Kršćanska arheologija - Basler

ĐURO BASLER

KRŠĆANSKA ARHEOLOGIJA l i . IZ D A N JE

o k C R K V A N A KAMENU M O STA R 1990.

UMJESTO UVODA Starokršćanska k u ltu ra je religiozna ku ltu ra u p riva tn o j sferi ljudske svakida­ šnjice. Zbog toga samo kršćanstvo nije bilo prisiljavano na kom prom ise s la ič ­ kim in stitu cija m a , što mu je pružalo zna­ tn u prednost u p rido b iva n ju lju d i. Kršćanska je obrazovanost bila p ris tu ­ pačna svakom č o vje ku , nasuprot svjetov­ noj obrazovanosti koja je bila ograničena samo na odabrani sloj društva. Njegova pisana rije č bila je jednostavna, ali d u b o ­ kog značenja; je z ik je b io narodni, ali znakovit, a u m jetn o st neposredna ali su­ gestivna. Za današnje ljude rano kršćanstvo je još uvijek starina vrijedna poštovanja, venerabtlfs a n tiq u ita s , slična b is tro j vodi izvora, nezamućenoj kasnijim prito ka m a . isto čn o kršćanstvo je u svom razvoju vre­ menom pojačavalo h ije ra tič k i karakter, ali je zadržalo p rim a rn u nauku Otaca, svježe legende o m učenicim a i puni a u to ­ rite t prvih sedam ekum enskih koncila^ Za­ padno kršćanstvo b ilo je, n a p ro tiv, iz lo ­ ženo b u rn im prekretnicam a. U njemu je po završetku a n tik e došlo, istina, do umanjenja opće obrazovanosti, ali je G r­ gur V e lik i s poštovanjem i ponosom is ti­

cao v e lič in u rim ske p ro šlo sti, svjestan da je Carstvo zauvijek pro p a lo , ali su se latin ita s i rom anitas sačuvale kao tra jn o nasljedstvo novim narodim a. Rađanje srednjega vijeka na Zapadu b ilo je težak proces, ali su mu plo d o vi b i­ li ž iv o tn iji nego kod kršćana na Istoku. Grgur V e lik i je osamostalio C rkvu, jedna­ ko u odnosu na Carstvo kao i barbarske narode k o ji su, prihvaćajući kršćanstvo, d o bivali u zalog k u ltu rn u baštinu an tike . Crkva, koja se u K on sta n tin ovo doba na­ šla u tje sko b i da zajedno s u m iru ćim Car­ stvom i sama bude pregažena, spretno se oslobodila laičkog tu to rs tv a pa pošla vla stitim putem , d a ru ju ći sirovim ali svje­ žim i k u ltu ro m oskudnim narodim a sve blago svoje bogate riznice: k u ltiv ira n i je ­ z ik i pism o, literarna djela visokog d o m e ­ ta, uzore svojih m učenika i produhovljen ne obrede svoje veličanstvene litu rg ije , a 1 uz sve to još i a n tič k u m ud ro st, rim ski pojam reda, rim ske zakone, neoplatoničku m istiku i egipatsku askezu. Sve je to prenošeno pro p o vije d im a i sakramenta ln o m sim b o liko m d u b o k o u srž lju d i k o ji sa druge strane nisu m ogli nešto s li­ čno p rim iti, p o je bila najsjajnija misija kršćanstva u procesu stvaranja Evrope.

7

Političke i kulturne prilike na tlu rimske provincije D alm acije u doba ranog kršćanstva

A . R AN O CAR SKO D O BA Ratni po h od i Rim ljana p ro tiv Ilira re­ z u ltira li su u drugoj p o lo vin i posljednjeg stoljeća a. Chr. n. n jih o vo m d e fin itiv n o m prisutnošću na jadranskoj obali i d o n jo j Neretvi. U unutrašnjost zem lje o n i će p ro d rije ti te k za vladavine Oktavijana Augusta (27. god. a. Chr. n. — 14. god. p. Chr. n.). T o su b ili p rije svih k o lo n is ti k o ji su pod zaštitom vojske nosili u svijet c iviliza ciju rim skog tip a . Dvojica takvih kolonista, Gaj Papije Celso i Gaj Papije Kanus, dali su uklesati u kamen prvi pisa­ ni spom enik na tlu Hercegovine, onaj u čdst Augustova ponovnog osvojenja S ici­ lije 36. god. a. Chr. n., k o ji je o tk riv e n u Tasovčićim a kod Č apljine. Od vremena Augusta i T ibe rija rimska civiliza cija p ro ­ dire na širo kom fro n tu prema u n u tra ­ šnjosti. Ishodišta tih utjecaja su Narona, Salona i Siscija koja je mnogo ranije nego se o b ičn o m isli postala uporište rim skih legija i trgovaca. R im lja n i donose Ilirim a relativno zna­ tan p rivredni napredak, istina ne to lik i kakav je bio u nekim drugim p ro vin cija ­ ma. Rudarstvo i m etalurgija čine tada, m ožda, glavninu privrednog prosperiteta zemlje. Na pogodnim prostorim a razvija se poljoprivreda uz upotrebu novih te h ­ n ič k ih pomagala i novih k u ltu ra , ali njeni kapaciteti ipak neće b iti veći od k o ličin a što ih je konzum irala sama provincija. Glavni razlog ovoga skrom nog napretka mogla je b iti nepovjerljivost, pa i anta­ gonizam Rim ljana prema Ilirim a i Pano-

nim a. Domaće stanovništvo u č in ilo je, naime, u samom p o če tku nove ere k a p i­ ta ln u pogrešku na p o litič k o m p o lju . U času kada je Rim nezadrživo učvršćivao svoju vlast na k o n tin e n tu , Panoni, a vje­ rojatn o i sjeverni d io Ilira , p o b u n ili su se p ro tiv te vlasti god. 6. p. Chr. n., i to u vrijem e kada su ih R im ljani sm atrali već svojim saveznicima. R im lja n i im to nevjerstvo nisu nikada o p ro s tili, pa će to b i­ t i razlog što su Panonija i Dalm acija d o ž i­ vjele manje fa vo rizira n i razvoj od onoga što je b io pružen G aliji ili A fr ic i. O dluka rim ske uprave da kod Ilira uve­ de plemenski c iv ite t bio je loš potez za budućnost. Narodu se takva od lu ka u p r­ vi tre n u ta k mogla i č in iti pogodnom , ali su se u budućem vremenu pokazale sve njezine nedaće. Bio je to nonsens u d rža ­ vi u k o jo j je građanstvo m un icipija i k o ­ lonija b ilo nosilac p o litič k e m isli i sveu­ kupne civilne a ktivn o sti. Z ato je trib a ln i c iv ite t lju d i u p ro v in c iji D alm aciji, a možda i u dije lo vim a Panonije, sputavao stanovnike u uske granice m alih zajedni­ ca. L ju d i su, prema to m e , b ili te k re la tiv ­ no slobodni, u nutar vlastitog plemena, d o k je preko tih granica n jih o v status bio dubiozan. Organizacija takvog tip a nije pogodovala razvoju m un icipija k o ji zato nisu b ili ni b ro jn i, ni značajni, iako su već zbog prisustva stranih ko lonista oni ondje m orali p o stojati. Plemenske orga­ nizacije sputavale su razvoj osjećaja rim ­ skog civite ta a po to m e i svijest o p ripa ­ d nosti ekum eni carstva. Plemena su sve do u o dm aklo II stoljeće bila upravljana

9

na m o n a rh ičk i način, preko princepsa, zbog čega su p o je d in ci, su protno o b ič a ji­ ma vremena, b ili p ra k tič n o isklju če n i iz javnog života.

SI. 1. Veliko terasasto svetište na brijegu poviše Posuškog Graca, I stolj.

Č in i se da se u zaleđu p ro vin cije Dal­ macije podižu spom enici o bilježeni o b li­ cim a a n tike samo d o te mjere k o lik o je to b ilo p o tre b n o za vanjsku prezentaciju prisustva rim ske vlasti. Svako m jesto m o ­ ralo je ta k o im a ti svoj fo ru m , zgradu o p ­ ćinske k u rije , svetište državnih bogova i javno ku p a tilo — no sve to je b ilo više nošeno od doseljenog življa i veterana, a manje od dom orodaca. Domaći lju d i privođ e n i su rim sko j k u l­ tu ri najvećim d ije lo m službom u vojsci. A li, to se o b ič n o događalo negdje u p o ­ g raničnim provincijam a carstva, pa im je pružalo te k k rn ju predodžbu o rim skom načinu živo ta , dakle i jednostrane nazo­ re o u m jetn o sti. O no što b i se u rim sko j um jetn o sti m o ­ glo sm atrati tip ič n im , to je, p rije svega a rh ite ktu ra s pripadajućom p rim ije n je ­ nom um jetnošću: z id n im slikarstvom , m ozaicim a i s k u lp tu ro m vezanom uz gra­ đevine. A rh ite k tu ra je) naime, zbog svo­ je nepom ičnosti m nogo više vezana za tlo nego slike i k ip o v i, vaze i n a k it. Ona se stvara s ta tič n o , na tlu s kojega je nije više moguće p o m ic a ti. A k o su, dakle, u Rim ili nekamo u G aliju i H ispaniju d o ­ vođeni klesari iz Helade ili Male A z ije , on i su svoju vještinu prilagođavali p o tre ­ bama sredine za k o ju su ra d ili, dakle, u ko n kre tn o m slučaju p o d izali su građevi­ ne kon cip ira n e na rim s k i ili galski način, m akar su ih u p o jedinostim a ukrašavali stupovim a i friz o v im a prema uzoru d one­ senom iz svoje dom ovine. Za rim sku sakralnu um jetn o st tip ič a n je hram na visokom p o s to lju , stilo b a tu , na kojem u je počivala cella. Prema n je ­ govom p ro č e lju vo d ile su stepenice o d ­ mjerene za čovjeka. Tom e n a p ro tiv g rč k i su hram ovi za htijevali slobodan p ro sto r k o jim su a u ta rh ič n o vladali, položeni na visokom trostepenom p o stolju , krepidom i, uz k o ju se čo vje k mogao teško uzvera ti. G rčki hram se zato mogao s nepro­

m ijenjenom igrom stupova p ro m a tra ti sa svih strana, d o k je rim ski bio udešen sa­ mo sa fasade. Njegove bočne strane b ile su daleko skrom n ije ob liko va n e, a straž­ n ji d io č in io je skoro p o tp u n o zanema­ ren zid. R im ski hram uklapa se u p ro sto r oko sebe, pa ako je p o tre b n o , on će b iti p o ­ stavljen i na sasvim podređenom m jestu, u k o lik o b i to nalagali urbanističko-estetski razlozi. Taj p rin c ip je grad R im , pa i evropski zapad, zadržao sve do naših dana. Osnovna koncepcija rim skog hrama, shvaćenog kao stanište bogova, odražava se i u p ro fa n o j, stambenoj a rh ite k tu ri. Za razliku od grčke kuće koja se bez o d re ­ đenog sistema o k u p lja u zatvorenom kva­ d ra tu o ko središnjeg pe ristilno g prostora, rimska kuća razvija se na osovini što ju č in i potez od ulaznih vrata preko vestibula i a trija d o ta b lin u m a . Sve druge k om binacije su te k varijanta ovog ka­ nona. A m fite a ta r je ta ko đe r tip ič n o rimska a rhitektonska tvorevina, a teatar, inače kao in stitu cija razrađen u g rč k o m svije­ tu , d o b io je na rim skom tlu novo u o b li­ čenje: njegovo gledalište — cavea, pove­ zuje se u istoj visini sa zgradom scene. To je jedinstvena građevina, podignuta na ravnom ze m ljištu , č ije p o lu k ru ž n o stepenasto gledalište počiva na sistemu stupo­ va i arkada kroz koje se prila zi u zgradu. Na m jestu o krugle orhestre kod Grka, p ro sto r pred scenom u rim skom teatru b io je polukružan i korišten kao o tm je n i d io gledališta. U strojstvo a rh ite k to n s k ih elemenata grčke i rim ske ;antike4dopušta!o je svo­ jo m racionalnošću s kla d n o st u nošenjutereta stupova i greda, a to je postignuto posebnim , m od u la rn im sistemom mjera od k o jih je d o n ji,p o lu m je r stupa građevi­ ne b io norm ativan za sve druge p o je d i­ nosti. A rh ite k tu ra se zato ne m ože zam i­ s liti bez ovog ustrojstva u kojem s e i? najraznovrsnijih elemenata, poštivanjem m odula kao kanona, m ogu stvarati i:;§§jko m p lic ira n ije ko m binacije. R-imskasaSti-

ka otišla je dalje od grčke, pa je stvorila vlastite oso b itosti usvajanjem k o n s tru k c i­ je lukova i svodova. Na taj način su f o r ­ m irane Grcim a nedostižne fasade a m fite ­ atra, teatra i b a zilika . K o n stru kcijo m k r i­ žnog svoda k o ji počiva na stupovim a i pregibim a greda, R im lja n i p o dižu velike nadsvedene dvorane, višekatne kude i tr ijemove. Sto se tič e lik o v n ih u m jetn o sti, one su bile podređene a rh ite k tu ri. D ok su grčke statue, sličn o hram ovim a, stajale kao sa­ m ostalni o b je k ti, bez tendencija ka p o ­ dređivanju nekom drugom o b je ktu u p rostoru, rim ski k ip o v i služe, p rije svega, kao dekoracija a rh ite k tu re za pojačanje njenog efekta. Za rim sku s k u lp tu ru tip ič n i su kip o vi careva i p o rtre ti osoba. N jim a su u m je ­ tn ic i nastojali iskazati sve osobne svojstvenosti predstavljenog lica, racionalno i do detalja realno. T o im uspijeva i na v r­ lo m alenim relje fim a kao što su carski p o rtre ti na novcim a. Izn im n o je O ktavijan August još i u svojoj d u b o k o j starosti kao osamdesetgodišnjak, pa i poslije sm r­ t i, prikazan u m ladalačkom lik u . To idealiziranje je, m ožda, odraz taštine samog vladara, ali i izuzetno jakog u tje ­ caja klasične g rčke um jetn o sti na Rim u doba dinastije Julijevaca (27. a. Chr. n. — — 6 8 . p. Chr. n.). Druga grana lik o v n ih u m jetn o sti — s li­ karstvo, još je više podložna a rh ite k tu ri nego što je sku lp tu ra . Većinu sačuvanih spomenika č in i, naime, zid n o slikarstvo, pa se zato vezano za ovu um jetn o st go­ vo ri više o d e k o ra c iji in te rijera . Sačuvani spom enici p o tje č u iz vrlo velikog raspo­ na vremena sve od grobnica iz re p u b li­ kanskog doba, pa do vremena kasne an­ tik e . U središtu pažnje sto ji slikarstvo Pompeja, započeto negdje u sredini II sto lje ­ ća a. Chr. n., a p re k in u to eru p cijo m Vezuva god. 79. p. C hr. n. To slikarstvo je August Mau još god. 1882. sistem atizi­ rao u poznata " č e tir i s tila ", a ta podjela je i danas još česta poštapalica m nogih autora. SI. 2.

Posmrtni hram cara Marka A urelija i Faustine Mlade na terasastom svetištu u Posuškom Gracu, 183. god. posl. Kr.

^ R im lja n i su k o ris tili dvije te h nike o sli­ kavanja zidova, t j. nanošenje boja na svježi (fre s c o j i suhi is e c c o j m a lte r^ K o ris tili su mahom m ineralne boje, tako oker, zelenu zem lju i m a la h it, no i boje vegetabilnog p o rijekla kao što je egipat­ sko plavo^jO sobito je ka ra kte rističn a bila specifična crvena boja, poznata i danas kao "p om p e jsko c rv e n a '^ i^U skupinu dekorativne u m jetnosti ubraja se i izrada m ozaika. Ova vrsta ukrašavanja poda (a te k kasnije i zida) u I stoljeću je izra zitije geom etrijskog tip a , a od sredine II stoljeća o n i su bog atiji figuralnim prikazim a. Ipak se već u doba republike javlja ju takozvana "em blem at a " , tj. slike od višebojnih tessela, kao u m je tn ič k o d jelo uloženo u podove. Takve slike su u m je tn ič k o djelo pretežno helenističkog p o rije kla , i kao pojava rije ­ tk e na rim skom tlu y S lično kiparstvu i z i­ dnom slikarstvu, um jetnost mozaika podložna je svim o n im prom jenam a u s ti­ lu i ukusu, što su ka ra kte rističn e za epo­ he p o je d in ih careva i carskih dinastija. T ako je doba O ktavijana Augusta (27. a. Chr. n. — 14. p. Chr. n.) važno kao epoha u k o jo j je dat novi pravac rim skoj um jetn o sti uvođenjem g rč k ih klasičnih o b lik a , a što će se za tim s prekidim a održati kroz naredna t r i stoljeća. Povre­ meno, naime, izbija u n jo j nem ir helenizma, ali ne kao odraz razvoja u m jetnosti uopće, nego više kao slučajnost u izboru klesara ili naklonosti po je d in ih careva. Postojali su, naime, p u n k to v i s radionica­ ma u ko jim a je tra d ic ijo m njegovan odre­ đeni s til. N jih o vim angažiranjem negdje na drugom kraju carstva, stvarana je naiz­ gled u m je tn ič k a "a tm o s fe ra " koja je tra ­ jala samo to lik o dugo k o lik o je ondje bio prisutan jedan ili drugi klesar. Z ato je za um jetnost rim skog doba oso b ito karakte­ rističn a privid na smjena klasičnih i baro­ kn ih razdoblja, bez određene za ko n itos­ t i. In ic ija to ri takvog stanja b ili su uglav­ nom carevi k o ji su svoju v o lju i raspolo­ ženje nametali o k o lin i, a ta su raspolože­ nja bila vrlo ra z lič ita . Zbog toga je m ogu­ će g o v o riti o razdobljim a koja su vezana za jednog ili drugog vladara, odnosno je-

13

p

dnu ili drugu d in a s tiju , a sve je to bio o d ­ raz ku ltu re dvora na Palatinu, ili pak sa­ m ovolje pojedinca ili stjecaja drugih o ko ln o sti koje su djelovale na sredinu.

TTITi J uTTTTTT —

r

1 ---------------- 1 ----------------

1

----------------

1 ---------------- 1 ---------------

q

---- 1

1

----------------

1

----------------

1

....,

imj

l

SI. 3.

MOGORJELO — tlocrt. Jedan o d najljepših prim jera rimske arhitekture na pragu Seobe naroda, oko 300. god. posl. Kr. Gospodar vile ograđuje se zidom , a stambene prosto­ rije se sastoje od niza velikih dvorana povezanih hodnikom u ob liku portika.

Rečeno je već da su u doba O ktavijana Augusta b ili u prevazi klasični g rč k i o b li­ ci. A rh ite k tu ra je tada obilježena izu ze t­ nim skladom stupova i greda. Sve ono što bi se u svojoj b iti m oglo sm atrati rim ­ skim , a to su svodovi i lu k o v i, u zgrada­ ma toga doba još se ne vide na licu građe­ vina, nego su skriveni u n e v id ljiv im u n u ­ trašnjim ko n stru kcija m a zidova. Tako je za kra tko vrijem e stvorena u Rim u naiz­ gled grčka atm osfera, a i ona samo na us­ kom p ro sto ru Augustova fo ru m a . G rad­ nja mostova i akvedukata širom carstva ipak daje do znanja da te h n ič k a d o s ti­ gnuća rim skog građevinarstva nisu ostala bez prim jene u a rh ite k tu ri. Izvjesna ba ro kn o st o b lik a zapaža se na N eronovoj palači poznatoj kao Domus aurea na E skvilin u, sagrađenoj god. 64. p. Chr. n., a već pravi barok predstavlja Hadrijanova vila u T iv o liju iz vremena o ko 120. godine. N em irni a kanti i nagla­ šeno izvučeni h e liksi k o rin ts k ih kapitela u T iv o liju , uz epistilne grede koje se pre­ tvaraju u p o lu kru žn e lukove, najavljuju već u p o če tku II stoljeća ono što će p re ­ vagnuti na D io kle cija n o vo j palači u S p li­ tu i ka sn o an tičko j a rh ite k tu ri uopće. Ipak, helenofilske tendencije Nerona (54 —6 8 ), Hadrijana (11 7 —138), pa i Galijena (253—2 6 8 ), što su našle svoj odraz u o b licim a a rh ite k tu re njihova doba, nije u h va tilo d u b oko g ko rije n a , pa je Rim u vije k iznova njegovao strožije klasične fo rm e — dakako u smislu vlastite, sebi specifične a n tike . Treba ipak reći da ta k ­ vi ekscesi nisu b ili samo p rivile g ij careva. Izraziti helenizam što d o m in ira na friz u hrama Marka A u re lija i Faustine Mlađe u Posuškom Gracu, sagrađenom o k o go­ dine 183—184., nije odraz samovolje ne­ kog čovjeka, nego umijeće radionice k o ­ ju je gradska uprava unajm ila za ovaj p o ­ sao. A li, kada je, na p rim je r, u p ita n ju Leptis Magna u p ro v in c iji Afr.ica Proconsula-

ris, onda je poznato da je god. 206. Septim ije Sever doveo onam o čita vu vojsku kamenorezaca i um jetn ika iz A fro d iz ija u M aloj A z iji, k o ji su na rubu Sahare p o ­ d ig li grad ravan R im u. T o je o č it prim je r seljenja u m jetnika i um jetn o sti iz jednog kraja m editeranskog svijeta u drugi. U a n tič k o m svijetu bio je o b ič a j da su fin e radove u p ro v in c iji, b ilo građevine ili nadgrobne spom enike, izradu kipova i oslikavanje zidova, izrađivali p u tu ju ć i m ajstori fa b eri, m arm o ra ii, a rtife x i i imag in a rii, k o ji su se — ako su stvarane p o vo ­ ljne p rilik e — m ogli vrlo dugo, pa i sav svoj živo t zadržati u nekom m jestu. T a k ­ vi m ajstori izučavani su u ve likim grado­ vim a u b liz in i: N aroni, Saloni ili S irm ium u, ali isto ta ko i u centrim a Ita lije , u M akedoniji, G rč k o j i M aloj A z iji. A k o je C allim orphus, v ilik u rudnicim a željeza o ko Sane, bio p o rije k lo m iz Leptis Magnae u p ro v in c iji A fr ic i, on je nai­ me b io rođen kao ku ćn i rob u d o m u ca­ ra S eptim ija Severa, onda je isto ta k o iz onoga kraja mogao ovamo doći i neki a rtife x signarius, kipar ili statuarius, iz ­ rađivač kipova od bronze. Svaki takav č o vje k bio je R im lja n in bez obzira da li p o rije k lo m iz H ispanije, G alije ili G er­ man ije. R im lja n in je b io prije svega v o jn ik i p ra vn ik, a u m jetnost mu je bila više p re d ­ m et mode i ;pnestiža, dogovorene norm e k o jo j je sva ki4 m u ćn iji čovjek morao pla­ ćati svoj o b o l. Inspiracije su zato b ile p o ­ tisn u te na sporednost, pa lju b ite ljim a u m je tn o sti nije preostalo drugo nego da sakupljaju stare spom enike u m jetn o sti, što je d o v e lp ^ o o b ila te fa b rik a c ije k o p i­ ja g rč k ih kipova, a tim e i do osiromaše­ nja vlastitog ukusa. Ipak, R im ljanim a smo osobito zahvalni što su nam ostale sačuvane b a n pH P ® n e *|» eđ o d žb e g rč k ih originala, po zn atih inače po zapisima su­ vrem enika. R ezim irajući u c je lin i, može se reći da je rimska u m jetnost pretežno "p ro fa n a " u m jetn o st; njena velika ostvarenja su više služila realnim , nego a p s tra k tn im ,p o tre ­ bama čovjeka. T o su term e, a k v a d a k ti.

-15

palače i vile, k o ji su proslavili Rim u c ije ­ lom civilizira n o m starom svijetu. Za R im ljane su bogovi b ili zapravo slu­ žbenici države, skoro sudionici u nasilju nad drugim narodim a. Oni zbog toga n i­ kada nisu im ali neku uzvišeniju duhovnu sadržinu, pa su se lju d i već u ranim sto ­ ljećima Carstva po če li p rik la n ja ti raznim stranim k u lto v im a , o so b ito m isterijim a, a to je onda došlo do osobitog izražaja u kasnoantičko doba. Prva tr i stoljeća nove ere mogu se na­ zvati klasičnim do b om rim ske a n tike , da­ kako u saznanju da jo j je republikansko doba p re th o d ilo kao svojevrsna "a rh a ik a ", a kasno carstvo predstavljalo neku sasvim specifičnu završnicu.

B. K A S N O A N T IČ K O D O B A ■Proces pretvaranja a n tič k e k u ltu re u nove o b like (poznate kao srednji vije k Evrope) odvijao se u vremenu dugom go­ to vo tr i stoljeća^ On je o tp o č e o p o litič ­ kim i p rivre d n im reform am a cara D io k le ­ cijana u p rvim godinam a IV stoljeća) a završio tra jn im naseljavanjem Slavena u p o d ru čjim a ju žn o od Save pod konac V I i u prvoj p o lo v in i V II stoljeća. Ta se epo­ ha naziva kasnom a n tik o m , a nju je m o ­ guće p o d ije liti u (tri odsjeka: ŠA) Doba kasnog carstva (28 4 —4 80), kacla je te rito r ij Bosne i Hercegovine bio p odijeljen izm eđu p ro vin cije Dalm acije i Panonije i d o d ije lje n u sklop Zapadnorim skog carstva. Od god. 437. Dalmacija se pripaja Isto čn om carstvu (do god.

k o ji se ovdje d e fin itiv n o naseljavaju u p r­ vim godinama V II stoljeća. T im naselja­ vanjem prekidaju se veze o vih krajeva s a n tič k im svijetom . P o litič k e i privredne reform e cara D io ­ klecijan^ unijele su u rim sko d ruštvo ne­ ke nove principe upravljanja. On je bio fp rv i car k o ji je odbacio titu lu princepsa Senata i dao se proglasiti D om inus—o m , in ka rn ira n im bogom sinom Jupitera. Is­ to d o b n o je' vlast u carstvu oduzeo tra d i­ cio n a ln im nosiocim a, senatorim a i p a tri­ c ijim a , a predao čin o vn icim a p rik u p lje ­ n i m ^ provincijam a većinom iz redova odsluženih vo jn ika . Upravu je p o d ije lio s još tro jic o m suvladara.\O n sam preuzeo je Istok s rezidencijom u N ik o m e d iji, da­ našnjem Ism itu kod Carigrada, Galerije je d o b io na upravu Ilir ik sa sjedištem u S ir­ m iju , M aksim in Ita liju sa sjedištem u Med io la n u m u , današnjem M ilanu, a Konstancije K lo r, je d in i R im lja n in u to j sku­ p in i, vladao je G alijom i B rita n ijo m iz Trevere, današnjeg T riera!) Isto čn i dio carstva d o b io je sada na prevazi k o ju će onda i tra jn o zadržati do u srednji vijek. Više od vanjskog, m aterijalnog i f o r ­ m alnog preobličavanja značajno je ono što se u doba kasne antike događalo u sa­ m im lju d im a , nosiocima k u ltu re . T i lju d i su b ili p ritis n u ti teškim gotovo beznad­ nim p o litič k im stanjem, svjesni nemoći s ko jo m se c iv iliz ira n i svijet opirao najez­ dama barbara, dakle lju d i na nižem k u l­ tu rn o m stupnju.

B) Doba prevlasti germanskih naroda (48 0 —535). U p rvoj deceniji ovdje su vla­ dali vo jn ici O doakra, a u ostatku vrem e­ na Istočni G o ti pod T eo d o rih om .

Proces sam po sebi nije nastupio spon­ tano, odjednom , je r su već u doba d in a ­ stije Severa, o tp rilik e od god. 200. p. C hr. n. u k u ltu ru i um jetnost rim ske an­ tik e počela p ro d ira ti nova estetska m je­ rila, praćena i prom jenam a u izboru te ­ m atike m otiva. R im je b io o č ito preslab da sačuva svoj prestiž u odnosu na p ro ­ v in cije , što je dovelo do toga da su strani narodi po če li nam etati R im u svoje viđe­ nje antike.

C) Doba Justinjanove "renovacije car­ stva" od godine SSS^Dalm acija je u to m razdoblju izložena stalnim napadima i pustošenjim a od strane Avara i Slavena

Č in i se da je u to m previranju b io na­ ro č ito o d lu ča n , upravo socijalni momenat. U m jetnost je u III stoljeću prestajala b iti p rivile g ij vodeće društvene klase,, a

4 5 4 .), a zatim se osam ostaljuje; no ipak s priznavanjem rim ske ekumene. Takvo stanje traje do s m rti Ju lija Nepota (480).

'• SI. 5.

TRBUŠĆE kod Foče — luk nad ulazom

u hipogej, I I —III stolj.

sve više odraz n a ro d i) Ta d e m o kra tiza ci­ ja otišla je ta k o daleko da je i sama apo­ teoza, do tada rezervirana samo za cara, dopala u d ip svakom građaninu. N o, ma­ se nisu b ile to lik o obrazovane da b i osje­ tile sve finese filo z o fije i teogonije, da bi, dakle, imale jasnu predodžbu o svemu za čim su posizale. Zbog to g a (filo zo fski sis­ tem i zapadaju u s in k re tiz a m j pa se, na p rim je r, c in ic i m iješaju s p la to n icim a , a kao posljedica toga sinkretizm a sim boli života su isuviše često zam jenjivani sa sim bolim a s m rti, (ta k o su na k u ltn im re­ ljefim a Nereide ili E ro ti, kao sim boli p ro ­ laznosti, stavljani zajedno s lavovima k o ji su sim b oli s m rti^ /le ta fiz ič k e p a rtije lju d ­ ske svakodnevice nisu se, dakle, više strogo d ije lile po svom značaju, pa su, štoviše, zapadale u p ro tu slo vlje . Zanatske vještine i organski osjećaj za p ro p o rcije u a rh ite k tu ri p o č in ju slabiti, osobito u gigantskim p ro je k tim a kao što su bile velike rim ske term e, ali i drugi o b ­ je k ti. Carstvo se, naim e, uzalud upinjalo da građevinama i s k u lp tu ro m nadljudskih razmjera prikaže svoju snagu, ali sve to nije im alo one u v je rljiv o s ti s ko jo m se to d oživljavalo i prihvaćalo kod naroda u I i II stoljeću. Pobjede su počele izostajati, a n e p rija te lji su p ritis k iv a li R im ski im pe­ rij sa sjevera i istoka. Od vremena Marka A u re lija lju d im a je postalo jasno da rim ­ ski svijet naginje svojem kraju, a to sa­ znanje postalo je osnova za životnu m ud ­ rost, gorku ali is tin itu i neizbježnu. L ju ­ de toga doba, naime, sve više zanima p ro ­ blem izbavljenja nakon sm rti. (Spas u ta kvo m beznađu pružala je pitagorejsko—platonska nauka o besm rtnosti duše, no više kao neki surogat za carsku apoteozu. O rfej i D ionis doživljavaju zato u to k u III stoljeća svoj v e lik i tr iju m f) je r lju d i si po završetku već ionako nestabil­ nog života ne žele još i boravak u Hadu, nego u p ro sto rim a svjetla, u najm anju ru ­ ku ružičnjacim a Elisium a. i Za poznavanje psihe lju d i III stoljeća ka ra kte rističn i su p o rtre ti. Lica tih lju d i su pom alo rastrgana i asim etrična, oni kao da su uplašeni, ili barem za b rin u ti

nad sudbinom uzburkane države i svoje vlastite egzistencije. Oni su izboranog če­ la, zam išljeni i s ponešto u ko če n im po ­ gledom u p ro sto r ispred sebe, bez nasto­ janja da uspostave k o n ta k t s p ro m a tra ­ čem. A li, više od toga govori o svom vre­ menu^- um jetnost sarkofaga s reljefim a sim b oličko g sadržaja na fro n ta ln o j strani.'; ( Za vrijem e od god. 190. do god. 220. sarkofazi su ukrašeni predstavama b itk e (Jajce, fra n j. samostan)|>Nakon to g a, do god. 250., d o m in ira ju p rikazi lova na la­ vove, a od god. 250. do god. 280. tem a­ tik a im je iz po d ru čja filo z o fije 7 )T o je vrijem e G alijena^kada se za k ra tk o v rije ­ me in te rp o lira ju klasični o b lic i/Iz m e đ u god. 280. i god. 310. prevladavaju m o ti­ vi iz svakodnevnog života o b ičn o g čovje­ ka — scene s pastirim a, lovcim a i rib a ri­ ma. T o još nisu o n i m is tič n i rib ari krš­ ćanske s im b o lik e !) (U m je sto Oceana kao om ilje lo g m otiva na nadgrobnim spomenicim a iz I i II stoljeća, iz čije kose i brade teče besko­ načno m ore (Trbušće kod Foče, možda II stoljeće), u III stoljeću s im b o lik u sm r­ t i predstavljaju k rila ti ge n iji, sim b oli vre­ mena koje teče, s lič n i carskim V ik to r ijam a koje nose m edaljone s poprsjem po­ k o jn ik a (tim p a n o n mauzoleja u Šipovu, početak IV s to lje ć a ))T o su p rvi znaci če­ žnje za besm rtnošću, ta k o shvaćene kod običnog naroda. Zaleđe p ro vin cije Dalm acije nije ostalo gluho na sve one im pulse iz svjetskih cen­ tara, ali slaba ekonom ska snaga njenih stanovnika nije .dozvoljavala podizanje^ spomenika s bogatom s im b o lik o m u re­ lje fu ili s k u lp tu ri. Mauzolej u Šipovu je izuzetarišlU čaj.jM nog'o su b ro jn iji reljefi s prikazom o rfič k e m ističn e borbe, kao što je stela U lp ije Matere iz Miloševića kod Prijedora, i l i tovovi pored zabata edikule na nekim ^e te m a u P o d rin ju . T o su p rim je ri k o ji govore da su i do lju d i u ovim krajevima stizale pobude iz ve likih k u ltu rn ih centara Rimskog carstva. Ipak su upravo za Podrinje ka ra k te ris tič n i i re­ lje fi s p rikazim a osebujne funeralne sim-

b o like , ta ko p rikazi daće, "slu ža vke" i ko njanika; k o ji odišu trad icio n a lizm o m i naglašeno lo ka ln im k o lo rito m kod lju d i ko jim a je, kako se č in i, bila uskraćena p rilik a da upoznaju živo t velikog svijeta i povedu se za njegovom m odom . N jim a su ostali nepoznati, no možda zbog s kro ­ m nosti i n e d o ku čivi, k rila ti geniji i V ik to rije kao nosioci klipeja s p o rtre tim a . Samo za kra tk o vrijem e vladavine cara Galijena (25 3 —2 6 8 ), pristalice Platonove nauke, vra tilo se vrijem e klasike, ali je to bio ipak samo njen labuđi pijev; sjaj s li­ čan suncu ko je je nakon o lujnog dana još jednom zablistalo na h o riz o n tu pred svoj zalazak. V ije k klasične a n tike kretao se, naime, svojem neu m itn o m završetku. Znaci propasti nisu, ipak, ta k o naglo nastupili u svojim ekstrem nim ob licim a . t U prvoj p o lo v in i IV stoljeća još su se sla­ v ili tr iju m fi, a carevi su g radili m amutske palače i crkve) Posljednji pokušaj pogan­ stva da se re h a b ilitira , b io je vrlo k rata k: Ju lija n A postata, njegov p o b o rn ik i p o ­ sljednji p o k lo n ik bogova, b io je ipak već nakon trogodišnje vlasti skrhan od g ro ­ znice (god. 3 6 3 )^ ^Do veće nestabilnosti u zem lji došlo je zapravo te k za provale Huna u Panoniju god. 3 7 5ykada je centralna vlast gotovo p o tpu n o zakazala, pa se narod morao snalaziti sam za svoju zaštitu. T ako su se p o jedini m u n ic ip iji po če li zatvarati u vla­ stite granice a u tarh ičn e privrede i poja­ čane samouprave. (U V stoljeću p rilik e su se onda do te mjere pogoršale da je č ita ­ va provincija Dalm acija otkazala posluš­ nost b ilo kojem c a ru .; Za H unim a k o ji nisu napuštali Panoni­ ju , uskoro su prispjeli^Zapadni G o ti, k o ji su samo u jednom naletu (god. 401) o p u ­ stošili v e liki d io p ro vin cije Dalm acije.)Tada je mogla b iti razorena palača na M ogorjelu i M itre j u K onjicu?)

/

Ovi p ro d o ri p ro u z ro č ili su znatne m i­ gracije stanovništva, a u napuštene d o ­ move o d b jeglih starosjedilaca naseljavali su se novi lju d i nevezani tra d ic ijo m . P ri­ stalica starog reda i p o klo n ika bogova b i­ SI. 6. P A N IK kod Bi/eće - mozaik s prikazom orfeja-K rista u kršćanskom oratoriju, oko 260. god.

valo je sve manje, pa su lju d i u V i V I stoljeću bez pijeteta razbijali spomenike iz ra n ijih vjekova, da bi ih k o ris tili kao građevinski m aterijal. Carevi su raznim zakonim a i propisim a nastojali već ranije o s u je titi dem oliranje građevina, pa je(^Ć>ioklecijan obn ovio stari Hadrijanov zakon o zabrani prodaje fasaddnog nakita odvojeno od same zgrade. K o n sta n tin je god. 320. zabranio p rije ­ nos a rh ite k to n s k ih elemenata iz jednog grada u d ru g i, izuzev ako to č in i sam vla­ snik, s ruševne svoje zgrade, da bi tim e o k itio novogradnju koja će s lu žiti kao ukras o k o lic i. Ju lija n Apostata zabranio je god. 362. prijenos, pa i samo pom ica­ nje stupova i kipova. V a le n tin ija n i Valens obnavljaju god. 365. K onstantinov zakon o zabrani premještanja a rh ite k to n ­ skih ukrasa, a car Ju stin ija n I opetovao je k o n s titu c iju Aleksandra Severa iz god. 222 ., prema k o jo j je b ilo zabranjeno de­ m olira n je zgrade u svrhu preprodaje arhiteksto nskih elemenata — izuzev u k o lik o to ne bi narušavalo lije p izgled grada>. Teško je vjerovati da su se svi ovi p ro ­ pisi poštivali. T o se, naime, n iu k o m slu­ čaju ne odnosi na doba kada su ovdje vladali Isto čn i G o ti (49 0 —5 3 5 ), je r je ta ­ da razbijanje spom enika klasične antike d o b ilo razmjere pandem ije, općeg uništa­ vanja. Danas se više ne zna tk o je uništa­ vao te spom enike — da li is k lju č iv o G o ti, ili i dom aći " R im lja n i" , je r teško je vje­ rovati da je u D alm aciji b ilo još mnogo starosjedilaca sa živom tra d ic ijo m veza­ nom za rodnu grudu i spom enike na gro­ bljim a. B ro jn im em igrantim a k o ji su p rije toga živjeli preko pola i više stoljeća pod Hunim a, m alo što je b ilo sveto, a p o g o to ­ vo spom enici iz doba s k o jim a više nisu b ili povezani. Danas je teško reći što je odm ah u p r­ godinam a IV stoljeća dovelo do ta ko naglog opadanja kvaliteta radova i g o to ­ vo to ta lno g nepoznavanja o b lik a kla sič­ ne a rh ite k tu re . S tupovi iz p o rtik a vile u L ju sin i, kao i edikule na steli s č e tiri f i ­ gure u Z enici odaju samozvane m arm orarije, klesare k o ji nisu um jeli preslikati

vim

21

ni ono što su negdje m orali v id je ti. Oni, jednostavno nisu im ali osjećaj za o b lik i pro p o rcije . Ne m ožem o se u to m slučaju za d o v o ljiti samo konstatacijom da je to "ra d domaćeg u m je tn ik a ", jer se osnov­ no nepoznavanje pravila u a rh ite k tu ri an­ tik e ne može n ič im opravdati. Nešto se m oralo d o g o d iti na p rije lo m u od III na IV stoljeće, što je p ro u zro ko va ­ lo nestašicu klesara u p ro v in c iji Dalm aci­ ji. /R a zlo g će b iti podizanje m am utskih građevina širom carstva što ih je inicirao D io kle cija n , a za tim nastavio K o n sta n tin , a koje s u , apsorbirale sve iole umješne m ajstore. N ije u p ita n ju samo palača u S p litu ; tu je S irm iu m , Rom uia (Gamzigrad), Thesalonika, K onstanti no pol, Medio la n u m i Augusta T re ve ro ru rn j gdje su našli zaposlenja b ro jn i klesari, ^ignariji i p ik to ri. Provincija je pala na m ilo st o b r­ tn ik a treće kategorije, u k o lik o uopće i p ostoji kategorija za spom enike kao što su o n i u L ju sin i i Z en ici. V lasnik vile u Lju sin i nije mogao naći pavim entarija za m ozaik, albarija za št'ukature, ni p ikto ra za izradu z id n ih slika. N jih su jednostav­ no progutala velika gradilišta na kojjm a se n ije štedjelo na novcu i m aterijalu.iM auzolej u Šipovu^ č in i se zato kao oaza u ve lik o j p u s tin ji,‘Ik a o m jesto u kom e se, možda sasvim sldčajno, zadržao neki um ­ je tn ik , ne oso b ito vrstan, ali dovoljan p o ­ znavalac o bičaja svoga doba. N ije poznato da li se poslije m ajstora iz Ljusine i Zenice našlo još klesara k o ji su u zaleđu p ro vin cije Dalm acije o b n o vili stari kva lite t djela u smislu standardnih pravila an tike . Postoje pojedinačni nala­ zi kapitela s don ekle ko re ktn o m p ro fila cijom , ali nije to č n o poznato vrijem e kada su oni izrađeni. U svakom slučaju ova dva spom enička kompleksa su malum om en, loš predznak za vrijem e na č i­ jem pragu se nalaze. K u lto v i i m isterijska posvećenja što su još od ranog carskog doba prenošeni iz G rčke, Prednje A z ije i Egipta na Zapad, n u d ili su u doba kasne a n tike , svaki na svoj način, osebujne poglede na živo t, i nadu u spasenje. iM eđu tim k u lto vim a po­

sebno su se isticali k u lt O rfeja-D ionisa, M itre , Kibele i Izide?)U eri filo zo fsko g sinkretizm a t i k u lto v i su se m eđusobno isp rep lita li i p ro žim a li, nadopunjavali, ali i g lo ž ili. Mnogo poštovalaca b ilje žio je k u lt Orfeja. Iz tem elja ra z lič it od g rčke o lim p ij­ ske religije, o r f i z a m se širio prven­ stveno pod njenim o k rilje m , oso b ito na­ kon što je b io obogaćen filo z o fs k im d o k ­ trina m a Pitagore i Platona, čija je zasluga bila što su ovaj, inače za G rke stran i, mete m p s ih ič k i i ka ta ris tič k i m iste rij, p rila ­ g o d ili g rčko m obrazovanom društvu.' IPitagora i Platon razvili su pod utjeca­ jem o rfizm a misao o božanskom p o rije ­ k lu duše, o njenoj bestjelesnosti i besm r­ tn o s ti. Za m ate rija ln i d io čovjeka, njego­ vo tije lo , tv r d ili su da je nastao iz pepela bezbožnih T itan a , zbog čega je već is­ konski b io uprljan pragrijehom tv a ri. Ka­ tarza, očišćenje duše od zla grijeha, po ­ stala je u III stoljeću b itn i d io ku ltn e pra­ kse veiikog broja lju d i. . P la to n ički fo rm u lira n o rfiza m stekao je u a n tičko m društvu znatnu p o p u la r­ nost, ta ko da je od nekoć običn o g m ita s p e rife rije grčkog svijeta ^vrem enom iz­ rastao č ita v jedan filo z o fs k i pravac: n e o p l a t o n i z a m .^Z a t o je b io oso­ b ito zaslužan filo z o f P lo tin , rodom iz A leksandrije, k o ji je izm eđu god. 244. i god. 270. držao predavanja u R im u, gdje su čak car Galijen i njegova žena Salonin a jp rip a d a li krugu njegovih poštovalaca. Polazeći od Platonovih ideja, on j^ tu m a č io svoje shvaćanje postepenog oslobađa­ nja ljudske duše od m aterije, tzv. apostasis, s ko n a čnim cilje m pribivanja u d u h o ­ vnom o k v iru Jedinog Neizrecivog. Neop la jo n ič k i čovjek b io je za P lotina Hom o sp iritua lis — čovjek duhaJ

J

Pokret je svoju veliku renesansu d o ž i­ vio u doba kasne an tike kao g n o s t i ­ c i z a m , pa je po svom dualizm u postao osnova za naučavanje m nogih sekti u ev­ ropskom srednjem vijeku.SHeretička Cr­ kva bosanska osnivala je'Svoje naučava­ nje upravo na Platonovoj, odnosno P loti-

novoj vjeka.

n e o p la to n ič k o j

d v o b itn o s ti

čo­

P rvo b itn i o rfiza m nije tim e b io zabora­ vlje n , on je im ao mnogo p o klo n ika i m e­ đu poganima u Bosni i Hercegovini, što se može z a k lju č iti po b ro jn im s im b o lič ­ nim predstavama na nadgrobnim spome­ nicim a. P io tin je, naime, bio filo z o f za dvo r i obrazovano d ru štvo , što je za p ro ­ vin c iju b ilo jedva dostupno i shvatljivo, gdje su se lju d i zadovoljavali pop ularn im i svakome d o stu p n im m iste rija m a / Pri­ marna nauka o rfiz m a b ila je, naime, je ­ dnostavna: duše p o k o jn ik a odlazile su nakon sm rti u prostore vječnog svjetla, Uranus—a; k ro z Sferu su ih nosile razne fa n tastičn e ž ivo tin je kao što su hipokam pi, g rifo n i, d e lfin i i k rila ti k o n ji. O sobito značajan je p rik a z Sfere kroz k o ju p ro la ­ zi duša, a ona je predstavljena na spome­ nicim a kao lopta k o ju su u rukam a drža­ li p o k o jn ic i (stela s č e tiri fig u re iz Z e n i­ ce, stela iz Skelana, p rik a z na im postu c r­ kve u Pređelu kod Foče i si.). D jevojčica A u re lija Prokula iz Zenice b ila je n a s te li prikazana s p tic o m u ru c i, što je isti sm i­ sao. Ugledne odrasle lju d e nosili su u ne­ bo o rlo v i, d o k je za P ro ku lin u dušu bila d ovoljna i mala p tič ic a . . T očn o g razgraničenja među skupinama p o klo n ika klasičnoga o lim p ijsko g ku lta i sekte o rfik a nije b ilo . I je d n i i drugi k o ri­ s tili su u p o sm rtn o j sim b olici grifo n e i d e lfin e , samo što im je obrazloženje b ilo ra z lič ito . V rlo popularan je b io i m i t r a i z a m. T o je b io k u lt Sunca u p erzijskoj varijan­ t i, k o ji je u III stoljeću p rodro na p o d ru ­ čje evropskog Zapada. Osnovna mu je ideja izbavljenje čovjeka, a središnju k u l­ tn u radnju predstavljalo je ritu a ln o k la ­ nje b ika , sim bola proljeća, iz čije krvi treba da po teče spasenje.,M itrgs je p o d ­ nevno sunce, SO L IN V IĆ T U S J ž iv o tv o ran i nepobjediv. Tu misao će u IV s to lje ­ ću k o ris titi i kršćani, kao što je b io car K o n sta n tin I nakon pobjede na M ilvijskom m ostu 2 8 . listopada 312. M itraizam su rado prihvaćali v o jn ic i, je r im je obećavao pobjede, no u doba

kasnog carstva ta su obećanja bila ilu z o r­ na. Pobjede su postajale sve rjeđe, a sa­ vjesti su sve češće zapadale u k riz u . Uz to je i socijalni program M itrin ih p ris ta li­ ca b io suviše kratko vid a n : on je p rizna ­ vao zatečene o b lik e robovlasničkog druš­ tva , a tim e i božanski status prisutnog cara. N ije zbog toga čudo što je ovaj k u lt samo za relativno k ra tk o vrijem e zabljesnuo, a zatim se, u V stoljeću, nepovratno ugasio. Ono što je on n u d io , nije b ilo d i­ m enzionirano za dugi v ije k , pa je morao u s tu k n u ti pred naletom k r š ć a n s t v a koje je a n tič k o m društvu n u d ilo jedan sasvim novi svijet. Kršćanstvo je kao k u lt ta ko đ e r po teklo iz Prednje A z ije , ali iz m isterijam a škrte i ik o n o k la s tič k i opredjeljene Palestine. U nastojanju da osvoji velika prostranstva Rimskog carstva i susjednih zemalja, ono se nužno prilagođavalo o b iča jim a grčkog i rim skog svijeta, pa se zbog toga m oralo p re p u s titi vodama sinkretizm a. N o, ko liko g o d se riužno uklapalo u postojeće p rilik e , kršćanstvo je u isti mah o p o nira lo osnovnim postavkama tadaš­ njeg društva: carevima je o sp o rilo božanstvenost, a robovlasničkom d ruštvu su­ pro tsta vilo ideju o m oralnoj jednakosti svih Iju d p Na taj n a čin b ili su uzdrm ani te m e lji socijalnog ustrojstva starog svije­ ta. Za razliku od m itraizm a k o ji se sav stavio u službu postojeće vlasti, ono je pogansko Rim sko carstvo sistematski ra­ zvaljivalo. V rlo rano, već u III stoljeću, kršćan­ stvo nastoji s tv o riti svoj v la s titi izraz u u m je tn o s ti. Ipak, p rilik e za to su isuviše skrom ne. O ra to riji iz toga doba su zapra­ vo dvorane u n u ta r p riv a tn ih zgrada, oprem ljene podovim a od m ozaika i o sli­ kanim zidovim a. U m jetnost sarkofaga, inače ka ra kte rističn a za III stoljeće, os­ taje tada još kršćanima nedostupna, ali se zato u katakom bam a njeguje ponešto osebujno slikarstvo. Za kršćansku um jetnost toga vremena p re d o m in a ntn i su spom enici što su na­ stajali na užem p o d ru č ju grada Rima, o so b ito u njegovu p o d zem lju . T i spome-

23

nici su, m e đ u tim /s a m o po temama " k rš ć a n s k i'^ d o k u estetsko—fo rm a ln o m po ­ gledu oni prate opće to k o v e um jetn o sti, ddkle su za je d n ički spom enicim a k o ji su nastajali sub d ivo u poganskom a m bi­ je n tu . Svi. su znaci da su već u ovo rano doba u Bosni i Hercegovini postojala sastajališta p rvih kršćana, tada još nepriznatih od strane vlasti. Ta sastajališta b ila su smješ­ tena u p riva tn im stam benim zgradama i b ila su na neki način, u te h n ic i m ozaika i z id n ih slika, ukrašena ta jn im sim bolim a po ko jim a su- se o n i tada međusobno p repoznavali.\T a k v o m jesto č in i se da predstavlja dvorana k riž n o g tlo c rta u v ili I n a P a n i k u kod Bileće . j l Iz istog vremena po tje če i tz v . "ku ća s m oza icim a " (br. X IV ) u S t o c u, č iji m ozaik u p ro s to riji b r. 4. stilski i liko vn o odgovara onom e u v ili na Paniku, a onaj iz sobe 2 u S to cu , m ozaiku iz sobe 17 na P a n ik u \ Šteta je što je srednje p olje m o ­ zaika u ' p ro sto riji 4 u Stocu b ilo u času otkriva n ja do te mjere oštećeno da Ć iro T ruhelka nije više mogao re ko n stru ira ti p rvo b itn u sliku,, za k o ju se po svemu su­ deći može pre tp o sta vlja ti da je također predstavljala Orfeja’i N edovoljno precizan izvještaj o iskopavanju ove kuće (Glasnik Zemaljskog m uzeja IV 1892, str. 3 5 6 — —358) dolazi inače o tu da što je ovo m je­ sto istraživano kada su već zidovi b ili po­ tp u n o istrije b lje n i, a samo m ozaici ostali donekle sačuvani. Stoiačka građevina, za k o ju se po ana­ lo g iji može n a s lu titi da je u drugoj p o lo ­ vin i III stoljeća služila kao o ra to rij, ne odaje sama po sebi stam beni k a ra k te r) P i­ tanje je, m eđ u tim , je li ondje otkopana kom pletna građevina, ili te k d io nekoga većeg kom pleksa, kao što se to dogodilo na Paniku. Spom enute građevine nisu se vanjskim izgledom odvajale kao posebno naglašen objekat. One su, n a p ro tiv, b ile podređe­ ne m nogo većem kom pleksu (na Paniku), ili pak su stajale, kao neupadljiva kazalna aglomeracija od č e tiri p ro sto rije bez po ­ sebno istaknute fasade (u S tocu). SI. 7.

P A N IK kod Bileće - tlo c rt vile s dograđer/im kršćanskim oratorijem. Vila je iz I - I I stolj, a oratorij iz 260. god.

G alerijevim e d ik to m Licet esse Christia(311) i K gn sta n tin ovim M ilanskim e d ik to m (3 1 3 ), j predstavlja za kršćane p re kre tn icu koja se osobito vid n o i tr a j­ no odrazila na p o lju a rh ite k tu re ali i li ­ k o vn ih um jetn o sti.

noš

U to j drugoj, kasnoantičkoj etapi, njoj se nameću triju m fa lis tič k e am bicije, oso­ b ito od strane careva k o ji vanjskim o b li­ kom nastoje istaći novu m oralnu snagu u svojoj državi. A k o se, dakle, govori o u m ­ je tn o s ti kasne a n tike , onda je to ve likim d ije lo m sakralna um jetnost kršćanskog usmjerenja. N jo j sada stoje na raspolaga­ nju b ro jn i u m je tn ici i o b rtn ic i, u k o lik o ih je još moguće u to doba d o b iti. Opće opadanje kvaliteta i estetskog k rite rija je drugi problem , nevezan samo za kršćan­ stvo ili neku drugu zajednicu. Taj fe n o ­ men je uvjetovan vrem enom kojem u je kršćanstvo, volens—nolens m oralo p la titi svoj dužni porez.

C. PRIJELAZ NA SREDNJI VIJEK Čudna je činjenica da povijest srednjeg vijeka na Balkanu p o čin je p rije nego je na istom to m tlu epoha a n tik e završila svoj v ije k. Još d o k su zem lje Ilirik a , nai­ m e, u V ! stoljeću priznavale vlast R im ­ skog carstva — koje je već tada b ilo " r im ­ s k o " više po im enu nego po sadržaju, u krajevim a sjeverozapadnog Balkana po­ čeo je navirati jedan novi narod k o ji će se ovdje tra jn o zadržati. T o su b ili Sla­ veni. U rano carsko doba o Slavenima se znalo vrlo m alo. O ni su nastavali daleke i hladne krajeve u zem lji Hiperborejaca, kamo su po vjerovanju poganskih Grka, odlazile duše p o ko jn ika na p u tu u Pod­ zem lje. Tek n e k o lik o geografa i h is to ri­ čara iz toga vremena, ta k o P linije , T a c it i P to lo m e j, k ra tk o su ih spom enuli kao Venede, dakle im enom k o jim su ih nazi­ vali n jih o v i germanski susjedi. Po to m e se može z a k lju č iti da stari R im lja n i nisu d o ­ lazili sa Slavenima u neposredni d o tica j. T ek o ko sredine V I stoljeća, a tada su

25

on i već odavna živ je li na tlu Romejskog carstva, dva pisca — P rokop i Jordanes, bilježe prvi p u t n jih o vo origina ln o ime u ponešto g rč k o j v e rz iji: S kla vin o i. Slaven ( ili Sloven) je oznaka za čovjeka " k o ji u m ije g o v o riti" , za razliku od Nijem ca " k o ji ne u m ije g o v o riti" , k o ji je " n ije m " . Ta rije č u kasnoj la tin š tin i za m ijenit će izraz "se rvu s" kao oznaku za roba (kao što je " H rv a t" u tu rs k o m je ziku X V I sto ­ ljeća b io sinonim za ratnog zarobljenika).

SI. 8. STOLAC — tzv. Kuća s mozaicima, podni mozaik u središnjoj dvorani kršćanskog oratorija, III stoljeće. Um jetnik se elementima simbolike predstavlja kao kriptokršćanin. U centralnom oktogonu bio je p ri­ kazan Orfej Hi neka druga aluzija na Isusa. U medaljonima raznih oblika, oivičenih vrpcom, prikazana su če tiri elementa kozmosa u tipično ranokršćanskoj kubičnoj interpretaciji. Carstvo neba dato je u oktogonu (ali ne znamo što je prikazanoj, Raj predstavljaju ptice na granama, Zemlju simboliziraju četveronožne životinje, dok je Voda data kao beskonačna vrpca sa pletenicom.

