organizaciona struktura u prvoj polovini 20. stoljeća. Weber je jedan od trojice vodećih mislilaca koji su bili aktivni i izrazili svoje stavove. Na kraju Max Weber je bio vrlo utjecajan njemački društveni naučnik čiji su organizacijske teorije proizašle iz pionirskog interdisciplinarnog rada u historiji i sociologiji. Da bi se shvatilo Weberovo stajalište o pojmu birokratije i birokratske strukture bilo je neophodno shvatiti sam pojam birokratije i nastanak tog pojma. Prema mišljenju pomenutog njemačkog sociologa birokratija predstavlja poseban društveni sloj koji se profesionalno bavi poslovima rukovođenja , upravljanja i organizacija u društvenoj administraciji i drugim velikim hijerarhijskim organizacijama . Ipak ne može se govoriti o svemu što je vezano za birokratsku organizaciju i strukturu a da se ne upoznamo sa biografijom ovog istaknutog njemačkog sociologa. Ono što čini suštinu njegovog rada je gledište na birokratsku organizaciju i strukturu. Ideal-tip

birokratske

organizacije

Weber

smatra

tehnički

superiornim

u

poređenju sa svim drugim tipovima organizacije, prema kojima se odnosi isto onako kao što se stroj odnosi prema nemehaničkim načinima proizvodnje dobara. On je racionalniji, objektivniji i stručniji od drugih organizacijskih formi, ali i obratno: birokratizacija svake vlasti veoma snažno potpomaže razvoj racionalne objektivnosti i sloja profesionalaca i stručnjaka. Birokratizacija je ujedno i neminovan pratilac modernizacije: ona je neizbježna popratna pojava masovne

3



demokracije deset savremenih velikih modernih država. Weber je vjerovao da što se više neka organizacija približava idealnom tipu birokratije to će biti djelotvornija u ispunjavanju ciljeva zbog kojih je osnovana. Ovaj sistem organizacije je predstavljao ideal i zbog toga ga kao savršenu strukturu organizacije treba bolje upoznati da bi mogli bolje poslovati i imali bolje rezultate poslovanja.

1. Organizaciona struktura Ključna riječ u organizacionoj strukturi je riječ „organizacija“. Kao opšti univerzalni pojam označava svjesno udruživanje ljudi kojima je cilj da odgovarajućim sredstvima ispune određene zadatke , sa najmanjim mogućim naporom na bilo kom području rada i života. Termin organizacija koristi se za označavanje : •

procesa organizovanja,

•

rezultata organizovanja,

•

organizacije kao institucije – preduzeća ili ustanove,

•

organizacije kao naučne discipline.

Organizacija je sinonim za stabilnost i red u sistemu. Druga ključna riječ u ovoj jedinici je „ struktura“. Ona označava sastav, sklop, unutrašnju organizaciju međusobno povezanih dijelova koji skladno funkcionišu. Kada je riječ o timskoj organizacionoj strukturi pod strukturom se podrazumijeva tim ljudi različitog intelektualnog profila, stvoren da poboljša odnose i omogući rješavanje problema u organizaciji, kako bi unaprijedila svoje poslovanje, konkurentsku i poslovnu uspješnost. U savremenim uslovima poslovanja , organizacija mora da se prilagođava nastalim promjenama. Da bi to uspješno ostvarila potrebno je da ima fleksibilnu organizacionu strukturu koja će brzo odgovoriti na prijetnje i izazove koji dolaze iz bližeg i daljeg okruženja. Danas nije dovoljno da pojedinac posjeduje individualne kvalitete , već se u mnogim kompanijama akcenat stavlja na sposobnost pojedinca da radi u grupi, u timu. Naučno je da dokazano da se radom u timu postižu bolji rezultati – bolje usluge, kvalitet i produktivnost. Postavlja se pitanje šta je to organizaciona struktura? To je ono područije 4



organizacije u kojem se ostvaruje najneposredniji uticaj vodstva na ljudski potencijal jednog preduzeća. Kakav će biti odnos menadžera prema zaposlenima zavisi od modela organizacije.

U praksi, u uslovima tržišnog poslovanja razlikujemo tri vrste organizacije i to: 1. Birokratska organizacija, 2. Matrična organizacija i 3. Timska organizacija. Dugo vremena je u zemljama razvijene tržišne privrede birokratsko organizaciona struktura bila vladajući oblik organizacije preduzeća. Osnovu ovog sistema organizovanja preduzeća čini piramidalno organizovana pozicija autoriteta, koji ide kaskadno od vrha prema nižim nivoima organizovanja. Odnosi u ovoj organizaciji su hijerarhijski uređeni i zasnovani na strogoj subordinaciji između nadređenih i poredređenih. Vrh hijerarhijske strukture ima apsolutnu vlast i traži slijepu poslušnost podređenih. Komunikacija sa podređenim je isključivo “službena” i često se odvija preko zakonskih paragrafa. Sudbina podređenih je u rukama piramidalnog autoriteta. Ova struktura je protiv bilo kakvih promjena i često dovodi do “kulta autoriteta”. Pod autoritetom podrazumijevamo društveni odnos zasnovan na subordinaciji i nametanje svoje volje i mišljenja drugima , i toj volji i mišljenu podređeni se moraju pokoravati. Birokratska organizaciona struktura kao organizacini model poslovanja preduzeća fromira se u relativno stabilnim uslovima poslovanja u kojima ne dolazi do krupnih promjena u okruženju, koji bi mogli da remete strogo definisane hijerarhijske odnose u preduzeću. Max Weber posbeno razmatra problem birokratije i njen rast i naglašava da na njen rast utiču tri ključna elementa, i to: 1. veličina preduzeća, 2. složenost organizacije,

