Arheologija anticke Grcke

Arheologija antičke Grčke

Titles you can't find anywhere else

Try Scribd FREE for 30 days to access over 125 million titles without ads or interruptions! Start Free Trial Cancel Anytime.

















www.sajt.com.hr

1. Kronologija

Pojednostavljen prikaz periodizacije antičke grčke civilizacije PERIODIZACIJA GRČKE UMJETNOSTI

1. GEOMETRIJSKI PERIOD (1000-700 BC)

2. ARHAIKA (700-480 BC)

3. KLASIČNO DOBA (480-320 BC)

4.HELENIZAM (323-31 BC)

Protogeometrijski period

1000-900 BC

Ranogeometrijski period

900-850 BC

Srednjegeometrijski period

850-750 BC

Kasnogeometrijski period

750-700 BC

Rani arhajski period

700-590(580) BC

Srednji arhajski period

590(580)-530 BC

Kasni arhajski period

530-480 BC

Rana klasika - Strogi stil

480-450 BC

Klasika na vrhuncu

450-420 BC

Bogata klasika

420-380 BC

Kasna klasika - zrela

380-320 BC

Rani helenizam

320-250 BC

Srednji helenizam

250-150 BC

















www.sajt.com.hr

Geometrijski period -nadovezuje se na submikensko razdoblje (1150 - 1050.g.pr.Kr) -s pozicije arheologije to bi se moglo nazvati starije željezno doba (kronološki) -povijesno to je helenski srednji vijek (mračno doba - 1100. - 700.g.pr.Kr) - najslabije istraženo razdoblje -keramika od 6. st. ima prepoznatljive organske linije ukrasa i likove koji podsjećaju na istočnjačku umjetnost. Zato tu keramiku nazivamo - orijentalni stil

Arhajski period -pripada željeznom dobu ali se ne zove tako -arhaios - odnosno stara ili drevna civilizacija u odnosu na klasični period -700.g.pr.Kr. - 480.g.pr.Kr (500. u nekim područjima) -u arhajskom razdoblju pojavljuje pojavljuje se značajnija arhitekture, glavni oblik grčke arhitekture je hram koji se razvija iz mikenskog megarona -pojava kurosa i kora

Klasika -“najbolja”, “prvorazredna” -izraz se koristio i u vojsci za prve redove -5. i 4. st. pr. Kr. -povijesno gledano obuhvaća period kada je Grčka bila mozaik nezavisnih država slobodnih od straha od strane dominacije nakon Perzijskih ratova.

Helenizam -naziv - njemački autor 19. st. - prema nazivu za helenizirane Židove (koji su prihvatili grčke običaje) - helenistoi -nastupa sa ~ Aleksandrom V. (Makedonskim) -sa njim Grčka civilizacija ulazi u rimsku civilizaciju 146 g. pr. Kr. - Grčka postaje rimska provincija

















www.sajt.com.hr

2. Geometrijski period 4 faze: -protogeometrijski period -rani geometrijski period -srednji geometrijski period -kasni period

1050 - 900g.pr.Kr. 900 - 850g.pr.Kr. 850 - 750g.pr.Kr. 750 - 700g.pr.Kr.

-Seoba Dorana i njihovo osvajanje Peloponeza, prilikom kojeg je uništena mikenska civilizacija, u tradiciji je poznata pod nazivom „povratak Heraklovica“, buduci da su svojim pretkom proglasili ahejskog mitskog junaka Herakla. Ti događaji korespondiraju s početkom željeznog doba. ~1150.gpr.Kr. su uglavnom svi mikenski spomenici uništeni. -Taj period između 1150. g. pr. Kr. i 1050. g. pr. Kr. se naziva submikenski period, i to je tranzicija iz mikenske u grčku civilizaciju. -Ovaj period se najbolje može pratiti na području Atike (pod tim nazivom podrazumijevamo šire područje grada Atene). -Geometrijski period je karakterističan po posudama koje su po svojoj formi i podjeli na veći broj traka (horizontalnim frizovima) slične mikenskima, ali na njima nestaje figuralna dekoracija (životinjske, ljudske figure, mitološka bića, i sl.) već se zadržava geometrijska dekoracija najjednostavnijeg karaktera - koncentrične kružnice ili polukružnice - koje zauzimaju jedan, eventualno dva friza posude, dok je ostatak neukrašen. -Prva stoljeca razvoja grčke civilizacije (od kraja 11.st do sredine 8.st.pr.Kr.) iz povijesne perspektive se nazivaju „mračno doba Grčke“ ili „helenski srednji vijek“. Do kraja 8.st.pr.Kr. nema podataka literarne naravi jer nema pisma, pa time ni pismenih ni epigrafskih izvora. -Krajem 8.st.pr.Kr Grci preuzimaju pismo od Feničana, prilagođavaju ga svom jeziku i nastaje grčki alfabet. Prema arheološkim spomenicima najranija pojava ovog pisma seže negdje u 730/720.g.pr.Kr. -Prema Jamesu Whitley -u najvažniji kronološki reperi za geometrijski period su bili osnivanje Megara Hyblaea-e i Syracuse (grčke kolonije na Siciliji). Za datume njihova osnivanja znamo preko grčkih pisaca Tukidida i Euzebija. -U koloniji Pithekoussai na otočicu Ischia kod Napulja su pronađeni fragmenti grčke geometrijske keramike i također skarabej s imenom faraona Bocchoria. -Ustaljena podjela geometrijskog perioda se odnosi na Atenu i njenu najbližu okolicu -Atena - istraživanja počinju skoro odmah nakon osamostaljenja Grčke, postaje glavni grad, a jedna od prvih zadaca je bila očistiti atensku akropolu od ostataka iz bizantskog i otomanskog vremena itd., počinju se sastavljati neke građevine kod kojih je to bilo moguce, npr. Hram Atene, Nike Polias itd., najkasnije do 9.st Atena je glavni umjetnički

















www.sajt.com.hr

2.1. Protogeometrijski period (1050 - 900.g.pr.Kr) -Najstariji period se naziva protogeometrijski (onaj koji prethodi pravom geometrijskom periodu) -~1000g.pr.Kr. dolazi do promijena u ritusu pokapanja . Ritus inhumacije koji su mikenjani koristili je zamjenjen sa ritusom incineracije (spaljivanje) i odlaganja ostataka u urne. Najljepši primjeri se nalaze na atenskim grobljima Kerameikos i Dipilon. Naravno, to nije generalna pojava, npr. u Ateni se djeca se inhumiraju, dok se samo odrasli spaljuju i njihovi ostaci se stavljaju u urne. U Korintu i Argosu, u kasnijim razdobljima prevladava inhumacija, dok se na Kreti podjednako koristi i inhumacija i incineracija. -Groblja na području Atike su najbolje istražena, pa zato imamo najviše podataka. Svi drugi centri rade pod utjecajem Atene u vecoj ili manjoj mjeri. -Urne se obično polažu u manje jame iskopane u četvrtastim rovovima i slažu se jadna do druge, jama se poklopi pločom ili nečim drugim, oko urne mogu biti grobni prilozi, keramičko posuđe, a onda se taj grob zatrpava humkom da se obilježi ili se označava velikim keramičkim posudama koje funkcioniraju kao nadgrobni spomenici. -Kad grobne posude zamijene nadgrobne statue, završava geometrijski i počinje orijentalizirajuci period. -Za sahranjivanje ostataka starijih žena koristile su se posude sa drškom na trbuhu, dok su za sahranjivanje muškaraca bile posude sa drškom na vratu. -Najviše nalaza iz ovog perioda imamo u vidu keramike . -Jedino što je zajedničko keramici svih doba sa mikenskom je podjela na frizove, a karakteristična je po geometrijskoj dekoraciji. U ovom još uvijek ranom periodu Grčke civilizacije, geometrijska dekoracija je ograničena na mali dio posude