Od druge polovine V stoljeća Slaveni se p ro b ija ju iz svoje pradom ovine u p o d ru č ­ ju Visle prema d olinam a sjeverno od D u­ nava, M olda viji i V la ško j, odakle god. 517. prvi p u t prelaze preko rijeke na jug, i ta k o dospijevaju na dohvat pogleda lju ­ dim a u Isto čn o rim sko m carstvu. Oni ta ­ da je dnim d ije lo m zaposjedaju i prostore ju žn o od Dunava, oso b ito one u kojim a su do god. 4 8 8 . živje li Isto čn i G o ti prije nego su se preselili u D alm aciju i Ita liju . Iz ovog prostora Slaveni polaze u p lja č ­ kaške pohode na T ra k iju , M akedoniju i Tesaliju — sve d o T erm opilskog klanca. Te provale se za tim ponavljaju gotovo svake godine. O sobito teško je opustoše­ na G rčka god. 578. i god. 582 ., a sa z n a t­ nim razaranjim a je popraćen i n jih o v p ro ­ d o r od S e rvitiu m --a (Bos. Gradiške) pre­ ma Saloni god. 5 9 7 ., kada je nastradala današnja Bosanska K rajina, zapadnobobosanksa velika polja i d io Dalm acije. Po­ sebno je na udaru b io Solun k o ji se s m u ­ kom odupirao o vim navalama. Njegovi građani sm atrali su da ih iz te nevolje može spasiti samo sveti D im itrije , č i­ je su re likvije b ile ovam o prenesene iz Srijem ske M itro v ic e o k o god. 568. G rad­ ska straža u S olunu bila je vrlo slaba , vojska. Za razliku od germ anskih plemena, G o ­ ta, Franaka, Langobarda i d u rg ih ,k o ji su se rado u k lju č iv a li u živo t i p rilik e u Rim skom carstvu, Slaveni su ostali dugo vremena č is ti barbari, neskloni vezama s lju d im a više civiliza cije i o d b o jn i prema latinskom je ziku i a n tič k o j k u ltu ri. Oni su uz to č in ili nepresušnu masu ljudstva, pa su p ro va ljivali u zemlje carstva na mnogo mjesta i u v e lik im skupinam a. N i­

je jednostavno b ilo te vojske koja b i ih zaustavila u njih o vu nadiranju i pored t o ­ ga što Slaveni nisu im ali nikakva vo jsko ­ vođe ni vladara, dakle ni organiziranu d r­ žavu. D ok su Zapadni G o ti im ali svoga A la rih a , Isto čn i G o ti T eodoriha a Vanda­ li Geiseriha, Slaveni su živjeli u ro d o v ­ skim zajednicama i bez ista kn u tih p o je ­ dinaca kao vođa naroda. U V stoljeću oni su priznavali vlast Huna, zatim još nekih d rugih m ongolskih naroda, sve d o k se o ko sredine V I stoljeća u prikarpatskom p ro sto ru nisu našli Avari. Ovaj narod se ubrzo nam etnuo Slavenima kao go­ spodar. Pojava Avara prim ljena je kod Bizantinaca bez osobitog uzbuđenja. N itk o u K o n sta n tin op o lu nije tada ni s lu tio te g o ­ be što će ih u narednom vrem enu d o n ije ­ ti njih o vo prisustvo na granicama carstva, čak i onda kada su o n i još za života cara Justinijana I došli u oštar sukob s F ranci­ ma. Na n jih se gledalo kao i na sve druge barbare, o b ič n o razbijene negdje u A z iji od d rugih naroda, pa zbog toga p o tis n u ­ te u neredu prema zapadu. Nisu d ru k č ije m is lili ni Langobardi, kada su uz njih o vu pom oć u n iš tili svoje takm ace Gepide. T ek kada su ih d o b ili u neposrednu b liz i­ nu, o n i su, vrlo kasno, došli do spoznaje da su d o b ili m nogo opasnijeg rivala. To ih je i p ris ililo da napuste Panoniju i da se presele u Ita liju . S tim iskustvom proš­ lo je i Isto čn orim sko carstvo koje je na­ stojalo svoju vlast na sjevernoj p e rife riji održati ta k o što je laviralo izm eđu poje­ d in ih skupina barbara p o d u p iru ći jedne p ro tiv drugih. N o, i o no je m oralo brzo u vid je ti da je žrtvovanje Gepida b io slab potez: upadom Avara u Panoniju b io je b lo k ira n I lir ik , a tim e su prom etne veze izm eđu istočne i zapadne p o lo vin e car­ stva bije presječene. V e lik e ceste, naime, što su iz K o n stantinopola vodile preko T ra k ije i Ilirik a u Ita liju , postale su ne­ prohodne zbog prisustva nep rija te lja . Me­ d ite ra n je još, istina, b io u vlasti carstva, ta m o do sredine V II stoljeća, ali je p u to ­ vanje njim e zahtijevalo m nogo više vre­ mena, a i kapaciteti brodova nisu b ili d o ­ v o ljn i za masovne tran sp o rte . Od Kon-

27

stantinopola do Rima ili Ravenne trebalo je m orem o ko č e tiri do šest tjedana pu ­ tovanja, a u zim sko doba prom et je p o t­ puno zamirao. T ako je carstvo b ilo pre­ sječeno na dvije polovine: na latinski Za­ pad i g rč k i Istok. Izm eđu ovih svjetova k o ji su se, usput budi rečeno, i sve više udaljavali, zabio se k lin Avara i Slavena. T ako je velika Justinijanova zamisao o je ­ d instvu nekoć prostranoga Rimskog car­ stva samo n e ko liko godina poslije njego­ ve sm rti postala u to p ija . Nakon što su p o k o rili sve narode i sku­ pine u dunavskoj k o tlin i, Avari su pošli u napad na sve strane. Pri to m e su sve Sla­ vene, ma gdje o n i ž iv je li, sm atrali svojim podanicim a. To su o n i iz rič ito tv rd ili i carskim poslanicima k o ji su im čak o d o ­ bravali kaznene pohode p ro tiv neposluš­ nih "S k la v in a " na te rito riju ju žn o od S ri­ jem a. Slaveni su slu žili kao predstraža i zaštita avarskoj srži države u Panoniji, ali su od toga im ali i p ra k tič n e ko risti zato što su se ovim putem p rivikavali p o litič ­ kom udruživanju na većem prostoru. Avarskog je, vje rojatn o , p orijekla i in sti­ tu c ija banova u Bosni i Hrvatskoj. Avarska država održavana je snažnom a u tarh ijo m kagana, među kojim a se oso­ b ito istakao Bajan k o ji je vladao četrde­ setak godina p o tk ra j V I i p o če tko m V II stoljeća. V elika je šteta što g rčki i fran a ­ č k i h is to rič a ri nisu gotovo ništa važno zab ilje žili o to m vladaru, ta ko da su naša znanja o njemu i njegovom vremenu ba­ zirana više na arheološkim o tk rić im a . Su­ vrem enici ga, po uhodanoj bizantskoj shemi, rado p rika zu ju kao neobrazova­ nog čovjeka, oni ga u čudu prom atraju kada on glasno ja u če nakon što mu je u jednom danu kuga p o m o rila n e ko liko si­ nova. O b iča ji i navike u njegovu hringu svakako su se razliko vali od istančanih cerem onija na carskom dvoru u Carigra­ du. Njegove reakcije na događaje o ko se­ be, b ile su uglađenim Bizantcim a strane i "p rim itiv n e ". S Avarim a je go tovo preko noći na sje­ vernoj granici Romejskog carstva izrasla nova sila k o jo j n itk o u K gnstantinopolu

nije u prvi mah u m io o c ije n iti snagu i ve­ lič in u . L ju d i su se zanosili m išlju da je ta država bila isto ono što su b ile i zajedni­ ce ran ijih barbara na to m p ro sto ru , a k o ­ je su se uskoro nakon sm rti svojih stvara­ laca jednostavno — raspale. S Avarim a je stvar ipak bila d ru k č ija : o n i su postali neugodna p risutn o st koja je ugrožavala Istočnorim sko carstvo pune dvije sto tin e godina — sve do njihove propasti god. 791. T o k događaja u prvim godinam a V II stoljeća d o b ro je poznat. P rodori što su o tp o č e li još za Justinijanova života, a što je car M au rikije nastojao zaustaviti, opa­ sno su se pojačali u prvim godinam a V II stoljeća: ju g o isto čnu Evropu zaposjeli su Slavenida bi ondje za svagda ostali. Slaveni su gusto p re k rili p ro sto r sve do Soluna, a u pohodim a su stizali do na jug Peloponeza. Izid o r Seviljski kaže u svojoj kro n ic i da su Slaveni čak o te li Rom ejcima cije lu G rčku . Ni o to ci u Egejskom m oru nisu više b iii od n jih sigurni: god. 623. o n i su m onoksilim a d o p lo v ili sve do Krete. Nastojanja Romejaca da ostvare vrh o v­ ništvo nad Slavenima b io je težak p o t­ hvat. P rilike su se, naime, dosta iz m ije n i­ le. I do tada su se u ovim krajevima nala­ z ili barbari, aii o n i nisu b ili ta ko b ro jn i, pa ih je b ilo moguće p rih v a titi, negdje naseliti i p rim iti u vojsku. Svi od ranije poznati ta k v i narodi, ta ko na p rim je r, G o ti, Bugundi, Franci i Langobardi, predstavljali su u Ita liji, G a liji i H ispaniji m an jinu , pa još više od toga: oni su se v r­ lo brzo a sim ilirali među starosjedioce, prihvaćajući o bičaje i vjeru, kao i latinski je z ik , istina u izgovoru k o ji je b io p rila ­ gođen njih o vo j je zičn o j praksi. N o, oni su na taj način u d a rili tem elje današnjim rom anskim jezicim a: ta lija n sko m , fra n ­ cuskom , španjolskom i drugim a. D ogodi­ lo se ta k o da je god. 560. jedan g rč k i h i­ sto riča r zapisao da su Franci c ivilizira n i lju d i ko ji se jedva razliku ju od Rim ljana. To, uostalom , v id im o i iz "H is to rije Fra­ naka" što ju je god. 594. napisao Grgur iz Toursa.

P rilike sa Slavenima bile su d ru k č ije . Oni su gusto naselili ogrom na prostran­ stva ju g oistočne Evrope, a u tu masu su se jednostavno u to p ili m alob ro jn i preži­ vjeli starosjedioci. Bile su uništene sve in ­ stitu cije rim ske vlasti, dakako i crkvena organizacija. B iskupije u Panoniji i D al­ m aciji, koje su k a k o —ta k o izdržale sve ranije napade i prepade, pa se još god. 591. neke od n jih spom inju u jednom pismu što je b io upućen caru M au rikiju , u prvim godinam a V II stoljeća p o tp u ­ no su se ugasile, ta k o da se za neke više ne zna ni m jesto gdje su postojale. Z na ­ mo te k za Duvno zbog slučajno saču­ vanog imena grada, d o k su se Baloie, Sarsenterum i Bistue izgubile u anonim nim ruševinama. S njim a su izbrisani s lica ze­ m lje i gradovi kao što je bila Domavia, Splonum , Pelva i D ilu n tu m . Kasnija na­ selja što će izn ići na dru g im m jestim a d o ­ b it će druga, slavenska imena. Novi gospodari živjeli su u p rim itiv n im rodovskim zajednicama, p ro iz v o d ili su hranu i robu za vlastite potrebe, a kao nastambe služile su im zemunice ili ruše­ vine starih rim skih zgrada koje su bile najnužnije adaptirane kao zaklon od ne­ vremena. N ije tu b ilo jednog U lfile , G r­ gura Tourskog, Euricha, Gundobada ili Pavla Đakona, k o ji bi narodu p ru ž ili is­ kre civiliza cije ili za b ilje ž ili događaje k o ­ jim a su b ili svjedoci. N ije to mogao u č i­ n iti ni netko od starosjedilaca, je r su oni b ili jednostavno ugušeni masom novopridošlih lju d i.

a n tič k e civiliza cije konzervira i prenese u naredna stoljeća. Još od vremena T eodozija V e likog te ri­ to rij današnje Bosne i Hercegovine nala­ zio se u zapadnoj po lo vin i carstva, pa je ta ko Rim ovdje trebao da reprezentira svojim a u to rite to m . No, d o k je Konstantin o p o l izrastao u sjajnu p rije s to ln ic u , R im je u V II i V I I I stoljeću to n u o u svo­ je ruševine — on nije mogao nastupati vanjskim sjajem pred barbarim a k o ji ni inače nisu im ali predodžbu o njegovoj staroj slavi. Nije tu b ilo više ničega što bi novopridošle ljude m oglo fa scin ira ti i p o ­ n u k a ti na oponašanje. Rim će se čak u V i l i stoljeću o k re n u ti novoj sili ro m a n i­ zira nih barbara na Zapadu, ka rolinškim Francim a, i tim e p o d u p rije ti izgradnju jednog novog svijeta — Evrope. Prodiranje Avara i Slavena na Balkan moguće je te k fragm entarno p ra titi doga­ đajim a k o ji su ostali zabilježeni. T ako je god. 6 0 2 . masa ljudstva krenula preko Save prema jugu. G od. 6 1 4 . razorena je Salona, a o ko god. 621. Narona, drugi v e lik i grad uz jadransku obalu. Prema tra d ic iji što ju je kasnije zapisao K o n ­ stantin Porfirogenet, građani Epidaura, današnjeg Cavtata, napustili su pred to m najezdom svoj grad (639) i naselili se na stijenama Ragusiona, današnjeg D u b ro v­ nika.

R im , kamo su spadali krajevi Bosne i Hercegovine, n ije tu mogao ništa p o d u ­ zeti da bi se situacija popravila. Pokušaji opata Ivana god. 64 1 . da prodre među Slavene, završili su k ra tk im noćnim p o ­ hodom do ruševina starih salonitanskih bazilika, gdje su na b rzinu pokupljene re­ lik v ije svetaca, ta ko b rzo i nervozno da je jedan n jih o v d io ostao na m jestu.

G od. 626. vojske Avara i Slavena poš­ le su ta k o daleko da su počele opsjedati K o n sta n tin o p o l, ali su ondje doživjele poraz. T im e je b io p o lju lja n a u to rite t v o ­ dećeg sloja pred svojim podanicim a i sa­ veznicim a, pa su se pod tim d o jm o m i Slaveni prvi p u t počeli osipati iz avarske vojske. K ra tko poslije toga, god. 630. d o ­ lazi i do nemira što ih je izazvala borba za nasljedstvo među samim A varim a. D r­ žava je postupno slabila, ali se ipak o d r­ žala sve do pod konac V III stoljeća.

Ne zna se do ko je mjere su neka k u l­ tu rn a središta, ta ko možda zajednica oko ba zilike u B istui, današnjem C ip u ljić u kod Bugojna, ostala u ovom previranju pošteđena, pa ta k o sposobna da tra d icije

Isto čn orim sko carstvo pokušalo je , bar fo rm a ln o , uspostaviti pa tro n a t nad onim narodim a k o ji su se našli na te rito r iju ju ­ žno od Save. No, u igru su se ubrzo u k lju č ili i Franci, pa su se slavenski nase-

29

Ijenici na ju g o isto ku Evrope našli u p ro ­ cjepu izm eđu starog Rom ejskog, tra d ic i­ jama zasićenog ali v o jn ič k i slabog car­ stva, i svježe fran a čke kraljevine, kasnijeg

carstva. Granica utjecaja izm eđu ovih d r ­ žava tekla je o tp rilik e istočnom Bosnom, dakle nedaleko od stare granice izm eđu Istočnog i Zapadnog rim skog carstva.

I. UVOD 1, Pojam i svrha Kršćanska arheologija je povijesna zna­ nost koja se zasniva na proučavanju spo­ m enika kršćanske provenijencije ranih stoljeća poslije K rista. Ona treba da pre­ d o č i živo t i ob iča je p rvih kršćana i krš­ ćanskih zajednica. Srodne su jo j struke : /B ib lijs k a arheologija: Bavi se identifi-^ kacijom podataka što se navode u B ib liji. T o su, na p rim je r, lu ta n ja Z idova po p u ­ s tin ji, veze Abraham a s H e titim a , to p o ­ grafija Palestine, problem Sodom e i Gom ore. Općeg potopa i s lič n o .

SI. 9.

JAJCE - Crkva sv. Marije; natpis o dogradnji nekog objekta iz 1426. godine. Primjer epigrafskog spomenika.

Kasnoantička arheologija: Doba od IV do V I sto lje ća )jb ilje ž e n o je znatnim p ro ­ mjenama u K u ltu ri' a n tike . A rh ite k tu ra poprim a nove o b lik e (gradovi se opasuju zidovim a, kastrum i se grade na bregovi­ ma), pa se i liko vn a umjetnost, potpu n o preobličava. Sudjelovanje kršćana u f o r ­ m ira n ju ku ltu re kasne antike o so b ito se odražava u p odizanju crkava i d rugih gra­ đevina ku ltn o g karaktera. U (istraživački kom pleks kršćanske ar­ heologije! u k lju č e n o je n e k o lik o grana ljudske d je la tn o sti, oso b ito značajnih za poznavanje života i shvaćanja prvih k r­ šćana. . T o su oso b ito: G roblja i način sahranjivanja Štovanje re likvija K u ltn i i p ro fa n i o b je k ti u službi Crkve Kršćanska sim b olika U m je tno st >

30

Za određivanje vrem enskih o kvira sta­ rokršćanske epohe u užem smislu rije č i ne postoje jasna opredjeljenja podjedna­ ko u svim krajevim aAN jen po če ta k ne bi mogao b iti sta riji od konca II, odnosno p o če tka III stoljeća, čim e se m isli na grad Rim kao centar m editeranskog svije­ ta, gdje je grob sv. Petra b io obilježen već u II stoljeću, i kao takav opisan u iz v o ri­ ma na prijelazu od II na III stoljeće. To je možda najstariji kršćanski s p o m e n ik u zapadnoj hemisferi Rimskog carstva. ) p ro v in c iji Dalm aciji dosad najstariji p oznati spom enik je o ra to rij na Paniku kod Bileće, da tira n p rib liž n o u vrijem e cara Galijena, odnosno u šestu deceniju III stoljeća. O ko istoga doba p o stoji i -'M aurov o ra to rij u Poreču j / Završetak starokršćanske epohe ta k o ­ đer se odvija ra z lič ito na raznim m je­ stim a. Na Zapadu se uzima p o n tifik a t Grgura V e liko g (5 9 0 -6 0 4 ) a što se u p ro v in c iji D alm aciji p rib liž n o poklapa sa p ro d o ro m Avara i Slavena u p o d ru čja ju ­ žno od Save. Salona p ostoji još kao slo­ bodan grad do 614. godine, ali samo u n u ta r zidina, d o k je sav slobodni pros­ to r oko nje u rukam a barbara. Razara­ nje Narone da tira n o je u 6 2 1 . godinu. M isija opata M artina 641. godine događa se već u zem lji p o tpu n o zaposjednutoj _od barbara. / U Ita liji novo doba nadolazi provalom Langobarda (5 6 8 —5 72). f Na istočnom

31

M editeranu uzim aju se kao te rm in osva­ ja č k i pohodi Arapa: o n i već 635. godine zauzim aju Jeruzalem') i tim e dovode k r­ šćanstvo Prednjeg Istoka u sasvim nove p rilik e , nepodesne za razvoj. U m eđuvre­ menu se na to m p ro sto ru počela razvija­ t i rana bizantska kultura.^Razgraničavanje starokršćanske epohe prema b iza n t­

skoj je problem k o ji nije decidirano f i k ­ siran ali je opće prihvaćena činjenica da sa Ju stin ija n o m I (565} prestaje epoha Istočnorim skog^carstva, a p o čin je rano b i­ zantsko d o b a ^ T a godina bi zato mogla s im b o lizira ti p rekretnicu od starokršćan­ skog vremena ka srednjem vijeku.

2. Povijest kršćanske arheologije Kršćanska arheologija je kao povijesna znanost utem eljena u drugoj polovici X IX stoljećai Počeci zanimanja za kršćanske starine d a tira ju od (vremena o tk rić a katakom bi, koncem svibnja god. 1578L)Tada. se nai­ šlo na Coem eterium Jo rd a n o rum , a to je dalo povoda da se na terenu počnu tra ž i­ t i i ostale, iz lite ra tu re inače poznate, ka­ takom be. N jih o vo o tk riv a n je b ilo je ta ­ da više m o tiv ira n o pobožnošću. (Tako kardinal Federigo B orrom eo god. 1579. javlja da je sv. F ilip (N eri) p ro vo d io u ka­ takom bam a sv. Sebastijana dane i noći u m o litv u G o d . 1589. ušlo je n e ko liko isu­ sovaca pod vodstvom Giuseppe Viđala u Kalikstove katakom be^ Istraživanja u D o m itillin im katakorribam a otp oče o je god. 1593. A n to n io B osio'jkoji se zatim cijeloga života bavio njim a. Usporedno s arheologijom razvija se još jedna istraživačka d is c ip lin a : epigrafika. \Osnivačem kršćanske epigrafike smatra se J. G ru yte r (1 5 6 0 —1627) rodom iz A n tvverpena,: k o ji se p rvi bavi čita n je m nat­ pisa i n jih o vim tu m a če n je m ^ Rafaele Fab re tti je prvi sistematski sakupio i 1699. godine objavio starokršćanske natpise u gradu R im u) U X V III stoljeću je i inače objavljeno dosta studija o crkvam a Rima, ali su sve te p u b lika cije b ile prožete po ­ božnošću, p jih o v i a u to ri se p rije svega bave te o lo škim p roblem im a. T ako je G iu stin o C iam pini 1690. godine objavio svoje d jelo "V e te ra M o n u m e n ta ",a li više u apologetskom a m anje u arheološkom smislu. M. A . B o ld e tti stavlja ispod naslo­

va svoje knjige, objavljene 1720. godine, još i podnaslov "R ifle ssio n i pratiche sopra ii c u lto delle sagre R e liq u ie ",š to je bila i prim arna misao njegova djela. U X IX stoljeću stu d ij kršćanskih sta ri­ na dobiva nove im pulse, a p rv o b itn o apolo g e tič k o —dogmatske tendencije p o čin ju p o p rim a ti karakter povijesne i u m je tn ič ­ ke p o vijesti. (Kršćanskom arheologijom p o č in ju se b a viti klasični arheolozi, lju d i izvan kie ričko g reda. J. von Bunsen izda­ je 1829. godine svoje poznato d jelo "Beschreibung der S tadt Rom ju kojem on b a zilike opisuje kao arhitektonske s p o m e n ik e ,^ ne kao mjesta pobožnosti. i.F. Piper, protestantski te o lo g, izdaje 1847. godine svoju krjjigu "M y th o lo g ie der christlichen Kunst'^Ju k o jo j on zastu­ pa pra vilno m išljenje da sefo kršćanskoj u m jetn o sti ne može g o vo riti u a p ostol­ sko doba, nego te k od III stoljeća. On je, osim toga, već 1849. godine postavio na berlinskom U n ive rzitetu z b irku kršćan­ skih starina kao prvu javnu ustanovu ta k ­ ve v rs te | P. Giuseppe M archi b io je p rvi čo vje k k o ji se zauzeo za osnivanje Muzeja krš­ ćanskih starina u V a tika n u . Za p o n tifikata Benedikta X IV (1 7 4 2 -1 7 5 8 ) posta­ vljene su prve izložbe u V a tika n skim m u ­ zejim a, ali su te zb irke po nalogu pape Pija IX (1854) prenesene u LateranJjTe izložbe snažno su djelovale na razvoj sta­ rokršćanske arheologije. G iovanni Battista de Rossi (18 2 2 — —1894 b io je p rvi istraživač k o ji je krš­ ćansku arheologiju uzdigao u rang zna-

n o s ty O n je to m stru k o m vladao na sves­ tran način. Osim istraživanja u m je tn ič ­ kih djela on je b io i o d lič a n epigrafičar. Njegovo ve liko , ali nedovršeno djelo " L a Roma sotterranea c ris tia n a " b ilo je p rvi iscrpni pregled kršćanskih starina. Njegova istraživanja u katakom bam a bazirala su se na in te n zivn om s tu d iju p i­ sanih izvora, n a ro č ito na izvještajim a sta­ rih hodočasnika k o ji su b ili a u te n tič n i svjedoci stanja u kasnom a n tič k o m dobu i ranom srednjem v ije k u / De Rossi je svo­ ja istraživanja, m e đ u tim / ograničavao na grad Rim i starokršćansko doba.} Njegovi nasljednici nastavili su ra­ dove, prvenstveno u katakom bam a, ta ko Joseph W ilp e rt k o ji je sve do druge če­ tv rtin e X X stoljeća važio kao n a jb o lji p o ­ znavalac kršćanske arheologije. Rimska škola nije pokazivala o so b it smisao za o t ­ krića u udaljenim krajevim a, oso b ito na Isto ku i u A fr ic i, a to ju je u X X stoljeću odvelo u jednostranost. Na sreću su se u raznim krajevim a p o ja vili istraživači k o ji su te rito rija ln o i m eto d o lo ški p ro š irili za­ nim anja za kršćansku arheologiju. Tako je Edm ond Le B la n t o tk rio boga­ te starokršćanske spom enike u d o lin i Rhone, u Provenci, a u Beču su se o so b i­ to ista kli A lo is Rieg! (1893) i Franz VVickhoff (1895) k o ji su pažnju, posveći­ vali estetskoj analizi spom enika1 ^ O ko n ji­ hovog doba stupio je na pozorm cu.događ a ja jjo n Frane B ulićJ I ^ 4 6 —1934Vj N je­ govo najvažnije d je lo je istraživanje spo­ m enika a n tič k e SaloneJ)Gn je ondje o t ­ k rio ve lik b ro j epigrafskih spom enika, starokršćansko g ro b lje , b a z ilik u sv. A n a ­ stazija, gradsku b a z ilik u iz IV stoljeća, biskupski stan i te rm e , v e lik i am fite a ta r i te a tar. Važno o tk rić e bila je kršćanska ba zilika iz V stoljeća, k o ju su p o d igli salo n ita n ski b isku p i S im fe rije i Esihije, za­ tim bazilika križnog tlo c rta k o ju je u V I stoljeću podigao b isku p H o n o rije. Ova su o tk rić a pobudila zanim anje stranih s tru ­ čnjaka, pa je B u lić 1894. god. o rg a n izi­ rao kongres starokršćanskih arheologa u S p litu . Na osnovu t ih o tk rić a o b ja v ili su W. G erber, R. Egg#r i E. Dyggve poznate

pu b lika cije "Forschungen in S alona" i "Recherches a S alone". Ejnar Dyggve je sva ta saznanja rezim irao u k n jiz i " H is to ry o f Salonitan C h ris tia n ity " (Oslo 1951), u k o jo j pokušava dokazati da je Salona najvažnije starokršćansko nalaziš­ te poslije Rima.

\ O sobito važan događaj predstavljaju o t ­ krića u substrukcijam a ba zilike sv. Petra u R im u. Izveli su iskapanja A . Ferrua, B. A p o lo n ii G h e tti, E. Josi i E. Kirschbaum u vremenu od 1940. do 1949., a rezu lta ­ t i su objavljeni 1951 .. U o vim istraživan ji­ ma pažnja je posvećivana povijesti Crkve i svetaca, kao i poštivanju m učenika. Ona su pokazala da se rijnska tra d ic ija u svojoj srži n ije prevarila:;dokazano je p o ­ štivanje sv. Petra u V a tika n u još od predko n stantinovskih vrem enaj a tim e je po­ tvrđeno i pismo prezbitera'TSaja iz vrem e­ na o ko 200. godine, u kojem govori o tro p e jim a apostolskih prvaka u V a tika n u i na O stijskoj cesti.) Nedostatna iskopavanja ove četvorice istraživača u p o tp u n ila je 1953—1965 Marguerfta G uarducci k o jo j je pošlo za ruko m da u niši "z id a g " o tk rije ko sti sv. Petra koje su b ile položene na to mjesto u doba cara K onstantina. J U poslijeratnom vremenu nadalje su istraženi o b je k ti iz vremena cara K o n ­ stantina V e liko g . Ustanovljen je do tada nepoznati t ip tro b ro d n ih b a zilika s amb u la to rije m , što su b ile m em orije m uče ­ nika (S. Sebastiano, SS .M arcellino e Pietro , S. Agnese, S. L o re n z o n z a tim su ste­ čena nova saznanja o p rv o b itn o m izgledu Lateranske b a zilike , dakle i najstarijih m onum entalnih crkvenih građevina. D o ­ kazano je, nadalje, da se tada u o lta rim a rim skih crkava nisu nalazili grobovi m uč e n ik a jš to je te k kasnije uvedeno kao običaj.’ ; Novija iskopavanja u Jeruzalem u p ru ž i­ la' su nove podatke važne za re k o n s tru k ­ c iju crkve sv. G rob a ,'o k o jo j su se dugo vremena vodile mnoge diskusije. Pokaza­ lo se, m eđ u tim , da je(danas postojeća rotunda o ko sv. Groba još uvije k ona stara

33

iz IV stoljeća, i da je, prema to m e , osno­ vana još u doba cara Konstantina^) No, nije se ostalo samo na ovo n e ko li­ ko p unktova. Istraživanjim a su obuhva­ ćena velika prostranstva kršćanske E ku ­ mene. T ako su dobiveni solidni podaci o p rilika m a na Iberskom p o lu o to k u , u Francuskoj, ju g o isto ku Evrope, u G rč ­ koj, M aloj A z iji, S iriji, Palestini, Egiptu i sjevernoj A fric i. ' Istraživanja starokršćanskih spomenika na tlu Bosne i Hercegovine d a tira ju od vremena osnivanja Zem aljskog muzeja (1 8 8 8 ).)T a k o su 1891. izvršena prva is­ kopavanja u Z enici i Sipragama kod K o ­ to r —Varoša. U Z enici je kopao C iro T ru helka (1 8 6 5 -1 9 4 2 ), a u Sipragama Vaclav R adim sky (1 8 3 2 —1895). T ru h e ika je tada b io još mlad arheolog, zapravo po­ vjesničar u m je tn o sti, ali je nastupio na kongresu za kršćansku arheologiju

SI. 10.

u S p litu god. 1894. na kojem je referirao o svojim nalascima. Or^ istražuje o ra to riu m u V itin i (1893) i b a ziliku u T u rb e ­ tu , kod Travnika (1893)?, .Svoje nalaze o b ja vlju je u časopisu "R o m isch e Quarta ls c h rift" (1895), a sve skupa sjedinjuje u svojim skriptam a za studente F ilo z o f­ skog fa ku lte ta u S ko p lju , što m u Društvo sv. Jeronim a god. 1931. tiska kao poseb­ nu p u b lika ciju u Zagrebu pod naslovom "Starokršćanska arh e o lo g ija ". D im itrije Sergejevski (1 8 8 6 —1965) je ta ko đe r zaslužan za kršćansku arheologi­ ju Bosne i Hercegovine. T ako on god. 1951. o b ja vlju je stu d iju o m auzoleju u T u rb e tu , nakon čega dolazi na red bazi­ lika u K lo b u ku (19 5 4 ), pa bazilika u Nerezima i Docim a (19 5 9 ), te u M okrom (1961). Osim toga, on o b ja vlju je kao m o ­ nografiju svoj rad o b a zilici u Dabravi­ nama 1956. godine.1,

NAPULJ — katakombe sv. Januari/a, prikaz oranta (posl. 400. god.).

II. POKOPAVANJE MRTVIH 1. Opći dio Kod prvih kršćana pokopavanje m rtv ih b ilo je daleko va žn iji č in , nego je to b ilo kod drugih vje rnika. O b ičn o se misli da su se kršćani pokopavali odvojeno od svojih poganskih sugrađana, ali im to , bar u prva dva stoljeća, nije b ilo moguće zbog općevažećih običaja k o ji su b ili strogi i vezivali pojedince u sasvim o d re ­ đene skupine društvenih klasa, a da i ne g ovorim o o fa m ilija rn o j, k lije n te lsko j i kolegijalnoj p ripa d n o sti. U prva dva s to ­ ljeća kršćani nisu b ili u m ogućnosti da se ukapaju na nekom odvojenom m jestu, pogotovo u R im u i drugim v e lik im gra­ dovim a. Takve m ogućnosti stvorene su te k u o d m a klo m III stoljeću, a u IV u z i­ maju već znatnog maha. Tada je vrlo r i­ jedak slučaj da se je d n i i drugi p o ko pa ­ vaju u za je d n ičkim g ro b ljim a . Nastojanje kršćana da se kod ukopa izo lira ju od pogana uvjetovano je vje ro ­ vanjem u sudnji dan i uskrsnuće tije la . T o je bio još i razlog da kršćani nisu spa­ ljiva li svoje m rtve, što je kod pogana v r­ lo uhodan o b ič a j d u b o k o u drugom sto ­ ljeću p. Chr. n.' S vjerom u uskrsnuće k r ­ šćani su vrlo p a žljivo zakopavali svoje m rtve, a grob nazivali depositus) sm atra­ ju ć i ga p o čivalištem do onoga dana ka­ da bude nastupio Posljedni sud. C rkve­ ne općine, dakle i svećenici, č in ile su vrlo m nogo da b i svaki p re m in u li v je rn ik bio do stojno sahranjen, pa i najsirom ašniji član zajednice. Č ujem o to u prvoj p o lo ­ vici II stoljeća iz usta Aristeidesa: "U k o ­ liko netko od naših siromaha pode s ovoga svi­

34

jeta, a to opazi drugi, ta j neka se prema svojim imućstvenim prilikam a pobrine za u k o p ." T o

je b io jedan od razloga da su u to k u vre­ mena pojedine općine organizirale vla sti­ ta pokopališta), a ta kvih je b ilo i u p riv a t­ nom posjedu. G robovi su njegovani i uredno održavani. (U k o p i su vršeni izvan gradova, uz p ri­ lazne ceste, o b ič n o zvane V ia sacra. U R im u su to bile poznate viae consulares (V ia Ostiensis, Via A p p ia , Via Latina, V ia Labicana, V ia T ib u rtin a , Via Nom entana, Via Flam inia, Via A urelia i d r.). , Pogrebni o b ič a ji su u p o je d in im relig i­ jama ra z lič iti, a osim toga su se i p o je d i­ ne društvene klase nastojale pokopavati na sebi specifičan način. U III i IV s to ­ ljeću kršćani p ra kticira ju 'sve o b lik e u k o ­ pa kakvi su b ili i kod pogana. T o su prije svega bila coemeter.ia na o tvo re n o m pros­ to ru : s u b d i v o . ) Pored toga u k o p i se vrše i u hipogejima, podzem nim prostorijam a, no i u k o ­ m oram a koje se ponekad nižu u redu po ­ vezanom h o d n ik o m . U podzem nim p ro ­ storim a m rtvaci su polagani slobodno ili u sanduku, na zidana ležišta, klin e .

J

iZ a ukope sub d ivo postojalo je n e ko ­ lik o načina. V rlo često je grob b io u o k v i­ ren kamenim pločam a, pa p okriven b ilo pločam a, b ilo opekama (tegulama) p o lo ­ ženim na o b lik krova na d vije vode (alla cappina), a djecu se rado stavljalo u am ­ fo re . G robnice (sepulchrum ) su b ile ukle-

sane u stijenu, ili pak ozidane a ponekad oslikane, a nazivane i tum bae. Od III sto­ ljeća izgrađuju se i sarkofazi!,! ali je to u većoj m jeri p riv ile g ij pripadnika viših društvenih slojeva i crkvenih službenika. fKod grobova k o ji su se nalazili pored ogradnih zidova spom enici su se o b lik o v a ­ li kao konhe. T ako je, na p rim je r, prvo­ b itn i grob Sv. Petra na V a tika n sko m bre­ ž u ljk u bio obilježen ko n h om u z id u '/ : N ije poznato da li su već u III stoljeću podizani m auzoleji k o ji su u IV stoljeću rašireni. Postojao je , m e đ u tim , i poseban način pokopavanja m rtv ih k o ji je b io svojstven je d in o kršćanima a n tičko g doba: to su b ile k a t a k o m b e . N ajpoznatije se nalaze na p o d ru č ju Rima, ali ih ima i drugdje, ta k o u N a p u lju , S irakuzi na S ici­ liji, H adrum entum u kod Kartage i na o to k u M e lo su .} .O bičaj pokopavanja m rtvaca u p rosto­ rim a tip a ka ta kom b i b io je pra kticira n još u starom E g ip tu , ali^i kod h e le n istič­ k ih G rka, pa i Etrušćana. Za kršćane su t i uzorci m ogli do ći iz GalilejeJ)gdje je taj o b iča j b io raširen^ Pitam o se zato jesu li ta j ob iča j u R im u uveli judeokršćani, ili je to posljedica sp e cifičn ih p rilik a u sa­ m om gradu? U n u ta r njegova brojnog pro le ta rija ta kršćanstvo se p o tk ra j II sto ­ ljeća osobito p ro š irilo . Budući da su b ili obavezni prema svakom u m rlo m članu zajednice, kršćani su m orali naći načina da do stojno po ko pa ju svoje m učenike i najsirom ašnije članove, a to se m oglo po­ stići samo unošenjem u d u b in u zemlje. Za to je b io pogodan geološki sastav tla na kojem sto ji grad, a to je^meki v u lk a n ­ ski tu f^u kojem je b ilo moguće ukopava­ t i se u o k o m ito m i vodoravnom pravcu.

i U ostalom ur R im u se već u l i l i stoifeću iskopavalo ispod mauzoleja h o d n i­ ke i p ro sto rije na o b lik kom ora, tz v . kub iku la (cubiculum ) j d a b i se tim e zado­ v o ljila potreba za u ko p om često vrlo b ro jn ih članova o b ite lji. No, budući da su m auzoleji b ili p riv a tn o vlasništvo, ni SI. 11.

OBORCI - dvije grobne komore u bazilici.

podzem ne p ro sto rije ispod n jih nisu m o­ gle b iti osobito velike. T om u su, naproi m arije kršćanskih općina^ pa su se prema p o tre b i mogle beskonačno š iriti. Prema m jestu koje se zvalo ad catacu'mbas, a gdje su p rv o b itn o vršeni ta k v i ukopi,)sva podzemna pokopavališta Rima nazvana su. katakom bam a. ( K atakom be su tip ič a n kršćanski fe n o ­ men a n tič k o g vremena/ nevezan na ne­ ku stariju pogansku tra d ic iju . Njihova pojava predstavlja novinu u k u ltu ri kasne a n tik e .iU III stoljeću one su v rlo m alene. osobito zbog nastojanja pojedinaca da svoje m rtve sahrane u b liz in i relikvija m učenika: p~o sahranjivanje je osciliralo prem a p o litič k im p rilika m a . T ako je god. 258. b ilo zabranjeno svako ukapanje u " katakom bam a, ali je t r i godine kasnije b i­ lo dozvoljeno. K oju godinu kasnije kata­ kom be su b ile konfiscirane, pa su te k 311. ponovno vraćene u posjed kršćan­ skih o p ć in a ) G od. 410. Zapadni G oti p lja čka ju groboveTjpa su od tada u ko p i u njim a dosta rije tk i. Langobardski kralj A is tu lf to ta ln o ih je o p lja čka o god. 750.) poslije čega su obeščašćene re lik v ije pre­ nesene u rim ske crkve, a same ka ta kom ­ be prepuštene zaboravu. Ponovno su o t­ krivene, kako je rečeno, koncem svibnja 1578. / j Rimske katakom be k a ra k te n z jria iu jiu j j i podzemrirTiognTČl U k o jim a se nalaze izdubljeni orobovi^-a m je s tim ič n o i p ro ­ s to rije slične m au zo le jim a ,'d a kle s vratim ajkoja su se mogla zatvarati. Kada je je ­ dna etaža u njim a bila d o v o ljn o iskorišćena, kopanje je nastavljeno za jednu etažu niže, pa su se ho d nici opet granali u vo­ doravnom p ra vcu ./Z ido vi su u ka ta kom ­ bama b ili često osTikini m o tivim a v je r iT ispisani g ra fitim a kojim a_suJjlleJzražene ~razne~ p o m ke. M rtvaci su tu l e ž a l f in pace ili in d o m irio J z a ra z lik u od pogana k o ji su grobove smat iiTT~Tfnesfdm što je 5TTo posvećeno bogovima M anima. Dugo vremena vladalo je mišljenje'čra"le u katakom bam a započela kršćanska u m ­ je tn o s t, ali se č in i da to n ije istina. .U ka37

takom bam a su se očuvale u m je tn ičke tvorevine, k o jih je u isto doba m oralo b i­ t i i na drugim m jestim a, osobito u m o li­ tve n im p rostorim a. vVladalo je, ta k o ­ đer, m išljenje da su u katakom bam a vrše­ ne ku ltn e radnje za čita v u jednu op ćin u , da je slavljena sv. euharistija. T o je tes­

ko p rih v a titi, je r prostora za to n ije b ilo d o vo ljn o . Ondje su slavljeni spomendani p o je d in ih m uče n ika , p ri čem u je blagovana euharistija s o'graničenim brojem p ris u tn ih , a za takav č in je na samom m jestu bila postavljena privrem ena o lta r­ ska menza.

2. P okopavanje m rtvih u BiH

le

Od građevina nam ijenjenih k u ltu m rt­ vih kasnoantičkog doba sačuvalo se malo objekata k o ji su izgrađeni u klasičnom stilu . T u na prvom m jestu stoji/zgrada mauzoleja u Šipovu kod J a jc a , 'm u n ic i­ p iju nama nepoznata imena J— možda Spbnum ili Sapua. D etalji same građevi­ ne ostali su nepoznati, je r su se do danas sačuvali samo fragm enti fro n to n a , nađe­ ni u neredu pored rijeke, o č ito p rip re ­ m lje n i za gradnju nekog mosta u tu rs k o doba. Prema sačuvanim d ijelovim a zabata , gesimsa i friz a m ožem o p re tp o sta viti da je p ro če lje ovog mauzoleja b ilo izgra­ đeno s m od u lo m o k o 25 cm , što je za cje lo ku p n o zdanje zajedno sa s tilo b a to m , dalo visinu od o k o 8,5 metara. Da li je p ro če lje b ilo o b lik o v a n o kao te tra s tiln i p rostilos, ili pak kao te m p lu m in antis, sličn o nalazima na Paniku kod Bileće, to je, na te m e lju raspoloživih nalaza, teško reći. Sudeći po natpisu, o b ite lj pokopanih osoba stekia je rim sko građansko pravo od jednog vladara iz dinastije K onstantina I, a imena na spom eniku {A p o llin a ris , H onorius, F ro n tin u s i M axim a) su i ina­ če kara kte rističn a za IV stoljeće. U to doba može se d a tira ti ovaj spom enik. Tabula ansata na friz u uokvirena je preple­ to m loze, m o tiv o m k o ji je u klasičnoj a n tici bio u ovom o b lik u nepoznat, pa prema to m e , spada u novine koje je sa sobom d o n ije lo IV stoljeće.

SI. 12.

38

O B O R d - plan bazilike i karakteristični presjeci.

Mnogo s k ro m n iji ali ne m anje za n im ljiv je m auzolej u V a ro šlu ku kod T ravnika. T o je jednostavna cella s lezenama na vanjskom licu i hipogejem . On se znatno razliku je od spom enika u Šipovu. D ok je šipovska građevina koncipirana uglavnom u klasičnom s tilu , svojstvenom Zapadu, građevina u V arošluku ukazuje na novo

vrijem e u kojem će tendencije Istoka d o ­ ći do prevage. Prije svega, lezene, koje ovdje im aju čisto estetsku fu n k c iju , kara­ kte ris tič n e su za a rh ite k tu ru koja je pre­ ko S irije prim ana iz isto čn ih p rovincija. Mauzolej u V arošluku ukazuje nadalje na utjecaje koje je na ove krajeve vršila Salo­ na, gdje su o tkrive n e slične građevine. Utjecaj S irije na a rh ite k tu ru u p rim o rju bio je pojačan i znatnim naseljavanjem orijentalaca u Saloni, gdje su se m eđu p r­ vim biskupim a ovoga grada našla i dva Si­ rijca: D om nije (D u jm o ) i Primus. Mauzolej je sagrađen u V stoljeću, pa k o n fro n tira n s nešto sta rijim m auzolejem u Šipovu rje č ito govori o prom jenam a koje su se događale u ovom vrem enu. Brojne grobne ko m o re o tkrive n e su go­ to v o u svim krajevim a Bosne i Hercegovi­ ne. One su pravokutnog o b lik a , o ko 2,2 d o 2,4 m dužine, i o ko 1,6 do 1,7 m ši­ rin e, p o lu k ru ž n o su presvedene, a uz obje dužne strane nalazi se po jedan le­ žaj, klin e , nešto povišen u odnosu na us­ k i h o d n ik k o ji se nalazi izm eđu n jih . U ko m o ru se u lazilo kroz če tvrta sti o tv o r v e ličin e nešto preko pola m etra jedne strane. Z ido vi su b iti o žb u kan i. Dakako da se u p o je d in im slučajevim a odstupalo od ove sheme. T ako je klin a za polaganje m rtvaca u jednoj od kom ora ba zilike u O borcim a bila niska, oivičena zida­ nom ogradom , i — d o v o ljn o široka za dvije osobe — postavljena u jednom kraju ko m o re , uz sjeverni zid. O č ito je bila na­ m ijenjena za počivanje bračnog para. Na­ dalje se kod ovih kom ora, koje su se nalazile unu ta r građevina, ulaz sastojao od nešto veće ploče uložene u podu. Ispod nje su se nalazile stepenice i m ali h o d n ik

39

^

k o jim se p rila z ilo u k o m o ru , koja n ije b i­ la još posebno zatvorena. M rtvaci su sahranjivani u drvenim san­ ducim a k o ji su b ili okovani željeznim sponama. Nakon izvjesnog broja godina kom ore su otvarane, kosti m rtvaca i osta­ ci sanduka zbačeni su u h o d n ik , a na upražnjenu k lin u položen je slijedeći m rt­ vac. U kopanim osobama nije u ovom slučaju podizan spom enik, n iti je grob b io obilježen posebnom a rh ite k tu ro m . O bičaj pokopavanja u kom ore podsje­ ća na katakom be. U novije doba o t k r i­ ven je u G alileji veći b ro j podzem nih ho ­ dn ika i p ro sto rija koje su služile za ukop m rtvaca, pa nije isključeno da su rimske katakom be zapravo nasljedstvo iz židov­ skoga ku ltu rn o g kruga. Ta ideja podzem ­ nih u ko p nih p ro sto rija prenosi se zatim nakon Milanskog e d ikta u o b lik u kom ora kao m in ija tu rn ih ka ta kom b i na široka p o d ru čja , a u krip ta m a rom anskih crka­ va doživljava svoju v e lik u renesansu. Ro­ m anika je i inače svjesno nastojala im i­ t ir a ti a n tik u . Paralelno s kom oram a te č e i k u lt m uče­ nika. N o, b u d ući da Ilir i u BiH nisu dali m učenike u p rvim vjekovim a kršćanstva, to je u našim krajevim a izostalo osobito poštivanje nekog ku ltn o g m jesta, kao što su, na p rim je r, M anastirine i Marusinac u S olin u . Zbog toga se u Bosni k o ­ m ore nalaze ili u sporednim prostorijam a b a zilike (D o c i, O b o rci, Turbe, Č itlu k kod Jajca) ili na g ro b lju sasvim daleko od n jih (Blagaj na Ja p ri, V rd o lje kod K o n ji­ ca, Razići).

SI. 13. Nekoliko grobnih građevina: a) Varošluk, tlo c rt mauzoleja (V I s t.l; b i Varošluk, presjek mauzoleja; c) D oci kod Ljubuškog, plan bazilike s grobnim komorama u ju žn o j p rostoriji; d l Šipovo, pročelje mauzoleja, IV stolj.

Nešto rje đi način ukopavanja predsta­ vlja ju sarkofazi izrađeni od m u ljik e i vap­ nenca. Većina n jih po tje če iz vremena kasne an tike . Među ukrašenim p rim je rc i­ ma ističe se sarkofag iz Bačevića kod Mostara. N ačinjen u o b licim a k o ji su b liski klasičnom d o b u , on će ipak b iti proizvod kasnijeg vremena, sudeći barem po prikazim a loze i grozdova na akroterijim a . Na je d n o j dužnoj strani, koja kod sarkofaga predstavlja čelo spom enika, is­ klesano je u o kvireno polje za natpis, ta-

bula ansata, ali je sarkofag ostao ipak anepigrafičan. Nešto m lađi po o b lik u je sarkofag iz b a zilike na M ogorjelu, izrađen v rlo ured­ no, ali bez ikakvoga posebnog ukrasa. L ijep p rim je ra k ukrašenog sarkofaga p o tje če iz ruševine b a zilike u Č erinu, sa­ da smješten u d vo rištu pored crkve. Tu je na čeonoj strani u reljefu prikazan k riž u krugu (crux coronata), kom u se d o n ji krak produžuje još je dnim d ije lo m izvan kruga. V rlo zdepasti su sarkofazi iz M ujdžića i Kom otina,sada u zb irci franjevačkog sa­ mostana u Jajcu. Oni su tip ič a n p rim je r proizvoda rustičn e p ro vin cije koja često u te ž n ji da im ponira prelazi u h ip e rto rfiju . M ajstor jednog od n jih n ije se, naime, p ri izradi poklopca zadovoljio samo p ri­ kazom zabata na užim b o č n im stranama, nego je takve zabate stavio i na uzdužnu stranu, među a k ro te rije k o ji su zaprem ili gotovo preko polovine cjelokupne d u ­ žine sarkofaga, a svojom visinom dosegli su vrh zabata. O vom vremenu pripadaju i d rugi nalazi, ta k o sarkofag iz Šargovca kod Banja Luke, iz Vinjana kod Posušja i dva fragm entirana p rim je rka iz Blagaja na Japri. K asnoantičkom dobu pripadaju u ko p i u grobnicam a n ačinjenim od tegula koje su položene u o b lik u krova. Pored Mogorjela, na sedlu brijega, otkrivena je čitava nekropola ovakvih ukopa, o č ito robova na im anju. Dva groba pored samih sjever­ nih vrata svakako p o tje ču iz vremena ka­ da je zbog provale barbara vrijem e b ilo nesigurno, pa su u ko p i vršeni u ta jn o sti, a zbog toga i sasvim b lizu vrata. Probijanje sarkofaga zapaženo je samo kod prim jerka iz Bačevića i u Č erinu. To o b ijanje tu m a č i se na razne načine, no nije daleko od istine ako to dovede­ m o u vezu s T eo d o rih ovo m a kcijom p rik u p lja n ja zlata. Sarkofazi su često b ili uzidani u građevine, pa se otuda nisu m o ­ g li o tvarati podizanjem p oklopca, nego probijanjem čeone strane. Možda je o v ­ dje u p ita n ju otvaranje fenestella za k u lt

41

m rtv ih , no za p re tp o sta viti je da bi u to m slučaju o tv o r morao b iti u re d n iji.

prema istoku, tam o odakle dolazi izlazeće sunce, t j. K rist. Danas u to m e pogledu više d o m in ira ju " u rb a n i" p rin ic p i, t j. p o ­ stavljanje grobova prema kvadratu parce­ le određene za ukop i prema strani od koje se pristupa ka g ro b lju .'

Što se o rije n ta c ije ukapanja tič e , u sta­ rijim razdobljim a (a u Bosni i Hercegovi­ ni sve do X IX stoljeća), u ko p i su obavez­ no vršeni ta ko da p o k o jn ic i gledaju licem

©

4. Mujdžići kod Jajca. Sarkofag.

SI. 14.

Č E TIR I K A R A K TE R IS TIČ N A N A Č IN A O B IU E Ž A VANJA POČIVALIŠTA 1. Spomenik u ob liku stele nad grobom. O bitelj je rimske poganske vjere što odaje kratica D(is) M(anibus) na gornjoj gredici edikule. Vinova loza iznad glave dječaka i tesarska sjekira iznad očeve glave u zabatu su česti sim boli u ovakvim prilikama. Isakovci na Glamočkom po lju , I I I stolj. posl. Kr. 2. Sarkofag nekog prezbitera obilježen je prikazom okrunjenog križa, crux coronata. Ime pokojnika nije valno. Čerin, ruševine bazilike iz V Hi V i stolj. 3. Kratak urezani epitaf na jednom loculusu sa imenom pokojnice i kratkom parolom IN PACE uz kristogram. Poruka ne može b iti kraća. Rim, katakombe, poslije 313. god.

43

III. ŠTOVANIE SVETACA 1. Opći dio Borba p rvih kršćana za svoj id e n tite t bila je uporna, ali i krvava. Iz nje je p o te ­ kao poseban k u lt: svjedoka vjere, Marty ra . Nad grobovim a ranih'kršćana ra­ zvio se poseban o b lik bogoslužja: A n n iversarium , slavljenje godišnjice sm r­ ti. Taj dan je sm atran n jih o v im rođenjem za vječnost. T a ko je na gro b ljim a uvede­ no poštivanje m učenika kao poseban o b ­ lik ku lta . Razlog za to poneki istraživači traže u h e le n ističko m k u ltu heroja, ali to nema veze s kršćanskim poim anjem kulta m učenika. N a jstariji trag ku lta m učenika nalazi se u Ivanovoj. A p o ka lip si (6 ,8 —11) u ko jo j s to ji: "K ad Janje o tvo ri p e ti pečat, opazih pod žrtvenikom duše zaklanih zbog Rije­ č i Božje i zbog svjedočanstva koje su držati".

Na drugom m jestu Ivan govori s lič n o : "... Opazih i duše pogubljenih zbog ISUSOVA

svjedočanstva i R iieči Božje... "(O tkr 20,4).

M učenici su p rije d ru g ih kršćana p rihva­ ćeni u nebo, njim a neće b iti posebno su­ đeno na Posljednjem sudu, o n i se već na­ laze ispod nebeskog o lta ra . Ta b lizin a Bogu bila je razlogom što se m učenike po če lo m o liti za pom oć i p reporuku kod Boga, pa je ta k o razvijena posebna pobožnost prema svetima. M učenici su poka­ pani većinom u ko m u n a ln im gro b ljim a , zvanim coem eterium . T ako je p ra k tic i­ rano još i u doba D io kle cija n o vih progo­ na god. 3 0 3 —3 0 4 ., što se vid i po g ro b o vi­ ma prezbitera M arcellina i egzorciste P e t-, .ra u Rim u č ijim su im enim a nazvane ka­ ta ko m b e na V ia labicana. Isto v rije d i i za grobove solinskih m učenika.

Počeci štovanja relikvija nisu poznati. O ko sredine II stoljeća štovan je Sm irnj m uče n ik P olikarp. U do ku m e n tim a se spom inju " tr o p e ji" apostolskih prvaka sv. Petra i sv. Pavla, što mora da su bile neke građevine. N o, ta dva mjesta su je d i­ na u najranijem kršćanskom R ^ u , o k o ­ jim a p o stoji bar neki podatak,/T ek u d ru ­ goj p o lovici III stoljeća u Rim u se širi k u lt m učenika — slavi se sv. euharistija. S u d io n ici na tim svečanostima nisu b ili samo članov'r uže o b ite lji p o k o jn ik a , ne­ go i ostali vje rnici, ne osobito m nogo­ b ro jn i, jer mjesta za veće skupove nije b i­ lo. Obred se sastojao od pjevanja h im n i i psalama, kao i slavljenja euharistije na uspomenu žrtve Isusove i m učenika. Da­ vana je i daća, što je, m eđ u tim , podjed­ nako b io ob iča j i kod pogana. Sv. Petar je b io sahranjen na (pogan­ skom ) g ro b lju sjeverno od Neronova c ir­ kusa na b re ž u ljk u V a tika n u . N ekropola je vrem enom bila proširena na v e lik i p ro ­ s to r, to lik i da je sredinom II s to lj. zahva­ tila i p o d ru čje samog cirkusa. Već od sre­ d in e II s to lj. postojala je nad grobom sv. Petra edikula k o ju kršćani nazivaju " t r o p a io n ". G rob je, m ožda, i p rije toga bio obilježen nekim znakom , ali se ta j nije sačuvao.^O ko 160. god. sagrađen je p ri zapad­ nom rubu groba zid ožbukan masom svjetlocrvene b oje, nazvan od arheologa m ura rossa, to jest crveni zid. U njemu su se nalazile dvije konhe, jedna iznad druge, odijeljene p lo čo m koja je počiva-

45

la na dva stupica. G ornja konha bila je u o b lik u edikule. T o je onaj ''tro p a io n '' o kom e govori u III s to lj. Euzebije Cezarejski u svom spisu "P o vije st C rkve ". Euze­ bije u njoj na jednom mjestu (2,25,7) d o ­ slovce kaže da je neki ugledni član rim ­ skog klera im enom Gaj, a k o ji je živio u doba pape Z e firin a (199-217), rekao u svom dijalogu sa he re tiko m Proklusom : "M o g u t i pokazati trop e je apostola. Ako pođeš na V atikanske brežuljke, ili na Ostijs k u cestu, naći ćeš trop e je o n ih k o ji su osnovali ovu C rk v u ". U podu ispred niše nalazio se obilježen trag groba k o ji je u doba istraživanja 1945. godine bio već prekopan. Sredinom III stoljeća je ovo po kopa Iiš­ te postalo već izra zito kršćansko. Tu je, izm eđu ostalih, i o b ite lj Julijevaca podig­ la svoj m auzolej, izn u tra ukrašen m ozai­ cim a na ko jim a su prikazani sim b o li vjere sa scenama iz B ib lije , a na stropu Isus kao Sol Invictus na kvadrigi, sličan A p o ­ lo n u . T akvi spom enici m ogli su b iti po­ d ig n u ti u doba tz v . longa pax, poslije Valerijanova progona 2 5 8 , pa do onoga što ga je inicirao car D ioklecijan 3 0 3 /3 0 4 godine. Predodžba Isusa kao Nepobjedi­ vog Sunca podsjeća na vrijem e blisko K onstantinu V e lik o m , a ovaj car je p ri­ prem ajući svoj v e lik i t r iju m f 315. godine, dao ne samo sagraditi poznati triju m fa ln i lu k , nego i u re d iti grob sv. Petra. O ko stare e dikule o n je dao po d ići zaštitne z i­ dove, pa ih o b lo ž iti skupocjenim m aloa­ zijskim m ram orom . T im zahvatom bile su prezidane plohe zidova sa g ra fitim a hodoča sn ičkih vjernika u ko jim a se spo­ m in ja lo prisustvo relikvija sv. Petra. Sedam godina kasnije (322 god.) car je o d lu č io da na m jestu groba podigne bazi­ lik u . T om p rilik o m je brežuljkasti teren V atikana poravnan, pa stara nekropola zatrpana zajedno sa svim m auzolejim a. Bazilika je postavljena pročeljem prema •gradu, a o lta r p o d ig n u t neposredno iznad groba sv. Petra. Po svoj p rilic i su re likvije tada, ako ne i ranije, iskopane iz zemlje, um otane u p u rp u rn u i zlatom p ro tka n u tk a n in u , pa položene u o tv o r na zidu sa

46

sjeverne "z id g ".

bočne strane trop a io n a , tzv.