5



3. porast specijalizacije. Sva tri elementa su međusobno povezana i uslovljena, tako što je veće preduzeće, u njemu je po Max Weberu zakonito složenija organizacija, a ta veličina i složenost organizacije zakonito proizvodi specijalizaciju određenih poslova i radnih zadataka što na određeni način dovodi do saradnje sa okruženjem. Pored ova tri ključna elementa rasta birokratije, Weber navodi sljedeće elemente birokratske strukture:

•

Podjela rada

– autoritet i odgovornost su jasno definisani za svakog člana

organizacije; •

Položaj i funkcije

– hijerarhijski organizovani tako da čine liniju autoriteta ili

skalarni niz; •

Izbor članova organizacije

– po kriterijumu tehničkih kvalifikacija, a ne

formalnih ispita i obrazovanja; postavljati a ne birati.

•

Rukovodioce

•

Administrativni rukovodioci –

rade za utvrđene plate i da budu službenici od

karijere; •

Administrativni rukovodioci –

ne treba da budu vlasnici organizacione cjeline,

već da budu disciplinovani i pod kontrolom. 1

1

Max Weber, Privreda i društvo , Prosveta, Beograd, 1977. godine;

6



2. Klasična teorija U kasnom 19. stoljeću kako se ekonomija u SAD-u razvijala kroz masovnu proizvodnju postojala je logična potreba za većom radnom snagom. Kroz sve veći broj ljudi koji je bio uvučen u organizacijske procese organizacije su postajale sve kompleksnije u svojoj strukturi. Kako bi se novo pridošli radnici čim bolje uklopili u postojeće sisteme nastala je potreba za velikim brojem nadređenih radnika – menadžera. Prije 20. stoljeća većina članaka iz područja odnosila se na samu praksu menadžmenta a ne teoriju koja stoji iza prakse. U svrhu ovog poglavlja, termin klasična teorija odnosi se na rad trojice glavnih mislioca koji su bili aktivni u prvom dijelu prošlog stoljeća, a to su: • Frederick Winslow Taylor - Znanstveni menadžment; • Henri Fayol - Klasična organizacijska teorija; • Max Weber - Teorija birokracije. Svaki od njih razvio je svoj jedinstveni skup ideja i utjecao je na razvoj organizacijske misli. Pod terminom "klasični" teoretičari menadžmenta podrazumijevaju rad Francuza Henrija Fayola. Njegov trud da identificira i definira općenite menadžerske principe primjenjive za sve organizacije te svakako ima svoje mjesto u historiji razvoja menadžerske misli. Slijedeći predstavnik klasične teorije je amerikanac Frederick Winslow Taylor koji se smatra utemeljiteljem tzv. naučnog menadžmenta. On je također je započeo s radovima u vrlo važnom polju studije pokreta i ergonomije; oba aspekta njegovog rada su utjecala na njegovo mišljenje o menadžerskim principima. Na kraju

7



Max Weber je bio vrlo utjecajan njemački društveni naučnik čiji su organizacijske teorije proizašle iz pionirskog interdisciplinarnog rada u historiji i sociologiji.

3. Pojam birokratije Termin birokratija je skovao francuski ekonomista Gurno (M.V. de Gurnay, 1712-1759) od francuske rijeci bourette (gruba tkanina kojom su presvlačeni činovnički stolovi, po čemu je činovnički ured nazvan biro) i gčke riječi kratein (vlast, vladavina). Od nastanka, termin je objašnjavan na razne načine. U nauci su rasprostranjena tri glavna načina upotrebe pojma birokratija: •

Prva i najtradicionalnija upotreba je u političkoj nauci. Birokratija je shvaćena kao vladavina uz pomoć činovničkog ureda. Drugim riječima to je vladavina uz pomoć državnih službi u kojima sjede imenovani, a ne birani funkcioneri hijerarhijski organizovani i zavisni od suverenog autoriteta. To je vladavina prava i poretka, ali, istovremeno, i vlast bez učesća podvlasćenih.

•

Drugo značenje pojma je vezano za M. Vebera (Weber), a koriste ga pretežno sociolozi i istoričari. Birokratizacija je racionalizacija kolektivnih aktivnosti. To je centralizovani sistem državnih organizacija koji počiva na razvijenoj mreži bezličnih pravila, funkcionalnoj specijalizaciji i odgovornosti nosilaca službi.