2.2. Rani geometrijski period -U prvoj polovici 9.st. javlja se meandar (naziv je dobio po rijeci Meandar u Maloj Aziji koja teče krivudavo). To je tipičan ukras za ovo razdoblje. Počinje se javljati i kompleksnija geometrijska dekoracija koja ispunjava cijelu posudu (horor vacui - strah od praznog prostora). -Osim meandra počinju se javljati i cik cak linije, trokutici, koncentrični krugovi, svastike

















www.sajt.com.hr

2.3. Srednji geometrijski period -traje od oko 850.g.pr.Kr do oko 750.g.pr.Kr; najranije završava u Ateni, a nešto kasnije u Korintu i nekim drugim centrima -Zoniranje posuda sve više uzima maha, trake su sve gušće i pliće, pa posude počinju nalikovati košarama (bar što se Atene tiče). Međutim, najkarakterističnije je to da se pojavljuje prvi puta nakon dugo vremena figuralna dekoracija. Najprije su to životinjske figure. -Dipilonska amfora (~770.g.pr.Kr.) je visoka 165 cm i podsjeca na košaru. Životinjski friz se nalazi na vratu posude, dok prizor između drški prikazuje prothezis - scenu izlaganja tijela sa ženskim figurama koje nariču za pokojnikom s rukama na glavi.To je najvažniji friz, pojava ljudske figure je još uvijek kontroverzna - neki kažu da je to znak povratka mikenske tradicije, neki da je to utjecaj orijenta. Dipilonska amfora je služila kao nadgrobni spomenik. -“Dipilonske vaze” - opceniti naziv za specifičnu keramiku sa nekropole pokraj Dipilonskih vrata -Praktički se u grčkoj geometrijskoj umjetnosti kasnog srednjeg geometrijskog perioda i kasnog geometrijskog perioda javljaju tri scene sa ljudskim figurama - scena izlaganja pokojnika, scena sa pogrebnom procesijom koja korača prema mjestu ukopa i scena trke kola u čast pokojnika. -Ovakvi nadgrobni krateri su bili rezervirani za najviše pozicionirane članove društva, pripadnike ratničke aristokracije... -Što više odmičemo prema kraju geometrijskoga perioda to sve veću površinu posuda zauzima figuralna dekoracija. -Atenski geometrijski krater je još jedan krater koji je služio kao nadgrobni spomenik. Potječe iz druge polovice 8.st.pr.Kr. Ovdje vidimo scenu pogrebne procesije, kola vuku tijelo pokojnika i tu je sama procesija sa osobama koje tuguju i trka kola u čast pokojnika. -Po prvi put se u grčkoj umjetnosti javljaju i motivi koji nemaju veze sa svijetom mrtvih, nego se javljaju narativne scene koje su preuzete iz grčke oralne, odnosno već pismene, književnosti (krajem srednjeg i početkom kasnog geometrijskog perioda se počinju epovi zapisivati).

2.4. Kasni geometrijski period -dijeli se na I i II -U ovo vrijeme je grčko kopno bili siromašno i započelo se kolonizacijom (masovna je započeta 80-ih godina 8. st. pr. Kr., krajem srednjeg geometrijskog perioda).



















www.sajt.com.hr

-Još uvijek je to samo siluetno slikarstvo koje koristi najjednostavniju paletu boja, kasnije se počinju prikazivati i detalji. -Onog trenutka kada figuralna dekoracija gotovo u potpunosti izbaci geometrijsku tada praktički završava geometrijski period. To se događa krajem 8. st. pr. Kr. kada započinje najstariji dio arhajskog perioda, odnosno, orijentalizirajući period grčke umjetnosti.

-8.st.pr.Kr. kronološki pripada razdoblju geometrijskog perioda -Po prvi put raspolažemo povijesnim podacima jer je ovo vrijeme pojave grčkog alfabeta. To je najstarije pismo u kontinuiranoj uporabi, uz neke promjene se koristi i danas. Nastaje krajem 9. i početkom 8.st.pr.Kr. -Grčkom alfabetu su prethodili linear B i ciparsko slogovno pismo koje se koristilo na Cipru od 11. do 4.st.pr.Kr. Michael Ventris je dešifrirao linear B preko ciparskog slogovnog pisma koje je pisano i grčkim i starociparskim i pomocu dvojezičnih natpisa je i dešifrirano. -Linear B su koristili mikenjani koji su govorili grčkim jezikom, a razvilo se iz lineara A koje nije pisano grčkim jezikom -Linear C je pisan starim ciparskim pismom, koristili ga i Grci i Ciprani dok nije u 4. st zamjenjen grčkim alfabetom -Grčki alfabet je nastao iz feničkog alfabeta koji je bio jedan od najstarijih najstarijih fonetskih pisama (za svaki glas 1 znak) i korišten je u dvije varijante - halkidskoj i jonskoj -Odmah po nastanku alfabeta zapisani su Ilijada i Odiseja (što se očituje i po motivima na keramici) i počinju se javljati predmeti sa natpisima -Pitekusaj (Pithekoussai) je jedna od najstarijih grčkih kolonija (eubejci je osnovali) u kojoj je pronađeno stotinjak grobova i neki od najstarijih primjera posuda sa urezanim ili pisanim natpisima. Nalazi se na otoku Ishiji kod Napulja -Nestorov pehar iz Pitekusaja (740/720.g. pr. Kr) je jedan od prvih primjera pisanim spomenika. Natpis pisan sa desna na lijevo glasi:“ja sam Nestorov pehar, tko iz mene pije bit ce obdaren plamenom Afrodite”. Ovaj pehar je zapravo posuda tipa kotyla. -u početku su Grci pisali sa desne na lijevu stranu, a poznavali su i tzv. bustofedon, sa

















www.sajt.com.hr

2.5. Sitna figuralna plastika -U geometrijskom periodu nije dokazana prisutnost monumentalne skulpture, što ne znači da je nije bilo. Dakle, skulpture su postojale, ali rađene od drva (ksoana kipovi). Znamo iz pisanih izvora da je u Erehteionu stajala drevna drvena statua u Ateninoj celi. -Figurica kentaura koja je pronađena na nekropoli Lefkandi na otoku Eubeji (na istočnoj strani grčkoga kopna), mitološko biće, od terakote, oslikana geometrijskom dekoracijom sličnoj onoj sa geometrijskog posuđa. Datira se u 10. st. pr. Kr. i pronađena je u grobnici. -Zatim jedna zavjetna figurica konja, jako podsjeća na atenske dipilonske vaze, ovaj konj je identično modeliran kao oni sa Dipilonskih vaza. Uskog srednjeg dijela, širokog prednjeg dijela sa grivom, stoji na rešetkastoj podlozi. Datira se u 8. st. pr. Kr. -Jedna grupa - borba ratnika ili heroja i kentaura iz sredine 7. st. pr. Kr. iz prijelaza iz srednjeg u kasni geometrijski period. Nezgrapno prikazana, dodiruju se rukama. -Osim primitivne modelacije, vrlo je često ukrašena tehnikom urezivanja, pečatiranja. -Pored brončane plastike, ima primjera figurica od bjelokosti (poznatih 4 do 5), najviše sa dipilonske Akropole. Ponovna prisutnost ovih figurica je značila obnova trgovinskih veza (koje su pukle krajem mikenskog perioda), jer je najbliža destinacija za uvoz bila Sirija

















www.sajt.com.hr

2.6. Graditeljstvo -Geometrijski period je razdoblje osnivanja nekih od kasnije dobro poznatih grčkih svetišta kao što su: Artemidin hram u Efezu, Zeusov u Olimpiji, Apolonov u Termu, Herin na Samosu... -Iz protogeometrijskog razdoblja imamo sljedece građevine: -Heroon u Lefkandiju iz 10.st.pr.Kr koji podsjeca na mikenski megaron. Imamo malo predvorje, imamo jedno predsoblje, zatim glavnu odaju i ovdje se pridodaju dvije prostorije i imamo apsidalni završetak građevine. Ova je građevina bila dvobrodna, bila podijeljena redom drvenih debala. Gotovo smo sigurni da je imala krov na dvije vode. Ovo je gotovo peripteralna građevina (najčešći tip građevine u grčko, pojednostavljeno rečeno, hram koji je okružen kolonadom stupova) duga 40-ak metara. Ovo je grobnica, a ne hram, ali grobnica nastala po uzoru na hramsku arhitekturu. Ovdje su ukopani ratnik poglavar i njegova žena (i njegov konj). (Naziv Heroon dolazi od riječi „heroj“ - grobnica je bila posvecena ratniku-poglavaru koji je bio heroj). Tu je pronađen kentaur kojeg smo maloprije spominjali. Problem je prethode li ovi grobovi građevini, prethodi li građevima grobovima ili su nastali zajedno.

-iz srednje geometrijskog perioda imamo sljedece građevine: -Thermum ili Thermon, vrlo važan lokalitet u Etoliji, srednjoj Grčkoj, zato što je su na jednom mjestu dokumentirane tri građevne faze, od kojih su dvije iz geometrijskog perioda. Geometrijskom periodu pripada hram iz 9. st. pr. Kr. iz srednjeg geometrijskog

















www.sajt.com.hr

-Evo još jedno svetište geometrijskog perioda: -Herino svetište na otoku Samosu ili prvi Heraion - koje je sagrađeno negdje 800. g. pr. Kr. Jednostavna građevina dugačka 100 grčkih stopa, široka 6,5m, pa se još naziva hecatopendom. Dvobrodna građevina podijeljena redom drvenih stupova, sa tri drvena stupa na pročelju. Na dnu te građevine je bilo postolje sa drvenim kultnim kipom ksoanom. Zidovi su bili od kamena, grubih cigli, drveni stupovi sugeriraju da je građevina imala dvoslivni krov i da je vjerojatno bila slična građevini u Lefkandiji. Po lokalnoj legendi, Hera je rođena upravo na Samosu (po nekima na Argosu) ispod jednog stabla konopljike („stablo nevinosti“).