U nepoznato doba grob i grobni spo­ m enik sv. Petra je zatrpan. Papa G rgur V e lik i (59 0 —604) podigao je na m jestu starog oltara novi, a papa Kalikst II (1119—1124) ga je te m e ljito obnovio ta k o što je u tu novu građevinu ugradio G rgurov o lta r. Današnji o lta r p o ­ digao je papa K lem ent V III (1592-1605) iznad Kalikstova o ltara. P riliko m iskopavanja tem elja za v e liki b ro n ča n i Berninijev baldahin, 1626. god., naišlo se na staru rim sku, već zaboravljenu n e kro ­ p o lu , a li se tada nisu vršila nikakva pose­ bna istraživanja. T ek je 1940. god. o tp o ­ čelo iskopavanje na prostoru izvan pa­ pinskih grobnica, s nam jerom da se o tk r i­ je grob sv. Petra. A k c ija je izvršena u dva navrata, 1 9 4 0 -1 9 4 9 i 1953—1965 g o d i­ ne. Prvu su vodila četvorica arheologa, Ferrua, A p o lo n ii—G h e tti, Josi i Kirschbaum, ali sa nesigurnim rezu lta to m , d o k je u drugoj kam paniji M arguerita Guarducci uspješno obavila svoj posao: A p o ­ stolove re likvije ležale su u niši zida " g " . Prema navodima Djela apostolskih. Sveti Pavao je po dolasku na suđenje u Rim (budući da se prizvao na cara), sta­ novao na O stijskoj cesti. Tu je kasnije mogla b iti izvršena i sm rtna kazna. P ita­ nje da li se bazilika sv. Pavla "izva n z id i­ n a " nalazi na m jestu Pavlova prebivališ­ ta ili groba nakon što je nad n jim b ila iz ­ vršena sm rtna kazna. Kada još nije b ilo te bazilike, p rezbiter Gaj navodi (po č. III s to lj.) da se tro p e j sv. Pavla nalazi na O stijskoj cesti, dakle se m orao nalaziti na m jestu današnje bazilike. Ta zgrada je, m eđ u tim , p o tpu n o izgorjela 1823, pa u narednom vremenu obnovljena (1823— —1854), ali nije poznato da li je to m p r i­ lik o m istraživana m ogućnost o tk rić a apostolova " tro p e ja " o kojem u govori Gaj i Euzebije Cezarejski. T o pita n je je i do danas ostalo otvoreno. Još jedno pitanje čeka na svoje rješe­ nje. T o je d atum 29. lipnja kada se slavi sv. Petar i Pavao. Jedva je moguće da b i to mogao b iti dan njihova m učeništva,

n jih o v dies natalis. Prije će b iti da je to d atum nekog drugog događaja veza­ nog za n jih ; neki prijenos k o s tiju ili s lič ­ no. Kršćanska tra d ic ija ima na to pitanje te k d je lo m iča n odgovor. Prvaci apostola slavljeni su na dan 29. lipnja u jednom m auzoleju na A p ije vo j cesti, preko kojega je 320. godine bila podignuta Basilica A p o s to lo ru m , danas crkva sv. Sebastijana. Možda su na to m e m jestu slavljena refrig e rija za prvake apostola od vremena Valerijanove k o n ­ fiska cije kršćanskih grobalja 258. g o d i­ ne. Da li su tada b ile privrem eno prene­ sene na ono m jesto i n jihove k o s ti, pa ka­ snije, kada su se p rilik e sm irile, ponovno vraćene na svoja p rvo b itn a mjesta? Da li je poganski karakter ukopanih mjesta je ­ dnog i drugog apostola ponukao kršćane da njihove re lik v ije prenesu u čisto krš­ ćanski am bijent? Da li je, uostalom , i de­ p oniranje k o s tiju sv. Petra u " z id g " ispod konfesije u V a tika n u izvršeno u doba kada su katakom be opljačkane i dem olirane od strane barbara 410. i 750. godine. Tada su, naime, sve kosti m uče ­ nika b ile iznešene iz. ka ta kom b i i pohra­ njene u crkvama Rima. Prezbiter Gaj zna p o če tko m 111 stoljeća da su kosti aposto­ la pohranjene u V a tik a n u i na O stijskoj cesti. One bi mogle b iti povraćene na ta mjesta samo nakon što je b io osiguran kršćanski karakter n jih o v ih p rim a rn ih p očivališta, dakle najkasnije 315. godine. U svakom slučaju se d atum 29. lipnja veže za B aziliku A postola na A p ije vo j cesti, dakle i za neki prijenos, ili bar k ra t­ k o tra jn i boravak na to m m jestu.

A . M A R T Y R O L O G IU M P A N N O N IC U M Danas su uglavnom poznati o n i panon­ ski m učenici o k o jim a je god. 313. bila još svježa uspomena. Zbog toga su m artiro lo g iji ograničeni samo na vrijem e koje nije starije od sredine III stoljeća. Za pa­ nonske m učenike postoje dva kapitalna izvora. T o su M A R T Y R O L O G IU M H IE R O N Y M IA N U M i A C T A S. DON A T I.

Jeronim ski m a rtio lo g ij je sastavljen u A q u ile ji svakako p rije razaranja grada od strane Avara 452. godine. U njegovu uvo­ du navode se dva ap o krifn a pisma nekog H ro m a tija i H eliodora, k o ji se za svoje navode pozivaju na a u to rite t sv. J e ro n i­ ma k o ji im je, ta k o se navodi u pism ima, p ru ž io mnoge važne podatke. Možda su tim e m is lili na Jeronim ovo d jelo "D e v i­ riš illu s trib u s ". Z bog toga se ovaj M artirolog ij naziva M A R T Y R O L O G IU M H IER O N Y M lA N U M . Pored imena m učenika k o ji su b ili p o ­ rije k lo m iz A q u ile je , u m a rtiro lo g iju se navode i imena koja su na b ilo k o ji način vezana za ovaj grad, a za naše p rilik e oso­ b ito su značajni oni za koje je v id ljiv o da su p o rije k lo m iz Panonije. Z ato se J e ro ­ nim ski m a rtiro lo g ij grada A q u ile je može sm atrati n a jiscrpnijim izvorom . Nadopunu mu čine tz v . A C T A SANCT l DON A T I, Donatova akta, sastavljena u C ividalu (Ćedadu) u X II ili X I I I s to lje ­ ću, od k o jih je do naših dana d o p ro samo sastav Filipa della T o rre iz 1692. godine. Taj čo vje k je, naime, sakupio podatke iz raznih " v rlo s ta rih " brevijara i ta k o sasta­ vio popis k o ji je d n im d ije lo m sadržava imena iz Jeronim skog m a rtiro lo g ija , ali i dodatna imena k o jih u njem u nema, ali su važna za naše p rilik e . Prema sv. Dona­ tu k o ji se u C ividalu smatra glavnim pa­ tro n o m , taj spis je nazvan njegovim im e­ nom . N ajsta riji poznati m uče n ik u Panoniji b io b i, prema Jeronim skom m a rtiro lo g i­ ju SV. E U Z E B IJ, biskup, i P O L IO N , prvi le k to r. Euzebije je b io p rvi poznati b iskup u Cibalama (V in k o v c i). M u ­ čen je za cara Valerijana (27. IV . 258). K u lt mu je odobren za đakovačku i sri­ jem sku bisku p iju 1966. Polion je b io v o ­ d ite lj lektorske škole u Cibalama. Spaljen je na lom ači 27. IV . 304. K u lt mu je odobren 1807. Većina m učenika je iz vremena D io ­ klecijanova progona godine 303. i 3 0 4 . N jih je u S irm iju o tp o č e o car­ ski nam jesnik 26. ožujka 304., a prva žr­

47

tva je prezbiter M O N TA N U S i njegova supruga M A X IM A . Dva tjedna kasnije, 6. travnja vodi se proces p ro tiv biskupa IR E N E JA . Dne 9. travnja je najgori dan, je r tada podnose m u č e n ič k u sm rt: SE D AM S R IJE M S K IH M U Ć E N IC A . U p rvim kršćanskim vrem enim a mnoge su djevojke živjele u djevičanstvu i m o li­ tv i u o čin sko j k u ć i, a kasnije su osnivale male zajednice. Nazivali su ih "kanonske d je vice ". Sedam ta k v ih djevica iz zajed­ nice u S irm iju m učeno je za cara D io ­ klecijana. D E M E T R IU S , đakon Crkve u S irm iju ; FO R T U N A T U S , đakon Crkve u Singidunum u, kojeg su radi suđenja doveli u Sirm ij i DO N ATU S, đakon iz Singidunum a. Nakon toga carski namjesnik odlazi u Cibalae i tu na dan sv. Eusebija, 28. tra v ­ nja 304. vo d i proces i kažnjava. Nam jesnik se tada vraća u S irm ij i na­ stavlja progone k o ji rezu ltira ju slijedećim m učenicim a: S A B B A T IA , nepoznata žena, mučena 4. srpnja; A G R IP P IN U S , nepoznat muš­ karac, 15. srpnja; S E C U N D IA N U S , ne­ poznat muškarac, 15. V I I ; U R S IC IN U S, Panonac iz Basanta, časnik i trib u n lancija rija , m učen 14. kolovoza i B A H S IL L A 29. kolovoza, djevica. S irijski i Jero n im o v m a rtiro lo g ij svjedoče da je živ­ jela i m učena u S irm iju . Kasnije, nakon što su glavni progoni već prošli m učen je u kam enolom im a Fruške gore: S IM F R O N IA N U S i s njim e č e tiri kamenoresca k o ji su o d b ili da rade k ip Eskulapa za hram u D eoklecijanovoj palači u S p litu . T o su p o zn ati: S A N C TI Q U A T U O R C O R O N A T I: C A S TO R IU S , C L A U D IU S , N IK O S T R A TOS iS IM P L IC lU S . O ni su b ili stavljeni u olovne sanduke, pa bačeni u rije k u dne 8. studenog 306. Nisu u k lju č e n i u ove skupine, dakle m u ­ čeni su p rije ili poslije: A N A S T A S IA , ne­ poznata žena, m učena 25, prosinca; SYNEROS, v rtla r doseljen iz G rčke, mučen 2 3 . veljače.

48

U D O N A T O V IM A K T IM A spom inje se, osim navedenih, još jedan b ro j m uče ­ nika, dne 21. kolovoza: "...passi sunt... sub die duodecim o Kalendas Septembris im peratoribus D iocletiano et M axim in o . T o su: S IL V A N U S , đakon u S irm iju ; VE N U STU S, k le rik iz Singidinum a i H E R M A GO RAS, le k to r iz Singidunum a. I oni su m učeni u S irm iju . Budući da su Donatova akta pisana u Cedadu u X II i X I I I stoljeću d atum od 2 1. kolovoza mora se vezati za neki p ri­ jenos re likvija , a ne za dan sm rti k o ji će b iti 9 . travnja 304. u S irm iju . U drugim m jestim a progon nije b io t o ­ lik o radikalan kao u S irm iju . T ako je u Petoviji pao kao žrtva progona samo m je­ sni biskup V IC T O R IN U S , možda dosta kasno, god. 308. 4 lipnja 3 0 3 : m učen je K V IR IN , sisač­ ki biskup. Za drugoga D ioklecijanova progonstva sklo n io se iz grada, ali na po ­ v ra tku je uhvaćen i izveden pred sud, vo­ đen od carskog namjesnika A m ancija u Savariji i Skarabanciju te je osuđen na sm rt. Vezan mu je kamen o vrat i bačen je u rije ku Sibaris. Za cara K onstantina sagrađena je njem u u čast bazilika u Sa­ v a riji. Prudencije je opjevao njegovo m učeništvo. Krajem V . st. prenesene su mu re likvije u Rim (katakom be Sv. Sebastijana, a kasnije u b a ziliku sv. M arije preko T ibe ra ). Zagrebački b iskup Petar 1627. g. nazivlje ga " p rv im zagrebačkim b isku ­ p o m ", je r zagrebačka biskupija je nasljed ila sisačku. Ne računajući sv. Euzebija k o ji je stra­ dao sredinom III stoljeća, vid im o da su D io klecijanovi progoni b ili provedeni s o so b itom žestinom u S irm iju . V lasti su se ponijele dra ko n ski, osobito u o d n o ­ su na kler. Poginule su, naime 33 osobe, a među njim a biskup, prezbiter i dva đa­ kona. Progonom su zahvaćeni i d ije lo vi klera u S ingidunum u, ta ko prezbiter, dva đakona i le kto r. Osim deset klerika ima tu još i šest o b r t­ nika (klesari iz Fruške gore i v rtla r

Syneros), od vojske časnik i v o jn ik . Os­ ta ta k su nepoznate osobe. V e lik b ro j žrtava progona u Panoniji nije ostao bez odjeka. M učeništva su č i­ tana i širena, ali su re likvije samo k ra tk o vrijem e krasile b a zilike u panonskim gra­ dovim a. Provalili su barbari — prvo H uni, a onda još m nogi d ru g i. Kršćani su, b je ­ žeći pred njim a, p o n ije li sa sobom i n ji­ hove relikvije , a slavne b a zilike sravnjene su sa zem ljom . Pjesnik Prudencije slavi 402. god. sv. Kvirina d o k su m u kosti još ležale u Pa­ no n iji. Kronograf od god. 354. bilje ži u Rim u za 9. studenog svete fruškogorske m učenike. Nakon što papa Damas u R i­ mu i biskup A m b ro z ije u M ilanu šire k u lt m učenika, Panonci popunjavaju mnoge lokalne kalendare p o je dinih c rk a ­ va svojim im enim a. K u lt sv. D im itrija se­ li u Solun, gdje se zaboravlja njegova pra­ va povijest, pa on postaje a risto kra t i ča­ snik, pravi g rč k i nacionalni svetac. Kosti sv. Poliona prenesene su u Rim i sahra­ njene u Poncijanovim katakom bam a. Fruškogorski kamenoresci sahranjeni su u Rim u na g ro b lju Ad Helenam na Via Labicana. K v irin je iz Savarije d o p re ­ m ljen ta ko đe r u Rim i sahranjen u kata­ kombam a na V ia A p p ia . O njegovu p ri­ jenosu zapisano je slijedeće: "Kada su barbari p ro d rli u Panoniju, utekao je narod iz Skarabancije i uzeo sa sobom kos­ ti sv. Kvirina, biskupa i mučenika. Na Apijskoj cesti kod trećeg miljokaza sahraniti su ga u Crkvi Apostola, u k o jo j su se nalazili sy. Petar, sy. Pavao i sv'. Sebastijan, na mjestu što se zove A d Catacumbas. Njemu u čast sagradili su do­ ličnu crkvu koja još i danas po stoji " (Acta

S anctorum , ed. Bollandistes, lu n ii 1,375).

Sv. K virina su, dakle, pon ije li sa sobom građani Skarabancija k o ji su bježeći iz svoga grada naišli pored Savarije, pa odatle uzeli svečeve relikvije . Taj p rije ­ nos se mogao d o g o d iti izm eđu 402. i 455. godine. Naime, god. 402. njegov grob je vid io Prudencije u Savariji " in Basilica ad Srabantensem p o rta m ", a ona druga go­

d ina je te rm in kada Vandali pustoše Rim , pa su K virinove re lik v ije privrem e­ no smještene u K alikstove katakom be. Posebno je za n im ljiv slučaj sv. Anasta­ zije, one nepoznate žene što je m učena u S irm iju 25. prosinca pobliže neutvrđe­ ne godine p o če tko m IV stoljeća. Anasta­ zija je p rv o b itn o bila sahranjena u S irm i­ ju u posebnoj bazilici istoga imena (poznata je kao Stošija, Stana, Stoja, Nasta). R e likvije su jo j u vrijem e patrijarha Genadija (4 5 8 —471) b ile pre­ nesene u Carigrad i postavljene u crkvi sv. Uskrsnuća (Anastasis), koja od tada nosi njeno ime. One su god. 804. po klo njene zadarskom biskupu Donatu od strane cara N ikefora I kao zalog za iz m i­ renje Bizanta sa Z adrom , a Donat ih je u Z adru pohranio u katedralnoj crkvi sv. Petra, koja se od tada naziva im enom sv. Stošije. K u lt sv. Anastazije dospio je već u V I stoljeću u Rim, gdje je osobito slavljen u c rk v i Sancta Anastasia ispod Pala tin a , u ko jo j su pape na Božić služile drugu misu, onu u zoru. Toga dana bio je njen anniversarium . Od tog vremena ostao je u K a to lič k o j C rkvi o b ič a j, sve do god. 1969. da se sv. Anastazija s p o m i­ njala u drugoj božičnoj misi. Anastazija je u Rim u doživjela izvjesnu m eta m o rfo zu : proglašena je R im ljanko m , ženom p a tricija Publija. Budući da je htjela ostati djevica m už ju je zatvorio u kućnu ta m n ic u . Tu ju je tje šio svojim pism ima sv. Krizogon (Krševan). Po sm r­ t i Publija ona p ra ti Krševana u A k v ile ju , prisustvuje njegovom m učenju i slijedi ostale m učenike (Irenu, Agapu, K o n iju i T eo d o tu ) u S irm ij, zatim u Solun i p o n o ­ vno u S irm ij, gdje podnosi m učeništvo pod p re fe kto m Ilirik a F lo ro m , zapravo Probom , na o to k u Palm ariji. Ona je spa­ ljena na lom ači. Nakon prijenosa relikvija m učenika iz Panonije u nove p ostojbine, A kvileja je p rim ila sv. Donata, F ortunata, Venusta, Herm agoru, te Rom ula i Silvana. F ortunat i Hermagor proglašeni su, z a tim , sta­ rim građanima A k vileje, pa, ni manje ni više, učenicim a sv. Petra apostola. Sv.

49

Hermagor je proglašen njenim prvim bis­ kupom . D io re lik v ija prenešen mu je d n e 17. veljače u C o n c o rd iju , danas Portoguaro, gdje se toga dana i danas još slavi nje­ gov DIES N A T A L IS . C ividale (Čedad) ima svoj " e x h ib itio re liq u ia ru m " panon­ skih m učenika dne 2 1 . kolovoza, a M ila ­ no ih slavi dne 6. svibnja. A kvileja ih sla­ vi tr i dana: 12. srpnja, 22. i 2 5 . kolovoza, kada su one (re likvije ) god. 409. (ako ne i p rije) stigle onam o. O ko god. 45 0 . re li­ kvije su pred Hunim a prenesene u G rađo, s razlogom , je r A tila uskoro zatim ruši grad. Nakon p ro tje riva n ja Isto čn ih Gota god. 555., Herm agorine kosti su ponov­ no u A k v ile ji, ali 56 8 . god. Langobardi napadaju grad, pa b iskup s relikvijam a bježi u Građo. Ova dva susjedna grada dolaze god. 5 9 0 , pod razne uprave: Građo pod vlast Bizanta, a A kvile ja ostaje pod Langobardim a, a kasnije se p rik lju č u je Franačkom kraljevstvu. God. 77 4 . biskupi A kvileje sele u Cividale. U Gradu se god. 810. spom inje neka građevina pod im enom "k a p e la sy. H e rm a g o re i F o rtu n a ta

God. 1031. p a trija rh A kvile je osvaja Gra­ đo i preotim a kosti sv. Hermagore, pa on ta ko postaje ponovno patro n obnovljene A kvileje, s č ijim se relikvija m a vrši posve­ ta nove katedrale dne 13. srpnja iste go­ dine. God. 1044. G rađo dobiva titu lu pa­ trija rh a , ali se ona ubrzo prenosi na C r­ kvu u Veneciji. V e lika zabuna u vezi sa sv. Hermagorom uvukla se u naše kalendare ta k o što je u C rkvi Cividala (Čedada) njegovo ime zabunom preinačeno u "H erm ogenes". Hermogen nije b io nikakav svetac, nego vrač, p o k lo n ik lažnih bogova, k o ji se u prvo apostolsko doba b o rio p ro tiv sv. Ja­ kova Starijeg (v id i; M arulić "P o u ke za č e stit ž iv o t", Zagreb 1986, str. 120). Na hrvatskom govornom p o d ru č ju sv. Hermagor se pojavljuje ta k o u č e tiri ver­ zije: Hermagor, M ogor, M oh o r i H erm o­ gen. Izvorno im e je Hermagoras, na hrv. je ziku M ogor, a ostala dva imena ne o d ­ nose se na naš uži te rito r ij. SI. 15.

Dalmatinski i istarski mučenici na mozaiku u oratoriju sv. Venancija u Rimu, sred. V II stolj. Gornji red: SS, Paulinianus, Teliius, Asterius i Anastasius; donji red: SS. Maurus, Septiminus, Antiochianus i Gaianus,

Posebni pro b le m predstavlja jedan pa­

nonski svetac k o ji je, preseljenjem u da­ leku zem lju, p o tp u n o izgubio svoj p rvo ­ b itn i in d e tite t. T o je sveti M a rtin , Njegovo p o d rije tlo i posebno čašćenje u Panoniji odaje da su re likvije ležale ne­ ko vrijem e negdje u Panoniji, možda b li­ že limesu na Dunavu, pa b ile još zarana, najkasnije o ko god. 375 ., prenesene u grad Tours u G a liji, gdje su o njem u ispredene razne legende: on je v o jn ik , slu ­ ži na granici gdje se vrlo b liz u nalaze ne­ p rija te lji — barbari. Njegovim zagovorom i m o litv o m o n i se povlače s granice, a on tra ž i o tp u s t iz vojske, pa se povlači u sa­ m oću. Z a tim ga b ira ju za biskupa (u gra­ du T oursu), čemu se on o p ire i sakriva, ali ga odaje neka guska. I još nešto: iako građani Toursa tv rd e da im je b io biskup, on se štuje u je d n o j sporednoj c rk v i, na p e rife riji grada, a ne u katedrali. Sv. M ar­ t in je panonski m u č e n ik , k o ji je , slično sv. D e m etriju , nakon preseljenja u novu p o s to jb in u , proglašen v o jn ik o m , pa i bis­ kupom . Poznato je da je sveti D em etrije u S o lu ­ nu proglašen časnikom , a risto kra to m , g rč k im nacionalnim herojem , a ta k o bi i ostalo da se slučajno nije sačuvala d ru k ­ čija legenda. S lična legenda o sv. M artinu je izgubljena, a nova je sastavljena u X I ili X II stoljeću kada je već sjećanje na njegovu povijest iz b lije d ilo .

B. M A R T V R O L O G IU M D A L M A T IC U M V rio živa i plodna Crkva grada Salone dala je u d o b a ‘ D io kle cija n o vih progona svoj krvavi o b o l, pa su i uspomene na te m učenike b ile u času stjecanja slobode god. 313. još svježe, zbog čega su i dos­ to jn o zabilježene. S alonitanskih grobalja sub d iv o b ilo je n e k o lik o , ali su t r i izm eđu n jih bila o so b ito štovana. T o je, kao prvo , pokopalište " k o d pet m u č e n ik a " u K a p lju ču nedaleko od am fite a tra. Najveće je b ilo pored grobova sv. Dujm a na M anastirinama, a treće se nalazilo uz b a z ilik u sv. Anastazija u M arusincu.

51

Poznato je da su b ro jn i kršćani u staroj Saloni svojom k rv lju zapečatili vjernost svome Bogu u više progcnstava, koja su poduzim ali rim ski carevi. Za neke je p o ­ znato ime i datum m uče n ičke sm rti, za druge se ne zna to č n o d atum , a nekima se ne zna ni ime. Stoga je Splitsko-m akarska nadbiskupija uvela za je d n ički blag­ dan S V IH S V E T IH S O L IN S K IH M U Č E ­ N IK A , među ko jim a su poznati: Venancij i Duje, b iskupi, A s te rij, svećenik, Septim ij, đakon, Anastazij, o b rtn ik , A n tio hijan, Gajan, T e lij i Paulinijan, vo jn ici i Feliks. Najžešći progon u Saloni za D io k le c ija ­ nova vremena zbio se 10. ili 11. travnja god. 304., što se p rib liž n o slaže i sa s lič ­ nom akcijom u S irm iju . U to m progonu stradava kao najem inentnija žrtva mjesni biskup D O M N IU S (hrv. D ujam ). O ko is­ toga term ina stradava još 5 kršćana ko ji se sahranjuju u bazilici u K a p lju ču . T o su: SV. A S T E R IJ (Salona, S o lin , oko 3 04), svećenik, m uč e n ik . Na lateran­ skom m ozaiku prikazan je kao svećenik sa svitkom u ruci, a u S olinu na K a p lju ču o tkrive n je njegov m ozaik, zatim na Manastirinama m ram or s njegovim im enom i u kapelici u a m fite a tru d io njegova im e­ na (4 slova). A N T IO H IJ A N , G A J A N , T E L IJ I PAUL iJ A N , vo jn ici dvorske straže. D io k le ­ cijan ih je dao p o g u b iti zajedno sa sv. D ujm om . Pokopani su na Manastirinama. Splitska ih crkva slavi sa svim so­ linskim m učenicim a 15. svibnja. SEPTIM US, đakon Salonitanske Crkve, slavi se 18. travnja, ali mu godina mučeništva nije poznata, nego se te k p rib liž n o stavlja u god. 304. On je sahranjen zajed­ no sa sv. D ujm om u Manastirinama. SV. A N A S T A Z IJ , o b rtn ik . Sačuvan je opis njegova m učeništva. Ž iv io je u A k v i­ leji i radio na bo ja n ju tk a n in a. Željan m učeništva došao je Salonu. Bio je ba­ čen u more. M atrona A sklepija sahranila ga je u svom p o lju , a kasnije u m auzoleju, današnjem M arusincu. U V I. st. sagrađe­ SI. 16.

Sv. Dujam — prikaz na mozaiku u oratoriju sv. Venancija p r i lateranskom baptisteriju, sred. V II stolj.

na mu je divna ba zilika , gdje je nađen natpis o čuvaru njegova groba. Papa Ivan IV . (64 0 —642) dao je p re n ije ti njegove m oći u Rim i pohranio ih u kapeli sv. Venancija u Lateranskoj b a zilici, gdje je na m ozaiku i njegov lik . U S p litu se časti pod im enom Staš. U Saloni je b ilo još najmanje osam m u ­ čenika, k o lik o je arheološki m oglo b iti id e n tific ira n o , ali su oni po im enu nepo­ znati. Č in i se da su t i m uče n ici, iz u 2ev sv. D ujm a, b ili u a kciji opata M artina (641) preneseni u Rim i pohranjeni u ne­ kadašnjem konsignatoriju uz lateranski bap tiste rij k o ji od tada nosi ime o ra to rija sv. Venancija. R elikvije sv. Dujm a zadr­ žao je u S p litu prvi splitski nadbiskup Ivan Ravenjanin. Sv. F E L IK S , p ro p o vije d n ik i m isionar iz Epetium a — Stobreča. Ne zna se što je bio po zvanju. N ije sigurna godina m uče­ ništva, a vjerojatan je dan. Pokopan je na m jestu "V rh o v n ik a " . U V . st. tije lo mu je prenseno na jugozapadni d io D io k le c i­ janove palače, gdje je b ilo starokršćansko groblje i tu je podignuta njemu posveće­ na kapelica. U X I. st. mu je sagrađena c r­ kva. Danas se njegovo tije lo čuva u crkvi sv. Frane na O bali.

C. SV. D U JA M Izvodeći iskopine na m jestu koje se zo­ ve M anastirine, M. G lavinić je god. 1876. o tk rio staro groblje i grobnu b a z ilik u . U podzem nim prostorijam a te b a zilike , u ko n fesiji ispod o lta ra , o tko pa n je tada v e lik i zidani grob na svod. Iskopavanje je god, 1 883—1890. nastavio Frane Bulić k o ji je dva koraka daleko od groba našao sakrofag biskupa Primusa, Dujm ova ne-, ćaka, uz. slijedeći natpis: Depositus Pršmus Episcopus X I Cal Febr. nepos Dom niones Martores. Nedaleko od zidanog groba nađen je ulo m a k natpisa s im enom sv. Dujm a: (D e p o si)t(io ) D o m ni(o n is Episcopi di)e Ml ld{us) Apriles. G od. 1885. F, B ulić je p retražio unutrašnjost zidanog groba i

53

našao da je im ao t r i kata, od ko jih je sva­ ki bio o d ije lje n od drugoga kam enim svodom. Uz grob se našao u zidu prozorčić (fenestella confessionis), kroz ko ji su vjernici gledali na škrin je m u če n ika i bacali rupce i druge predm ete da o tp o č inu na grobu, pa ih nosili kući kao posve­ ćene stvari. U b liz in i je nađena i olovna škrin jica s to b o ž n jim relikvijam a sv. Pe­ tra apostola (u k o lik o to , de fa cto , nije b io neki drugi čovjek istoga imena, što je kasnije p ro u z ro č ilo p o m u tn ju ). Dugogodišnjim radom Frane Bulića starokršćansko gro b lje u Manastirinama postalo je jedno od n a jzn a m e n itijih sta­ rokršćanskih nalazišta u E vropi. T u je na­ đeno na s to tin e grobova lju d i i žena sva­ kog staleža i d o b i iz I do V I stoljeća (p. Chr. n), te preko 3 00 natpisa. T o je dalo povoda znam enitim arheološkim raspra­ vama i za klju čcim a . O sobito su b ile v r i­ jedne rasprave Frane Bulića god. 1 890— —1894. te god. 1898. u ko jim a je opisao o tk rić a groba sv. Dujm a i njegova nećaka Prima te u tv rd io da sv. Dujam nije bio u če n ik Petrov, nego m uče n ik za D io k le ­ cijanovog progona god. 304. i_Ovdje se treba m alo potanje pozabaviti najstarijom pisanom vije sti o prenosu k o ­ stiju d a lm a tin sko —istarskih m učenika u Rim . 0 to m e govori knjiga s k ra tk im ž i­ votopisom rim skih papa, zvana Liber p o n tific a lis . U to m d jelu nalazi se k ra tki životopis pape Ivana IV (63 9 —6 4 2 ), ko ji glasi ovako: "Iv a n , narodnošću Dalm atinac, sin V e ­ nancija S kolastika, sjedio je jednu g o d i­ nu, osam mjeseci i 19 dana. Ovaj je za svog vremena poslao po svoj Dalm aciji i Istri m nogo novaca po presvetom i prevjernom opatu M a rtin u radi o tk u p ljiv a ­ nja sužanja, k o ji su b ili zarobljeni od (p o ­ ganskih) naroda. U isto vrijem e podigao je crkvu blaženim m učenicim a Venanciju , A nastaziju, M auru i m nogim drugim m učenicim a, od k o jih -je sm rtne ostatke naredio p re n ije ti iz krajeva Dalm acije i Istre i sahranio ih u gore spom enutoj c r­ kvi, kraj lateranske krstion ice , uz bogo­ m o lju blaženog Ivana Evanđeliste, koju

54

je crkvu ukrasio i razne jo j darove p rik a ­ z a o ...". Na p rvi mah upada u o č i, da Liber p o n tific a lis sv. Dujm a ne spom inje među m učenicim a ko jih su kosti b ile prenesene u Rim . Pisac je poznavao lateranski m o ­ zaik. I, kad je pisao životopis Ivana IV , imao ga je pred o čim a . On spom inje sa­ m o Venancija, Anastazija i Maura, ko ji su sva tro jic a stajali na m ozaiku jedan pored drugoga na najčasnijim m jestim a iza sv. Dujm a. A k o pisac ne spom inje sv. D ujm a, ko ji je stajao na m ozaiku na p r­ vom m jestu, to n ije m oglo b iti slu ča j­ no — on je za to m orao im ati poseban ra­ zlog. Drugi p rih v a tljiv razlog nije moguće naći, osim taj da tije lo sv. Dujm a u istinu nije b ilo preneseno u R im , kao što to tv r ­ d i splitska crkvena predaja od najstarijih vremena. Kako je dokazao T h . M om msen, onaj d io knjige L iber p o n tific a lis u kojem se nalazi životopis Ivana IV , na­ pisan je za vrijem e pape Konona (6 8 6 — 6 8 7 ). Tada je živjelo, nema sum nje, više kle rika i dvorjanika pape Ivana IV ko ji su znali iz usta opata M artina i samog pa­ pe koje su kosti m učenika prenesene iz Dalm acije i Istre u R im . Osim toga, u to vrijem e i Rim i Dalm acija stajali su u is­ to j upravnoj je d in ic i, u Ravenatskom egzarhatu, pa se lako m oglo znati u Rim u da su stanovnici Salone, bivšeg glavnog grada Dalm acije, osnovali novu naseobi­ nu u D io klecijanovoj palači i ta m o p re n i­ je li kosti sv. Dujm a m učenika. Po K on sta n tin u Porfirogenetu prvi s p lit­ ski nadbiskup je došao u S p lit p rije sm r­ t i cara H eraklija I (11. veljače 6 4 1 ). Pre­ ma to m e , prijenos tije la sv. Dujm a u n o ­ vu splitsku stolnicu mogao se o b a v iti i p rije nego je došao opat M artin sredi­ nom god. 641. preko Istre u srednju Dalm aciju. U svakom slučaju prvi s p lit­ ski nadbiskup m orao se p o b rin u ti da t i ­ jelo sv. Dujm a, prvoga biskupa i osnivača bisku p ije solinske, koja se sada o b n o ­ vila u S p litu , prenese u splitsku s to l­ nu crkvu, ako ne p rije , onda barem tada kada je opat M artin prenosio kosti osta­ lih m učenika u Rim . 0 prijenosu ko stiju

sv. Dujm a u S p lit o p a t M artin je obavije­ stio papu Ivana IV , i njegovu o k o lin u , pa radi toga pisac životopisa Ivana IV u L i­ ber p o n tific a lis ne spom inje da bi tije lo sv. Dujma b ilo preneseno u Rim. Splitska predaja, do b ila je snažnu p o ­ tvrd u u najn o vijim arheološkim isko p i­ nama u g robnoj b a zilici u Manastirinama. Bečki arheolog R u d o lf Egger je poslije prvog svjetskog rata ponovno pom no pretražio i p ro u č io spom enutu b a z ilik u . On je, osim p rije nađenih arheoloških os­ tataka, kod zidanog groba u ko n fesiji na­ šao m ram ornu p lo č u s t r i mala o tvo ra , kroz koje su vje rnici po starom o bičaju lijevali ulje ili balzam na kosti m učenika. Nadalje, našao je pred istim grobom ka­ meni stupić s posudom za ulje i žižak k o ­ ji je gorio pred grobom . Taj stupić i da­ nas se nalazi na starom m jestu, in situ. Egger je u tv rd io , da je grobna bazilika u M anastirinama bila više puta pregrađiva­ na (posl. god. 313 ., o ko god. 400 ., te koncem V I stoljeća), da su kod toga neki grobovi b ili zapušteni, ali zidani grob je svaki p u t obnavljan i ponovno uređen za štovanje vjernika. Sve to govori da je z i­ dani grob bio počivalište glavnog m u č e ­ nika u bazilici, odnosno da su se tu nala­ zile kosti zaštitnika Salone i njezina p r­ voga biskupa sv. D ujm a. Na osnovi svih do sada o tk riv e n ih arheoloških ostataka i poje d in osti, Egger je u tv rd io , da je u najdonjem presvođenom prostoru ležalo tije lo sv. D ujm a, a iznad njega da su leža­ li ostaci druge dvo jice m uče n ika , d o k su u če tvrto m , nadozidanom , katu b ile p o ­ ložene to b o žn je m oći sv. Petra. U lom ak natpisa ko ji je uz taj grob našao B ulić, Egger je ovako u p o tp u n io : Per manus... i e p (i)s(co )p i V Kal(endas) Januariis dep (ositio) m em oriae beati Petri A p o s to li A ... A rh e o lo ški ostaci i o b lik grobnice sv. D ujm a, kako ih je arheološka znanost si­ gurno u tvrd ila , uvelike p o tvrđ u ju jezgru spisa o prijenosu k o s tiju sv. Dujm a u S p lit. Prema Trećem žiću (Gaudencijevu) to se do g od ilo ovako:

"P rv i splitski nadbiskup Ivan, kad je p o ­ svetio crkvu sv. M arije u D ioklecijanovoj palači u S p litu , pošao je s narodom do ruševina Salone, gdje se nalazila grobna bazilika solinskih m učenika. M jesto, u kojem su se škrinje sa svetim kostim a na­ lazile, b ilo je ograđeno podzem nim svo­ dom i, premda je nekima b ilo poznato, drač i šikare su ga posve skrivale. U k lo n i­ li su veliku k o lič in u klačarde i kamenja. I kad su kopali do neke d ubine, o tk r ili su jednu škrin ju k o ju su p re n ije li u S p lit za­ tvo re n u . Kad su vid je li da se u n joj ne na­ lazi tije lo sv. D ujm a, sutradan su se po ­ v ra tili na isto m jesto i kopali dalje. Dok su kopali du b lje , pronašli su sarkofag sv. Dujma i sa istom brigom i žurbom preve­ zli ga u S p lit . " Ovo slaganje spisa o prijenosu tije la sv. Dujm a u S p lit s arheološkim nalazima kaže da je taj opis u svojoj jezgri is tin it, te da je pisac izvornog opisa b io nazočan kod prijenosa. Inače ne bi mogao znati za sve p o je d in osti: da je nad D ujm ovim grobom b ilo više svodova i da su u njim a ležale škrinje s kostim a drugih m učenika. K o n sta n tin P orfirogenet zabilježio je u svom d jelu De adm inistrando im p e rio ,d a je solinska m e tro p o lija obnovljena u no­ vom naselju u S p litu za cara H eraklija I (61 0 —6 4 1 ). S p litski arhiđakon Tom a, nepoznavajući P orfirogenetovo d je lo , na­ pisao je na osnovi gradiva u starom s p lit­ skom nadbiskupskom a rh ivu , da je S p lit osnovan i u njem u nadbiskupija na čelu s Ivanom Ravenjaninom , d o k je živjelo m nogo stanovnika stare Salone, koja je b ila razorena god. 6 1 4 /6 1 5 . T o nas vodi u isto vrijem e. Sve ovo što je rečeno: rana uspostava solinske m e tro p o lije u S p litu , h o tim ič n a šutnja suvremenog Liber p o n tific a lis , stari vje rod o sto jn i opis prijenosa tije la sv. Dujm a u S p lit, u tvrđ e n i arheološki nalazi u vezi s grobnicom sv. Dujm a u konfensiji nadgrobne ba zilike u M anastirinam a, m eđusobno se slaže i d o punuje, te daje m oralnu sigurnost koja u povijesnom d o ­ kazivanju č in i p u n i dokaz da kosti sv. Dujm a uistinu nisu bile odnesene u Rim ,

55

nego da su prenesene u splitsku stolnu crkvu. T o je u novije vrijem e i dokazano. U današnjoj stolnoj crkvi u S p litu na desnu stranu glavnih vrata nalazi se o lta r sv. Dujm a. Kad je 1958. god. bila u kio njena olta rn a ploča i podnožje, došao jena vidjelo starokršćanski sarkofag s relje fo m Dobrog, pastira. Na rubu p o ­ klopca stajao je natpis u kojem piše da je nadbiskup Kresencije god. 1103. službe­ no obavio pregled k o s tiju sv. Dujm a, k o ­ je su se u to m sarkofagu nalazile. U nje­ mu je nađen m anji sarkofag od bijelog m ram ora, a u ovom olovna škrinjica s kostim a sv. Dujm a. Na p o klopcu u n u ­ trašnjega malog sarkofaga uklesan je latinski natpis, k o ji u hrvatskom p rije ­ vodu glasi: "Ovdje počiva tijelo BI. Dujma, solinskog nadbiskupa, učenika sv. Petra, poglavara apostolskog, preneseno iz Solina u S plit od Ivana, nadpastira iste stolice".

V anjski sarkofag, kako se vid i iz nje­ gove u m je tn ič k e izradbe, po tje če iz IV . stoljeća p. Chr. n., dakle iz doba kada je bio m učen sv. Dujam . I olovna škrinjica je izvorno starokršćanska pa je sa sarkofa­ gom bila prenesena iz Solina u S p lit. Mali u n utrašnji sarkofag napravljen je te k kod prijenosa tije la sv. Dujm a u S p lit. Za to se u p o trije b ilo komad bijelog m ram ora, k o ji je negda služio kao d io podnožja ne­ kom spom eniku cara Trajana u S olinu. Natpis ne nosi godinu nego je datiran, prema starem o b ič a ju , s im enom tada ž i­ vućeg nadbiskupa Ivana p rije god. 1103.; a u S p litu bila su ih tro jic a : Ivan I Ravenjanin, Ivan II, za kralja Tom islava, k o ji je održao crkvene sabore u S p litu god. 925., te Ivan III (oko god. 1052— —1060) za kralja Petra Krešim ira. G o rn ji natpis ne može se o d n o s iti na Ivana II i III, jer crkveni sabor god. 925. te m e lji m e tro p o lijsko pravo S plitske crkve ug­ lavnom u to m u , što se u S p litu nalazi t i ­ je lo sv. Dujma "već od p a m tiv ije k a ". I vojvoda B ra n im ir (87 9 —892) i vojvoda M u tim ir god. 982. splitsku katedralu zo ­ vu crkvom sv. D ujm a i Anastazija, što

znači da su kosti tih m učenika već prije n jih b ile ovamo prenesene. D .S V . V E N A N C IJ U unutrašnjosti Dalmacije nije b ilo c r­ kvenih središta ravnih Saloni, pa je ta ko u ovim krajevima poznat samo jedan m a rtir: sv. Venancij. Taj m a rtir je vezan za crkvu u Naroni i D e lm iniju. Kako se č in i, sv. Venancij je b io prez­ b ite r ili biskup grada Narone negdje u d rugoj po lo vici III stoljeća. Poput većine svetaca iz naših krajeva čije su relikvije zbog provale Huna, Avara i Slavena iz starih bazilika odnesene daleko u strane zem lje, da bi p otom ondje ste kli veliku slavu — sjetim o se sv. M artina, Dem etrija, Hermagore i Anastazije — ta ko je i k u lt sv. Venancija, istina bez nazočnosti re likvija , pod sličn im oko ln o stim a stigao sve do Toleda u Španjolskoj i u Camerino u Ita liji. Prema španjolskim hagiografijama bis­ kup to le tan ski (tj. salonitanski) sv. Venancije pošao je iz Narbonne, tj. Narone u Panoniju u m isije Dalm atim a gdje je m u č e n ič k i zaglavio. T o se do g od ilo god. 270. Drugi m a rtiro lo g ij o sv. Venanciju neš­ to sigurnije locira njegovo m učeništvo u D e lm inium . To je K ro n ika grada Camerino u srednjoj Ita liji, sastavljena u X III stoljeću, a prema ko jo j se kao patron gra­ da navodi V e nanti m artyris a lm i, č iji se dan slavi 1. ožujka. U mjestu se ne čuvaju nikakve relikvije na to ime, n iti je stanovnicim a i kron iča rim a nešto više poznato o njih o vu patronu. Ono " a lm i" v je ro ja tn o je ko ru m p iran o od " d 'A lm i" budući da je ta lija n ski sastavljač kron ike sloyo D na p o če tku rije č i smatrao p re fik ­ som za tv o rb u talijanskog genitiva. O b lik d 'a lm i la tin izira n je ta ko što je u njemu izostavljen onaj talija n ski " d e " . Ovakvim rješenjem teksta kamerinskog m a rtiro lo gija Venancij je o č ito duvanjskki m u če ­ n ik , što je zbog b lizin e toga mjesta, p o lo ­ ženog nasuprot D alm aciji vje rojatn ije ne­ go geografski smušena verzija iz Toleda.

R elikvije sv. Venancija prenesene su u Rim god. 641. i pohranjene u kapeli pored baptisterija u Lateranu, p rv o b i­ tn o m konsignatoriju. Splitska Crkva slavi sv. Venancija 6. travnja, ali to te k od početka X IX sto ­ ljeća, nakon što je Daniele Farlati u svom djelu " llly r ic u m sacrum " zam jerio S p li­ tu za ovaj propust. Dugo je vremena sv. Venancij smatran p rvim biskupom Salone. A li to je n e p ri­ h va tljivo , jer je to te k pobožna legenda bez povijesne osnove. B it će prije da je on pošao u m isije prema Duvnu i tu na­ stradao, a za Salonu se veže te k nakon što su ko sti, po stjecanju vjerske slobode god. 31 3 , ili pak pod konac IV stoljeća kad su neki krajevi D alm acije b ili ugrože­ ni od barbara, one prenesene u ba ziliku m učenika Anastazija na Marusincu. Blijeđenje ku lta sv. Venancija nije b ilo prouzrokovano samo p o tp u n im razara­ njem crkava i tra d ic ija u zaleđu p ro v in c i­ je Dalm acije p o č e tk o m V II stoljeća, ne­ go i čin je n ico m da on svojom djelatnoš­ ću nije b io vezan uz Salonu, a k to m u je i um ro ranije od d rugih m učenika. Salonitanska crkva je samo preuzela i kod sebe pohranila svečeve re lik v ije , no u sjeni ne­ što m lađe subraće sa sv. D ujm om na če­ lu. V je rn ike ove Crkve jače su zabljesnuli lo ka ln i m učenici iz 3 0 4 . god. čija je us­ pomena bila svježija je r se m a rtirij dogo­ d io te k ko ju godinu p rije Milanskog edikta. Venancijevo m učeništvo b ilo je ne sa­ m o starijeg datum a, nego se odigralo u drugoj sredini, podalje od Salone. U samom Duvnu izgleda da se nije o č u ­ vala tra d icija o sv. V enanciju. A p u lski b i­ skup German, naime, posvetio je god. 519. novosagrađenu b a z ilik u u Duvnu, ali u zapisu o to m e ne spom inje se ime patrona Crkve. Još jedna čin jenica utjecala je na b lije ­ đenje Venancijeva k u lta u Duvnu: b ilje ­ ženje legendi o svecima i m učenicim a d o ­ biva zamaha te k od X I stoljeća, a tada su se njegove re likvije već nalazite v rlo dale­ ko od svoje d om ovine — u R im u. N itk o ga, dakle, iz herezom preplavljene d o m o ­

vine nije više mogao u Rim u is tic a ti, m a­ kar se njegov lik , izrađen u m oza iku , na­ lazio na jednom od počasnih mjesta u apsidi lateranskog o ra to rija sv. V enanci­ ja t ik uz b a p tiste rij. U vakuum k o ji je na­ stao zbog p rilik a u Duvnu (doseljenje Slavena, h e re tič k i p o kre t) u s k o č ili su T oledo i Camerino. E. M A R T Y R O L O G IU M H IS T R IC U M Rano kršćanstvo našlo je vrlo rano svo­ je sljedbenike u Is tri, osobito u Parentium u, današnjem Poreču. O ndje je već u p re tko n sta n tino vo doba, možda koncem II ili u III stoljeću, postojala zajednica k o ju je kao biskup predvodio Maurus, m u č e n ik u jednom od progona. Uz njega ili blisko njegovom d obu zabilježeni su još slijedeći m a rtiri iz redova porečkog klera: sv. E leuterije, sv. P ro je kt, sv. A k o lit, kao i laici Sv. D im itrije i Ju lija n . T ije lo sv. Maura preneseno je u IV sto ­ ljeću iz groblja izvan zidina u mjesnu ba­ z ilik u . Kao dies natalis slavi se 21. X I, što b i b io dan toga prijenosa. Dio njego­ v ih relikvija prenesen je 641. godine u R im , pa položen u o lta r o ra to rija sv. V e ­ nancija pored lateranskog baptiste rija . U Poreču su i nadalje štovane kao prisutne njegove re likvije koje su Genovežani 1354. godine o te li Porečanima, pa te k 1934 p o v ra tili. S o b ziro m da se Maurove re lik v ije štuju i u R im u, izvršen je 1962. godine pregled re likvija i u o ra to riju sv. Venancija, pa je to m p rilik o m ustanovlje­ no da je 641. godine mogao b iti prenesen iz Poreča te k m ali d io re lik v ija , d o k je veći d io bio i nadalje zadržan u Poreču. Većina p o re čkih m učenika vezana je sa istoim enim svecima u drugim krajevim a svijeta. T ako se sv. M aur veže za nekog a frič k o g sv. Maura, a sv. E leuterije za Eleuterija " Ilir s k o g " k o ji se slavi 18. travnja. Sv. P rojekt se veže za istoim enog francuskog biskupa iz V II stoljeća. Za Pulu je vezan SV . G E R M A N m uče ­ n ik (oko 2 9 0 ). Bio je pulski građanin. Osuđena na sm rt v o jn ic i su odveli do da­ našnje Kostanjevice i tu mu o d ru b ili gla­

57

vu. S ta tu t grada Pule iz X IV , st. određuje da se u gradu slavi njegov blagdan. I da­ nas p ostoji na B riju n im a njegova crkvica iz X V . stoljeća. U katedrali u Puli čuvaju se re likvije sv. Jurja, sv. Teodora, sv. D im itrija , Bazilija, sv. Flora i Salom ona, ugarskog kralja. Pulski sv. D im itrije slavi se, začudo, is to ­ ga dana kada i solunski, 8. listopada. Što je, dakle, u p ita n ju : slučajna sličnost imena, pa veća snaga solunskog D im itri­ ja, koja je zasjenila lokalnog sveca ili je to neka "p o s u d b a ", iz Soluna, prema k o ­ jo j je u srednjem v ije ku sastavljen pulski m a rtiro lo g ij bez realne osnove. U Pićanu se štuje sv. N ic e fo r, u N o vi­ gradu sv. Pelagije, u R ovinju sv. Eufem ija, a u Pazinu sv. L iberat. Svi o n i im aju negdje u svijetu svog d vojnika. istarski m a rtiro lo g iji su u m nogočem u nesigurni, što iziskuje njih o vu te m e ljitu reviziju. Pri tom e treba v o d iti računa, da su m a rtiro lo g iji pisani u X I i X II stoljeću, kada je svako biskupsko sjedište toga p o ­ d ru čja nastojalo do ka zati svoju visoku starost. U to m e pogledu je A quiieja o tiš ­ la ta ko daleko da je sv. Hermagoru, pa­ nonskom m učeniku iz 304. godine, p ri­ pisala apostolsku starost — proglasila ga u če n iko m svetog Petra. Budući da vlasti­ tih m učenika nisu im a li, istarski gradovi p risv o jili su m učenike iz d rugih krajeva, odakle su d o n ije li i njihove životopise i dies natalis. Jedino je u Poreču arheo­ loški dokazana tra d ic ija sa spomenicim a k o ji su d a tira n i u III stoljeće.

F. T U R IN S K O P L A T N O tjTurinsko p la tn q)je p rim je r re likvije k o ­ je još i danas izaziva mnogo-rasprave, a sa arheološkog je stanovišta zanim ljiva jer se č in i da je upravo ona Otjecala na o b li­ kovanje Kristova izgleda u u m jetnosti V ili V I stoljeća. Do tada je, naime, K rist prikazivan kao g o lo b ra d i m la dić, d o k se od tada prikazuje kao zreo čovjek s b ra ­ dom i dugom kosomSTaj ob iča j potekao je iz Istočne crkve.

58

• Povijest m andyliona (arap. rubac, m a­ ram ica), kasnije nazvanog sindone^m ože se sažeti u n e ko liko rečenica.

pa nema sumnje da se bazira na re lik v iji iz Edesse koja je smatrana vjernom s li­ kom Krista, a događaj je vrem enom, na

tem elju a p o krifn o g "N iko d e m o va evan­ đ e lja " uvršten kao jedna od četrnaest stanica Križnog p u ta /.