•

U trećem negativno-kritičkom, značenju birokratija je sinonim spore, aljkave, koruptivne i neodgovorne kancelarijske službe koja je istovremeno sklona zloupotrebi vlastitog.

Birokratija predstavlja poseban društveni sloj koji se profesionalno bavi poslovima rukovođenja , upravljanja i organizacija u društvenoj administraciji i drugim velikim hijerarhijskim organizacijama . Osim toga , sa birokratijom se , nerijetko , identificiraju društveni i politički odnosi u nekoj društvenoj zajednici , gdje određeni slojevi ljudi ,

8



relativno nezavisni ili , čak , potpuno samostalni , izvan bilo kakve demokratske kontrole i mogućnosti utjecaja širokih slojeva , upravljaju društvenim poslovima. Ono bez čega bi birokratija bila nezamisliva jeste veoma razvijena podjela rada , specijalizacija za obavljanje određene vrste poslova , precizno postavljenja zaduženja , nadležnosti , subordinacija višima u odnosu na niže i tome slično. Narastanju birokratije i birokratiziranju društvenih odnosa pogodovalo je niz činilaca. Istaknimo samo neke. Ne samo u kapitalističkom , nego i u tzv. socijalističkim zemljama, veoma je proširen državni aparat tj. došlo je do umnožavanja državnih funkcija , potom su nastali veliki sistemi u privredi , javnim službama , politici , u vojnoj oblasti itd., a što je upravo organizirano na jednoj centralističkoj , odnosno hijerarhiziranoj osnovi.Proces birokratiziranja se odvijao tako što su sve više jačali izvršni organi (vlada , ministarstva , administracija ) na račun predstavničkih i zakonodavnih organa (skupštine , odnosno parlamenta ). Nešto slično se dešavalo i na planu političke djelatnosti, tj. u radu političkih partija i sindikata. Odvijao se proces sve većih dominacija rukovodstva nad članstvom, tj. koncentriranje političke moći u vrhovima tih političkih struktura . Treba naglasiti da , kad je riječ o birokratiji i birokratskom organiziranju društva , većina teoretičara ima negativan stav prema toj vrsti pojave . Međutim , ima i onih koji jedino u njoj vide mogućnost racionalnog i efikasnog organiziranja društva , odnosno obavljanja određenih poslova . Međutim , ako bismo pokušali ovakva stajališta provjeravati na primjerima dokazano birokratskih društava , odnosno država , poput staljinističke prakse u bivšem SSSR-u , ali i na toj matrici organiziranja nekih drugih zemalja , uvjerit ćemo se da ovi drugi nisu bili u pravu.S druge strane treba imati u vidu tzv. birokratski mentalitet i praksa veoma adaptabilni , da se bez većih problema mogu prilagođavati različitim situacijama , te u fizionomijskom smislu mijenjati , a da se , pri tome , uopšte ne izgubi suština. Otuda je i borba protiv birokratije , a za koju se tako uporno mnogi zalažu , sizifovski težak posao.

9



4. Biografija Max Webera Max Weber rođen je 21. travnja 1864. u Erfurtu, a umro 14. lipnja 1920. u Münchenu zbog upale pluća. Bio je poznati sociolog i njemački politički ekonomist. Korijene njegovog interesa za politiku i ekonomiju je najvjerojatnije postavio njegov otac Max Weber stariji, koji je bio berlinski gradski vijećnik i nacionalnoliberalni zastupnik. Od 1882. do 1886. studirao je pravo, a paralelno je pohađao predavanja iz ekonomije i historije. Na Sveučilištu u Berlinu stekao je titulu doktora prava što mu je omogućilo da radi kao izvanredni profesor trgovačkog i njemačkog prava. Bio je i profesor nacionalne ekonomije i finansijskih nauka. Po prekidu sveučilišne karijere (zbog duševne krize) radio je kao privatni profesor. No to nije bio kraj njegove karijere. Bavio se uredništvom

"Osnova

socijalne

ekonomije",

bio

je

suosnivač

Njemačkog sociološkog društva i Njemačke demokratske stranke. 1919. bio je savjetnik njemačke delegacije za primirje na konferenciji za potpisivanje versailleskog ugovora. Zalagao se za politiku slobodnog savezništva i smatrao je neodgodivima uvođenje demokratskog izbornog prava i parlamentarne reforme u Njemačkoj. Njegovi prijedlozi u bitnome su se svodili na preobrazbu monarhije u parlamentarnu demokraciju po engleskom uzoru. Webera je zanimalo pitanje političkog vodstva, gdje