-Heraion u Olimpiji je izgrađen cca. 600g.pr.Kr. i to je najstariji takav hram. Pauzanije u 1.st.n.e. spominje da u stražnjoj prostoriji ovog hrama još uvijek stoji jedan stup od hrastovine. Inače su u svim grčkim hramovima stupovi izvorno bili drveni ali kako su s vremenom propadali, mijenjali su se kamenim. (arhajski period!!!!) -Heraion kod Argosa je bio posvecen argijskoj Heri (Hera Argeia) -Malo Apolonovo svetište u Eretriji koje se datira u 8. st. pr. Kr. Mali prostilni hram sa dva stupa na pročelju, sa jednom malom strehom i vjerojatno otvorom iznad za

















www.sajt.com.hr

3. Arhajski period -Arhajski period je dobio naziv prema grčkoj riječi arhaios, što bi značilo, star ili drevan, što u doslovnom prijevodu znači razdoblje stare ili drevne grčke umjetnosti. Kod naziva "stara umjetnost" se misli da to razdoblje koje prethodi onoj najboljoj, klasičnoj grčkoj umjetnosti. -Arhajska grčka umjetnost se dijeli na tri razdoblja: stariji, srednji i mlađi arhajski period. -Ne postoji potpuno suglasje kod znanstvenika za koje se točno razdoblje može koristiti naziv arhajski period - postoje dvije grupe znanstvenika - oni koji smatraju da se za početak arhajskog perioda može uzeti razdoblje od oko 750.g.pr.Kr, ali vecina smatra da je početak negdje oko 700.g.pr.Kr. pri čemu se za najstariju fazu arhajskog perioda mogao koristiti naziv orijentalizirajuci period. -Stariji arhajski period se podudara sa razdobljem grčke kulture i umjetnosti koji je još definiran nazivom orijentalni ili orijentalizirajući stil grčke umjetnosti koji se okvirno datira u 7. st. pr. Kr. (od oko 700. do oko 590. g. pr. Kr.). -Orijentalizirajuci jer se u tom trenutku Grčka ponovno okrece Istoku, ponovno su uspostavljene trgovačke veze koje su prekinute pred kraj mikenske civilizacije. -Pojava ovog stila se prati preko dvaju elemenata - preko pojave divljih zvijeri (lavova, fantastičnih bića kao što su sfinge, grifoni, meduze, itd.) i biljne dekoracije (palmete, lotosi, itd.). Pojava tih dviju kategorija dekoracije označava početak arhajske umjetnosti i orijentalizirajućeg stila. -Osim što su oslikavali orijentalne motive, obrise i detalje su i urezivali (rovašenje, incizija). Te tehnike su preuzeli sa importirane feničke robe, sa brončanih feničkih posuda čiji su frizovi bili urezani; najstariji primjerci nemaju tehnike urezivanja.

3.1. Crnofiguralno slikarstvo -Od sve grčke keramike iz ovog starijeg arhajskog perioda najvažnija je korintska te atenska (atička) keramika. Sve grčke pokrajine su imale radionice takve robe, no,



















www.sajt.com.hr

3.2. Protokorintsko i korintsko crnofiguralno slikarstvo -Korintska keramika s kraja 8. i 7. st. pr. Kr. (730. - 630.g.pr.Kr) se naziva protokorintski stil na kojem se dešavaju revolucionarne promjene u odnosu na geometrijski period. -Nakon tog prvog, početnog razdoblja upotrebe oslikavanja posuda isključivo primjerima siluetnog slikarstva, bilo animalnim, bilo vegetabilnim motivima, od početka 7. st. pr. Kr. korintski slikari uvode novu tehniku ukrašavanja i oslikavanja. Počeli su šilom urezivati detalje kao što su obrisi figura, dijelove ili detalje odjeće, ratničke opreme, detalje glave itd. Tu su tehniku preuzeli sa importirane , najvecim dijelom feničke luksuzne robe. -Uz upotrebu osnovne tamne crne boje, oni uvode u upotrebu crvenu i ljubičastu. -Tipovi posuda na kojima se javlja su pretežito posude malih dimenzija kao što su aribalosi, alabastroni (posudice za držanje parfema, pomasti, miomirisnih ulja), skifosi, mali pehari, pikside, te kozmetičke cilindrične kutije. Od većih posuda su češće oinohore, krčazi ili pokali. Pretežno su to posude manjih dimenzija, ne više od 7-8 cm. -Jedna od možda najpoznatijih, i najljepših, primjeraka protokorintskog slikarstva je čuvena Chigi vaza , koja se naziva po zbirci u kojoj se svojevremeno nalazila (nađena u etrurskoj grobnici), a datira u sredinu 7. st. pr. Kr. Tu su do maksimuma upotrijebljena crvena i bijela boja, a manje ljubičasta. To je veća posuda podijeljena u tri glavna friza figuralnog karaktera. Posuda je rekonstruirana jer je bila sačuvana samo u fragmentima. Na vrhu je prikaz dviju vojski koje se sukobljavaju. U sredini je prikaz lova gdje vidimo ratnike sa kopljima koji napadaju jednog lava. Sa



















www.sajt.com.hr

od vapnenačkih ploča koje su oslikane, zove se Grobnica skakača u vodu zbog jednog karakterističnog prikaza na ploči poklopnici, na bočnim stranama su prikazi simpozija.

3.3. Protoatičko i atičko slikarstvo -Protoatičko i atičko slikarstvo vremenski ide paralelno sa protokorintskim stilom. Od oko 720. g. pr. Kr. do oko 630. g. pr. Kr. -Atenski keramičari su preferirali velike posude kao što su amfore, hidrije, krateri, slično onima koje smo vidjeli u geometrijskom razdoblju, i oni su ostali vjerni tradicionalnom siluetnom slikarstvu bez upotrebe šila i urezivanja. -Sir John Beazley - najviše istraživao grčku keramografiju u 20.st i smatra se jednim od najvecih klasičnih arheologa 20.st, bavio se samo grčkim slikanim vazama, rekonstruirao je polovicu produkcije atičkih radionica. -Počet cemo sa slikarom koji nosi pseudonim slikar Polifema (Polyphemos Painter). Ovaj slikar ime dobiva po amfori koja prikazuje scenu na vratu posude gdje Odisej i njegovi drugovi osljepljuju kopljem Polifema. Odisej koji stoji ispred Polifema je dat kao jedna obrisna figura, a njegovi drugovi kao tamne siluete. Donji dio posude ispunjaju stilizirani vegetabilni ornamenti. Na detalju vidimo da se Polifem napio, u ruci drži jedan skifos, i taj propust koristi Odisej. Ponovno vidimo rozetice, svastike i druge ornamente iz geometrijskog perioda. Amfora je datirana u 675.g.pr.Kr. -Kraj protoatičkog slikarstva, odnosno, početak atičkog (atenskog) crnofiguralnog



















www.sajt.com.hr

mladoženja Pelej ispred svoje kuće kako dočekuje uzvanike, redom grčke bogove. Kraj njega je ispisano i njegovo ime, pa i svih tih božanstava, npr. Dioniz... Pomoću boje se radi distinkcija između muških i ženskih figura. Slikar je očito bio svjestan svoje veličine, i taj njegov potpis je zapravo garantirao kvalitetu. Natpisima se imenuju figure, scene i građevine. Zato su ovakve posude, prave biblije grčke mitologije. -Najvažniju atensku crnofiguralnu vazu je oslikao atenski slikar Kleitias koji je, u paru sa keramičarom Ergotimos -om, potpisao 5-6 posuda. Na posudi se dva puta javljaju imena ovih dvaju majstora. Ova Francois vazu , koju je pronašao talijanski arheolog Allesandro Francois, po kojemu je dobila ime, je pronađena na etruščanskom nalazištu Vulci u srednjoj Italiji na području današnje Toskane. Danas se čuva u arheološkom muzeju u Firenci. Posuda je visoka oko 67 cm i podijeljena u sedam frizova. Na vratu kratera je prikazana scena lova na kalidonskog vepra, motiv iz Arkadije u čijem lovu sudjeluju neki od najvećih grčkih junaka kao što su Tezej, Meleagar, itd. Ispod njega se odvija trka dvokolica u Patroklovu čast, koji je bio Ahilov prijatelj. U borbi su zamijenili oklope i ovaj je poginuo umjesto njega. Glavni friz, jedini koji ide cijelom posudom prikazuje istu scenu koju smo vidjeli kod Sofila, vjenčanje Peleja i Tetive, prikazan vrlo slično. Na pročelju jedne zgrade Pelej dočekuje uzvanike. Ispod toga je friz iz trojanskog kruga sa Ahilom koji progoni Trojane. Još jedan friz sa sfingama, grifonima i životinjskim figurama te friz sa borbom pigmejaca i ždralova. Na drugoj strani Francois vaze se nalazi iskrcavanje Tezeja i atenskih djevojaka



