[Godine 525. o tk riv e n o je u jednoj niši pdviše zapadnih vrata grada Edesse p la t­ no sa liko m Kristjš, za koje se tada tv r d i­ lo da b i to b ilo ono isto platne što ga je prema tra d ic iji za vrijem e kralja Abgara (I stoljeće) onamo d o n io jedan od apo­ sto la ..^a r Justinijan Prvi (52 7 —565) dao je nakdn tog o tk rić a u Edessi sagraditi veliku crkvu u čast M andyliona, pa je taj u njoj čuvan sve do vremena cara Rom a­ na 1 Lekapena (92 0 —944]V uvladara cara Konstantina V II P o rfiro g e n e ta ,^ko ji je ovu re lik v iju dao p re n ije ti u Carigrad) U vrijem e pljačke Carigrada za Č etvrte Križarske vojske 1204. god. M an d ylio n je nestao. Tek 1367. pojavio se u F ran­ cuskoj, u m jestu L ire y,^p la tn o s liko m Krista, za koje se tv rd ilo da je upravo onaj što je nekoć bio u Carigradu. Njegov dotadašnji vlasnik b io je G e o ffro y de C harny, k o ji je godinu dana prije toga poginuo u b itc i kod Poitiersa, pa se n je ­ gova udovica o d lu čila da platno prikaže ja vn o sti. Sm rću svoga muža ona je, nai­ me, ostala bez sredstava za živo t, pa je na ta j način pokušala rije šiti svoje teško stan je /G o d in e 1453 M arguerite de Charny, d a lji p o tom a k G eoffreya, p o klo n ila je to Platno (koje se od tada počelo nazivati Sindon) p rincu Louisu S a vo jsko m ja taj ga je o d lo žio u dvorcu Cham bery. Papa S iksto IV priznao je 1464. godine a u ten ­ tič n o s t Sv, Platna) i o d o b rio hodočašća. Požar u kapeli 4; prosinca 1532. ošte tio je d io Platna, a 1578. ono je preneseno u T urin!) (S tari M an d ylio n poslužio je kao osno­ va za poznatu legendu o V e ro n ici, t j. sve­ to j ženi koja je Isusu na pu tu prema G o l­ g o ti p ružila rubac da otare zn o j, p ri če­ m u je na platnu ostala njegova s lik a j Taj događaj nije opisan u kanonskim Evanđ e ljim a ^ a po tra d ic iji poznata Veronika dovodi %e u vezu sa dvije rije č i: V E R A IK O N A , t j. "vjerna s lik a ", "is tin ita s li­ k a " ^ Legenda je nastala u Isto čn oj crkvi}: J /

59

IV. KRŠĆANSKA SIMBOLIKA 1. Klasični motivi u starokršćanskoj simbolici U doba, kada su se prvi kršćani po ja vi­ li u Rim u, rimska ku ltu ra se nalazila na vrhuncu svojega cvata. Još su bile žive tra d icije profinjenoga Augustova doba, n itk o nije mogao ni s lu titi da će ovu sna­ žnu k u ltu ru z a m ije niti nova, kršćanska. Kršćanska je k u ltu ra bila duhovna, pa nije imala d o v o ljn o snage da preobrazi m aterijalnu k u ltu ru Rima, koja je bila građena to k o m vjekova, te je kroz gene­ racije ušla u krv R im ljanim a. K to m u d o ­ laze progonstva, te se o n i, da očuvaju glavu, m oraju k r iti pred svijetom i u što većoj ta jn o sti d rža ti svoje sastanke i vršiti svoje obrede. Kršćanin se nije sm io istica­ t i pred ostalim R im ljanim a je r b i se m o ­ rao podvrgavati rim skim k u ltu rn im f o r ­ mama, da b i izbjegao ono što je b ilo u d i­ rektn o j opreci s njegovom vjerom . Na taj način ulazi po g d je k o ji poganski m o tiv i u najraniju kršćansku u m jetnost, koja je pokušavala d a ti mu čisto kršćansko o b i­ lježje. Tako se izgrađuje prvi tem elj krš­ ćanske um jetn o sti na klasičnoj osnovi. Ž iveći odvojeno od rimskoga poganskog života, kršćanstvo stvara iz ovih m otiva i iz svojih elemenata zasebnu um jetnost. Ta je u p o če tku još vrlo jednostavna, ali, u opreci s kla sičn o rim sko m , ona stalno napreduje. U nje je jača životna snaga te raste i napreduje, d o k poganska postepe­ no obam ire. M e đ u tim , rim ska je ’ ku ltu ra u to doba prožela sve slojeve naroda, pa jo j se nisu m ogli o te ti ni kršćani, k o ji u svojim slikama i reljefim a nisu zabacili sve poganske m itološke m otive, riego sa­ mo one, k o ji su b ili u d ire k tn o j opreci s kršćanskim nazorim a. Z ato su p ridrža li i sve one razne d e lfin e , m orske konje, tritone, Nereide, Sirene, gorgone, ložu, pan­ tera, jarca i mnoge druge, k o ji već i u

rim skoj um jetn o sti republikanskog doba im aju više d e ko ra tivn i nego m ito lo g ijs k i karakter. I neki čisto m ito lo š k i m o tiv i, kao što su'Efoš I Psiha, prihvaćaju se kao kršćanski m o tiv i: Eros predstavlja nebesku'ITufeav. a Psiha dušu, koja te ži k raju. O m ilje n ..u m je tn ič k i m o tiv bio je O rfe j, kako okružen od ovaca i drugih ž ivo tin ja svira na liri. Od p oznatih prikazivanja Orfeja samo ga m anji d io zamišlja o p k o lje ­ na raznim zvjerim a, kako to odgovara poganskoj tra d ic iji, dok je u većine o p k o ­ ljen samo jaganjcima, dakle je pastir u k r ­ šćanskom. smislu. Srodan ie m o tiv E n d im io n , po g rčko m naziranju gospodar sm rti, k o ji vječno spava a nikada ne um ire. Kao alegorija smrt i on se prikazuje i na kršćanskim spom enicim a ta k o na sarkofagu iz Salone. VrlQ.ran.Q_ss razvija tip D obrog Pastira, k o ji radi jedne zalutale ovce ostavlja svoje stado. Taj se božanski pastir p ri­ kazuje’ redovito s ja n je to m na ramenima i predstavlja alegorijski Isusa. Pa i ta j m o ­ tiv im a, što se tič e vanjštine, svoje prete­ če u klasičnoj u m jetn o sti, u Hermesu K r io fo ru . k o ji se razlikuje tim e da m jesto janjeta nosi ovna..Smisao alegorije posta­ je kršćanima još jasniji" kada se D obri pastir pokaže usred stada a o p k o lje n r i­ bama, koje nisu ništa drugo no h ije ro g lifi imena Isusova. Ovaj se m o tiv p o ja vlju je u kršćanskoj um jetn o sti vrlo rano. Po Tertu lija n u b io je lik D obrog pastira oko god. 200. red o viti ukras euharistijskog kaleža. Taj je m o tiv i s čisto u m je tn ič k o g gledišta vrlo zahvalan: m ladenački lik pa­ stira, kratka , o k o pasa zašukana tu n ik a , fasciae crurales, pedum (savijena palica), sy rin x (svirala) i m ulctra (m uzlica).

61

b ili su zgodni elem enti za oživljavanje m otiva. Jedan od najstarijih i ujedno najljepši p rim je r k o ji predstavlja Dobrog pastira nalazi se kao statua u lateranskom m uze­ ju . Mladenačka nježnost, gracilno drža­ nje, savršeni nabori tu n ik e i ljepota lica, podsjeća na kipove A n tin o ja i odiše n a j­ fin ijim duhom klasične um jetnosti. Posve je drugo shvaćanje tip a Dobrog pastira na jednom m ozaiku u m auzoleju Gale Placidije u Raveni, Božanski Pastir prikazan je kao nebeski k ra lj: glavu o k ru ­ žuje zla tn i nim bus, o g rn u t je zla tn im plaštem, a preko njega je prebačena g rim iz ­ na kabanica. U m jesto peduma u ijevici d rži v e lik i k riž , a desnicom m ilu je janje iz stada ko je ga o kru žu je . Na jednom sarkofagu iz Rušinca kod Splita obrađen je m o tiv Dobrog pastira čisto alegorijski: k riž u vijencu je iđeogram k o ji predstavlja K rista , a dvije o v­ ce do njega predstavljaju mu stado. Jedan relje f k o ji prikazuje Dobrog pas­ tira iskopan je na razvalinama b a zilike u Zenici. Sredinu ko m p o zicije zauzima ve­ lik i križ , tzv. c ru x gestatoria; desno je Isus kao pastir i d vije ovce, koje od križa traže zaštitu p ro tiv paklenskih napasti prikazanih u o b lik u lava i zm ije. U m je t­ n ička je izradba upravo barbarski p rim i­ tivn a , ali uza sve to , radi svoga o rig in a l­ nog i jedinstvenog alegorijskog shvaćanja ide taj spom enik među n a jzanim ljivije ra­ dove starokršćanske u m jetn o sti. Stalan tip u starokršćanskoj um jetnos­ t i, osobito na freskam a katakom ba, jest tzv. orans, t j. p o k o jn ik prikazan u stavu m olitve. Gest m o litve u uspravnom stavu s u zd ig n utim rukam a, n ije tip ič n o krš­ ćanski, nego je i to preko klasične u m je ­ tn o s ti ušlo u starokršćansku. O ranti u ka­ takom bam a odaju se kao kršćanski ne sa­ mo po mjestu gdje se nalaze, nego i po o b ič n o p ribilježenom imenu p o k o jn ik o ­ vu s do d atko m i N PACE. Vrem enom se p rikazu ju u stavu oranta ne samo p o k o jn ic i, nego i pojedine b i­ blijske lič n o s ti: Noa, A braham , Izak, Jona, D anijel, Suzana, a od novozavjetnih: Bogorodica, Zaharija, apostoli Petar i Pavao, kao i neki sveci — posebno sv. Menas i sv. Cecilija.

62

i

Jedan od n a jza n im ljivijih starokršćan­ skih m otiva k o ji dokazuje kršćansko—p o ­ ganski p ro m is k u ite t na p o lju likovne u m je tn o sti, jest tzv. cena coelestis (nebe­ ska gozba) za ko ju se držalo da je to neš­ to tip ič n o kršćansko, je r da sjeća na Po­ sljednju večeru. M eđ u tim , kod ovih goz­ ba ne sudjeluje 13 m uških osoba, nego muškarci i žene u neodređenom b ro ju . To je, dakle, o b ič n i, n a ro čito u O rije ntu rasprostranjeni običaj — agape — koja i u h to n ič n o m k u ltu igra ve liku ulogu. G oz­ ba se sastoji od riba, kruha i vina, a nesu­ m njivo je is k lju č iv o kršćanski m o tiv ako se na njim a, kao na fresci u Sta. Priscila, prikazuje fra c tio panis (lom ljenje kruha). Do koje m jere p ri u p o tre b i ovog m otiva ide p ro m is k u ite t, vid i se najbolje na c i­ klusu slika ko jim a je ukrašena grobnica neke V ib ije . Prikazana je poljana puna cvijeća. U pozadini je stol sa 6 g o stiju , a na njem u se razaznaju riba, k ru h i vin o . Sluga donosi vino a m ladić i djevojka be­ ru cvijeće. Na scenu dolazi m atrona V ib ija u p ra tn ji anđela. Pridružuje se gostima, ko jih je dosada b ilo samo 6 , što označa­ va ne p otp u n i b ro j. Prikazan je dakle V ib ijin onostrani ulazak u sreću: održava se eshatološki skup i vječna gozba. Eshatološka gozba je, dakle, sprovodna goz­ ba. Kad netko um re, lju d i se o k u p lja ju na gozbu kao op ro šta jn i susret. T im se želi naglasiti da ovakva zemaljska gozba prelazi u vječnu gozbu. U ta kvo živo tn o ozračje ulazi kršćanstvo s euharistijskim obredom . T ako se gozba o ku p lja n ja p o ­ vezuje s euharistijskom gozbom . _ _ j Još treba ista kn u ti jednu osobinu ko ju ćemo naći u kršćanskoj u m jetnosti je d ­ nako kao i u pretkršćanskoj, a to je o b i­ čaj da se sve pojave koje um jetnost nije kadra liko vn o p rika za ti, daju u o b lik u p e rso n ifika cija . T ako se nebo na sarko­ fagu Bassusa prikazuje kao neodjevena fig u ra s glavom zastrtom velom ; m ore — prema to m u da li je u m je tn ik R im lja n in ili G rk (thaiassa je ženskog roda) kao m uškarac ili žena; sunce i mjesec kao ljudske glave, okružene aureolom ili lun u lo m ; vjetar kao tru b lja č k o ji puše u rog, a Hore kao žene s odgovarajućim a trib u tim a godišnjih doba. I p e rso n ifika ­ cije nekih vrlin a preuzeli su, m utatis m utandis, starokršćanski u m jetn ici od R i­ m ljana. Pietas Romana postala je m ate­

rinskom lju b a vlju , Spes Publica m ir, Sophia m udrost, Eucharistia zahvalnost, Eirene duševni m ir, Agape gozba ljubavi. Polazeći preko m nogih d rugih m otiva, k o ji su iz pretkršćanske um jetn o sti preš­ li u starokršćansku, spom enut ćemo sa­ mo od akcesorija još nim bus ili osjenku o k o glave Isusa i svetaca. Već su stari G r­ ci i R im ljani svoja božanstva svjetlosti, a n a ro č ito Feba, p rikazivali s glavom o k ru ­ ženom zrakastim nim busom . Takav se nim bus davao i carevim a, k o ji su apote­ ozom postali bogovi. N im bus, dakle, kao nadljudska o d lik a pretkršćanskog je p o d ­ rije tla , a u ra n ijo j kršćanskoj u m jetnosti

ona se daje, bez obzira na svetost, ista­ k n u tim ličn o stim a. I, zato se nim busom ne p rikazu ju samo Isus, Bogorodica, a po­ s to li i sveci, nego i anđeli, p ro ro ci pa čak i kraljevi kao Saul, David, Herod, Konsta n tin i drugi. Nim bus se ta k o pojavljuje već u IV stoljeću, a te k kasnije postaje is­ k lju č iv o znakom svetosti. N ajstariji o b lik nim busa u kršćanskoj u m je tn o sti jest o b ičn a kružnica, često podvostručena, a u V stoljeću ucrtava se u nju k riž ili m onogram Isusov sa slovima A lfa i Omega. Postoje č e tiri tip a nim busa: Bog Otac ima tr o k u t, u o k ru g li nim bus Krista u cr­ ta n je k riž , kod svetaca je o b ič n i krug, a za žive ljude stavlja se č e tve ro ku t.

2. Kršćanski simbolizam Kršćani kao sljedbenici jedne proga­ njane vjerske zajednice, m orali su se čes­ to čuvati da se vanjštinom ne razliku ju od ostalih građana. Z ato se n jih o v grobni spom enik ni po o b lik u ni po s tiliz a c iji ne razliku je u prvo doba od poganskih n i­ čim što bi m oglo n a ro č ito pasti u o č i. S tilizacija je g ro b n ih natpisa jednaka kao i u poganskih natpisa. T ek se izostavlja ono po če tn o D M (D iis M anibus) kao p o ­ ganska i kršćanskom duhu oprečna fo r ­ m ula. Prolazniku to nije ola ko padalo u o č i, a ako jest, mogao je to lako p ro tu ­ m a č iti kao omašku klesaretfu. M eđutim , ulaze u kršćanske napise p o je d in i, samo kršćanima ra zu m ljiv i znakovi k o ji grob odaju kao kršćanski. Jedan od najrasprostranjenijih kršćan­ skih sim bola prvog vijeka je r i b a. R i­ ba igra u religijam a a zijskih naroda ve li­ ku ulogu. U , In d iji je spasiteljica'praoca ljudstva, u S iriji je ona sp asila b o ž i­ cu A ra g a tiš~ te "7 e "h a rć č itb poštivaju u H elipolisu, a po H yginu, (A stronom ica, Poetica II, 4 1 ), nose zlatne i srebrene r i­ be kao a m ajlije: p i s c i u m s i m u l a c r a i na u r a t a p r o d i i s p e n a t i b u s c o l u n t . Svete ribe uzgajale su se u H ijerapolisu, okićene zla tn im grivnama živjele su u rib n ja k u labrandijskog Zeusa u K a riji. One se u Egiptu sm atraju svetim to te m o m , a svetih je riba b ilo i u vrelu A re tu zi kod H alkide. Riba igra veli­ ku ulogu i u k u ltu Kabira i M itre , i pre-

ma to m e , ona u kršćanskoj sim b olici nije vanjštinom nova pojava, nego nešto što se može svesti na s irijs k i utjecaj. Novo je samo to da slova grčkog naziva ribe i h t h y s predstavljaju in icija le imena lesous Hristos Theou Y ios Soter. Ta rečenica bila je protest kršćana p ro ­ tiv preuzetosti cara D om icijana, k o ji se na novcima, kovanim u A le k s a n d riji, na­ zvao sinom b o žjim , Theou Y io s, a u je d ­ no i zgodan sim bol za isprva ta jn o a po ­ slije i javno propagiranje imena Isusova. I ta k o riba u starokršćaskoj sim b olici ima višestruko značenje. N jom se k ris tija n iz i­ ra stari, u isto čn o m svijetu d u b o k o u v ri­ ježeni m o tiv , ona dobiva po egipatskom i sirijskom , uzoru euharistijskp značenje, ona je akro stih , ra zu m ljiv samo v je rn ic i­ ma. Riba, kao sim bol, upotrebljava se če­ sto od 11 do IV sto ljeća a poslije sve r je ­ đe. N ju su urezivali u geme, pečate, p r­ stenje, ertklopije a vrlo često je na euha­ ris tijs k im slikarijam a u katakom bam a. Često se tu nalazi više m alih riba p T s 'c T c u I a, a lu d ira ju ći ha Klem enta Aleksandrijskog, k o ji je opjevao Isusa kao ribara, što iz b u rn ih valova hvata r i­ be da ih privede novom ž iv o tu . O b lik ribe isprva je raznoličan, ali se pom alo ustaljuje u o b lik u d e lfin a kao, na p rim je r, riba uklesana na rubu jedne gro. bne p lo če s kasnolatenskog grobišta u Jezerinam a kod Bihaća. Taj se spom enik

63

sm atralo da je pogansko—rim ski, ali da je uistinu kršćanski dokazuje to što pred im enom u natpisu nedostaje o b lig a tni praenomen i što je fo rm u la D M nado­ mještena d e lfin o m . T o je možda najstari­ ji starokršćanski spom enik na te rito riju Bosne i Hercegovine, k o ji ide bar u II stoljeće p. Chr. n. U .kalaJ.mb.aoia_se prikazuje č e s to rib a s .k o š a ro ro k ru h a i 'kateždm vina.te-se.tirrie_Euharistija.,izjed.načuje sa s im b o lič k o m , rib om , dakle s. Isusom. Takve .se slike nalaze na grobnici Lucine u K a liksto vim katakom bam a.

CRUX

AN S ATA

CRUX

IM M IS S A

CRUX COMMISSA

Kako sim bolizam u starom kršćanstvu dolazi sve jače do izražaja, upotrebljava se riba u raznim kom binacijam a: s dva goluba (= v je rn ic i), sa sidrom (= nada), i pa lm inim listo m -(= pobjeda), a ta k o m b i­ nacija znači: " K ris to v i vje rnici nadaju se pobjedi u Isusu K ris tu , Božjem Sinu, S pasitelju". Među svim kršćanskim sim bolim a naj­ rasprostranjeniji je i u najvećoj časti križ kao glavni in s tru m e n t Isusove m uke. Sam po sebi to je orn a m e n ta ln i m o tiv , kojem u p re th is to rija t seže u prastaru da­ vninu. A li, nigdje nema podataka imade li k riž u ovim ku ltu ra m a neko s im b o lič ­ ko i sakralno značenje, te k u Egiptu na­ lazimo pod im enom a n k h k riž u o b ­ lik u slova T. Ova c r u x a n s a t a , kako su je prozvali e g ip tolozi, jest h ije ro g lif ko ji znači živo t i, prema to m e , u egipatskoj in ko n o g ra fiji je d o b ila analogno znače­ nje. Taj ankh prelazi u ko p tsku u m je t­ nost kao ideogram za Isusa k o ji nas vodi vječnom životu pa je često k o m b in ira n s pravim križem ili s Isusovim monogram om . Pravi križ p ojavljuje se u starokršćan­ skoj iko n o g ra fiji u dva o b lik a : C r u x i m m i s s a s je d n a kim krakovim a, i c r u x c o m m i s s a s d u ljim d o ­ n jim v e rtika ln im krako m . Onaj prvi p o ­ javlju je se o k o god. 150. na štuku lokulusa u katakom bam a sv. Priscile, a odonda sve do početka V stoljeća češće, d o k ga na zapadu, n a p ro tiv , ne potisne onaj drugi o b lik ; ali se na istoku i dalje podržaje. U doba progonstva služe za m askiranje križa o b ič n i znakovi kao već spom enuti egipatski a n k h / A m o ide i znak sličan slovu T radi svoje sličn o sti s

SI. 17.

Osnovni tipo vi križa.

rim skim p a t i b u l o m n a kojem su osuđenici razapinjani. I, zato već Klem ent A ieksandrijski zove " T a u " slovom Gospodnjega znaka. Za maskiranje križa služi u doba p ro ­ gonstva i c r u x g a m m a t a . T o je a p o k a iip tič k i t e t r a g a m m a t o n , zvan ovako, je r je složen od č e tiri slova g a m m a ukršte n ih u je d n o j to č k i. To je ona ista s v a s t i k a koja se u čitavom p re th is to rijs k o m k u ltu rn o m svijetu nala­ zi bezbroj puta prikazana sve od doba n e o litik a kroz sva slijedeća razdoblja. U In d iji je ona sim bol sunca i vatre, te ž iv o ­ tne snage koja iz n jih izvire, a na zapadu služi kao najrasprostranjeniji a p o t r o p a i o n (am ulet). N joj se davalo razno­ lik o značenje, i radi sličn o sti s križem stari kršćani upotrebljavaju svastiku da njom na gro b n im stelama nadomjeste k riž . Ta se svastika našivala o b ič n o kao c I a v u s na tu n ic i kršćana. P rim jer ta ­ kve prim jene je grobna stela iz Zenice, gdje su prikazane č e tiri osobe od k o jih su t r i sa svastikom na tu n ic i. Taj je spo­ m enik kao s p o I i u m b io uzidan u b a z ilik u . Konačno služi i kosi k riž u o b lik u slo­ va X kao ideogram za Isusa i zove se c r u x d e c u s s a t a ; na lik je rim skom b ro ju 10. N akon uspostavljanja vjerskog m ira god. 313. nije b ilo potrebe k r iti k riž . On postaje pače državnim grbom i okružen vijencem kao c r u x c o r o n a t a , sta­ vlja se, zam jenjujući rim skog o rla , na I a b a r u m (zastavu) rim skih legija, za­ tim na novce i n a k it. Vijenac o k o križa o b ič n o je izrađen od lovorovog lišća, po ­ vezan vrpcom , a li ga poslije zam jenjuje o b ičn a kružnica. Usporedno s križe m upotrebljava se i k r i s t o g r a m . On se sastoji ili od k o m b in a cije p o č e tn ih slova imena lesus H ristos ili, po g rč k o j praksi, od prva dva ili t r i početna slova imena i ta ko nastaju razne kom binacije. Od ovih varijanata je u doba Konstantin o v o na jo b ičn ija varijanta sa slovom X i uspravnim P koja se u spisima često u potrebljava kao c o m p e n d i u m s c r i p t u r a e, ili kratica, te se u fo r ­ m u li in C h r i s t o D e o ime Krista označuje m onogram om . Na grobnim 65

spom enicim a, kao u Saloni, stoje ovakvi . m onogram i često izvan teksta natpisa, o značujući tim e da je grob kršćanina. K ratica I H (lesus) je mlađa od o v ih , a još je kasnije ušla u ob iča j kratica IXC (lesus Christos Soter). K ris to iik o m m onogram u dodaju se još A lfa i Omega i ta k o nastaju kom binacije koje se upotrebljavaju uklesane u go rn ji prag ku ćnih vrata kao a p o t r o p a i o n . Odgovarajući sem itskom ispuštanju voka­ la, nastaju i u g rč k im spisima za ime Isu­ sovo kratice IXC i XPC a po g rč k o j p ra k ­ si skraćivanje n o m i n a s a c r a , koja se sastoji u to m e da se piše samo prvo i posljednje slovo rije č i, nastaju kratice OC, KC, IC, XC m jesto. Theos, Kyrios, lesous, Hristos te g rčke kratice ulaze u ovom o b lik u već u IV stoljeću i u la tin ­ ske pisane tekstove. Na starokršćanskim spomenicim a na­ laze se vrlo često prikazane i neke ž iv o ­ tin je koje im aju n a ro č ito sim b o ličko značenje, a p o d rije tlo im je b ib lijska p o ­ vijest.

SI. 18.

TROPHAEUM CRUCIS, Anastasis, dio sarkofaga, Rim,sred. IV st. Scena je puna simbolike u ko jo j središnju ideju predstavlja prikaz sv. Trojstva. U vrhu svoda prikazan je orao, simbol ne­ beskih visina i Boga Oca. On d rži u kljunu lovorov vijenac sa ucrtanim kristogramom, a dva goluba na antenama donjeg križa sim boli su Duha Svetoga i svjedoče za Krista Pomazanika. Golub je p rv i poletio iznad kaosa Općeg potopa i donio maslinovu grančicu kao znak novog života nakon velikog uništenja. Crux coronata u kom binaciji s donjim križem, Patibulusom, č in i znak Ankha, života. U k u to ­ vima iznad nebeskog svoda prikazani su Sol i Luna, sim boli Svjetla i Tame, Rađanja i Umiraranja, a p r i dnu scene dva rimska vojnika u posramljenom položaju ratnih zarobljenika podsje­ ćaju na Uskrsnuće Reljef je izrađen kratko nakon proglašenja dogme o Presvetom Trojstvu na saboru u N iceji 325. godine, pa je jedan od najranijih pokušaja prikazivanja ove dogme likovnim elementima.

vlast. Na jednoj ko p tsko j steli V11 sto lje ­ ća orao je prikazan raširenih k rila s k r i­ žem u k lju n u a nad glavom s križem ovjenčanim vjencem. Na drugim k o p tskim stelama prikazuje se orao s b u lo m oko vrata u kojem u je urezan k riž . Na ulom cim a jednog pluteja iz b a zilike u D a ­ b ra v i na m a u Bosni prikazana su dva orla na ram enim a križa. Paun, nekoć ptica Junonina, ulazi dos­ ta rano u kršćansku relig iju . Isprva m ož­ da iz čisto d e ko ra tivn ih razloga upotreb lje n postaje on s vrem enom sim bol raj­ ske ljepote. Na freskama katakom ba koje p rika zu ju raj, igra među živo tin ja m a koje ga oživljavaju vidnu ulogu. Radi svojega o b lik a paun je vrlo zgodan da ispunja k u ­ to ve tim pana i ta k o se n jih po dva, s kaležom u sredini, upotrebljavaju na t im ­ panim a k o p ts k ih stela, p rim je ric e na O gadijevoj koja je sada u m uzeju u K ai­ ru. Na grobnoj p lo č i A u re lije Probe, posavljenoj od Elije V ik to rin e u k a ta k o m ­ bama sv. Kaliksta, paun je prikazan s janjetom .

G o lu b , izaslanik N o in na vodenoj p u č i­ ni, jest sim bol duša koje žive u vječnom p o ko ju i zato nosi u k lju n u maslinovu grančicu. Kada se p rikažu dva goluba ka­ ko srču iz kaleža, onda je, osobito ako je ovaj obilježen m onogram om Isusovim, jasno da predstavlja vjernike k o ji u Euha­ ris tiji srču zalog vječnog blaženstva. Sepulhrano značenje goluba odaju nam ne samo g robni spom enici, nego i svjetiljke (I u c e r n a e) ko je često im aju o b lik go­ luba.

Lav se prikazuje na kršćanskim kao i na poganskim sarkofazim a često u lovu na druge zvije ri. Tu nema sim b oličn og značenja, ali u društvu sa zmajevima (zmijam a) i baziliskom predstavlja pakle­ ne napasti. O sobito lije p p rim je r je plutej d obrog pastira iz b a zilike u Zenici.

Janje sim b olizira vjerskog sljedbenika jer je Isus D obri pastir k o ji je vrhovni pasto ra t predao sv. Petru. Po rije čim a : E c c e a g n u s D e i, q u i t o l l i t p e c c a t a m u n d i ( l v 1 ,29) pred­ stavlja janje i Spasitelja kao na grobnici Faustinijana u Sta Lucia, na freskam a u katakom bam a sv. D o m itile , sv. Petra i Marcelina i drugdje, ali je k o n cil god. 692. pre p o ru čio da se u ovakvim p rik a ­ zima janje nadom jesti lik o m Isusovim.

Broj t r i važio je kao sveti b ro j grčke filo z o fije a kod crkvenih otaca on je sim ­ bol savršenstva trojednoga Boga. Nalazi­ m o ga svugdje, ali iz rič itih tekstova ko ji upu ćuju na njegovo prisustvo nalazim o, p rije svega, na trim a vratim a p ro če lja ba­ z ilik e . Vrata su, prema Isusovim rije č i­ ma, IA N U A V IT A E , ali su na pro če ljim a većih crkava možda radi lakše k o m u n ik a ­ cije vjernika.

Orao igra već u m ezopotam ijskoj i egi­ patskoj sim bolici znatnu ulogu. U g rčko j je stalni p ra tila c Zeusa, a R im ljanim a slu ­ ži kao b o jn i znak po je d in ih legija A n a lo ­ gno to m u on i u kršćanskoj sim bolici predstavlja carstvo ali nebesko i K ristovu

Neki brojevi im ali su kod kršćana sim ­ b o liča n značaj. T o je bila a n tička tra d ic i­ ja ko ju su kršćani preuzeli iz s ta rijih k u l­ tu ra .

Broj č e t i r i vezan je ne samo za č e tiri evanđelja nego i za č e tiri strane svi­ je ta . R im lja n i su rado o rije n tira li svoje građevine prema stranama svijeta, a to je preneseno i na č e tiri evanđelja č iji su sim b oli (orao, d ije te , lav i b ik ) u starom Babilonu predstavljali strane svijeta.

67

Broj š e s t i d v a n a e s t b ili su osobito o m ilje n i. Oni su d ije lo vi k ru ž n i­ ce, dakle predodžbe kozmosa ko ji su s 12 apostola d o b ili još i naglašeno kršćan­ ski smisao. Otuda se ponekad susreće dvanaest stupova izm eđu lađa bazilike. Ne smije se, m eđutim , izg u b iti iz vida da je broj dvanaest osnova seksagezimalnog brojnog sistema, pa je i danas još u u p o ­ treb i izraz " tu c e " kao zamjena za de ci­

m alni računski sistem. Broj dvanaest d o ­ lazi o b ič n o i gotovo u pravilu kod cen­ tra ln ih građevina č iji su tlo c rti o b ičn o osnivani ucrtavanjem šestara. Broj s e d a m b io je važan kod sljed­ benika m itraizm a, pa je samo d je lo m ičn o preuzet u kršćanskoj a rh ite k tu ri. Jedina bazilika sa sedam lađa bila je Ciprijanova bazilika u K a rta g i.'

V ARHITEKTURA 1. O pći dio N ajstariji spom enici kršćanstva osobito o n i iz I i II stoljeća ne ra z lik u ju se oso­ b ito od spom enika poganskih sugrađana. Sve je to spadalo u k u ltu ru rim ske a n ti­ ke, a razlika je postojala samo na re lig io ­ znom , dakle duhovnom planu. T o se osobito odnosi na građevine koje su služile k u ltu i u ko jim a su kršćani o d r­ žavali svoje sastanke slaveći E uharistiju, To se održavalo u p riva tn im kućama i prostorijam a koje se ni po čem u nisu is­ ticale. Do sredine II stoljeća n ije jo š b ilo specijalno građenih o lta ra , jer se žrtva prinosila na p o k re tn im stolovim a. Takav " p ro fa n i" izgled ran ih bogoštovnih sasta­ jališta kršćana b io je upravo razlogom podozrenja kod poganskih gospodara. T o je b ila tip ič n o židovska tra d icija p r­ vih judeokršćana, ko ja je odgovarala k u l­ tn o j praksi kasnog židovstva (K o l 4,15}. Sinagoge su se svojim s tilo m rije tk o o d ­ vajale od ostalih zgrada, a jeruzalem ski hram je ionako b io razoren još god. 70., pa su se Z id o v i u tje š ili idejom da će na Sudnjem danu s neba sići novi, Nebeski hram , u kom e se više neće p rin o s iti žrtve paljenice, nego samo kađene žrtve. Već je Isus u razgovoru sa Samarijankom (Iv 4 ,2 1 - 2 5 ) postavio pojam hrama na drugu, d u hovnu osnovu, ali je sv. Pavao svoje govore ipak držao u sinagoga­ ma. Razaranje hrama razbilo je kod Zidova pojam svetosti vezane samo za jedno m jesto. Ta svetost prešla je na svaki skup vjernika dakle i na sastajališta u sinagoga­ ma. Tako su se i n a jsta riji kršćani počeli s ku p lja ti u sinagogama, u k o lik o su pre­ vladali u d o tič n o j zajednici.

68

K u ltn e građevine kod ranih kršćana b i­ le su, dakle, o b ičn e profane građevine k o jim a ni vršenje k u ltn ih radnji n ije da­ valo svetost. Č injenica da nije postojala sakralna a rh ite k tu ra , svetost je posjedo­ vao is k lju č iv o sam k u ltn i č in . H ram , o d ­ nosno svetište, shvaćeno je samo kao v i­ zija, o tk riv e n je , kao o b je k t ezoterične spekulacije. Kršćani su, sku p lja ju ći se u p ro fa n im zgradama, m is lili na nebesko svetište, na neku "d u h o v n u a rh ite k tu ru " , zanemaru­ ju ć i m jesto svoje fiz ič k e nazočnosti. U to m smislu ka ra kte rističn a je izjava Klementa Aleksandijskog: "N ije dobro n i pravilno da m i Onoga koga-nije moguće obuhva­ titi, sputavamo na jedno mjesto. Onoga k o ji je posvuda, zatvaramo u građevine podignute ljudskom rukom. Zar je moguće da može b iti sveto djelo što su ga podigli zidari, klesari i dru­ gi obrtnici? Zašto ne bismo svetište nazvali Bo­ žjom Crkvom koja je vrednija od proizvoda obrtnika, je r je .o d samoga Boga odabrana da bude hram? Kada govorim o Crkvi, ne mislim na neko mjesto, nego na zajednicu izabranika. To je najljepši hram za prihvaćanje veličine i časti B ožje" (Clem. A le x. S tro m 7,5).

K le m e n t je pom aio b io radikalan: o n , ne samo da niječe svetost k u lt ­ nom^ m jestu, nego i ne dozvoljava da se o no zove crkvom (ecclesia). T o nam ipak dokazuje da se o ko god. 20 0 . p. Chr. n. rije č " c rk v a " upotrebljavala i kao naziv za k u ltn u građevinu, za m jesto gdje su se sku p lja li kršćani. Takav naziv je ta ­ da svakako bio pretežno u uporabi kod o b ič n ih vje rnika, no to nije b itn o , nego sama činjenica da su na prijelazu iz II u III stoljeće postojale građevine koje su

69

služile isklju čivo k u ltu i koje su se kod naroda nazivale " c rk v a " .

SI. 19.

SALONA

- Basilica urbana, pogied od jugoistoka.

Kako je mogao izgledati taj najstariji tip crkve, m alo je poznato. U našim kra­ jevim a poznata su svega dva o ra to rija , da­ tirana u drugu p o lo vicu III stoljeća: u Poreču, starom P arentium —u i na Pani­ ku kod Bileće, starom Leusinium —u. O ra to rij u Poreču je izdužena p ra vo ku ­ tna dvorana ukrašena p o d nim m ozaikom na kojem su u ku to v im a prikazane ribe. T o je dokaz više za k u ltn i karakter ove pro sto rije . Na Paniku j e pod konac I ili p o če tko m II stoljeća izgrađena vila s p o rtik o m i riza litim a . U drugoj p o lo v ic i III stoljeća ona je znatno pregrađena, ko jo m p r ili­ kom su jo j dodane neke nove p ro sto rije među k o jim a i dvorana križnog tlo c rta s _ p rikazo m O rfeja u _sr(^BnjemjXLeda]ioxiy po3nog~moziTkaZXo je najstariji do sada poznati krsćanski o ra to riu m u Bosni i Hercegovini. Kršćanstvo je tada b ila još zabranjena, ilegalna organizacija, pa je o ra to rij b io položen s unutrašnje strane dvorišta, u p e ristilu u k o ji su im ale p ri­ stup samo određene osobe. O rfej je za klasično obrazovane kršćane bio ta jn i sim bol Isusa, poistovjećen s D o b rim pa­ stirom . , S lič n ih o ra to rija b ilo je bez sumnje m nogo u p ro v in c iji D alm a ciji, ali ih je te ­ ško danas prepoznati među ruševinama rim skih kuća. K u lt je tije k o m III stoljeća d o b io svoje u o b liče n je, pa su kršćani nakon stjecanja slobode god. 313. im a li sasvim određene nazore u pogledu ob liko va n ja k u ltn ih prostora. T o se pokazalo p rilik o m grad­ nje katedrale u T iru (današnji Libanon) sredinom drugog desetljeća IV stoljeća, dakle o ko 31 5 . godine. Crkvena zajedni­ ca se tada sastajala u svom novom dom u ne samo da b i održala službu Božju nego da b i bila svjedok novog obreda — tada već javnog kojem je , pored slavljenja Eu­ haristije i m olitava, izvršena posveta m je­ sta i zgrade, p ri čem u je biskup Euzebije Cezarejski održao pro p o vije d u k o jo j je to svetište nazvao s lik o m Nebeskog J e ru ­ zalema. T o novo svetište on je nazvao hram om ; k o lik o znam o, p rvi p u t u po­ vijesti kršćanstva, no i na pragu velike građevinske d je la tn o s ti k o ju će in ic ira ti car K o n sta n tin Prvi.

Crkva nije hram u poganskom smislu. Samo u prenesenom smislu ona se mogla nazvati hram om , ali je u b iti bila sveto m jesto, p ro sto r za obavljanje pobožnosti, za prinošenje žrtve. U apsidi k o jo m je za­ vršavala pro sto rija , predsjedao je b isku p , o k re n u t narodu sličn o rim skim nosioci­ ma vlasti k o ji su službeno zasjedali u s li­ čn o m prostoru zvanom exedra. U k a lo ­ t i apside o b ič n o je prikazivan Isus u čije ime je b iskup vršio svoju službu. Crkva je tim e postala "k u ć a B o žja ", a stol na k o ­ jem je slavljena Euharistija postao je o l­ ta r — posvećeno središnje m jesto. P rijelom s god. 3 1 2 . ili god. 3 1 3 . (go d i­ na je sporna) b io je snažan i pravo je č u ­ do kako ga je kršćanstvo m oglo svladati. Čekanje u ilegalnosti b ilo je zavijeno ne­ poznanicam a, je r javnih m anifestacija n i­ je b ilo , a M ilanski e d ik t, sam po sebi, sa­ m o je legalizirao kršćansku zajednicu, ne dajući jo j nikakvu prednost u odnosu na druge kultove. Ipak, kršćanstvo je p rip ­ ravno dočekalo p reokret, i još za života careva. Crkva se veže za Carstvo, od p ro ­ tiv n ik a se pretvara u p o b o rn ika , a za uz­ vrat dobiva velika ku ltn a zdanja — k o lo ­ salne ba zilike u ftim u i drugim središtim a. Crkvene građevine od tada nisu više b i­ le djela privatne in ic ija tiv e neke, u naj­ m anju ru k u , trp lje n e vjerske zajednice kao što su u kasnoj a n tici gradile razne s in k re tis tič k e zajednice. Od K o n sta n tinova edikta to le ra n cija kršćanske Crkve dospjet će na vrh ljestvice p rio rite ta — onaj vrh k o ji je do tada uživao k u lt o lim ­ p ijs k ih i k a p ito ls k ih bogova. U novonastalim p rilika m a tre b a lo je stvarati prostore k o ji b i odgovarali p ro p i­ sima k u lta fo rm ira n o g to k o m III stoljeća u svojim b itn im elem entim a, s novom ulogom Crkve u rim skom d ru štvu , kom e se nam etnula kao vo d ite ljica . A dekvatno to m e b ilo je p o tre b n o , već u samom p o ­ č e tk u , g ra d iti prostore k o ji su d o s to jn o reprezentirali m oć nove zajednice. In ic i­ ja tiv a 'je potekla iz samog R im a, gdje su po carevu nalogu podignute velike bazi­ like. Po uzoru na R im , crkve u p ro v in c iji grade se na sličan način. Iz toga ranog razdoblja potječe crkva u Č ip u ljić u kod Bugojna (kao katedrala Bistue Vetus) i na G radini (Kalvarija) poviše M alog M ošunja (grada Bistue Nova).

71

*

za vršenje civilnih REGIA tzv. Bazilika II, zapravo svjetovna građevina, AULA BREZA SI. 20.

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- ---------------------------------*

poslova IVI stol/./.

Crkvene građevine K onstanti nova vre­ mena mogu se p o d ije liti u dva osnovna tip a : u izdužene i centralne. Jednostavni tip izdužene dvorane jesu o ra to rg l, nam ijenjeni m anjim zajednica­ ma cenobita i za slične svrhe, pa ta k o i skrom no d im en zio n ira n i (V itin a kod Ljubuškog), d o k se za heterogene zaje­ dnice razvio tip b a zilika . Njen klasični tip jest dvorana na više lađa rastavljenih k o lo n a d a m a (p o rtic im a ), s .tim da je sre­ dnja od n jih bila viša od osta lih , pa je p ri­ mala svjetlo iz prozora k o ji su se nalazili poviše krova sporednih lađa. Srednja lađa se gotovo u pravilu završa­ vala apsidom u k o jo j se nalazio biskupski th ro n u s. U starokršćansko doba svaka crkva ne­ ke općine nazivana je "b a z ilik a ", d o k mi danas pod tim p o jm o m podrazum ijeva­ mo crkve s t r i ili pet lađa i svjetlarnikom uvrh srednje. C e n tra ln ilip je p r e te r k a n k o d b a p tis te rija, m em orija i m auzoleja. Nešto b o g ati­ je varijante im ale su am b u ia to rije , što o d ­ govara sporednim lađama kod baziiike. Pod ce n tra ln im tip o m o b ič n o se podra­ zum ijeva građevina kružnog, ali i križnog o b lika . P o d rije tlo o vih tip o va je problem k o ­ jim se o so b ito bave te o re tič a ri a rh ite k ­ tu re , no neke n a ro čite sloge nema. Os­ novno je pitanje je li kršćanska bazilika preuzeta iz klasične rim ske a rh ite k tu re ili je nova, čisto kršćanska tvorevina. Č i­ ni se da su oba nazora na m jestu. Nema sumnje da su oba tip a , izduženi i ce n tra l­ ni, proižašli iz a n tič k e a rh ite k tu re u nje­ nom postepenom o b lik o v n o m i te h n ič ­ kom razvoju do na prag IV stoljeća, ali im je kršćanstvo dalo novi smisao i na­ m jenu. Većina detalja za koje m islim o da su kršćanski (apsida, th ro n u s , subsellia, septum , bema i d r.) nasljeđeni su zapravo iz rim ske a rh ite k tu re , ali je značajno na­ pom e n u ti da je većina n jih preuzeta iz profanoga, državnog sektora. I sama "b a ­ z ilik a " bila je sudsko-upravna tvorevina. Kršćani se, dakle, ne nadovezuju na pogansko bogoštovlje, njihova svetišta nisu izo lira n i stanovi bogova, nego sastajališ­ te ž ivih , mjesta gdje se propovijeda Bož­ ja rije č . U to m e fo rm ira n ju igralo je u lo ­ gu n e ko liko m om enata k o ji se danas ne

uzim aju podjednako u o b z ir. N ije, nai­ me, u to m e m jerodavan o b lik , fo rm a , ne­ go tu igra ulogu i sadržaj, opće stanje društva. H tje li ili ne h tje li, m i m oram o uzeti u o b z ir stanje Rimskog carstva od po če tka IV stoljeća. Ono se kreće svojoj propasti. A u to rite t Senata i svih drugih in s titu c ija je skršen, a ništa b olje nije b i­ lo ni s onim a k o ji su ga skršili, t j. s care­ vim a k o ji su, često sumnjiva p o d rije tla , došli na k o rm ilo državne aklamacijam a p o litič k i nezrelih masa, oso b ito vojske. Taj proces počeo je od sredine III s to ­ ljeća, a k u lm in ira o u samom p rije lo m u od III na IV stoljeće. Iz svega tog nereda sijao je samo jedan a u to rite t, neokaljan i konsekventan: to je bila Crkva. Okaijena u b o rb i za pravdu i jedan novi odnos među lju d im a , ona je građanima Rima i carstva nudila novi a u to rite t, ja č i od k r­ h k ih obećanja nestabilne v la s tit Pobjedom K onstantina nad Maksencijem na M ilvijsko m m ostu i njegovim slav­ nim adventus-om, otvorena je nova epo­ ha rim ske povijesti i u m jetn o sti, osobito a rh ite k tu re , ali to je p rije svega ars christiana, u m jetnost koja se našla u službi kršćanske zajednice. K o n sta n tin je rim skom biskupu p o k lo ­ nio na uživanje veliku carsku palaču DOMUS F A U S T A E u Lateranu, a onda je uz nju odm ah i sagradio veličanstvenu b a z ilik u sv. Spasitelja, kasnije nazvanu sv. Ivana K rstite lja . Građevina je bila iz­ vedena u stilu raskošne carske b a zilike . U skoro p otom 324. godine, započeto je građenje druge velike b a zilike , posve­ ćene prvaku apostola sv. Petru, ko ju je dovršio te k K o n sta n tin II (3 3 7 —340). On je otp oče o još i treću b a z ilik u , sv. Pavla izvan zidina, na O stijskoj cesti gdje je A p o s to l naroda proveo u zničke dane p rije pogubljenja, ali se tu ostalo samo na p o č e tn im radovim a, je r se car okrenuo novim zadacima: osnivanju i izgradnji novog Rima — Konstantinopolisa. G rad­ nja ba zilike sv. Pavla je zbog toga sporo napredovala i pod V a le n tin ija n o m II (37 5 —3 92), pa se te k pod Teodozijem I (3 7 9 —395) u č in io najveći zahvat k o ji je d o b io svoju završnicu pod H onorijem (39 5 —423). Galla Placidija dala ju je u kra siti m ozaicima. Pavlova b a zilika bila je, bez sumnje, najljepša među p rvim rim skim građevina-

73

t

ma, i postala je p ro to tip za druge slične p othvate u narednom vrem enu. Imala je još i sreću da nije bila pregrađivana p o p u t prethodne d vije , ali je 1823. g o d i­ ne p o tpu n o izgorjela (izuzev apside), pa je 1824—1854. godine obnovljena blisko svom p rvo b itn o m izgledu, pa ta k o još uvije k pruža o d lič n u sliku p ro sto rn ih o d ­ nosa u ve likim starokršćanskim carksim građevinama. No, i pored svega toga je stara Lateranska b a zilika i do danas ostala "m a jk a svih crkava", ne samo zbog toga što je bila katedrala rim skih biskupa, nego i zbog čin je n ice da su p rije njenog podizanja u kršćanskom svijetu postojale samo m ale­ ne sakralne dvorane u p riva tn im zgrada­ ma i katakom bam a, ko je su bile ne samo skrom ne po svojim dim enzijam a i u m je t­ n ič k o j o prem i, nego i koncepciji p ro s to ­ ra uopće. Pothvat K onstantina I b io je, ta ko , prava eksplozija: u kršćanstvo je preko noći uvedena carska m on u m e n ta l­ nost, među ljude k o ji su se te k k o ju g o d i­ nu ranije još skrivali u ilegalnosti. Ta m o ­ num entalnost neće se o g ra n ič iti samo na grad Rim , nego će b iti prenešena i u p ro ­ v in ciju gradnjom episkopalnih katedrala i m onaških m o litv e n ih prostora. Ta a rh ite ktu ra n ije imala svojih prete­ ča, je r su već od III stoljeća zamrle a m bi­ cije i kod gradnje poganskih hram ova. N jih se gotovo n ije ni podizalo. Isto ta ko nisu ni speleji m itra ik a , ni židovske sina­ goge b ili m onum entalna zdanja. Č in ilo se kao da se svijet priprem a na adventus k r ­ šćanstva.

SI. 21.

Tlocrt stare bazilike sv. Petra u Rimu

SI. 22.

Poprečni presjek bazilike sv. Pavla izvan zidina u Rimu.

Veličanstvene peterobrodne bazilike Rima, sa širo kim transeptom i naglaše­ nom apsidom , odaju snažnu vo lju da se a u to rite t cara istakne. K ris t je nebeski car, a K on sta n tin zem aljski, pa zato o b o ­ jica im aju pravo na t it u lu dom inus i na proskinezu. I još nešto: ovakva građevinska d je la t­ nost iz tem elja je p ro m ije n ila sliku rim s­ koga grada. K onstantinska bazilika je, naime, izra zito u n u trašnjosti o k re n u ti p ro sto r. T o je izvana gotovo neugledna građevina. Poganski hram ovi b ili su ma­ lene građevine, je r su b ili samo stanovi božanstava. Oni su b ili s lič n i samostoje­ ćim skulpturam a, p la s tič n im d jelim a k o ­ ja su zračila svojom vanjštinom , svojim

stupovim a, friz o v im a i zabatim a. Kršćan­ ska b a zilika je, n a p ro tiv, nam ijenjena lju ­ d im a , zbog čega su one m orale b iti d o vo ­ ljno velike da b i u sebe prim ale mnogo naroda. Stupovi su im smješteni u u nu­ trašn jo sti, pa i sav ostali raskoš slika i m ozaika. Prema vani one pokazuju samo gole zidove od opeka, možda tu i ta m o ukrašene m ozaicim a, osobito na p ro č e ­ lju , da bi donekle pružile sliku o pravom bogatstvu koje se prikazivalo u unutraš­ n jo s ti. T o je bila slika novog, kršćanskog čovjeka: jednostavnog po van jštin i, a b o ­ gatog u n u trin i. Pet "p u te v a ", viae, između stupova, k o ji će se u srednjem vije ku nazvati lađa­ ma, jesu prava via sacra, sveta ulica. Pri kraju srednjeg pu ta, danas bism o re k li glavne lađe, nalazio se arcus m aior, v e lik i lu k k o ji će se u srednjem v ije ku nazvati arcus triu m p h a lis . U crkvama Zapada is­ pod njega je stavljen o lta r u o b lik u m en­ ze na č e tiri noge. Dno apside b ilo je na­ m ije n je no za biskupski th ro n u s , ka te d ­ ru, o k o koje su se u p o lu kru g u nizala sje­ dala za prezbitere, zvana subsellia. T o je b ila neka vrsta kršćanskog synedrion-a. B azilika je trozn a ča n p rostor, a čine ga: presbyterium , quadratum p o p u li i a triu m . Svaki od n jih nam ijenjen je je d ­ noj od t r i kategorije vje rn ih : službenici­ ma k u lta , v je rn ič k o m puku i katekum enim a. Prezbiterij se ponekad nazivao i quadratum sacrum, pa i ecciesia coelestis, za razliku od ecclesiae k o ju je č in io narod u quadratum p o p u li. K atekum eni k o ji su m ogli prisustvovati samo Službi R ije č i, nisu predstavljali punu zajednicu Crkve, pa su se zadržavali u a triju . Š iro k i transept u K o nstantinovim v e lik im bazilikam a b io je određen njegovim položa­ jem izm eđu "nebeske C rkve " u apsidi i svetog puka u naosu. U njim a su poslije Euharistije održavane agape, što je, m o ­ žda, b ilo isto ono što m i danas zovemo p riče st vjernika. U njemu su S lužbi Bo­ žjoj prisustvovali čin o v n ic i i careva v o j­ ska, pa održavani i carski p rije m i, a kada se nam nožio b ro j klerika i pjevača, tran septi su b ili n a jp rik la d n iji p ro sto r za n ji­ hov smještaj, je r se tim e izbjeglo širenje p re zb ite rija i "scholae c a n to ru m " na ra­ čun prostora za vje rnike. T v o rc i bazilika pokazuju izvjesnu aver­ z iju prema kipovim a je r su ih, m ožda,

75

podsjećali na poganski k u lt. T o ne znači da kipova u starokršćanskoj u m jetnosti nije b ilo , ali u ko n stan tin skim bazilikam a nije zapravo b ilo mjesta na kojem u bi mogao stajati k ip , izuzev na slobodnom prostoru u a triu m u ili ispred pročelja građevine. Ondje ■ b i imala svoje m jesto sku lp tu ra Dobrog Pastira ili pak Krista "am bulans super aspidem et b a siliscum ", što je b ila om iljena tem a u ovo doba. U b a zilici sv. Petra stajao je znam eniti A postolov k ip kako sjedi na p rije sto lju — č u ­ vena Katedra sv. Petra. Danas se bazilikam a počasno nazivaju neke crkve koje su posebno važne b ilo zbog drevnosti, v e ličin e ili neke druge izuzetnosti. R a zliku ju se d vije vrste: basilicae maiores i basilicae m inores, t j. ve­ će i manje b a zilike . Maiores su ujedno sjedišta p atrijarha, ta k o je Sv. Ivan Lateranski "m a te r et caput o m n iu m ecclesiaru m ", sjedište zapadnog patrijarha, pape, Sv. Petar u V a tik a n u se smatra sjedištem carigradskog pa trija rh a ; Sv. Pavao izvan zidina sjedištem aleksandrijskog p a trija r­ ha, a S. Maria Maggiore sjedištem a n tio hijskog patrijarha. N jim a se katkada p ri­ braja i bazilika sv. Lovre izvan zidina kao rezidencija jeruzalem skog pa trija rh a . Pre­ ma svjetovnom , n e litu rg ič k o m redu, Lateranska bazilika je "v la s n iš tv o " fra n c u ­ skih kraljeva, vatikanska bazilika je vla­ sništvo njem ačkog cara, t j. cara Svetog rim skog carstva njem ačke nacije — kakva mu je bila službena titu la do 1806. g o d i­ ne, bazilika sv. Pavla izvan zidina je en­ gleskog kralja, a S. Maria Maggiore je u "p o s je d u " španskog kralja. U basilicae m inores b ro ji se osam rim ­ skih crkava: Sv. K riž jeruzalem ski, Sv. Sebastijan, S. Maria in Trastevere, S. Lorenzo in Damaso, S. Maria in Cosmedin, SS A p o sto li, San Pietro in vin cu lis, S. Maria in M ontesanto.

SI. 23.

IL ID Ž A kod Sarajeva — rimska zgrada, II I stolj. posl. Kr. u sličnim prostorima običavali su se sastajati p rv i kršćani, pa se iz toga razvio m olitveni prostor pod nazivom DOM US ECCLESIA. Tek Konstantin V eliki uvodi u kršćansku arhitekturu tip bazilike.

Naslov ba zilike ponekad se dodjeljCije i va žn ijim crkvama izvan R im a, a kao znak te časti one do b iva ju povlasticu nošenja u procesiji zvončića, s in ik ija , p o lu za tvo ­ renog k iš o b r a n a . T ako je katedrala u Đ a­ kovu proglašena p rije n e k o lik o godina "m a n jo m b a z ilik o m ", b u d ući da ju se smatra nasljednicom velike S irm ijske metro p o lijs k e crkve, čuvene po svojim m u ­ čenicim a iz IV stoljeća. Isusovci u Zagre­

bu nazivaju svoju m atičn u crkvu B a z ili­ kom Srca Isusova. O rijentacija prvih rim skih b a zilika nije bila određena geografskim stranama svi­ je ta , nego više u pravcu urbanog razvoja grada. Kršćani se u prvo vrijem e okreću prema istoku samo za vrijem e anafore, prikazanja, podizanja, a te k od V stoljeća se crkve na Zapadu p o č in ju o rije n tira ti apsidom prema is to k u , a p ročeljem pre­ ma zapadu. To je postepeno dovelo do prakse da se svećenik leđim a o kre ta o od v je rn ik a , što je u IX stoljeću i potpu n o prevagnulo. K o lik o god je kršćanska a rh ite k tu ra mogla p re n ije ti u IV stoljeće neke tra d i­ cije iz svoga ranijeg vremena (dom us— —ecclesia kao sjećanje na sastajališta u kućama, mem oria kao sjećanje na cemete rija ln e građevine) reprezentativne episkopalne građevine (bazilike) nastale su od svečanih dvorana u carskim palačama i upravnim zgradama većih gradova. Sto je kršćanska bazilika raščlanjivana na ne­ k o lik o lađa, to je p ro iste klo iz potrebe da se što većem b ro ju lju d i om ogući p ri­ stup. R iječ "b a z ilik a " u IV stoljeću zna­ či op će nito dvoranu s b ilo ko jo m nam je­ nom i u b ilo kojem sklopu građevina. Da b i ih nekako iz d v o jili od osta lih , kršćani svoje b a zilike rado nazivaju B A S IL IC A D O M 1N IC A — mi bism o to preveli "k u ć a B o žja ". Budući da je tre b a lo o m o g u ć iti p ristu p što većem b ro ju lju d i, lađe u kršćanskoj b a z ilic i su fo rm ira n e po uzoru na tržne b a zilike (Basilicae forenses). Taj običaj ko m poniranja zgrade iz više elemenata predstavlja još i dodavanje a triu m a ispred b a zilike . Taj elem ent je preuzet iz grad­ ske stambene zgrade kao m jesto za p ri­ prem u gosta p rije nego će ga dom aćin p rim iti u ta b lin u m , p ro s to riji nasuprot ulazu. Uvažavajući sve ovo m i d o la zim o na p o č e tn u ko n stata ciju : kršćanske b a zilike su d ire k tn o nasljedstvo rim ske profane a rh ite k tu re , prilagođene potrebam a krš­ ćanskog k u lta . One su najizrazitija a rh i­ tekto nska kreacija kršćana. Za n ju bi kao osnovna značajka va žili slijedeći elem enti: 1. Dvorane za skupinu vjernika. U njoj p o s to ji h ije ra rh ič n i red: biskup, kle r,

77

p u k, nekršteni narod. Biskup stoluje na thronusu u exedri, k le r je u p re z b ite riju , narod je u lađi, a nekršteni u predvorju ili u a triju . 2. Katedra za predsjedavajućeg b is k u ­ pa postavljena je u exedri na p o d iju m na ko ji se ulazi preko t r i stepenice. Ona predstavlja apostolski a u to rite t, s nje se (ex cathedra) a u te n tič n o tu m a č i sv. Pis­ m o. Naslijeđena je iz rim skih sudskih dvorana i carske dvorane za audijencije. 3. P u lp it za č ita n je sv. knjiga i predvo­ đenje u pjevanju. Njem u je srodan am bon (od g rčko g anabainein = uzla ziti, penjati se) što sim b olizira utje lo vlje n je a u to rite ta sv. Pisma. A m b o n je u rano doba b io prostrana trib in a na k o ju se uz­ lazilo stepenicama, a na njemu se nalazio p u lt za držanje knjiga. 4. S to l za slavljenje E uharistije. V rlo rano, u IV stoljeću to je već o lta r. On je čisto kršćanski elem enat b a zilike . Prvobi­ tn o je to stol s č e tiri noge (stupića), na ko jim a počiva (u v ije k m ram orna) ploča. Zapanjujuća je u n ifo rm n o s t bazilika u svim d ije lo vim a Carstva o ko god. 4 0 0 . tj. u doba kada je već nastupila d ife re n c ija ­ cija u litu rg iji, nakon što je kršćanstvo provelo u slobodi je d n o cijelo stoljeće. Poslije toga su u pogledu unutrašnjeg uređenja razlike izm eđu v e lik ih Crkava v id ljiv ije . T ako se u a n tio h ijs k o j C rkvi (u S iriji) o lta r nalazi u apsidi, katedra i p u l­ p it u lađi. U A fr ic i (Crkva Kartage) o lta r se sve do sredine V I stoljeća nalazi na sredini glavne lađe. U rim skoj C rkvi o lta r se smješta ispod triju m fa ln o g luka (k o ji je u ve likim rim s k im bazilikam a o d ije lje n od apside p oprečnom lađom ). M a rtiriji i m em orije postavljaju se pored lađe ili p o ­ red apside (Poreč, Blagaj—Japra). Nakon p rvih skrnavljenja grobova m učenika (god. 4 1 0 . za provale Zapadnih Gota pod

SI. 24.