je posebnu

pozornost

posvetio

tipu

karizmatske vlasti, onom obliku vlasti koji se od tradicionalne i legalne 10



vlasti razlikuje po visokom stepenu vezanosti iz određenu osobu. Kao primjeri karizmatskih likova u povijesti se ne navode samo političari, nego i tvorci religija (Isus), ali i revolucionarni radnički vođe i socijalisti njegova vremena poput Dalaj Lame. Za Webera su karizmatske osobe nosioci specifičnih darova tijela i duha koji se doživljavaju kao natprirodni, tj. ne svakome dostupni. U karizmatskoj vlasti je Weber vidio mogućnost izbjegavanja opasnosti totalne birokratizacije jer je vjerovao da sila nije ni jedino, ni samo normalno sredstvo upravljanja. U području managementa će ostati zapamćen kao predstavnik klasične škole menadžmenta, i to teorije birokracije. Analizirao je logičnost i racionalnost velikih organizacija, te je smatrao da je vrhunski oblik organizacijske strukture upravo birokratska struktura. Prema toj birokratskoj strukturi, u bilo kojoj organizaciji je važno uspostaviti hijerarhijsku strukturu i podjelu rada sa jasnim razgraničenjem zaduženja. Također je važna tehnička kompetencija zaposlenika, vođenje arhive, pravila i odredbe te razgraničenje uplitanja vlasnika u probleme upravljanja. Prema Weberu, sva velika poduzeća moraju biti organizirana oko racionalnog, formalnog autoriteta koji je najbolje opisan pojmom - birokracija. Max Weber je očigledno bio svestran čovjek, uvijek spreman na učenje novih stvari i njihovo uvažavanje. Dao je velik doprinos ne samo ekonomiji, već i sociologiji, politici... Iz njegovih djela možemo učiti i danas, a također se možemo složiti s njim kada kaže: " Nauka nije puki opis zatečene stvarnosti ili jednostavna reprodukcija činjenica" (Ibid). 2Dakle, zaključujemo: nauka je mnogo više od mehaničkog memoriranja informacija. Nauka obuhvaća

angažiranost,

sudjelovanje,

istraživanje, usavršavanje,

potragu za pitanjima i odgovorima, eksperimentiranje i slično.

2

INTERNET - http://hr.wikipedia.org/wiki/Max_Weber

11



5. Weberovo gledište o birokratiji i birokratskoj organizaciji Sve velike organizacije kako kaže Weber imaju tendenciju da se birokratizaciju . Riječ ˝birokratija˝skovao je Degurnej 1745. godine dodavši riječ ˝biro˝ koja označava kancelariju i pisaći sto, što je izraz izveden iz grčkog glagola ˝vladati˝. Birokratija je, prema tome, vladavina činovnika. Termin je prvi put primijenjen na državne službe, ali se postepeno proširio na sve organizacije većeg obima. Pojam označen ovom riječju od početka se koristio u negativnoj konotaciji. Degurnej je govorio da je sve veća moć činovnika bolest zvana biromanija. Francuski pisac Onore de Balzak vidio je birokratiju kao ˝džinovsku moć koju imaju pigmeji˝.Takvo gledište doprlo je da naših dana. Birokratija se često povezuje sa pretjeranim formalizmom , neefikasnošću i rasipništvu.

12



No, ima autora koji je vide u drugom svijetlu ; za njih je ona obrazac pažljivosti, preciznosti i djelotvorne administracije i, u stvari , najefikasniji oblik organizacije koji su ljudi stvorili, jer se na taj način svi zadaci rješavaju po strogim proceduralnim pravilima. Weberovo shvaćanje birokratije je negdje na sredini između ova dva ekstrema. I u tradicionalnim civilizacijama , kako ukazuje Weber , u društvu su, iako u ograničenom broju, postojale organizacije (npr. Imperijalna Kina). No, tek u naše doba došlo je do punog razvoja birokratije.Po Weberu, širenje tog sistema je neizbježno u modernom društvu, jer je birokratska vlast jedini način izlaženja nakraj sa administrativnim zahtjevima u velikim društvenim sistemima . Međutim, on vjeruje da birokratija ima jedan broj većih nedostataka koji, kao što ćemo vidjeti, značajno utiču na prirodu savremenog života u društvu.Da bi proučio porijeklo i prirodu širenja birokratskih organizacija , Weber (1978. godine) je konstruisao jedan idealan tip birokratije (idealan čist a ne najpoželjniji). Ovo su karakteristike tog tipa : •

Postojanje jasno određene hijerarhije ovlaštenja. Na taj način se zadaci u organizaciji raspoređuju kao službene dužnosti. Birokratija izgleda kao piramida, a s tim što su pozicije najveće vlasti (ovlaštenja) situirane na vrh. Postoji i lanac komandovanja koji se proteže od vrha nadole , čime se omogućava usklađeno odlučivanje.

•

Pisanim pravilima određuje se ponašanje službenika na svim organizacionim nivoima. To ne znači da su birokratske dužnosti i zadaci samo stvar čiste rutine. Što je viši nivo segmenta u organizaciji , to se veći broj raznovrsnih slučajeva obuhvata pravilima, što znači i da je u njihovom tumačenju potrebno više širine

•

Službenici rade puno radno vrijeme i imaju platu. Za svako radno mjesto u hijerarhiji predviđena je plata , a od pojedinca se očekuje da grade karijeru u organizaciji. Unapređenje je omogućeno na osnovu sposobnosti i godina službe, kao i uz primjenu oba ta kriterija.

•

Postoji razdvojenost između dužnosti službenika na poslu, to jest u organizaciji , i njegovom poslu van posla. Privatni život odvojen je od aktivnosti na radnom mjestu, uključujući i fizičku odvojenost ta dva domena.