www.sajt.com.hr

Exekias je majstor koji nije imao premca u svoje doba, a njegovo se vrijeme smatra vrhuncem razvoja atenskog crnofiguralnog slikarstva. Prvi je u unutrašnjosti posuda počeo postavljati cijele kompozicije. Jedan od takvih najpoznatijih primjera je ovaj kiliks, kalež na visokoj nozi sa širokim tijelom i dvije karakteristične ručice, a datira se u otprilike 540.g.pr. Kr. U njegovoj je unutrašnjosti prikazan jedan brod na kojemu je Dioniz. Vidimo bijelo jedro a iz jarbola izbija vitica vinove loze, dok sa strane plivaju dupini. Ta scena je vezana uz mit kada je jednom prigodom Dioniz prerušen u smrtnika putovao brodom, mornari su ga pokušali oteti i iskoristiti za svoje seksualno zadovoljstvo. No, Dioniz je bio milostiv prema njima te ih je pretvorio u dupine, ali poštedio je kapetana, koji ga je jedini bio prepoznao i pokušao zaustaviti mornare. Amfora koja mu je pripisana sa prikazom Ahila koji ubija amazonsku kraljicu Pentezijelu. I još jedna koja mu je pripisana i slične je forme i koncepcije slikovnog polja kao ona iz Vatikana. Kad su tu i stilske karakteristike onda nije preteško jednu ovakvu posudu pripisati Egzekiji. Prikazuje Ahila koji oštri bodež spremajuci se za samoubojstvo. -Jedan od rijetkih umjetnika koji se možda kvalitetom može staviti rame uz rame sa Egzekijom je Amasis. To je ime koje nalazimo na nekih 8-9 posuda. Njegova se djelatnost stavlja oko 550. ili 540. g. pr. Kr. Slikar Amasis je zapravo dobio ime (tj pseudonim) po keramičaru Amasisu s kojim je radio. Uveo je scene iz svakodnevnog života npr. Menade i Dioniz - npr. jedan mali aribalos, posudica za ulje, koju osim žena koriste atlete. Odatle je ovaj prikaz hrvača u središnjem frizu, dole je prikaz lavova koji



















www.sajt.com.hr

Postupak dobivanja boje i oslikavanja keramike -Na koji su se način dobivale te dvije nijanse u crnofiguralnom slikarstvu? Trebalo je znati gdje ćete tražiti glinu koja će sadržavati puno željeznog oksida, u kojoj će bit malo vapnenca. Tu je glinu onda trebalo fino mijesiti. Posude su se, pogotovo one veće, izrađivale iz više komada, za to je trebalo umijeća na lončarskom kolu. Na kraju je trebalo znati dobiti firnis. Smatra se da su engleski i njemački kemičari uspjeli odgonetnuti tajnu firnisa. Oni su otkrili da je to bila jedna smjesa koja se dobivala miješanjem najfinije gline sa kišnicom koja bi se ostavila da isparava dok se ne bi dobila želatinasta smjesa u koju bi se dodavali organski sastojci da bi se dobila druga boja. Nakon što bi posuda bila izrađena ona bi se oslikavala i pekla u najmanje tri faze. Prvi puta sa otvorenim dimnjakom, pri tome bi oni dijelovi posude koji nisu bili premazani crnim firnisom pod temperaturom od nekih 850° gdje bi pod utjecajem oksidacije osnova dobila crvenkastu boju, kao i figure, no nešto tamniju. Zatim bi se zatvorio dimnjak u drugoj fazi, te bi zbog željeznog oksida firnis poprimio tamniju boju. Tada bi u trećoj fazi s ponovnim prodiranjem kisika osnova postajala crvenkasta, ali bi figure gustog namaza crne boje ostale crne. Rješenje je bilo da se osnova posude premaže firnisom koji će poprimiti crnu, a figure ostave u boji gline. Tada se detalji odjeće, draperije, detalji glave izvade isključivo debljim ili tanjim potezima kista, čime se dobiva reljefnost i izražava kontrast. To je ta novina koju donosi nova crvenofiguralna tehnika. Gotovo je sigurno da je otkrivena u radionici majstora Andokida, vjerojatno od famoznog slikara Andokida. -Crnofiguralni stil će još, u nekim radionicama, trajati sve do početka 5. st. pr. Kr., tj. sve do početka klasičnog doba.





















www.sajt.com.hr

najraniji stil u grčkoj monumentalnoj skulpturi. Dedal je bio grčki kipar koji je živio na Kreti i izrađivo prve takve skulpture. -I za kurose i za kore vrijedi da prije sredine 7. st. nema govora o njihovoj pojavi. 8.st i prvu polovicu 7.st obilježavaju uglavnom sitne brončane statuete koje su velikim dijelom pronađene u grčkim svetištima. -Jedan od primjera te sitne brončane plastike je kuros iz oko 650.g.pr.Kr., visine 20-ak cm koji je pronađen u Apolonovu svetištu u Delfima. -Najstariji kurosi u kamenom mramoru se datiraju negdje oko sredine 7. st. pr. Kr., a najraniji je kip sa otoka Delos. Kip sa Delosa se datira u 660/50.g.pr.Kr, pronađen u svetištu Artemide i Apolona i najvjerojatnije prikazuje božicu Artemidu. Visok je 1,75m i taj je kip posvetio kipar Nikandra sa otoka Naxosa. (u skripti pise kuros??) -Kuros pronađen na rtu Sounion, krajnjoj jugoistočnoj točki Atike, datira se negdje oko 610. g. pr. Kr. u kraj 7. st. pr. Kr., a visok je 3,05 m. On je nadnaravne visine što ukazuje da je lako moguće da je riječ o nekoj kultnoj ili zavjetnoj statui koja prikazuje božanstvo





















www.sajt.com.hr

obrascu. Sa stražnje strane se vide tragovi enkaustičke boje [enkaustička tehnika premazivanje statua voskom miješanim sa bojom]. Datiran je u 500/510.g.pr.Kr. -Jedan od rijetkih brončanih kurosa, i to gotovo sigurno Apolona, potječe iz Pireja. Datira se u sam početak kasnog arhajskog perioda. Ima podignute ruke jer je izrađen u tehnici izgubljenog voska koja pridonosi oslobađanju od krutih arhajskih kanona, omogucava prikazivanje figura u različitim pozama bez opasnosti od pucanja. -Važnost ovih svih skulptura je i u tome što su ovo sve originali. Skulpturu grčkog klasičnog razdoblja vrlo rijetko pratimo preko originala, već preko helenističkih ili rimskih kopija. Originali su bili toliko cijenjeni i vrijedni, da su u najvećem broju slučajeva završili u Rimu, a na njihova mjesta bi dolazile replike. To nije bila stvar sa kultnim statuama, poput Atene Partenos i sl., jer bi to dovelo do pobune. U međuvremenu, originali su nestali, a najveća djela Fidije, Mirona, Polikleta, mi poznajemo upravo preko kopija. Zato su ove skulpture važne, jer su originali, a rimski ili helenistički vladari njih nisu toliko cijenili.





















www.sajt.com.hr

-To je statua božice Artemide pronađenu na otoku Delosu na čijem je podnožju sačuvan zavjetni natpis koji govori da je jedan Nikandra , grk sa otoka Naksosa dao izraditi tu statuu. Uočavamo trokutastu formu glave, taj pojas, koji odvaja torzo od donjeg dijela, dugu haljinu i priljubljene ruke, kao kod primjeraka u spirelato tehnici. -Božica iz Auxerrea , gradića u Francuskoj, po kojem je i dobila naziv. Ova božica iz Auxerrea je visoka 65 cm. To je ispod polovice prirodne visine. Smatra se da je ona druga po starosti, izrađena negdje oko 630. g. pr. Kr. Opet za Dedalski stil karakteristično duguljasto lice, nisko čelo, velika usta, velike bademaste oči, pojas, dugačka, potpuno ravna haljina, stopala čvrsto na zemlji, priljubljena, golema. Geometrijska dekoracija urezana u kamenu, na haljini. Simetrični položaj ruke je razbijen gestom polaganja desne ruke na grudi. Čuva se u Louvru. -Jedna od poznatijih peplos kora iz Atene koja se datira u srednji arhajski period u ruci





















www.sajt.com.hr

-Peplos kore se pojavljuju ranije, već negdje u drugoj polovici 7. st. pr. Kr. dok se oko 570. ili 560. pojavljuju prve hiton kore. -Hiton kora, visine 2,25m, sa atenske Akropole se pripisuje atenskom majstoru Antenoru. On je uz Kritiju i Nesjota jedan od najvažnijih umjetnika sa kraja 6. i početka 5. st. pr. Kr. On je potomak, najvjerojatnije unuk grčkog slikara Nearhosa. Kora se stavlja u 525.g.pr.Kr. -Jedna od osoba koja je dala najveci doprinos na području izučavanja grčke skulpture arhajskog perioda je znanstvenica Gisele Richter . Pokušala je rekonstruirati evoluciju arhajske skulpture, polazi od toga da oni kurosi i kore kod kojih je naturalistička crta slabije izražena pripadaju starijem razdoblju, a oni sa sve prirodnijim prikazivanjem tijela posljednjim desetljecima arhajskog perioda.





