SA L ONA - baptisterium uz Gradsku baziliku, presjek i tlocrt.

A la rik o m ), preseljavaju se re lik v ije iz cem eterija izvan grada u bazilike. T im e o l­ ta ri d obivaju novi sadržaj: oni postaju s im b o lič n im grobovim a m učenika. Pro­ sto ri p rezbiterija m oraju se p ro širiva ti na račun lađa u o n im crkvama u ko jim a je bio znatno povećan b ro j klera. Te p ro m ­ jene su osobito izrazite u Crkvama Špa­ njolske i Engleske. 5. B a p tiste riji su gotovo po pra vilu gra­ đeni uz sjeverni b o k crkve. Jedan od ra­ nih objekata za ugledanje b io je baptiste rij uz ba ziliku sv. Spasitelja u Lateranu. Pri gradnji baptisterija osobitu ulogu je igrao b ro j osam. O ni su o b ič n o građeni kao osm erokutne građevine, što je bila stara tra d ic ija rimska koja je u našim kra­ jevim a poznata u M auzoleju cara D io k le ­ cijana u S p litu . Osmica je kod kršćana sim bol uskrsnuća, besm rtnosti, sim bol Osmoga dana kao dana spasenja, pa konzekventno to m u i sim bol krštenja. E m i­ nentnu građevinu za kršćansko građevi­ narstvo predstavlja već spom enuti baptiste rij kod Lateranske bazilike, što ga je podigao papa S iksto III (43 2 —4 4 0 ), a od starokršćanskih b a zilika u našim krajevi­ ma takav je im ala bazilika u N erezim a.' Baptizm alne piscine bile su većinom u o b lik u križa, rije tk o o krugle ili o kto g o naine. 6. M auzoleji se o b ič n o p rigrađuju s ju ž ­ ne strane crkve. Jedan od p rvih b io je m auzolej Konstancije, kćerke cara Konstantina, što ga je ona dala sagraditi po ­ red ba zilike sv. Agneze, god. 3 3 5 —350. na via Nom entana. Bazilika je u m eđu­ vrem enu postala ruševina, ali mauzolej još p o stoji pod nazivom Santa Constanza. Na ju ž n o j strani b a zilike sv. Petra sta­ jala su dva velika okrugla carska m au­ zoleja.

79

mena na portale se stavlja i znak križa, jednog ili više, da bi se ta k o naglasila sve­ to s t mjesta i snaga O tku p lje n ja .

2. Z akonitost u kršćanskoj arhitekturi Građevine nam ijenjene kršćanskom k u ltu dobivale su preneseni značaj čim su p o p rim ile sakralnu nam jenu. T o se po­ kazalo p rilik o m posvete katedrale u T iru sredinom druge decenije IV stoljeća. Ka­ tedrala je b ila Božja kuća, dakako u pre­ nesenom smislu; ona je predstavljala ne­ besko svetište nam ijenjeno sakupljanju žive Crkve — općine vjernika. Njena p o ­ sveta je shvaćena transcendentalno, jer je, sama po sebi, bila slika Uzvišenog i Nedokučivog. Dakle, već od samog poče­ tk a gradnja crkava je bila nadahnuta te n ­ dencijama sim b olike i alegoreze, koje su u ve liko j m jeri utjecale na njihovo o b li­ kovanje. Pri to m e nije b io neznatan ni utjecaj starih hramova čija je sim bolika našla s vrem enom p u t u kršćanski k u ltu r­ ni prostor. Tu možemo u prvom redu spom enuti o rije n ta c iju zgrada. V e lik e K onstantinove bazilike, pa i druge crkve njegova vre­ mena, nemaju još određenu o rije n ta ciju . Svaka od njih postavljena je drugačije u odnosu na strane svijeta, možda zbog u r­ b a n is tič k ih razloga, zbog uklapanja m e­ đu zgrade i ulice svoga najbližeg okoliša. T ako je Lateranska bazilika svojim p ro ­ čeljem o krenuta od grada prema z id o vi­ ma i prila zno j cesti V ia Asinaria. O ko sredine IV stoljeća p o čin je prevla­ davati nazor da crkva mora b iti svojim o lta rskim d ije lo m upravljena k isto ku , a p ročeljem k zapadu (S. Paolo fu o ri le Mura). T o k o m srednjega vijeka o rije n ta ­ cija isto k—zapad će b iti obavezna, pa se te k u doba renesanse, p o če tko m X V I stoljeća, olabavila. Č e tiri strane svijeta igrale su već i u pretkršćansko vrijem e znatnu ulogu, pa

80

nije čudo da je ta stara navika d o b ila i u kršćanstvu svoje m jesto. Č e tiri Evanđelja dobivaju kao svoj znak stare babilonske sim bole strana svijeta — d ije te , lav, b ik i orao. Jedan od ranih prim jera ovakve o r i­ jentacije je "Baptisterij pravovjernih" (V st.) u Raveni, čije su č e tiri strane ukraše­ ne sim bolim a Evanđelja, a tim e dovedene u ko zm ičke relacije. Ova stara ko zm ička sim bolika zaodjenuta je sada u novo, krš­ ćansko ruho. U a rh ite k tu ri je osobito prisutna sim ­ b o lika brojeva. No, nije isključeno da su u nekim slučajevim a čisto estetski ili k o n s tru k tiv n i razlozi protum ačeni kasni­ je kao sim b o lička uvjetovanost. T o se osobito odnosi na brojeve 3 (ulazni p o r­ ta li), 8 (centralne građevine) i 12 (broj stupova u lo n g itu dina ln o j b a zilici). Kupole u centralnim građevinama p o ­ nekad su shvaćene kao nebeski svod, pa ta ko i ukrašavane (plava boja podloge i zlatne zvijezde, Sunce ili P a ntokrator u vrh u ), ali će one b iti više rezultat a rh ite ­ ktonskog ob liko va n ja prostora, nego na­ stojanja da se vjernicim a p redoči dojam kozmosa. U laznim vratim a u k u ltn i p ro sto r p o ­ svećivana je posebna pažnja. Vrata su m jesto duboke prom jene: kroz n jih se iz grešne svjetovnosti stupalo u posvećeni p ro sto r, a za to je potrebna sabranost i potpuna preobrazba čovjeka. T u p re o ­ brazbu pomaže odgovarajuća sim bolika, osobito znaci O tku p lje n ja , ali i Proroci kao njegovi daleki vjesnici, M udre d je v i­ ce koje čekaju Z aru čn ika i d r. Podstrek za ta kvo tum ačenje vrata svakako je predstavljala Isusova izreka (Iv. 10,9): Ego sum ianua vitae. Već od ranog vre­

Kako su stari kršćani shvatili značaj portala pokazuje naredno vrijem e — sred­ nji vije k, u kojem su p o rta li ob liko va n i kao summa svega vjerovanja, osobito u g o tič k im katedralama. Spekulacije o sim b o lici crkvenih građe­ vina zapažaju se već u p a tris tič k o j lite ra ­ tu ri. T o se osobito odnosi na tum ačenje crkvene građevine kao Tijela Kristova ili kao živog tije la Crkve. B a ziliku se, ne bez razloga, uspoređuje s lađom k o jo j je k o r­ m ilar biskup (na th ro n u su u dnu apside). Crkva je kao građevina zemaljska slika a p o ka lip tičko g Nebeskog Jeruzalema, dakle Božjega grada. Elem enti bazilike preuzeti su iz elemenata a n tičko g grada (p o rtic i ko ji fla n k ira ju ulice, natkrivene tržn ice ). S druge strane biskup Euzebije Cezarejski tu m a č i b a z ilik u kao "O IK O S B A S IL E IO S ", kao kraljevsku kuću, što se može shvatiti i kao Božja prijestolna dvorana, ali to je samo re to rič k a p rispo ­ doba, je r carske aule (pa i papina u Lateranu, biskupska u Z ito m is lić im a i T u rb e ­ tu kod Travnika) nisu imale t r i lađe, ne­ go te k jednu dvoranu. Isto vrije d i i za poprečne lađe: one su uvedene kao nužnost u nastojanju da se p ro sto r za povećani b ro j crkvenog osob­ lja (pa i schola cantorum ) ne širi previše na štetu prostora za vjernike. Prihvatljiva je hipoteza da su baptisteriji (o kru g li ili p o lig o n aln i) proizašli iz an­ tič k ih mauzoleja. P rim jer za to je D io k le ­ cijanov mauzolej u S p litu . T o je opravda­ no rije čim a sv. Pavla (1. Rim. 6 ,3 —5 ): "H i zar ne znate da smo svi k o ji smo kršteni u Krista Isusa, u njegovu sm rt kršteni? Dakle, s njim smo zajedno ukopani po krštenju u smrt, da bismo, kao što je K rist uskrsnuo od m rtvih Očevom slavom, i m i živje li novim životom. Jer ako smo dakle postali jedno s Kristom smrću sličnom njegovoj, b it ćemo i uskrsnućem slič­ nom njegovu". Ta Pavlova misao dodata je

značenju krštenja te k u IV stoljeću, a p rije toga je krštenje b ilo samo obred ka­ tarze — kupanja radi očišćenja. T ek s gra­

d n jo m posebnih baptisterija razvijena je Pavlova misao o sm rti i uskrsnuću. Carski vestibuli b ili su o k ru g li ili p o li­ gonalni (i n a tkrive n i kupolam a), ta ko đe r i dvorane u term am a — dakle p ro s to ri u k o jim a su vršena pranja, očišćenja. Pa, ipak, kršćani nisu m ogli nalaziti uzore u namjenama ovakvih građevina, ali se re­ m iniscencije na n jih ne mogu negirati. K r i ž je od IV stoljeća postao središ­ n ji sim bol kršćanstva i znatno je utjecao na ob liko va n je a rh ite k tu re . Građevine su izvođene na križn om tlo c rtu , a p rije svih m em orije i m a rtirija . K riž n i tlo c r t b ila je novost u a n tič k o j a rh ite k tu ri. U Saloni je pored gradske b a zilike lo n g itudinalnog tlo c rta bila (s južne strane!) dograđena jednako velika građevina križnog tlo c rta , možda kao ideja velikog mauzoleja ili m em orije posvećene lo ka ln im m u č e n ic i­ ma. U njoj su, bez sum nje, slavljeni anniversarii salonitanskih m učenika. U pogledu ukrašavanja vanjštine, krš­ ćanski Isto k se znatno razlikuje od Zapa­ da. U M aloj A z iji, S iriji i A rm e n iji crkve se izvana ukrašavaju (jer su od kamena), d o k su u R im u i ostaloj Evropi v rlo je d ­ nostavne (jer su građene od opeke i lom Ijenog kamena, pa ožbukane). Na Zapa­ du se ta jednostavnost tu m a či idejom da je kršćanin svojom vanjštinom b io je d ­ nostavan čovje k, ali tim bog atiji u svojoj u n utrašnjosti. U S iriji su ulazi u crkvu b i­ li sa svoja t r i portala sličn i triju m fa ln im vratim a , d o k je na Zapadu ARC US T R IU M P H A LIS bio postavljen u unutraš­ njost, iznad oltara ili na granici izm eđu naosa i svetišta. U bazilikam a grada Rima stupovi u sve­ tiš tu b ili su bogatije ukrašeni, a tr iju m fa l­ ni lu ko vi č in ili su završnicu trije m o va sa stupovim a. Oprema apsida znatno se ra­ zlikovala od opreme lađa, čim e se nasto­ jalo naglasiti značaj svetišta. U z a k lju č k u treba, ipak,- naglasiti da je starokršćanska a rh ite k tu ra bila m nogo v i­ še pod uplivom svoje pretkršćanske tr a ­ d ic ije , nego si to m ožem o p re d o č iti na te m e lju tum ačenja koja su kasnije o njoj b ila izricana. Sloboda je 313. godine do-

81

šla prenaglo, a k to m e su i ve liki inicijat o r i građevinske d je la tn o s ti, a da i ne qovo rim o o izvođačim a, b ili, m ožda, u ve-

ćoj m jeri dob ro n a m jern i lju d i, a u m anjoj m je ri izgrađeni kršćani,

SI. 25.

BLA G A J-JA PR A , bazilika, pogled od sjeveroistoka.

3. Starokršćanske kultne građevine u BiH Nalazi kršćanskih k u ltn ih građevina iz vremena IV do V I stoljeća u Bosni i H er­ cegovini sm atraju se izvanredne važnim za poznavanje k u ltn ih p rilik a u zem lji t i ­ je ko m kasne a n tike . N jihova izgradnja iz ­ gleda da je posebno forsirana u vrijem e Isto čn ih Gota u ovim krajevim a (49 0 — —5 35), što se može z a k lju č iti po nalazi­ ma k o ji prate ove građevine. T o ne znači da su Isto čn i G o ti fo rs ira li gradnju, nego je to doba d o n ije lo ze m lji izvjesno sm ire­ nje i red, pa su ta k o stvoreni uvjeti za građevinsku dje la tn ost. H is to rijs k i izvori su vrlo oskudni. Podatak Tom e, splitskog arhiđakona (+ 1268), da u Duvnu postoji bazilika koja je bila dovršena i posvećena god. 519., zatim izjava A n d rije bestoenskog biskupa da mu se katedrala nalazi u teškoj situaciji (530) i t r i latinska imena ucrtana u jednom stupu u D oboju kod Kaknja i Dabravinama — to je sve što bi od pisanih dokum enata m oglo d o p rin i­ je ti n>ihovu d a tira n ju . Veći d io bosansko—hercegovačkih ba­ z ilika p o d ig nu t je u doba istočnogotske uprave u o vim krajevim a. Ipak treba im a­ t i u vidu da je već sedamdesetih godina IV stoljeća u S trid o n u (L ik a ili zapadna Bosna) živio đakon J u lija n , k o ji je svoju službu vršio u nekoj k u ltn o j građevini. Nadalje, ne b i se upravo Isto čn im G o ti­ ma i n jih o vo j vladavini m oglo pripisati osnivanje biskupija u Duvnu i Bistuama. Sto je god. 519. b a z ilik u u Duvnu posve­ tio jedan strani b isku p , slučajni p u tn ik , ne m ora zb u n jiv a ti, je r se u ponešto ne­ sređenim odnosim a izm eđu starosjedilaca i vladajućeg sloja Is to č n ih G ota moglo d o g o d iti da je duvanjska b iskupija bila privrem eno upražnjena. J
na koje se .mogu sm a tra ti tip ič n im a . T a­ ko , na p rim je r, sve su one relativno m ale­ ne i go tovo kvadratične, s nizom nuzgred n ih p ro sto rija , ta ko da je p ro sto r za vjernike, tzv. quadratum p o p u li, vrlo m a­ len. Građene su većinom neuredno, ugla­ vnom od spolija sa sta rijih građevina i po ­ ganskoga nadgrobnog kamenja. N jih o vi zidovi često odstupaju od pravoga kuta. O rije ntira n e su o b ič n o u pravcu is to k — -z a p a d . U k o lik o j su m jeri na njihovu o rije n ta c iju utjecali u rb a n is tič k i m om en­ ti, to je teško reći u situaciji kada još n i­ su izvršena iskopavanja šire o k o lin e , pa, prema to m e , nije fiksira n ni n jih o v p o lo ­ žaj u n u ta r jedne gradske aglomeracije. Od crkve na starom gradu Blagaju na Buni poznata su samo dva im posta koja su nađena izvan zidova grada, ali postoje in d ic ije da se zgrada nalazila u njegovu d vo rištu , p o lu lije vo od ulaza. Posebno je za n im ljiv nalaz velike b a z ili­ ke u Blagaju na Japri kod Bosanskog N o ­ vog. Pogoni za preradu željeza uz staro rim sko naselje b it će da su in te n zivira n i za Teodoriha, odnosno .u a k c iji komesa Simona god. 508. Procvat su, m eđ u tim , d o živje li pod Ju stin ija n o m , k o lik o se to može p re tp o sta viti po b ro jn im građevina­ ma pogona, č iji su zidovi izvedeni po sis­ tem u n aizm jenično koso položenih redo­ va kamenja. Bazilika u naselju rudara, stjecajem o k o ln o s ti okrenuta svojim p ro ­ čeljem prema tv o rn ic i, svakako je izgra­ đena zahvaljujući obnovljenom pogonu. Građevina se sastoji od prostranog a t­ rija , iz kojega se ulazi u narteks, a odav­ de u veliku dvoranu koja se završava apsi­ d om . Uz oba boka glavne dvorane tekle su izdužene b očne p ro s to rije , a na is to č ­ nom kraju sjevernog niza p ro sto rija nala-

zio se bap tiste rij i uz njega naknadno iz ­ građena p ro sto rija koja je završavala apsi­ dom . T o je v je ro ja tn o biia m em orija. Pročelje b a zilike b ilo je ukrašeno m ozai­ cim a, a od namještaja se očuvao jedino p lu te j s re lje fn im p rikazo m križa. Nada­ lje je ostao očuvan jedan im post, vje roja ­ tn o iz neke b ifo re ili trifo re , i jedan kapitel manjeg stupa, ukrašen reljefom izve­ denim u kosom rezu, što je, m ožda, osta­ ta k stupa pergole o lta rske pregrade. Piscina u b a p tiste riju b ila je p rv o b itn o p ro ­ strana i duboka, pa je nakon pregradnje učinjena p lićo m i užom , ali još uvije k is­ pod razine poda.

SI. 27.

B LA G A J-JA P R A - atrium bazilike.

T. ■KTJ

SE

V

\ >

SI. 26.

B L A G A J -J A P R A -b a z ilik a , približna rekonstrukcija tlocrta.

MOGORJELO

-

% 1

0 SI. 28.

SI. 29.

a

MOGORJEL 0 - tlo crt bazilike.

pogled na baziliku od sjeverozapada.

U m je tnička oprem a blagajske b a zilike vodi bez svake sum nje u dom en b iz a n t­ ske u m jetn o sti, što nije čudo s o b ziro m na p o litič k e p rilik e u ovim krajevima po­ slije god. 535. a pogotovu poslije god. 555. kada su se iz Istre i Ravenskog egzarhata širili ovi u tjecaji. Pojava je inače vrlo zanim ljiva ako im am o u vidu da se nakon pripajanja Dalm acije Carstvu ru ­ darski pogon u Japri našao daleko istu ­ ren, gotovo na samoj granici prema Langobardim a. A n tič k i Blagaj, k o ji je prema geografskim uvjetim a bio k u ltu rn o i p ri­ vredno povezan sa S iscijom , našao se u posljednjem razbuktavanju svoga p rivre ­ dnog potencijala na granici Carstva, d o k se njegov partner Siscia zatekao među sa­ m im barbarim a. Snošljiv odnos Carstva prema Langobardim a svakako je om ogu­ ćavao napredak željeznih rudnika u po­ g raničnim krajevim a, pa je d io p ro izvo d ­ nje nesum njivo o dlazio i preko granice. K o lik o god bismo m ogli p re tp o sta viti da je željezo iz Japre služilo kao značajan tržišn i a rtik l u razm jeni dobara izm eđu Carstva i Langobarda, d o tle nalazi rane bizantske ku ltu re ukazuju na v ita ln o st te k u ltu re i na ovako isturenim položajim a, na ko jim a bism o p rije m ogli o če kiva ti m rtvu stražu na posjedu k o ji je još samo čekao slijedeći val barbara. Nalazi, nai­ me, govore upravo o b rn u to : usred bo rb i koje su punih 20 godina (53 5 —555) razdirale Dalm aciju, pa i u ostatku vremena do provale Avara, u d o lin i Japre nije b ilo predaha, što p o tvrđ u je o ko 20.000 tona

željezne troske na haldištim a. V e lik i d io te ostave potječe upravo iz toga vremena. O ra to rij u Borasima kod V itin e svojom izvana m no g o ku tn o m apsidom izgleda da predstavlja samo d io veće cjeline koja n i­ je do kraja pretražena. Poligonalnost vanjskog lica apside podsjeća na b iz a n t­ ske gradnje u V I stoljeću. U C im u , sjeverozapadnoj p e rife riji Mos­ tara, nalaze se ostaci b a zilike koja se sa­ stojala od narteksa i naosa s p re zb ite rijem o kru že n im trim a apsidama. Uz naos su se sa sjeverne i ju žn e strane zgrade na­ lazile još neke p ro sto rije , od k o jih je ona na sjeveru služila kao b a p tis te rij. Južno od zgrade, odvojeno od nje, nalazila se m em orija. K roz natkrivena vrata ulazilo se u narteks k o ji se pružao cije lo m š iri­ nom zgrade, a iz njega se p ro la zilo u sve t r i p ro sto rije . Naos je b io relativno m a­ len. U ruševinama crkve o tkrive n e su dvije ko m p le tn e oltarske pregrade, stils k i vrlo ra z lič ite . Bazilika je, prema to m e , u neko doba bila dem olirana, također i o lta r, pa su razlupani frag m e n ti b ili o dloženi u p o ­ sebnu p ro s to riju , nakon čega je izrađen novi namještaj. Menza i stupovi starije oprem e b ili su izrađeni od sivkastog m ra­ m ora, d o k je druga garnitura bila od lo ­ kalnoga mekog kamena. Ispod oltarske menze nalazila se grobnica usječena u ži­ vu stije n u , a u n jo j su b ili deponirani relik vija ri s m oćim a svetaca. Prvobitna oprem a crkve bila je izvede­ na u stilu b liskom klasici, d o k je druga po m nogočem u slična oprem i "bosans­ k ih " b a zilika u Z en ici, Lepenici i d ru g i­ ma. U dekoracijam a starije faze prevladava­ ju ,re la tiv n o re a lis tič k i p rikazi akanta i v i­ nove loze. Za ovu fazu je, dakle, karakte­ rističa n nešto iz ra z itiji a n tič k i naturalizam i upotreba svrdla, što je znak rela­ tiv n o ranog vremena, možda IV stoljeća ili prva polovina V stoljeća. Druga faza je vje rojatn o p o d rije tlo m iz vremena istočnogotske vladavine u ovim krajevim a ( 4 9 0 -5 3 5 ).

85

Među izra zitije kasnoantičke spom eni­ ke spada svakako ba zilika u Dabravinama. Građevina je podignuta u sredini k o ­ ju je sačinjavalo rom ansko ili rom a n izira ­ no domaće stanovništvo. Plan b a zilike i te h n ičke osobine građevine, kao što su način zidanja i upotreba m aterijala, in a ­ če je zaje d n ički većini starokršćanskih ba zilika u Bosni i Hercegovini. S til i sadr­ žaj o rnam entalnih m otiva govori ta ko đe r da je b a zilika građena u sredini koja je pripadala a n tič k o m dru štvu . Sama građe­ vina smještena je, s lič n o o n o j u Lepenici, na brijegu. Zaštićena je zid o m , a na zaravnatom p ro sto ru o k o nje nalazi se n e ko ­ lik o m alih građevina s lič n ih ćelijam a m o ­ naha, tzv. laurama. M anastirski am b ijen t pojačava i činjenica da uz b a ziliku nema na blizu nekoga istovrem enog naselja, iz u ­ zev 6 km udaljene Breze.

iz kantarusa s postranim u to rim a za p ri­ državanje ploča pluteja. M ajstorske ruke koje su izradile ove kantaruse u dnu bazamenta gotovo su id e n tičn e s -ru k o m koja je radila im poste u Lepenici. Na p lo ­ čama su prikazana dva sveca s kn jigom u lijevoj ru c i, d o k im je desna podginuta na blagoslov. Druga polovina ploča ukraše­ na je križem na č ijim krakovim a s to ji po jedna ptica raširenih k rila , a na podnožju sa svake strane sto ji po jedno janje uspravljeno pema križu . Svaka od o vih p re d o ­ d žb i uokvirena je d vo stru kim astragalom. K a p ite li stupova sadrže na kalatosu p ri­ kaz živ o tin ja (volova, ovnova i orlova) iz­ m eđu k o jih se nalaze male ljudske glave (poprsja osoba) s m onaškom kapicom . E pistil pregrade b io je ukrašen g e o m e trij­ skim orn a m e n to m , dobivenim presjecanjem kružnica na o b lik rozeta.

Raspored ba zilike je uo b iča je n: uz re­ la tivno maleni naos k o ji završava apsi­ dom (na če tvrta sto j po d gra d n ji), nalazi se narteks, uz sjeverni b o č n i bapstisterij i nešto niže položen je ko n sig n ato rij, a uz ju žn i b o k naosa s to ji u svoj njegovoj d u žin i p ro sto rija nepoznate namjene. G otovo in situ sačuvan namještaj b a z ili­ ke č in i bogato ukrašena oltarska pregra­ da, koja svojom izvedbom odudara od p rilič n o rustičn e građevine, iako nema sumnje da je sve skupa nastalo u isto d o ­ ba. Ta pregrada u č in ila je ovu b a ziliku posebno za n im ljivo m i vrije d no m za p o ­ znavanje k u ltu re naših krajeva u V I s to ­ ljeću. Upravo ova oprem a u osam ljenoj crkvi pojačava pretpostavku da je ovdje

Prikazi apostola na p lu te jim a iz Dabravina, možda se ovdje m islilo na sv. Petra i sv. Pavla, ne dopuštaju suviše rano d a ti­ ranje ba zilike . N a p ro tiv n jih o v postanak mogao bi se lako d a tira ti i u kasnije d o ­ ba, na p rim je r, u o d m a klo V I stoljeće, pa i kasnije. Kako se ovdje upravo sp o tič e ­ m o o h istorijske činjenice i preko njih pokušavam o naći rješenje, ne sm ijem o g u b iti iz vida odnos cara Justinijana I prema sv. B enediktu (4 8 0 —547) i m ona­ škom redu kojem u je on dao regule. Na­ vo d i M ontekasinske kro n ike da je Justinijan darovao B enediktu u D alm aciji ne­ ke posjede: Pons T ilu ri (T rilj) B ilu d iu m (jugoistočna D alm acija), Lauslnium (Pan ik kod Bileće) i S a lluntum (u C rnoj G o­ ri), dopuštaju vrlo dalekosežne pretpos-;. tavke ne samo u vezi s Dabravinam a, Lepenicom ili M ogorjelom kao lo k a lite ti­ ma, nego i u vezi s razvitko m u m je tn ič ­ kih zanata u našim krajevim a, čije p o č e t­ ke, izm eđu ostalog, predstavlja septum iz Dabravina.

u p ita n ju neka manastirska crkva, što su je o p re m ili lju d i k o jim a je njegovanje u m jetn o sti b ilo uneseno u regule. O ltarsku pregradu sačinjavalo je šest stupova, od k o jih su č e tiri to rd ira n a a dva s reljefom loze. Izm eđu n jih stajala su č e tiri p lu te ja , dva veća i dva m anja. Š i­ rina naosa dozvoljavala je septum od če­ tir i stupa i dva plu te ja prema dvorani za narod, d o k su ostala dva stupa i dvije plo če zatvarale svetište s b o č n ih strana. Stupovi su p o čiva li na izduženim bazam entim a, ukrašenim lozom koja izrasta SI. 30.

CIM - MOSTAR — tlo c rt bazilike.

N ije moguće o p o vrg n u ti a n tik v iz ira ju ć i ka ra kte r jednog dijela oprem e u dabravinskoj b a z ilic i, ali ne treba da g u bim o s uma vrlo jake barbarske natruhe, im ajući u vid u osebujne kapitele. N ije zato ni č u ­ do što poneki ukras iz bosansko—herce-

87

govačkih bazilika ostavlja dojam m lađe tvorevine, jer, ako smo načistu s tim e da je neki ornam enat ili način ukrašavanja karakterističan u Evropi za V II ili V III stoljeće, onda još u vije k nije moguće ne­ g irati njegovu' pojavu u ovim krajevima već u o d m a klo m V I stoljeću. Nalaz avar­ ske strelice u ruševinama bazilike u Dabravinama č in i granicu vremena poslije kojega ne treba računati s postojanjem ove zgrade.

SI. 31.

TURBE kod Travnika - tlo c rt bazilikalnog kompleksa.

Na Gradcu u Lepenici bazilika je bila izgrađena na brijegu, u prostoru nekog refugija ili zidom ograđenog m onasterija. Zbog oskudnosti prostora raspored bazi­ like ponešto odstupa od uobičajenog t i ­ pa; ta ko je_b a piisterijjzg ta đ e n kao-samostalni o b je k t ispred zapadnog pročelja. G radnju p rvo b itn e b a zilike možemo sta­ v iti u V stoljeće. S o b ziro m na pregradnje koje su naknadno izvođene na o b je k ­ tu , m ožem o p re tp o sta viti da je građevina u međuvremenu stradala, pa je u V I sto ­ ljeću dograđena i zn a tnije ukrašena. T o ­ me vremenu bismo rado pripisali izgrad­ nju oltarske pregrade, im posta i plu te ja s prikazim a ž iv o tin ja , u k o lik o upavo t i p ri­ kazi ne po tje ču iz još nešto kasnijeg vre­ mena. Od šest stupova, k o lik o je zateče­ no u ruševinama b a zilike , dva stupa slu ži­ la su — kako se č in i — za nošenje tr iju m ­ falnog luka, d o k su č e tiri manja stupa sa­ činjavala pergolu oltarske pregrade. Nešto izduženi k a p ite li stupova septuma izvedeni su u p rilič n o j m jeri u a n tici sličn im ob licim a . Oni su ukrašeni lisnatim ornam entom , rozetam a i volutam a. Kas­ n o a n tič k i elem enti ovih kapitela b it će da predstavljaju nešto m lađi produžetak uobičajenih o b lik a u zabačenoj p ro v in c i­ ji. V odoravno p ro filira n a debla stupova, k o ji se neposredno nadovezuju na kapitele (po čemu su s tru k tu ra ln o b liski s tu ­ povima iz Zenice), predstavljaju to ka rski rad kakav vid im o u Brezi, Z enici i K lo b u ­ ku. S tup je, isto ta k o , č in io cjelinu s č e t­ vrtastim bazam entom . P luteji pregrade b ili su ukrašeni raznim životinjam a, što ta ko đe r povezuje ovu ba ziliku u krug za­ je d n ič k i s Brezom i Zenicom . Još jedan detalj je ka ra kte rističa n za ovu vezu, a to

SI. 34. ZA L OŽJE

-

oltarska pregrada.

je ornam ent k o ji se nalazi na užim stra­ nama im posta, gdje vegetabilni m o tiv i (loza, rozete) izrastaju iz kantarusa k o ji je gotovo id e ntičan onim a s bazamenta u Dabravinama. Crkveni namještaj, znatno razbijen i razbacan, nije stils k i jedinstven. Bliže klasičnim o b licim a izvedeni kap ite li o l­ tarske pregrade izgledaju sta riji od frag­ menata na kojim a su prikazane d iv lje ži­ v o tin je , ptice i s lič n i anim alni m o tiv i, što je izvedeno na način k o ji je u znatnoj m jeri pod uticajem barbarskog ukusa. Fragm enti od najmanje t r i im posta, u k ­ rašeni vinovom lozom i cvijećem u kantarusu, vode nas donekle u svijet m otiva s oprem e b a zilike u Dabravinama. V rlo d u ­ boka p rvo b itn a piscina baptisterija pre­ građena je kasnije u p litk i ko ta o za k r­ štenje polijevanjem . Više zanimanja izazivaju dvije bazilike u d o lin i Vrbasa: u M ajdanu kod M rkonjić Grada i O borcim a kod Donjeg V a k u ­ fa. Izvanrednost tih bazilika su tzv. k rila , tj. pofnoćne p ro sto rije slične transeptu, a koje se nalaze izm eđu apside i naosa. U tim bazilikam a nije nađeno postolje za o lta rsku m enzu, n iti b a ptisterij JDba m je ­ sta, sudeći po haldištim a željezne troske u n jih o vo j b liz in i, im ala su razvijenu že­ ljeznu p ro izvo d n ju , čim e se, pre tp o sta ­ vlja m o , bavilo domaće stanovništvo. Tu se, dakle, po svoj p rilic i susrećemo sa spom enikom k o ji je nikao u p a trija rh a l­ noj sredini. V e lik i stupovi triju m fa ln o g luka, kao i stupovi m alog baldahina u je ­ dnoj od nuzgrednih pro sto rija majdanske b a zilike , predstavljaju vrlo m o d ific ira n e derivate k o rin ts k ih kapitela, pojednosta­ vlje n ih do te mjere da samo još svojim obrisim a d je lu ju kao tvorevine an tike . U jednom grobu b a zilike u O borcim a nađen je, izm eđu ostalog, i ko stu r m la d i­ ća, a uz njega kopča od opasača, srebre­ ni stilos i željezni nožić. To služi kao d o ­ kaz za opredjeljivanje vremena u kom e je bazilika postojala, t j. u V I stoljeće. Kopča koja inače predstavlja k u ltu rn o d o b ro Isto čn ih G ota, zapravo je samo si­ gnal za vrijem e, je r k u ltu ra Seobe naroda

89

nije strogo o d ijeljena po p o je d in im e n tičkim grupam a. Opasač i kopče postali su predm et m ode u rim skom svijetu a ne sp e cifičn o st jednog naroda. Bazilike u M ajdanu i O borcim a g radili su, go tovo bism o m og li reći, isti m ajstori. Nije tu , naime, u p ita n ju samo gotovo id e n tičn o tlo c rtn o rješenje i dim enzije o bjekata, k o lik o i p o tp u n o istovjetna građa, drveni krov, iz b o r kamena i njegov način slaganja u zidove, smjesa m altera, p o d ni namaz, pa čak i obnavljanje poda nakon jednog požara. Izuzetno je majdanska bazilika b ila oprem ljena kamenim namještajem, što je u O borcim a b ilo vje ­ rojatn o izvedeno u d rve tu .

SI. 35.

Bazilika na C rk v in i u M alom M ošunju kod T ravnika svakako zaslužuje posebnu pažnju. Iskopana je slučajno, p rilik o m gradnje kapelice god. 1914., nažalost bez potrebnoga znanstvenog aparata, pa je ta ko njen plan i raspored p ro sto rija ostao nepoznat. Zna se samo da je _gissina-za krštavanje bila d u b o k o ukopana u pod i obložena x w s tim k re č n im m a lte ro m T u kojem je b ilo tucane opeke, te da se u n ju silazilo stepenicama. V e lič in a jo j je data nestručno, a T F šfikovito: "kao kotao za pečenje rakije". Njen o tv o r je kasnije zatrpan o sip in o m , a za tim je preko svega naljeven novi pod. Izgleda da je građevi­ na u nepoznato vrijem e b ila restaurirana.

MA L / MOŠUNJ - re lje f iz bazilike, / V stolj. U gornjem dijelu prikazano stvaranje Eve, a u do­ njem Adam i Eva u Zemaljskom raju.

f

SI. 36.

M A L I MOŠUNJ

—

bazilika, ulomak ploče, IV stolj.

Od kamenog inventara ove b a zilike sa­ čuvalo se podosta z a n im ljiv ih komada, osobito bazament stupa iz oltarske pre­ grade s p rikazo m kantarusa, vinove loze, p tice koja zoblje grozdove i ribe uvrh udubljenog polja s p ro filira n im o k v iro m . R e a listički način prikazivanja, pa i p ro fi­ lirani o k v ir ove scene, odaju a n tič k i rad, č ist od b ilo kakve natruhe p ro v in c ija liz ­ ma i barbarstva. Ovako fin rad ne b i se gotovo smjelo d a tira ti izvan IV stoljeća. Postoji izvjesna s ličn o st ovog ornam enta s p rim jercim a iz ba zilike na M ogorjelu i Potocim a, no d o k kod pluteja u P o to ci­ ma dolazi znatno do izražaja izvjestan ornam entalni horror vacui, d o tle je lice ovog bazamenta čisto u klasičnom sm i­ slu.

Drugi m ošunjski spom enik po tje če iz m nogo kasnijeg vremena, svakako onog kada je duboka piscina baptisterija bila već zatrpana, a krštenja novih članova zajednice vršena u m nogo m anjim posu­ dama. Na jednom u lo m k u p lo če , možda plu te ja oltarske pregrade, prikazana je u p litk o m reljefu povorke od č e tiri osobe. Scena je uokvirena astragalom. Kao pre­ d v o d n ik povorke prikazana je muška osoba, obučena u potpasanu i bogato na­ branu h a ljin u s rukavim a, koja seže do koljena. Osoba d rž i u desnoj ruci pred­ m et sličan štapu, možda procesioni križ. G o rn ji dio plo če je, naime, o b ije n , ta k o da se ne v id i kako se završava. Ostale osobe obučene su u nešto dužu nabora­ nu h a ljin u , ali bez opasača. Ovaj re lje f po načinu obrade znatno podsjeća na ploče p lu te ja u Dabravinama. N iz osoba, č ita ­ va mala povorka, isto kao i tre tira n je lju d skih fig u ra , izazivaju dojam da se tu radi o spom eniku iz ranoga srednjeg vije ­ ka, no ipak je teško o d lu č iti se za ovako kasno njegovo da tira n je . Opasač na m uš­ karcu b liza k je o b iča jim a iz vremena Is­ to č n ih G ota, a pojava astragala u o k v iru p lo če u srednjoj Bosni neće b iti mlađa od V I stoljeća, jer dolaskom Slavena ovi krajevi zapadaju u znatnu k u ltu rn u izola­ c iju u odnosu na a n tik u . Sakralni kom pleks na M ogorjelu sasto­ jao se od d vije građevine, koje su b ile iz­ građene istodobno i po jednom planu. Sjeverna je bila nešto šira. P o rtik na za­ padnom p ro č e lju odgovarao je narteksu južne zgrade, a taj p o rtik produžavao se i uz sjevernu b o č in u zgrade, gdje je prera­ stao u b a p tis te rij. Baptizm alna piscina b i­ la je u prvo doba izgrađena u podu b a z ili­ ke, udešena ta ko da služi krštavanju o d ­ raslih osoba. Kasnije je nad njom izgra­ đen o kto g o n a ln i fons. U bazilici su zate­ čene osnove dvaju v rlo jednostavnih s tu ­ pova i nad vra tn ik s prikazom loze i ptice koja zoblje grozd. Južna zgrada bila je je ­ dnostavna. Ime lo k a lite ta navodi na misao da je ova crkva bila posvećena sv. Hermagori (M ogoru) č iji je k u lt u ranom srednjem vije ku b io propagiran iz A kvileje.

91

Bazilika u M okro m biia je u up o tre b i n e ko liko stoljeća. Namještaj ove bazilike je v rlo raznorodan, pa je njegovo d a tira ­ nje vrlo širo ko . Njegovi o rn a m e n ti poka­ zu ju ra zličite estetske koncepcije i te h n i­ čku obradu, a- to navodi na pomisao da su poneki kom adi p o d rije tlo m iz epoha koje dopuštaju pretpostavku o postoja­ nju crkve još i u X stoljeću. Među izrazitije p rim je rke spadaju re lje fi s prikazom lozice akanta, što je b io o m ilje n m o tiv već u klasično doba a n tik e , no što je v r i­ jeme o d m ica lo , to je prerastao u o rn a ­ m ent sličan rozetam a. Polazeći od akantove vitice , kako je zatečena u M o kro m , slijedeću fazu o b lik o v n e m etam orfoze ovog m otiva pokazuje o k v ir parapetne p lo če u Potocim a kod Mostara, gdje p o ­ suda u uglu ploče o p o m in je da je tu još uvije k u p ita n ju loza, m akar već p re tvo ­ rena u č is ti ornam enat k o ji je iz o b lič io p rv o b itn i b iljn i prikaz. M o tiv akantove lozice u M okro m ne može se preciznije d a tira ti je r se on javlja na raznim m jestim a u rasponu od !V do V I stoljeća. T om vrem enu pripadaju i m o d ific ira n i k o rin ts k i k a p ite li, v je ro ja t­ no s pergole oltarske pregrade. Jedan im post ukrašen je križem u o k v iru od o rn a ­ menta na o b lik testere, izvedenog u te h ­ nici kosog reza. Stječe se dojam da je o v ­ dje došla do izražaja narodna rezbarska um jetn o st, no i pored toga b i se ovaj predm et mogao d a tira ti u V stoljeće. Za­ n im ljiv i su nalazi m alih stupića s kubusnim kapitelim a, na k o jim a su plastičnom lin ijo m prikazani ravn o kra ki križevi. Ne­ ma sumnje da su tu u p ita n ju o b je k ti iz ranoga srednjeg vijeka. U Nerezima kod Tasovčića u p o d ru č ­ ju rim ske naseobine postojala je bazilika uobičajenog "b osa n sko g " tip a , s tro d je l­ nim predvorjem , naosom, o kto go n a ln im baptisterijem , m e m o rijo m i pom oćnim p rostorom uz ju ž n i b o k zgrade (lađe). Bila je sagrađena od p rib liž n o pravo­ k u tn ih , grubo obra đ e n ih , komada kam e­ na. V rije m e njene gradnje m ožem o uzeti u dosta širo kom rasponu vremena od provale Zapadnih G ota (god. 401) do V ! stoljeća. SI. 38.

POTOCI kod Mostara — rekonstrukcija dijela oltarske pregrade.

Bazilika u Potocim a kod Mostara nije još iskopana, iako se njeni obrisi vrlo jas­ no naziru među ruševinama rim skog m u ­ n icip ija na G rčinam a. ip a k su poznate neke p o je d in osti ove građevine, ta k o p lo ­ ča uokvirena v iro v itim rozetam a, a u unutrašnjem p o lju p rik a z vinove loze s p tic o m koja zoblje grožđe. Osim toga, na ruševinama bazilike nađen je i jedan de­ generirani k o rin ts k i ka p ite l, dva im posta i osnova stupa. Sav ovaj namještaj p o tje ­ če iz V stoljeća. Iz ba zilike u T u rb e tu kod T ravnika n i­ su p oznati frag m e n ti ukrasne a rh ite k tu ­ re, po čemu b i se o b je ka t uzeo u o b z ir na razm atranje. Nalazi iz ove b a zilike p o tje č u iz V I stoljeća, čim e, m eđ u tim , nije d a t te rm in za njenu izgradnju. Bazilike u Z alo žju , isto kao što je slu­ čaj s onim a u Skelanim a, predstavljaju p rim je r dvaju isto d o b n ih i s lič n ih ob je ka ­ ta u jednom naselju na raznim lo ka cija ­ ma. M eđutim , što se tič e unutrašnjeg uređaja, sjeverna troapsidna zgrada bila je je d in o oprem ljena kam enim namješta­ jem s bogatim uresom. Ovaj ukras znatno se razliku je od onoga što se susreće u sre­ d n jo j Bosni. Izrazito a n tič k i ka ra kte r o r ­ namenata znak je, p rije svega b liz in e k u l­ tu rn ih centara na Zapadu, oso b ito Salo­ ne. Bazilika u Z en ici, u širem p o d ru č ju m u n ic ip ija Bistue Nova, postala je po ­ znata iz više razloga. Ne samo što je tip građevine dosta rije d ak, nego su kao gra­ đa za ovu zgradu up o tre b lje n i spom enici iz ra n ijih epoha, a među njim a i vrlo v r i­ jedni p rim je rci a n tič k e u m jetn o sti. K o ­ načno, sjeverna ku ltn a dvorana b ila je ukrašena namještajem k o ji zauzima pose­ bno m jesto u um jetn o sti Seobe naroda. Građevina se sastoji od dvije dvorane, podijeljene zid o m , a povezane p re d vo r­ jem d u ž cijeloga zapadnog p ročelja, isto ta k o se izm eđu o b iju apsida nalazi p ro ­ sto rija koja ta ko đe r završava apsidalnim po lu kru g o m , a kroz ko ju se m oglo k o ­ m u n ic ira ti u obje dvorane. Uz ju ž n i bok predvorja i dijela ju žn e građevine nalazi se prigrađen niz od t r i pro sto rije .

93

SI. 39.

ZENICA — rekonstrukcija unutrašnjosti bazilike.

SI. 41. ZE N IC A — rekonstrukcija pročelja bazilike.

SI. 42.

ZENICA —piu te j s prikazom Dobrog pastira.

SI. 43. ZENICA

—

dva pluteja iz oltarske pregrade.

SI. 44.

ZENICA —-kapiteli iz oltarske pregrade.

SI. 46.

ZENICA

— pluteji iz ograde oko krsnog zdenca.

50

SL 45. ZENICA —bazamenti iz ograde oko krsnog zdenca.

Dvorane su po sebi bile jednostavne, ali se u sjevernoj nalazila bogato oprem ljena oltarska pregrada, a u p re zb ite riju o lta r, subselija i biskupska katedra. Iz b ro jn ih ulom aka ukrašene a rh ite k tu ­ re što su u p o lo m ljen o m stanju o tk riv e n i t i predvorju b a zilike , moguće je, iz d v o jiti dvije kamene ograde: jedna od n jih je o č ito potjecala od beme, ograde o k o o l­ tara, a druga od nekog m nogokuta, vje­ ro ja tn o oktogona k o ji je mogao o k ru ž i­ vati krsni zdenac. No, d o k su u sjevernoj dvorani o tk riv e ­ ni te m e lji oltarske pregrade, dakle o p i­ p ljiv i konkretan trag na k o ji je moguće p ostaviti sasvim određeni d io namještaja, m jesto na kojem je p rv o b itn o stajala ona poligonalna ograda nije o tk riv e n o . Ono se, m ožda, nalazilo u nekoj posebnoj dvorani uz sjeverni b o k zgrade ili kao o d ­ vojena građevina. Da zenička bazilika n i­ je bila p o tp u n o iskopana, p o tvrđ u je i k ra tk i izvještaj Karla Patscha u kojem go­ vo ri o naknadnim o tk rić im a nekog trga okruženog građevinama ju žn o uz b a z ili­ ku, pošto je Truhelka sm atrao sav pros­ to r istraženim . Da se slučajno zakopalo i u prostoru sjeverno od b a zilike , možda b i se o tk rio i b a p tis te rij, a po to m e i m je­ sto na kojem je mogla stajati oktogonalna ograda. Baptisterij je mogao b iti relativno p ro ­ strana dvorana o ktogonalnog tlo c rta , u č ijo j sredini je stajao krsni zdenac o k ru ­ žen ogradom . S lične su p rilik e zatečene u Z ito m is lić im a , a nešto skrom n ije i na M ogorjelu. Jedna stranica te ograde bila je između 85 i 100 cm dužine, k o lik o izn o ­ si dužina d v iju ploča, k o jih je ve ličin e b i­ lo moguće p re tp o sta viti na te m e lju re­ ko n stru kcije ornam entalnog sistema. S ta k v im pločam a dobiva se p ro sto r od oko 220 do 240 cm vanjskog prom jera. R azum ljivo je zato, da su bazamenti sa svojih 15 cm širine b ili relativno uski jer nisu podržavali nikakav o s o b iti te re t.S tu ­ povi k o ji su je d n im svojim d ije lo m č in ili s njim a m o n o litn u cje lin u b ili su također ta n ji od o n ih stupova k o ji su nosili pergo-

lu septum a. B ili su, naime, svega 10 cm prom jera i niži od onih. Pregib lica bazamenata ne uklapa se idealno u tu p i k u t k o ji po pravilu treba da zatvara o kto g o n — on je nešto veći od 1 3 5 °, k o lik o b i u pravilu trebao izn o siti. M ajstoru se, ipak, ne smije to za m je riti. Nije, nadalje, b ilo moguće p ro v je riti da li su b očne strane bazamenata, one na k o ji­ ma se nalaze usjeci za u to r, zatvarale s li ­ cem pravi k u t. M ajstori kasnoantičkog doba nisu b ili odviše precizni sljedbenici svoga o b rta , što ipak nije išlo na uštrb es­ te tskih efekata i pravog ugođaja u a m b i­ je n tu . Na pita n je kako je u cje lin i izgledala ova poligonalna ograda za ko ju s m nogo razloga pretpostavljam o da je kao o k to ­ gon okruživala krsni zdenac, moguće je samo p o lo vičn o o d g o vo riti, la ko se od nje sačuvalo m nogo fragm enata, n ije o t ­ krivena osnova na ko jo j su o n i p o čiva li, a po to m e ostaje o tvoreno pita n je kako je ona stajala u odnosu na samu p ro s to riju , a i prema krsnom zdencu. Nema izgleda da će se to ikada i d o zn a ti, je r preko m je­ sta na kom e se nalazila bazilika danas pulsira, p ro m e t s teškim prije vozn im sredstvim a, že lje žn ičkim i cestovnim . Od oltarske pregrade b ili su in situ sačuvani te m e lji, ta ko da je bila moguća reko n stru kcija njenoga osnovnog izgleda. Parapetne ploče iz zeničke crkve za n i­ m ljive su po svom izgledu i sadržaju, ali one nisu usamljene u ovom p o d ru čju . Na vrlo sličan način bila je, naime, ukrašena crkva u Lepenici, a sudeći po nekim p o ­ je d in o stim a , iste ornam ente pokazuju plo če iz Dabravina, Breze i D ikovače kod Im otskog. Ovi lo k a lite ti predstavlja­ ju ta ko cje lin u , što je od znatne pom oći za njih o vu id e n tifik a c iju . Oprema ze n ič­ ke ba zilike je najko m p le tn ija , pa jo j za­ to pripada čast eponim nog nalazišta za sakralnu u m jetnost kasne an tike u zale­ đu p ro vin cije Dalmacije. Nužno je zbog toga da se bar u kratko m pregledu pruži opis nekih ploča k o lik o se nakon iskopa­ vanja m oglo sastaviti.

Dva pluteja su o so b ito poznata zbog m otiva k o ji je na njim a predstavljen. Je­ dan od n jih poznat je kao p lu te j " D o b ­ rog pa stira ". Tu je u jednostavnom o k v i­ ru od dvije urezane crte prikazan u sredi­ ni križ s proširenim kracima. S lijeve strane prilazi mu lav o k re n u t udesno, a iznad i ispod njega je po jedna zm ija, d o k je ostali p ro sto r popunjen lozicom srcolikog lišća. U desnoj p o lo v in i plo če nalazi se lik čovjeka u k ra tk o j h a ljin i k o ji u l i ­ jevoj ruci d rž i štap, a desnu je stavio na prsa. Njega prate dva janjeta. Srodan plu te j ta k o đ e r je križem p o d i­ je lje n u dvije p o lovine. U lijevoj se nala­ zi lav o kre n u t udesno u b o rb i sa zm ijo m , d o k je o k o ln i p ro s to r popunjen b iljkam a. Polje desno od križa pop un je n o je b iljk a ­ ma od ko jih jedna izrasta iz posude, a druga je data u slobodnoj s tiliz a c iji. Treći p rim je ra k u okviren je bo rd u ro m od listova i cvjetova tra k o m od ispreple­ tenog lišća i cvjetova. Na jednom od po­ lja prikazana su dva ko n ja n ika , ustrem ljena ko p ljim a jedan na drugog, a poviše njih vepar u trk u nalijevo. Ljudske fig u ­ re, o č ito barbari, prikazane su uopćeno, d o k je nešto više pažnje posvećeno p rik a ­ zu živo tin ja . Druga polovina ove p lo če nije se sačuvala, ali se prema shemi na njoj može o č e k iv a ti onaj " m ir n i" d io , sim b olizira n o b ič n o cvijećem. Ovaj maleni izb o r ilu strira p rib liž n o te ­ m a tiku zeničkog septum a. N ju u p o tp u ­ njuje i znatan b ro j bazamenata i ne­ što m anje korpusa k o lu m n i, pa i k a p i­ tela. Većina n jih je ukrašena b iljn im o r ­ nam entom slič n im on im a što se p o ja vlju ­ ju i na parapetnim pločam a. T o su sim e­ tr ič n o oblikovane loze koje izrastaju iz kaleža, a lišće im se zavraća prema do lje . Pet uskih greda ukrašeno je lozom s lis­ tovim a. One su počivale na parapetnim pločam a kao završni vijenac. Broj o tk riv e n ih kapitela je srazm jerno malen. O sobito je z a n im ljiv uski i izduže­ ni p rim je ra k, s č e tiri strane ukrašen nesi­ m e tričn o položenim b iljka m a koje se is­ pod kutova p lin ta savijaju s ličn o ko rints-

kim heliksim a. T ri p rim je rka ukrašena su u d o n jo j zo n i izvraćenim listovim a, a gor­ nju čine po dvije zm ije na svakoj strani, koje se savijaju p o p u t vo lu ta jonskog ka­ pitela. Pitanje je kada je u ze n ič k u b a ziliku bio unesen ovaj z a n im ljiv i namještaj, da­ kle, u ko je vrijem e i u k o jim u vjetim a je ova zgrada smogla kamenu oprem u za svoj p re zb ite rij. Neće b iti daleko od istine ako se t i re­ lje fi d a tira ju u V I stoljeće. G ra fiti s v ije n ­ ca pluteja u Dabravinama o p re d je lju ju kameni namještaj ove b a zilike ne samo u doba kasne a n tik e , nego i u d ruštvo koje se osjećalo rom anskim , pa se o b z iro m na p o litič k e p rilik e njihova izrada ne b i m o ­ gla d a tira ti kasnije od V I stoljeća. Tegule u o sip in i posljednjeg rušenja ove ba zilike ne mogu ta ko đ e r b iti mlađe od V I stoljeća. Prikazi apostola u Dabravinama podsje­ ćaju na ukus e p ia n tič k e u m je tn o s ti Langobarda i franačkog kruga, a tu se čin i se — o p e t susrećemo s idejom "b a rb a r­ s k ih " udjela i m onaških zasada, k o je su u ovo vrijem e b ile jed n a ko moguće. Na C rk v in i u Z ito m is lić im a kod M osta­ ra o tk riv e n je kom pleks ba zilike s episkopijem i hospicijem . Bazilika je, je r se na­ lazila na slobodnom p ro sto ru , b ila zajed­ no s rezidencijom biskupa ograđena u ve­ lik o dvorište. Sastojala se od dvorane za k u lt ko ja je prema istoku završavala p o lu k ru ž n o m apsidom , a u nju se ulazilo kroz narteks. Sjeverno uz dvoranu b io je prigrađen b a p tiste rij u k o ji se u la zilo iz katekum eneja kroz če tvrta sti a p o d ite rij u kojem je vršena priprava za č in kršte­ nja. Uz b a p tiste rij se prema isto ku nala­ zio ko n signatorij u o b lik u manjeg p ro s to ­ ra k o ji je završavao apsidom. Baptizm alna piscina bila je o k o m etar d u b o k a , a u nju se silazilo preko t r i stepenice. O ko piscine postojala je oktogonalna ograda, slična o n o j u Z enici. D vije p ro sto rije ju žn o od b a zilike , pre­ ma episkopalnoj auti služile su za p rijem darova, prothesis, a istočna diaconicon.

101

Prostor sjeverno uz b a p tis te rij b io je ogra­ đen zidom i služio je za o k u p lja n je i p o ­ uku nekrštenih kandidata za p rijem u za­ jednicu kršćana, tz v . cathecum eneum . U njem u se, uza zid b a z ilik e , nalazio m anji podij s kojega su održavane p ro p o vije d i nam ijenjene n e o fitim a . A'rea zapadno ispred ba zilike i episkopija služila je za sku pljanje vje rnika, a p ro sto r iza b a zilike kao hortus. Sjeverno u d vo rištu nalazila se zgrada za smještaj p u tn ika i hodočasnika, h o sp itiu m . Sasto­ jao se od p ro s to rije za dnevni boravak s ognjištem za sprem anje hrane, nešto veće spavaonice, d o rm ito rija i la trine , p ris lo ­ njene sjeverno uz zgradu. Lice prema ba­ z ilic i im alo je u svoj d u ž in i zgrade o tv o ­ reni trije m u kojem se ta ko đ e r nalazio ambon. ***

£

Stare bosansko—hercegovačke b a zilike izvedene su dosta neuredno. Zanati su već u IV stoljeću zn a tno opadali pa su ta ­ ko i zidarske usluge dospjele u k riz u . Po­ gotovo u zabačenoj p ro v in c iji g ra d ite lj­ stvo s vrem enom gubi sve one kva lite te solidnog rada kakav nam je poznat iz ra­ n ijih carskih vremena. Z id o v i su b ili na oba lica o žb u kan i. Neke ba zilike b ile su izn u tra oslikane, ali većina n jih je bila je ­ dnostavno b ije lo okrečena. Vrata i p ro ­ zo ri b ili su od drveta i jednostavno osta­ klje n i. K ro v je u m nogo slučajeva b io od tegula, no ponekad i od d rvenih letvica. Neke od b a zilika su im ale i neku vrstu drvenih prigradaka u o b lik u p o rtik a . Sistem neuredno složenog kamena u lice zidova izgleda da se počeo p rim je n ji­ vati u to k u druge p o lo vin e IV stoljeća. Tek u doba Justin ija n o ve restauracije Carstva državne gradnje izvode se po je ­ dinstvenom n o rm a tiv u , vje rojatn o pod nadzorom državnih g ra d ite lja , a po p ro ­ pisima k o ji su vladali u tadašnjem car­ stvu. K v a lite t zidarskih radova nalazi se to k o m V I stoljeća o p e t u znatnom nap­ re tku . T ehnika zidanja je izm ijenjena uvođenjem sistema n a izm jen ičn o koso položenih slojeva kamena, s tendencijom k pravilno o b rađenim , ali grubo pritesa-

SI. 47.