•

Pripadnici organizacije nisu vlasnici materijalnih sredstava sa kojima rade. Razvoj birokratije , prema Weberu , odvaja radnike od kontrole nad njihovim sredstvima 13



za proizvodnju. U tradicionalnim zajednicama poljoprivrednici i zanatlije obično imaju kontrolu nad procesom proizvodnje u kome su angažovani i posjeduju alatke koje koriste. U birokratijama službenici nisu vlasnici kancelarija u kojima rade, stolova za kojim sjede ili birotehničke opreme koju koriste.

Osnovna obilježja klasičnog Weberovog "ideal-tipa" birokratije mogla bi se podijeliti na funkcionalna i strukturna, i u jednostavnoj šemi mogla bi se prikazati na sljedeći način: 1.) Funkcionalna obilježja su:

a) djelovanje na temelju opštih i iscrpnih pravila koja se mogu naučiti; propisana forma (procedura) djelovanja; b) neosobnost (impersonalitet); c) zasnivanje funkcionisanja na spisima (aktima) - pismenost; d) tendencija k tajnosti stručnog znanja; e) kontinuitet djelovanja koji stvara strukturu.

2.) Strukturna obilježja su:

a) organizacija kao strukturna pretpostavka djelovanja; b) podjela rada na relativno stabilni sistem nadležnosti; c) hijerarhijska struktura u odnosima pojedinih jedinica/službi ("ureda" odnosno "kontora") te mogućnost instancijske kontrole; d)

tendencija

prema

monokratičnosti

kolegijalnom odlučivanju). 14

(inokosnom

naspram



Integralni dio Weberove teorije birokracije je i opis položaja službenika unutar organizacije a koje bi ukratko bile: - Statusna obilježja i to:

1) profesionalizam službenika: služba kao "poziv" (Beruf); 2) trajnost zaposlenja (u načelu doživotna služba); 3) specijalizirano znanje i školovanje službenika; 4) stručni ispit kao filter i inicijacija budućih službenika; 5) odvojenost ličnih i službenih materijalnih sredstava službenika (odsustvo prava vlasništva na službu); 6) pokoravanje službenoj disciplini; 7) stupanje u službu imenovanjem, a ne izborom; 8) regulirano napredovanje u okviru hijerarhije službi ("karijera"); 9) pozitivno vrednovanje (prestiž) službeničkog položaja. Ideal-tip birokratske organizacije Weber smatra tehnički superiornim u poređenju sa svim drugim tipovima organizacije, prema kojima se odnosi isto onako kao što se stroj odnosi prema nemehaničkim načinima proizvodnje dobara. On je racionalniji, objektivniji, stručniji od drugih organizacijskih formi, ali i obratno: birokratizacija svake vlasti veoma snažno potpomaže razvoj racionalne objektivnosti i sloja profesionalaca i stručnjaka. Birokratizacija je ujedno i neminovan pratilac modernizacije: ona je neizbježna popratna pojava masovne demokracije deset savremenih velikih modernih država.Analiza birokratske vlasti uklapa se u širi okvir Weberove teorijske analize – u njegovu tipologiju vlasti s obzirom na model legitimiteta na kojem pojedini tip vlasti počiva. Weber, naime, razlikuje tri tipa legitimne vlasti, koje se podjele u svojoj empirijskoj analizi uvijek drži, unatoč nekim nedosljednostima: to su legalna, tradicionalna i karizmatska vlast. Za suvremenu državu koja, prema Weberu, svoje opravdanje izvodi iz 15



vjere u legalnost apstraktnih i opštih pravnih pravila i pokoravanju bezličnom poretku posredstvom ustanova i osoba koje te norme ovlašćuju na izdavanje zapovijedi (legalnu vlast), najčistiji bi tipski oblik organizacije vlasti bila upravo birokracija. Birokratskoj organizaciji koja, definisana gornjim obilježjima, zbog svoje samorazumljivosti

u

savremenim

uslovima

već

počinje

gubiti

razlučivost, Weber suprotstavlja "predmoderne" oblike organizacije vlasti - neposredno demokratsku upravu malih političkih zajednica zasnovanu na rotaciji funkcija izvlačenjem (ždrijebom) ili izborom te vlast honorata - sistem počasnog vršenja vlasti od strane dužnosnika - amatera, izabranih na temelju određenih kvaliteta - starosti ili društvenog/staleškog prestiža. Weberova teorija birokratije doživjela je podjednaku popularnost koliko je bila i meta raznih kritika - štoviše, čini se da je ovaj model doživio više kritike nego priznanja. Glavni pravac kritike pritom se odnosio na navodnu tehničku superiornost, ciljno svrsishodno djelovanje i racionalnost birokratskih struktura.