www.sajt.com.hr

3.5. Arhitektonska skulptura -Razvoj grčke arhitektonske skulpture se može podijeliti u tri osnovne faze: 1. faza - kada je arhitektonska skulptura bila izrađivana od terakote - najstariji grčki hramovi bili su građeni na kamenim temeljima sa drvenom konstrukcijom i krovištem prekrivenim slamom koji i nije mogao imati dekoraciju u nekom drugom, težem materijalu nego od terakote, rađenu u niskom reljefu, bojanu. -Tijekom 7.st. grčke kolonije na Siciliji poduzimaju prve velike graditeljske pothvate, uglavnom građenje dorskih hramova u čijim su ruševinama, npr. u hramu C u Selinuntu nađeni primjerci skulpture od terakote. Metope, napravljene također od bojane terakote, prikazuju Heraklova junačka djela, jedna prikazuje Perzeja koji ubija Meduzu. 2. faza - zamjena terakotne skulpture kamenom, ali ne odmah od mramora nego od običnog kamena, vapnenca. Iako je skulptura sad od vapnenca i ona se oslikava kao i ona























www.sajt.com.hr

oko njega simetrično šire drugi motivi. U ovom slučaju su to prikazi Trojanaca i Grka u borbi. Ukupno se nalazi deset figura sa jedne i druge strane Atene. Jedna se datira malo ranije, a druga malo kasnije. Ovo je jedini grčki hram kod kojega je jedan zabat rađen u jednom, a drugi u drugom stilu. Istočni, glavni zabat, je mlađi izrađen iza 490. g. pr. Kr. i on je rađen u rano klasičnom stilu. Zapadni, sporedni zabat, je nešto stariji i rađen u























www.sajt.com.hr

3.6. Graditeljstvo Dorski stil -Kao prvi arhitektonski stil javlja se dorski stil. Nema nikakve sumnje da je on postojao u























www.sajt.com.hr

-Tlocrti dvaju hramova u gradu Paestumu (grčkoj koloniji Poseidoniji) u južnoj Italiji. Tamo je praktički rođena arheologija, tu su započela iskapanja već u drugoj polovici 18. st. Za nas su važna dva hrama, prvi i drugi Heraion (Herin hram). Prvi se još naziva i bazilikom koji je posvećen Heri, i drugi koji se još naziva i Posejdonov/Neptunov hram (~460g.pr.Kr). Tlocrt prvog Herinog hrama prikazuje eksperimentalnu fazu u dorskom























www.sajt.com.hr

reda dvokatnih dorskih stupova. (Prvi hram u grčkoj arhitekturi koji ima dvokatne dorske stupove). Hram je bio sagrađen od vapnenca koji je bio presvučen finim slojem štukature i zatim su bili okrečeni u žarku bijelu boju. Metope uopće nisu pronađene, ni kamene ni terakotne, pa su pretpostavili da su bile izrađene od oslikanog drva.























www.sajt.com.hr

-Jonski stil se javlja oko 570. najranije i to u oblastima Grčke odnosno srednjem dijelu zapadne obale Male Azije kojeg su nastanjivali Jonjani. -Najstariji jonski hramovi se pojavljuju na zapadnoj obali Male Azije, u dijelovima Grčke koja se zove istočna Jonija - gradovi u kojima su na vlasti tirani, možda je gradnja velikih svetišta bila motivirana političkim razlozima

















































































































































































































































































































































































































































































































www.sajt.com.hr

je razdoblje srednjeg ili visokog helenizma razdoblje procvata. Kasni helenizam se može promatrati i kao rimska umjetnost, jer je najveći dio helenističkog svijeta tada bio u granicama rimskog imperija. Primjera radi, ako je neki spomenik nastao u Ateni, sad zaista govorim napamet, 120. g. pr. Kr., a Atena je u provinciji Ahaji koja je dio rimskog carstva - onda je to spomenik rimske umjetnosti. Dakle, on je helenistički spomenik po svojim stilskim karakteristikama, ali, vremenski gledano, to je spomenik rimske umjetnosti. Kasni helenizam je naziv za posljednju fazu grčke umjetnosti, iz perspektive grčke umjetnosti, a iz perspektive rimske umjetnosti to je kasno republikanski period. -Treća važna stvar je prostor na kojem se razvija helenistička umjetnost i što iz toga proizlazi. Za razliku od grčke umjetnosti koja se razvijala u matičnoj Grčkoj, u grčkim kolonijama, na zapadnoj obali Male Azije, u Magni Graeciji, u Kirenaici, na sjevernim obalama Afrike itd; helenistička kultura se razvija na mnogo većem području, barem na deseterostruko većem području. Razlozi tomu su upravo osvajanja Aleksandra Makedonskog. Činjenica da je on u četiri godine slomio jedno veliko Perzijsko Carstvo, da se oženio jednom perzijskom princezom (sigurno bi se stvari bolje odvijale da nije umro od malarijske groznice), pa su njegova osvajanja utrla put širenju helenističke kulture daleko na Istok. Međutim tu sad valja bit oprezan, jer ne možemo samo tako kazati da je područje na kojem se razvija helenistička umjetnost Grčka, Makedonija, Mala Azija, Sirija, Egipat i prostor današnjeg Iraka, to naprosto ne bi bilo točno. Jezgra helenističke kulture i umjetnosti su Grčka i Makedonija, koja je sama helenizirana mnogo stoljeća prije, najveći dio Male Azije, iako ne središnji dio Anatolije, zatim Ptolomejski Egipat i Sirija te prostor nekadašnje Magne Graecie. Utjecaja helenističke umjetnosti u ovim prvim stoljećima, u 3. st. pr. Kr. nije bio pošteđen ni Apeninski poluotok. Etruščanska umjetnost ima svoju helenističku fazu, jako se manifestiraju i uočavaju utjecaji helenističke umjetnosti. No, to je ipak etruščanska umjetnost. Rimska umjetnost se helenizira negdje krajem 3., a posebno u 2. st. pr. Kr. Tako bismo te granice mogli proširiti kada je riječ o kasnom helenizmu na malo veći dio Apeninskog poluotoka. Prostor na kojem se razvijala helenistička umjetnost je mnogo veći od prostora na kojem se razvijala grčka umjetnost. Ovo ističem zbog broja umjetničkih djela i spomenika jer broj svih medija umjetnosti je enorman. -Glavni centri helenističke umjetnosti su Atena, Korint i neki drugi grčki gradovi na zapadnoj obali Male Azije, Pergam, novo kulturno žarište grčkog svijeta, Antiohija na Orantu te vrlo važan grad kojeg je osnovao Aleksandar Veliki 332. godine - Aleksandrija. Naime, tijekom svog osvajanja, Aleksandar je osnovao mnoštvo gradova, jedno sedamdesetak njih, međutim, ova Aleksandrija na ušću rijeke Nila je svakako najvažnija. Podignuta je na mjestu jednog starijeg egipatskog naselja, zadatak urbanističkog rješenja tog novog grada je bio povjeren vojnom inženjeru Dinokratu. Aleksandrija će uz Antiohiju i Pergam postati jedan od najvažnijih kulturnih odnosno umjetničkih prijestolnica helenističkog svijeta, i posljednja doći pod rimsku vlast.

