Ž IT O M IS LIĆ I

—

tlo c rt bazilikalnog kompleksa.

n im p ra vo ku tn icim a raznih dim enzija na licu zidova. Takva te h nika obrade lica z i­ dova p rim ije n je n a je i na b a z ilik u u K lo ­ b u ku , Nerezima i u D ocim a, što je izuteta k u odnosu na druge b a zilike ko je su građene neuredno i bez sistema. Ovaj sis­ tem , k o ji je inače p rim je n jiva h samo na državnim gradnjam a, našao se na o v im ne­ u o b iča je nim m jestim a. Prim jena novog sistema bila je dvojaka: u nekim slučajevi­ ma kamen je na izm jen ičn o koso polagan samo u unutrašnjosti zida d o k je lice oblagano pravilno obrađenim b lo ko vim a . T ako je p ra k tic ira n o na debelim z id o v i­ ma, kao što je slučaj na obram benom to rn ju na Bobovcu. Drugdje su koso p o ­ loženi redovi prekriveni žb u ko m , a u svježi namaz zarezivane su m is trijo m vo­ doravne lin ije u visini slojeva kamena, a za tim su isto ta k o zarezivane n a iz m je n ič ­ no kosine izm eđu tih slojeva. Zarezivanje fuga u svježoj žbuci postaje o b ič a j te k u IV stoljeću, pa te če do d u b o ko u V I s to ­ ljeće. Osim toga, u Justin ija n o vo doba d o ­ nekle se sm anjuju i mjere zidova. Um jesto rim ske klasične stope od 29,57 cm d u ž i­ ne ja vlja se kao ka ra kte rističn a (grčka) m jera d a k tilo s (1,848) s trid e s e tim u m ­ noškom (55,44 cm ). D akako da su po o vim norm am a izvođene državne grad­ nje, d o k se u p riv a tn o j dje la tn osti u p ro ­ v in c iji zadržala još i stara stopa, a u slu­ čajevim a loših gradnji i m je rn i sistem k o ­ j i se nije uklapao ni u k o ji sistem. Uz barbarizirano građevinarstvo zapaža se to k o m IV stoljeća, a pogotovu u V sto lje ću , znatno opadanje građevinskih vještina, a s tim u vezi posvemašnja neu­ jednačenost te h n ik e izvođenja zidova. T lo c rti bosansko—hercegovačkih b a z ili­ ka n i u jednom slučaju ne p o kazuju pra­ v iln o s t, a o n i planovi što su nam p oznati iz starije lieterature rezu lta t su nepreciz­ nog premjeravanja o tk riv e n ih tem elja. R eviziono iskopavanje ba zilike u Dabra■vinama god. 1956. pokazalo je znatno odstupanje stvarnog plana od onoga što ga je ob ja vio R adim sky god. 1892. Kameni namještaj, uglavnom oltarske pregrade, iako izgleda da je v rlo ra z lič ito k o m p o n ira n , ipak povezuje sve građevine

103

u jednu cje lin u . D io dekoracija potječe iz repertoara a n tik e , kao što su predstave vinove loze, kantarusa, ptica koje zo b lju grozdove i sličn o . A n tič k o g su p o d rije tla i oni m o tiv i na bazam entim a u Z enici, gdje se um jesto n a tu ra lis tič k o g prikaza loze i kantarusa javlja geom etrijski ornamenat k o ji na svoj način oponaša p ri­ rodu. No bez obzira na to što se ondje susrećemo s derivatim a a n tič k ih m otiva, ne može se g o v o riti o ko n tin u ira n o m ra­ zvoju ukusa i o b lik a . Barem se to ne m o ­ že tv r d iti za neke m otive , kao na p rim je r, za pojavu lju d skih i ž iv o tin js k ih likova na plu te jim a iz Dabravina, M ošunja i Z e n i­ ce. M išljenje da se u o vim slučajevim a ra­ di o srednjovjekovnim tvorevinam a nema osnove je r su ove zgrade drugi (i poslje­ d n ji) p u t b ile razorene u vrijem e kada su još b ile pokrivene tegulam a, što svakako nije m oglo b iti u ta k o kasno doba. To je svakako samo jedan od razloga za d a tira ­ nje ukrašenog namještaja u vrijem e prije dolaska Slavena. N ije isključeno da su re lje fi na p lu te ji­ ma bosansko—hercegovačkih b a zilika b ili premazani raznim bojam a. Kada se ima u vidu kako je težnja šarenilu prevladala u d ruštvu kasne a n tike , ne može se vjerova­ t i da bi i ovi laporasti re lje fi u ta m i interiera b ili prepušteni samo efe ktim a osku­ dnog svjetla. Z a n im ljiv i su oni d ije lo v i ukrašene a rh i­ te k tu re k o ji se ne m ogu vezivati za b ilo kakve uzore. T o su ka p ite li stupova pergole u Dabravinama, Z en ici i Duvnu. M a­ lo je, naime, izgleda da bi se t i m o tiv i m ogli p ripisati nekoj izgubljenoj " p ra ilirs k o j" u m je tn o sti u d rv e tu , je r za takvu tv rd n ju nema ni posrednih dokaza. T im prije bi se uzorke za ove o b lik e m oralo tra ž iti na širo kom p la n u , jednako u slo­ ženoj, n o rm ira n o j, u m jetn o sti ranobizan-

SI. 48. Pregled kasnoantičkih crkava u Bosni i Hercegovini.

tskog carstva, k o lik o i među Is to č n im G o tim a . Stapanje po je d in ih e tn ič k ih sku­ pina postalo je ob iča j vremena. Preko svih tih barbara kao b a štin ik a n tik e javlja se Crkva, koja se nije odricala svojih tra ­ dicija ni onda kada je od jedne ili druge skupine p rihva tila neku te ko vin u . K o lik o god su "g o ts k e " kopče od opasača našle ko risnike i među dom aćim stanovnicim a, to lik o kom binacije rom anogenih m otiva na septum u u Dabravinama, u k o m b in a ­ c iji sa z o o m o rfn im ka p ite lim a , d o vo d i do istog za k lju č k a : Is to č n i G o ti i starosjedi­ oci nisu b ili dva izolirana svijeta, nego je ­ dno društvo u kom e su dvije raznorodne skupine pokušavale da zadrže neke samo­ svojnosti; Ilir i u uvjerenju da su nosioci stare a n tič k e civiliza cije , a G o ti svjesni da su gospodari zemlje. Za razliku od barbara na Zapadu, k o ji su se, ulazeći u C rkvu, lakše prilagođavali tekovinam a više c iviliza cije , u Bosni i Hercegovini je taj proces tekao m nogo sporije zbog ra­ z lič ite vjerske pripa d n o sti. O tuda n e tr­ peljivost um jesto m irnog stapanja, pa i poraz G ota u sukobu s carstvom , koje inače ne bi im alo uspjeha da nije b ilo p o ­ m oći samih starih stanovnika Dalm acije. Ne smije se, ipak, g u b iti iz v iđ a i č in je ­ nicu da su z o o m o rfn i tzv. p ro to m a i ka­ p ite li b ili o b ič a jn i u a rh ite k tu ri V I s to ­ ljeća i u ostalim krajevim a. O ni, dakle, nisu ovdje is k lju č iv o u p o tre b lje n i, nego u zajednici s b iljn im ukrasim a i prikazim a lju d i čine osebujnost bosanskih b a zilika . Tu osebujnost treba po svoj p rilic i za­ h v a liti sim biozi Ilira i G ota. 0 n jih o v im m eđusobnim odnosim a, u negativnom smislu, govore sporovi k o ji su nastali iz­ m eđu starosjedilaca i G ota, no iz toga se može z a k lju č iti da su isto ta k o postojali i k o n ta k ti k o ji su se o d v ija li u p o z itiv ­ nom sm islu.

105

VI. LIKOVNA UMJETNOST Slikarstvo i s ku lp tu ra kasne an itke , a tim e i starokršćanskog doba, u znatnoj je o p re čn o sti prema staroj h e le n istič­ koj u m jetn o sti, a po to m e i rim sko j. To nisu više odrazi p riro d e , nego uzori za nasljedovanje. U m je tn ic i se ne tru d e da pruže vjernu sliku lik a , nego što tim p ri­ kazom žele reći. N jim a nije važan in d iv i­ dualni ka ra kte r lič n o s ti ili idealiziranje p riro d e , nego p oruka, ne to lik o o b lik ne­ go smisao; težište je preneseno od f o r ­ malnog k sadržajnom . L judski lik o v i ne p rik a z u ju se više u njihovu p riro d n o m o k v iru i ve ličin skim odnosima. O ni se redaju po h ije ra tič n im principim a . P lasticitet kod s ku lp tu ra se gubi. One teže k plosnatnosti i lin e a rn o sti, a tim e i gubljenju p ro sto rn o sti. O rnam enat se l i ­ šava svojih p riro d n ih uzoraka, ta k o i lišće i loza, pa se g e o m e trizira ju . Figure se l i ­ šavaju svojih in d iv id u a ln o s ti za račun ne­ ke geom etrizirajuće cjeline. U to m općem rasulu ukusa i zanatske vještine ja vlja ju se kao a nakornizm i djela koja oponašaju, ili se bar tru d e da opona­ šaju klasične o b lik e . Razlog to m u je ne­ dovoljna izobrazba za n a tlija , je r savršen­ stvo o b lika nije b ilo o b lig a tn o , pa se neki stvaralac, sua sponte, može ugledati na neki uzor i ta k o u važiti i u v la č iti u ko m p o ziciju neki a rh a izira ju ći element k o ji se zbog svojih kla sičn ih o b lika čin i kao spolium iz neke starije epohe. Ta d vo jn o st ukusa i vještine osobito je prisutna u nekadašnjim h e le n ističkih gradskim centrim a. K lasicistička struja ­ nja i p o k re ti za revita lizacijom starih o b ­

lika česti su u kasnoj a n tic i. L ju d i se u v i­ je k vraćaju njim a, jednostavno se o tim a ­ ju ć i općoj poplavi neukosti i neukusa. To je, uostalom , bila uvijek karakteristika rim ske u m jetnosti koja je e k le k tic io n is tič k i grabila iz g rčke i he le n ističke u m je t­ nosti jedan ili dru g i m o tiv ne ob a ziru ći se na tre n u ta k ili vrijem e. O sobito je ka ra kte rističa n za ovo v rije ­ me lju d ski p o rtre t. D ok je u vrijem e Rim ske rep u b like i rano carsko doba (p rin c ip a t) p o rtre t vjerno odražavao lič ­ nost do u najmanje p o je d in osti i bez ik a ­ kva idealiziranja, u kasnoj a n tici nije više mjerodavan pojedinac sa svojim osobnim potezim a lica, nego čovjek u svojoj fu n ­ k c iji na m jestu koje mu određuje božan­ ski red. Nije moguće g o v o riti o nekom " s t ilu " ili stilsko m razvoju u kasnoj a n tic i, je r to je um jetn o st zbunjujuće višeznačna. U njoj su oso b itu ulogu igrale lokalne tr a d i­ cije, kako se to o d lič n o može zapaziti na terenu Bosne i Hercegovine gdje se od V stoljeća razvija sp e cifičn i "bosanski s til" sa svojom osebujnom plastičnom d e k o ­ racijom koja se nigdje drugo u Ekum eni ne p o ja vlju je i ne ponavlja u to m o b lik u . D ok se um jetnost kasne a n tike u nekim krajevim a pokazuje kao završetak dugog razvoja, sve od arhajskog i klasičnog vre­ mena, u Bosni i Hercegovini ona se više pokazuje kao početak jedne nove u m je­ tn o s ti, kao fenom en na samom pragu predrom anike. Može se slobodno reći da su u ranoj k r ­ šćanskoj u m jetnosti te k li usporedno raz­ ni " s t ilo v i" , kao odraz jednog svijeta k o ji

107

- starokršćanski sarkofag, IV s to lj.

SALONA SI. SO. SI. 49.

Umjetnost IV stoljeća u Bosni i Hercegovini;a) nadgrobna stela iz Zenice; b) p o rtre t mezejskog rudara sa nadgrobnog spomenika iz Blagaja na Japri.

SI. 51. IV A N EVAN Đ ELIST, prikaz na sarkofagu, Rim, oko 3 3 0 -3 4 0 . g. Umjetnik je, bez sumnje, školovan u najboljoj rim skoj tradiciji, zato to nije čisti reljef, nego gotovo slobodna skulptura, prislo­ njena uz fiksnu pozadinu. Prikazana osoba predstavlja mladića prijaznog osmijeha, ali ozbiljna, što je tipična shema, poznata i kod Isusa kao " Dobrog pastira". Realnost reprodukcije lika sada već nije b it­ na, nego tek poruka koju on ž eli saopćiti. Uvučena donja usna nije osobina klasičnog profila kojem ovaj prikaz inače teži, pa je i to dokaz više za kasno vrijeme postanka. Težnja za klasicističkim forma­ ma je svježa, a li to ne iznenađuje je r je i u ovo kasno doba poneki um jetnik posizao za starim uzorima, stvarajući na taj način anakronističke ugođaje. Taj svojevrsni eklekticizam p rati, naime,, rimsku um jetnost jo š od vremena njenog najvišeg uspona u doba cara Oktavijana Augusta, pa ne iznenađuje n i u doba opće dekadencije. Tek od vremena cara Teodozija I 1379—395) Isus i apostoli počinju se prikazivati kao zreli lju d i s bradom. Nije poznato odakle potječe ovaj običaj. Možda je tada već b ilo poznato "Turinsko p la tn o "n a kojem se odražava lik bradata čovjeka duge kose.

je b io u previranju je r je te k nastajao. P ri­ sutna su bila "p ra v o v je rja " i " k riv o v je r­ ja " , a m b ije n ti zasićeni tra d icija m a rim s­ kog Zapada i helenističkog Istoka, sku­ pine s ju d a is tič k im ik o n o k la s tič k im te n ­ dencijama nasuprot gnosticim a s osebuj­ nim nazorim a o te o g o n iji uopće, a pose­ bno o samom Isusu K ris tu .

m jestu on nastavlja: "T ko god b i pokušao da zemljanim bojama predoči Boga k o ji je preu­ zeo ljudski lik - neka je p ro kle t (anathema)".

Teško je p re tp o sta viti da se u vrijem e d o k su m eđu kršćanima d o m in ira li lju d i židovskog p o rije kla , m ogla razvijati re li­ giozna um jetn o st ^ .o n a Ukovna.-Zabrana. izrečena u K n jiz i izlaska; "n e pravi sebi urezana lika n iti kakve slike onoga što je gore na n e b u ..." (E xodus 2 0 ,4 ), bila je usađena u m e n ta lite tu Izraela, [Da je sa n jim prenesena i u kršćanstvo. S paganokršćanim a p rilik e su b ile dru g a čije : u njim a je b io razvijen živi osjećaj za lik o v ­ nu prezentaciju a p stra ktn ih pojm ova; za predodžbe bogova, alegorija, m is tič n ih sadržaja i sličn o . Iz toga b i se m oglo za­ k lju č iti da se u apostolsko i prvo postapostolsko doba — a to p ra k tič n o znači u l i l i stoljeću ne m ože raču n a ti na spo­ m enike lik o v n ih u m je tn o s ti kršćanskog nadahnuća. Ik o n o k la s tič n e tendencije p ri­ sutne su kod nekih kršćanskih zajednica još dugo vremena, pa su u V I I I stoljeću doživjele u Bizantu svoju k u lm in a c iju , ali i brzu propast. S tarozavjetni nazori o sakralnoj liko v n o j u m je tn o s ti b ili su, da­ kle, vrlo živi i kod G rka, a li od toga nisu b ili im u ni ni Iberci, pa i d ru g i neki naro­ d i. U E lviri je, naim e, već 306. godine, dakle uskoro po završetku D io kle cija n o ­ vih progona, a p rije M ilanskog e d ikta , za­ klju če n o da se na zidove k u ltn ih p ro sto ­ rija ne sm iju stavljati slike i dru g i o b je k ti ko jim a bi se iskazivala pobožnost. Prvi kršćani ju d a ič k e tra d ic ije nisu b ili sklo n i slikarstvu. T ako je jo š u doba cara Konstantina Euzebije Cezarejski b io o t-. voreni p ro tiv n ik slika, a b iskup Epifanije Salaminski op o m in ja o je narod još god. 400: "Zapam tite da ne treba u crkvama i na

T o , dakako, nije sm etalo kršćanima rim ske tra d ic ije da svoje prostore ukrase slikam a č iji su sadržaji b ile alegorije n ji­ hovih vjerskih predodžbi.

grobovima (grobljima) slika ti svece; Boga držite u svojim srcima, je r kršćaninu nije dozvoljeno da se uzbuđuje gledanjem i l i zamagljivanjem m i­ sli, nego sve što se tiče Boga, treba da je zacrta­ no u vašim srcima, u čovjeku Na drugom

",

Č in i se da je ik o n o k la s tič k i p o k re t u B i­ zantu V I I I stoljeća im ao svoje korijene još na p o č e tk u V stoljeća; on je zapravo tin ja o na Istoku od samih početaka.

M eđu najstarije mogu se u b ro jiti slikarije u nekim podzem nim m auzolejim a (cubicula), k o ji su b ili p rivatn o vlasniš­ tv o , a uskoro poslije toga slike u kata­ kom bam a. Dosad najstarije freske u Bos­ ni i Hercegovini o tk riv e n e su na Paniku kod Bileće, a d a tira ju iz vremena o ko 26 0 . godine. K a ra kterisitičn a im je , kao i u rim skim spom enicim a, upotreba crve­ ne, crvenosmeđe i zelene boje, a kao m o ­ tiv ja vlja ju se uokvirena polja u k o jim a su smješteni m ali m o tiv i: cvijeće, maske, p tice , d e lfin i, vaze, girlande i si. Ovo s li­ karstvo bazira se na takozvanom drugom pom'pejanskom s tilu . Taj m anir se k o n ­ stantno p ro vla či kroz rim sku um jetn o st, ali je postao osobito izra zit od ranog III stoljeća. T ip ič n a mu je linearna s tru k tu ra i podjela na zidne plohe, a oso b ito ka ra k­ te ris tič a n m o tiv su ilu z io n is tič k e pred­ stave a rh ite k tu re . Tem e kršćanskih slika su D o b ri pastir, Jona s m orskom nem ani, D anijel s lavovim a, Noa, M ojsijevo čudo s vodom iz stijene, a od novozavjetnih m otiva : krštenje u Jordanu, Lazarovo us­ krsnuće, Sam arijanka na zdencu. S like na Paniku samo su n e k o lik o decenija m lađe od o n ih u Rim u. U vrijem e cara Konstantina I oživio je tzv. dru g i pom pejanski s til u oslikavanju zidova. On je u Pom pejima i H erkulanu/n u b io uobičajen u vrijem e Ju lija Cezara i Augustova Principata, dakle u drugoj p o ­ lovici I stoljeća a. Ch. n. Ova u m jetnost pokazuje i pored znatnih odstupanja od p rv o b itn o g reda, niz s tils k ih osobina koje su na svim m jestim a s trik tn o provođene. Najčešća je im ita cija inkrustacija, im ita -

111

SI. 55. ZENICA

TURBE, zlatni medaljoni iz grobnice. Ogrlica od zlatnih pločica apliciranih na tkaninu — t i­ pičan prim jer ranobizantske um jetnosti VI stoljeća. Personifikacija M ilosti (HARIS) aludira na Isusa koga p ra ti 8 (možda 9) anđela, što je simbol nebeskog carstva, i 11 (vjerojatno 12) ja ­ ganjaca kao simbola apostola. Na ogrlicu je jo š b io obješen k riž s 5 almandina (alema), što su sim boli p e t rana Isusovih.

SI. 53.

DABRA VINE, dio ploče iz oltarske pregrade. Ulomak ploče pluteja s prikazom jednog od dvojice apostolskih prvaka, si/. Petra i Pavla. Domaći rad bez oslonca na neku "školu", pa za­ to u stilskom pogledu atipičan. Datiran je prema pratećim elementima: avarskoj strelici koja je otkrivena u ruševinama bazilike, a što je dokaz za vrijeme "postquem no n", tj. ob je kt je mogao b iti izrađen samo prije početka V II stoljeća.

SI. 54. M A LA RUJiŠKA ko d Bos. Novog - k ip Jupitera, I I / I I I stolj. Primjer klasičnog poimanja skulpture.

- tzv. stela s četiri figure, IV stolj. Primjer

SI. 52.

cija m ra m o rn ih polja i stupova. Nasuprot sasvim ne a ntičko m crveno—zelenom i li ­ nearnom stilu na b ije lo j osnovi k o jim su prekrivene sve plohe u je d n o j p ro s to riji, dakle i tavanica, od vremena cara Konstantina zidovi se raščlanjivaju vodorav­ no pom oću ukrasnih traka na vrlo izrazit sokl, poviše njega na pojas glavnih slika, a poviše toga friz . Dakle, napušteno je globalno prem azivanje zidova bijelom b o jo m kako se još rad ilo u III stoljeću. Osnovne boje su crvena, žuta, plava ali i zelena.

SI. 57.

B AČ E V IĆ I kod Mostara — sarkofag I.

Problem s k u lp tu re je nešto d ru k č iji. P o ru č ite lji su s jedne strane lju d i iz viših društvenih slojeva za koje se rade p o rtre ­ t i i statue, ali i skupocjeni sarkofazi. N ji­ ma n a p ro tiv p o stoji i narodna um jetnost ■koja se o č itu je kao jednostavna nadgro­ bna i ku ltn a um jetn o st u p ro v in c iji. U m je tn ič k i spom enici starokršćanske p rovenijencije, re lje fi i sk u lp tu re , sačuva­ li su se do danas u relativn o m alenom b ro ju . Oni su, naime, b ili više izloženi ra­ zaranju od strane barbara, je r su se na n jih izlila osjećanja m ržnje i n e p rija te lj­ stva u većoj m jeri nego na ruševine iz paganskog doba. V rlo m nogo spomenika raziom ljeno je da bi b ilo ugrađeno u o b ­ je k te ranog i zrelog srednjeg vijeka. Bronzane sku lp tu re bacane su u ta lio n ic e da bi se od n jih m ogli izra đivati razni pred­ m eti za dnevnu u p o tre b u , a m nogi m ra ­ m o rn i spom enici završili su u krečanama. Carske rezidencije za koje se iz starih opisa zna da su b ile pune spom enika, da­ nas su' pusta mjesta. T o oso b ito vrije d i za Carigrad k o ji je 1204. i 1453. godine d o živio teška pustošenja. Ne manja raza­ ranja d o živio je i R im , A leksandrija, Antio h ija , Efez i drugi bogati a n tič k i gra­ dovi. No, treba im a ti na um u da je kiparstvo u doba kasne a n tike b ilo već u znatnom opadanju. N ije b ilo potrebe da se poje­ d in ci časte postavljanjem kipova: duh kasne an tike težio je a p s tra k c iji, a tjeles­ nost je dospjela u d ru g i plan. Broj poručilaca je zn a tno opao, on je b io sažet na uski krug lju d i oko carskog dvora i nepo­ sredne o ko lice .

SI. 58.

B A Č E V IĆ I kod Mostara — sarkofag II i I I I stoljJ.

Najveća pažnja p o klonjena je uređiva­ nju u n u trašnjosti crkava, a u to m e p o ­ gledu na prvom m jestu u oltarske pregra de. U IV stoljeću p lo če o lta rskih pregra­ da se izrađuju kao tranzene sa g e o m e trij­ skim m o tiv o m (G rudine u Č ip u ljić u kod Bugojna, Crkvinam a na K a lva riji u M a­ lom M ošunju). U V stoljeću to su već p u ­ ne p lo če , p lu te ji, ukrašene u p litk o m re­ ljefu sim bolim a vjere, među ko jim a je oso b ito čest križ . U vrem enu p rije p ro p a ­ sti Z apadnorim skog carstva (476) ukras­ ni m o tiv i jače se oslanjaju na uzore uzete iz p riro d e , pa je tu oso b ito često p ris u t­ na vinova loza, bršljan i akant, no što je vrijem e više odm ica lo , t i se m o tiv i pre­ tvaraju u geom etrijske fig u re . Na tanzene podsjeća ukras jednog pluteja iz Bre­ ze—Srđa. D ržači tranzena i pluteja o b lik o v a n i su kao pergole: n jih čine bazamenti kvadratič n o g presjeka, visoki kao i plo če , a na tfim a p o čiva ju stupovi koje povezuje arh:;ravna greda. Lice bazamenata ukraše­ no je u IV i V stoljeću vegetabilnim m o ­ tiv im a u p ro filira n o m o k v iru (Z ito m is lići, Cim , P otoci), d o k u V I stoljeću pre­ vladava geom etrijski ornam enat (Zenica). Posebno m jesto zauzim aju sarkofazi. Radionice koje su ih izrađivale, pogotovo u R im u, ubrajaju se sve do konca IV s to ­ ljeća m eđu najznačajnije klesarske rad io ­ nice. V rhunac predstavljaju porudžbine za članove K onstantinove carske o b ite lji, ali one su rađene u Egiptu od tvrdo g p o r­ tira . U p ro v in c iji D alm aciji su rije tk e p o ru ­ džbine sarkofaga s bogatim ukrasima. Izuzetak č in i Salona, d o k je njeno zaleđe u to m e pogledu vrlo siromašno — o so b i­ to u o d m a klo m IV stoljeću. Sarkofazi iz Bačevića kod Mostara vjerojatno su iz III stoljeća, d o k bi je d in o onaj iz Čerina, u k ­ rašen sa c ru x coronata, mogao p otjecati iz IV ili V stoljeća. Posebnu skupinu predstavljaju jednos­ tavni sarkofazi kršćanske provenijencije kod k o jih se kao je d in i ukras, u k o lik o ga uopće im a, javlja ju sim boli ili pak imena p o k o jn ik a u jednostavno p ro filira n o m

115

o k v iru . Izuzetno su u to doba ukrašavani samo sarkofazi u glavnim gradovim a Car­ stva, u Carigradu i Raveni. U Rim u je još uobičajeno da se na pločam a za p o kriva ­ nje grobova i lu k u la u katakom bam a, osim natpisa, urezuju i sim b o li, najčešćekristogram i. Kanelirani sarkofazi s relje fo m filo z o ­ fa u sredini spadaju u razvijeni t ip krš­ ćanskog sarkofaga. U n jih o vim kutovim a o b ič n o stoje orans ili pastor bonus. Iz ovoga tip a razvija se tip s o k ru g lim meda­ ljo n o m u sredini, tzv. imago clipeata. P rvobitno je takav o b lik b io namijenjen samo carevima, ali s propašću carskog au­ to rite ta u m edaljonu može b iti prikazan svaki kršćanin. Clipeus se, m e đ u tim , ne nalazi usred sim bola s m rti, nego među pastirim a. N a jb ro jn iji s k u lp tu ra ln i spom enici u p ro v in c iji b ili su nadgrobni spomenici u o b lik u uspravnih p lo ča , tz v . stela. Iz IV stoljeća po tje če n e ko liko nadgro­ b nih stela, a među njim a su poznatije one iz Zenice, Putičeva kod Travnika i iz Ribnika kod K lju č a . One su zadržale svo­ je osnovne ka ra kte ristike : e d iku lu s pred­ stavom p o k o jn ik a i (u donjem dije lu ) natpisno polje u o k v iru . Ipak, umijeće majstora tih stela je već na vrlo niskom stupnju klesarske vještine: vrlo plošan re­ lje f ne može se p o h v a liti ni najosnovnijim poznavanjem anatom ije ljudskog o b lik a . Nezgrapna tije la i lica bez osob­ nog izraza gledaju pred sebe in d ife re n t­ no u prazni prostor. A tr ib u ti p o ko jn ika kao što je svitak testam enta (R ib n ik i Putičevo) ili d ip tih o n i pisaljka u ruci (Zenica) odaju njegovu pripadnost rim ­ skoj c iv iliz a c iji, ali same fig u re ne poka­ zuju nikakvu sličn o st s a n tič k o m um je­ tnošću u klasičnom sm islu. Biskupske katedre su rije tk o ukrašava­ ne. Izuzetno u Z enici i Dabravinama episkopalni tro n u s i b ili su bogato ukrašeni relje fim a , a sačuvali se je r su b ili od ka­ mena, što je inače rije tk o s t. Većina tro nusa b ila je , naime izvedena od drveta. Statuam a plastika je u doba kasne an­ tik e zapostavljena. Izn im n o se izrađuju

116

kip o vi careva, ponekad u n a d prirodnoj ve ličin i (dim enzijam a) kao što je b io k o ­ losalni k ip cara Konstantina u Bazilici kod Koloseja u R im u. Daleko b ro jn ija je sitna plastika religioznog sadržaja, o so b i­ to kip o vi Dobrog pastira, O rfeja i drugi. Njeguje se i um jetnost p o rtre ta , ali o n i po d lije žu tip iz a c iji i s tiliz a c iji, je r u m je t­ nici se više ne trud e da p rikažu osobu, nego id e ju , njen duhovni živo t, njegovu odanost novim idejama. U doba te tra rh ije , dakle, u prvoj dece­ n iji IV stoljeća, na novcima je još m ogu­ će ra zliko va ti likove careva: D io k le c ija ­ na, K onstantina i drugih. M eđ u tim , što je vrijem e o d m ica lo , likove careva nije više moguće prepoznavati na p rvi pogled, ne­ go te k po insignijam a, natpisu ili drugim po p ra tn im elem entim a. Č in i se da je zbog stalne ugroženosti panonskih regija Bosne od strane Huna, Langobarda, Gepida, Herula i d ru g ih bar­ bara, gradnja bazilika bila u nešto većem b ro ju omogućena te k u vrijem e vladavine Isto čn ih G ota (490—5 3 5 ), kada a rh ite k ­ tu ra poprim a izra zito barbarizirane o b li­ ke. U d o lin i Neretve koja je bila manje preplavljena d iv ljim narodim a, stupovi pergola se sve do u V stoljeće izvode na klasičan n a čin , s bazom od jednog to ru sa, g la tk im korpusom zadebljanim na d o ­ njoj tre ć in i i s kapitelom k o ji oponaša ko rintske uzore (P otoci, C im starije faze, M og orjelo). U Bosni go tovo da toga ni nema. Tu se javlja ju stupovi rađeni na t o ­ karskom strugu u prstenastoj p ro fila c iji koja nema veze s a n tik o m . Baze i ka p ite li ta kvih stupova znatno odstupaju od klas ličn ih o b lik a . Na Cim u, u Z ito m is lić im a i K lo b u k u takav se tip oprem e ja vlja te k u d rugoj fa z i, u V I stoljeću, kada su i ovi krajevi Hercegovine podlegli barbarim a. Veze s rim skom E kum enom poslije Renovacije carstva 555. godine, o so b ito 'su za m jetljive na bazilici u Blagaju na Sani koja podsjeća na Eufrazijanu u Pore­ ču , ali je to već posljednji izdisaj kasno­ a n tičko g kršćanstva. Još za života cara Justinijana I horde Avara i Slavena p ro ­ d iru na te rito r ij ju žn o od Save, ostavlja­ ju ć i za sobom ruševine i pustoš.

DODATAK 1. K ršćanski spom enici srednjeg vijeka u BiH A . P R E D R O M A N IK A < 7 0 0 -1 .0 5 0 ) Istraživanje p rvih stoljeća srednjeg v ije ­ ka u Bosni i Hercegovini sličn o je tum aranju u sumraku u kojem se stvari više naslućuju nego što b i se jasno ocrtavale. Zaleđe stare rim ske p ro vin cije Dalmacije našlo se, naime, u V II stoljeću u p rocje­ pu izm eđu umirućeg Rimskog carstva i Evrope u nastajanju, a u zagrljaju jednog novog naroda — Slavena — k o ji se n ije d ­ nim svojim gestom ne pokazuje sklonim p rih v a titi i dalje razvijati kasnoantičku, zapravo već p rilič n o barbariziranu c iv ili­ zaciju. Treba razum jeti psihološko raspolože­ nje kod n o vo prid o šlih lju d i k o ji su se, p o d rije tlo m iz š iro k ih i m ekih k o n tin e n ­ ta ln ih ravnica istočnog d ije la srednje Ev­ rope našli u sasvim novom ekološkom am bijentu — u krševitim planinam a s po­ tp u n o ra z lič ito m k lim o m i privrednom stru k tu ro m . Pridošlice ne pokazuju naklonost pre­ ma zatečenim ostacima a n tič k e k u ltu re . O ni, štoviše, žive u zemunicam a, u k o lik o nisu naišli na ruševine čvrstih građevina pa ih is k o ris tili na sasvim p rim itiv a n na­ čin gradnjom ognjišta u nekom od k u to ­ va i podizanjem p rim itiv n o g krova da bi se za štitili od nevremena. U prvom nale­ tu sve je b ilo srušeno: i kuće, i crkve a ta ­ kvo stanje m oglo je p o tra ja ti čita vu je d ­ nu ili dvije generacije. Stari k u ltu rn i ce n tri — civitates — a s njim a i biskupska sjedišta, ugasili su se. Ž iv o t je b io zaustavljen. L ju d i an tike b ili

su o č ito rezignirani i zbunjeni prisus­ tv o m novih doseljenika, među ko jim a su se nešto jače isticali m ongolski A vari k o ji su d ali svoj osobit pečat svirepostim a. Nalazi strelica avarskog tip a u ruševina­ ma spaljenih gradova i građevina, dakle i kršćanskih b a zilika , možda su n a jb o lji dokazi za p rilik e u kakve je zapala zemlja u osvitu V II stoljeća. Romansko stanovništvo ovih krajeva n ije, pretpostavljam o, b ilo p o tpu n o uniš­ te n o, no ipak onemogućeno da b ilo što poduzm e za poboljšanje p rilik a . Ono je te nove gospodare dočekalo s b lije d o m pretpostavkom da Rim sko carstvo i na­ dalje negdje p o s to ji, i da će u po vo ljn o m tre n u tk u doći i o s lo b o d iti ih. N o, ovoga puta nada je bila isprazna: Carstvo se i samo s ve liko m m ukom odhrvavalo ne­ p rija te ljim a k o ji su ga p ritis k iv a li sa svih strana: Saraceni iz Male A z ije , Bugari iz Tracije, a A vari pod samim zidovim a p ri­ jestolnice. Sačuvano je n e k o lik o spomenika iz t r i najstarija stoljeća srednjeg vijeka, č iji p o ­ četak se u ovim krajevim a stavlja p rib li­ žno u god. 600. posl. K r. U Zavali na Popovu p o lju postojala je crkva čija je skulptorska oprem a, a prije svega oltarska pregrada, bila izvedena na način k o ji podsjeća na de ko ra ciju Gospe od Lužina u S tonu. Moguće je da je ta građevina stajala na m jestu zvanom M ihalje što je in d ika tiva n to p o n im , na k o ­ jem se danas nalazi neko staro groblje. Sudeći po uvjetim a nalaza, spom enici s‘ M ihalja su sta riji od oprem e nedaleko

117

odatle položene crkve sv. Petra, a čija oprema d a tira iz X I stoljeća. S obzirom da u lo m ci crkvenog namještaja s M ihalja ne pokazuju nikakvu srodnost s kla sič­ nim p le te rn im o rnam entom IX i X s to lje ­ ća — nju je moguće d a tira ti je d in o u neš­ to starije razdoblje — tim p rije što sličan namještaj iz Gospe od Lužina pokazuje svježe rem iniscencije na oprem u iz o b liž ­ njih starokršćanskih crkava V i V I s to ­ ljeća.

SI. 59.

VRBLJANI kod K ljuča - spona opasača franačkog porijekla, V III stolj.

Zavala je ponešto izuzetan lo k a lite t za p rilik e u zaleđu D alm acije u ranom sred­ njem vije ku . Ona je ne samo b liz u , nego i lako dostupna iz nastajućih gradova kao što su b ili D u b ro v n ik i S to n , odakle su m ogli p ristiza ti im pulsi nezavisno o p r ili­ kama koje su u ranom srednjem vijeku vladale na transdinarskom p o d ru č ju . Još dva nalazišta, smještena u zapad­ noj Bosni, daju n a s lu titi m ogućnost da p o tje ču iz vrlo ranih odsjeka povijesti Evrope. T o su p lu te ji o lta rs k ih pregrada iz Doca na G la m o čko m p o lju i iz G rudina u Č ip u ljićim a kod Bugojna — staroga biskupskog sjedišta Bistue Vetus. Ukrasi na tim pločam a, više gravure nego re lje fi, čine se kao barbarizirani de riva ti kasne a n tike , po čemu ih je, cum grano salis, moguće d a tira ti u V II ili u V I I I stoljeće. D ire ktn ih oslonaca za ta k v o datiranje ne­ ma, je r su o b je p lo če izuzetne kao pojava i o tkrive n e u sekundarnim položajim a. Razlika u odnosu na Zavalu je velika, ali i opravdana geografskim razdaljinama i p o litič k im p rilik a m a : Zavala se naslanja na mlade gradove u ko jim a se duh a n tič ­ kog civiteta nastojao re v ita liz ira ti, d o k se Doci i G rudine guše u poplavi barbarstva. O ni su bez dvojbe p roizvod ranoga sred­ njeg vijeka, nastao m eđu d o m o ro d a č k im stanovništvom koje je p re tu rilo n e ko liko invazija barbara, pa se pokušava o p o ra vi­ t i sjećajući se netom porušenih crkava. Stare rim ske ceste Salona—S e rvitiu m i Salona—D e lm in iu m —Bistue Vetus, na ko jim a se nalaze ova dva nalazišta, m ož­ da su zadržale neki p ro m e tn i k o n tin u i­ te t, pa su ta n ke veze sa starim m u n ic ip iji­ ma i u ovom slučaju odigrale svoju ulogu.

SI. 61. ZA VALA - euhsristijske ptice, X I stolj.

Dalje prema unutrašnjosti zemlje do sa­ da nisu o tk riv e n i sličn i spom enici, a p ro ­ d o r dalje prema istoku će u s lije d iti te k s to tin ja k ili više godina kasnije, pa će u IX stoljeću stići do na obalu rijeke Bosne. Vrem enu IX stoljeća mogu se pripisati nalazi dijela tegurija ukrašenog rakovicama i latinskim natpisom na Rapovinama kod Livna. Sačuvani d io natpisa glasi: FER RE D IG N A T U S EST A T HO NO REM B E A T I PETRI AP O STO LI PRO R E M E D IO A N IM E S U E ..„ govori za već čvrstu vezu ovoga kraja s gradovim a na m oru , a oso b ito sa S p lito m . Drugi sličan fragm enat tegurija o tk riv e n je u samom gradu L iv n u , a treći u V rb i na G la m o č ­ kom p o lju . S drugih nalazišta iz toga k ra ­ ja p o tje če još n e k o lik o sličn o o ranm entiranih lapida koje je, prema to m e , m ogu­ će sta viti u isto vrijem e. Isto vje tni nalazi o tk riv e n i su u novije doba na starom g ro ­ b lju sela G orice kod Im otskog i u V ru tc ima na vrelu Bosne kod Sarajeva. V ru tc i su, kako je do sada poznato, najdalje pre­ ma isto ku položeno nalazište s p le te r­ nom o rn a m e n tiko m IX stoljeća. Još jedna crkva iz Zavale zaslužuje po sebnu pažnju. T o je crkva sv. Petra, d a ti­ rana u X I stoljeće, a koja je postojala sve do X V II stoljeća, kada je u pom utnjam a što ih je izazvao B ečki rat (1683—1699) bila razorena i nikada više obnovljena. Reljefi o lta rske pregrade iz te crkve puni su d u b oke sim b olike , ta k o plo če na k o ji­ ma su prikazane euharistijske p tice , za­ tim p rikaz sv. M ihovila k o ji uzim a dušu p o k o jn ik a . Na njemu su arkanđeo i duša ta ko đ e r prikazani kao ptice s k rilim a , ali je svecu o k o glave postavljen aureol. U vrijem e podizanja ove crkve ona sta­ rija, na M ih a lju , je mogla b iti razorena, možda samo trošna, ali premalena za p o ­ trebe pobožnog naroda. U novije doba iskopana je na Paniku kod Bileće crkva č iji tlo c r t odaje X I s to ­ ljeće, ali su freske na njenim unutrašnjim zidovim a datirane u X II stoljeće, a n jih o v m ajstor došao je odnekud iz južne ita lije .

119

Slična crkva iskopana je i na vreiu V idoštak kod Stoca, a ona je posebno zani­ m ljiva što je u njenim ruševinama o tk r i­ ven kameni relje f Bogorodice s D je te ­ to m . T o je vrlo p rim itiv a n rad ko ji odaje nekog domaćeg u m jetn ika k o ji se nije školovao u radionicam a v e lik ih majstora onoga doba. Ta činjenica otežava d o n ek­ le i pravo d a tiranje reljefa. Prva je po­ misao da b i on mogao b iti istovrem en cr­ k v i, da je , prema to m e , iz X I stoljeća. A li, to nije moguće sigurno dokazati. S to la č k i reljef Bogorodice mogao bi b iti n ajstariji p rikaz te vrste u Bosni i Herce­ g ovini. Među nalazima predm eta prim ijenjene u m jetn o sti posebno su značajna dva na­ lazišta iz ranokarolinškog vrema. T o je kaštel u V rb ija n im a kod K lju ča u zapad­ noj Bosni i kasnoantička palača Mogorje lo kod Č apljine u H ercegovini. Nalaz iz V rbljana je z a n im ljiv iji je r vje rojatn o po ­ tje č e od fra n a č k ih m isionara, be n ed iktinaca k o ji su među ruševinama kasnoanti­ čkog utvrđenja osnovali pod konac V i l i stoljeća svoj d o m ic il. M jesto nije do te m jere istraženo da bi se ustanovilo u ko ­ lik o j m jeri su stare rim ske građevine na to m e m jestu b ile osposobljene za o b ita ­ vanje. M isionari su se, bez sum nje, kreta ­ li starom rim skom cestom prema S ervitium u na Savi. Kopča od opasača, bakre­ na, pa pozlaćena, b ila je ukrašena re lje fi­ ma u tz v . insularnom živ o tin jsko m stilu , sa ap licira nim siglama na g o rn jo j p lo h i, koje se mogu d e š ifrira ti kao litu rg ička aklam acija: SAN C TU S, S A N C TU S, SANCTUS D O M IN U S DEUS S A B A O T H , d o k se na d o n jo j p lo h i potpisao a u to r: T E T G IS F A B E R ME F E C IT . Im e je zapad n o franačkog p o d rije tla , a sama kopča č in i se da je proizvedena negdje na Rajni. Na istom e m jestu nađene su i mamuze iz istog vrem ena, svakako ne kao ratna oprem a, nego p rib o r za jahača kakav je b io svaki m isionar in partibus in fid e liu m . Nalaz p o tje če iz vremena kada je Karlo V e lik i u čvrstio svoju vlast na istočnoj granici carstva, a snagom svoje organiza­

120

cije zračio i na susjedne oblasti u koje je b io in k o rp o rira n i kraj oko V rbljana. Nalaz pojasne garniture iz jednog groba na M ogorjelu kod Č apljine stilski i vre­ menski je vrlo bliza k nalazu iz V rbljana. Razlika je samo u to m u što je nekadašnji vlasnik te oprem e b io la ičko lice, možda vo jn ičko g staleža. L o k a lite t je posebno za n im ljiv zato što mu je ime vezano za akvilejskog patrona sv. Hermagoru, hrva­ tskog Mogora a slovenskog M ohora. Za­ k lju č ili bism o zato da su m isije u ovopn kraju b ile vođene iz franačke A kvileje, je r inače k u lt ovoga panonskog m u če n i­ ka nije mogao dospjeti do donje Neretve. Nalaz na M ogorjelu je jedan od najsta r ijih , p rilo zim a d a tira n ih grobova u Bosni i Hercegovini, a privrženost kršćanstvu ukopane osobe ne bi trebalo d o v o d iti u pita n je , je r se pokopalište nalazilo u are­ alu kasnoantičke bazilike. S ličn o je groblje b ilo i na G rudinam a u Č ip u ijić u kod Bugojna, gdje je u ko p v r­ šen o ko ba zilike za ko ju se realno p re t­ postavlja da je ■bila rezidencijalna kate­ drala bestoenskog biskupa A n d rije , po ­ znatog sa sabora u Saloni god. 5 3 0 . i 533. Nalazi iz nekropole na G rudinam a govore za nešto mlađe vrijem e od nalaza na M ogorjelu, je r o n i pripadaju sta ro h r­ vatskom inventaru kasnog IX i narednih stoljeća. Teško b i se, m eđ u tim , m oglo p o m is liti da je na to m e lo k a lite tu živo t b io p re k in u t u V II i V II I stoljeću, za što govori i ranije spomenuta parapetna p lo ­ ča, ali se č in i da u to m vremenu ukopa­ nim osobama nisu prilagani darovi. Na­ rod je već u V I stoljeću b io ovdje sirom a­ šan, što je i sam biskup A n d rija spom e­ nuo na Saboru. Prema d o sada poznatim spomenicim a možem o g o v o riti o dvije etape u k ris tija ­ nizaciji zaleđa rim ske p ro vin cije Dalm a­ cije. Njen dinarski d io pokazuje jasne znake života već u V I I I, možda ranom IX stoljeću (Zavala, Bugojno, G la m o č), da bi se u narednom vremenu ta j živo t p roširio sve do rijeke Bosne (V ru tc i kod Sarajeva). Dalje prema sjeveroistoku pro-

SI. 63.

P A N IK kod BHeće — crkva, X I stolj.

SI. 66.

SARAJEVO - o lta r iz stare katedrale sv. Petra, sred. X III stolj.

SI. 64. SARAJEVO - rom anički kapitel, X I I - X I I I stolj. (Sada u franj. samostanu u Kreševu).

SI. 65.

SARAJEVO - rom anički kapitel, X I I - X I I I stolj.

SI. 67. SARAJEVO — natpis na menzi oltara iz katedrale sv. Petra, X IU stolj.

tezala se već panonska regija, a u to m graničnom p o d ru č ju kristijanizacija je nesumnjivo vezana za m isijsku djelatnost Svete Braće. A li, ta j d io Bosne izuzetno je siromašan kršanskim spom enicim a od IX do X II stoljeća.

B. ROMANIKA I GOTIKA 1050 — 1150. rana i zrela rom anika; 1150 — 1250. kasna rom anika; 1250 — 1450. rana i zrela g o tika ; 1450 — 1520. kasna g o tika i 1 4 7 0 --------- rana renesansa. U Bosnu i Hercegovinu romanički im­ pulsi pristizali su iz dva pravca: s Jadrana i s p o d ru čja ugarsko—hrvatske države. Budući da su te oblasti i same prestavljale p e rife riju Zapada, one su č in ile svoje­ vrstan filte r u ekspanziji stila , ukusa i ideja. Bosna se, osim toga, nastojala p o li­ t ič k i iz o lira ti od te rito rija k o jim je go­ spodarila kuća A rapadovića, što se ta k o ­ đer odražavalo na in te n z ite tu kontakata. S lično ostaloj Evropi, u o vim krajevima je fo n d spomenika rom a n ičko g stila o k r ­ njen m nogim gubicim a. U p u n in i stila bila je izgrađena mlađa crkva u V ru tc im a kod vrela Bosne, crkva na m jestu kasnijeg samostana sv. N iko le u M ilim a, današnjim A ra n u to vićim a kod V isokog, starija crkva kod to rn ja sv. L u ­ ke u Jajcu, u K o lu n iću kod Bos. Petrov­ ca, B ijeloj kod K onjica, sv. Petra u Zava­ li, a o so b ito benediktinska opa tija sv. Pe­ tra u Polju kod T re b in ja , današnjem Ćičevu. Predrom anička crkva na Paniku kod Bileće bila je u X II stoljeću oslikana u ita lo b iza n tijsko m m an iru . Neznatni fragm enti fresaka rom a n ičko g tip a , što su o tk riv e n i u ruševinama crkve sv. S tje ­ pana u V ru tc im a , govore za isto vrijem e. U ovu skupinu spom enika spadaju i d i­ je lo vi cib o rija iz crkve u Rogačićim a kod Blažuja, ploča s palm etom i ždralovim a iz b liz in e Jajca, ka p ite li iz Sarajeva i K re­ ševa, kao i baza stupa iz Rmanja na U ni. Posebnu skupinu čine o b je k ti oprem e iz starije crkve kod to rn ja sv. Luke u Jajcu, ta k o sku lp tu ra lava—nosača stupa i još

124

neki fragm enti. Posebno lije p p rim je r ro ­ m aničke sku lp tu re predstavlja bronza-’ ni Corpus iz M ujdžića. Duh ro m a n ič­ kog stila b io je u Bosni i Hercegovini do te mjere uvriježen da se još i u narednim stoljećim a rad ilo i gradilo u to m m aniru, pa je ponekad teško ra z lu č iti izvorne o b ­ like od o n ih što su b ili in filtrira n i u g o ti­ čke o b je kte kao arhaizirajući elemenat. P rim jer ta k v ih nastojanja su dva spome­ nika u Jajcu: b ifo ra na tvrđa vi iz X IV i to ra n j sv. Luke iz druge polovice X V stoljeća. O katedrali sv. Petra u V rh b o sni, dana­ šnjem Sarajevu, se zapravo ne zna m no ­ go, iako su d o ku m e n ti relativno b ro jn i i pouzdani. Zna se te k da je stajala " u župi V rh b o sni, u B rd u ", kako je to zapisano u povelji kralja Bele IV iz 1244. godine. Glavni grad župe b ilo je tada naselje V r h ­ bosna što se nalazilo na m jestu koje se u X V I stoljeću naziva A t ik —varoš, t j. "S ta ­ ri g ra d ", a to je danas p ro sto r izm eđu M arindvora i po toka Koševa. L o k a lite t Brdo (u povelji se naziva " B u rd o " ) moguće je dovesti u vezu sa današnjim Debelim Brdom , ali je ipak p i­ tanje k o ji je d io Sarajeva mogao nositi to ime u srednjem vije ku . U širem prostoru Sarajevskog p o lja , a to je id e n tičn o sa srednjovjekovnom župom Vrhbosna, ima n e ko liko mjesta sa nazivom Crkvina ili C rkvište, što je ka ra kte rističn o za p o sto ­ janje starih crkvenih građevina. T ako u V ru tcim a kod vrela Bosne postoji jedna Crkvina, ali se tam o nalaze poznati i ar­ heološki ispitani ostaci jedne starohrvat­ ske crkve iz IX stoljeća, i jedne ro m a n ič­ ke iz X II/X 111 stoljeća — to je ona iz d o ­ kumenata poznata crkva sv. Stjepana, spomenuta posljednji p u t 1244. godine. Dvije druge ruševine, na M arindvoru i na gradini llin ja č i u K o to rcu , starokršćans­ kog su p o d rije tla — možda iz V I stoljeća. Jedino još n ije istražena Crkvina u K o ­ to rcu i ona nedaleko od starog mosta u Plandištu. Izn im n o su na dva mjesta u samom gra­ du Sarajevu, o tp rilik e na p e rife riji sred­ njovjekovnog grada Vrhbosne, o tk riv e n i

spomenici crkvene a rh ite k tu re ko ji svo­ jo m starošću odgovaraju vremenu posto­ janja katedrale sv. Petra: to je pet rom a­ n ič k ih kapitela o tk riv e n ih ranih dvadese­ tih godina kod livnice A n č ić a u Podtekiji, i o lta r' posvećen apostolu Petru, o tk r i­ ven 1940. godine kod nekadašnje Kemaludinove džam ije na m jestu današnjeg V akufskog nebodera. Oba nalaza d a tiraju iz X I I / X I I l stoljeća. Povijest o tk rić a kapitela moguće je re­ k o n stru ira ti ta ko što je A n č ić preuzeo u svoju livnicu 1919. godine d ijelove spo­ m enika nadvojvode Franje Ferdinanda i njegove supruge S o fije , dem ontiranog sa Latinske ćuprije. On je te d ijelove n e k o li­ ko godina kasnije ustupio franjevačkom samostanu u Kreševu, a usput im poslao i pet ro m a n ičk ih kapitela koje je našao u vla stito m d vo rištu , u nekoj staroj podzidi. Fra Krunoslav M isilo je za vrijem e svoje službe p ro vincijala (1 9 4 2 —1945) ostatke spomenika predao Zem aljskom m uzeju, pa uz to poslao i jedan od ka p i­ tela iz Ančićeva dvorišta, d o k su ostala č e tiri zadržana u Kreševu. Nalaz tih ka­ pitela u neposrednom p ro sto ru bivše Skenderpašine te k ije in d icira na postoja­ nja nekog sakralnog o b je kta u predturskom vremenu na to m e m jestu. T ekije su, naime, vrlo često b ile locirane poviše napuštenih crkava, koje zbog grobova u njim a i oko n jih inače n itk o dru g i nije h tio zaposjesti. Budući da se Skenderija nalazi na po d no žju Debelog Brda, na lije ­ voj o bali M iljacke nasuprot srednjovjeko­ vnoj V rh b o sni, moguće je na taj prostor lo cira ti katedralu sv. Petra, ko ju povelja kralja Bele I V stavlja " in supa Vrhbozna, in B u rd o ". T o bi b ilo je d n o od m ogućih mjesta. Drugi spom enik, o lta r iz katedrale sv. Petra u V rh b o sni, ta ko đ e r pridonosi rje­ šenju problem a u b ikacije ove katedrale, ali na drugom m jestu. O tkriven je, kako je maločas rečeno, u haremu Kem aludinove (Cemaluše) džam ije, d u b o ko u ze­ m lji, u zgradi koja se nalazila poviše ne­ kih grobova, što je svakako b ila neka c r­ kva iz srednjega vijeka u k o jo j su po o b i­

čaju vremena vršeni u ko p i p o k o jn ik a . T o je fragm ent a n tičko g stupa, reu tiližira n u srednjem vijeku kao o lta r. P lin t osnove je to m p rilik o m poslužio kao menza u č i­ ju je g o rnju plohu uklesan danas već d i­ je lo m oštećeni posvetni natpis: . . . (apost)O LI PETRI VE R B(osnensi)... ------- NO N POTEST P O N E R (e )................. . . . (hoc o) P U ( s ) ....................................... Preostala slova nije moguće s ro č iti u su­ visle rije č i. Ovaj nalaz locira staru vrhbosansku ka­ tedralu na raskršće stare Cemaluše i Ferhadije (danas M. T ita i V . M iskina) ulice. T o lik o govori kamenje, a povijesni po­ datci su slijedeći: 1. Dne 26. travnja 1238 papa G rgur IX po ru ču je kum anskom biskupu da treba posvetiti novog bosanskog biskupa Ponsu (ili Povšu), nakon što se biskup Ivan zahvalio na to j službi. U pismu je napi­ sana i ova rečenica: "Ceterum quod ipse, postquam loco prefuerit, necnon instit uendi per te prepositus et capitulum fu tu re cathedralis ecclesie, ac terre cleru s." 2. Dne 2 2. prosinca 1238 papa Grgur IX naređuje dom inikancim a u Pačuhu da biskupu Ponsi predaju novac što ga je kod n jih deponirao ban Ninoslav za grad­ nju katedrale. 3. Dne 22. prosinca 1238, dakle istoga dana, isti papa naređuje benediktinskom opatu u Varadinu da preda novac što ga je kod njega ostavio slavonski ban Jula za gradnju katedrale u Vrhbosni. 4. Dne 7. prosinca 1239 papa Grgur IX po tvrđ u je bosanskom biskupu i ka p tolu neka im anja koja im je darovao herceg Kolom an i drugi lju d i Pismo je upućeno na naslov: "Venerabili fratri episcopo et

dilectis filiis capituli sancti Petri in Bos­ na". Biskup tada dobiva u posjed, izm e­ đu ostaloga, Brdo u V rhbosni i Đakovo u Slavoniji. Tu će darovnicu još jednom p o tv rd iti i kralj Bela IV (1244. godine). 5. Dne 27. prosinca 1239 papa Grgur IX naređuje bosanskim dom inikancim a

125

da biskupu Ponsi predaju novac što je ban Ninoslav "q u o n d a m apud vos pro cathedrali ecclesia construenda in Bosne partibus deposuerit.

prislonjen uz crkvu nedaleko o lta ra , i u njemu samo je d n o neveliko zvono koje je opsluživao p o m o ć n ik m isnika.