Istraživanja

su

se

pritom

najviše

disfunkcionalnosti birokratske organizacije:

usmjeravala

na

nehumanost, krutost,

otuđenje i vlastite interese birokratije koji mogu doći u sukob s javno proklamiranim ciljevima organizacije. Utoliko, Weberova je teorija birokratije doživljavala sličnu sudbinu kao i njegova teorija legitimnosti. Poseban problem pritom su različita shvaćanja izraza "birokratija"; termin "birokratija" u političkom diskursu često se naime navodi s krajnje negativnim konotacijama, za označavanje raznih patoloških promjena normalnih odnosa između politički odlučujuće grupe i izvršavajuće upravne organizacije, karakterizirane naročito gubitkom veze upravnih organizacija i njihove političke podloge, izolacijom uprave unutar društva i otuđenjem čovjeka od političke vlasti. Negativno vrednovanje birokratije naročito je bilo istaknuto i u 16



političkim i teorijskim raspravama u socijalističkim zemljama, a unutar njih posebno u bivšoj Jugoslaviji. Unatoč tome što birokratske strukture - bilo u Weberovom, bilo u uobičajenom pogrdnom smislu - nikad nisu prestale postojati, ideologija "samoupravnog socijalizma" izabrala je "birokratiju" za jedan od osnovnih predmeta ideoloških napada. Vrijednosnoneutralna istraživanja djelovanja birokratsko-monokratske uprave weberovskog tipa bila su stoga veoma otežana i, uz rijetke iznimke, praktički onemogućena.

Sve kritike Weberove teorije

birokratije nisu, međutim, osim manjih promjena u vrijednosnim akcentima, ugrozile eksplanatornu moć njegovog modela. On je u savremenim analizama donekle relativiziran, obogaćen dodatnim uvidima i sumnjama, no nije izgubio niti svoje klasične kvalitete niti je prestao biti upotrebljiv kao instrument analize savremenih društava, toviše, nakon razdoblja u kojima je u komparativnim razmjerima prevladavao kritički odnos spram Webera i njegovog djela, čini se da se teorija – posebno nekad prema Weberu naročito kritična njemačka teorija - ponovno vraća Weberu. To, svakako, ne znači da su uklonjene i inherentne poteškoće povezane s koncepcijom birokratske vlasti. Mnogih od tih teškoća bio je svjestan i sam Weber. Ovdje naročito treba istaknuti ambivalentan odnos demokratije i birokratije: iako, kao što je već navedeno, Weber smatra da se birokratija razvija usporedo s razvojem moderne predstavničke demokracije, demokratija uključuje i postulate suprotne birokratskim načelima: odbojnost spram stvaranja zatvorenog činovničkog staleža i težnju ka svođenju činovničke vlasti na minimum, u korist proširenja sfere utjecaja javnog mijenja. Stoga je demokratija kao takva protivnik vlasti birokratije, usprkos tome, ili upravo zbog toga, što ona neizbježno ali nehotice potpomaže birokratiju i da, kao takva, u izvjesnim okolnostima veoma osjetno remeti birokratsku organizaciju i stvara joj prepreke. Sve ove činjenice treba imati u vidu i prilikom analize modernog evropskog sudstva iz perspektive Weberovog modela. Ono što će se 17



ubrzo u analizi ispostaviti, a što je znao i Weber, jest da potpuno čisti model nigdje ne postoji: "s birokratskom organizacijom su se ukrštali i ukrštaju se oblici strukture koji počivaju na heterogenim principima".

3

Također, specifično na sudstvo može se primijeniti uvid da se obavljanje specifičnih zadataka organizacije može vršiti - čak i vrlo dobro - bez postojanja svakog od idealnih elemenata klasične birokratije.

Mnoge

razlike

organizacijskog

ustrojstva

sudstva

kontinentalnog Zapada i zemalja anglo-američkog pravnog kruga pokazat će se kao stilske varijacije koje mogu podjednako dobro služiti za postizanje istog cilja. No napokon - a to je pitanje koje se može postaviti kao središnje - neke opšte disfunkcionalnosti čiste birokratske organizacije mogu se pokazati fatalnima za obavljanje civilizacijske misije sudova u savremenom društvu: izvjesna odstupanja od čistog modela birokratske organizacije mogu se pokazati ne samo kao kontingentna, već i kao nužna za održavanje sudstva na razini njegove historijske zadaće. Objektivnost kakvu proklamira Weber možda i ne može osigurati samo birokratska organizacija sama po sebi. Stoga, elementi koji bi se u strogom weberijanskom smislu trebali sagledati kao predmoderni, a koji se u većoj ili manjoj mjeri uporno održavaju i u najradikalnije

birokratiziranim

pravosudnim

aparatima

zapadnih

demokracija - elementi koji sadržavaju crte neposredne demokracije, honoratske organizacije, pa čak i izvjesne primjese karizmatičnosti neće svjedočiti o zastarjelosti, nesavršenosti ili neracionalnosti organizacije pravosuđa. Upravo suprotno, oni će dokazivati epohalnu modernost - primjerenost uređenja koja postoji upravo zbog, a ne unatoč činjenici da (ni) evropsko pravosuđe nije primjer čistog "idealnog tipa". Fragilna ravnoteža birokratskih i nebirokratskih elemenata (elemenata koje ćemo, u nedostatku boljeg izraza, nazivati korporativnima) može se, doduše, postići u različitim kombinacijama, jednako kao što i dobro jelo može biti rezultat različitih omjera različitih 3