www.sajt.com.hr

Otkrili su poznati svjetionik na otoku Pharosu, koji je postao uzor sličnim takvim kasnijim građevinama, ostatke ptolemeidske palače, itd. Najvažnije što proizlazi iz svega toga je ta enormna produkcija umjetničkih dijela s velikim rasponom stilova, pogotovo na području skulpture. -Ne možemo govoriti o oštrom rezu između klasične i helenističke epohe, ni u sadržajnom, ni u kronološkom smislu. Dokaz tome su mnogi spomenici, tako da u povijesti umjetnosti postoje kategorije i nazivi koji to definiraju, a glase: Lizipovo naslijeđe, Praksitelovo naslijeđe, Pauzijino naslijeđe, Skopasovo naslijeđe, itd. Tu je riječ o spomenicima rano helenističkog perioda na kojima se jasno manifestiraju utjecaji i uzori tih kasno klasičnih majstora. Pogotovo dvaju najvećih a to su Sikijonski majstor Lizip i Atenski majstor Praksitel . O nekim elementima tog Lizipovog i Praksitelovog naslijeđa nam govore i pisani izvori. Rimski pisac i enciklopedist Plinije, pa i Pauzanije, spominju brojne umjetnike koji su bili epigoni (jedina zadaća im je bila da rade po predlošcima svojih velikih učitelja i prethodnika). -Skulptura Tihe iz Antiohije je interesantna zato što sama skulptura predstavlja Tihe, božicu sreće. To je personifikacija samoga grada, budućeg blagostanja. Ona je sačuvana u rimskim kopijama, ne u originalu. Vrijednost kopija, odnosno originala, je u tome što znamo sasvim pouzdano da je tu kopiju sagradio Lizipov učenik Eutikid. Utjecaj velikog majstora se jasno vidi. Skulptura Tihe je Lizipovskih proporcija, male glave, plemenitih, dostojanstvenih crta. Ona sjedi na jednoj stijeni, podignutom nogom stoji na leđima jednog mladog riječnog boga koji personificira rijeku. Ona u podignutoj desnoj ruci drži palminu granu, a na glavi ima krunu u obliku gradskih zidina. Skulptura, iako je zapravo Lizipovskih karakteristika, ona je postala "arhe" tip, odnosno obrazac po kojemu su u različitim varijantama izrađivane personifikacije različitih gradova. -Skulptura Temis iz Ramusa (Rhamnous) je nastala od ruke jednoga helenističkog majstora Kairestratosa. Ona je nastala po uzoru na statuu božice Nemese, božice osvete, čuvenu Agoraklitovu statuu koja je stajala u svetištu te božice u istom tom gradu Ramusu. To je statua odjevena u dugi hiton sa ahimationom slično posloženim. Ove dvije skulpture su primjeri naslijeđa velikih majstora, odnosno predložaka preuzetih iz grčke klasične umjetnosti. -Lizip, majstor koji je jako dugo živio, a prema onome što nam svjedoče pisani izvori, jedan je od onih grčkih majstora koji je doživio neuobičajeno duboku starost. Postoji legenda da je on od svakog svog djela odvajao jedan zlatni novčić sa strane te da je nakon njegove smrti pronađeno u radionici jedna takva škrinjica sa 1500 zlatnika. To bi značilo da je za života napravio 1500 djela. Naravno, od tih 1500 djela mi u rimskim kopijama imamo jedva dvadeset. Međutim, početak njegove djelatnosti spada u 360. g. pr. Kr., a sasvim sigurno znamo da posljednja njegova djela nastaju 308. i 309. g. pr. Kr., što je čak iza Aleksandrove smrti. Kronološki gledano, njegova posljednja djela nastaju na početku helenističkog perioda.

















www.sajt.com.hr

urne. Ono što bi mi sada mogli dubljom analizom ustvrditi je to da su figure, pogotovo Dioniza koji je ovdje u prvom planu, ali i figure Menada i sl. rađene u tipičnom lizipovskom likovnom jeziku. -Aleksandrov sarkofag je pronađen u Sidonu, gradu koji se danas nalazi u Libanonu, na nekropoli toga grada. Naziv Aleksandrov nosi zato što je na ovim dužim stranama njegova sanduka prikazan Aleksandar u scenama bitke. Prilično naivan prvi zaključak bi bio da je u njemu sahranjen i sam Aleksandar, međutim, to nije slučaj, jer se u izvora sasvim navodi na kakav način i u kakvoj grobnici je on bio sahranjen. Sama činjenica da je ovdje prikazan Aleksandar uz trojstvo samoga sarkofaga pokazuju da se on stavlja u sam kraj 4. ili u sam početak 3. st. pr. Kr. Autor ili grupa autora koji su ga izradili, po svoj prilici su pripadali atenskoj školi. Tu je riječ o Praksitelovim epigonima, o

Praksitelovim učenicima (čak su njegovi sinovi bili njegovi epigoni). Danas se Aleksandrov sarkofag nalazi u arheološkom muzeju u Istambulu. To je izduženi četvrtasti sanduk sa krovom na dvije vode. Bogato je ukrašen, kraće i duže stranice nose 4 reljefna prikaza, prikaz borbe i scene lova kombinirane na kraćim i dužim stranama. S gornje strane je slikovno polje uokvireno jonskim, s donje sa lezbičkim kimatijonom. Gore ima trake sa meandrom, dolje bogato isprepletenim trakama. Na koncu gore imamo krov na dvije vode sa naznačenim rubnim antifiksima. Mramorni sarkofag je bio i oslikan tako da se izvanredno uočavaju ostaci boje. Aleksandar, na svom konju, prikazan u sceni borbe između grčko-makedonskih i perzijskih ratnika, sa bogatim ostatcima oslikavanja. Na toj figuri Aleksandra se jasno uočavaju elementi praksitelovskog jezika - frizura, fizionomija, i sl, je dosta slično onima sa Praksitelovih statua satira koji nalijeva vodu ili lijenog satira, itd. -Tanagra statuetice su statuetice koje su naziv dobile po gradu Tanagri u Peociji, po jednom malom gradiću na čijoj su nekropoli pronađene. To su figurice od terakote rađene pomoću kalupa za nekakvu kućnu upotrebu. Ono zbog čega su zanimljive je da one podsjećaju, proporcijama, malenim glavama, gracioznim figurama i sl. na figure muza. Podsjećaju na onu bazu iz Mantineja. To je jedini Praksitelov original koji spominje

















www.sajt.com.hr

originalima nastalim u krugu njegovih učenika. Vidi se da su rađene u proporcijama ideala kasne klasike i da to nema veze sa grčkom skulpturom 5. st. pr. Kr. Te Tanagra statuetice se jasno naslanjaju na umjetnost druge polovice 4. st. pr. Kr. One uglavnom prikazuju ženske figure, i to mlade žene, djevojke u raznim situacijama. Nerijetko su te Tanagra statuetice primjeri i žanr stila - prikazi ženskih figura u različitim svakodnevnim životnim situacijama. -Kada je riječ o slikarstvu ima isto velik broj primjera. Veliki slikari druge polovice 4. st. pr. Kr. su bili Apel, Pauzija i neki drugi. Vjeruje se da Pauzijini cvjetni motivi, aranžmani, krilati dječačići, eroti sa vijencima, sa prepletima lišća, cvijeća, itd. imaju svoj odjek na Taremskim, odnosno, Gnatja vazama. -Najvažnija helenistička umjetnička djela, odnosno, građevine nastaju u razdoblju srednjeg i visokog helenizma kada su građanski sukobi pojedinih helenističkih državica završili. To je period jednog dugotrajnog mira prije rimskog prodora na te prostore. Umjetnička djela nastaju u različitim umjetničkim centrima. -Najbolje sačuvana i najpoznatija umjetnička djela, pronađena su u okviru grada Pergama. To je jedan zanimljiv gradić, primjer kako je iz ničega nastala jedna od najljepših prijestolnica helenističkog svijeta. Jedan niskopozicionirani časnik Aleksandrovih Diadoha, Antigona, dobio je zadatak čuvanja riznice sa ogromnom količinom novca. Njegov gospodar (zapovjednik) je izgubio život i taj je neugledni gospodin ostao sa ogromnim bogatstvom oko sebe. On je utemeljitelj Atalidske dinastije. Tu dinastiju čini 5 vladara: Atal I, Eumen I, Eumen II, Atal II, Atal III. Oni su zaslužni za izrastanje Pergama u prijestolnicu helenističkog svijeta. On prerasta u novu Atenu. Atalidi su imali jedan dugotrajni politički cilj, prikazati svoj grad nasljednikom slavne Atene - one Periklove iz 5.st. pr. Kr. Ta je stvar maksimalno potencirana kada su Atalidi izvojevali pobjedu protiv Gala oko 230. g. pr. Kr. Gali su provalili iz sjeverne Europe u sjevernu Grčku, prešli u Malu Aziju, itd. Atalidi su ih uspjeli sa svojom vojskom (jedva) poraziti i pobijediti. U čast te pobjede je nastao jedan od najvažnijih umjetničkih spomenika Pergama i uopće helenističkog razdoblja - Grupa umirućih Gala . -Umirući Gali su grupna kompozicija koja je izvorno bila postavljena na visokoj kružnoj bazi. Sastojala se od 6 figura, 4 figure u polu-ležećem položaju, figure Gala koji sebi zariva mač u prsa, i figura njegove žene koju on pridržava lijevom rukom (nju je prethodno smaknuo da ne bi pala u zarobljeništvo). Riječ je o grupnoj piramidalnoj kompoziciji. Centralna grupa Gala sa njegovom ženom je poznata kao Ludovizi grupa, a ove ostale figure ranjenih umirućih Gala se čuvaju u različitim muzejima u Italiji. Imamo jednog ranjenog Gala u Napulju, jednog u Vatikanu, jednog u Kapitolijskom muzeju. Usprkos toj činjenici, ta se skupina može rekonstruirati. Ona je stajala na pergamskoj

