6. Dne 20. srpnja 1244 kralj Bela IV p o tvrđ u je darovnicu hercega Kolomana iz 1239. godine, nakon što je darovatelj u m eđuvremenu prem inuo a zemlja bila opustošena od Tatara. Iz rič ito navodi posjede bosanskog biskupa, pa između ostaloga i: " in supa V rh b o zna , Burdo, cum om nibus p e rtin e n tiis , u b i ipsa eccle­ sia cathedralis sancti Petri est fu n d a ta ".

č k im crkvam a b io je gotovo kvadratičnog o b lik a , a nešto uži k o r je najčešće bio u o b lik u izduženog p ra vo ku tn ika . U dnu kora stajao je o lta r prislonjen uz če­ o n i zid. V e lič in a kora ovisila je o b ro ju samostanske braće, a u slučaju potrebe k o r se mogao u n ije ti i d u b o ku u lađu, ali je tada b io ograđen zidom pa ta k o n e p ri­ stupačan za o b ič n e ljude.

U vremenu od šest godina (12 3 8 — 1244), u kojem se vrhbosanska katedrala sv. Petra spom inje u d o k u m e n tim a , nema vijesti da b i građevina bila dovršena, a za p re tp o sta viti je da je za provale Tatara (1242) mogla b iti i znatno oštećena. Sa­ čuvani o lta r je d in o dokazuje da je bar je ­ dan njen d io b io do te mjere gotov, da su se u n jo j već m ogli s lu ž iti o b re d i. Običaj je u srednjem vijeku b io da se kod ve likih građevina prvo podigne svetište, pa p ri­ vrem eno zazida, d o k se ostali d io građe­ vine ne dovrši. T ako je m oglo b iti i s ovom crkvom .

D o m in ika nci u X IV stoljeću uvode zi­ dane svodove i u lađama, d o k franjevci p re feriraju za cijelo vrijem e srednjeg v ije ­ ka ravni drveni strop . Obavezna p ro p o ­ vjedaonica nalazi se u sredini jednog od b o č n ih zidova lađe, a na nju se o b ič n o pristupa iz samostana.

Biskup Ponsa, a.lias Povša, njen gradi­ te lj, m eđ u tim , napušta Bosnu i to rz o svo­ je katedrale, pa (1247) seli na im anje u Đakovo gdje o tp o č in je gradnju nove ka­ tedrale sv. Petra, o č ito pod sum njom da mu povratka u Bosnu više neće b iti. *** Dolaskom dom inikanaca i franjevaca uvodi se u Bosni i H ercegovini g o tič k i s til. Njihova jednostavna a rh ite k tu ra bila je dom inantna u ovim krajevim a to k o m X IV i X V stoljeća. Ova dva p ro p o vje d n i­ čka reda p o č in ju u Evropi o ko 1250. go­ dine g ra d iti crkve koje odišu skrom nošću u strogim o b licim a . D om inikanske ko n ­ stitu cije od 1228. godine propisuju im ne odveć visoke građevine, a zidane svodove samo u koru (olta rsko m p rostoru) i sa­ k ris tiji. S ličn o je i sa franjevcim a čije ko n stitu cije od 1239 i 1260. godine ne dozvoljavaju još i oslikavanje zidova, kićeno litu rg ijs k o posuđe i višebojne p ro ­ zore. Dozvoljen je b io samo jedan to ra n j

Prostor za narod u bosanskohercegova-

Jednostavno pročelje s povisokim zabatom sastojalo se od skrom no p ro filira ­ nog portala i prozora poviše njega. G ra­ đevina je obavezno bila o rije ntira n a u pravcu is to k —zapad. Franjevci uvode u Bosnu k u lt sv. M ari­ je , pa razvijaju čuvena prošteništa sa č u ­ d o tv o rn im slikama u Z v o rn ik u , Srebreni­ ci, O lovu, G radovrhu, Jajcu i drugdje. Najstarija građevina g o tič k o g stila na p o d ru č ju koje danas p okriva Bosna i Hercegovina je nekadašnja dom inikanska crkva sv. A n te , danas Fethija džam ija u Bihaću. Podignuta je o k o god. 1266. us­ koro po prom aknuću mjesta u status slo­ bodnoga kraljevskoga grada (god. 1262). Crkva sv. N ik o le u M ilim a kod Visokog bila je četrdesetih godina X IV stoljeća iz­ vedena poviše ruševine rom a n ičke građe­ vine. Zgrada se sastojala od široka č e tv r­ tastog prostora za vje rnike i izduženog kora s peterostranim završetkom prema istoku. Uglovi su b ili pojačani k o n tra fo rim a , a p ro zo ri š ilja to zasvedeni i čipkasto perforira n i. Većina d rugih crkava imala je pra­ v o k u tn i k o r; ta k o crkva sv. M arije u Sre­ bre n ici, Z v o m ik u , O lovu i Jajcu, te sv. Katarine u Kreševu i sv. Grgura u Kralje-

127

SI. 69.

SREBRENICA

- franjevački samostan sv. Marije, XIV stolj., razoren

1688. god.

voj Sutjesci. Sve su one pripadale tip u p ro p o vje d n ič k ih crkava i b ile su prema propisim a jednostavno oprem ljene. Prisne veze s D alm acijom zapažaju se o sobito na spom enicim a u Jajcu. Tako, d ije lo vi bogato s k u lp tu rira n ih fija la iz c r­ kve sv. M arije, ko ji se prema nekim ele­ m entim a mogu p ripisati krugu Bonina iz Milana (+ 1429), a pobliže nepoznata zgrada na tvrđa vi bila je ukrašena na na­ čin k o ji podsjeća na opus A n d rije Alešija (14 3 0 —1504), odnosno njegove rad io ­ nice. T oranj sv. Luke tip ič a n je za s p e cifič­ no bosanski ali i dalm a tin ski tra d icio n a ­ lizam. Podignut je izm eđu 1461. i 1463. godine kao građevina s ro m a n ičkim ga­ ba rito m , ali mu g o tič k i pro zo r u prizem ­ lju i o štri svodovi u unutrašnjosti o tk riv a ­ ju pravu pripadnost. T o je, uostalom je ­ d in i o rig in a ln i srednjovjekovni to ra n j u unutrašnjosti Balkana. U pogledu profane a rh ite k tu re osobito su značajne dvije kraljevske rezidencije: Bobovac i Jajce. U oprem i Bobovca v id ­ ljiv je neposredni utjecaj mađarske d v o r­ ske u m jetn o sti kasnog X IV i X V stoljeća, d o k je d vo r u Jajcu izveden sav u o b lic i­ ma d a lm a tin sko —m letačke kasne gotike. Na n e ko liko objekata u Bobovcu opaža se tzv. m ekani stil Parlerove škole iz vre­ mena o ko god. 1400., a među izvanred­ no lijepe spom enike spadaju nadgrobne ploče bosanskih vladara iz dvorske ka­ pele. Na tlu Bosne i Hercegovine sačuvano je iz vremena g o tik e više spomenika lik o v ­ nih um jetn o sti i u m je tn ič k o g o b rta . Ve­ ćina ih se čuva u fran je va čkim samosta­ nima Kraljeve Sutjeske, Kreševa i F ojnice. Bogati i lite rarn o p oznati inventar sa­ mostana u Srebrenici, Z v o rn ik u , O lovu i V iso ko m nepovratno je uništen u doba Bečkog rata god. 1683—1699. Kreševska riznica pak znatno je nastradala u požaru samostana god. 1765. U Kraljevoj Sutjesci čuva se d io g o tič ­ kog krilnog oltara sa sliko m poklonstva kraljeva na je dnoj, a Kristove m uke na

drugoj p lo h i. Prva strana, dakle, pripada radosnom ciklusu i za p rilik e kada su k r i­ la bila otvorena, a druga žalosnom c ik lu ­ su, kada su k rila bila zatvorena. D jelo je moguće d a tira ti u rano X V stoljeće. U is­ to j riz n ic i čuva se još i srebrni kalež na čijem je rukohvatu ugraviran g o tič k im slovima natpis: A V E M A R IA . On vje ro ­ ja tn o po tje če iz X IV stoljeća. Dio srebre­ nog, gravurama ukrašenog kaleža, iz K re­ ševa — nedostaje mu originalna čaša — doim a se kao d je lo iz istog vremena. Srebrni p a cifika l u Kreševu z a n im ljiv je zbog graviranih medaljona na krajevima krakova, u kojim a su prikazane osobe odjevene tip ič n o za X V stoljeće. Krasna, vitka kasnogotička pokaznica što se č u ­ vala u riz n ic i samostana na Š ćitu u Rami, uništena je u požaru crkve za vrijem e drugog svjetskog rata. Od nje se sačuvala samo fo to g ra fija . Kazula s prikazom Raspeća, M arije i Ivana u sutješkoj riz n ic i. T ip ič n o g o ti­ č k i o b lik o v a n i Corpus, isprelamano držač k i o bikovani Corpus, isprelamano drža­ nje figura u podnožju križa i k a ra k te ris ti­ čno naborana odjeća (dije lo m nevješto restaurirana u novije vrijem e), predstavlja izuzetan p rim je r srednjovjekovnog veza. V e lik i b ro j kaleža kasnogotičkog stila u Kraljevoj Sutjesci, F ojn ici i Kreševu moguće je te k je d n im d ije lo m d a tira ti u X V stoljeće, d o k je drugi n jih o v d io b liž i X V I stoljeću, pa i p o č e tk u X V II stoljeća. Od velikoga kamenog križa na G la m o č­ kom p o lju , danas u Zem aljskom m uzeju, sačuvao se samo d o n ji d io s nogama Isu­ sa koje su prikovane jedna preko druge, a u p o lju proširenog postamenta prikazane su u visokom reljefu d vije osobe: lijeva od n jih je veća i obučena u bogato nabo­ ranu, u pasu usko stegnutu haljin u , a pregrnuta otvorenom pelerinom . Druga fig u ­ ra je jednako obučena, samo što jo j o p o ­ jasu na uzici visi predm et sličan to rb i. U desnoj ruci ona d rži sveti Gal, u lijevoj o tvo re n i svitak, možda evanđelje. Prema ikonografskim pravilim a to su M arija i

129

Ivan. R ealistički tretira n a odjeća podsje­ ća način odijevanja što je b io uobičajen u kasnom srednjem vije ku , zapravo u po ­ sljednjim decenijama X V stoljeća ta ko da se tu osjeća duh rane renesanse. Istom vremenu pripada i bronzano vedro iz Kraljeve Sutjeske, o tk riv e n o na Bobovcu, a koje svojim ukrasima podsjeća na Korvinovu renesansu. Između n e ko liko ilu m in ira n ih ru k o p i­ sa ističe se Divoševo evanđelje iz prve trećine X IV stoljeća kao i M le ta čki zb o r­ n ik , raskošni rukopis u kojem se na za­ stavicama kao zasebni ornam enti ističu krune Kotrom anića i anžujski ljilja n i. Dva rukopisa su izuzetno vrijedna: Hvalov z b o rn ik i H rvojev misal. Oba su pisa­ na u S p litu za potrebe hercega D onjih krajeva i kneza splitskog Hrvoja V u kčića H rvatinića. Hvalov zb o rn ik je ć irils k i rukopis na 3 53 lista pergamene, pisan god. 1404. u S p litu rukom krstjanina Hvala. Kodeks sadrži dijelove B ib lije , neke ap o krifn e pjesme i manje teološke rasprave, a boga­ to je ukrašen m inijaturam a, zastavicama, inicija lim a , pojedinačnim figuram a, za­ glavljim a i p o rtre tim a .

između god. 1405. i 1407. za crkvu sv. M ihovila u S p litu ( ili O m išu). Pisao ga je pop glagoljaš B u tko na 247 pergamentskih listova, a ilu strira o onaj maločas spom enuti ilu m in a to r Hvalova zbornika koji se u ovom svom d jelu izra zitije predstavlja kao u čenik neke toskanske g o tičke radionice kasnog X IV stoljeća. Njegovo su d jelo alegorije mjeseci, sim ­ b o lič k i p rikazi na počecima tekstova o muci K risto vo j i liko vi svetaca. In ićija li su ukrašeni lisnatim viticam a te glavama apostola i Isusa. S like su izvedene vrlo ž i­ vom crvenom , zelenom i m odrom b o ­ jom , uz pozlatu nekih mjesta. Crteži su jasni, a p o k re ti figura p riro d n i. Među sim bolim a evanđelista osobito se ističe lav sv. Marka, a glava sv. Ivana data je re­ a lis tič k i — što je osobitost fire n tin ske škole. Na je d n o j cije lo j stranici prikazan je d o n a to r Hrvoje na ko n ju , oprem ljen na način ta lija n skih vitezova X IV sto ­ ljeća. Ovi i m nogi drugi rukopisi predstavljali su u svoje doba u m je tn ičko blago na tlu Bosne i Hercegovine, ali se već više s to lje ­ ća nalaze izvan dom ovine — u tuđem svi­ jetu.

Oslikavala su ga dva ilu m in a to ra . Onaj što je radio likove apostola s Isu­ som, Raspeće, Bogorodicu na prije sto lju, pa inicijale s ljudskim figuram a i još neke ornam ente, izvodi to na m odroj podlozi s nešto zlata na o k v irim a i haljinam a. L i­ ca su mu lju b iča sto —ružičasta, s ja rko c r­ venim obrazim a, a ko n tu re likova i dra­ perija zacrtane su crnom b o jo m . U m je t­ n ik je pod ja k im utjecajem gotičkoga štafelajnog slikarstva. On je oprem io i H rvo­ jev misal. Drugi od n jih je tip ič n i m in ija tu rist. Njegovi lik o v i stavljeni su na zlatnu poza­ d in u i um e tn u ti u a rh ite k to n ski o kvir. Inkarnat im je ružičast, a kose crvene. Po svom s tilu ovaj je m ajstor tip ič n i predsta­ vn ik dalm atinske g o tič k e škole X V sto­ ljeća. Luksuznije oprem ljen od Hvalova zbor­ nika je Hrvojev misal, pisan glagoljicom

130

C. STEĆCI 1180 — 1320. am orfne ploče; 1320 — 1380. p ravilni o b lic i; 1380 — 1500. ukrašeni spomenici i 1500 propadanje. Među spomenicim a baštine na sjevero­ zapadu Balkana posebno m jesto pripada kam enim nadgrobnim spomenicim a iz srednjeg vijeka. Oni su osobito b ro jn i u Bosni, a pogotovo u Hercegovini — tu im je zapravo dom ovina. No, ima ih i u ru b ­ nim p o d ru čjim a susjednih zemalja, u za­ padnoj S rb iji, sjevernoj Crnoj G o ri, D al­ m aciji, L ici i Slavoniji. / Narod ih naziva skupnim im enom mram orovi prema g rč k o j rije či m n im o u rio n , odnosno latinskoj m em oria — što u oba slučaja znači uspomenu, spom enik. U doba kada su b ili postavljeni na grobove, oni su nazivani b ilig , dakle o b ilje žje (gro­

ba) što je o p e t oznaka u smislu spom eni­ ka. R iječju stećak kod naroda u Hercego­ vin i naziva se samo usko i visoko stojeće kamenje, ali je u X IX stoljeću ta j naziv prihvaćen u znanosti kao opći pojam . Os­ novni su im o b lic i: p lo ča , sanduk i sarko­ fag. O bičaj obilježavanja grobova a m o rfn im pločam a d a tira u Bosni i Hercegovini ne­ gdje od X II stoljeća, možda od vremena Kulinova banovanja (11 8 0 —1204). Prvi uredno obrađeni i pra vilno o b liko va n i stećci nisu sta riji od dolaska na vlast ba­ na Stjepana II K o trom anića o k o god. 1320., a prvi relje fi i gravure nanose se od vremena bana, odnosno kralja T vrtka I (1353) kada se na n jih urezuju i prvi natpisi. Pojava i razvoj um jetn o sti stećaka veza­ na je , dakle, ža p o litič k i p rivredni razvoj države, ali i za specifičnu d u hovnu a tm o ­ sferu u zem lji to k o m razvijenog srednjeg vijeka. To je vrijem e kada je u Bosni d o ­ m inirala heretička bosanska crkva. U pogledu ukusa, a rh ite k to n s k i m o tiv i predstavljaju n a jb ro jn ije zastupljenu vrs­ tu ornam enta. Među njim a se is tič u pred­ stave arkada na stupovim a, osobito u Hercegovini, gdje se susreću i m o tiv i s lič ­ ni ud u blje nim mačevima poredanim je ­ dan do drugoga. K riž je predstavljen u ra z lič itim varijantam a. Iz d v o jiti se može o b lik kod kojega je um jesto gornjeg kra ­ ka prikazan krug, što je s lič n o egipat­ skom h ije ro g lifu A N K H u značenju ž iv o ­ ta, a u srednjem vije ku to je sim bol p la ­ neta Venere, dakle one narodne zvijezde Danice ili Večernjice. Na p o d ru č ju izm e­ đu Ljubuškog i Sinja susreću se ko m b in a ­ cije od više križeva kao i svastika, simbola života, odnosno sartvastika, sim bola sm rti. Iz kasnog vremena, druge polovice X V stoljeća p o tje ču ukrasi u o b lik u polukugli, tz v . jabuke. Taj orn a m e n t presađuje se onda i na razne turske nišane. B ro jn i su ukrasi mjeseca i rozeta, što je obligatan pra tila c Raspela u ro m a n ič k o j um jetnos­ ti. Nešto rjeđi su k rin o v i k o ji se o b ič n o susreću u zapadnoj Bosni i susjednim oblastima Dalm acije.

Spirale su osobito zastupljene u Podrinju i o ko Olova. Prim jerak iz Jela šume podsjeća na ro m a n ič k i k ru c ifik s s to m razliko m što su um jesto Isusa, na križu prikazani grozdovi, a spirale na obje stra­ ne stoje na m jestu koje je inače određeno za M ariju i Ivana. Dvije rozete poviše vo­ doravnih krakova križa zam jenjuju Sunce i Mjesec. Ovaj m o tiv je ikonografski sro­ dan m itra ič k o j T a u ro k to n iji s tim što spi­ rale stoje na mjestu dječaka sa zubljam a, Kautesa i Kautopatesa k o ji ondje sim b o ­ lizira ju izlazeće i zalazeće sunce, d o k križ s grozdovim a zam jenjuje N epobjedljivo Sunce, Solem in v ic tu m a rozete Sol i Lunu. B ro jn i su p rikazi mačeva sa štito vim a ali slike na njim a nisu heraldičkog p o d ri­ je tla , je r su to u najviše slučajeva p o lu ­ mjesec i rozete. Ovaj m o tiv potječe iz o rfič k o g ku lta . Od ž ivo tin ja su za n im ljivi jeleni, oso b ito k o m b in ira n i u scene lova s jahaćim a i h rto vim a . Prikazi tu rn ira i kola verani su uglavnom na po d ru čje k r­ ša, a sami jahači su bez granica — n jih se susrfeće gotovo na čitavom p o d ru č ju ste­ ćaka. Isprepletene, zm ije, ponekad s k r ili­ ma, ja v lja ju se u zaleđu Stona i Neuma. Stećke nije moguće p ro m a tra ti od vo je ­ no od du h ovn ih strujanja što su p ro žim a ­ la Bosnu u srednjem vije k u , dakle ih nije moguće o d v o jiti od id e jnih kompleksa ko ji su u X II stoljeću doveli do fo rm ira ­ nja heterodoksne zajednice pod nazivom "C rkva bosanska". Neki m o tiv i, ta k o lov na jelene, pa p ri­ kazi tu rn ira , igranja konja i povorke jaha­ ča, mogu p ri površnom pro m a tra n ju b iti svrstani u profanu svakidašnjicu, no ipak nose u sebi d u b oku n e o p la to n ičku p o ru ­ ku o sukobu dobra i zla, pravde i neprav­ de, svjetla i tam e. U m jetnost se na prvi pogled č in i ru stičn o m , ali to je s til — na­ čin obrade i izražavanja. M ajstori se ina­ če prečesto odaju kao vrsni poznavaoci svoga posla. T v o rc i stećaka su dom aći lju d i. Nekim a od n jih znamo i imena, no ipak je teško o t k r it i sve neposredne uzore za pojedine likovne izražaje prebogate fa n ta z ijo m , f i ­

131

gurama i scenama. U o č ljiv e su te k neke regionalne osobenosti što b i se m oglo na­ zvati školama. T ako se u srednjem Podrinju izdvaja Ludm er sa sasvim specifičnim o blicim a spomenika i ornam enata. O ko ­ lica Olova ta ko đ e r ima svoj s til, a ukrasi na R adim lji su sasvim osebujni. Te razli­ ke nisu samo odraz nekih sp e cifičn ih za­ jednica. Tako je za Ludm er ka ra kte risti­ čna loza koja p o tp u n o prekriva plohe, no i prikaz p o k o jn ik a . U središtu pažnje olovskih klesara velike su spirale kojim a su osobito ukrašene čeone strane sljemenaka. M ajstori R adim lje posvećuju osobi­ tu pažnju borduram a p unim ta jn ih sim ­ bola uz likove lju d i i živ o tin ja k o ji su osebujno o b liko va n i. Igranje kola inspirirano je o bičajim a ovog podneblja i nije ga moguće poisto­ v je titi s p rikazim a m rtvačkog plesa u is­ to d o b n o j Evropi. K olo na stećcima je k o ­ z m ič k i sim bol zodijaka, a m rtva čki ples u fran je va čkim crkvama je najobičnija skolastička naiva. Inspiracija je, možda, potekla iz istog izvora, ali su to lju d i ra­ z lič ito shvatili. Na stećcima je ona p od­ ložna k o z m ič k im silama, d o k je g o tič k i m rtv a č k i ples sasvim parterni fenom en. Ljude je m u č io problem grijeha i nje­ gova odriješenja, problem tjelesnosti kao prljave m aterije u k o jo j je sputana duša p o d rije tlo m iz prostora vječne svjetlosti. Sve se to povezuje na njeki način s ko z­ m ič k im silama u kojim a čovjek zapaža za ko n itost, ali im ne um ije o tk r iti u zro ­ ke, pa ih m is tific ira . U traženju spasa iz ropstva m aterije vlastitog tije la lju d i su se predavali višim , n e d oku čivim silama kojim a je pripisivana apsolutna m oć o čiš­ ćenja. U ta kvo j p s ih ič k o j atm osferi kasnorom anička um jetnost je produžila svoj v ije k na stećcima n e ko liko stoljeća duže od ostale Evrope. N ije čudo što su se, izo lira n i od svijeta, tv o rc i stećaka poslužili ro m a n ičkim lik o ­ vn im predodžbama da b i na nadgrobnim spomenicim a izre kli svoju p o ru ku koju su inače čuvali u strogoj ta jn o sti pred stranim ljudim a. Stoga se um jetnost ste­ ćaka ne b i mogla nazvat-i rom anikom u

užem smislu rije č i. M ajstori stećaka su se, dakle, samo poslužili liko vn im izra zi­ ma kasne rom anike udovoljavajući tako željama poručilaca da m aterijalnim ele­ m entim a iskažu svoje apstraktne poruke. Ova u m jetnost nije našla puta da bi evo­ luirala zajedno s ostalim svijetom , je r m ajstori g o tike nisu pružali prave okvire za željeni sadržaj. Bosanski heterodoksi o tk rili su jednom u rom anici sebe i svoj ta jn i je zik, a budući da im druga u m je t­ nost nije pogodovala, o n i su tu fo rm u za­ držali još daleko izvan vremenskih okvira samog fenom ena. M oglo b i se lako p o m isliti d a je u m je t­ nost stećaka p rivilegij heretika, ali je do X III stoljeća to bila um jetnost cijele, da­ kle i "p ra vo vje rn e " Evrope, za što su d o ­ kaz brojne sličn o ukrašene crkve u svije­ tu . K to m u još nisu ni svi lju d i u Bosni i Humu b ili istoga m išljenja. Na vladar­ skim dvorovim a i kod franjevaca gradilo se u X IV i X V stoljeću u pu n in i g o tičko g stila i čita la djela Tom e Akvinskoga. Bila su to , o č ito dva svijeta neposredno koegzistentna, bliska na dohvat ruke, ali idej­ no ta ko daleko da je neki zajednički je ­ zik bio p o tp u n o isljučen. Ovakvo d ive r­ gentni svjetonazori fo rm ira li su dvije sku­ pine lju d i istoga jezika i istih osjećaja, ali o p rečnih u dogm atskim razm iricam a, što ih je dovelo do p o litič k e rascjepkanosti.

fa n tazijom izm išljenih bića i zbivanja k o ­ ja sa stvarnošću nisu imala puno zajedni­ čkog. Nadnaravnost je potisla racional­ nost. Ovaj nama danas nerazum ljivi svijet izaziva divljenje inspiracijom uzbudljive ljepote u m je tn ič k o g izraza, a možda i ne­ shvaćanjem onoga što se zapravo htjelo reći. To snoviđenje što se izvija iz kame­ na, nije moguće uvije k o d g o n e tn u ti je r se č in i kao rije č i nekog danas zaboravljenog jezika. Racionalizam nauke kaže ipak da je to baština pradjedova stare Bosne, ali između realne današnjice i toga apstrak­ tnog svijeta postoji neprem ostiv jaz nera­ zumijevanja. U m jetnost stećaka zbunjuje u mnogočemu, a oso b ito po k o m p o z ic iji tije la i sadržaja predodžbe. T o su čudovišta o b ­

likovana u mašti osebujnih lju d i. Uspo­ ređujući s im b o liku stećaka s p re th o d n i­ cama kao što je rom anička um jetnost X II i X I I I stoljeća u Evropi ili vrlo srod­ na um jetn o st u A rm e n iji i G ruziji još od V II stoljeća pa nadalje, m i se nalazimo u d ile m i pitanja pravovjerja o n ih lju d i k o ji su nas o b d a rili ovom vrstom spomenika. Sigurno je samo jedno: um jetn o st steća­ ka je slična zrakama sunca koje je davno sjalo, pa u to n u lo ispod h o rizo n ta , a mi danas v id im o samo još n jih o v odsjaj. Pro­ m atrajući taj odsjaj, teško je shvatiti na­ kane stvaralaca i vrijem e klesanja tih spo­ m enika, u kojem se vjera, iz razu m ljivih razloga, više bavila tum ačenjem nagrada za dobra djela i kazni za nedjela, a manje ko m p lic ira n im i za tadašnjeg čovjeka teš­ ko sh va tljivim konstrukcijam a babilons­ kog to rn ja skolastičke teologije.

Epoha stećaka imala je ipak i svoje vre­ menske granice. Od sredine X V stoljeća zapaža se kod privrženika konzervativne Crkve bosanske proces unutrašnjeg raspa­ danja, pospješenog tu rskim osvajanjima. Budući da su se vezali za feudalce, vo d i­ te lji su m ora li sa svojim zaštitnicim a d ije ­ liti istu sudbinu. Lišeni svojih patrona oni su osirom ašili, a um jetnost im je la­ gano zamirala u agoniji nesposobnosti vla stitih stvaralaca da se prilagode vrem e­ nu i p rilika m a . N jihova se m aterijalna os­ nova ta n jila . To je bio razlog da se ova u m jetnost lagano gasila u zaborav. Ne treba se č u d iti to m e zaboravu u k o ji t o ­ ne u m jetnost stećaka. Pismenih lju d i b ilo je m alo, pa su vladala pravila svete uspo­ mene, m iropom azane tra d icije nakićene

133

LEKSIKON 1. Iliri Ilir i su n a jstariji, spom enicim a dokaza­ ni stanovnici sjeverozapadnog dijela Bal­ kanskog p o lu o to ka . Sjeverni su im susje­ d i Panoni, na istoku T ra ča n i, a prema ju ­ gu M akedonci i G rci (E p iro ti). Nije p o z­ nato u k o lik o j m jeri su im ali zajedničku granicu prema V enetim a, odnosno sku p i­ nama plemena na p o d ru č jim a koja su č i­ nila p e rife riju etrurske k u ltu re . Najstarija tra d ic ija o postojanju nekoga predilirskog naroda na ovom p o d ru čju spom inje kod Grka neke Pelaste ili Pelazge, k o ji su ovdje stanovali u vrijem e krets k o —m ikenske k u ltu re . T o se pretposta­ vlja na te m e lju čin jenice da je i kod Ilira bilo p ra kticira n o računanje na okte nije . Rano fo rm ira n je Ilira kao naroda s o d ­ ređenom fiz io n o m ijo m datira iz brončanog doba (18 0 0 —800. a. Chr. n.), no oni se nisu d o vo ljn o čvrsto vezivali u zajedni­ ce slične R im u ili G rcim a. Osjećaj pripa ­ dnosti plemenu b io je kod n jih daleko ja ­ či od p ripadnosti c je lin i naroda, a tih plemena b ilo je vrlo m nogo i ra z lič itih po b ro jn o sti i snazi. Neka plemena moguće je lo cira ti pre­ ma sačuvanim pisanim d o k u m e tn im a , ili prema ostacima m aterijalne k u ltu re (iz­ gradnje utvrđenja i s lič n o ), d o k su neka poznata samo po im enu i p rib liž n o j lo ka ­ c iji. Nekim a se još u to k u starog vijeka gubi svaki trag. Možda su se ona selila na druga mjesta, pa u novim am bijentim a dobivala nova imena. Na zapadnobosanskim v e lik im poljim a živjeli su D A L M A T I (ili D e lm a ti), a ime

im dolazi od rije č i "d e lm e " = ovca. N ji­ hov glavni grad bio je (u rim skoj in te r­ pretaciji) D e lm inium , u srednjem vijeku D 'lm n o , danas Duvno. M aterijalna k u ltu ­ ra Dalmata pokazuje dosta natruha iz Pa­ nonije, što se može ra z lič ito tu m a č iti, no, m ožda, i zbog in te n zivn ih trg o v a č k ih veza sa susjednim panonskim plem enim a, osobito s M ezejima, k o ji su b ili o d lič n i proizvođači željeza. B ili su b ro jn i — im ali su 342 deku rije (bratstva). Isto čn o ili sjeveroistočno od Dalmata živjeli su D IC IO N I. T o je jedno od ple­ mena kojem nije moguće ustanoviti te ri­ to rij, dakle ni sp ecifičnosti k u ltu re . Pre­ ma redu po kojem se kod starih pisaca navode, o n i bi m orali nastavati d o lin u Vrbasa od izvorišta do srednjeg to k a , ali je to nesigurno. Pleme je sačinjavalo 239 d ekurija. M E Z E JI, za koje se može više pretpos­ ta v lja ti da su pripadali panonskim naro­ dim a, zaposjedali su p o d ru čje o k o Sane. Kao vrsni proizvođači željeza o n i su o d r­ žavali veze sa svim susjedima, a m nožina jantara u n jih o v im grobovim a govori i o dalekim vezama s B a ltik o m , po tzv. "ja n tarovom p u tu " , la ko su vje rojatn o p rip a ­ dali panonskom narodu, o n i su u vrlo t i ­ jesnim vezama s Ilirim a . U rim sko doba b ilo ih je 269 de ku rija , što ih predstavlja kao p rilič n o ve liko pleme. DEU R I su maleno pleme, smješteno negdje izm eđu Vrbasa i Bosne. B rojali su svega 25 de ku rija .

135

N jim a, n a p ro tiv, su D E S IT IJA T I (Daesitiates) jedno od na jzn a čajnijih ilirskih plemena. B rojali su 103 d e k u rije , a pripa­ d a li su Naronskom konventu (sudskom d is trik tu ). Centar im je b io u Brezi, ko ji se u rim sko doba zvao Hedum. Ime ple­ mena d o vo di se u vezu s ilirsko m rije či "d e s " = ovan. Plemenom je vladala o b i­ te lj Batona, ko ji su i nakon gubljenja slo­ bode i Batonovog odvođenja u zaroblje­ ništvo (9. god. p. Chr. n.) živje li kao uva­ žena o b ite lj iz ko je su biran i princepsi plemena. U p o d ru čje srednjeg Podrinja lociraju se D IN D A R I, pleme s 33 d e ku rije koje je pripadalo N aronskom konventu. Možda se njih o vo im e dovodi u vezu s rije či " d in d " = planina (od toga i Dinara). N A R E N S II su, kako se č in i, nastavali krajeve srednje Neretve i Neretvice, a centar im se nalazio negdje na potezu od K o njica do Ostrošca. Im ali su 102 d e ku ­ rije i pripadali su Naronskom konventu. Nisu odigrali neku posebnu ulogu u predrim sko i kasnije doba, možda zato što su se nalazili izvan v e lik ih prom etnica, pa su ta k o b ili pošteđeni od većih p o litič k ih potresa. Jedno od najvažnijih i n a jza n im ljivijih plemena b ili su DAO RSI k o ji su živjeli uz d o n ju Neretvu i p o d ru č ju istočno odatle. V rlo rano, još u arhajsko doba ( V i l i —V I stoljeće) o n i su s tu p ili u p riv ­ redne i k u ltu rn e veze s helenskim svije­ to m , pa su o d atle p rim ili ne samo je zik, bogove i u m jetn o st, nego i p rivredni sis­ tem . U II stoljeću a. Chr. n. o n i ku ju svoj v la s titi novac. Glavni grad im se nalazio na G radini u Ošanićima kod Stoca, sta­ rom Daorsonu, k o ji se svojim vanjskim izgledom nije razlikovao od d rugih hele­ n is tič k ih gradova. U rim sko doba b ili su već v rlo m aleno pleme sa svega 17 d e ku ­ rija, no n ije isklju če n o da su ih raspršili D alm ati, budući da su Daorsi b ili savezni­ ci Rim ljana. Na A k ro p o ii Daorsona navodno se na­ lazio grob herosa Kadma i njegove žene H arm onije, čija je kćerka D aortho bila m itska pram ajka plemena.

A R D IJE JC I (Vardaei) b ili su p rv o b it­ no nastanjeni na prostoru zapadne Her­ cegovine, izm eđu Dalmata i Daorsa, pa sve do m ora. N jih su još u predrim sko doba p o tisn uli D alm ati prema ju goistoku — u prvo vrijem e na p o d ru čje današnje Crne Gore, gdje su organizirali državu k o ju su u n iš tili R im ljani god. 168. a. Chr. n. Poslije toga o n i se sele prema Sandžaku, gdje egzistiraju u vrijem e R im ­ ljana sa svega 20 bratstava (dekurija). Od velikog plemena o n i su ta ko d o tje ra n i na vrlo nizak b ro j. Č in i se da je d io plem e­ na, k o ji je stanovao na prostoru između Biokova i m ora, ostao netakn u t, i to bi, m ožda, b ili o n i maločas spom enuti V a r­ daei s 20 d e ku rija , d o k se o n i što su pre­ selili u Sandžak, vode pod drugim im e­ nom. Ne zna se m nogo o P L E R E JIM A (Pleraei) k o ji su se nalazili uz m ore na pros­ to ru od Stona do Cavtata. Možda je to b ilo periferni d io Daorsa, je r ih Plinije (N aturalis H istoria, III , 141—144) ne na­ vodi kao zaseban narod u Naronskom konventu. A U T A R IJ A T I (Autariates) b ili su ve li­ ko pleme, bar što se tič e geografskog prostranstva, je r su živjeli u planinama G ornje Drine. M isli se da o n i prema rije ­ ci T ari nose svoje ime (A U - T A R IA T E S = o n i što žive o k o Tare). Plinije ih ne na­ vodi kao registrirani narod u Naronskom konventu, no možda su o n i pripadali ne­ kom drugom konventu, je r žive daleko od Narone. U Salonitanskom konventu registrirana su bila prema P lin iju (N aturalis H istoria II I , 141—144) slijedeća plemena: D E L M A T E sa 34 2 ; D E U R I sa 2 5 ; D lT IO N E S sa 23 9 ; M A E 2 E I sa 2 6 9 ; SARD EA TE S sa 52 de ku rije . U Naronskom konventu registrirana su slijedeća plemena: C E R A U N I sa 2 4 ; DAO RSI sa 17; D A E S IT IA T E S sa 103; D E R E T IN I sa 14; D E R M A E S T A E sa 3 0 ; D IN D A R I sa 3 3 ; G L IN D IT IO N E S sa 4 4 ; M E L C U M A N l sa 24; N A R E (n)S I sa 1 0 2 ;S C IP T A R I

sa 72, S IK U L O T A E sa 24 i V A R D A E I sa 2 0 d ekurija. U ove konvente su uključena i neka plemena koja ne m oraju p ripadati ilir ­ skom etnosu, ali su u te rito rija ln o m po­ gledu odgovarala ovakvoj organizaciji. U III stoljeću a. Chr. n. u č in je n i su po­ kušaji ujedinjavanja Ilira u o k v iru već spom enutih A rdijejaca, ali je to uspjelo samo na ograničenom p o d ru č ju današnje južne Hercegovine (Daorsi su č in ili sje­ vernu p e rife riju ), Crne Gore i A lbanije (Pirustae i Parthini č in ili su ju žn u grani­ cu, možda i T a u la n ti). N o, tu "k ra lje v i­ n u " od koje nam je poznato n e ko liko vladara i vladarica (A gron, Teuta, Pinnes, G entius), u n iš tili su R im ljani god. 168. a. Chr. n. Sjeverni d io ilirs k ih plemena R im ljani u je d in ju ju poslije god. 9. p. Chr. n. u p ro vin ciju D A L M A T IA , u k o jo j im osi­ guravaju trib a ln i (plem enski) c iv ite t, t j. relativnu slobodu unu ta r m o n a rh ički up­ ravljenoga plemenskog civitasa kojem u je na čelu stajao princeps, izabran ili im e­ novan između dom aćih lju d i k o ji su p o d ­ legli rom anizaciji. Ilirim a je u prvo v rije ­

me mogao pogodovati ovakav režim , bu­ dući da im je ostavljao lokalnu slobodu. No, takav sistem uprave bio je u s u p ro t­ nosti s rim skom upravnom praksom . Rim sko carstvo b ilo je zapravo savez gra­ dova, m un icipija i k o lo n ija , od k o jih je svaki im ao m ali senat, svoje duum vire, dekurione i ostale časnike po uzoru na Urbs. Nakon n e k o lik o barbarskih provala i povremenog zaposjedanja ilirske zemlje (Zapadni G o ti pod A la rih o m 4 0 1 /4 0 2 ; Huni pod A tilo m oko sredine V sto lje ­ ća; Germ ani pod Odoakarom 4 8 0 —490; Isto čn i G o ti pod T eo d o riko m 4 9 0 —535) našle su se pod konac V I stoljeća pred najezdom Avara i Slavena, ko jim a se nisu m ogli o d u p rije ti, i k o ji su ih u ranom V II stoljeću p o tpu n o p o k o rili. T ako je god. 614. osvojena i razorena Salona, a god. 6 2 1 . Narona. Kako se to osvajanje o d ra ­ z ilo u unutrašnjosti p rovincije Dalmacije, nije poznato. Potom ci Ilira živjeli su u srednjem vije ku kao Vlasi (Slaveni sva­ kog čovjeka k o ji govori rom anskim je zi­ kom nazivaju " V la h " ) . T i Vlasi se u doba Turaka p o tpu n o a sim iliraju među Slave­ ne, pa se prema vjerskoj pripadnosti opre d je lju ju za nacionalnost.

2. Panoni Panoni su b ili narod k o ji je u predhisto rijs k o doba nastavao p o d ru čja Panon­ ske nizine i rubnih p o d ru č ja , ta k o i sje­ verne Bosne. Form iran je u svojim ranim fazama iz amalgama prastanovnika, m ož­ da potom aka krom anjonaca s epigravettienskom k u ltu rn o m tra d ic ijo m u kasnom p a le o litik u , i n o vopridošlih nosilaca k u l­ tu re žarnih polja, k o ji se, dolazeći iz sje­ vernih i sjeverozapadnih krajeva — rasipa­ ju po Panoniji i tu tra jn o naseljavaju u kasnom brončanom d obu (H alstatt — A — ku ltu ra ) o ko god. 900. a. Chr. n. U pra­ vo ta irifiltra c ija znatnije ih je razdvojila od p rv o b itn o srodna naroda, Ilira . K t o ­ me još d olazi sredinom V stoljeća do prodora i naseljavanja K elta, osobito na

prostoru o ko Save, čim e se ta razlika još oštrije ocrtala. Na te rito riju sjeverne skom narodu p ripadaju:

Bosne panon­

O S E R IJA T I (Oseriates), pleme koje sjedi na prostoru od Kozare do rije ke Bo­ sne. Najveće naselje na to m prostoru is­ kopano je u D o n jo j D o lin i kod Bosanske Gradiške. BREUCI žive istočno od rijeke Bosne, ^u šam ačko—brčanskoj Posavini. SKO R D ISC I (Scordisci) su većim d ije ­ lom nastanjeni u Srijem u i M ačvi, ali se jedan d io prostire na Sem beriju. B ili su dosta pomiješani s K eltim a.

137

Izvan ovog p o d ru čja žive na dosta p ro ­ stranom p o d ru č ju Like JA P O D I k o ji se samo svojom ju g o isto čno m p e rife rijo m , d o lin o m rijeke Une, d o tič u te rito rija Pa­ nonije, osobito s Kolapijanim a k o ji žive o k o rijeke Kupe. Japodi su, prema izja­ vama starih pisaca, mješavina Ilira i K el­ ta, ali je u n jih o vo j um jetn o sti izrazito prisutan utjecaj Etrušćana. Postoje m išljenja (osobito Zdravko Marić iz Zem aljskog muzeja u Sarajevu) da su D orani, što su u X II stoljeću a.Chr. n. pošli u pohod p ro tiv g rč k ih "k ra lje v in a " kretsko —m ikenske epohe, b ili zapravo d io populacije Panonaca.

U I stoljeću a. Chr. n. Panoni su save­ znici Rim ljana, k o ji ih p rim aju kao čas­ nike u svoju vojsku. No, o n i podižu usta­ nak p ro tiv R im ljana god. 6. p. Chr. n., čim e se kod n jih d iskre d itira ju , pa ih oni nakon poraza god. 9. p o tpu n o po tisku ju iz državnih službi. U III osobito čega su to v u za

i IV stoljeću p. Chr. n. Panoni su snažni pristalice kršćanstva zbog izloženi teškim progonim a, pogo­ cara Dioklecijana god. 304.

Z em lja Panona mnogo tr p i od barbara k o ji većinom preko njihova te rito rija p ro va lju ju u Rim sko carstvo, pa je ta j na­ rod pod konac IV stoljeća gotovo za trt.

3. Grci G rci su indoevropski narod k o ji od sre­ dnjeg brončanog doba (oko 1.900— 1.600. god. a. Chr. n.) nastava p o dručje južnog Balkana izm eđu Jonskog i Egej­ skog m ora. O ko istoga doba (god. 1.900) ja vlja ju se H e titi u M aloj A z iji, a nešto kasnije (oko god. 1.730) H iksi zaposjeda­ ju Egipat. O ko god. 1.600 — 1.400. p o d i­ žu se velike palače na o to k u K re ti, a god. 1.450 - 1.200. vrhunac mikenske k u ltu re : grade se palače u M ike ni, T irin su i Pilosu. O ko god. 1.350. podižu se Lavlja vrata u M ikeni i velika grobnica nekoga m ikenskog " k r a lja " koja se danas o b ič n o naziva "A tre je v a riz n ic a ". Poslije god. 1.200. (možda o ko god. 1.150 — 950) m ikenski gradovi i državice propadaju u najezdi nekog naroda sa sje­ vera, poznatog po tra d ic iji kao Dorani. O ko toga doba vo d i se, inače, prema I li­ ja d i, rat Grka p ro tiv T ro je . C in i se da su vla stitu propast G rci u V I I I stoljeću o p je ­ vali kao pobjedu nad T ro ja n cim a, da bi ta k o izbrisali iz svoje povijesti sram otu vla s titih poraza. U isto vrijem e javlja se alfabetno pism o, preuzeto od Feničana i prerađeno za vlastite glasove. Kod nas uobičajeni naziv " G r c i" preu­ zet je od Rim ljana k o ji su u prvom ko n ­

138

ta k tu s narodim a na istočnoj obali Jons­ kog m ora naišli na maleno pleme zvano G rekoi, pa su prema njemu sve ljude s is­ tim je ziko m nazvali " G rc i" . U Ilija d i o n i se zovu A h e jci, ponekad Danajci, a usko­ ro poslije Homera javlja se već naziv He­ leni. Nakon što su gradovi—države s m onarh ič k im načinom upravljanja b ili u najez­ d i Dorana uništeni, a dinastije obesprav­ ljene, na tlu G rčke nastupa doba p o tp u ­ ne nepism enosti, ravne p re th is to riji. Na­ rod tada nije b io istrije b lje n, nego samo vladajuća kasta i inteligencija, pa se od V II I stoljeća živo t počeo obn avlja ti. Ta­ da p o čin je p re d n ja čiti grad Atena koju Dorani nisu m ogli o svo jiti ni ra zo riti. S vrem enom su Dorani (Spartanci) p rihva ­ t ili g rč k i je z ik i c iviliza ciju , ali će o n i go­ v o riti posebni, ponešto g ru b i, " d o r s k i" d ija le k t, nasuprot elegantnom " jo n s k o m " d ija le k tu k o jim se g o vo rilo u A te n i, i na kojem je bila napisana sva grčka kn jiže v­ nost. G od. 776. održavaju se, prema tra d ic i­ ji, prve O lim p ijske igre i tim e o tp o č in je njih o vo računanje vremena. U svijesti G r­ ka razvija se osjećaj pripadnosti cje lin i naroda, a s to m sviješću o n i se o tisku ju

preko mora prema zapadu i isto ku , k o lo ­ nizira ju ći puste krajeve južne Ita lije na jednoj i Male A zije na drugoj strani. Po­ kreta či tih akcija b ili su trgo vci. G rci su p ro d ira li samo u krajeve u ko jim a nisu nailazili na o tp o r starosjedilaca. Č im su, dakle, naišli na E trurce u Ita liji, a na He» tite i Feničane na isto čn o m M editeranu, oni su se zaustavljali. I još nešto: G rk n i­ je išao dalje od masline, n iti se verao na planine. To je i b io razlog da su o n i svoje bogove lo cira li na p la n in i O lim p u , jer je taj vrh b io za n jih nepristupačan. Izgrađujući novu svijest, G rci su razvili sistem uprave u k o jo j je sudjelovao slo ­ bodni narod (demos) po čemu je takav sistem nazvan dem okracija. Ipak, tra d ic i­

ja gradova—država, bila je i u d e m o k ra t­ skom sistemu uprave, kod Grka d u b oko uvriježena. Atena, Sparta, Megalopolis, Thebae, Chalkis, Larisa i drugi, b ili su centri p o litič k e uprave u zemljama kao što je b ila A tik a , L akonika, A rgolida, Beotija, Eubeja i Tesalija, a koje su im služile kao o k v ir za ekonom ski prosperi­ te t. Atena je, dakle, vodila p o litik u ,d o k jo j je A tik a služila samo kao o k v ir, kao anonim ni snabdjevač m ate rija ln ih dobara i izvor lju d i za slučaj rata. Visoka intelektualna razina što ju ra­ zvijaju G rci, oplem enila je Rim ljane ko ji su tu civiliza ciju p re n ije li u sve krajeve svoga prostranog carstva, a Grci su i ra­ nom kršćanstvu dali svoj osobit pečat.

4. Rim ljani R im lja n i su b ili konglom erat plemena i naroda koje je povezivala svijest o p rip a ­ dnosti Rim skoj državi i posjedovanje gra­ đanskog prava. Preduvjet za punopravno uklju čiva n je u rim sku zajednicu b io je ži­ vo t po norm ativim a k o ji su strogo o d re ­ đivali običaje u kući i javnom ž ivo tu , a ko ji su b ili za je d n ički za cije lo carstvo. R im lja n i su, p rije svega, o d lič n i pravnici, v o jn ici i d ržavnici, a u m anjoj m jeri f ilo ­ z o fi i u m je tn ici. P rvo b itn o su to b ili sa­ mo stanovnici grada Rima, osnovanog prema tra d ic iji god. 754, a. Chr. n. na sedam brežuljaka, pored rije ke Tibera u Laciju i podložnog utjecaja E tru rije sa sje­ vera, a V e like G rčke s juga. Suživljavanje s E trurcim a i G rcim a re z u ltira lo je s vre­ menom u ko zm o p o lits k u g rč k o —e tru rs­ ku k u ltu rn u sim biozu koja je, jednom prihvaćena kao n o rm a tiv za " rim lja n s tv o ", zatom ila sve druge k u ltu re i c iv ili­ zacije na p ro sto ru ogrom ne države. Kako se, naime, vlast ove zajednice širila, ta ko su u nju prihvaćani narodi raznih o b ič a ­ ja k o ji su b ili obavezni p rih v a titi način rim skog života. Službeni je z ik b io je la­ tin s k i. Izuzetno su narodi s helenskim trad icijam a uživali posebno pravo u ja v­

nom ž iv o tu , pogotovu u predjelim a isto ­ čnog M editerana, ali je poznavanje g rč ­ kog jezika i k u ltu re k o d obrazovanih lju d i u samom Rim u bio neizbježan norm ativ. Rimska religija je u pojedinostim a to le ­ rirala sinkretizam , ali je u zajedničku o b ­ vezu svih građana spadao k u lt ka p ito lskih bogova i d e ific ira n ih careva. Vlast nije mogla ponižavati R im ljanina n iti ga podvrgnuti tjelesnim to rtu ra m a , a u slučaju opravdane krivice je d in o mu se mogla odsjeći glava, što je b io p rivile g ij u odnosu na druge narode. Svijest o pripadnosti "rim s k o m naro­ d u " (populus Romanus) s vrem enom je do te mjere bila ucijepljena narodim a u p ro v in c iji da su se njim e bezrazložno p ri­ znavali lju d i dugo nakon uništenja Zapa­ dnog carstva god. 476. T ako je ©sim B i­ zantskog carstva koje se sve do svoje p ro ­ pasti god. 1453. sm atralo rom ejskim , Karlo V e lik i god. 800. o kru n je n za " r im ­ skog c a ra ", što je dalo povoda da se kas­ nije u Srednjoj Evropi fo rm ira Sveto Rim sko carstvo njem ačke nacije koje je te k Napoleon Bonaparte d o k in u o god. 1806.

139

5. Bizantinci B izantinci je skupni naziv za podanike Istočnorim skog, kasnije Bizantskog car­ stva č iji je glavni grad b io Constantinopolis (Carigrad) na mjestu starog Bizantiona. Sami građani nazivai su sebe Romejcim a, a svoga vladara sm atrali su jed in im legalnim rim skim carem, pa, prema t o ­ me, i gospodarom svih kršćanskih zema­ lja koje su bile u sklopu Rimskog carstva. L a tin ski je b io službeni je z ik sve do u o d ­ m aklo V I stoljeće, a poslije toga zam ije­ nio ga je g rč k i. Osnovne karakteristike Bizantskog car­ stva su rim sko državno uređenje, grčka ku ltu ra i kršćanstvo, lako se s vremenom p ro m ije n io smisao starih rim skih in s titu ­ cija vlasti, one su u Bizantskom carstvu postojale kroz svo vrijem e i sa svojim pu­ nim im enom . Što se k u ltu re tič e , ona n i­ je više nazivana helenskom jer je ovo sta­ ro skupno ime grčkog naroda u to k u rim ske vladavine u stupilo m jesto la tin ­ skom izrazu "G ra e c i". Bizantska crkva je bila usko povezana s Carstvom. Ona je te o re tski bila podložna vladaru, ali to n ije b ilo konzekventno

provođeno za sve vrijem e postojanja d r­ žave. Obje snage — Carstvo i Crkva — in ­ tenzivno su se p ro žim a li, pa je Carstvo po po tre b i pomagalo Crkvu u krizama što su ih izazivale hereze i disciplinarne neposlušnosti, ali je ta ko i Crkva pom a­ gala Carstvu u časovima njegove p o litič ­ ke ili vojne slabosti. V rijem e od osnutka Istočnorim skog carstva god. 395. pa do konca V I stoljeća može se sm atrati prelaznim periodom . Poslije toga o no se sužava na d io isto č­ nog Mediterana, gubeći A frik u za račun islamskih Arapa, Balkan preplavljavaju Slaveni, a u ostalim dijelovim a Evrope osnivaju svoje države razna germanska plemena. Jedino se na g rčko m govornom p o d ru čju zadržavaju tra d icije Romejskog carstva koje s vremenom p o prim aju spe­ c ifič n o s ti b izantinizm a. Zauzećem Carigrada od strane Turaka god. 1453. Bizantsko carstvo propada, ali njegova ku ltu ra produžava svoje p o ­ stojanje kod nekih naroda, osobito jed­ nog dijela Slavena k o ji su to k o m srednjeg vijeka p rih v a tili i dalje razvijali njegove tekovine.

6. Salona A n tič k i grad na istočnojadranskoj oba­ li, jedan od najznačajnijih arheoloških kompleksa u nekadašnjoj rim skoj p ro v in ­ c iji D alm aciji. Osim a u to h to n ih Ilira i gr­ č k ih doseljenika s o to ka Visa, u gradu je već u I stoljeću a. Chr. n. b ilo italskih t r ­ govaca a kasnije i heleniziranih orijentalaca, osobito lju d i iz S irije. U taj ko zm o ­ p o lits k i am b ijen t p ristig li su koncem III stoljeća i prvi m isionari kršćanstva, ko ji su, osobito za D io kle cija n o vih progona 303. i 304. godine p re trp je li m uče n ičku sm rt. Salona je p rvo b itn o bila luka ilirskog plemena Dalmata. Prvi p u t se spominje 119. god. a. Chr. n., kada je u njoj s v o j­

140

SI. 71.

SALONA — am fiteatar (rekonstrukcija E. Dyggve-a).

skom boravio rim ski konzul C ecilije Mete l. Nakon građanskog rata izm eđu Ceza­ ra i Pompeja Salona je, ratu ju ći na strani Cezara, dobila status ko lo n ije pod nazi­ vom C olonia M artia lu lia Salona. Do da­ nas su se sačuvali ostaci tadašnjeg u tv r­ đenja, izvedenog od v e likih kamenih b lo ­ kova, i sjeveroistočna gradska vrata, tzv. Porta Caesarea, sa o sm erokutnim to rn je 'vima na obje strane. Taj d io naziva se Urbs vetus. Novi d ije lo vi grada razvijaju se istočno (Urbs nova orientalis) i zapad­ no (Urbs nova occidentalis) od staroga jezgra. T i novi d ije lo vi grada opasuju se zidovim a u doba Markomanskog rata t o ­ kom druge polovine II stoljeća p. Chr. n. SI. 72. SA L ONA - Basilica urbana, pogled od sjeverozapada, V - VI stolj.

SI. 73.

SALONA — Basiiica urbana, južna zgrada, tlo crt i presjek , VI st.

SI. 75.

SA L ONA — cemeterijalni kompleks na Marusincu.

Posebno blistavo doba grada doživljava u doba cara D ioklecijana k o ji je u njegovoj b liz in i, u Aspalathosu, dao sagraditi ve li­ ku palaču. Posljednja t r i stoljeća (IV do V I st. p. Chr. n.) karakterizira razvitak snažne k r­ šćanske općine unu ta r grada, p ri čemu salonitanski biskup postaje p o če tko m V stojjeća i m e tro p o lit Dalmacije. N o, u is­ to doba Salona je izložena m nogim napa­ dim a barbara, a od 535. godine i poprište bizanstko—istočnogotskog ratnog suko­ ba, k o ji je potrajao dvadeset godina. Ta­ da su če tve ro ku tn i to rn je v i uz zidove d o ­ b ili tro k u tn a pojačanja. Pod konac V I stoljeća na grad navaljuju u svojim prvim naletima Avari i Slaveni ko jim a se Salonjani uspješno o d u piru sve do 614. g o d i­ ne, kada ga n e p rija te lji d e fin itiv n o osva­ jaju i ruše. Poslije toga ž iv o t se na ovom mjestu nije nikada više o b n o vio . Stanov­ nici ko ji su se tada uspjeli spasiti, pobjeg­ li su na o to ke, a je d n im d ije lo m i u neo­ svojivu Dioklecijanovu palaču, pa ta ko osnovali novi grad — današnji S p lit. Stari Slaveni naselili su se pored rije ke Jadro na istok od a n tičko g naselja. Od a n tičke Salone do danas je otkopan samo jedan d io građevina i g roblja, oso­ b ito ona kršćanska. U krajnjem sjeverozapadnom d ije lu grada nalazi se am fite a ta r, ugrađen među gradske zidove. Podignut je u II stoljeću p. Chr. n., a mogao je p rim iti o k o 18.000 gledalaca. Svečana vrata bila su na isto č­ noj i zapadnoj strani arene, a počasna sjedišta na sjeveru i jugu gledališta. Gra­ đevinu su te k u X V I i X V II stoljeću po ­ rušile m letačke vlasti da bi ta ko onem o­ gućile T urke da tu izgrade svoju tvrđavu. D obro sačuvani gradski teatar nalazio se je u južnom d ije lu (starog) grada, a po­ d ig n u t je u I stoljeću p. Chr. n. Građen je na g rč k i način, iako su samo njegovi d o ­ n ji d ije lo v i b ili ukopani u zem lju. Sjeve­ roisto čn o uz teatar nalazio se p rvo b itn i Forum (zapravo Agora), a na jugu je sta­ ja o hram. T u u b liz in i nalazila se i pogan­ ska nekropola (H ortus M e tro d o ri).