Max Weber, Privreda i društvo , Prosveta, Beograd, 1977. godine;

18



sastojaka. Činjenica je, međutim, da pravi omjer treba pogoditi - i u tome

treba

gledati

i

zadatak

odgovornih

političkih

snaga

u

posttotalitarnim zemljama koje iskreno nastoje približiti svoje države (barem) onoj razini demokratizacije kakva je dosegnuta u zapadnoj Evropi. Weber je vjerovao da što se više neka organizacija približava idealnom tipu birokratije to će biti djelotvornija u ispunjavanju ciljeva zbog kojih je osnovana. On je također često povezivao birokratiju sa usavršenom birotehničkom opremom.

6. Formalni i neformalni odnosi u birokratiji U Weberovoj analizi birokratije na prvom mjestu su formalni odnosi u samim organizacijama, to jest među ljudima koji su regulisani pravilima organizacije. Weber je imao malo da kaže o neformalnoj povezanosti i odnosima manjih grupa kojih može biti u svim organizacijama. Međutim, u birokratijama su baš ovi neformalni odnosi oko završavanja poslova često važni i samim tim predstavljaju najelastičniji način do koga se inače drugim putem ne može doći. U svojoj klasičnoj studiji , Peter Blau (1963) bavi se neformalnim odnosima u jednom državnom organu nadležnosti za utvrđivanje kršenja poreskih propisa. Službenici koji bi naišli na problem u radu bili su po postojećoj proceduri obavezni da o tome konsultuju svog starješinu , a ne kolege istog ranga.Većina službenika , međutim , nerado se obraćalo starješinama , iz bojazni da se to ne protumači kao njihova nesposobnost u radu, što bi im umanjilo izglede za napredovanje. Kršeći pravila , savjetovali su se sa kolegama pa se posao dobro obavljao , a smanjila se i nelagodnost u radu. Tako su se na primarnom 19



nivou društvene grupe razvili čvrsti odnos lojalnosti među službenicima istog ranga. Takva grupa je kako zaključuje Blau, uspjela na ovaj način da razvije jedan neformalni postupak u kome je bilo više inicijative i odgovornosti no što je to bilo moguće prema pravilima. Neformalne veze se javljaju na svim nivoima organizaciji. Na samom vrhu rukovođenja lične veze i odnosi mogu biti važniji no formalni okviri u kojima bi odluka trebala da se odnose prema pravilima.Na primjer, pravilo je da se na sastancima upravnog odbora i dioničara određuje poslovna politika kompanije. U praksi, međutim, samo mali broj članova odbora rukovodi kompanijom, a odluke donose neformalno, očekujući da će ih odbor odobriti. Neformalne veze ove vrste ponekad se protežu i na nekoliko kompanija. Poslovni ljudi iz raznih firmi, naime, obično mijenjaju iskustva i savjetuju se na neformalan način, a često im takvu komunikaciju olakšava i pripadanje istim klubovima i drugim udruženjima u oblasti sporta, rekreacije i razonode. Utvrditi u kojoj mjeri neformalne procedure pomažu ili ometaju efikasnost organizacije nije jednostavno. Sistemi koji liče na Weberov idealan tip najčešće rađaju čitavu šumu ovakvih procedura, uglavom zato što se neslužbenim zaobilaženjem pravila postiže veća elastičnost u radu. Za one na monotonim poslovima to može stvoriti povoljniju atmosferu za rad, a neformalne veze među rukovodiocima često pozitivno djeluju na organizaciju kao cjelinu, iako se može dogoditi da oni pri tom više gledaju na svoje interese.

20



7. Profitni ili birokratski menadžment Najveći broj modernih organizacija funkcioniše u potpunom formiranim fizičkim okvirima. Zgrada u kojima one rade prilagođene su arhitektonski tipu aktivnosti organizacije. Sličnosti ipak ima u činjenicama da sve takve zgrade obično imaju hodnike i sličan kancelarijski namještaj, a katkad i sličan spoljni izgled. Želimo li spoznati šta birokratija stvarno znači, moramo krenuti od razmatranja djelovanja motive za ostavrivanje profita koji postoji u kapitalističkoj zajednici. Najvažnija obilježja kapitalizma podjednako su nepoznata kao i obilježje birokratije. Izmišljene legende koje je popularizirala demagoška promidžba potpuno su pogrešno protumačile kapitalistički sitem. Kapitalizam je na nezabilježen način uspio poboljšati materijalno blagostanje masa.U kapitalističkim je zemljama sada broj stanovnika nekoliko puta veći nego što je bio uoči industrijske revolucije, a svaki građanin tih nacija danas ima mnogo viši životni standard od onoga što su ga imali bogati ljudi u prošlosti. Bez obzira na to, veliki dio javnog mnjenja omalovažava slobodno preduzetništvo i privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnji i smatra ih groznim institucijama koje su štetne najvećem 21