www.sajt.com.hr

veći broj figura, sve prikazane u jednom baroknom stilu - snažnih torza u dinamičnom pokretu s temama patnja, smrt, stradanje junaka. -Umirući Gali su rodonačelnik, najstariji prikazi takve vrste skulpture, jer su vrlo brzo po uzoru na nju nastale slične skulpture. Takve grupe su recimo Baskvino grupa , grupa od koje danas raspolažemo likom snažnog Menelaja sa kacigom na glavi, koji lijevom rukom pridržava mrtvo tijelo Patrokla. Pomišlja se da je ta dvofiguralna kompozicija izvorno mogla biti okružena figurama ranjenih i umirućih junaka. -Zatim imamo Ahila i Pentezileju , vrlo slična kompozicija, Ahil koji rukama drži mrtvu amazonsku kraljicu Pentezileju. -Imamo cijeli niz drugih grupa, od kojih je vama najpoznatija jedna - Laokontova grupa . Ona tematski, sadržajno i formativno pripada helenističkoj baroknoj grupi. Priča vam je vjerojatno poznata - prikazuje trojanskog svećenika Laokonta i njegova dva sina, na koje je Apolon poslao zmije, jer su uočili da je uvlačenje Trojanskog konja u Troju varka... Grupa koja se danas čuva u Vatikanu, jedna jedina, zanimljiva utoliko što je Plinije spominje i kaže da ju je vidio u palači cara Tita, to može biti 79. ili 81.g. pr. Kr. Plinije kaže i da su autori te grupe, trojica rodskih majstora: Agesandar, Atenodor, Poliodor grčka imena. Sretan nalaz iz 50-ih godina prošlog stoljeća iz okolice Napulja je pokazao da Plinije nije izmislio imena. Dokazano je i to da su to imena kopista. -U okolici Napulja je bila jedna spilja, Sperlonga, u kojoj su pronađeni bogati ostaci jednog skulpturalnog programa koji je ukrašavao tu spilju. On je uključivao čak četiri neohelenističke grupe (nastale u rimsko doba, na samom kraju kasnog republikanskog, odnosno početka ranog carskog perioda). U jednoj grupi je bio prikazan Diomer, zatim ostaci Paskvido grupe, Menelaja i Patrokla, ostaci grupe koja prikazuje osljepljivanje Polifema, i tzv. Scila grupe (zapravo pramac jednog broda s kojeg ta morska neman, Scila, povlači mornare i proždire ih). Sperlonga je zanimljiva zato što je uz nju pronađen natpis na grčkom jeziku koji su postavila trojica majstora na kojem se jasno čitaju imena - Agesandoros, Atenodoros i Poliodoros. Sada se zna da su oni kopisti i da je Laokontova grupa kopija nastala po originalu iz 200. g. pr. Kr. -Mi ne raspolažemo originalom niti jedne od tih helenističkih grupa, a njihov odraz u reljefu je čuvani Pergamski oltar, odnosno reljef s scenama gigantomahije na čuvenom Zeusovom oltaru u Pergamu. Pergamski oltar je jedan od najvažnijih pergamskih spomenika, i uopće jedan od najvažnijih helenističkih spomenika. To je remek djelo helenističke umjetnosti koje ima istu vrijednost, barem teži tome, kao Partenon za klasičnu umjetnost. Danas se pročelje tog oltara nalazi rekonstruiran u berlinskim muzejima jer su uglavnom njemački arheolozi istraživali područje pergamske Akropole. To je jonska građevina podignuta na jednom visokom stepenastom postolju. Gradnja je



















www.sajt.com.hr

ispod zone sa jonskim stupovima se nalazi friz, ne iznad stupova nego ispod frizova. Taj friz prikazuje borbu grčkih bogova sa Gigantima, ne na način kao što je to bilo u grčkoj umjetnosti klasičnog ili arhajskog doba, gdje su giganti bili prikazani kao ratnici, već su ovdje prikazani dijelom u antropomorfnom, a dijelom u teriomorfnom obličju. Imaju ljudski torzo, ali zmijolike repove i druge čudovišne elemente. Taj je friz uključivao i natpise sa imenima prikazanih bogova i imenima majstora.

Postoji mogućnost da je projekt samog Zeusovog oltara u Pergamu izradio jedan rodski arhitekt po imenu Menekrat, međutim, nismo do kraja sigurni u tu mogućnost. Na platformi od nekoliko stepenica, koju krasi friz sa gigantomahijom, stajali su jonski stupovi koji su sa četiri strane zatvarali jedno veliko otvoreno dvorište. Unutar toga dvorišta je stajao žrtvenik na otvorenome, a jonska kolonada je nosila jedan unutrašnji friz u visini entabature. Taj friz je prikazivao mit o rođenju Heraklovog sina Telefa jer su se pergamski vladari željeli pokazati kao da su oni tobožnji potomci Heraklova sina Telefa koji se borio u trojanskom ratu na strani Troje. Te figure bogova i Giganata na tom frizu sa gigantomahijom su zapravo izrađene u istom bogatom baroknom stilu, bogatih baroknih torza kao što je slučaj sa većinom helenističkih baroknih grupa. -Paralelno sa tim baroknim stilom, na kojega je očito veliki utjecaj imao Skopas, pogotovo u kasnom helenističkom periodu, javljaju se drugi stilovi poput rokoko stila, sladunjavih stilova. Tako da su u umjetnosti kasnog helenizma vrlo česti prikazi grupa, grupnih skulptura, ali takvi koji uključuju likove Afrodite i Satira u nekakvim šaljivim pozama, Satir koji se udvara Afroditi, ili Nimfi ili poziva na ples i sl.

















www.sajt.com.hr

izrađuju i statue sa portretnim karakteristikama helenističkih vladara. Tu je opet Aleksandar Veliki utro put toj vrsti skulpture. Za njegova života su nastale mnoge statue sa njegovim portretima koje su poznate danas, u rimskim i kasno helenističkim kopijama. Autor jednih takvih portretnih statua, znamo iz samih izvora, bio je Lizip. Aleksandar se vrlo lako prepoznaje, jer ima jednu karakterističnu anastoli frizuru. Ona ima karakterističan razdjeljak po sredini glave sa dugim pramenovima koji su bačeni sa strane itd. Budući da je umro mlad, u tridesetprvoj godini, svi ga portreti prikazuju mladoga, golobradog, ljepuškastog lica, iako nekada zatvorenije kubične strukture lica, a nekad malo izduženijeg, i sl. Taj portretni realizam se nastavlja u kasnijim desetljećima. Istovremeno, sa pojavom tih realističnih portreta pojedinih helenističkih vladara, od kojih su neki tako realistični da se ni autor, a ni komitent, nije prezao od prikazivanja najružnijih detalja. Paralelno sa time se javlja i vrsta carske odnosno vladarske statuarne skulpture , gdje su portreti vladara očito idealizirani, uljepšanih crta lica, želeći se prikazati što sličnije samom Aleksandru. To su dva paralelna pravca u helenističkoj skulpturi unutar statuarne plastike. -U Herkulanumu je pronađena cijela serija portreta helenističkih vladara, od kojih su neki idealiziranih crta lica, a drugi su realističnih. Naravno, u doba helenizma se nastavlja sa izradom kultnih statua sa prikazivanjem božanstava, međutim, iz ovoga što sam vam do sada ispričao, očito je da to više nije najvažniji sadržaj unutar skulpture. Sada postoji cijeli raspon stilova, cijeli raspon motiva, od žanr motiva do motiva mitološkog karaktera, itd. -Kada je riječ o božanstvima , onda je primjetno da najveću pažnju imaju Dioniz, Afrodita, Apolon - mlada ljepuškasta božanstva. Veliku popularnost među ženskim božanstvima ima Afrodita. Tu su ključnu ulogu odigrali skulpturalni tipovi iz kasne klasike, pogotovo Praksitelova poluodjevena Afrodita iz Arla i potpuno razodjevena Afrodita iz Knida. Tako da iz tih statua se razvija cijelo jedno stablo ikonografskih tipova i shema sve do rimskog vremena. -Afrodita sa otoka Melosa, poluodjeveni ikonografski tip. To je stojeći tip Afrodite po uzoru na jednu čuvenu sliku kasno klasičnog doba koju je izradio jedan od najvećih grčkih slikara uopće, Apel. On je za otok Kos, za tamošnje svetište posvećeno Asklebiju, izradio čuvenu sliku Afrodite Anadiomene. Apel slika za svetište na Kosu sliku Afrodite Anadiomene koja se rađa iz morske pjene i cijedi uvojke kose. Mi po prilici možemo znat kako je ta slika izgledala iako ona nije sačuvana. Na temelju tog motiva se u helenističkoj

