144

U gradu je b ilo n e ko liko te rm i, a sve do sada otko pa n e bile su m anjih razm je­ ra, ali su imale sve karakteristične p ro ­ sto rije, ta ko o tvo re n i pe ristil, ve liki ba­ zen s apsidalnim završetkom , a p o d ite rij sa zidanim klupam a, te pro sto rije za to p ­ lo i hladno kupanje (caldarium i frigidariu m ). Im ali su i uređaje za dovođenje to p lo g zraka u pojedine p rostorije. U kasn o a ntičko doba freske u term ama pored bazilike su premazane b ije lim krečom , u do vra tn ike su uklesani ve liki križevi, možda kao opomena kršćanima za d o lič ­ no ponašanje, ili je građevina tada p ro m i­ jenila svoju namjenu. Kršćanska općina organizirana je u Sa­ loni te k pod konac III stoljeća. Tada je osobito aktivan S irijac Dom nius (hrv. Dujam ) i građanin A quileje Anastasius, k o ji su zatim , u to k u D ioklecijanovih progona, p re trp je li m uče n ičku sm rt. Nad n jih o vim grobovim a bio je razvijen k u lt, osobito na t r i mjesta: na Manastirinama, Marusincu i K a p lju ču . S gradskom b a zili­ kom (Basilica urbana) i p rvo b itn im krš­ ćanskim o ra to rije m zapadno od nje, Salona je postala najznačajnije kršćansko sjedište poslije Rima. Dakako u Evropi. O ko Anastazijeva groba na M arusincu, sjeverno izvan grada, razvio se u kasnoantič k o doba vrlo zan im ljiv cem eterijalni i b a zilika ln i kom pleks. Nad grobovim a Aste rija i č e tiri vojnika na K ap lju ču kod a m fite a tra, podignuta je već u IV sto lje ­ ću bazilika. Svega s to tin ja k metara od grada b io je pokopan sv. Dujam , na dana­ šnjem m jestu Manastirine, što je najveća salonitanska aglomeracija starokršanskih grobova, položena na nekom privatnom g ro b lju . Dujm ova grobnica postala je s vrem enom jezgro prostranog cem eterijalnog kompleksa s ba ziliko m , m alim apsi­ dalnim kapelama, podzem nim grobnica­ ma i b ro jn im sarkofazim a. Svatko je že­ lio b iti pokopan uz relikvije m učenika. Bazilika je bila podignuta u V stoljeću, ali je kasnije pregrađivana i rušena, ta ko da je u V I stoljeću preostao samo prezbite rija ln i d io , d o k su ostali d ije lo vi građe­ vine zbog premnogog ukopavanja g ro b o ­ va izgubili stabilnost, pa se srušili.

U n u ta r gradskih zidina najp o zna tiji je kom pleks gradske ba zilike s baptisterijem i episkopijem . Na to m e mjestu p o ­ stojala je ku ltn a tra d ic ija još iz vremena p rije stjecanja vjerske slobode 313, g o d i­ ne. U ruševini jedne privatne zgrade, sje­ verozapadno uz b a p tis te rij, o tk riv e n je najstariji kršćanski o ra to rij Salone. V e li­ ku tro b ro d n u ba ziliku počeo je p o č e t­ kom V stoljeća g ra d iti biskup S im fe rije , na ostacima starije ba zilike iz IV stoljeća, a građevinu je dovršio njegov nasljednik Hesihije. Južno uz nju podignuta je, ta ­

kođer na mjestu starije, longitudinalne građevine, b a zilika u o b lik u crux im m issa. Obje b a zilike bile su na zapadnoj strani spojene v e lik im zaje d n ičkim h od­ n iko m k o ji je vo d io u katekum enej, iz kojega se ulazilo u b a p tiste rij, a iz ovoga u konsignatorij. Neposredno na isto k, uz bap tiste rij nalazio se jedan sta riji b aptis­ te rij s d u b o ko m piscinom za uronjavanje baptizata. K rštenici su nakon obreda krizm e uvođeni u b a ziliku kroz pobočna vrata. Sve građevine b ile su razorene 614. godine.

7. Rim Rim , (la t. Roma) — glavni grad R im ­ skog im perija (Im p e riu m Rom anum ); je ­ dan od n a jznačajnijih k u ltu rn ih i p o litič ­ kih centara Evrope i svijeta. Leži u Laciju , na rijeci T iber. Prema tra d ic iji ga je osnovao 754. R om ul, na b re žu ljku Palatin u . U prvo vrijem e u njemu su vladali kraljevi etrurskog p o rije kla , k o ji su p rv o ­ b itn o naselje kvadratnog o b lik a (Roma quadrata) p ro š irili na sedam brežuljaka: A ve n tin , Celium , L a n ic u lu m ,C a p ito liu m , O uirinalis, Palatinus i V im in a lis . Za kra ­ lja Servija T u lija d o b io je svoje prve z id i­ ne. Nakon p rotjerivanja kraljeva, o ko 509. godine, osnovana je republika u k o ­ jo j su p a tric iji i plebejci p o d ije lili vlast. U p o če tku IV stoljeća a. Chr. n. p o čir nje ekspanzija Rima prema E tru riji i V e ­ lik o j G rč k o j, što završava osvajanjem Tarenta i pobjedom nad epirskim kraljem Pirom (272). Od sredine III stoljeća Rim širi vlast izvan Ita lije : prvo prema sjever­ noj A fric i (Kartaga, 2 6 4 —146), zatim I li­ rim a (2 2 9 -1 6 8 ), a onda p ro tiv G rčke (147. pada K o rin t; 133. Pergamsko kra ­ ljevstvo). G odine 5 8 —51. Cezar pokorava G a liju . Posljednji obračun s narodim a sjeverozapadnog Balkana odvija se u Dalm atinsko-panonskom ustanku 6 - 9 . god. p. Chr. n. O ktavijan August se 27. godine a. C hr. n. proglašava princepsom (prvakom ) Se-

nata, ali samo fo rm a ln o , je r mu Senat d o d je lju je tra jn i im p eriu m , što će se pre­ n ositi i na njegove nasljednike. U I s to lje ­ ću Rim doživljava svoj najveći uspon, a nakon toga nastupa postepeno opadanje. Car K onstantin prenosi 330. godine p ri­ jestolnicu carstva u novi grad k o ji nosi njegovo im e: C o nstantinopolis, čim e R im prestaje b iti p o litič k i, ali postaje d u ­ hovni centar jedne nove svjetske religije — kršćanstva. Prvak apostola sv. Petar dolazi u Rim pedesetih godina I stoljeća, je r je glavni grad carstva m orao d o b iti i najuglednijeg apostola. Petar tim e osniva biskupsku sto licu grada Rima. On je tu m učen i ubijen nepoznatog datum a nakon velikog požara R im a 64. godine. Sv. Pavao stiže u Rim ujesen 60. g o d i­ n e ! i l i v i " pod "vojnom stražom u nekoj k u ći na O stijskoj cesti, ali tu slobodno prim a posjete p rija te lja. Oslobođen je 63. godine, pa odlazi u Španjolsku, a zatim (65. god.) u Efez, na K retu, u M acedoniju . Godine 67. ponovno je utam ničen u R im u, i pogubljen. O bojica apostola d je ­ lu ju , dakle, u p riva tn im kućama, pa će taj ob iča j p o tra ja ti sve do druge polovice III stoljeća. Nakon dva' jača progona, 251. i 258. godine, nastupa za kršćane "lo n ga p a x " (258—3(34), kada se p o č in ju p o d iz a ti, ili

145

se postojeće privatne građevine adaptira­ ju za potrebe ku lta . Tako nastaju u Rim u prvi " t i t u li" , t j. crkvene općine koje se “sastaju u p riva tn im p rostorim a, a iz toga se s vrem enom razvijaju sp e cifičn i k u ltn i p ro sto ri tip a "d o m u s ecclesia". Liber P ontificalis navodi da je već treći nasljed­ n ik.sv. Petra, papa K le t ( ili A n a k le t, 7 6 — 88) p o d ije lio grad na 25. prezbitera. Ta vijest se ponavlja i za pape Evarista (97 — 105): Tituius in urbe Roma divisit presbyteris", a zatim i za D io n izija (259—269?): "Presbyteris ecclesias dedit et cymiteria et parrochias diocesis co n stitu it", d o k se za pape

Marcela <307—309 kaže još određenije: "X X V titulos in urbe Roma constituit quasi dioecesis, propter baptismum e t poenitentiam m ultorum q u i convertebantur". C in i se, ta ­

ko, da je proces fo rm ira n ja rim skih " t i t u ­ la " b io zaključen u p o č e tk u IV stoljeća, ali p rije M ilanskog e d ikta . Na mjestima tih starih "d o m u s ecclesiae" podizane su u vremenu od IV do V I stoljeća prave c r­ kve bazilikalnog tip a . Pregled titu lu s a i kasnijih bazilika na n jih o vim m jestim a: 1. T itu iu s B izanti ( ili Bizantis), kasnije Pam m achii, odnosno SS. Johannis et Pauli = danas: SS G iovani e Paolo al Celio. 2. T itu iu s E q u rti, kasnije S. Silvestri = danas: SS Silvestro e M artino ai M o n ti

Si 76.

RIM — kršćanski spomenici IV - V III stoljeća.

3. T itu iu s M arci = danas: San Marco. 4. T itu iu s C a llis ti, kasnije lu lii et C allisti = danas: Sta. M aria in Trastevere. 5. T itu iu s Oamasi = danas: S. Lorenzo in Damaso. 6. T itu iu s Fasciolae, kasnije SS. Nerei et A c h ille i = danas: SS. Nereo e A ch ille o presso le Term e di Caracalla. 7. T itu iu s Lucinae (in Lucinis) = danas: S. Lorenzo in Lucina. 8. T itu iu s Pudentis = danas: S. Pudentiana. Rezidencija sv. Petra. 9. T itu iu s Clem entis = danas: S.Clemente.

10. T itu iu s Anastasiae = danas S. Anastasia al Palatino. 11. T itu iu s A p o s to lo ru m (kasnije: Eudoxiae) = danas: San Pietro in V in c o li. 12. T itu iu s SS. O u a tou r C oronatorum (Hemilianae) = danas: SS. O u a tuu o r C oronati presso San Clemente. 13. T itu iu s

Eusebii = danas: San Eusebio.

14. T itu iu s Gaii = danas: Sta.Susanna. 15. T itu iu s C yriaci = danas: S. Ciriaco presso le Term e d i D iocletiano (danas porušena). 16. T itu iu s Praxedis = danas: sta. Prassede. 17. T itu iu s Priscae = danas: S. Prisca al A ventino. 18. T itu iu s Caeciiiae = danas: Sta. Cecilia in Trastevere. . T itu iu s Chrysogoni = danas: S. Crisogono. 20. T itu iu s M arcelli = danas: S. M arcello. 21. T itu iu s Sabinae = danas: S. Sabina ali A ve n tin o . 22. T itu iu s Vestinae = danas: S. V ita le . 23. T itu iu s X y s ti = danas: S. Sisto Vecehio. 24. T itu iu s SS. M arcellini et Petri = da­ nas: SS. M arcellino e Pietro, ta ko đe r S. M atteo presso la via Merulana. 25. T itu iu s S. Balbinae (Tigridae) = da­ nas: S. Balbina. Z a n im ljiv o je da se od svih ovih crkava je d in o Sta. Anastasia nalazila u centru grada(_uz carske palače, d o k je većina drugih smještena na " p e r ife r iji" , što zna­ či da su p rvi kršćani ili većinom nastavali perjferne dijelove grada, ili su, pak, na p e rife riji m ogli slobodnije o b a vlja ti svoje sastanke. Ž u p n ic i u " t it u lim a " b ili su "p re s b y te ri cardinales" k o ji su papama pomagali u službi, osobito kao savjetnici i uopće lju d i u d ire k tn o j papinskoj o k o li­ ci.

147

U V I stoljeću Rim je b io p o d ije lje n u 7 d ia ko n ija , neke vrste crkvenih p o dručja slično današnjim dekanijam a. Za n jih se vežu posebne titu le .k a rd in a la —đakona. S M ilanskim e d ik to m Crkva dobiva ne samo slobodu; car K o n sta n tin je vrlo na­ klo n je n kršćanim a, prvenstveno zbog p o ­ bjede na M ilvijsko m m ostu .3 1 2 . god ine (In hoc signo vinces), pa gradi rim skom b iskupu dvije reprezentativne građevine: b a ziliku sv. Spasitelja (kasnije sv. Ivana K rstite lja ) u Lateranu, gdje poklanja i ve­ lik u carsku palaču DOMUS F A U S T A E , koja se kasnije nazvala "P a tria rc h iu m ". Drugu ba ziliku podiže na m jestu Petrova groba u V a tika n u (32 0 —356).. Konstantin o v a kćerka daje sagraditi b a ziliku sv. Agneze. Bazilika sv. Pavla izvan zidina podignuta je te k za vrijem e cara Teodozija na mjestu neke manje m em orije (38 5 — 4Q0). T o je bila najljepša i najveličanstvenija bazilika Rima, ali je 1823. teško na­ stradala u požaru, pa je 1 824—1854. po­ novno izgrađena uz neke preinake, ali je m ozaik u p re zb ite riju iz 1218. godine ostao sačuvan. U V stoljeću podignute su: SS. Q uatro C oronati (4 0 1 -4 0 7 ), S. Sabina na Aventin u (4 2 2 -4 3 2 ) — nju je dao po d ići neki Petrus llly ric u s ; S. Pietro in V in c o li (432 —4 4 0 ), S. Stefano R otondo (46 8 —4 8 3 ).

velika bazilika S. Maria Maggiore, što je prva crkva posvećena sv. M a riji, a pođi- • gnuta poslije sabora u Efezu 431. godine. Rimska g ro b lja . G rob sv. Petra u V a ti­ kanu i sv. Pavla na O stijskoj cesti b ili su prva mjesta kršćanske pobožnosti u R i­ m u. R elikvije su im za progona u III sto ­ ljeću bile prenešene u ba ziliku sv. A p o ­ stola, zapravo sv. Sebastijana na Via A ppia, gdje se slavio n jih o v Anniversariu m 29. lip n ja . To je b io dan prijenosa n jih o vih re likvija na ovo m jesto. U vrije ­ me kada su Rim ugrožavali barbari, re li­ kvije su vraćene u b a ziliku sv. Petra u Va­ tik a n u , odnosno sv. Pavla izvan zidina. Templum in duobus antis

Kada se u R im u govori o g ro b ljim a , o n ­ da se uglavnom m isli na katakom be. N jih je u gradu b ilo oka ,20 jn a b ro ju , a najpo­ znatije su m eđu njim a katakom be sv. Priscile na Via Salaria, pa nedaleko od n jih i Ra'taKombe lordanorum .,.Na V ia Nom enjtana najpoznatije su katakom be sv, Agneze, a na V ia A ppia su katakom be Dom itille . pa Kalistove katakom be (s g ro ­ b nicom papa iz III stoljeća), te najpozna­ tije , A d Catacumbas, gdje su b ili pohra­ njeni ostaci A po sto lskih prvaka, sv. K virina Sisačkog nakon prijenosa iz Savarije i sv. Sebastijana, po kojem u one danas nose svoje im e.

m *•

* •

m

A mphiprostylos

8. H ram Hram , lat. te m p lu m , oznaka je za nekršćansku k u ltn u građevinu. Za razliku od kršćanskih crkava, cella (naos) u g rč k o —rim skom hram u služila je samo za čuvanje ku ltn e predodžbe b o ­ žanstva, o b ič n o kipa. Cella je bila njego­ vo fiz ič k o prebivalište, izo lira n o od p ro ­ fanog svijeta zidovim a i stupovim a. Ispred hrama stajao je žrtve n ik zbog p ra k tič n ih razloga paljenja žrtava, dakle, zbog dim a i neugodna m irisa k o ji se ra­ zvijao gorenjem mesa živo tin ja . N ajstarijim hram om u klasičnom g rč ­

148

kom stilu smatra se Heraion u O lim p iji. Bio je izveden u dorskom redu u prvoj p o lo vici V stoljeća a. Chr. n. Bio je po t i ­ pu peripteros sa 6 stupova na čeonim i 13 na b o č n im stranama.

i

Jonski stupovni red javlja se te k pod kraj kasnoga klasičnog doba (38 0 —325. a. Chr. n ). U doba helenizma (3 2 5 —27. a. Chr. n) po d ižu se hram ovi veličanstve­ nih razmjera.

•L -ii Dipteros

R im ljani razvijaju pod utjecajem Etrušćana svoj posebni t ip hrama na p o d iju m u (stilo b a tu ), a ka ra kte rističn e su mu steSI. 77.

Osnovni tipo vi hramova.

Pseudodipteros

SI. 78.

Korintski stupovni red.

SI. 79.

Etrursko—rimski tip hrama iz Panika kod Bi leće U—III stol/.

penice pred pročeljem , dakle, i m oguć­ nost norm alnog pristupanja hram u — što kod Grka nije bio o b ič a j. R im ski hram je izra zito fro n ta ln o g tip a : sva pažnja p o ­ svećena je p ro č e lju , d o k su mu bočne strane slabije oprem ljene, a zadnja g o to ­ vo potpu n o zanemarena. V rio često se rim ski hram svojim zadnjim d ije lo m na­ slanjao na neki zid ili nevažan ob je ka t. D o k se g rč k i hram nalazi na slobod­ nom p ro sto ru , pa ga je moguće prom a­ tra ti sa svih strana s podjednakim estet­ skim u ž itk o m , rim ski hram se nalazi me­ đu zgradama, pa te k svojim pročeljem p riv la č i na sebe pažnju. Tek u k o n ta k tu s g rč k im svijetom p o č in ju R im lja n i g ra d iti peripteralne hram ove, i daju prednost — gotovo u pravilu — k o rin tsko m stupovnom redu. Izuzev Tholosa k o ji svojom o kru g lo m cellom , okruženom stupovim a, predstav­ lja t ip m onopterosa, g rč k i i rim ski hra­

m ovi su pravokutnog tlo c rta . Jezgru hra­ ma č in i cella (naos), stanište bogova (b o ­ žanstva), a prema to m e kako je o b lik o ­ van "p la š t" o k o nje, postoje tip o v i s p o ­ sebnim im enim a.

1 m ilia passuum (rim ska m ilja) = 1.478,4 m

A stylos je t ip hrama kod kojega sto ji sa­ mo cella, bez stupova (Mušići kod Višegrada). N ajjednostavniji hram sa stu p ovi­ ma je te m p lu m in antis, iz kojega se d o ­ davanjem stupova razvijaju k o m p lic ira n i­ ji tip o v i, ta k o : te m p lu m in duobus antis, p rostylos, a m p h ip ro stylo s, peripteros, dipteros. U k o lik o je jedan niz stupova ugrađen u zid cellae u o b lik u pilastra, o n ­ da se takav t ip zove pseudodipteros.

1 talenat . 1 libra (gr. litra )

Peripteros i d ip te ro s im aju ponekad posebna imena prema b ro ju stupova u p ro č e lju , ta k o : te tra stylo s, hexastyios, okta stylos, dekastylos, dodekastylos, itd . N o, može se i za prostylos s č e tiri stupa u p ro če lju reći: te tra s tiln i prostilos.

C. M JERE Z A T E Z lN U = =

34,272 kg 326 gr

Kod Rim ljana se i u te žin skim mjerama javlja uncia: sextans = 2 uncije (2 x 27,28g) = 54,56 triens = 4 uncije (4 x 27,28g) = 109,12 semis = 6 uncija (6 x 27,28g) = 163,68 libra (funta) = 12 uncija (12 x 27,28) = 327,35

g g g g

D. M JERE Z A D U Z IN U P U T E V A Na rim skim cestama stajao je u razma­ cima od 1.000 d v o s tru k ih koraka (1 k ilo ­ metar i 478 metara) kameni m iljo k a z (m illia riu m ili lapis). Po m iljo ka zim a određivala se udalje­ nost od Rima ili d ru g ih centara. Npr. "ad te rtiu m la p id e m " znači 3.000 passus—a daleko od Grada.

9. M jere

E. M JERE Z A PO V R Š IN U

A . M JERE U A R H IT E K T U R I

B. M JERE U G R A Đ E V IN A R S T V U

M jere za hram , odnosno za svaku zgra­ du sa stupovim a je m od u l. T o je radius donjeg dijela korpusa stupa. M od u l se d ije li na 30 parta (oznaka " ' " ) . Dakle: d o n ji p ro m je r korpusa stupa iznosi u k u ­ pno 6 0 ' (parta), a g o rn ji samo 5 2 ', o d n o ­ sno 1 m odul i 2 2 ' (parta). Na osnovi te m jere norm irana je cjelokupna građevina jednog hrama. T ako je baza visine o k o 1 m odula, kapitel 2 m odula, a tru p (corpus) stupa 16 do 17 m odula, a rh itra v je o ko 4 5 ', fr iz ta ko đe r. No, t i o m je ri nisu fik s n i, je r je svakom a rh ite k tu ostavljeno da slobodno odredi međusobne odnose p o je d in ih elemenata građevine; ta k o friz može b iti mnogo veći od arhitrava, ka p i­ te l m anji (ili veći) od 2 m odula, ali sve skupa mora b iti složeno u harm oničan red.

Osnova g rčke m jere u građevinarstvu je d a ktilo s, umnažan po trig in ta ln o m siste­ mu.

152

1 d a ktylo s (digitus=prst) = 1,848 30 d a ktila = 55 ,44 6 0 d a k tila = 1 1 0 ,8 8 120 d a ktila = 22 1 ,7 6

cm cm cm cm

Osnovu rim ske mjere u građevinarstvu č in i u n c i a, umnažana po heksagezim alnom redu. 1 uncija = 2,46 cm 12 uncija = 1 pes (stopa) = 29,57 cm 24 uncije = 2 pedes = 1 dupondius = 59,14 cm 36 uncija = 3 pedes (stope) = 8 8 ,70 cm 48 uncija = 4 pedes (stope) = 118,27 cm 60 uncija = 5 pedes (stope) • 1 passus = 147,84 cm

pes quadratus (četvorna stopa) = 88 cm 2 — iugerum (ju tro ), p ra v o k u tn ik 2 4 0 x 120 stopa o k o = 1 /4 ha (2.510,2 m 2 ). Iugerum je zem ljište, koje je u jednom danu mogao izo rati jaram (iugum ) volova. F. M JERE Z A SU H E T V A R I sextarius (sekstas, sextus) m odius (vagan)

= 0 ,5 5 litara = 8,75 litara

G. M JER EN JE V R E M E N A Stari rim ski predcezarski kalendar sa­ stojao se od 12 mjeseci sa u kupno 355 dana, a godina je po čin ja la 1. Martiusa (31 dan), na što je slijedio A p rilis (29), Maius (31), Junius (29), O u in tilis (31), S extilis (29), September (29), O ctober

(31), November (29), December (29), lanuarius (29) i Februarius (28). Od 153. godine pr. K r. godina je p o činjala sa 1. Januariusom . Dva mjeseca, Januarius i Februarius, o č ito su naknadno ubačena u već od ranije fo rm ira n i kalendar, što se može z a k lju č iti po im e nu O u in tilis za ta ­ da već sedmi mjesec, pa odgovarajuća imena i za naredne mjesece. Dani su računani retrogradno od t r i glavna te rm i­ na u n u ta r jednog mjeseca, Kalenda, Nona i Ida. Da bi se postigla usaglašenost mjesečeve sa sunčanom godinom , svake dvije godine je ubacivan na 23. veljače, tj. praznika e rm inalija, mensis intercalaris od 22 dana, odnosno nakon praznika Regifugija 23 dana. Ju lije Cezar proveo je refo rm u kalenda­ ra 46. godine, i tim e osnovao tzv. Jutijanski kalendar k o jim se i danas još služe ne­ ke Istočne crkve. Taj kalendar č in i g o d i­ na od 365 dana sa udvostručenjem dana 24. ili 25. veljače (bissextum ) svake če t­ v rte godine. Dvije godine p rije toga m je­ sec O u in tilis je nazvan Ju liu s, u čast Ce­ zara, a nešto kasnije je S extilis nazvan Augustus, u čast O ktavijana Augusta. Kalendae su p rvi dan u mjesecu, Nonae padaju u deveti dan prije Ida, a Ide su sredina mjeseca, koja je u nekim mjeseci­ ma 13., a u nekima 15. dan. U b ro j dana računat je i polazni dan, kalende, none i ide. T ako je, na p rim je r, 25. prosinac is­ kazivan kao (ante diem ) V I I I Kalendas lanuarias. Ono "a n te d ie m " razum ijevalo se samo po sebi, pa nije posebno iskazi­ vano. Dan u o č i Kalenda, nona i ida zvao se " p r id ie " , pa se ta k o te k od trećega da­ na računalo brojkam a. N ije, dakle, 31. prosinac ikazivan "a n te diem II Kalendas lanuarias", nego "p rid d ie Kal. la n ." U Rim u su bila u praksi razna računa­ nja era. Klasično je računanje ab Urbe co n d ita, t j. od (legendarnog) osnutka Grada Rima 753. god. pr. Kr. Ip a k ,s lu ž ­ beno d a tiranje događaja vršeno je prema konzulim a, kasnije i prema trib u n s k o j vlasti careva. U doba kasne a n tike uvede­ na je D ioklecijanova era, dakle računanje od 284. godine kao početne. Dionisios

153

Exiguus (oko 5 0 0 -5 4 5 ) je računajući Uskršnje ta blice z a k lju č io da bi 248. go­ dina po D ioklecijanovoj eri odgovarala 532. godini od Isusova rođenja (ab incarnatione D om ini nostri lesu C h risti), če­ mu bi odgovarala i 754. godina od o sn u t­ ka Grada Rima. Zbog tih tablica je ova tzv. D ionizijeva era ubrzo prihvaćena u Zapadnoj c rk v i, a od V I 11 stoljeća i u c i­ v iln im do ku m e n tim a, pa važi i do danas, iako je Isus rođen 4 do 5 godina prije te godine. Budući da su se lju d i teško odvikavali od uhodanog brojanja godina po D io k le ­ cijanovoj eri, ona je za nuždu nazvana "E ra m u č e n ik a ", pa je kao takova zadr­ žavana u upotrebi sve do V I 1 stoljeća. istočna crkva je još d u b oko u novi v i­ je k, u Rusiji sve do X IX stoljeća, računa­ la "o d početka svije ta " prema Bizantskoj shemi koja je počinjala 1. rujna 5509. godine pr. Kr. Etiopska crkva je računala po A leksandrijskoj eri, ta ko đe r "o d po­ četka svije ta ", ali sa 25. o žu jko m 5492. godinom kao p o če tn im d atum om . Ona se kasnije p ridru žila bizantskoj eri, ali sa 5508, godinom kao početnom . Zbog pogreške koja se vrem enom nago­ m ilavala u Julijanskom kalendaru u od-

nosu na realnu sunčevu godinu, papa G r­ gur X III je 1582. godine uveo novi sis­ tem računanja vremena, prozvanog po njemu G regorijanskim kalendarom . N o ­ vost ovog računanja je u to m e što se one sekularne godine koje se ne mogu d ije liti sa brojem 4 (napr. 1700 i 1800! računa­ ju kao proste. T ako je u velikom računu dobivena godina od 365,2425 dana koja se sa svega 26 sekundi razlikuje od sred­ nje dužine tropske godine. In d ic tio je od vremena cara Trajana b i­ la izvanredna poreska obaveza u R im ­ skom carstvu, k o ju je car K onstantin 313. godine (teoretski 312) uveo kao stalni ciklus od 15 godina, i zadržao kao d o d atn i elem enat u d a tira n ju dokum ena­ ta. U potreba in d ikcija potrajala je u B i­ zantskom carstvu sve do njegovog gaše­ nja 1453, a u Svetom Rim skom carstvu njemačke nacije do 1806. godine. Rim ski dan d ije lio se je na 12 sati, hora, ko ji su b ili nejednake dužine, već prema dobu godine. Dan je, naime, traja o od iz ­ laska do zalaska sunca, pa su ta ko hore je d in o u doba ekvinocija iznosile 60 m i­ nuta, d o k su za zim skog solsticija trajale svega 45 m in uta , a za ljetnoga 75 m in u ­ ta. Šesta hora je, m eđ u tim , u sva doba završavala to č n o u podne.

10. Tum ač građevinskih pojm ova A B A K - (lat. abacus) četvrtasta ploča uvrh kapitela AKANT -

(grč, akanthos) b o d ljik a v i list b iljk e Acanthus m ollis; služio je kao m o tiv za o b liko va n je ko rintsko g kapitela

A K V E D U K T — (la t. aqua = voda; ducere = v o d iti) vodovod AK R O TE R 1J — (grč. a kro te rio n ) ukras na vrhu i oba kraja tim panona A L A — (lat. k rilo ) postrani aneks zgrade A L B A R IJ — (lat. albarius) iič ila c , štukater A M B IT U S — (lat.) slobodan p ro sto r izm eđu građevina A M B O N — (grč.) uzvišen p o d ij za predavača ili propovjednika A M B U L A T O R IJ — (lat. a m b u la to riu m ) prostor za ophod o ko oltara A M F IT E A T A R — (grč, am phi = o k o lo ; th e atro n = gledalište) d vo stru ko gledalište, p ro ­ stor okružen sa svih strana gledalištem. A N K H — slovo h ije rog lifa u o b lik u križa s k o lu to m um jesto gornjeg kraka; ta jn i sim bol Isusa kao C rux ansata A N T A — (lat.) kod g rč k ih i rim skih hramova produžetak b o č n ih zidova do lin ije pročelja A N T E F IK S — (lat. a ntefixus) glinena pločica za pričvršćivanje o lu ka , o b ičn o ukrašena p alm etom ili glavom gorgone, menade i si.

T a b u I a Naziv 1. Hora prima II. Hora secunda II I. Hora te rtia IV . Hora quarta V . Hora quin ta V I. Hora sexta V II. Hora septima V II I. Hora octava IX . Hora nona X. Hora decima X I. Hora undecima X II. Hora duodecim a

E kvino cij 6 ,0 0 —7,00 7 ,0 0 -8 ,0 0 8 ,0 0 -9 ,0 0 9 ,0 0 -1 0 ,0 0 1 0 ,0 0 -1 1 ,0 0 1 1 ,0 0 -1 2 ,0 0 1 2 ,0 0 -1 3 ,0 0 1 3 ,0 0 -1 4 ,0 0 1 4 ,0 0 -1 5 ,0 0 1 5 ,0 0 -1 6 ,0 0 1 6 ,0 -1 7 ,0 0 1 7 ,0 -1 8 ,0

h o rar ia Zim ski solsticij 7,33 8,17 9,02 9,46 10,31 11,15 12,00 12,44 13,29 14,13 14,58 15,42

-8 ,1 7 -9 ,0 2 -9 ,4 6 - 10,31 -1 1 ,1 5 - 12,00 -1 2 ,4 4 - 13,29 - 14,13 - 14,58 - 15,42 - 16,27

AN U LI — (lat. anulus) oštro urezani prstenovi na dorskom stupu ispod ehinusa (jež) L jetni solsticij 4,27 5,42 6,58 8,13 9,29 10,44 12,00 13,15 14,31 15,46 17,02 18,17

- 5 ,4 2 -6 ,5 8 -8 ,1 3 -9 ,2 9 - 10,44 - 12,00 - 13,15 - 14,31 - 15,46 - 17,02 -1 8 ,1 7 - 19,33

A P S ID A — (grč. apsis) p o lu k ru ž n i p rostor, o b ič n o nadsveden k a lo to m A R A — (lat.) žrtve n ik , o lta r u o b lik u cippus—a A R H 1 T R A V — (grč. archi = pred i lat. trabs = greda) donja od t r i grede (fascije) što p o čiva ju na stupovim a A R K A D A — (od lat. arcus = lu k , svod) niz lukova k o ji počivaju na stupovim a ili pilastrim a A R K O S O L U — (lat. arcosolium ) grobnica usječena u stijenu s o tv o ro m u o b lik u p o lu ­ kruga AR C U S T R IU M P H A L1S — (la t. slavoluk) u bazilikam a p o lu k ru ž n i svod nošen stu p o ­ vim a; nalazi se izm eđu oltara i naroda A R H IV O L T — (grč. ta l. volta = lu k) p ro filira n a čeona strana luka, slično arhitravu A R E A — (lat.) p o d ru čje naselja, g roblja; ograđeni p ro sto r o ko hrama A R T IF E X — (lat.) u m je tn ik u općem smislu A R T IF E X S IG N A R IU S - (lat.) kipar

155

AS TILO S — (grč. astylos) t ip hrama bez stupova A T IK A — (grč. A tth is , idos = a tič k i) ravan potez zida iznad glavnog gezimsa (karakte­ ristika staroga a tičko g graditeljstva) A S T R A G A L — (grč. astragalos = vratn i kralježnjak) nizak izbočen prsten i p ru t k o ji označavaju granicu izm eđu om am entalnog i ko n stru ktivn o g dijela gra­ đevinskog elementa

C L A U S T R U M — (claudo 3 = za klju ča va ti, claustrum = klju ča n ica ) zatvoren, nepristu­ pačan d io samostana C L A V U S — (lat. klin a c, čavao) zaglavni kamen u luku CLIPEUS -

(lat. okrugao š tit, poprsje, sunčani k o lu t) o b ič n o p o rtre t ili neki sim bol u o kru g lo m o k v iru

A T R IJ — (lat. a triu m ) o tvoreno predvorje okruženo trije m o vim a i stupovljem

C L O A C A — v id i: kloaka

A U R E O L A — (lat. aureolus = zlatan) krug svjetlosti oko glave sveca

C O E M E T E R IU M — (lat.) g ro b lje ; varijanta: coem eterium hypogeum = podzem no grob­ lje — p rv o b itn i naziv za katakom be

B A L D A H IN — (tal. Baldacchino = tkanina iz Bagdada) skupocjena tkanina nošena na m otkam a ("n e b o ") također kam eni n a tkro v nad o lta ro m , th ro n u s—om B A P T IS TE R IJ — (grč. b aptizo = u m o č iti, za g n ju riti) p ro sto rija za obavljanje obreda krštenja B A Z A M E N T — (grč. basis = osnova, tem elj) povisoko četvrtasto podnožje za stupove, o b ič n o u pergoli oltarske pregrade

C O M P L U V IU M — (la t. od pluvius = kišni) o tvo re n i p ro sto r u a triju rimske kuće (u k o ji je padala kiša) CO N C H A — (lat. od g rč . konche = školjka) p olukružna udubina u zidu, slična apsidi CONFESSIO — (la t. priznanje, svjedočanstvo) grobnica m učenika u o lta ru C O N S IG N A T O R IU M — (la t. consignuo 1 = u d a riti pečat, o p e č a titi) dvorana b lizu baptis te rija koja je služila za podjeljivanje sakramenta potvrde ( k ri­ zme) koja se u stara vremena p o d ije ljiva la odmah iza krštenja

B A Z IL IK A — (grč. basilike o ik ia , lat. basilica = kraljevska dvorana) dvorana u ko jo j su vršene javne službe; pravokutnog je o b lika , stupovim a podijeljena u t r i lađe, osvijetljena prozorim a u zidu poviše stupova; u dnu dvorane nala­ zila se polukružna apsida ili egzedra (v.); tip je u doba Konstantina I pre­ uzet za gradnju v e likih crkava; varijante su: Basilica geminata — dvije ba­ z ilik e spojene jedna uz drugu; basilica m in o r = crkva u časti episkopalnih ba zilika , ali bez biskupa; basilica urbana = gradska bazilika

CORPUS — (la t. tije lo , stablo) Isusovo tije lo na k riž u ; c ilin d rič n i d io stupa

B E M A — (grč. zborište) uzvišeni, stepenicama pristupačan p ro sto r o ko oltara

D EC U M A N U S — (la t. decum a, decumanus = decim a, decimanus = desetinski) uzdužna ulica u castrum —u; vodila je od istoka prema zapadu

C O N V E N T IC U L U M — (od la t. convenio 4 = doći zajedno, s k u p iti se /co n ven tu s = sa­ m o s ta n /) manja građevina koja je služila za sastajalište vjernika

C U B IC U L U M — (la t. cubo I = ležati) u rim sko j ku ći p ro sto rija za spavanje D E A M B U L A T O R IU M — (lat. v id i: a m b u la to riu m ) prostor za ophođenje o ko oltara

B IF O R A — (lat. b ifo ris , od bis—fo ris = dvovratan, d vo krilan ) pro zo r s dva otvora BURGUS — (lat.) utvrđenje u o b lik u to rn ja C A N C E L L I — (lat. rešetka, ograda) oltarska pregrada C A S T E L LU M — (lat. dem in. od castrum ) manje utvrđeno u porište; nalazi se o b ič n o na brijegu CAS TR U M — (lat.) rim ski u tvrđ e n i v o jn ič k i logor relativno većih razmjera, o b ičn o u o b lik u pravokutnika CAR D O — (lat. stožer, međašnica, razdvoj) jedna od glavnih ulica u castrum —u; vodila je od sjevera prema jugu C A T A G E U M — (grč. kategeios = na zem lji) grobna zgrada sagrađena na površini zemlje C A V E A — (lat.) glum ište, gledalište C E L L A — (lat.) sobica, mala p ro sto rija , ćelija; varijanta: grobljanska cella s t r i apside CHORUS — (grč. choros = igralište, ko lo ) mjesto za pjevače u crkvi CEN O BIJ — (grč. koinos = zaje d n ički i bios = živo t) samostan, zgrada za zaje d n ički ž i­ v o t monaha ,

D IA K O N 1K O N — (grč. d ia ko n iko s = prikladan za službu) p ro sto rija pored pre zb ite rija , koja je služila za oblačenje službenika k u lta ; is to : đa ko nikon D IP T IH — (grč. d ip ty h o s = d vo stru ko složen) d vije p lo čice , od k o jih je jedna ukrašena a druga je služila za prigodna upisivanja stilusom Đ A K O N IK O N — v id i: d ia k o n ik o n E D IK U L A — (la t. aedicula = hram ić, kapelica) arh ite kto n ska dekoracija u o b lik u p ro ­ čelja hrama E G Z E D R A — (grč. eks—hedra = divan, trije m , dvorana) 1) p ro s to rija , o b ič n o po lu kru žn a , otvorena prema nekoj većoj dvorani; 2) p o lu kru žn a klupa na otvo re n o m prostoru E G Z O N A R T E K S — (grč.) p ro sto r ispred narteksa (v.), u istoj fu n k c iji kao i narteks (predpredvorje) E M B L E M A T A — (grč. emblema) fin o izrađene i uokvirene slike od m ozaika, uložene u podove ENTAS IS — (grč. napinjanje, natega) zadebljanje stupa na d o n jo j tre ć in i visine korpusa

C IB O R IU M — (grč. k ib o rio n , lat. c ib o riu m = čaša) građevina nad o lta ro m u o b lik u b a l­ dahina; znači i posudu u ko jo j se nalaze pričesne čestice (čestinjak)

EPISCOPIUM — (grč. e piskopion od episkopos = nadzornik) biskupski stan

C IN K T U R A — (lat. cingo 3/= opasivati) ograda o k o groblja ili crkve CIPPUS - (lat. otesan kamen) spom enik u o b lik u kocke ili prizm e

E P IT R A H E L IJ — (grč. epi = o ko + trahelos = šija, vrat) o v ra tn ik , kod stupova završni p ro fil ispod kapitela

C IS T A — (grč. kystis = m jehur) k u tija , sanduk, c ilin d rič n a posuda s poklopcem

FABE R — (lat.) o b rtn ik k o ji radi s tv rd im m a te rija lo m : stolar, tesar, kovač i d r.

E P IS T IL — (grč. e p is ty lio n ) greda nad stupom

157

K L O A K A — (lat.) od vo dn i kanal; v id i: cloaca FEN ES TE LLA -

(la t. p ro zo rčić) o tv o r na sarkofazim a za odavanje počasti relikvijam a svetaca

F IB U L A — (lat.) spojnica, kopča na odjeći FLOS — (lat.) cvijet u sredini abaka FO R U M - (lat.) trg F R IZ -

(njem . Fries) uska ravna traka izm eđu a rh ite kto n skih elemenata, osobito izm e­ đu arhitrava (v.) i vijenaca; (v. gezims)

G R IF O N I — (grč. grips = orlolav) fantastična živo tin ja s k rila tim tije lo m lava i o rlo v ­ skom glavom H E R M A - (grč.) stup k o ji se na vrhu završava ljudskom glavom

K O L O N A D A — (tal. co lo n a tto ) red stupova K O L U M N A — (la t. colum na) stup K O R N IŽ — (frane. corniche) ukrasna traka koja se sastoji od konkavnog i konveksnog niza p ri vrhu ili p ri stopi objekta (postolja, c ip p u s -a , arae i sl.) K O N Z O L A — (frane. console) bočac kipa ili grede usađen u zid K R E P ID O M A — (la t. crepido = te m e ljn i zid) podnožna ko n stru kcija zgrade K R IP T A — (grč. k ry p to = skrivam ) podzemna p ro sto rija koja o b ič n o služi za ukop L A P ID A R IU S - (lat.) klesar L A U R A — (grč. laure = ulica, h o d nik) m anastirište u kojem monasi žive odvojeno u m alim ćelijam a (lavra)

H E L IK S — (grč. = zavinut) v itice koje kod k o rin ts k ih stupova izrastaju iz akantova lišća i savijaju se na uglovim a i prema sredini kapitela

L E Z E N A — (frane.) neznatno pojačanje zida, sličn o pilastru, ali bez baze i kapitela

HOSPITI UM - (lat.) gostinjac, svratište za pu tnike

LO C U LU S — (lat. locus) duguljasta pravokutna udubina u stije n i, služi za smještaj mrtvaca

HIPOGEJ - (grč. hypogeios = podzem ni) podzem na grobna zgrada (v id i: coem eterium ) H IP O K A M P - (grč.) m orski k o n jić ; ko n j čije tije lo od prsa prerasta u m orsku neman H R IN G -

(barbarski = avarski šator) o kru g li, palisadama (ograda od šiljaka) ili zem lja­ nim nasipom ograđen prostor za stanovanje kod barbarskih naroda

I M A G IN A R IU S - (lat.) slikar IM B R E K S -

(lat. im brex = pljusak) žljebnjak od opeke, koruga; p o lu kru žn i krovni c r i­ jep, žm urnjak

IM P L U V IU M -

(la t. v id i: com p lu viu m ) če tvrta sti o tv o r u a triju rim ske kuće (u k o ji je padala kiša)

M A N S IO — (la t. ostajanje) o dm orište za p u tn ik e , gostinjac M A R M O R A R IU S — (lat.) klesar m ramora M A T R O N E J — (lat. m ater) p ro sto r za žene u c rk v i — m atroneum M A U Z O LE J — (grč. m aussoleion) grobna građevina m onum entalne izrade M E N S A — (lat. = stol) oltarna ploča, o lta r u o b lik u stola M E M O R IA — (lat. = spomen) p ro sto rija za obred službe m rtvim a M E T A L L U M — (lat. ru d n ik , m ajdan) kamene p lo če podnice M IT R E J — (la t. m ithra e u m ) svetište boga M itrasa

IMPOST — (lat. im postus = natovaren) nadglavnik; o b rn u to postavljena krnja piram ida iznad kapitela, koja preuzim a te re t svoda

M O D U L — (la t. m odulus = mjera) p o lu m je r donjeg korpusa stupa; osnovna mjera za neku građevinu

IN S U L A — (la t. o to k ) jedna ili skup kuća okružen sa svih strana ulicama

M O N A S T E R IU M — (grč. m onasterion) zajednica monaha; zgrada za za jednički živo t monaha

K A L A T O S — (grč. srodno s kalathiskos = kotarica za vunicu) d io kapitela u o b lik u ple­ tene košarice K A L O T A — (tal. calotta = kapica, vršak kugle) polovina šuplje kugle K A N E L U R E — (lat. canalis = cijev, žiije b ; frane. cannelle = pipa, slavina) uzdužni žlijebovi u korpusu stupa K A N T H A R U S — (grč. kantharos = nekakav kukac) posuda s dvije uzdignute ručke K A Š T E L — v id i: castellum K A T A K O M B E — (grč. kata = d o lje , niz, ispod i kym be = lonac, sud, Haronov čamac, grobnica) podzem no groblje; ho d nici s grobnicam a K E N O T A F — (grč. k e n o ta fio n , ke n o s= prazan i ta fo s = grob = prazan hum ak, počasni grob bez m rtva tije la ) spom enik p o k o jn ik u k o ji je pokopan na drugom mjestu K1KLO PSKI Z ID — (grč. kyk !o p s = biće s je d n im o ko m /P o life m o s /) građevina od ve­ lik ih blokova kamena vezanih u suhoj te h nici K IM A T IO N — (grč. od kym a = val, talasanje) p ro filira n i niz stiliz ira n ih listova, ili s m o ­ tiv o m jaja; jon ski (ja jo lik i) kim a tio n vezan je uz astragal (v.)

M O N O K S IL — (grč. m onos = sam, jedan, je d in i; ksilon = drvo) ob je ka t izrađen iz je d ­ nog komada drveta M U N IC IP IJ — (lat. m u n ic ip iu m ) autonom na općina rim skih građana M U T A T IO — (la t. prom jena, zamjena) m jesto za izm jenu konja u javnom prom etu NAO S — (grč. naos) glavna dvorana b a zilike ; č in i ga p ro sto r za vjernike i svetište N A R T E K S — (grč. nartheks = predvorje) predvorje crkve nam ijenjeno za katekum ene N IM BU S — (lat. = gust oblak) trakasta osjenka o k o tije la svetaca N X M P H A E U M - (lat. od grč. n y m fe = zaručnica, nevjesta; ženksa kupaonica) poveći rezervoar za vodu OECUS — (od g rč. o ik ia ) svečana dvorana u rim sko j kući O L T A R - (lat. alta ara) žrtv e n ik na k o ji se stavljaju darovi ili vrše k u ltn i obredi O R H E S TR A — (grč. orhestra) u g rč k o m kazalištu p o lu k ru ž n i p ro sto r za glumce O R A T O R IU M

— (lat. oro 1 = m o liti) manja građevina za pobožnost užeg kruga vjernika

O R T O S TA T — (grč. lat.) — d o v ra tn ik , o k o m ito stojeći elemenat u a rh ite k tu ri

K L IN A — (grč. kline = ležaj, p o čiva ljka ) krevet

158

159

P A L A T IU M — (lat.) bogato oprem ljena stambena zgrada; palača P A L M E T A — (franc. palm ette) ukras u o b lik u palm ina lista P A R A D IS U S — (grč. paradeisos = raj) cvijećem zasađeno predvorje bazilike PA STO FO R IJ — (grč. = m anji hram) crkveni ured; kancelarija

SPO LU — (lat. spolium = krađa, plije n ) građevno kamenje izvučeno iz jedne zgrade pa ugrađeno u drugu S T A T U A R IU S — (lat.) izrađivač kipova od bronze

P AT1BULU M — (lat. = vješala, rašljasto drvo) križ u o b lik u slova T

S T E L A — (grč. stele) o k o m ita kamena p lo ča ; varijanta: Stela funerata = nadgrobna ploča

P A V IM E N T — (lat. pavim entum ) podnica

S T IP A D IU M — (la t.) p o lu kru žn a klu p a uz zid apside

P E R G O LA — (tal.) oltarna pregrada sastavljena od niza stupova izm eđu ko jih se nala­ ze p lu te ji (v.)

S T IL O B A T —(g rč.stylo s = p o tp o ra n j i bathos = visina) najgornji p ro fil krepidom e (v.); k o n stru kcija na k o jo j počivaju stupovi

P E R IS T IL — (grč. p eristylos = okružen stupovim a) dvorište opasano stupovim a

S U B S E LL IU M — (la t. = klupa, sjedalo) kamena klupa uz zid apside

PICTOR - (lat.) slikar

S V A S T IK A — (sanskrt.) kukasti k riž , sim bol života

P IL A S T A R — (tal. pilastro) ukrasni p o lustup u zidu

T A B U L A — (lat. = daska) p lo ča za natpis; varijanta: tabula ansata = p lo ča s postranim laticama

P IS C IN A — (lat. = rib n ja k , bazen) spremište za vodu, krstionica P L IN T — (grč. p lin th o s = opeka, cigla) ploča, o b ičn o četvrtasta

T A B L IN U M - (la t.) u rim skoj kući soba u k o jo j je dom aćin prim ao goste i stranke

P LU T E J — (lat. pluteus = krov, streha) uokvirena ploča izm eđu stupova oltarske pre­ grade

T E G U L A — (lat.) p ra v o k u tn i crije p s izvijenim uzdužnim rubovim a T E R M E — (gr; therm os) to p le kupke

P O R T A L — (lat. porta = vrata) posebno ukrašena vrata na p ro če lju zgrada

T E S S E LA — (lat.) kockica za izradu mozaika

P O R T IK — (la t. porticus) trije m , natkriven p ro sto r sa stupovim a

T E S E R A — (lat. tessera) kamena kocka za sastavljanje m ozaika

PR E TO R IJ — (lat,. pra e to riu m ) zgrada uprave u castrum —u i utvrđ e n im vilama

T IM P A N O N — (grč. ty m p a n o n = bu b njić) zabat; tro k u ta s ta zidna ploha ispod dvostrešnog krovišta

P R E Z B IT E R U — (grč. pre sb yte rio n, od presbys = sta riji) p ro sto r za svećenike u crkvi

T O M B A — (lat. tu m b a ) grobnica

PRO NAO S — (grč. pronaos) predvorje hrama

TO R U S — (lat.) izbočeni p ro fil na osnovi stupa

PRO TEZIS — (grč. prothesis) p ro sto rija u c rkvi, nam ijenjena za ostavu žrtvenih darova i p riprem u oblata

T R A B S — (lat.) greda

P U L P IT U M — (lat. stalak), stalak za čita n je , trib in a O U A D R A T U M POPULI — (lat. quadratum = četvorina i populus = puk) p ro sto r za vje rnike u crkvi

T R A N S E P T — (lat.) poprečna lađa u bazilici T R A N S E N A — (la t. transenna = rešetka)prošubljena kam enaploča prozora ili pluteja T R IB U N A — (lat.) povišen p ro sto r u apsidi, s b iskupskim sjedištem T R IF O R A - (la t. v id i: b ifo ra ) p ro z o r s t r i okna

REFU G IJ - (lat. refugium ) p ribježište, utvđen p ro sto r za samoobranu stanovništva R O Z E T A — (franc. rosette = ružica) d e korativno reducirani c vije t u o k v iru kazeta, frizova i si. S A N C T U A R IU M — (lat.) svetište; p ro sto r za vršenje vjerskih obreda

T R I K L IN U — (od g rč. tr ik lin o n = sto s t r i počiva ljke ) p ro sto rija za objed, p rije m g o s ti­ ju i si. T R O H IL — (grč. tro c h ilia = valjak, vitao) usukani p ro fil na osnovi stupa V E S T IB U L U M - (la t.) predvorje

S A R K O F A G — (grč. sarks = meso i fagein = jesti) m rtv a č k i sanduk s poklopcem S C A N D U L A — (lat. i scindula) šim la, letvice drvenog krova S C H O L A C A N TO R U M — (lat.) pjevaonica u c rkvi, isto što i chorus (v.) SEPTUM — (lat. saepta pl.) ograda, o b ičn o o ko oltara SEPU LC H R U M — (lat. = grobnica) udubina u o lta ru za odlaganje relikvija m učenika

V I L A — (la t. villa) ladanjska kuća. V a rija n te : v illa rustica = zgrada p o ljo p riv re d n ik a : V illa urbana = ljetovalište gradskog stanovnika; V illa pseudourbana V I L IK — (lat. villicus) up ra vite lj dobara V O L U T A — (od lat. volvo 3 = o k re ta ti) spiralna zavojnica na ka p ite lim a jonskog reda Z A B A T — v id i: fro n to n i tim p a n o n

S IG M A — (grč.) p o lu k ru ž n i, s prednje strane ravni stol S1MA — (grč. simos = gore u zvin u t, šupalj) završna greda na zabatu; p ri strani građevine m je stim ičn o probušena zbog otjecanja vode S IG N A R IU S — v. A rtife x SPELEJ — (la t. spelaeum od grč. spelaion = špilja, pećina) svetište boga M itre u o b lik u špilje

160

161

SADRŽAJ S tr. PR E DG O V O R D R U G O M I Z D A N J U ....................................................................................................................5. UM JESTO U V O D A

.................................................................................................... ............................................. 7.

P o litič k e i ku lturn e p rilik e na tlu rim ske provincije Dalmacije u doba ranog k rš ć a n s tv a .....................9. A . Rano carsko doba .................................... .. .................................................................................................... 9. B. K asnoantičko d o b a ...................................................................................................................................... 17. C. Prijelaz na srednji vijek ..............................................................................................................................25. I. U V O D .......................................................................................................................................................................31. 1. Pojam i s v rh a ......................................................................................................................................................31. 2. Povijest kršćanske a rh e o lo g ije .......................................................................................................................32. II. P O K O P A V A N JE M R T V IH ............................................................................................................................... 35. 1. Opći d i o .......................................... .. .................................................................................................................35. 2. Pokopavanje m rtv ih u B i H ............................... ' . ...................................................................................... 39. III. Š TO V A N JE S V E T A C A

......................................................................................................................

. . 45.

1. Opći d i o .............................................................................................................................................................. 45. A. M a rtyro lo g iu m p a n n o n ic u m ..........................................................................................................................47. B. M a rtyro io g iu m dalm aticum ..........................................................................................................................51. C. Sv. D u ja m .................................................................................... .......................................................................53. D. Sv. V e n a n c ij......................................................................................................................................................56. E. M a rtyro lo g iu m H is to ric u m ............................................................................................................................ 57. F. T u rinsko p la t n o ................................................................................................................................................ 58. IV . K R Š Ć A N S K A S IM B O L IK A

............................................................................................... .. ....................... 61.

1. Klasični m o tiv i u starokršćanskoj sim bo lici .......................................................................................... 61. 2. Kršćanski sim bolizam .................................................................................................................................63. V . A R H I T E K T U R A ...................... .................................................................................................... .................... 69. 1. O pći d i o .............................................................................................................................................................. 69. 2. Z a k o n ito s t u kršćanskoj a r h i t e k t u r i ........................................................................................................... 80. 3. Starokršćanske k u ltn e građevine u B i H ...................................................................................................... 83. V I. L IK O V N A U M J E T N O S T .........................................................................................................................107. D O D A T A K ............................................................................................................................................ ............. 117. Kršćanski spom enici srednjeg vijeka u BiH

.............................................................................................117.

173

-

117. 124. 130.

L E K S IK O N ......................................................................................................................................................... 135.

5. B iz a n t in c i....................................................................................................................................................140. 6. 7. 8. 9.

Salona ......................................................................................................................................................... 140. R i m ............................................................................................................................................................... 145. H r a m ............................................................................................................................................................148. M je r e ....................................................................................................... .. ..................................................152.

A. B. C. D. E. F. G.

Mjere u a r h it e k t u r i...................................................................................................................................152. Mjere u g rađ e vina rstvu ............................................................................................................................. 152. M jere za te žinu ........................................................................................................................................ 153. M jere za dužinu p u t e v a ...........................................................................................................................153. M jere za p o v r š in u ......................................................................................................................................153. Mjere za suhe t v a r i ................................................................................................................................... 153. Mjerenje v re m e n a ...................................................................................................................................... 153.

10.

Tum ač građevinskih pojmova

L IT E R A T U R A

..............................................................................................155.

................................................................................................................................................. 163.

A R C H A E O L O G IA C H R IS T IA N A S U M M A R IU M ....................................................................................166. C U R R IC U L U M V I T A E ................................................................................................................................... 168. R E G IS T A R ......................................................................................................................................................... 169.

174

HIC. GOD.

Iliri ............................................................................................................................................................... 135. Panoni . ........................................................... .. ................ ........................................... ........................... 137. G r c i ............................................................................................................................................................... 138. R im lja n i.......................................................................................................................................................139.

»AOANKOVlf

1. 2. 3. 4.

IZRADIO : NIKOLA

A . Predrom anika (7 0 0 —1.050) B. R om anika i g o tika .............. C. S te ć c i.......................................