dijelu naroda, a od koristi su samo maloj skupini sebičnih izrabljivača. Političari, čije je najvažnije dostigmuće ograničavanje poljoprivrede proizvodnje i nastojanje da se onemoguće tehnička poboljšanja u proizvodnim postupcima, diskreditiranju kapitalizma kao gospodarstvo neimaštine i govore o izobilju koje će donijeti socijalizam. Vođe sindikata, čiji članovi voze vlastite lične automobile, entuzijastični su u isticanju životnih uslova gologa i bosoga ruskog proletarijata i hvaljenju slobode koju imaju radnici u Rusiji, gdje su sindikati ugušeni, a štrajkovi se smatraju kaznenim prekršajem. Birokratija sa svojim zaslugama i pogreškama, svojim radom i djelovanjem može se razumjeti samo ako se uporedi sa djelovanjem profitnog motiva na način kako on funkcioniše u kapitalističkome tržišnom društvu.

Zaključak Na kraju svega možemo zaključiti da iako je Weber cijenio tehničke prednosti birokratske organizacije, bio je također svjestan i njezinih mana. Strogi nadzor službenika, ograničenih na vrlo specijalizirane zadaće, smatrao je ograničenjem ljudske slobode. Uniformne i racionalne procedure birokratske prakse uvelike sprječavaju spontanost, kreativnost i individualnu inicijativu. Impersonalnost službenog ponašanja stvara specijaliste bez duha. Predvidio je mogućnost da će ljudi biti uhvaćeni u klopku svoje specijalizirane rutine, malo svjesni odnosa vlastitog posla i organizacije u cijelosti. Za njega, proces racionalizacije, čiji je birokracija primarni izraz, zapravo je iracionalan. Konačno gledano je besciljan jer razara tradicionalne vrijednosti koje su davale značenje i smisao životu. Za njega je veliko pitanje kako se oduprijeti takvoj "mašineriji", kako bi barem dio čovječanstva održali slobodnim. Unatoč tim slutnjama, Weber je mislio da je birokracija od ključne važnosti za funkcioniranje velikih industrijskih društava. Posebice je mislio da država i ekonomska poduzeća ne bi mogla učinkovito funkcionirati bez birokratskog nadzora. Stoga je imalo malo smisla pokušati se riješiti birokracije. Ipak, 22



Weber se bojao ciljeva u čije se ostvarenje birokratska organizacija može usmjeriti. Ona je najpotpunija i najučinkovitija institucionalizacija moći ikad stvorena, ona je moć prvog reda, za onoga koji kontrolira cijeli aparat. Weber je bio osobito zabrinut u pogledu kontrole državne birokratske administracije. Vidio je dvije glavne opasnosti ako se ta kontrola ostavi u rukama samih birokrata. Naročito u kriznim vremenima, birokratsko vodstvo je neučinkovito. Oni su uvježbani slijediti naredbe i obavljati rutinske zadatke, a ne donositi političke odluke i davati inicijative kao odgovor na krizu. Drugi problem je pitanje pritisaka zbog raznih interesa. U kapitalističkom društvu, vrhunski birokrati mogu biti pod utjecajem pritiska kapitalističkih interesa i stoga krojiti svoju administrativnu praksu prema zahtjevima kapitala. Weber je smatrao kako se ove opasnosti mogu izbjeći jedino snažnom parlamentarnom kontrolom državne birokracije. Profesionalni političari moraju zauzimati najviše položaje u raznim državnim ministarstvima. To će ohrabriti snažno i učinkovito vodstvo, budući da su političari izvježbani donositi odluke. Političari su javne ličnosti, otvorene preispitivanju javnosti i kritikama oporbenih stranaka. Oni odgovaraju za svoje djelovanje. No, čak i sa političarima na čelu državnih birokracija problem nije riješen. Profesionalnim političarima često nedostaje tehničko znanje koje kontrolira birokracija i oni su malo svijesni njezina unutarnjeg djelovanja i procedura. Tako postaju ovisni o informacijama koje im daju birokrati i o tim savjetima ovise njihove odluke. Događa se ponovni kružni proces čija je posljedica upravljanja birokrata političarem. Zato je Weber smatrao da samo snažna parlamentarna vlast može kontrolirati državnu birokraciju. Sugerirao je da bi državni birokrati trebali izravno i redovito podnositi izvještaje parlamentu o svojim djelatnostima. Procedura za to je parlamentarni odbor ili povjerenstvo, koje će sustavno preispitivati najviše državne službenike. Prema Weberovu shvaćanju samo to jamči nadzor javnosti i potpunu istragu.

23



LITERATURA : 1. Max Weber, Privreda i društvo , Prosveta, Beograd, 1977. godine ; 2. Mihajlo Đurić, Sociologija Maxa Webera, Matica Hrvatska, Zagreb, 1964. godine; 3. Grupa autora, Enciklopedija političke kulture, Savremena administracija, Beograd, 1993. godine ; 4. INTERNET - http://hr.wikipedia.org/wiki/Max_Weber

24

Birokratska Organizacija Max Weber- Seminar Ski

Recommend Documents