www.sajt.com.hr

Rodsku luku, izrađen u bronci, prikazivao je boga Heliosa – boga Sunca, visine 31 metar. Predaja kaže da je dvadesetak godina na stvaranju toga djela radio rodski majstor Hars. Nažalost kip nije dugo stajao na svome mjestu jer je uskoro, još u helenističkom periodu, stradao kod jednog snažnog potresa, pao je u more i tu stajao sve dok Rodos u 10. ili 11. st. nije došao pod arapsku vlast. Tada ju je kupio jedan židovski trgovac i prodao Arapima na istok. Čudesno jedno djelo, sama činjenica da je od bronce, visine 31 m, da su ispod njegovih nogu na krakovima lukobrana prolazili brodovi i ulazili u luku. To naprosto fascinira. -Jedan drugi spomenik na području graditeljstva, to je svjetionik na otoku Farosu ispred Aleksandrije koji je doživio sličnu sudbinu mnogo kasnije. O njemu se nešto zna na temelju pisanih izvora, na temelju svjedočanstva jednog andaluzijskog Maora iz 11. st. Podignut početkom 3. st. pr. Kr. od strane jednog arhitekta koji se zvao Sostrat iz Knida. Svjetionik je bio visok 440 stopa (132 m), sagrađen u tri dijela. Donji dio je bio kvadratnog tlocrta 30x30m. Središnji je bio oktogonalan, a gornji cilindričan. Na vrhu svjetionika je gorila vatra čime je osiguravao prolaz brodovima, davao upute moreplovcima za ulazak u tu, inače, jako nezgodnu aleksandrijsku luku. Njegove su ostatke pronašli prije 5 ili 6 godina. -Rano helenistički period je razdoblje intenzivne urbanizacije. Aleksandar Veliki je tijekom svojih prvih godina osvajanja Perzijskog carstva, pa i kasnije, osnovao 70 novih naselja, taj podatak svjedoči o živoj urbanističkoj aktivnosti. Npr. Aleksandrija koja je ključan i najvažniji primjer. Ona će vrlo brzo prerasti u prijestolnicu ptolomejskog Egipta, jer je njime vladala dinastija Ptolomeida čiji je osnivač je Aleksandrov general Ptolomej. Posljednji potomak te loze, zapravo je Kleopatra. Uz Aleksandriju bi se tu još mogao svrstati i grad Prijena, spomenut je vec u kontekstu kasne klasike, no tada je nastao Pitejin projekt, lokalnog jonskog arhitekta rodom iz Prijene, ali je izgradnja trajala duboko u helenistički period. Na Prijeni se mogu vidjeti odlike jednog helenističkog grada - konkretno, središnji gradski trg, agora - kojeg okružuju građevine javnoga karaktera, prije svega široki portici (koji mogu biti prizemne građevine, građevine na kat, inkorporiranim prodavaonicama ili bez njih). -Jedan helenistički grad, bila to Prijena, Milet ili Atena, nije se mogao zamisliti u 3. ili 2. st. pr. Kr. ako nije imao središnji dio - agoru - središnji trg, barem sa tri ili čak četiri strane okruženu porticima. Kada kažem portik, onda koristim rimski naziv portikus. Grčka riječ za tu građevinu je stoa. Danas imamo jednu građevinu te vrste koja je u

















www.sajt.com.hr

To danas nije primjerena metoda, vi možete vratiti ili eventualno ponovno izgraditi neke dijelove građevine za koje imate sasvim sigurne, čvrste elemente. Ovdje je mnogo toga rekonstruirano, a da takvi elementi ne postoje. No, građevina izgleda impresivno. Ona je dugačka, duž jedne svoje strane ima 21 dućan, a sa ove druge strane se tom redu dućana pridodaje i dvostruka kolonada. Isti takav tlocrt je i na katu. To je građevina koja ima prizemlje i kat. U prizemlju su vanjski stupovi dorski, unutrašnji jonski, a na katu su vanjski jonski, a unutrašnji su egipatski. Građevina ima krov na dvije vode i stubišta na svojim krajevima. Koliko je god ta njena rekonstrukcija bila neopravdana, kada danas prolazite njome, vi vidite kako su te građevine bile jednostavne arhitekture, a krajnje funkcionalne s izuzetno dekorativnim karakterom. Šetnice su bile natkrivene. Dućani u okviru tih stoa imaju funkciju kakvu kasnije u rimskom graditeljstvu imaju taberne u okviru rimskih foruma. Tu je rimsko graditeljstvo posegnulo iz prakse helenističkog graditeljstva i to je ta nit koja ih veže. -To nije jedini spomenik koji su Atalidi poklonili Ateni. Na padinama južno od Atene poklonili gradu jednu grupnu kompoziciju čiji točan broj ne možemo niti naslutiti. Sastojala se iz četiri odvojene grupe figura. Jedna grupa je prikazivala borbu Grka i Amazonki. Jedna je prikazivala borbu bogova sa Gigantima, jedna bitku na Maratonu, a četvrta bitku pergamske vojske sa Galima u Maloj Azije. Oni veličaju svoje kraljevstvo, svoje političke uspjehe, kroz kulturu i umjetničke spomenike - u srcu jedne Atene. Time su pergamski kraljevi htjeli kazati - ono što je bila Atena u 5. st. pr. Kr., njene zasluge u borbi protiv Perzijanaca, njezina veličanstvena pobjeda na Maratonskom polju - to smo danas mi. Mi smo spasili grčki svijet od Gale u Maloj Aziji. U čast toga nastaju umirući Gali na pergamskoj Akropoli, to su takozvani Veliki Gali, a ova višefiguralna grupa u podnožju atenske Akropole su takozvani Mali Gali, jer su figure bile građene u visini jednog lakta, što znamo iz izvora. Toliko mnoštvo figura bi bilo financijski i umjetnički zahtjevno, dok su Umirući Gali rađeni u prirodnoj veličini. -Za helenističko su razdoblje karakteristični hramovi manjih dimenzija i manjih gabarita. To je opća karakteristika helenističkog graditeljstva. Tu se ono nastavlja na kasno klasično doba, bez hramova velikih dimenzija, redovno manjim zdanjima, koja nerijetko gube ovu zadnju prostoriju, riznicu. Jedan od takvih hramova s početka 4. st. i jedan od najstarijih takvih primjera je Asklepijev hram u Epidauru . Koliko god da se hramovi reduciraju po dužini, po visini (u gabaritima), svetišta postaju veća. Gradi se po nekoliko malih hramova jedan pored drugog. Oni se okružuju trjemovima. Ako teren to zahtijeva

















www.sajt.com.hr

izvorima imamo sačuvan jedan tekst koji opisuje dolazak dviju žena u Asklepijevo svetište na otoku Kosu. One pričaju "A vidi onog tamo dječačića koji davi gusku, vidi onu krasnu sliku". One uživaju u umjetničkim djelima. Ispada kao da su došle, ne iz nekih vjerskih pobuda, već diviti se sadržaju hrama. -Npr. drugi Artemidin hram u Efezu , ogromni jonski dipteros čija je obnova zašla duboko u helenistički period. Apolonov hram u Didimi kod Mileta, sličnog tlocrta, samo što je umjesto cele imao jedno duboko ukopano dvorište, obnovljen u helenističkom razdoblju. -Jedan svakako interesantan primjer je čuveni Olimpeion u Ateni, hram Zeusa Olimpijskog. Riječ je o hramu koji je započet u doba Tizistratida, obitelji koja je vladala Atenom prije uspostavljanja robovlasničke demokracije, prije 504. g. pr. Kr. Kako je njihov posljednji pripadnik Hipija bio ubijen u atentatu kojega su izvršili Aristogiton i Harmonije, gradnja je prekinuta. On je započet je u kasno arhajsko doba, a 170-ih g. pr. Kr. sirijski kralj Antioh III, takmičeći se sa Atalidima, nastavlja izgradnju toga zdanja. Kako se rimljani ubrzo obračunavaju s njime i skidaju ga s prijestolja, tako gradnja ponovno staje, da bi nekih 130-ih g. n. Kr. gradnju nastavio i završio car Hadrijan. Tako da je njegova gradnja započeta krajem 6. st. pr. Kr., a završena u doba cara Hadrijana, time je prošlo 700 godina od početka do završetka. On je ogroman hram u tlocrtu dipterosa, ali u korintskom stilu. Korintski stil ranog helenizma ravnopravno participira sa jonskim i dorskim, da bi u kasnom stilu postao najpopularniji.

Arheologija anticke Grcke

Recommend Documents